Ispitivanje torpeda i evolucija riječke torpedne lansirne stanice ...

Pro TorPedo rijeka

V. M

EĐU

NAR

OD

NA

KON

FER

ENC

IJA

O I

ND

UST

RIJ

SKO

J B

AŠTI

NI

5th I

NTE

RN

ATIO

NAL

CO

NFE

REN

CE

ON

IN

DU

STR

IAL

HER

ITA

GE

Pro TorPedo rijeka

315

ISPITIVANJE TORPEDA I EVOLUCIJA RIJEČKE TORPEDNE LANSIRNE STANICE Testing of Torpedoes and the Evolution of Rijeka’s Torpedo Launch Pad Station

Miljenko Smokvina, dipl. oec.samostalni istraživač, Rijeka, Hrvatska [email protected]

Sažetak

Ključne riječi: industrijska baština, „spasitelj obale”, torpedo, torpedna lansirna stanica

Rijeka je bogata industrijskom baštinom. Prema većini kriterija UNESCO-a i TICCIH-a, riječka lansirna stanica za ispitivanje torpeda, koja je zaštićeni spomenik kulture u Hrvatskoj, mogla bi se naći i na svjetskoj listi spomenika tehničke kulture. Moderna torpeda svoj su službeni život započela u Rijeci na osnovi ideje Riječanina Giovannija B. Luppisa. U Riječkom tehničkom zavodu Robert Whitethead opredmetio je koncept „spasitelja obale” u uspješno podmorsko oružje. Datum rođenja prvoga riječkog Luppis-Whiteheadova torpeda je 20. prosinca 1866. kada je prototip torpeda uspješno ispitan u moru ispred riječke tvornice. Istraživanje i razvoj (Reserach and Development) bili su oduvijek ključni elementi uspjeha riječkih torpeda. Ispitivanje torpeda sastavni je dio procesa njegova konstruiranja; bez dinamičkih ispitivanja u moru ne mogu se sagledati njegove karakteristike, niti se mogu poboljšati. Uz konstrukciju prvog torpeda na svijetu, riječka je tvornica zaslužna i za razvoj prvih uređaja za lansiranje torpeda, kao i za izgradnju objekata iz kojih su tor-peda lansirana. Prva lansirna stanica za ispitivanje torpeda u Rijeci sagrađena je oko 1872. (ujedno prva na svijetu). Na moru ispred tvornice torpeda do danas je bilo sagrađeno desetak objekata lansirnih stanica, od kojih je jedna od njih do danas ostala sačuvana. Taj je objekt danas vrlo oštećen pa tu ikonu riječke, hr-vatske i svjetske industrijske baštine treba obnoviti i sačuvati kako trag najvećeg uzleta riječke industrije ne bi nepovratno nestao.

Prethodno priopćenje / Preliminary communication

316 V. mEđUNARODNA KONfERENCIJA O INDUSTRIJSKOJ bAšTINI

UVOD

Potreba za očuvanjem kulturne (i prirodne) baštine opće je mjesto suvreme-nog svijeta. U Hrvatskoj se industrijska baština vrednuje, čuva i obnavlja tek malo više od dvadeset godina, dosad s vrlo skromnim rezultatima. U Rijeci su dva značajna napuštena industrijska kompleksa proglašena spomenicima kulture – tvornica Rikard Benčić i tvornica Torpedo. Unatoč brojnim planovima aktual-nih vlasti, a niti na osnovi drugih inicijativa, ni jedan od ta dva kompleksa nije do danas doživio sustavnu obnovu ili koju novu funkciju. Za tvornicu Torpedo, tj. za njenu torpednu lansirnu stanicu, još je 1993. sastavljen pisani prijedlog za mu-zealizaciju tog prostora,1 ali do danas tamo nisu započeli radovi na njegovoj ob-novi, niti se ušlo u bilo kakvu rekonstrukciju ili prenamjenu.

RIJeČka LaNSIRNa StaNICa Za ISPItIVaNJe tORPeDa, IkONa RIJeČke INDUStRIJSke BaŠtINe

Na današnjem perimetru tvornice Torpedo nikla je prije stotinu šezdeset go-dina prva riječka moderna metaloprerađivačka industrija, velika moderna ljeva-onica metala, tada zvana Fonderia Metalli, koja je poslije prerasla u Riječki teh-nički zavod (Stabilimento tecnico in Fiume) čija je osnovna djelatnost bila brodogradnja,2 a u konačnici je postala tvornica torpeda (Whitehead & Comp, Fabbrica di Torpedini offensive e difensive). Tvornica torpeda veći je dio svoga ak-tivnog postojanja proizvodila torpeda (kao i prateću opremu, lansirne aparate te visokotlačne kompresore zraka), ali je oko 1966. proizvodnju potpuno preusmje-rila na dizelske motore, traktore, kamione i sl. Nakon 1990. tvornica ulazi u broj-ne poslovne probleme, 2000. se otvara stečaj te se uskoro gasi svaka proizvodnja, da bi se konačno njena imovina rasprodala i tvornica Torpedo, kako se zvala tije-kom zadnjih desetljeća, nestaje.

Ali tragovi tvornice torpeda nisu nestali. Ostalo je sačuvano nekoliko proi-zvodnih hala, nekoliko manjih zgrada te, ono što je najvažnije, sačuvana je, iako u oštećenom stanju, lansirna stanica za ispitivanje torpeda koja je u svakoj takvoj tvornici povijesno jedan od bitnih elementa u konstruiranju, razvoju i pripremi torpeda za isporuku. budući da je riječka tvornica torpeda prva na svijetu počela proizvoditi torpeda,3 u sklopu tvornice je, na morskoj obali Riječkog zaljeva, 1872. sagrađena i, prva na svijetu, lansirna stanica za ispitivanje torpeda. Poslije je sagra-đeno niz drugih lansirnih stanica. Sadašnja lansirna stanica, iako oštećena i u ru-ševnom stanju, prema svim kriterijima UNESCO-a i TICCIH-a, zavređuje da bude sačuvana kao spomenik svjetske tehničke kulture i industrijske baštine.

1 miljenko Smokvina, Prijedlog ponovnog formiranja zbirke torpeda u Rijeci, Rijeka, kolovoz 1993.2 miljenko Smokvina, Brodograđevna djelatnost riječke tvornice torpeda, Zbornika radova IV. međunarodne

konferencije o industrijskoj baštini, Pro Torpedo, Rijeka, 2012., str. 176.3 miljenko Smokvina, Riječki torpedo, prvi svjetski torpedo, konstrukcija i ispitivanje, Zbornik Tehničkog

fakulteta u Rijeci, Rijeka, 1993., str. 273.–292.

m. Smokvina, ISPITIVANJE TORPEDA I EVOLUCIJA RIJEČKE TORPEDNE... 317

OD SPASITELJA OBALE DO tORPeDa

Prvu ideju za riječki torpedo dao je Riječanin Giovanni biagio Ignazio Lup-pis4 koji nakon gotovo dvadeset pet godine službe na brodovima austrijske ratne mornarice5 odlazi u mirovinu u rujnu 1861.6 i vraća se u rodnu Rijeku gdje će svoju ideju novoga pomorskog oružja pretvoriti u stvarnost. Nazvao ga je Kusten-retter7 („spasitelj obale”). Do nas nisu stigli vjerodostojni izvori na osnovi kojih

bismo mogli rekonstruirati povijest nastanka ideje toga novog pomorskog oruž-ja.8 U posjedu smo samo prijepisa Luppisova teksta, napisanog u Rijeci 16. stude-noga 1866. i upućenog Vrhovnoj komandi u beč, u kojem se iznosi kronologija dopisivanja i aktivnosti u razdoblju od 1. ožujka 1864. do 16. studenoga 1966., vezani za razvoj izuma i nastojanje da ga se proda K.u.K. mornarici.9 U svakom

4 Heinrich von Littrow, Sulla Torpedine di Roberto Whitehead, Rivista marittima, god. XII., prosinac 1879., Rim, 1879., str. 413. Tekst u Rivista Marittima prijevod je članka H. Littrowa Die Torpedo, Kosmologishe betrachtungen uber Krieg und friend, 2. izd., Pock, Graz, 1876.

5 Kriegs marine, Individual beischreibung, fur das Jahre 1860, fregatten Capitan Johann Luppis, KAW, beč 6 E. Schwarzenberg, Contributo alla storia delo siluro ideato dal fiumano Giovanni Luppis, fiume, Rivista di

studi fiumani, br. XIX.–XX., 1973.–1974., str. 104.7 Graf Hoyos, m.p. Torpedo-riba (Der fisch-Torpedo), Rijeka, 25. siječnja 1875., str. 1. 8 miljenko Smokvina, Riječki torpedo, prvi svjetski torpedo, konstrukcija i ispitivanje, n. d., str. 277.; u fusnoti

29. navode se razni izvori i dvojbe raznih autora o nastanku Luppisove ideje/izuma prethodnika torpeda. Do danas su pronađeni još neki sekundarni izvori, ali ni na osnovi njih te dvojbe nisu razriješene.

9 Luppis, An das K.K. Hohe Armee Ober Commando, Wien, fiume am 16. November 1866, f. TO. Luppis. Prijepis tog dokumenta dobiven je 1994. iz Geneve od Paula de marsana, jednog od potomaka H. Ploecha, suradnika R. Whitehead u konstruiranju torpeda.

� Slika 1. Maketa „spasitelja obale” izložena u Ratnom muzeju u Beču, jedina je sačuvana maketa Luppisova izuma. Luppis je na krmu makete stavio natpis Kustenretter (spasitelj obale). Na desnom boku makete vidi se ručka za navijanje opruge, koja je pogonila propeler makete.(Fotografija M. S.)


slučaju, imamo potvrdu da je Luppis Komandi u beču predočio mali model svog izuma, ali se nigdje ne govori da je s njim provodio bilo kakve pokuse. Prema po-nudama austrijskoj mornarici, razvidno je da je Luppis tek u suradnji s Robertom Whiteheadom uspio u tome da njegov izum, sada u novom obliku podvodnog oružja, torpeda, postane praktičan i uporabiv za mornaricu.

Kako je došlo do prototipa torpeda, pitao se je još 1889. i C. Sleeman,10 jedan od prvih autora knjiga o torpedu i torpednom ratovanju. Sleeman u svojoj knjizi navodi kratak opis Luppisova „spasitelja obale” i iznosi podatke o dvogodišnjem radu R. Whiteheada na konstrukciji i razvoju prototipa, a na kraju tog pasusa kaže:

To su mršavi podaci o povijesnom razvoju torpeda, što bi jako zanimalo sve torpe-diste. Gospodin Whitehead, kojem se autor (Sleeman, nap. a.) obratio s molbom da mu pošalje detaljnije opise i nacrte prvog fish torpeda, nije želio udovoljiti tom zahtjevu. Možemo se nadati da će kompletna povijest Whiteheadova torpeda biti jednom napi-sana za korist budućim naraštajima, kad već nije mogla biti predočena sadašnjim.”

RIJeČka tORPeDNa LaNSIRNa StaNICa kaO MJeStO IStRažIVaNJa I RaZVOJa (RESERACH & DEVELOPMENT) NOVIH

teHNOLOGIJa te RaZVOJa RIJeČkOG tORPeDa

U razvoju svoga novog proizvoda – torpeda riječka tvornica torpeda i njen direktor Robert Whitehead (poslije vlasnik) upravljali su se načelima koje bi da-nas zvali R&D (Research and Development). Ideje su se najprije sustavno razrađi-

10 C. Sleeman, Esq., Torpedo and Torpedo Warfare, 2. izd., Portsmouth, 1889., str. 173.

� Slika 2. Prvi tipovi torpeda nosili su naziv Luppis-Whitehead, kasniji su se modeli nazivali samo Whiteheadovo torpedo. Crtež F. B. Barbera, američkoga mornaričkog časnika koji je boravio u Rijeci 1872., objavljen u njegovoj knjizi 1874. (Arhiv M. S.)


vale na konstrukcijskom stolu, da bi se poslije temeljito ispitivale u pravom ambi-jentu, pokusima u moru, sve dok se nije došlo do konačnih rješenja. Postupak ispitivanja i razvoja riječkog torpeda u načelu se nije promijenio od prvih dana 1865-ih godina, kada je prvo torpedo isprobano u moru Riječkog zaljeva ispred tvornice, do oko 1965-ih godina, kada su se u Rijeci proizvodila i ispitivala zad-nja riječka torpeda. Torpedima se ispitivala pouzdanost, funkcioniraju li kako su zamišljeni, jesu li sigurni za rukovanje, odgovaraju li specifikacijama narudžbe, postižu li zadanu brzinu i domet, jesu li precizni u svojoj putanji po dubini i pravcu te djeluju li na kraju svoje putanje efikasno po svom cilju.

PRetPOVIJeSt ISPItIVaNJa tORPeDa U RIJeCI, LaNSIRaNJa S ČaMaCa I BRODOVa

Prva lansiranja tijekom razvoja riječkog torpeda, od 1864. do oko 1868., od-vijala su se u tri faze. Prva faza bila je povezana s osnovnim razvojem koncepta torpeda kao podvodnog oružja te s izradom prototipa prvoga riječkog torpeda, a trajala je od oko 1864. do sredine 1866. U drugoj fazi provodilo se preliminarno ispitivanja torpeda pred prvom komisijom austrijske mornarice krajem 1866., a u trećoj, koja je trajala od proljeća 1867. do sredine 1868., druga je austrougarska mornarička komisija obavljala kompletno ispitivanje performansi torpeda.

1. faZa Ispitivanja Whiteheadova prototipa torpeda

O prvom torpedu koje je konstruirao Robert Whitehead znamo malo. Do nas je stigla fotografija torpeda za koji bismo mogli pretpostaviti da je prvi riječki torpedo. Originalnih nacrta također nema. Na svim kasnijim oskudnim izvorima o prvim riječkim torpedima, slike torpeda se ponešto razlikuju od ove pa pretpo-stavljamo da je na ovoj slici prikazan torpedo kojim je Whitehead obavljao poku-se od druge polovice 1864. do pokraj 1866. godine. U tih godinu i pol dana, otka-ko je između Luppisa, Whitehada i Ciotte sklopljen ugovor o suradnji na razvoju torpeda,11 a Whitehead započeo rad na njemu, obavljen je golem konstruktorski, istraživački i razvojni posao na posve novom izumu/proizvodu. Taj je posao do-vršen krajem 1866. kada je novi proizvod bio spreman za predstavljanje komisiji austrijske mornarice.

Kako je tekao taj proces ne znamo jer nema podataka, ali pretpostavljamo da je rezultat toga jednoipolgodišnjeg rada vidljiv na fotografiji. Ne znamo ni je li na fotografiji prvi i jedini model prototipa prvog torpeda ili je Whitehead do njega došao nakon što je isprobao i odbacio rješenja koja nisu funkcionirala. Oštećenja vidljiva na oplati torpeda pokazuju da su pokusi bili vrlo intenzivni.

11 E. Schwarzenberg, Contributo alla storia delo siluro ideato dal fiumano Giovanni Luppis, fiume, Rivista di studi fiumani, br. XIX.–XX., 1973.–1974., Rim, 1975., str. 107. Ugovor je sklopljen 14. kolovoza 1864. između G. b. Lupisa, R. Whitehaeda i G. Ciotte – Luppisov doprinos projektu bila je njegova ideja „spasitelja obale”, Whitehead je trebao obaviti tehnički dio posla, a novi, treći partner, G. Ciotta preuzeo je na sebe komercijalni dio.


Kako su se odvijali pokusi, također ne znamo. možemo pretpostaviti da je Whitehead već tijekom ispitivanja prototipa torpeda razvio sustav dinamičkog is-pitivanja, da se njegovo lansiranje u moru obavljalo jednako kao što je to učinje-no krajem 1866. pred mornaričkom komisijom; tada se lansiralo iz čamca, iz po-sebno konstruiranog okvira/kaveza, i ti su pokusi malo bolje dokumentirani, za njih postoje vjerodostojni izvori.

2. faZa Lansiranje torpeda s čamca

Luppis 16. studenoga 1866. šalje u beč pismo u kojem obavještava Vrhovnu komadu da je riječko torpedo spremno za kolaudaciju.12,13 U beču odlučuju da će na pokusna lansiranja u Rijeku doći načelnik mornaričkog odjela ministarstva rata viceadmiral v. fautz u pratnji inspektora brodogradnje ing. Antona Romaka i inženjerijskog pukovnika Turheima.14 U međuvremenu Luppis, Whitehad i Cio-tta sklapaju novi ugovor o suradnji i šalju u beč svoju ponudu za otkup izuma ako se torpedo pokaže efikasnim i ako ga komisija prihvati.

12 E. Schwarzenberg, isto, str . 108. 13 Luppis, An das K.K. Hohe Armee Ober Commando, Wien, fiume am 16. November 1866, f. TO. Luppis.14 miljenko Smokvina, Riječki torpedo, prvi svjetski torpedo, konstrukcija i ispitivanje, n.d., str. 280.

� Slika 3. Najranija poznata fotografija prototipa riječkog torpeda i Roberta Whitehada, snimljena u Rijeci oko 186. (Wikipedija, torpedo, pregled 2014.)


� Slika 4. Prvi crtež riječkog torpeda i lansirnog polja, nastao nakon uspješnih pokusa u prosincu 1866. u Rijeci. Crtež je izradio jedan od austrijskih mornaričkih časnike koji je prisustvovao pokusima. (Original u KAW, presnimka M. S.).

� Slika 5. Čamac, prvi lansirni uređaj i prvi torpedo na akvareliranom crtežu izrađenom tijekom lansiranja u prosincu 1866. (Arhiv M. S.)

Konstruktor torpeda i kolaudacijska komisija dogovorili su se da se pokusno lansiranje torpeda održi u moru ispred tvornice torpeda. Odredili su da lansirni poligon bude označen s četiri usidrene plutače,15 mjesto lansiranja bilo je od plu-tača udaljeno 200’ klaftera (380 metara), plutače su bile razmaknute 20’ klaftera (38 metara), međusobno udaljene 100’ klaftera (190 metara). Pokusi su započeli

15 1’ = austrijska stopa (fuss) dugačka je 31,6 cm.


20. prosinca 1866. godine. Torpedo je lansiran iz okvira ovješena ispod čamca. Čamac se kretao pogonjen veslima ili jedrom. Torpedo se na putanju upućivalo ručno, čovjek koji je bio u čamcu rukom je uključio polugu koja je puštanjem stlačenog zrak u pogonski stroj aktivirala stroj i propeler torpeda.

Pokusno torpedo bilo je promjera 355 mm, dužine 3.350 mm, ukupne težine 135 kg, a kretalo se brzinom 6–7 čvorova. Komisija je pokuse s torpedom ocijeni-la uspješnim. Putanju torpeda pratila je i promatrala iz čamca na vesla, koji se kretao usporedno s torpedom. Na početku svog kretanja torpedo je bio brži od čamca, da bi ga poslije čamac mogao pratiti. Tijekom pokusa torpedo je pokazi-valo stanovita odstupanja od zadane dubine, a ni kretanje po pravcu nije bilo ide-alno. Unatoč tome komisija je procijenila da to novo podmorsko oružje posjedu-je potencijal te da može postati efikasno mornaričko ratno sredstvo ako mu se otklone nedostaci. Da bi austrijska mornarica otkupilo torpedo, komisija je pred-ložila još jednu temeljitu seriju pokusnih lansiranja, za što bi se pripremio pose-ban program.

3. faZa Lansiranja torpeda s topovnjače Gemse

Početkom 1867. ministarstvo rata u beču osnovalo je novu, brojniju, ekspertnu komisiju koja je dogovarala pojedinosti između izumitelja torpeda i države te na osnovi toga precizirala uvjete koje torpedo treba udovoljiti da bi se izum otkupio.

Da bi se mogla obaviti predviđena lansiranja s ratnog broda, austrijska je mornarica Robertu Whiteheadu dala na raspolaganje topovnjaču Gemse. White-head je dobio zadatak da Gemse opremi pogodnim uređajem za podvodno lansi-ranje torpeda. Topovnjača je stigla iz pulskog Arsenala u Rijeku, tu je izvučena na obalu u brodogradilištu braće Schiavon ispred belog kamika i na nju je u pramac ispod vodene linije ugrađena podvodna torpedna lansirna cijev. Taj je uređaj još jedan novi izum Roberta Whiteheada, prvi podvodni torpedni lansirni uređaj na svijetu, ugrađen na ratni brod.

Za cilj je odabrana carska jahta Fantasie. Car franjo Josip dao ju je na raspo-laganje za pokuse torpedima, a stigla je iz Pule. Tijekom pokusa torpeda nisu bila napunjena eksplozivnom. Fantasie je bila okružena u moru posebno konstruira-nom i izrađenom zaštitnom mrežom koja je štitila brod od bilo kakvih oštećenja torpedima. mreža je, uz to, trebala omogućiti da se vide mjesta pogodaka torpe-da. Sve troškove adaptacije i korištenja brodova te ostale troškove pokusa na sebe je preuzelo k.u.k. ministarstvo rata. Dok su se brodovi Gemse i Fantasie pripre-mali za pokuse lansiranja, u Rijeci je sagrađen poseban čvrsti drveni sanduk, „keson”, sličan dijelu trupa ratnog broda, pa je u ljeto 1867. proveden pokus s nje-govim eksplozivnim razaranjem. Simulacija efekta udarca torpeda i njegove pod-vodne eksplozije na brodski trup bila je toliko impresivna i destruktivna da nije bilo sumnje u efikasnost novog oružja. Nakon tih statičkih pokusa sve je bilo spremno za nove pokuse, pripremljeni su brodovi i torpeda. Torpedo je bilo istog promjera kao i prototip, 356 mm. Whitehead je pripremao i novo torpedo pro-


� Slika 6. Snimka efekta eksplozije torpeda na drveni „keson“ koji je simulirao drveni trup ratnog broda, na fotografiji riječkog fotografa Luzzatta; snimljeno u ljeto 1867. u Rijeci. (Original u KAW, presnimka M. S.).

� Slika 8. U prednjem planu je carska jahta fantasie snimljena na sidrištu pulske luke, u pozadini se vidi fregata bellona, na kojoj je zapovjednik bio Giovanni B. Luppis. (Fotoarhiv M. S.)

� Slika 7. Crtež torpedne lansirne cijevi koja je ugrađena u pramac topovnjače Gemse; iza lansirne cijevi vidi se motka kojom se sa stražnje strane torpedo potiskivalo u more. (Oiginal u Ratnom muzeju u Beču, presnimka M. S.)


mjera 406 milimetara, sa stabilizacijskim krilcima širine 450 mm, dužine oko 4.000 mm.

Nakon razaranja „kesona” moglo se pristupiti pokusima lansiranja. Sve se obavljalo prema prije donesenom programu. Prva lansiranja iz novokonstruirane lansirne cijevi na topovnjači Gemse pokazala su da torpedo nema dovoljno snage kako bi vlastitom propulzijom izašao iz lansirne cijevi pa je Whitehead vrlo brzo riješio taj problem. Lansiranje se potpomoglo posebno instaliranom motkom na stražnjoj strani lansirne cijevi; motka pogonjena stlačenim zrakom snažno je iz-gurala torpedo iz lansirne cijevi i uputila na putanju.16

Pokusi koji su započeli u rujnu 1867. morali su biti prekinuti jer je jedino po-kusno torpedo promjera 356 mm izgubljeno u moru, ali je Whitehead za kratko vrijeme uspio proizvesti novo torpedo istog promjera. U prvim pokusima, od 30 lansiranja s usidrenih brodova udaljenih 600 metara, torpeda su u 16 slučajeva pogodila cilj, od 6 lansiranja na usidrenu Fantasie s Gemse u kretanju prema cilju, ostvarena su dva pogotka, tijekom tri lansiranja s oba broda u gibanju ostvaren je jedan pogodak, od tri lansiranja s Gemse u kretanja unatrag, ostvarena su dva pogotka na Fantasie.17 S brodova u pokretu lansiranje se obavljalo na udaljenosti od 180 do 210 metara. Ova serija pokusa završena je 16. travnja 1868. godine.

U isto vrijeme Whitehead je proizveo novo, „veće” torpedo promjera 406 mm i za taj veći promjer riješio nov lansirni uređaj. Tim je torpedom od 29 gađanja, 12 njih pogodilo cilj. Gađalo se na udaljenosti od 600 metara.18 Zaključak je au-strijske mornaričke komisije bio da je torpedo uspješno podmorsko oružje i da ga je vrijedno otkupiti. Nakon toga austrijska je mornarica prva počela kupovati torpeda iz riječke tvornice torpeda, a za njom su slijedile i druge velike svjetske pomorske sile.

POVIJeSNe tORPeDNe LaNSIRNe StaNICe U RIJeCI

Lansirna stanica od 1872. do 1882.

Whiteheadu je ubrzo postalo jasno da je dotadanja tehnika lansiranja s čam-ca ili broda usko grlo u ispitivanju torpeda. Lansiranja sa Seehunda u Puli bila su najbolji pokazatelj – u pet mjeseci 1871./1872. uspjelo se obaviti 87 lansiranja, u prosjeku niti jedno lansiranje na dan. Takav tempo lansiranja nije mogao zado-voljiti agilnoga riječkog poduzetnika kojem su stalno dolazile nove narudžbe ne-strpljivih kupaca. Whitehead je i taj problem riješio na originalan način – pred tvornicom je sagradio posebni gat, a na njegovu kraju u moru bili su uređaji iz kojih su torpeda lansirana.19 Tako je Rijeka prva na svijetu dobila torpednu lan-sirnu stanicu.

16 La storia del siluro, 1860–1936, Silurificio Whitehead di fiume S.A., sede di fiume, Genova, 1936., str. 19. i 20.17 Isto, str. 23.18 Isto, str. 24.19 f. m. barber, Lecture on the Whitehad Torpedo, U.S. Torpedo Station, Newport, 20. studenoga 1874., str. 7.


Prvi opis lansirne stanice nalazimo u predavanju f. m. barbera, održanog kra-jem 1874. u Newportu, SAD.20 barber navodi: Izumitelj (Whitehead, nap. a.) je u Rijeci za svoje eksperimente sagradio gat koji je postavljen u more do dubine od četiri metra. Do njegova vrha je provedena cijev koja završava ventilom i mjeračem tlaka, a služi za punjenje spremnika torpeda i za izbacivanje torpeda iz lansirne cijevi. Ta je cijev provedana do velikog kompresora zraka koji se nalazi u radionici na kopnu, u blizini gata. Uređaj za lansiranje torpeda na vrhu gata sličan je lansirnoj cijevi koja je ugrađena na brod (Gemse, nap. a.), a koristi se tako da se spušta u more sistemom kolotura. Izumitelj koristi još nekoliko čamaca za ručno lansiranje torpeda.

barber i drugi američki mornarički časnici boravili su u Rijeci 1872./1873. te su i njihovi izvještaji iz tog doba, a kako na panoramskoj karti tvornice torpeda iz 1871. nema lansirne stanice, procjenjujemo da je prva lansirna stanica sagrađena 1872. godine.

Još detaljniji opis lansiranja toga dana nalazimo u opisu putovanja cara fra-nje Josipa I.21 Gotovo dvomjesečno putovanje uz jadransku obalu, car je završio u Rijeci 13. i 14. svibnja 1875. U ta je dva dana, uz brojne protokolarne obveze, obi-šao i nekoliko riječkih industrija, pa i riječku tvornicu torpeda. Opis je opširan, zauzeo je gotovo cijelu stranicu u knjizi:

U dva popodne Car se ukrcao u kočiju da bi posjetio tvornicu duhana, parni mlin na Mlaki.... i konačno tvornicu torpeda g. Whiteheada. Tu je Car najprije obi-šao izložbu torpeda, u lijepom postavu prikazan je znatan broj tih takozvanih rat-nih strojeva proizvedenih za razne strane sile. Car je proučio načine proizvodnje raznih dijelova torpeda i informirao se o načinu uporabe i efektu tih strojeva, tako

20 Isto, str. 1.–40 s 11 priloženih tablica. 21 Cesare Garimberti, Diario Storico del Viaggio di S.M.I. e R. AP. Francesco Giuseppe I.. a Trieste, Gorizia,

Venezia, in Istria, in Dalmazia ed a Fiume, nei mesi di Aprile a Maggio del 1875., Zadar, 1877., str. 599.–600.

� Slika 9. Grafika prve riječke torpedne lansirne stanice, sagrađene oko 1872.; bila je u funkciji desetak godina, za koje je vrijeme proizvedeno 1.597 torpeda. (Original Tissotove knjige u Sveučilišnoj knjižnici u Rijeci, presnimka M. S.)


strašnih i kobnih za ratne brodove. Nakon toga obišao je ljevaonicu i sve druge po-gone te pokazao veliko zanimanje za tako značajno mjesto na području proizvod-nje ratnih uređaja. Uz pomoć carskog čamca ukrcao se na brod fantasie (u njegovoj pratnji bila su dva broda austrougarskog Lloyda puna gledatelja) da bi prisustvo-vao zanimljivom spektaklu, lansiranju i povratku dugačkog torpeda koji je nakon lansiranja zaronio na dubinu od 2 stope, pogonjen propelerom koji je pokretao stla-čeni zrak. Torpedo ima oblik cilindra od lijevanog željeza, sadrži 100 kilograma praskavog pamuka, plovi u dubini koja se može regulirati po volji, brzina mu je dvadeset milja na sat, kreće se pravocrtno prema cilju, i kada udari u neki čvrsti objekt, izazove ekstremno snažnu eksploziju.

Jahta fantasie, pogonjena pod punom parom svojih strojeva, nije na početku mogla pratiti kretanje ribolika željeznog monstruma koji se kretao po zapjenjenoj površini mora, nakon nekog vremena kretali su se usporedno, da bi trka završila kada se potrošio pogonski zrak i torpedo stalo i izvučeno iz mora...

Ne znamo točno dokad je ova lansirna stanica bila u uporabi. možda je vijest u La Bilanciji iz studenoga 1882., koja govori da su jaki južni vjetrovi oštetili lan-sirnu stanicu i da se i noću popravlja (uz upotrebu električnog svjetla, prvog u Rijeci)22 bila prigoda da se izgradi nova lansirna stanica na novoj lokaciji, nešto istočnije od stare.

Tvornicu torpeda opisao je i francuski publicist Tissot, putopisac koji je na jednom od svojih putovanja krenuo 1878. i u naše krajeve.23 Tvornica torpeda prilično je opširno opisana, a opisano je i pokusno lansiranja torpeda.

Na obali je bio g. Whitehead s tri francuska izaslanika podmorske obrane – s g. Hanesom, kapetanom fregate, i g. Heletom i Desdouitsom, inženjerima iz Cher-bourga, koji su bili zaduženi da nakon kolaudacije obave primopredaju torpeda.24 ...Poslije sam znatiželjno prisustvovao vrlo zanimljivim pokusima... Dva su muš-karca postavila „beštiju” (torpedo nap. a.) u uređaj za lansiranje torpeda koji je posebna konstrukcija g. Whiteheada. Francuski izaslanici uzeli su u ruku kronome-tre, nakon signala torpedo je napunjeno zrakom, što je trajalo niti minutu, i brzi-nom topovske kugle izletjelo je iz jedne cijevi i uronilo u more na dubinu od 5–6 metara, ostavljajući iza sebe lagan trag na površini mora. Kretalo se prema plutaju-ćem cilju odaljenom 500 metara, koji bio je postavljen na plutačama, a predstavljao je neprijateljsku flotu. Torpedo nije bilo napunjeno eksplozivom, poslije je na većoj udaljenosti isplivalo na površinu, izgledalo je kao velika mrtva riba. Isto torpedo lansiralo se tri puta. Ako mu je putanja bila uredna, i na cilj je stizalo u predviđeno vrijeme i bez teškoća, upisivalo bi se u poseban registar i izaslanici mornarice bi ga

22 miljenko Smokvina, Rijeka na povijesnim fotografijama & riječka fotografska kronologija, Dušević i Kršovnik, Rijeka, 1997., str. 194.

23 Victor Tissot, La Hongrie, de L’Adriatique au Danube, impression de voyage, Pariz, 1883. Knjiga je prvo izdanje doživjela 1878. pod nazivom La Hongrie inconnue, a isti je tekst (uz male izmjene) objavljen 1880. kao Voyage au payes des Tziganes.

24 Isto, str. 29.


preuzeli. U slučaju da se pojavio neki kvar, torpedo se rastavljalo na dijelove, vrati-lo u radionice kao kakav konj koji se vraća u štalu. Ovi instrumenti stoje „sitnicu” od 5 do 6 tisuća franaka po komadu pa vrijede svakog napora da se podvrgnu ta-kvim posebnim pokusima.25 …Pokusima je prisustvovao i g. Whitehea. Proučavao sam njegov lik, on je za mene predstavljao tipičan lik. Obučen u bijelo, kao kakav vlasnik farme u engleskoj koloniji.26


Druga lansirna stanica, prebačena malo istočnije od stare, sagrađena je na novopodignutom lukobranu lučice tvornice torpeda. baza gata bila je naslonjena na lukobran, a vrh gata bio je u moru. budući da je tada, prije umjetnog nasipa-vanja, more pred tvornicom bilo plitko (zbog nanosa izvora i potoka koji su tu utjecali u more), gat lansirne stanice bio je prilično dugačak i zbog toga osjetljiv na vremenske neprilike i valove iz južnih kvadranata. Stoga se nastojalo sagraditi čim kraći gat pa je ovaj drugi bio kraći od prethodnog. Na crtežu novoga gata vidljiva je njegova konstrukcija, uređaji i načini lansiranja torpeda.27

25 Isto, str. 30.26 Isto, str. 30.27 Excursion – berichte der K.K. Infanterie-Cadeten-Schule zu Trieste 1884, Trst, 1885., str. 57./58.

� Slika 10. Crtež torpedne lansirne stanice sagrađene oko 1882. na lukobranu lučice tvornice torpeda. (Original biblioteka civica Trieste, kopija Saša Dmitrović Rijeka)



Nova lansirna stanica ponovno je pomaknuta još malo istočnije. Sada baza gata nije više naslonjena na lukobran lučice, već je izravno povezana s jednim od novih objekata u tvornici;28 tvornica se stalno modernizirala pa je taj proces pra-tila i nova lansirna stanica. možemo pretpostaviti da je raniji smještaj gata lansir-ne stanice na lukobranu lučice bio manje praktičan za dopremu torpeda do mje-sta lansiranja nego nova lokacija koja je bila izravno povezana s jednom od novih torpednih proizvodnih hala.

Nova lansirna stanica opisana je u časopisu Engineering iz 1901.,29 u kojem se kaže: Južno od zgrade u kojoj su projektni uredi te spremišta za čamce i opremu koja se upotrebljava tijekom ispitivanja torpeda, smještena je lansirna stanica. Gat na drvenim pilotima proteže se 50 metara od obale, a izdiže oko dva metra iznad mora. Na kraju gata postavljeni su lansirni okviri i impulsna lansirna cijev, tu je i promatračka prostorija u kojoj boravi osoblje angažirano na lansiranjima. Objekt je pokriven krovom, a na njemu je instalirana mosna električna dizalica. Putanja za lansiranje torpeda usmjerena je prema zapadu, na putanji su postavljene pluta-če na udaljenosti od 400, 600 i 800 metara, za uobičajene torpedne domete, te na 1.000 i 2.000 metara za torpeda namijenjena za obalnu obranu. Uskotračna pruga s okretnicama povezuje sve tvorničke pogone i lansirnu stanicu.


Nakon novog umjetnog nasipavanja terena, more ispred ruba obale više nije bilo tako plitko pa se lansirna stanica sada mogla smjestiti na kratkom gatu, vrlo blizu obale. Za lansiranje je bila potrebna dubina mora od najmanje tri metra. Do tada su se torpeda lansirala prema zapadu (prema Opatiji); ta je putanja bila moguća zbog kratkog dometa torpeda. Tek kada su konstruirana nova torpeda duga dometa i velike brzine, otvorena je nova lansirna trasa prema jugozapadu (prema brseču, u kursu 217 stupnjeva). Nova lansirna stanica ponovno se malo pomaknula na istok, u malo udubljenje na obali; sagrađena su dva objekta za lan-siranje, oba blizu obale. Objekt bliže obali služio je ponajprije kao pomoćna zgra-da. Na malobrojnim fotografijama koje su stigle do nas, u tom se objektu ne vidi lansirna cijev, već neki drugi uređaji.30 S objekta malo udaljenijeg od obale lansi-ralo se u dva smjera – prema zapadu i prema jugozapadu.31 Na tlocrtu tvornice iz 1916. vidi se da je između postojećih objekata dograđen na gatu još jedan novi lansirni objekt koji je bio postavljen ukoso, točno u smjeru jugozapada.32 Na sa-

28 Engineering, 20. rujna 1901., str. 400.29 Isto, str. 395. i 400.30 Originalne fotografije u tvornici torpeda WASS u Livornu, Italija. Presnimci autora.31 Zemljopisna karta Golf von Fiume, XII e-4 Adriatisches Meer Ostkuste, Special blatt 7, izd. k.u.k. mornarice,

osnova karte iz 1867., izdana 1903., zadnje korekcije 1914. Na karti su prvi put ucrtana dva lansirna smjera – prema zapadu i prema jugozapadu.

32 Silurificio Whitehead nel 1916, originalni tlocrt u tvornici torpeda WASS u Livornu. Presnimci autora.


čuvanim fotografijama vidljivo je da su dva južnija objekta, stari i noviji, bila na-mijenjena lansiranjima torpeda; u njima se vide lansirni aparati, na njihovu je vrhu dograđena promatračka kućica iz koje se pratila putanja torpeda. Zanimlji-vo je da je na nekoliko kasnijih zemljopisnih karata, iz 1921. i 1924., ucrtana samo lansirna putanja prema zapadu, one prema jugozapadu nema.

Lansirna stanica iz 1925.

Prema sačuvanim izvorima, crtežima i fotografijama oko 1925., na mjestu gdje su bile tri lansirne stanice, na istom je gatu sagrađen jedna veća, nazvana Robert Whitehead. Na njenu su vrhu bile dvije promatračnice – jedna na visini od 9, a druga na visini od 13 metara od površine mora. To je bila univerzalna lansir-na stanica za torpeda promjera 450 i 533 mm, opremljena uređajima za površin-ska i podvodna lansiranja.33 S te lansirne stanice torpeda su lansirana prema za-padu i jugozapadu. Lansirna stanica postojala je do oko 1940., što se vidi iz više sačuvanih tlocrta,34 a zadnjih su godina iz nje ispaljivana/lansirana torpeda u tri

33 La storia del siluro, n. d., str. 165. Na istoj stranici piše da je ta lansirna stanica sagrađena 1909., ali to se ne može potvrditi drugim izvorima. Na tom je mjestu prva lansirna stanica bila sagrađena oko 1903., tu su se s vremenom događale brojne dogradnje i promjene pa je možda temelj prve dogradnje iz koje je izrasla lansirna stanica Robert Whitehead sagrađen 1908./1909., ali se čini da je stanica kompletirana oko 1925., no za potvrdu toga nema originalnih dokumenata. S tom se tvrdnjom slaže i benito Petrucci, autor dva monumentala toma povijesti tvornice torpeda WAS u Livornu – WASS 133 anni di storia, vol. I. (1875.–1945.), tekst uz sliku br. 341, str. 264.

34 Kopije i originali planova grada Rijeke u posjedu autora.

� Slika 11. Lansiranje torpeda oko 1900. na fotografiji Carla Hassenteufela, tehničkog direktora tvornice torpeda. (Originalna fotografija u Državnom arhivu u Rijeci, presnimka M. S.)


� Slika 12. Tri lansirne stanice koje su bile u funkciji od oko 1903. do oko 1925. (Originalna fotografija u WASS, presnimka M. S.).

� Slika 13. Lansirna stanica sagrađena na lokaciji triju prijašnjih lansirnih stanica. (Fotografija iz WASS-a, presnimka M. S.)


smjera – zapadno prema Opatiji bila je najkraća putanja, prema Iki (u kursu od 252 stupnja) na putanju srednje duljine te jugozapadno prema brseču (kurs 217 stupnjeva) za pokuse s torpedima s najduljom putanjom.

Lansirna stanica iz 1928.

Prvi prosincu 1928. inaugurirana je nova lansirna stanica.35 Nova armirano-betonska konstrukcija sagrađena je gotovo izravno na obali, malo zapadnije, vrlo blizu lansirne stanice Robert Whitehead. Izgrađena je na kratkom armiranobe-tonskom gatu koji je stanicu konstruktivno učvrstio i povezao s kopnom. U nju su ugrađene lansirni aparati/cijevi od 450 i 533 mm, za površinska i podvodna lansiranja. Iz te stanice lansiralo se u tri smjera, prema Opatiji, Iki i brseču. U doba kada je izgrađena, nazvana je Giuseppe Orlando, prema jednom od direkto-ra i suvlasnika tvornice u razdoblju nakon Prvoga svjetskog rata. Osnovni kon-struktivni elementi te lansirne stanice ostali su sačuvani do danas i dio su svih kasnijih dogradnji i pregradnji.

Lansirna stanica za simulaciju lansiranja torpeda iz zrakoplova 1934.

Sa zapadne strane, neposredno uz novu lansirnu stanicu, sagrađena je 1934. nova lansirna stanica, prva takve vrste u svijetu, za lansiranje zrakoplovnih tor-

35 benito Petrucci, WASS 133 anni di storia, vol. I. (1875.–1945.), Rim, 2008., str. 264.

� Slika 14. Lansirna stanica sagrađena 1. prosinca 1928. (Originalna fotografska staklena ploča u WASS-u, presnimka M. S.)


� Slika 15. Izgradnja katapulta za lansiranje zrakoplovnog torpeda 1935., prvoga na svijetu. (Originalne fotografske staklene ploče u WASS-u, presnimka M. S.)

� Slika 16. Fotografija makete oštećene lansirne stanice, stanje 3. svibnja 1945. Na slici se vidi zapadno krilo lansirne stanice sagrađeno u drugoj polovici 1942. (Maketa u Muzeju grada Rijeke, fotografija M. S.)

peda.36 Za njihovo lansiranje trebali su zrakoplovi, no kako Rijeka između dva svjetska rata nije imala zračnu luku (zračna luka na Grobniku bila je u Jugoslaviji, a najbliže zračne luke u Italiji, Trst ili Gorica, bile su predaleko), nije se moglo

36 La storia del siluro, isto. str. 165.


organizirati jednostavno i praktično ukrcavanje torpeda u zrakoplov pa stoga ni redovito i često lansiranje. Riječka tvornica torpeda tom je problemu doskočila originalnom konstrukcijom – katapultom za lansiranje torpeda koji je simulirao visinu i brzinu zrakoplova u trenutku lansiranja. metalna konstrukcija katapulta za lansiranje torpeda bio je položena na armiranobetonski objekt visine oko 15 metara, katapult je bio pogonjen posebnim motorom koji je lansiranom torpedu u trenutku napuštanja katapulta davao brzinu od 55 m/s (200 km na sat).37

Dogradnja lansirne stanice 1942.

Lansirna stanica za ispitivanje brodskih i podmorničkih torpeda dograđena je krajem 1942. godine.38 Uz postojeći objekt, prema zapadu je dograđeno još jedno, gotovo isto, armiranobetonsko krilo u kojem je bilo postavljeno još neko-liko novih torpednih lansirnih cijevi. Intenzivna proizvodnja torpeda tijekom rata tražila je povećanje kapaciteta lansirne stanice. Na istočnom dijelu lansirne stanice, na njezinu postojeću zgradu, od 1938. do 1942. dograđen je sustav za po-dizanje torpeda iz mora.39 betonski dio te dogradnje dijelom je sačuvan i danas, ali metalni dijelovi uređaja za podizanje torpeda iz mora prije nekoliko godina su autogenim aparatom odrezani od zida, ukradeni i prodani u staro željezo.

Oštećena lansirna stanica u 1945./1946.

U zadnjim godinama Drugoga svjetskog rata cijela je tvornica torpeda stra-dala od nekoliko savezničkih zračnih bombardiranja. Neposredno prije završetka rata tvornicu su, kao i riječku luku, minirale njemačke trupe u povlačenju. Tako je u prve poslijeratne godine tvornica ušla gotovo potpuno razorena. Stradala je i lansirna stanica. Sve je to zorno prikazano na velikoj maketi mjerila 1:250 koja je izrađena nakon rata, a pokazuje stanje tvornice na Dan oslobođenja Rijeke 3. svib-nja 1945. godine.40

Lansirna stanica 1965.

Slika tvornice torpeda nakon Drugoga svjetskog rata, dok su se u njoj proi-zvodila torpeda, ima vrlo malo, a posebno velikih fotografskih totala kompleksa tvornice, pa ni lansirne stanice. Zbog svoje vojne proizvodnje tvornica je bila za-ogrnuta velom tajne pa je fotografiranje bilo ograničeno. Dozvolu za snimanje imali su jedino fotografi Agencije za fotodokumentaciju iz Zagreba, koji su u pratnji snimali pogone u tvornici. Postoji serija fotografija interijera snimljena 7. srpnja 1952. godine. Kao jedna od vrlo rijetkih institucija, Agencija za fotodo-

37 Isto, str. 177.38 Isto, str. 341.39 Panoramska karta riječke tvornice torpeda iz 1942., legenda br. 12, 12a, 12b, original u WASS-u u Livornu,

presnimka autora.40 maketa se danas (2014.) nalazi u muzeju grada Rijeke, a do prije nekoliko godina, do stečaja tvornice, bila

je u posjedu tvornice Torpedo u Rijeci.


� Slika 19. Tlocrt i nacrt južne fasade današnje lansirne stanice. (Elaborat o stanju konstrukcije, Građevinski fakultet u Rijeci, 2012.)

� Slika 17. Zračna fotografija riječke torpedne lansirne stanice iz 1964. Na fotografiji se vidi i obnovljeni katapult za lansiranje zrakoplovnih torpeda. (Skenirano s originalnog negativa u Državnom arhivu u Zagrebu.)

� Slika 18. Lansirna stanica danas. (Fotografija M. S.)


kumentaciju tada je mogla snimati iz zraka pa je zračna fotografija lansirne ram-pe, snimljena 1964., jedan od jedan rijetkih fotografskih dokumenta iz toga do-ba.41 Na slici se vidi kompletno obnovljena lansirna stanica s katapultom za lansiranje zrakoplovnih torpeda, koji je bio potpuno oštećen u razaranjima tije-kom rata. Nije poznato jesu li nakon rata lansirana zrakoplovna torpeda uz po-moć katapulta za simulaciju takva lansiranja.

akCIJe Da Se SaČUVa LaNSIRNa StaNICa I MOGUĆNOStI NJeNe ReVItaLIZaCIJe

Riječka torpedna lansirna stanica uspjela je ostati sačuvana do današnjih dana. Nije u najboljem stanju, svakog dana strada od utjecaja kiše, vjetra, od sile morskih valova, od soli morske pjene, od ljudske nebrige i od još koječega. možda će u takvu stanju moći opstati još koju godinu, ali neki izvanredan meteorološki ili tektonski događaj može ju dokrajčiti – oštećeni objekt može se u hipu pretvoriti u ruševinu ili u hrpu srušenog armiranog betona i cigala. možda će tada nekima od la nuti, ali mnogo više će biti onih duboko nesretnih što se tako nešto moglo dogoditi.

Zadnjih dvadesetak godina u Rijeci su poduzete brojne akcije usmjerene na to da se lansirna rampa sačuva i zaštiti. Prvi pisani trag takvih napora nastao je još 1993.42 Taj mali elaborat bio je predstavljen odgovornim ljudima na lokalnoj i državnoj razini, koji su mogli donijeti odluku da se krene u akciju, ali dosad se na konkretnom planu obnove i prenamjene nije dogodilo ništa. Lansirna je stanica temeljito izmjerena, detaljno je proučena njena konstrukcija, napisani su brojni tekstovi u stručnim publikacijama i zbornicima, održana predavanja u Hrvatskoj i u Europi, napisani diplomski radovi i još mnogo toga. Ali radovi na njenoj ob-novi nisu započeli. Spomenimo samo jednu od najznačajnijih i najrecentnijih pu-blikacija – Elaborat o postojećem stanju konstrukcije lansirne stanice za torpeda u Rijeci, čiji je odgovorni izvršitelj bio doc. dr. sc. Davor Grandić, dipl. ing. građ.,43 profesor na riječkom Građevinskom fakultetu. D. Grandić u tome elabo-ratu zaključuje: Na temelju provedenog pregleda, rezultata provedenih ispitivanja i rezultata kontrolnih proračuna konstrukcije može se zaključiti da je potrebna hitna sanacija armiranobetonske konstrukcije lansirne stanice za torpeda u Rijeci jer joj prijeti urušavanje.44

41 Državi arhiv u Zagrebu, fotografski arhiv, zbirka Agencije za fotodokumentaciju, negativ P 512-19.42 miljenko Smokvina, Prijedlog ponovnog formiranja zbirke torpeda u Rijeci, Rijeka, kolovoz 1993. (10 stranica

teksta i 7 stranica fotografija i tlocrta)43 Elaborat o stanju konstrukcije lansirne stanice za torpeda u Rijeci, Građevinski fakultet Sveučilišta u Rijeci,

odgovorni izvršitelj doc. dr. sc. Davor Grandić, dipl. ing. građ., suradnici Tomislav franković, mag. ing. aedif, Paulo šćulac, dipl. ing. građ., predstojnica Zavoda za konstrukcije, prof. dr. sc. Adrijana bjelanović, dipl. ing. građ., dekanica fakulteta prof. dr. sc. Aleksandra Deluka-Tibljaš, dipl. ing. građ., Rijeka studeni 2012.

44 Isto, str. 89.


Samo nekoliko riječi umjesto zaključka.

Ako nešto žurno ne poduzmemo vezano uz obnovu i revitalizaciju riječke lansirne stanice, možda nepovratno izgubimo ikonu naše industrijske baštine.

SUMMaRy

Key words: torpedo, testing torpedoes, launching torpedoes, torpedo launch pad station

Static and dynamic testing of torpedoes is a constituent part of the process of their development and operational life. The testing necessary during the development of a torpedo model, from the preliminary concept to the final product is time-consuming and expensive.Torpedoes are subject to regular checks during their operational life. Each tor-pedo has its „Torpedo Book” that contains its main technical data. The torpedo book for the model Tr 53/IV, specifically for the torpedo Nr. 26191, produced in Rijeka on July 19th, 1963 has altogether 112 pages. General Data, Data on Tor-pedo Parts, Data on Torpedo Colaudation. All checked elements are noted in the book, because every torpedo is subject to a check in regular intervals. Only when a torpedo meets regulative norms, it can be operatively used.Modern torpedoes have commenced their life in Rijeka through the first sea launches in front of the Rijeka Technical Institute on December 20th, 1866. This is the birth date of the first Luppis-Whitehead torpedo produced in Rijeka. The first torpedo followed its trajectory beneath the surface of the sea from a boat equipped with an underwater cage device for launching torpedoes. The next se-ries of test launches was executed form a new underwater launching tube in-stalled on the ship Seehund.About 1875/1880, a torpedo was for the first time launched in Rijeka above the sea level and thus a structure was built at sea from which torpedoes could be launched without submerging them.Rijeka’s launch pad stations have been renewed and modernized every few years. At first they were wooden structures, small cabins attached to the sea bed, con-nected with the ground and the torpedo factory by a wooden bridge. Later larger and more solid structures were built, with more launch tubes, and finally a rein-forced concrete structure was built, whose remains are still visible on the pier of the former torpedo factory.Considering the purpose of torpedoes, their launching from a ship, submarine or aeroplane, Rijeka had special devices and structures able to launch all kinds of torpedoes. Even a special and unique launching device was built, able to simulate a torpedo launch from a plane. Almost all torpedo launch devices and structures used in Rijeka are original local inventions and constructions. They were first devices of their kind in the world.

Ispitivanje torpeda i evolucija riječke torpedne lansirne stanice ...

Documents

Transcript of Ispitivanje torpeda i evolucija riječke torpedne lansirne stanice ...