Krada u Rimskom Pravu - Delictum Publicum i Delictum Privatum - Doc. Dr. Sc. Ivana Jaramaz Reskusic

8/8/2019 Krada u Rimskom Pravu - Delictum Publicum i Delictum Privatum - Doc. Dr. Sc. Ivana Jaramaz Reskusic

1/40

KRAA U RIMSKOM PRAVU:DELICTUM PUBLICUM IDELICTUM PRIVATUM

Doc. dr. sc. Ivana Jaramaz Reskui* UDK 343.71(37)Izvorni znanstveni rad

Primljeno: veljaa 2007.

Polazei od pravno-povijesnog shvaanja Ulpijanove distinkcije ius publicum- ius privatum, u radu se prikazuje dinamika dualizma pravne prirode odnosno sankcioniranja krae u rimskom pravu. Nakon objanjenja decemvirskog raz-likovanja izmeu javnog kaznenog djela furtum manifestum i privatnog deliktafurtum nec manifestum te pretorske privatnopravne regulacije krae, autoricaizlae zakonodavne i pravnike intervencije iz razdoblja kasne republike te genezuesktraordinarnog sudbenog postupka u povodu krae. U nastavku rada autoricakomentira osvrte klasika na uobliavanje javnog gonjenja i kanjavanja posebnih

oblika krae i drugih srodnih kaznenih djela. Na kraju rada dana je analizapravne prirode i represije krae u sustavu extra ordinem kao prevladavajuegjavnog kaznenog djela protiv imovine.

Kljune rijei: rimsko pravo, furtum , Zakonik XII ploa, cognitio extraordinem, represija

UVOD

Dvostruki reim represije krae - javne i privatne - jasno je izraen ve udecemvirskoj kodifikaciji, ali razdoblje republikanskog zakonodavstva obiljeavarelativna neinventivnost i pasivan pristup regulaciji tog kaznenog djela. Tek skasnoklasinim ogranienjem pojmafurtum kao delikta te afirmacijom sudbenogpostupkacognitio extra ordinem dolazi do punog izraaja sustavno rjeavanje iprovoenje javne represije krae te odvajanje i sankcioniranje njezinih novih,kvalificiranih oblika.

* Dr. sc. Ivana Jaramaz Reskui, docentica Pravnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu, Trgmarala Tita 14, Zagreb


2/40

Ivana Jaramaz Reskui: Kraa u rimskom pravu: delictum publicum i delictum privatum314

Poznata Ulpijanova distinkcija ius publicum - ius privatum ne oznauje samomeusobno jasno odvojene grane prava, kako nerijetko glasi jednostranotumaenje tog teksta1, nego isto tako ili prije svega ukupnost pravnih pravila

promatranih s dvaju motrita ( duae positiones) - interesa drave ili interesapojedinca. Takvim se pristupom, s jedne strane, zanemaruje terminolokorazlikovanjecrimina idelicta uporaba kojih ne pokazuje istananost pravnoteh-nikog, strunog znaenja tih pojmova, a s druge strane odustaje od primjenesuvremene distinkcijekazneno-graansko prema kojoj bicrimina bila nedoputenadjela koja gone i kanjavaju sudbeni organi u javnom kaznenom postupku javno-pravnim sankcijama iskljuivo kaznene naravi, a delicta nedoputena djela kojagone oteeni pojedinci u graanskom sudskom postupku privatnom tubom

iskljuivo reipersekutorne naravi.2 Radilo se, naime, o dvama rimskim pravnimporetkom omoguenim nainima represije krae, pri emu jecriminaliter agerebilo determinirano zatitom javnog interesa, aciviliter agere iskljuivo privatnog.Iz takve razlike u svrsi zatite proizlaze i razlike u procesnoj inicijativi te u oblikusankcije koju pravni poredak namee poinitelju nedoputenog ponaanja.Promatrano dinamiki, jasno se razabire da se svekolikim jaanjem rimskedrave progresivno proirivalo i polje primjene javne kaznene represije, to jeposebice razumljivo u sluaju krae kao nedoputenog ugroavanja privatnog

vlasnitva, temelja prosperiteta Rimskog Carstva.

I. Pravno-povijesna vrela koja se odnose na decemvirsku kodifikaciju nedvoj-beno svjedoe o distingviranoj represiji krae, shvaene u jasno odreenom ajednostavnom znaenju odnoenja pokretne stvari iz neijeg posjeda ili deten-

1 Ulp. lib. primo instit. u D. 1,1,1,2:Huius studii duae sunt positiones, publicum et privatum.

publicum ius est quod ad statum rei Romanae spectat, privatum quod ad singulorum utilitatem:sunt enim quaedam publice utilia, quaedam privatim. publicum ius in sacris, in sacerdotibus, inmagistatibus consistit. privatum ius tripertitum est: collectum etenim est ex naturalibus praeceptisaut gentium aut civilibus. Glede komentara v. J. Danilovi,Istorijski osvrt na deobu prava najavno i privatno, Anali Pravnog fakulteta u Beogradu, 5/1982, str. 623-53.

2 V. M. J. Garca Garrido, Observaciones sobre delictumycrimen furti, Studi economico-giu-ridici, vol. LIV, Il problema della pena criminale tra filosofia greca e diritto romano (Atti deldeuxime colloque de philosophie pnale, Cagliari, 20-22 Aprile 1989), Napoli, 1993,str. 261-72; L. Vacca,Azioni penali ex delicto: pena e reintegrazione patrimoniale, Studi eco-nomico-giuridici, vol. LIV,Il problema della pena criminale tra filosofia greca e diritto romano(Atti del deuxime colloque de philosophie pnale, Cagliari, 20-22 Aprile 1989), Napoli,1993, str. 197-217.


3/40

Zbornik PFZ, 57, (2) 313-352 (2007) 315

cije.3Fur manifestus - pojam koji je podrazumijevao kako kradljivca zateenogprilikom none krae tako i onog koji se danju branio orujem u ruci - mogaoje biti nekanjeno usmren, a jedini uvjet (izrijekom postavljen u drugom

sluaju) sastojao se od zahtjeva da okradeni glasnim vikanjem (endoploratio)osigura jednoglasno svjedoenje susjeda odnosno drutveno (pa i religijsko)odobravanje te kontrolu svoga osvetnikog ina.4 Uvaavajui suvremene je-zino-pravne analize prema kojima decemvirske odredbe - SI NOX FURTUMFAXSIT, SI IM OCCISIT, IURE CAESUS ESTO. (tab. 8,12) iLUCI SI SETELO DEFENDIT, ENDOQUE PLORATO. (tab. 8,13) - ne donose sankcijuu pravnotehnikom smislu te rijei5, injenica da one predviaju osloboenjekaznene odgovornosti za poinjeno usmrenje potvruje da je onovremena

3 V. B. Albanese,La nozione del furtum fino a Nerazio, Annalli sem. Palermo, 23/1953, str.5-164; isti,La nozione del furtum da Nerazio a Marciano , Annali sem. Palermo, 25/1957, str.85-122; isti,La nozione del furtum nellellaborazione dei giuristi romani, Jus, 9/1958, str. 315-26. Sasvim razliitog je miljenja P. Huvelin (tudes sur le furtum dans le trs ancien droitromain, I.Les sources, Paris-Lyon, 1915, str. 15-103, 487-9, 661-3): poistovjeujuifurtumsa samom ukradenom stvari, dri da je izvorni, decemvirski pojam furtum bio izrazitoopenit i neodreen, a da su ga tek klasini pravnici, poevi od Kasija koji je izmijenio

drugu reenicu Sabinove definicije (v. Aul. Gell. Noct. Att. 11,18,11) uFaciendi finis estcum perlatum est quo destinaverit quis auferre (usp. Paul. lib. nono ad Sab. u D. 47,2,4; Ulp.lib. quadragensimo primo ad Sab. u D. 47,2,5,pr.), pomalo ograniavali.

4 V. Gai. lib. septimo ed. prov. u D. 9,2,4,1 (Lex duodecim tabularum furem noctu deprehensumoccidere permittit, ut tamen id ipsum cum clamore testificetur: interdiu autem deprehensum itapermittit occidere, si is se telo defendat, ut tamen aeque cum clamore testificetur.); Cic.Pro Tul-lio 21,50 (... Furem, hoc est, praedonem et latronem, luce occidi vetant XII Tabulae: cum intraparietes tuos hostem certissimum teneas nisi se telo defendit, inquit, etiamsi cum telo venerit, nisiutetur telo ea ac repugnabit, non occides. Quod si repugnat endoplorato, hoc est conclamato, ut

aliqui audiant et conveniant...). Glede znaenja endoploratio v. F. Wieacker, Endoplorare.Diebstahlverfolgung und Geruft im altrmischen Recht, u: Festschrift Wenger, I, Mnchen,1944, str. 129 i dalje; D. Pugsley,Furtum in the XII Tables , Irish Jurist, 4/1969, str. 151; B.

Albanese,s.v. Illecito (Storia), Enciclopedia del diritto, Giuffr ed., sv. XX, Milano, 1970,str. 60-1, bilj. 14; M. Balzarini,Il furto manifesto tra pena pubblica e privata, u: Illecito epena privata in et repubblicana. Atti del convegno internazionale di diritto romano,Copanello, 4-7 giugno 1990, Napoli, 1992, str. 49-64, posebice str. 54-5.

5 V. A. Corbino, Si nox furtum faxit, si im occisit iure caesus esto, Studi economico-giuridici,vol. LIV,Il problema della pena criminale tra filosofia greca e diritto romano (Atti del deuximecolloque de philosophie pnale, Cagliari, 20-22 Aprile 1989), Napoli, 1993, str. 245-59;usp. V. Arangio-Ruiz, La rpression du vol flagrant et du non flagrant dans lAncien DroitRomain, Revue Al Qanoun Wal Iqtisad, II, 1932, str. 109-35.


4/40


rimska zajednica odobravala javnu odnosno kapitalnu represiju takvog manifest-nog kradljivca. Osim toga, iz djelomice nepreciznih svjedoanstava klasinogpravnika Gaja6 i rimskog antikvara Aula Gelija7, ali i rimskog gramatiara M.

Servija te crkvenog pisca sv. Izidora Seviljskog8, proizlazi da je Zakonik XII ploai u sluaju dnevnog kradljivca koji bi bio uhvaen na djelu a da se pritom nijebranio orujem predviao kapitalno kanjavanje, izvrenje kojeg se, meutim,provodilo na temelju sudskog postupka te razlikovalo s obzirom na status li-bertatis poinitelja. Naime, nakon to bi okradeni zapoeoagere lege per manusiniectionem, tj. kradljivca uhvatio te doveo pred pravosudnog magistrata, liberhomo najprije bi bivao javno iiban (verberatio)9, a potom dodijeljen (addictio) u

6 V. Gai.Inst. 3,189:Poena manifesti furti ex lege XII tabularum capitalis erat. Nam liber verbera-tus addicebatur ei cui furtum fecerat; utrum autem servus efficeretur ex addictione, an adiudicatiloco constitueretur, veteres quaerebant. In servum aeque verberatum animadvertebatur. Sed posteaimprobata est asperitas poenae et tam ex servi persona quam ex liberi quadrupli actio pretoris edictoconstituta est.

7 V. Aul. Gell.Noct. Att. 11,18,8:Ex ceteris autem manifestis furibus liberos verberari addiciqueiusserunt ei, cui furtum factum esset, si modo id luci fecissent neque se telo defendissent; servositem furti manifesti prensos verberibus adfici et e saxo praecipitari, sed pueros inpuberes praetorisarbitratu verberari voluerunt noxiamque ab his factam sarciri.;Noct. Att. 20,1,7:Dure autem

scriptum esse in istis legibus quid existimari potest? nisi duram esse legem putas, quae iudicemarbitrumve iure datum, qui ob rem dicendam pecuniam accepisse convictus est, capite punit autquae furem manifestum ei, cui furtum factum est, in servitutem tradit, nocturnum autem furem iusoccidendi tribuit.

8 V. M. Serv.Exp. in Verg. Aen. = Aen. 8,205:At furis Caeci mens. Pro ingenti scelere furis no-men posuit: capitale enim crimen apud maiores fuit ante poenam quadrupli. Isid. Orig. 5,26,19:Furtum autem capitale crimen apud maiores erat ante poenam quadrupli. V. takoer Isid.Dif-ferentiae verborum, sive de propietate sermonum libri duo (br. 340; cit. prema:Patrologia Latina,ed. J. P. Migne, Paris, 1860, 83,4,45):Inter latronem et furem. Qui alienum involat, fur est;

qui furatur et occidit, latro est. Propie autem latro a nigro; nam noctis utitur tempore. Pulchreautem Plautus cuidam qui furabatur ait: Tu trium litterarum homo, id est fur.9 Premda Ciceron (De inv. 1,43,194; v. slino Sv. AugustinDe Civ. Dei 21,11) verbera navo-

di kao jedan od est oblika kanjavanja (uzdamna, ignominia, vincula, exilium i mors) vitiahominum atque fraudes, u romanistikoj se znanosti smatra da se nije radilo o kaznama upravnotehnikom znaenju, a pritom se naglaava da su verbera samo magistratsko koer-citivno sredstvo (namijenjeno prvenstveno korekciji, v. T. Mommsen, Rmisches Strafre-cht, Graz, 1955 (pretisak I. izd. iz 1898), str. 905, 983-4;) koje ponekad prati odnosnoprethodi izvrenju smrtne kazne (v. C. Ferrini, Diritto penale romano. Esposizione storicae dottrinale, Milano, 1902, str. 145; U. Brasiello, La repressione penale in diritto romano,Napoli, 1937, str. 68-71;contra, v. J. Gebhardt,Prgelstrafe und Zchtigungsrecht im antikenRom und in der Gegenwart, Kln-Wien, 1994, str. 27-40). Naime, tek u kasnoklasinom


5/40

Zbornik PFZ, 57, (2) 313-352 (2007) 317

doivotno vlasnitvo okradenom odnosno pretvoren u njegova roba10, aservuskao poinitelj nakon istovjetnog ibanja bivao bi usmren bacanjem s Tarpejskestijene (deiectio/praecipitatio e saxo).11 Bez obzira na opisano razlikovanje u fazi

izvrenja kazne, smatramo da se radilo o javnoj, kapitalnoj kazni s prethodnimibanjem kao dodatnim osramoenjem (posebice slobodnoga), kojoj bi podlije-gao - prema Gajevu svjedoanstvu12 - i onaj kod kojega bi se pri javnoj pretrazistana, tj. formalistike i ekspijatorno-ritualne quaestio lance et licio13, pronala

razdoblju (v. D. 48,19,28,2; 50,13,5,2 /Call./; 48,19,10,pr. /Mac./; 47,10,45 /Herm./)odnosno s konanom pretvorbom magistratske coercitio u sudskopostupovnu cognitioibanje (lozinim korijenom) odnosno batinanje (drvenim tapovima) postaje autonomna

tjelesna kazna koja se primjenjivala ogranieno te odreivala akcesorno ili alternativno(posebice kao supstitut novanoj kazni); o tome detaljnije: v. I. Jaramaz-Reskui, Ka-znenopravni sustav u antikom Rimu, Zagreb, 2003, str. 379-386. Glede istaknutog mjestaibanja u sustavu vojnikog kanjavanja v. A. Romac,Krivinaodgovornost vojnih osoba urimskom pravu, Zbornik Pravnog fakulteta u Zagrebu, 2/1962, str. 125-7; Gebhardt, op.cit., str. 46-96.

10 Oaddictio kao Zakonikom propisanoj sankciji koja je (ak i u sluaju nemarnog odnosnoinsolventnog dunika ex contracto) odraavala gospodarski interes cjelokupne gradskezajednice te sadravala jasno izraenu preventivnu funkciju javne kazne v. V. Giuffr,

La repressione criminale nellesperienza romana, Napoli, 1993, str. 37-41; R. A. Bauman,Crime and Punishment in Ancient Rome, London-New York, 1996, str. 145-9; usp. Jaramaz--Reskui,op. cit., str. 73-4. U tom smislu indikativno je svjedoanstvo Aula Gelija (Noct.Att. 20,1,41; 20,1,53) koje, u okviru prikaza raspre o okrutnosti odnosno nedostatnostiZakonika XII ploa voene izmeuFavorinusa (filozof-sofist) i Sextusa Caeciliusa Africanu-sa (sabinovac, uenik S. Julijana), sadrava dio u kojemu Afrikan opravdava - potrebamapotenog i opreznog ivljenja - kapitalnu kaznu za perfidnog zajmoprimca.

11 O onovremenom, sakralno-ekspijatornom (a ne osvetnikom) karakteru - ritualnomnaputanju svijeta ivih odnosno konsekraciji uvrijeenom Dius Fidius zbog krenjafi-

des, tj. javnog povjerenja u meusobnim odnosima - bacanja s Tarpejske stijene, kojimse ujedno moe potvrditi homogenost izmeu izdaje, lanog svjedoenja i manifestnekrae koju poini rob, v. E. Cantarella,I supplizi capitali in Grecia e a Roma, Milano, 1991,str. 241-5, 253-5, 261-3, 404-7; usp. Jaramaz-Reskui,op. cit., str. 70-1, 125-8.

12 V. Gai. Inst. 3,192: Prohibiti actio quadrupli est ex edicto praetoris introducta; lex autem eonomine nullam poenam constituit. Hoc solum praecipit, ut qui quaerere velit, nudus quaerat, liciocintus, lancem habens; qui si quid invenerit, iubet id lex furtum manifestum esse. usp. Aul. Gell.Noct. Att. 11,18,9:Ea quoque furta, quae per lancem liciumque concepta essent, proinde ac simanifesta forent, vindicaverunt.

13 Glede Gajeva racionalistikog objanjenja svrhe te res ridicula v.Inst. 3,193. Sveobuh- vatnu analizu drevne pretrage, v. J. G. Wolf,Lanx und licium. Das Ritual der Haussuc-hung im altrmischen Recht, Sympotica Franz Wieacker, Gttingen, 1970, str. 59-79; usp.


6/40


ukradena stvar. Premda je kazneni sustav decemvirske kodifikacije jo uvelikebio obojen privatnom osvetom, svjedoanstva o manifestnoj krai pokazujuda se javna vlast, utjelovljena u osobi magistrata kao vrhovnog predstavnika

zajednice graana, uspjela nametnuti te represiju tog nedoputenog ina skrenutina teren javnog prava, i to upravo pomou magistratova proglaenjaaddictio kaoslubene potvrde (pravno utemeljene na njegovoj iurisdictio, a logiki opravdaneflagrantnou ina) osvete okradenog, s jedne strane, ali jo i vie prethodnomprimjenom magistratoveanimadversio na kojoj se temeljilo nametanje tjelesnog(pa i smrtnog) kanjavanja odnosno njegova zapovijed da se slobodnog izvrgneverberatio, a robapraecipitatio e saxo, s druge.14

Za razliku od manifestnih, svi ostali kradljivci bili bi, prema opeprihvaenoj

integraciji tab. 8,16 Zakonika XII ploa (SI ADORAT FURTO, QUOD NECMANIFESTUM ERIT - ...),duplione damnum decidito, a to se prema svjedoan-stvu Gaja15 i Aula Gelija16 uobiajeno tumai ve kao decemvirskapoena dupli.17Suvremena istraivanja, meutim, pokazuju da bi to plaanje dvostruke vrijed-nosti ukradene stvari ispravnije bilo smatrati imovinskom sankcijom kojom jedecemvirski zakonodavac dopustio dafur, koji bi u povodu legis actio sacramentoin personam bio nedvojbeno utvren kao nec manifestus,izbjegne strane posljedicemanus iniectio odnosno tjelesno kao osvetniko kanjavanje.18 Najvjerojatnije

Mommsen,Rm. Strafrecht, str. 748-9; F. De Visscher,tudes de droit romain, Paris, 1931,str. 217-25; F. Wieacker, Vom rmischen Recht, Leipzig, 1944, str. 245; F. Horak,s.v. Quaes-tio lance et licio, RE, vol. XLVII, Stuttgart, 1963, str. 788-99; C. S. Tomulescu, Die Rolleder actio furti concepti in F. De Visschers Anschauung, RIDA, 15/1968, str. 446-56.

14 Usp. E. Carrelli,La repressione del furto flagrante nel diritto quiritario, Annalli delFacolt digiurisprudenza della R. Universit di Bari, 2, 1939, str. 107-35.

15 V. Gai.Inst. 3,190:Nec manifesti furti poena per legem XII tabularum dupli inrogatur, eamqueetiam praetor conservat.

16

V. Aul. Gell.Noct. Att. 11,18,15:Aliis deinde furtis omnibus, quae nec manifesta appellantur,poenam imposuerunt dupli.17 V. L. Mitteis, ber das Nexum, ZSS, 22/1901, str. 113 i bilj. 1; M. Wlassak, Der Geri-

chtsmagistrat im gesetzelichen Spruchverfahren, Rmischerechtliche Studien, mit Beitrgen zurLehre von der Einlassung und vom gerichtlichen Anerkenntnis, ZSS, 25/1904, str. 177i bilj. 1; E. Betti,Lantitesi storica tra iudicare (pronuntiatio) e damnare (condemnatio) nellosvolgimento del processo romano (con un tentativo di ricostruzione delle formule delle actiones exdelicto), RISG, 56/1915, str. 14 i bilj. 1, str. 18 i bilj. 1; Huvelin, tudes, I, str. 75; D.Daube, On the use of the term damnum, Studi in onore di S. Solazzi, Napoli, 1948, str. 96i bilj. 26; U. Bove,s.v. Danno,Diritto romano, NNDI, sv. 5, Torino, 1960, str. 144.

18 V. rezultate do kojih je doao R. La Rosa (La repressione del furtum in et arcaica. Ma-nus iniectio e duplione damnum decidere, Napoli, 1990, str. 11-4, 40-53, 63-70, 113-154)


7/40

Zbornik PFZ, 57, (2) 313-352 (2007) 319

se radilo o zakonskom supstitutu izvorne tjelesne kazne novanim plaanjemin duplum koje omoguuje samo osuda, pri emu u vrelima ne postoje tragovini o obvezi kradljivca na oportere ni o pravu okradenog na potraivanje bilo

kakvog novanog obeteenja. Naime, prema opeprihvaenoj rekonstrukcijidecemvirske represijefurtum nec manifestum, utemeljenoj na Ciceronovu citiranjupoetne reenice sudskog postupka sacramento in personam u povodu takvogoblika krae19, radilo se o presudi koju bi iudex privatus - nakon magistratova po-zivanja nasacramentum izmeu okradenog (koji bi tvrdio postojanje kradljiveveodgovornosti za tetu prouzroenu kraom) i navodnog kradljivca (koji bi sesuprotstavljao tvrdnjom o svojoj nevinosti) te dovrene litis contestatio - izrekaou korist okradenog (kao vjerovnika), a na teret dokazima potvrenog kradljivca

(kao bilo kojeg dunikasumma iudicati). Pritom je, dakako, postojala opasnostda osueni kradljivac u sluaju neizvrenja presude u zakonskom (trideseto-dnevnom) roku, tonije reeno u sluaju nepodmirenja dosuenog dvostrukogiznosa vrijednosti ukradene stvari, bude izvrgnut uobiajenom sudskoovrnompostupku manus iniectio odnosnoaddictio okradenom sa zakonskom mogunouusmrenja kao krajnjom posljedicom dunike insolventnosti.20

na temelju istraivanja Plautovih tekstova:Poenulus 83; 94; 96-8; 170-87; 561-4; 735;784-801; 1349-60;Aulularia 339ss; 713ss; 759ss; 763ss;Rudens 860-8; v. takoer L. Li-ebs,Damnum, damnare und damnas. Zur Bedeutungsgeschichte einiger lateinischer Rechtswrter,ZSS, 85/1968, str. 176 i bilj. 9-10, str. 181 i bilj. 31, str. 188-202; Albanese,s.v. Illecito,str. 58-61.

19 V. Cic.de nat. deorum 3,30,47: Sed exeamus de theatro, veniamus in forum. Sessum it praetor. Quidut iudicetur?... Inde illa actio ope consilioque tuo furtum aio factum esse, inda tota iudicia...

20 Za razliku od izloenog (O. Karlowa, Der rmische Civilprozess zur Zeit der Legisactionen,Berlin, 1872, str. 114, 145; Arangio-Ruiz, La rpression, str. 119-20, 128-9; Carrelli, La

repressione del furto flagrante, str. 128-34; G. Pugliese, Il processo civile romano. I. Le legisactiones, Roma, 1942, str. 299; M. Kaser,Dasrmische Privatrecht, I, Mnchen, 1971, str.159; K. Hackl,Renato La Rosa, La repressione del furtum in et arcaica, ZSS, 110/1993, str.754-63), La Rosa (op. cit., posebice str. 113-54 i bilj. 98) tvrdi da se sudski postupakprotiv nemanifestnog kradljivca odvijao pomou legis actio per manus iniectionem pura.

Autor polazi od pretpostavke da bi svaki kradljivac - kako manifestni tako i nemani-festni - ve na temelju samog ina krae biodamnatus, osobno podinjen okradenome,odnosno neposredno izvrgnut manus iniectio koja dovodi do njegove addictio gonitelju.Glede kritike koja se odnosi na dva pitanja na koja nije odgovoreno - kako se provodilamanus iniectio bez prethodnog utvrivanja protupravnog djela te kako bi se to pravnosredstvo moglo uvrstiti u Gajev prikaz (Inst. 4,21-25) tog ovrnog postupka, v. Hacklovurecenziju rada (op. cit.,str. 762-3).


8/40


Takva drastina razlika u suzbijanju krae pokazuje da je flagrantnost inakrae (najee povezana s materijalnim uhienjem poinitelja, inae vrlo sra-motnim), a ne vrijednost ukradene stvari ili krivnja poinitelja ili apstraktno

shvaena drutvena opasnost, predstavljala javni skandal (clamor) odnosno javninapad na reim privatnog vlasnitva, a time i povredu javnog interesa koja jeopravdavala najstrou, kapitalnu kaznu. Flagrantnost krae kao jedina razlikov-na odlikafurtum manifestum u odnosu premafurtum nec manifestum najvjerojatnijese temeljila na nerafiniranoj, gotovo iracionalnoj percepciji onovremene rimskezajednice o ispravnom i potenom, iz koje je proizalo nepovjerenje drevnogzakonodavca prema indirektnim dokaznim sredstvima.21 Naime, manifestus

21 U romanistikoj znanosti nalazimo razliita objanjenja stroeg kanjavanja manifest-nog kradljivca. Tako S. Perozzi (Istituzioni di diritto romano, II, Roma, 1928 /2. ed./, str.328, bilj. 2), sukladno svojoj tezi o meugentilnim odnosima kao ishoditu svih obvezanastalih prije formiranja grada, manifestnu krau smatra kolektivnim ili individualnimnapadom jednog gensa na teritorij drugog, koji na takav napad odgovara oruanim ot-porom. Prema Carrarinu bi miljenju (Sulle vere origini del furto audace, Archivio giuridico,

XXI, 1878, str. 91-3) osobito stroge sankcije za flagrantnu krau nale opradanje u veojopasnostifur manifestus koji je svojim djelovanjem pruio dokaz o mnogo veoj drskostiodfur nec manifestus. Prema miljenju Arangio-Ruiza (La rpression, str. 111-35, posebice

str. 111-2), koji ne samo da odbija povijesno-pravno obrazloenje ve i postojanje razlii-tog kanjavanja krae, distinkcija izmeufurtum manifestum ifurtum nec manifestum sas-tojala bi se samo u injenici da je okradeni u prvom sluaju manus iniectio mogao izvritiodmah, neposrednim dovoenjem kradljivca pred pravosudnog magistrata, a u drugomsluaju tek 30 dana nakon njegove osude, s tim da su poinitelji u oba sluaja krae, kaoaddicti, mogli biti ubijeni ili prodani trans Tiberim, uz mogunost iskupljenja plaanjemetverostruke vrijednosti ukradene stvari. Danas je, meutim, najrairenije miljenje (O.Karlowa, Rmische Rechtsgeschichte, Leipzig, 1901, II, str. 175; R. Jhering, Geist des r-mischen Rechts, Leipzig, 1923, I, str. 123-4; S. H. Maine,Ancient Law, Allen ed., 1931, str.

314-5; Mommsen,Rm. Strafrecht, str. 62-4; De Visscher,Le fur manifestus u:tudes, str.137-40; M. Kaser, Ius honorarium und ius civile, ZSS, 101/1984, str. 40 bilj. 192; R.Zimmermann, The Law of Obligations, Newlands, 1989, str. 926-8) prema kojemu oprav-danje osobito strogog kanjavanja fur manifestus treba traiti u psiholokim motivimarepresije, tj. u injenici da se privatna osveta (kao izvorno uobiajena sankcija za delikte)izvravala mnogo nasilnije (pa i nepromiljenije) prema poinitelju koji bi bio uhvaenin flagranti nego prema onom kojemu bi krivnja bila dokazana naknadno, svjedokimiskazima u sudskom postupku, a Zakonik XII ploa pritom je predstavljao prijelazni sta-dij u kojemu je privatna osveta bila zamijenjena legalnom (novanom) kompenzacijomu sluaju furtum nec manifestum odnosno mogunou nagodbe preputene slobodnomodabiru okradenog u sluaju furtum manifestum. Na kraju bi trebalo spomenuti i Pugs-leyjevo miljenje (Furtum, str. 139-52) prema kojemu sefurtum manifestum (polazei od


9/40

Zbornik PFZ, 57, (2) 313-352 (2007) 321

je oznaavao ne samo oiglednost odnosno flagrantnost nedoputenog inakrae za koju nije bio potreban daljnji dokaz ve i neosporivost i djela i poi-nitelja.22 Budui da je predmet dokaza o krai bila upravo flagrantnost njezina

izvrenja (i s njom zakonski izjednaena injenica pozitivnog ishoda quaestiolance et licio) odnosno svjee i akutno ogorenje okradenog te uznemirenostcjelokupne zajednice (pa i povreda kunih bogova-zatitnika), decemvirski jezakonodavac smatrao da manifestni kradljivac zasluuje javnu i najstrou kaznu(koja ukljuuje i uspostavupax deorum), za razliku od nemanifestnog kradljivcaodgovornost kojeg za krau tek treba dokazati te imovinsku sankciju in duplumdosuditi u sudskom postupku koji preputa inicijativi okradenog.

Meutim, tijekom sljedeih tristotinjak godina23 pretori su, prema Gajevim

rijeima, zgroeniasperitas poenae predviene decemvirskom kodifikacijom zamanifestnog kradljivca24, uveliactio furti manifesti koja je, s formulom in factum

rijei manifestus/= manum festus/u znaenju krenja manus ili manicipium) odnosio samona krau res mancipi, a gospodarska vanost odnosno vrijednost tih stvari (i s tim pove-zani formalistiki naini njihova stjecanja) opravdavali su ne samo ekskluzivnu primjenuritualne pretrage lance et licio nego i stroe odnosno kapitalno kanjavanje kradljivca tihstvari, ukljuujui i pravo okradenog na njegovo nekanjeno usmrenje.

22 V. P. Jrs - W. Kunkel,Rmisches Privatrecht , Berlin, 1935, str. 253 i bilj. 5; J. Kelly,RomanLitigation, Oxford, 1966,str. 158.

23 O tonoj dataciji u romanistikoj literaturi postoje dva miljenja: s jedne su strane autorikoji dre da se prijelaz od decemvirske kapitalne kazne k pretorskojactio furti manifestidogodio tek u kasnije republikansko doba (De Visscher, tudes, str. 135-7; H. F. Jolo-

wicz,Digest XLVII. 2 De furtis, Cambridge, 1940, str. LXIX, LXXIV), a s druge su straneoni koji, sumnjajui u tako dugi opstanak kapitalnog kanjavanja, dre da se promjenadogodila mnogo prije, moda ve u 3. st. pr. n. e. (Kaser,Dasrmische Privatrecht, I, str.207; Kelly,Roman, str. 161), a najkasnije krajem 2. i poetkom 1. st. pr. n. e. odnosno

u razdoblju neposredno nakon pojavebonorum venditio a pedesetak godina prijeactio vibonorum raptorum (Carrelli,La repressione del furto flagrante, str. 110-1).24 Glede Gai.Inst. 3,189-90, pro.supra. Stvarne razloge za Gajevu tvrdnju da je pretor,

zbog inprobata asperitas decemvirskepoena furti manifesti, uveo tam ex servi persona quamex liberi quadrupli actio, Carrelli (op. cit., str. 122-3, 128-9, 135) nalazi, s jedne strane, uspecifinostima pravnih posljedicaaddictio koje su manifestnog kradljivca, za razliku oddunika osuenog ex contractu,pogaale neposredno (a ne tek nakon neuspjenog pro-teka tridesetodnevnog /tonije ezdesetodnevnog/ roka za plaanje dosuenog iznosa)odnosno s osobitom otrinom, a s druge strane u javnopravnom elementu poena furtimanifesti koji se oitovao u verberatio arbitratu praetoris za slobodnu osobu odnosno uverberatio ipraecipitatio e saxo za roba kao kradljivca. Glede Gajeve rekonstrukcije sadrajaformuleactio furti (najvjerojatnije nec manifesti) v.Inst. 4,37:Item civitas Romana peregrino


10/40


concepta, mogla biti podignuta samo protiv glavnog poinitelja, i to na novanukaznu u iznosu etverostruke vrijednosti ukradene stvari.25 Tako je pretorskomintervencijom, a sukladno njihovojactio furti nec manifesti koja je s formulom

in ius concepta26ila kako protiv glavnog kradljivca tako i protiv njegovih sudio-

fingitur, si eo nomine agat aut cum eo agatur, quo nomine nostris legibus actio constituta est, simodo iustum sit eam actionem etiam ad peregrinum extendi: veluti si furti agat peregrinus autcum eo agat. Nam si cum peregrino agatur, formula ita concipitur iudex esto. Si paret L. Titioope consiliove Dionis Hermaei filii furtum factum esse paterae aureae, quam ob rem eum, si civisRomanus esset, pro fure damnum decidere oporteret et reliquae.Item si peregrinus furti agat, civitasei Romana fingitur. Similiter si ex lege Aquilia peregrinus damni iniuriae agat aut cum eo agatur,ficta civitate Romana iudicium datur. Usp. rekonstrukciju poetka Gajeve tubene formule

koju je iznio K. Hackl (Gaius 4,37 und die Formeln deractio furti, u: Ars boni et aequi,Festschrift fr W. Waldstein, Stuttgart, 1993, str. 127-39) - ... Si paret consilioue Dihoniscive Romano Meuii filio furtum factum esse paterae aureae... izkoje proizlazi da je predmetac-tio furti (s fikcijom rimskog graanstva) sluaj u kojemu je, na nagovor Diona (peregrina),jedan rimski graanin Mevijevu sinu ukrao zlatnu alicu.

25 V. takoer Aul. Gell.Noct. Att. 11,18,7-10: 7. Nam furem, qui manifesto furto prensus esset,tum demum occidi permiserunt, si aut, cum faceret furtum, nox esset, aut interdiu telo se, cum pren-deretur, defenderet. 8. Ex ceteris... (pro.supra). 9. Ea quoque furta, quae per lancem liciumqueconcepta essent, proinde ac si manifesta forent, vindicaverunt. 10. Sed nunc a lege illa decemvirali

discessum est. nam ei qui super manifesto furto iure et ordine experiri vellet, actio in quadruplumdatur.; Paul. Sent. 2,31,13:Furti manifesti actio praeter quadrupli poenam ipsius rei persecu-tionem genere uindicationis et condictionis continet. Premda izvori viestruko potvruju da supretori za manifestnu krau, umjesto decemvirske kapitalne kazne, uveli novanu kaznuin quadruplum, u romanistikoj je znanosti jo uvijek dvojbeno je li formula actio furtimanifesti bila in ius ili in factum concepta. Iako prevladava miljenje da se radilo o pretorskojtvorevini s honorarnopravnom osnovom, a ne o tubi koja bi zbog identinog injeninogstanja bila civilnopravna nasljednica decemvirske norme (v. Kaser, Ius honorarium, str.39-42; Zimmermann, The Law, str. 936-8 i bilj. 127; slino La Rosa, La repressione del

furtum, str. 89-91), Hackl (Gaius 4,37, str. 136-9) smatra da biactio furti manifesti - zbogvremenske neogranienosti (za razliku od ostalih pretorskih deliktnih tubi) te injeniceda klasini pravnici govore o jedinstvenojactio furti - jednako kao i actio furti nec manifestiimala civilnopravnu osnovu s formulom in ius concepta.

26 Polazei od rekonstruiranog sadraja tab. 8,16 Zakonika XII ploa (v.supra), civilnopravnuosnovu pretorskeactio furti nec manifesti potvruju ne samo Gajevi odlomci (Inst. 4,37; 4,45;3,190-1) ve i Ulpijanovi odlomci (D. 4,4,9,2; 13,1,7pr.; 47,2,46,5; 47,5,1,3) koji svjedoeda jeactio furti sadravala klauzulupro fure damnum decidere. to se tie izvornog sadrajaformule te tube, jo se uvijek najboljom smatra Lenelova rekonstrukcija: Si paret Ao. Ao. aNo. No. opeve consilio Ni. Ni. furtum factum esse paterae aureae, quam ob rem Nm. Nm. pro furedamnum decidere oportet, quanti ea res fuit, cum furtum factum est, tantae pecuniae duplum iudexNm. Nm. Ao. Ao. c. s. n. p. a. (cit. prema: Kaser, Ius honorarium, str. 41 i bilj. 196).


11/40

Zbornik PFZ, 57, (2) 313-352 (2007) 323

nika27, i to na novanu kaznu u iznosu dvostruke vrijednosti ukradene stvari28,oznaen kraj decemvirskog naina javnog, kapitalnog kanjavanja manifestnogkradljivca, ali istodobno uspostavljena njegova privatnopravna odgovornost

ex delicto, dakako dvostruko tea za odgovornost nemanifestnog kradljivca, apritom i vremenski neograniena.29 U tom kontekstu treba kazati da je do krajarepublike pojamfurtum dosegao toliko irok opseg - ukljuuje bilo kakav obliknepotenja - da su mu granice postavljene tek pretorskim sredstvima zatite(actiones in factum,actio de dolo,actio servi corrupti i dr.) kojima je u sluaju pro-

27 Za razliku od drevnogagere lege sacramento in personam kojim se - prema La Rosinoj (La re-pressione del furtum, str. 94-103, 109-110) interpretaciji Ciceronovih rijei ope consilioque

tuo furtum aio factum esse (pro. bilj. 13) - moglo djelovati samo protiv sudionika kraekoji jepro fure bio obvezandamnum decidere, ali samo in simplum; glede takvog znaenja v.takoer Cic.In Verr. II, 4,13,30;Pro Tullio 9,21; Liv. 8,37,8; Plaut.Mil. glor. 137;contra

v. Huvelin,tudes, str. 385-8; Albanese,La nozione del furtum fino a Nerazio, str. 64 i bilj.160.

28 Za razliku od opeprihvaenog miljenja (M. Kaser, Unmittelbare Vollstreckbarkeit undBrgenregre, ZSS, 100/1983, str. 96-7 i bilj. 62; isti, Ius honorarium, str. 41 i bilj. 199 snavedenom literaturom; Hackl, Gaius 4,37, str. 138-9 i bilj. 67 s navedenom literaturom;Zimmermann, The Law, str. 938), da je actio furti nec manifesti s intencijom koja je, uz

precizno odreenje ukradene stvari, sadravala klauzulupro fure damnum decidere oportere,mogla biti usmjerena kako protiv glavnog poinitelja (kao lopova koji je on zaista bio ilikaodokazanog lopova) tako i protiv pomagaa ili podstrekaa (kao lopova) - jer je izrazpro fureobuhvaao oba znaenja te je mogao ostati nepromijenjen, La Rosa (La repressione delfurtum, str. 85-103, 109-110) dri da se ta tuba u smislu generalne primjene jo uvijekne moe vjerodostojno rekonstruirati, a uz to iznosi mnoge argumente za tvrdnju da seGajev odlomak izInst. 4,37 odnosio na civilnopravnuactio furti (ne iskljuivo naa. f. necmanifesti) koja se mogla podii samo protiv sudionikaope consilio krae koju su poiniledruge osobe, a koji bikao da je kradljivac bio obvezan nadamnum decidere,i to in simplum.

29

V. Gai.Inst. 4,111:Aliquando tamen... imitatur ius legitimum: quales sunt eae, quas bonorumpossessoribus ceterisque qui heredis loco sunt accommodat. Furti quoque manifesti actio, quamvisex ipsius praetoris iurisdictione proficiscatur, perpetuo datur; et merito, cum pro capitali poenapecuniaria constituta sit. Naglaavajui, stoga, civilnopravnu osnovu actio furti manifesti,Hackl (op. cit.), tovie, pretpostavlja da bi intentio te tube, uz dodatnu uputu o kvalifi-kaciji krae kao manifestne, sadravala (poput intentio actio furti nec manifesti) i klauzuluquam ob rem Nm. Nm. pro fure damnum decidere oporteret. Skloniji smo Kaserovoj (op. cit.,str. 41; v. takoer Gai,Inst. 4,45-7) rekonstrukciji - Si paret Nm. Nm. Ao. Ao. furtum quodmanifestum est fecisse paterae aureae, ?..., quanti ea res fuit, cum factum est, tantae pecuniaequadruplum iudex Nm. Nm. Ao. Ao. c. s. n. p. a. -prema kojojactio furti manifesti,kao pre-torska tuba in factum concepta,ne sadrava tu klauzulu, tj. kradljivcu ne daje mogunostdobrovoljnog otkupa odgovornosti za oiglednu krau.


12/40


tupravnog oteenja ili unitenja tue stvari (damnum iniuria datum) proirenopolje primjene izvorne lex Aquilia.30 Naime,furtum je obuhvaao gotovo svakusituaciju u kojoj je neka osoba zbog tueg namjernog postupanja pretrpjela

imovinski gubitak (pa ak i zemljita), razliit od fizikog oteenja same stvari.31Tako su veteres, prema Paulovim rijeima, odgovornom za krau drali osobukoja je prijevarnim pozivanjem vlasnika pred sud (in ius vocatio) prouzroilagubitak njegovih mazgi.32 Slino tome, veteres su vlasniku pripitomljenog paunadodijelili - kako proizlazi iz Pomponijeva komentara Sabinova svjedoanstva- actio furti protiv osobe koja je ustrajnim gonjenjem tog pauna prouzroilanjegov gubitak.33 Osim toga,actio furti je, prema Melinu gleditu, mogao podiiprodavatelj protiv osobe koja je kupcu posudila utege tee od propisanih.34

Konano, ak je i Sabin drao opravdanim gospodaru roba dodijelitiactio furtiprotiv osobekoja bi, rairivi svoju togu, od njegova pogleda sakrila odbjeglogroba.35Razvidnim, dakle, proizlazi da pretklasini pravnici prilikom pruanjapravne zatite u sluaju kraenisu zahtijevali ni objektivni element materijalnogzahvaanja odnosno rukovanja s tuom stvari ni subjektivni element njezinasvjesnog prisvajanja iz koristoljublja.

II. Zbog nezaintresiranosti republikanskog zakonodavca za reguliranje

javnopravnog aspekta krae - zanemarimo li, dakako, lex Fabia de plagiariiskojom su poetkom 1. st. pr. n. e. fiksnom novanom kaznom u iznosu 40.000

30 V. Jolowicz, Digest, str. XX i bilj. 12; B. Albanese, s.v. Furto (Storia), Enciclopedia deldiritto, Giuffr ed., sv. XVIII, Milano, 1969, str. 313-8; Kaser, Dasrmische Privatrecht,I, str. 625-7; Zimmermann, The Law, str. 922-30, 977-83, 986-7, 993-7; M. D. FloriaHidalgo,La Casustica del Furtum en la Jurisprudencia Romana, Madrid, 1991, str. 75-175.

31 Najvanije izvjee o krai nekretnina prua Aulo Gelije ( Noct. Att. 11,18,13) kada,prikazujui Sabinovu monografijude furtis, kae da se objekt krae u pravnikovo doba

mogao sastojati ne samo od ljudi i pokretnina, koje se mogu premjetati i odnositi,nego i - naglaavajui quod volgo inopinatum est - od zemljita i zgrada. Glede ostalihsvjedoanstava prema kojima su veteres poznavalifurtum fundi v. Gaj, lib. sec. rer. cott. siveaureor, u D. 41,3,38;Inst. 2,51; Ulp. lib. quadragensimo primo ad Sab. u D. 47,2,25.

32 V. Paul. lib. septimo ad Plautium u D. 47,2,67(66),2; glede komentara v. Floria Hidalgo,LaCasustica, str. 109-16.

33 V. Pomp. lib. nono decimo ad Sabinum u D. 47,2,37; glede ostalih sluajeva krae progo-njene ili ranjene ivotinje v. Floria Hidalgo,op. cit., str. 141-55.

34 O tome svjedoi Ulpijanov odlomak lib. tringesimo septimo ad edictum sadran u D.47,2,52,22.

35 V. Aul. Gell. Noct. Att. 11,18,14; glede komentara kasnijih pravnikih miljenja o tomsluaju v. Floria Hidalgo,op. cit., str. 79-82.


13/40

Zbornik PFZ, 57, (2) 313-352 (2007) 325

sestercija bili kanjivi raznovrsni oblici uzurpacijepatria potestas nad slobodni-ma odnosnodominica potestas nad robovima36 te Sulinu lex Cornelia de sicariis etveneficis kojom je 81. g. pr. n. e. kapitalnom kaznom bilo zaprijeenoambulare

cum telo zbog ubojstva ili krae37, s jedne strane, a opisane pretorske interven-cije na privatnopravnom podruju, s druge, kraa sve do Augustova doba nije

36 Budui da je datum donoenja tog zakona dvojben (prema Ciceronovu spominjanjuservis alienis contra legem Fabiam retentis u govoru ProRab. perd./3,8/, radilo bi se o razdo-blju prije 63. g. pr. n. e., a prema Ulpijanovoj tvrdnji Lege autem Fabia tenetur, qui ciuemRomanum eumue, qui in Italia liberatus sit, celauerit.../Coll. 14,3,4/, radilo bi se o razdobljuposlije graanskog rata, tj. poslije 90. g. pr. n. e.) a njegov sadraj vrlo slabo poznat,iz analize relevantnih odlomaka klasinih pravnika (posebice D. 47,2,83/82/,2 = Sent.

2,31,31 /Paul./; D. 48,15,6,pr.-2 /Call./; Coll. 14,3,5; D. 47,2,36,pr.; 48,15,1 /Ulp./;D. 48,15,3 /Marc./; 48,15,4 /Gai./; 48,15,5 /Mod./), koji svjedoe o njegovu kasnijemproirenju (senatskim miljenjima, a posebice pravnikim tumaenjima), proizlazi daje kasnorepublikanski zakonodavac, potaknut drutvenom anarhijom koja je vladala uonovremenoj Italiji, nastojao suzbiti trgovinu slobodnim ljudima i otetim robovima tereenu novanu kaznu propisao kao glavnu i jedinu mjeru kanjavanja kako u sluajuotmice, zadravanja te svjesne i zlonamjerne prodaje ili kupnje slobodnog ovjeka, takoi u sluaju navoenja na bijeg ili skrivanja tueg roba te njegove svjesne i zlonamjernekupnje. Usp. H. Niedermeyer, Crimen plagii und crimen violantiae, Studi Bonfante, II,

Milano, 1930, str. 381-417; F. Avonzo, Coesistenza e connessione tra iudicium publicum eiudicium privatum. Ricerche sul tardo diritto classico, BIDR, vol. LIX-LX, Milano, 1956, str.166-70; R. Lambertini, Plagium, Milano, 1980, str. 58-124; G. Pugliese, Diritto penaleromano, par. IV, u: Arangio-Riuz, V. - Guarino, A. - Pugliese, G.,Il diritto romano: la costi-tuzione - caratteri, fonti - diritto privato - diritto criminale, Roma, 1980, str. 286-99; Giuffr,La repressione criminale, str. 101; Garrido, Observaciones, str. 268-9.

37 Istraujui izvornu svrhu lex Cornelia de sicariis et veneficis, ve je W. Kunkel (Untersuc- hungen zur Entwicklung der rmischen Kriminalverfahrens in vorsullanisher Zeit, Mnchen,1962, str. 64-70) zakljuio da taj zakon nije sainjen kako bi se kaznio pojedini zloin,

ve zatitila javna sigurnost i red, a slijedom toga J. D. Cloud (The primary purpose of thelex Cornelia de sicariis, ZSS, 86/1969, str. 258-86) - utvrdivi autentino znaenje rijeisicarios te politiko-ekonomske motive tih naoruanih razbojnika - primarnom funkci-jom zakona dri suzbijanje razbojnitva, a tek uzgrednom samog ubojstva. Slino mislii J.-L. Ferrary (Lex Cornelia de sicariis et veneficis, Athenaeum, fasc. II/1991, str. 417-34),koji naglaava da je upravo Sulinim zakonom prvi put u rimskom pravu izriito, u prvompoglavlju, reprimirana oruana kraa (furtivae faciendi causa, v.posebice Ulpijanov /Coll.1,3,1/, Marcijanov /D. 48,8,1,pr./ i Paulov /Sent. 5,23,1/ prikaz zakona); usp. B. Santalu-cia, Studidi diritto penale romano, Roma, 1994, str. 107-29;contra, A. Berger,s.v. Sicarius,Encyclopedic Dictionary of Roman Law, New York, 1953, vol. 43, part 2, str. 706; U.Brasiello, Sulla ricostruzione dei crimini in diritto romano. Cenni sulla evoluzione dellomicidio,SDHI, 42/1976, str. 254 i bilj. 22.


14/40


bila podlona kaznenoj sudbenosti javnih organa niti sankcionirana javnimkaznama, ve je bila preputena privatnoj inicijativi okradenog. A pritom trebanapomenuti da se ve od razdoblja rimskih pravnih kola - nastavno na spome-

nuto pretorsko otvaranje novih putova zatite protiv protupravnog oteenjatue stvari - pojavila potreba za novim, preciznije limitiranim i koherentnijimoblikovanjem pojmafurtum. S jedne strane, Labeo vie nije smatrao dovoljnomnamjeru kradljivca da drugoga lii imovine, ve je naglaavao prisvajanje ukra-dene stvari kao razlikovni element krae. S druge strane, Sabin slijedi veteresglede subjektivne strane krae, ali skree pozornost naadtrectatio kao sredstvopogodno da obuhvati paradigmatske sluajeve protupravnog zadravanja stvariu posjedu ili odnoenja stvari.38 Kasnijom pravnikom elaboracijom, objektivnu

contrectatio39i subjektivnianimus lucri faciendi40nalazimo kao dva konstitutivnaelementafurtum41, predmet kojeg se mogao odnositi ne samo na tjelesnu stvar

38 Glede Labeova i Sabinova doprinosa razvoju definicije furtum v. D. 47,2,1,pr. (Paul.);4,3,7,7 (Ulp.); 41,2,3,18 (Paul.); Aul. Gell.Noct. Att. 7,15,1-2; 11,18,13-14; 11,18,20-21; usp. Huvelin,tudes, str. 270-3, 704-7; Kaser,Dasrmische Privatrecht, I, str. 157; P.Stein, School Attitudes in the Law of Delicts, Studi in onore di A. Biscardi, vol. II, 1982, str.281-5; Zimmermann, The Law, str. 928-9.

39 Detaljnije v. Jolowicz,Digest, str. XVII-XXV; W. W. Buckland, Contrectatio, The Law Quar-terly Review, 57/1941; str. 467-74; A. Watson, Contrectatio as an essentail of furtum, TheLaw Quarterly Review, 1961, str. 526-32; isti, Contrectatio again, SDHI, 28/1962, str.331-41; J. A. C. Thomas, Contrectatio, complicity and furtum, IURA, 13/1962, str. 70-88;G. D. MacCormack,Definitions: furtum and contrectatio, Acta Juridica, 1977, str. 129-47.

40 Detaljnije v. Jolowicz,Digest, str. LV-LXI, LXXVI; J. A. C. Thomas,Animus furandi, IURA,19/1968, str. 1-32; D. Pugsley, Animus furandi, Scritti in onore di A. Guarino, vol. V,1984, str. 2419-26.

41 To se najasnijim vidi u Paulovoj definiciji krae koju su Justinijanovi kompilatori iz-

vukli iz lib. tringesimo nono ad edictum te neznatno preradili - Furtum est contrectatio reifraudolosa lucri faciendi gratia uel ipsius rei uel etiam usus eius possessionisue (D. 47,2,1,3); v.takoer D. 47,2,22,pr. (Paul.); 47,2,1,1 (Paul.). Dakle, osim fizikog kontakta izmeukradljivca i ukradene stvari (ukljuujui detentora, tj. depozitara ili komodatara, kojistvar neovlateno upotrijebi ili zadri, ali i vlasnika, tj. zalogodavca, koji neovlatenouzima svoju stvar) koji se opisivao izrazomcontrectatio, kraa je morala biti poinjena snamjerom da se stekne protupravna korist (animus lucri faciendi ilianimus furandi). Nedo-

voljan uvid u stoljetni trud rimske jurisprudencije glede poimanjafurtum kao i dogmatskipristup citiranoj Paulovoj definiciji naveli su jednu grupu romanista da iznese kritikostajalite prema autentinosti zahtjeva zaanimus lucri faciendi i/ili zacontrectatio (v. Jolo-

wicz,Digest, str. LV i bilj. 12; Watson, Contrectatio, str. 526-8; Thomas, Contrectatio, com-plicity, str. 70-6; isti, Animus, str. 1-3; Pugsley, Animus furandi, str. 2419-22; contra, v.


15/40

Zbornik PFZ, 57, (2) 313-352 (2007) 327

(tuu, vlastitu, pokretnu, nepokretnu, roba, ivotinju i sl.) nego i na porabu,posjed, zalog (nakon namirenja trabine), nedug i slino.42

Budui da antiki pisci (Plaut, Horacije, Ciceron, Askonije)43 svjedoe da

rimska zajednica nije bila imuna na raznovrsna krenja javnog reda i mira koja suizmicala kaznenoj sudbenosti narodne skuptine odnosno kasnije ustanovljenihstalnih kaznenih porotnih sudova (quaestiones perpetuae), valja podsjetiti da jeve od 3. st. pr. n. e. hvatanje i discipliniranjefures (najvjerojatnije zatenih unonoj krai) bilo povjereno specijalnom vijeu niih magistrata - tresviri capi-tales - kojima su u nonom nadzoru rimskih ulica i trgova bili na raspolaganjupritvor (ucarcer Tullianum) i bi kao sredstvacastigatio ispredcolumna Maenia,protiv kojih nije biloprovocatio ad populum.44

Premda August, reformirajui redoviti sustav kaznene represije (quaestionesperpetuae), nije ustanovio stalni porotni sud mjerodavan za kazneno djelo krae,postavio je temeljecognitio extra ordinem45, novog kazneno-sudsko-postupovnog

Albanese,s.v. Furto, str. 317 i bilj. 6), a drugu da slobodnim tumaenjima pokuaju izmiritiPaulovu tvrdnju s odlukama veteres (v. Jolowicz, Digest, str. XLVIII i bilj 12; Buckland,Contrectatio, str. 470-1; Watson, Contrectatio, str. 526-9; Thomas, Contrectatio, complicity, str.85; isti,Animus, str. 28-31). Ispravnije bi bilo poi, poput MacCormacka (Definitions, str.

129), od pretpostavke da je rimska definicija tek korisni vodi ili prikladni zbir glavnihkarakteristika nekog pravnog pojma, a ne konana tvrdnja koja obuhvaa sve elementenune za odreenje nekog pravnog instituta, te u Paulovu fragmentu vidjeti bit definicije ofurtum izvan okvira koje ostaju mnogobrojni sluajevi podloni razliitim tumaenjima.

42 Detaljnije v. Jolowicz, Digest, str. XV-XVII, XXXV-LI; Albanese, s.v. Furto, str. 314-5;Zimmermann, The Law, str. 922-4; M. J. Garca Garrido,El furtum ususdel depositario ydel comodatario, Atti dellAccademia Costantiniana, 4. convegno, Perugia, 1981, str. 483-501; Floria Hidalgo,La Casustica, str. 75-175.

43 V. Plaut.Amph. 153-8;Aulul. 415-7;Asin. 129-33; Truc. 761; Horac.Epod. 4,11-12; Cic.

Pro Cluent. 16,36-9;Ascon.Mil. str.37 (ed. Clark);Div. in Q. Caec. str. 201 (ed. Stangl);glede ostalih izvora koja svjedoe o djelatnosti tresviri capitales, v. R. La Rosa, Note suitresviri capitales, Labeo, III, 1957, str. 231-5.

44 Detaljnije v. Santalucia, Studi, str. 129-45, 174; isti, Crimen furti. La repressione straor-dinaria del furto nellet del principato, u: Derecho romano de obligaciones. Homenaje alprofesor Jos Luis Murga Gener, Madrid, 1994, str. 785-97; contra, v. Kunkel, Untersu-chungen, str. 37-73; slino, A. W. Lintott, Violence in Republican Rome, Oxford, 1968, str.102-7; usp. G. Pugliese, Recensione: Kunkel, op. cit., BIDR, LXVI, 1963, str. 160-7; .Bujukli, Forum Romanum.Rimska drava, pravo, religija i mitovi , Beograd, 2005, str. 183-4, 526-7, 542-4.

45 Detaljnije v. I. Jaramaz Reskui, Augustove reforme kaznenog prava i pravosua, Hrvatskiljetopis za kazneno pravo i praksu, vol.13, 1/2006, str. 297-332.


16/40


sustava u djelokrug kojeg su postupno bivali uvueni kvalificirani oblici krae.Tako Paul svjedoi da su Augustovom inicijativom u Rimu stvorene dvijeprefekture - praefectus urbi i praefectus vigilum - kojima je u teim i opasnijim

sluajevima ugroavanja javnog reda bilo doputeno ne samo upravno-policijskoconquirereve i sudsko-kaznenoanimadvertere.46 Pridodamo li tome i Ulpijanovodlomak koji svjedoi o istovjetnim ovlastima dodijeljenim upraviteljima pro-vincija47, jasnim proizlazi da gonjenjefures - ako bi bilo motivirano zatitomjavnog interesa - nije ovisilo o inicijativi okradenog, ve o slubenoj inquisitiotih carskih slubenika.48 Pritom klasina pravna vrela pokazuju da je sve do

46 Paulov odlomaklib. sing. de off. praef. vigil., sadran u D. 1,15,3,1, glasi: Cognoscit prae-

fectus vigilum de incendiariis effractoribus furibus raptoribus receptatoribus, nisi si qua tam atroxtamque famosa persona sit, ut praefecto urbi remittatur. Et quia plerumque incendia culpa fiuntinhabitantium, aut fustibus castigat eos qui neglegentius ignem habuerunt, aut severa interlocutionecomminatus fustium castigationem remittit. Detaljnije o ovlastima, posebice kaznenoj, tihcarskih slubenika v. Th. Mommsen,Rmishes Staatsrecht, II, Basel, 1955 (pretisak I. izd.iz 1887), str. 1041-58; A. A. Schiller, The Jurists and the Praefects of Rome, RIDA, 3/1949,str. 319-59; F. M. De Robertis,La repressione penale nella circoscrizione dellUrbe (il praefectusUrbi e le autorit concorrenti), Scritti varii di diritto romano, vol. III, Bari, 1987, str. 35-105.

47 Ulpijanov odlomaklib. sept. de off. proc., sadran u D. 1,18,13,pr., glasi: Congruit bono etgravi praesidi curare, ut pacata atque quieta provincia sit quam regit. Quod non difficile optinebit,si sollicite agat, ut malis hominibus provincia careat eosque conquirat: nam et sacrilegos latronesplagiarios fures conquirere debet et prout quisque deliquerit in eum animadvertere, receptoresqueeorum coercere, sine quibus latro diutius latere non potest. Detaljnije o ovlastima upraviteljaprovincije v. P. Garnsey, The Criminal Jurisdiction of Governors, JRS, 63/1968, str. 51-9;Jaramaz-Reskui,Kaznenopravni, str. 215-9.

48 Detaljnije o inkvizitornosti kao osnovnom obiljeju kaznenog postupka koji se provodiou sustavu cognitio extra ordinem v. M. Lauria, Accusatio - Inquisitio. Ordo - cognitio extra

ordinem - cognitio: rapporti ed influenze reciproche, Atti delAccademia di scienze morali epolitiche della Societ Reale di Napoli, 56/1934, str. 304-18; Brasiello,La repressione, str.52; B. Biondi, Il diritto romano cristiano, sv. III, Milano, 1954, str. 50, 501; Giuffr, Larepressione criminale, str. 151; N. Scapini,Diritto e procedura penale nellesperienza giuridicaromana, Roma, 1990, str. 147; B. Santalucia, Diritto e processo penale nellantica Roma,Milano, 1989, str. 111, 138; isti, Accusatio e inquisitio nel processo penale romano di etimperiale, Collana della Rivista di diritto romano. Atti del Convegno Processo civile eprocesso penale nellesperienza giuridica del mondo antico, in memoria di A. Biscardi,Siena 13-15. 12. 2001, str. 1-9. Glede pokuaja revalorizacije uloge i znaenja accusatiou postklasinom sustavucognitio extra ordinem v. A. D. Manfredini, Osservazioni sulla com-pilazione teodosiana (C. Th. 1,1,5,6 e Nov. Theod. 1); in margine a C. Th. 9.34 (de famosislibellis), Atti dellAccademia Romanistica Costantiniana, IV, Perugia, 1981; A. Biscardi,


17/40

Zbornik PFZ, 57, (2) 313-352 (2007) 329

vremena dinastije Severa tim slubenicima bio preputen odabir naina djelo-vanja - upravnide plano ili sudbenicognitio - ovisno o njihovoj slobodnoj procjeniteine krae odnosno stupnja drutvene ugroenosti. Tako bi, prema Ulpija-

novu svjedoanstvu - levia crimina audire et discutere de plano proconsulem oportetvel liberare eos, quibus obiciuntur, vel fustibus castigare vel flagellis servos verberare49,a posebice jasno prema konstituciji Septimija Severa iz 206. g.50, mjerodavnicarski slubenik u sluaju krae koja nije prouzroila teko remeenje javnogreda i mira bio ovlaten djelovati izvansudskim putem (de plano)te osloboensudsko-postupovnih pravila izrei svojevrsni upravni akt (libellus) kojim kradljiv-cima namee disciplinsku sankciju odreenog broja udaraca tapom ili biem,pritom okradenoga ne liavajui prava da podigne privatnopravnuactio furti.51

C. 9,2,7. Inquisitio ed accusatio nel processo criminale extra ordinem, Seminarios Complutens-es de Derecho Romano, I, Madrid, 1990; S. Pietrini, Sulliniziativa del processo criminaleromano (IV-V secolo), Milano, 1996; F. Pergami, Il processo criminale nella legislazione degliimperatori Valentiniano I e Valente, Index, XXV, 1997; G. Zanon,Le strutture accusatorie dellacognitio extra ordinem nel Principato, Padova, 1998; v. takoer W. Litewski,Liniziativa nelprocesso criminale tardoantico, Index, 28/2000, str. 430-49.

49 V. E. Levy,Die rmische Kapitalstrafe, Heidelberg, 1931, str. 71-3; Brasiello,La repressione,str. 396-9.

50 Konstitucija S. Severa, sadrana u Cod. Iust. 2,12,8, glasi: Si furti condemnata es, citra verberaquoque fustium, infamia damnum subiisti. Quod si res furtiva, quam alter surripuit apud te igno-rantem comperta est: non laesit existimationem tuam durior sententia. Odgovarajui na upit krad-ljivice koja je, premda dobrohotnou carskog slubenika poteena ibanja, bila osuenana temelju actio furti, S. Sever je nedvojbenim infamiju proglasio redovitom pravnomposljedicom osude za furtum (ali ne u sluaju furtum oblatum; v. takoer D. 48,19,10,2

/Mac./). Car je konstitucijom ujedno rijeio problem konkurencije iudicium publicum i iudi-cium privatum: naime, budui da slubenikovo djelovanjede plano (koje je moglo rezultiratidisciplinskom mjerom ibanja) nije predstavljalo sudbeno postupanje extra ordinem, nema

zapreke za voenje privatnopravnog sudskog postupka na temelju odgovarajueactio furtite izricanja osude na novanu kaznu. Usp. tumaenje M. Balzarinija (In tema di repressioneextra ordinem del furto del diritto classico, BIDR, 72/1969, str. 250-3), prema kojemu se takonstitucija odnosila na kaznenu presudu izreenu extra ordinem.

51 Slina svjedoanstva pruaju, s jedne strane, Ulpijanov odlomak lib. nono de off. proc. ukojemu se, za razliku od stroeg extra ordinem kanjavanja saccularii i derectarii, obinikradljivci discipliniraju fustibus castigantur et dimittuntur(D. 47,11,7), a s druge stranePaulov odlomak lib. quinquagensimo ad ed. u kojemu se iznosi reskript Antonina Pija orazliitoj regulaciji grabene krae i krae u sluaju brodoloma te odreujesi non magnaepecuniae res fuerint, liberos fustibus, seruos flagellis caesos dimittere poteris (D. 47,9,4); glederazlike sudske presude, tj. decretum, i izvansudskog akta, tj. libellus, v. Ulpijanov odlo-maklib. sec. de off. proc. u kojemu se prokonzulu zabranjuje da odluuje putem pisma u


18/40


Premda Salvije Julijan svjedoi da je ve u prvoj polovini 2. st. okradeni pukimdovoenjem (najvjerojatnije manifestnog) kradljivcaad praefectum vigilibus vel adpraesidem mogao zahtijevati provoenje javne kaznene represije extra ordinem52,

mnoga svjedoanstva klasinih pravnika, podcrtana Ulpijanovom tvrdnjom- nunc furti plerumque criminaliter agi - da okradeni u njegovo doba preferirajujavno gonjenje i kanjavanje kradljivaca53, pokazuju da se tek u razdoblju Se-

sluajevima ubi decretum necessarium est,podcrtavajui to rijeimaomnia enim, quaecumque causae cognitionem desiderant per libellum non possunt expedire. (D. 1,16,9,1= 50, 17,71);openito glede slobodnijeg postupanjade plano v. Ulpijanov odlomaklib. quinto opin. u D.4,2,23,3 (Simplici iussione et non cognitione habita...); usp. Bujukli, Forum, str. 214-5.

52 Julijanov odlomaklib. uicensimo sec. digest., sadran u D. 47,2,57(56),1, glasi: Qui furemdeducit ad praefectum uigilibus uel ad praesidem, existimandus est elegisse uiam, qua rem perse-queretur: et si negotium ibi terminatum et damnato fure recepta est pecunia sublata in simplum,uidetur furti quaestio sublata, maxime si non solum rem furtiuam fur restituere iussus fuerit, sedamplius aliquid in eum iudex constituerit. Sed et si nihil amplius quam furtiuam rem restituereiussus fuerit, ipso, quod in periculum maioris poenae deductus est fur, intellegendum est quaestionemfurti sublatam esse. Citirani je odlomak vieznaan: prvo, hvatanjem kradljivca i njego-vim dovoenjem pred upravitelja vatrogasne slube grada Rima ili upravitelja provincijeokradeni je odabrao nain traenja povrata oduzete imovine, odluio se za kazneno

gonjenje javnim extra ordinem putem umjesto privatnim putem u okriljuordo iudiciorum;drugo, in deductio znaio je specifinu, neformalnu prijavu okolnosti kaznenog djela,per facta concludentia, kojom okradeni od spomenutih carskih slubenika zahtijeva javnogonjenje i kanjavanje extra ordinem; tree, umetaksi negotium ibi terminatumest znaida je sudski postupak u povodu krae mogao biti zavren i negdje drugdje, to pokazujeda su ti slubenici bili slobodni - ako smatraju da kraa u konkretnom sluaju nije bilatoliko teka i/ili drutveno opasna da zasluuje angairanje dravnog represivnog aparata- odbiti javno gonjenje i kanjavanje extra ordinem te uputiti okradenog na podizanjeprivatnopravne actio furti odnosno pokretanje graanske parnice; etvrto, ako bi spo-

menuti carski slubenici po slubenoj dunosti ipak pokrenuli kazneni postupak extraordinem, mogli su kradljivca ne samo kaznitipro modo delictive mu dosuditi i vraanjeukradene stvari ili njezine protuvrijednosti; i peto, u sluaju osude extra ordinem okradenije - zbog injenice to je kradljivac bio izloen riziku da bude kanjen kaznom teom odnovane kazne koja je mogla proizai iz redovite privatnopravne tube za krau - izgu-bio mogunost podizanjaactio furti, a okradeni vlasnik i mogunost podizanjacondictiofurtiva ili rei vindicatio; usp. Garrido, Observaciones, str. 269-70; Santalucia, Crimen furti,str. 796-7; glede drugaijeg miljenja v. F. Serrao,Il frammento leidense di Paolo. Problemi didiritto criminale romano, Milano, 1956, str. 106-8; Balzarini,In tema, str. 212, 217-20.

53 Cjelokupni tekst Ulpijanova odlomka lib. trigensimo octauo ad edict., sadranog u D.47,2,93(92), glasi: Meminisse oportebit nunc furti plerumque criminaliter agi et eum qui agitin crimen subscribere, non quasi publicum sit iudicium, sed quia uisum est temeritatem agentium


19/40

Zbornik PFZ, 57, (2) 313-352 (2007) 331

vera jasno razabiru razliiti oblici kraa koji su - s obzirom na vrijeme, mjesto,sredstva izvrenja, ukradenu vrijednost ili druge vanjske okolnosti djela - bilikvalificirani za javno gonjenje i kanjavanje extra ordinem, konstituirajui tako

samostalne oblikecrimina extraordinaria u pravom smislu te rijei.54

III. Tako je prema svjedoanstvima Ulpijana, Paula i Marcijana postojalaprije svega razlika izmeu krae poinjene danju, koja je i dalje bila preputenaprivatnopravnom gonjenju s odgovarajuomactio furti, i krae poinjene nou,koja je podlijegala javnom extra ordinem gonjenju te bila zaprijeena strogimkaznama koje su za pripadnike niih drutvenih skupina, tzv. humiliores, mo-gle dosei kaznu privremenog prisilnog rada ( opus publicum).55 Opravdanje

takvog postupovno-kaznenog razlikovanja prua Saturninovo svjedoanstvoprema kojemu javna odnosno stroa represija none krae lei u injenici dano uzrokuje vee potekoe za obranu, pa pretpostavljamo i tee posljediceizvrenja kaznenog djela.56

etiam extraordinaria animaduersione coercendam. Non ideo tamen minus, si qui uelit, poterit ciui-liter agere. Budui da iz glavnine teksta jasno proizlazi da je u razdoblju uenog pravnika(sigurno u periodu od 193. g., kad je obavljao slubupraefectus praetorio, pa sve do 228.g., kad je ubijen), dakle u razdoblju dinastije Severa, bilo ne samo uobiajeno nego s

kaznenopreventivnog aspekta opravdano u povodu krae pokrenuti kazneni postupakextra ordinem, G. Pugliese (Linee generali dellevoluzione del diritto penale publico durante ilprincipato, ANRW, II, 14, 1982, str. 783-4, bilj. 157) smatra da je zavrna reenica togodlomka najvjerojatnije kompilatorska interpolacija, povezana s postklasinim i Justini-janovim idejama o suprotstavljanju izmeucriminalitericiviliter agere, tj. izmeu tubekoja je teila izricanju javne kazne i tube koja je teila naknadi tete.

54 Polazei od Julijanova odlomka (cit. supra, bilj. 52), a oslanjajui se na Ulpijanov odlo-mak (cit.supra, bilj. 53) kao i na njegov odlomak u D. 47,1,3, Balzarini (In tema, str. 203-20, 268) zakljuuje da je ve od razdoblja Salvija Julijana (pa tako i u razdoblju Severa)

represija nekvalificiranog oblika krae bila preputena oteeniku koji je mogao izabratiizmeu javnog kaznenog postupka pred sudbenim organima extra ordinem i privatnoggraanskog postupkaad forum iliad ius ordinarium, dok je represija kvalificiranih oblikakrae bila preputena iskljuivo kaznenoj sudbenosti organa extra ordinem (i to bez mo-gunosti da mjerodavni carski slubenik odbijeaccusatio okradenog), pri emu oteenikunije bila ostavljena mogunost odabira izmeu privatne i javne represije. Prema autorovuje miljenju postupanje extra ordinem ili iure ordinario u sluaju krae lealo iskljuivo u

voljnoj sferi oteenika.55 V. D. 47,17,1 = Coll. 7,4,1-2 (Ulp. lib. octauo de off. proc.); Coll. 7,2,1 (Paul. lib. quinto de

sent.); D. 47,17,2 (Marc. lib. sec. iud. publ.).56 V. D. 48,19,6,5 (Claud. Sat. lib. sing. de poen. pagan.); preciznije glede effractores usp. Paul.

lib. sing. de off. praef. vigil. u D. 47,18,2 (v. infra). Detaljnije glede elementa vremena (tem-


20/40


To razlikovanje, meutim, nije bilo dosljedno provedeno jer su i odreenevrste dnevnih kraa, s obzirom na nain odnosno sredstva izvrenja, smatranepodlonim javnoj persekuciji putemcognitio extra ordinem. Tako su kao tei oblici

krae, koji prema Ulpijanovu svjedoanstvu zahtijevaju kanjavanje stroe odonog predvienog za obinu krau (furtum)57, bili izdvojeni, s jedne strane,kraa izvrena u tuoj kui odnosno blagovaonici - ueni pravnik poiniteljetoga djela nazivaderectarii te opisuje kao osobequi in aliena cenacula se diriguntfurandi animo58, a s druge strane depna kraa ili kraa novarki - ueni pravnikpoinitelje toga djela nazivasaccularii te opisuje kao osobequi uetitas in saccu-los artes exercentes partem subducent, partem subtrahunt. Pritom je sucu prilikomizricanja kazne u navedenim sluajevima bio preputen odabir izmeu triju

alternativno predvienih kaznenih mjera: nametanje tjelesne kazne batinanjem(fustigatio) ili osuda na vremenski ogranieni prisilni rad (opus publicum) ili osudana vremenski ogranieno protjerivanje na neki otok (relegatio).59

Nadalje, Ulpijan je kvalificiranim oblikom krae izdvojio provalnu krau,poinitelje kojeg djela naziva effractores te predvia jednako kanjavanje kao zasaccularii iderectarii60, podcrtavajui pritom da se kazna u svakom konkretnomsluaju mora utvrditicausa cognita statui, prout admissum suggerit, iz ega nedvoj-

pus) izvrenja kaznenog djela, tonije reeno noi, kaopro modo admissi uzroka varijacijetipine kazne in peius u sustavucognitio extra ordinem, v. Jaramaz-Reskui,Kaznenopravni,str. 315-6.

57 V. Ulpijanov odlomaklib. nono de off. proc. sadran u D. 47,11,7.58 Na ovom mjestu potrebno je spomenuti Paulov odlomak iz Sententiae (5,4,8) u kojemu

je za kasnije razdoblje potvreno da su pojmomderectarii bili obuvaeni kako oni kojiprovale u tuu kuu tako i oni koji pritom istuku njegova vlasnika te tako poine oskvr-nue doma kao jedan od oblika iniuriae predvien pripadajuom lex Cornelia. U takvom

sluaju Paul istie da poinitelji bivaju extra ordinem animaduertitur, i to tako da im serazmjerno teini djela, tonije consilium pro modo commentae fraudis, odreuje exilii autmetalli aut operis publici, to je predstavljalo, kao to emo vidjeti, stanovito pootrenjekaznene politike u usporedbi s onom koja je proizlazila iz gorespomenutog Ulpijanovaodlomka.

59 to se tie kanjavanja saccularii, potrebno je spomenuti jo jedan Ulpijanov odlomak(Coll. 7,4,1) u kojemu ueni pravnik takve kradljivce izjednaava s nonim kradljivcima(nocturni, suprotstavljeni dnevnim kradljivcima, diurni), istiui pritom da prema obje

vrste kradljivaca treba postupati na isti nain, odnosno extra ordinem audiendi et causacognita puniendi, i to maksimalnom kaznom vremenski ogranienogopus publicum. to setie stroeg kanjavanjaderectarii koje proizlazi iz Paulovih Sententiae, v.supra, bilj. 58.

60 V. Ulpijanov odlomaklib. octauo de off. proc., sadran u D. 47,18,1,2.


21/40

Zbornik PFZ, 57, (2) 313-352 (2007) 333

beno proizlazi da su spomenute kazne imale tek orijentacijsku vrijednost tepredstavljale maksimum koji sudbeni organ extra ordinem pri odmjeravanju kazneu konkretnom sluajunije smio prekoraiti.61 Sliku kaznene politike prema

provalnoj krai harmonizirajue upotpunjava Paulovo precizno razgraniavanjeizmeu effractores koji provalnu krau poine nou od onih koji istovjetnodjelo poine danju: naime, nakon tjelesnog discipliniranja batinanjem, prve jetrebalo, zbog toga toatrociores enim sunt nocturni effractores, poslati na prisilnirad u rudnike (datio in metallum), a druge osuditi na doivotni ili privremeniprisilni rad (opus publicum).62 Osim toga, Paul svjedoi da su se provalne kraeobino izvravale u udaljenim unajmljenim kuama kao i u skladitima - mje-stima na kojima graani uvaju najdragocjeniji dio svojih dobara - i to najee

obijanjem spremita ili ormara ili samog kovega s novcem, pri emu naglaavada su najee kanjavani bili upravo posebni uvari.63

61 U tom smislu svjedoi nastavak odlomka sauvanog u D. 47,18,1,2 u kojemu Ulpi-jan spominje odluku cara Marka Aurelija koji je rimskog viteza - provalnika kazniopetogodinjim protjerivanjem i iz rodne provincije Afrike i iz grada Rima te cjelokupneItalije. Taj dio odlomka zanimljiv je i zbog toga to na vrlo plastian nain opisujeizvrenje kaznenog djela provalne krae: rimski je vitez effracto perforatoque pariete pe-

cuniam abstulerat, iz ega jasno proizlazi da je sama kraa novane vrijednosti uslijedilanakon probijanja kunog zida i ulaska u tuu kuu, a upravo je u tom probijanju zida- izrazu osobite ustrajnosti u svladavanju prepreka izvrenju kaznenog djela - sadrankvalifikatorni odnosno oteavajui element koji razlikuje obinu od provalne krae.Nadalje, injenicu da je kaznenu sudbenost u navedenom sluaju preuzeo sam car, una-to uobiajenoj kaznenoj sudbenosti koju je za palikue, provalnike, kradljivace, otimaei jatake u gradu Rimu imao praefectus vigilum, a iznimno, u sluaju posebno surovih iliopepoznatih poinitelja, praefectus urbi (v. D. 1,15,3,1 /Paul./; 12,4,15 /Pomp./; gledeliterature v.supra, bilj. 46), O. F. Robinson (The Criminal Law of Ancient Rome, Baltimore,

Maryland, 1995, str. 27) pokuava opravdati viim, viteko-konjanikim drutvenimpoloajem poinitelja.62 V. Paulov odlomaklib. sing. de off. praef. vigil.,sadran uD. 47,18,2.63 Radi potkrepe svoga izlaganja, Paul u odlomku lib. sing. de off. praef. vigil.,sadranom u

D. 1,15,3,2, navodi reskript Antonina Pija kojim car ovlauje Erucija Klara da u svakomsluaju provaljenog skladita nad robovima-uvarima provodi ispitivanja pod mukama(quaestio servi custodes), pa ak i nad onima koji bi bili u suvlasnitvu samog cara. Premamiljenju V. Marotte (Multa de iure sanxit.Aspetti della politica del diritto di Antonino Pio,Milano, 1988, str. 338-9), navedeni reskript mogao bi se datirati oko 145. g., a bez obzi-ra na injenicu da je uvrten u pravnikovo djelo posveeno dunostimapraefectus vigilum,bio je upuen praefectus urbi, koji bi u osobito tekim sluajevima obnaao i dunostiiz djelokruga hijerarhijski mu podreenog praefectus vigilum. Premda se u reskriptu kao


22/40


Osim toga, Ulpijan izdvaja pljaku kao posebno teki oblik krae. Poi-nitelje tog djela naziva expilatores te opisuje kao osobequi sunt atrociores fures,naglaavajui pritom da je, s obzirom na injenicu da carskim reskriptima nije

bila propisana neka posebna kazna za spomenute poinitelje, odmjeravanje kaz-ne - prema miljenju uenog pravnika to bi trebalo biti u granicama uobiajenekazne, a to znaiopus publicum , neogranienog ili ogranienog trajanja, zahumi-liores, a privremeno uklanjanje iz pripadajueg drutvenog reda ili upuivanjeizvan granica domovine zahonestiores - preputeno slobodnoj diskrecijskoj ocjenisudbenog organa koji u konkretnom sluaju provodicognitio extra ordinem.64

Nadalje, kao posebno teki oblik krae kristalizirala se kraa u javnimkupalitima. Poinitelje tog djela Ulpijan naziva fures balnearii te u povodu

njihova djelovanja, jednako kao i u povodu djelovanja nonih kradljivaca (furesnocturni), predvia voenjecognitio extra ordinem i izricanje osude na privremeniprisilni rad kojeg trajanje, pak, ne smije prekoraivati razumnu mjeru, a pritomposebice istie da u sluaju upotrebe oruja radi obrane ili nanoenja udaracaokradenoj osobi treba primijeniti pootreno kanjavanje koje se, s obzirom nadrutevni status poinitelja, oituje u izricanju osude na rad u rudnicima (datioin metallum)zahumiliores odnosno osude na protjerivanje na neki otok (relegatio)zahonestiores.65 Osim takvih kradljivaca u javnim kupalitima, Paul svjedoi da su

mjesto izvrenja djela spominju i udaljene kue za unajamljivanje (insulae), autor smatrada je njegov prvenstveni cilj bila zatita skladita (horrea), to potvruje i nabrajanjecellavel armarium vel arca - manjih zakljuavanih prostora na koja su skladita bila podijeljena.Na kraju autor, pozivajui se na reskript A. Severa u kojemu se navode litterae divi Piiet Antonini, dodaje da jedominus horrei bio osloboen bilo kakve odgovornosti u sluajueffractio latronum: naime, njegova jedina obveza bila je exibere servi custodes kako bi ihmjerodavni kognicijski organ mogao ispitati pod mukama (v. Cod. Iust. 4,56,4,pr.). Glede

pretpostavke da su robovi-uvari najvjerojatnije bili kanjavani kao sudionici prilikomizvrenja provalne krae, a ne zbog propusta dune panje, v. Robinson, The Criminal,str. 27.

64 V. Ulpijanov odlomaklib. octauo de off. proc., sadran u D. 47,18,1,1.65 V. Ulpijanov odlomaklib. octauo de off. proc., sadran u D. 47,17,1 = Coll. 7,4,2. O ka-

znenoj politici prema tom izvanrednom kaznenom djelu u kasnijem razdoblju rjeitogovori Paulov odlomak iz Sententiae (5,3,5) u kojemu se, s jedne strane, uobiajenimkanjavanjem smatra izricanje tekih kazni, kako rada u rudnicima tako i prisilnog rada,a s druge strane, ublaavanje izreenih osuda smatra ovlatenjem danim sudbenom or-ganu extra ordinem u sluajevima povremenih i iznimnih poveanja uestalosti kraa ujavnim kupalitima odnosno poveanja brojafures balnearii. Potrebno je pritom istaknutida je Paulovo svjedoanstvo izniman sluaj u kojemu sefrequentia admissorum smatrala


23/40

Zbornik PFZ, 57, (2) 313-352 (2007) 335

izvanrednoj represiji bili podvrgnuti ifures capsarii: naime,praefectus vigilum bioje mjerodavan za provoenjecognitio extra ordinem protiv robova-uvara koji biprijevarno prisvojili odjeu koju su im kupai povjerili na naplatno uvanje.66

Osim izloenih kvalificiranih oblika krae koji su u razdoblju kasnog prin-cipata bili uvueni u sferu represije extra ordinem, konfigurirana su dva nova,izvanredna kaznena djela koja se s obzirom na svoj kaznenopravni sadraj naspecifian nain mogu povezati s kraom: to su expilatae hereditatis, tj. svojevrsnapljaka naslijeene (ab intestato ili ab testamento), jo neprihvaene ili nezapo-sjednute, pokretne imovine67, i abigeatus, tj. nasilno oduzimanje odreenogbroja krupne stoke i ovaca iz mjesta njihova uvanja (staje ili ograenogpanjaka).68

olakotnom okolnou koja je u sustavucognitio extra ordinem mogla uzrokovati varijacijutipine kazne in melius; glede elementa mjesta (locus) izvrenja kaznenog djela kao uzroka

varijacije kaznepro modo admissi, v. Jaramaz-Reskui,Kaznenopravni, str. 317-8. Nadalje,to se tie vojnika kao poinitelja krae u javnim kupalitima, Paul u odlomku lib. sing.de poenis militum (D. 47,17,3) spominje jedino sluaj kad bi oni bili zateeni odnosnouhvaeni pri izvrenju djela, u kojem je sluaju bila predviena specifina vojnika kaznasramotnog otputanja iz slube, tj. ignominiosa missio; u znaenju i pravnim posljedicama

te vojnike kazne v. Romac,Krivina, str. 128.66 V. Paul. lib. sing. de off. praef. vigil.,sadran u D. 1,15,3,5.67 V. D. 47,19 (Expilatae hereditatis); glede kaznenopravnog sadraja samog djela, posebice

D. 47,19,2,1 (Ulp.); 47,11,3 (Ulp.); usp. Paul. Sent. 5,3; Cod. Iust. 9,32. O znaenjupojma expilatae u kontekstu kaznenopravnog sadraja ovog djela zanimljivo je miljenjeRobinsonove (The Criminal, str. 30-1) prema kojemu se taj pojam upotrebljava samometaforiki na nain da oznaava tetno prisvajanje nasljedstva kao cjeline odnosnonjegovu upotrebu ili zloupotrebu izvrenu od prisvajatelja koji se predstavlja kao pravinasljednik (npr. preoravanje ureenih vrtova, rasprodaja najboljih konja, zanemarivanje

dunosti plaanja rauna i sl.), stvarajui tako prijetnju javnom redu. Glede pojedinihpitanja povezanih scrimen expilatae hereditatis v. Mommsen,Rm. Strafrecht, str. 777-80;S. Solazzi, Sul crimen crimen expilatae hereditatis, Scritti di diritto romano, III, Napoli,1960, str. 547-55; Thomas,Animus, str. 1-32; G. MacCormack, Usucapio pro herede, reshereditariae and furtum, RIDA, 25/1978, str. 293-305; F. Gnoli,Hereditatem expilare, I,Milano, 1984.

68 V. D. 47,14 (De abigeis); D. 48,19,16,7 (Claud. Satur.); Paul. Sent. 5,18,1 = Coll. 11,3,1;Paul. Sent. 5,18,2 = Coll. 11,2; Coll. 11,8,1 (Ulp.); usp. Cod. Iust. 9,37. Openito oabi-geatus v. R. M. Hartmann,s.v. Abigeatus, RE, sv. I, Stuttgart, 1893, str. 97; Mommsen,Rmisches, str. 775-6; A. Berger, Some remarks on cattle-stealing in Roman law, Seminar, II,Napoli, 1944, str. 23-40; U. Brasiello,s.v. Abigeato (diritto romano) , NNDI, sv. I,1, Torino,1957, str. 42.


24/40


to se tiecrimen expilatae hereditatis, potrebno je istaknuti da je geneza togizvanrednog kaznenog djela bila povezana s prijedlogom senatske odluke (tzv.oratio) koji je utvrdio Marko Aurelije, a prema kojem bi na temelju accusatio

expilatae hereditatis - optube koju je bilo koja osoba mogla podii u povodupljake tueg nasljedstva - bio pokrenut izvanredni kazneni postupak (extraordinemcoerceri)69, koji je ve u razdoblju Septimija Severa i Antonina Karakale(193.-217.g.) bio u sudbenom djelokrugu kakopraefectus urbi tako i upraviteljaprovincije.70 U romanistikoj se znanosti dri da je razlog zakonodavnog dje-lovanja Marka Aurelija leao u potrebi odlune reakcije protiv vaeih naelastarijeg rimskog prava prema kojima su predmeti viseeg nasljedstva smatranistvarima bez vlasnika te kao takvi podobni oduzimanju bez straha od podizanja

actio furti71, a potom stjecanju u vlasnitvo pukim posjedovanjem (bez iusta causai bezbona fides) u trajanju od jedne godine (tzv. usucapio pro herede).72 Premda

69 V. Marcijanov odlomaklib. tertio instit., sadran uD. 47,19,1.70 O tome svjedoe ne samo dva Ulpijanova odlomka - odlomaklib. tertio de adult.,sadran

u D. 47,11,3, kao i odlomak lib. nono de off. proc.,sadran u D. 47,19,2 - ve posebicejasno Marcijanov odlomaklib. sec. publ. iud., sadran u D. 47,19,3.

71 Eksplicitnim svjedoanstvom u tom pogledu smatramo, s jedne strane, Paulov odlomak

lib. primo ad Nerat., sauvan u D. 47,19,6, u kojemu ueni pravnik, nadopunjujui Nera-cijevo miljenje prema kojemu neznanje o tome da se prilikom potajnog uzimanja iliotimanja radilo o stvari koja pripada tuem nasljedstvu ne iskljuuje odgovornost zakrau u tom sluaju (v. takoer Neracijeve odlomke u D. 47,2,65 i 47,2,84), tvrdi da.. rei hereditariae furtum non fit sicut nec eius, quae sine domino est, et nihil mutat existima-tio subripientis, a s druge strane Ulpijanov odlomak lib. nono de off. proc., sauvan u D.47,19,2,1, u kojemu ueni pravnik naglaava da je oigledno da u sluaju oduzimanjastvari koje pripadaju tuem nasljedstvu, a to znai ante aditam hereditatem, uel post adi-tam antequam res ab herede possessae sunt,nee postojati nikakva mogunost podizanja

graanskopravneactio furti (postojat e, meutim, pravo podizanja rei vindicatio teactioad exibendum, graanskopravnih tubi s kojima e opljakani nasljednik uspjeti u sporuako dokae svoje pravo vlasnitva na oduzetim stvarima).

72 Prema Gajevu svjedoanstvu (Inst. 2,52-7), takva mogunost postojala je sve do senatskeodluke, donesene prema ovlasti cara Hadrijana, kojom se nasljedniku doputao povratnaslijeene imovine podizanjem hereditatis petitio protiv posjednika koji je tu imov-inu stekao u vlasnitvo protekom uzukapijskog roka, a parnini uspjeh bio je moguuvrtavanjem fikcije atque si usucapta non est. Usp. E. Costa, Crimini e pene da Romoloa Giustiniano, Bologna, 1921, str. 174-5; B. Eisner - M. Horvat, Rimsko pravo, Zagreb,1948, str. 511-3; A. H. M. Jones, The Criminal Courts of the Roman Republic and Principate,Oxford, 1972, str. 108; A. Romac,Rjenik rimskog prava,s.v. Usucapio pro herede, Zagreb,1975, str. 598; Robinson, The Criminal, str. 31.


25/40

Zbornik PFZ, 57, (2) 313-352 (2007) 337

bismo mogli pretpostaviti da je na taj nain uinkovito odnosno ekspeditivnoispravljena nepravda prema nasljednicima, ne samo popunjavanjem opisanepraznine u rimskom graanskom pravu ve pruanjem jae, kaznenopravne

zatite proglaavanjem takvog ponaanja javnim kaznenim djelom, valjaspomenuti da ni tekstovi klasinih pravnika ni relevantne carske konstitucijedonesene u razdoblju od S. Severa i A. Karakale (205. g.) do cara Filipa (249.g.)73 ne sadravaju kaznenu mjeru koja je bila predviena ili primjenjivana usuzbijanju tog kaznenog djela.74

to se tie krae stoke (abigeatus), na prvom mjestu treba istaknuti da setakva kraa razlikovala od krae pojedinanih ivotinja kao jednog oddelictaprivata iskljuivo podlonog privatnoj, graanskopravnoj regulaciji. Razlog tome

nije leao samo u kaznenopravnom sadraju djela, odreenom kako brojem ivrstom ukradenih ivotinja tako i mjestom izvrenja, ve, posljedino, i u jav-noj, kaznenopravnoj regulaciji koja je, poevi od Trajana, putem represije extraordinem pronala najprikladniji odgovor nesigurnostima i nasilju koji su povre-meno bili vrlo uestali, posebice na velikim prostranstvima Italije i panjolske,u potpunosti preputenim stoarstvu i slinim gospodarskim djelatnostima.75Meu klasinim pravnicima koji su pokuali definirati kaznenopravni sadrajizvanrednog kaznenog djela krae stoke, na prvom mjestu treba istaknuti Pau-

73 V. Cod. Iust. 9,32,1-6 (de crimine expilatae hereditatis). U tom kontekstu potrebno je istak-nuti da je konstitucijom cara Gordijana III. (242. g.) iskljuena mogunost podizanjaoptube u povodu crimen expilatae hereditatis protiv udovice (v. Cod. Iust. 9,32,4), toe kasnije potvrditi i Hermogenijanov odlomaklib. sec. iur. epit., sadran u D, 47,19,5,u kojemu se takvo iskljuenje udoviine kaznene odgovornosti objanjava jo uvijekprisutnom uskom povezanou izmeufurtum icrimen expilatae hereditatis, tonije reenoinjenicom da ena nije mogla biti tuena za krau (usp. Cod. Iust. 6,2,17 /Diocl. i

Maxim., 294. g./).74 Prema miljenju N. Scapinija (Diritto e procedura penale nellesperienza giuridica romana,Roma, 1990, str. 145), utemeljenom na utnji vrela, sankcija se sastojala u vraanjuoduzete imovine te u izricanju arbitrarne kazne (za koju ne navodi, uobiajenopredvieni, okvir kanjavanja) koju je slijedilo proglaenje infamije.

75 Kraa stoke - u Italiji od zavretka Hanibalskog rata odnosno od poetka uzgoja stoke tenjezine seobe za panjacima, a u panjolskoj tijekom itavog razdoblja carstva - smatra-na je kaznenim djelom koje je po mnogim aspektima bilo poistovjeeno s razbojstvom.Zbog takvog shvaanja poduzimale su se vrlo otre zakonske (ne samo kaznene) mjere,koje su ile dotle da je pojedinim kategorijama osoba bila zabranjena uporaba konja (v.F. M. De Robertis,Interdizione dellusus equorum e lotta al banditismo in alcune costituzionidel basso Impero, SDHI, 40/1974, str. 67-98); usp. Marotta, Multa, str. 335-6.


26/40


la koji je pruio najjasnije odreenje pojma kradljivaca stoke (ueni pravnikupotrebljava izrazabactores, sinonim izrazaabigei), smatrajui da su to osobekoje otevi otjeraju jednog konja, dvije kobile i isto toliko volova, deset koza

ili pet svinja.76 Na drugom mjestu treba navesti Kalistrata koji je istaknuokoliinu (quantitas) kao kvalifikatorni element na temelju kojeg se razlikujufurem odabigeo, naglaavajui pritom da se u sluaju krae stoke mora raditi ootimanju stada stoke, pod kojim je pojmom razumijevao najmanje 10 ovacaodnosno s navedenom koliinom izjednaavao 5 svinja ili 4 svinje, jednog konjaili jednog vola.77 Na treem mjestu treba spomenuti Klaudija Saturnina koji,uvaavajui koliinu ukljuenih ivotinja, precizira da e se osobu koja potajnootme(subripuerit) jednu svinju ut fur coercebitur, a onu koja isto uini prema

krdu ut abigeus.78 A na etvrtom, ne manje znaajnom mjestu treba spomenutiUlpijana koji nije bio toliko precizan u odreivanju broja i vrste ivotinja kaokonstitutivnog elementa kaznenog djela krae stoke - govori samo o tome dasu kradljivci stoke oni koji odvode konje i volove iz njihovih krda, ali ne i onikoji pobjegnu sa svinjom, kozom ili ukopljenim ovnom, koliko u odreivanjudrugih elemenata kaznenopravnog sadraja tog djela, kao to su mjesto i nain

76 Prema svjedoanstvu sauvanom u Sententiae 5,18,1 (= Coll. 11,3,1), Paul najprije definira

pojam kradljivaca stoke, navodei -Abactores sunt, qui unum equum, duas equas, totidemqueboues uel capras decem aut porcos quinque abegerint., a potom s obzirom na broj i vrstu ukrade-nih ivotinja jasno razlikuje opisano javno kazneno djeloabigeatus od privatnog deliktafurtum, posebice istiui da je kazna predviena za krau ovisila o drutvenom statusukradljivca (bilo slobodnjaka bilo roba) - Quidquid uero intra hunc numerum fuerit ablatum,in poenam furti pro qualitate eius aut in duplum aut in triplum conuenitur, uel fustibus caesus inopus publicum unius anni datur, aut sub poena uinculorum domino restituetur.

77 V. D. 47,14,3,pr. i 2 (Call. lib. sexto de cognit.); glede komentara v. R. Bonini,Ilibri decognitionibusdi Callistrato. Ricerche sullelaborazione giurisprudenziale della cognitio extra

ordinem, Milano, 1964, str. 102-3, 134. to se tie Kalistratova propusta razlikovanjaizmeu konja i kobila kao eventualnih objekata kaznenog djela krae stoke, s jednestrane, te njegova svrstavanja krae jednog vola pod pojam kaznenog djela krae stoke,s druge strane, Robinsonova (The Criminal, str. 25-6) pretpostavlja da proizlaze iz stroekaznenopravne regulacije koja je vladala u razdoblju njegova djelovanja ili u razdobljurada kompilatora. Osim toga, potrebno je spomenuti nastavak Kalistratova odlomka uD. 47,14,3,2 u kojemu ueni pravnik naglaava da e se, bez obzira na broj ukradenihivotinja, kradljivcima stoke smatrati i Qui saepis abigerunt, licet semper unum uel alterumpecus subripuerint, dakle zbog toga to se oduzimanjem tuih ivotinja bave gotovopoput unosnog zanimanja te predstavljaju trajnu opasnost javnom redu i miru, posebiceu stoarskim krajevima; usp. infra.

78 V. D. 48,19,16,7 (Claud. Satur. lib. sing. de poen. pagan.).


27/40

Zbornik PFZ, 57, (2) 313-352 (2007) 339

izvrenja djela. Tako u odnosu na mjesto izvrenja djela govori o odvoenju stokes panjaka, naglaavajui da se u sluaju odlutale ivotinje ili one ostavljene udivljini ne moe raditi o kaznenom djelu krae stoke, ve o krai kao privat-

nom deliktu79, a u odnosu na nain izvrenja djela podcrtava da su kradljivcistoke osobe koje se obrtimice, poput zanimanja, bave odvoenjem odnosnootimanjem konja i volova, a pri tome iskazuju zavidno umijee.80 Nadalje, premasauvanim svjedoanstvima klasinih pravnika, proizlazi da je pitanje suzbijanjaopisanog uznemiravanja javnog mira i reda, tonije pitanje kanjavanja krad-ljivaca stoke bilo predmetom posebne pozornosti najprije Trajana, a potom iHadrijana: dok se prvi u jednoj epistuli osvrnuo tek na prikrivae (receptores)kradljivaca stoke, utvrdivi da ih treba kazniti protjerivanjem (relegatio) iz Ita-

79 V. D. 47,14,1,1-2 = Coll. 11,8,1-2 (Ulp. lib. octauo de off. proc.). to se tie odvoenjaodlutalog vola ili konja, treba istaknuti da gotovo istovjetno rjeenje poput Ulpijanova(D. 47,14,1,1) nalazimo u Paulovim Sententiae (5,18,4: Qui bouem uel equum errantem quo-due aliud pecus abduxerit, furem magis eum quam abactorem constitui placuit.), iz ega bismo sasigurnou mogli zakljuiti da se radilo o naputenim odnosno ostavljenim ili od stranerazbojnika izgubljenim ivotinjama, a da je osoba koja ih je odvela naila sluajno i

bez namjere da ih otme, zbog ega su klasini pravnici smatrali da njezino podlijeganjeizazovu nedoputenog odvoenja ivotinja nije bilo dovoljno da je uini odgovornomza in tei od obine krae. Osim toga, to se tie odreenja objekta kaznenog djelakrae stoke, valja spomenuti suglasna miljenja dvaju klasinih pravnika u sluaju svo-jevrsne samopomoi, tonije u sluaju odvoenja stoke koja je predmetom vlasnikogspora: s jedne strane, tu je nastavak Ulpijanova odlomka u D. 47,14,1,4, u kojemu uenipravnik, pozivajui se na Saturninovo miljenje, naglaava da osobu koja u dobroj vjeri(dokazujui odsutnostanimus abigendi) odvede stoku koja je bila predmetom vlasnikogspora treba uputiti na graansku (ne kaznenu) parnicu, a s druge strane tu je nastavak

odlomka iz Paulovih Sententiae (5,18,3 = Coll. 11,4,1) u kojemu ueni pravnik u gotovoistovjetnim okolnostima, premda bez zahtjeva u pogledu dobre vjere, predvia voenjegraanskog postupka u povodu krae te izricanje osude na plaanje naknade u dvostru-kom ili trostrukom iznosu ukradene stvar

Krada u Rimskom Pravu - Delictum Publicum i Delictum Privatum - Doc. Dr. Sc. Ivana Jaramaz Reskusic

Documents

Transcript of Krada u Rimskom Pravu - Delictum Publicum i Delictum Privatum - Doc. Dr. Sc. Ivana Jaramaz Reskusic