iiSveta Biblija

The Holy Bible in Serbian (Latin alphabet), translated by Vuk Karadžić and Đura DaničićPublic DomainLanguage: srpski jezik (Serbian)Translation by: Vuk Karadžić, Đura Daničić

Vuk Karadžić translated the New Testament of the Bible in Serbian, publishing it in Vienna in 1847. Đura Daničić assisted Karadžić inthat work, and later added an Old Testament translation, published in Belgrade in 1865. This copy was brought to you by eBible.org.2018-11-11PDF generated using Haiola and XeLaTeX on 11 Apr 2020 from source files dated 10 Apr 2020b8f62a27-62f9-583b-a831-9166bce7ae27

http://en.wikipedia.org/wiki/Public_domainhttp://www.ethnologue.org/language/srphttps://eBible.org

Contents

Postanak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1Izlazak . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39Levitski Zakonik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 71Brojevi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 95Ponovljeni Zakon . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 128Isus Navin . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 156Sudije . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 175Ruta . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1941. Samuelova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 1972. Samuelova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2221. Kraljevima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2422. Kraljevima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2671. Dnevnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 2902. Dnevnika . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 312Ezra . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 339Nehemija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 347Jestira . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 358Jov . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 364Psalmi . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 383Poslovice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 429Propovednik . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 445Pesma nad pesmama . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 451Isaija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 454Jeremija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 491Tužbalice . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 533Jezekilj . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 537Danilo . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 575Osija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 587Joil . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 593Amos . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 595Ovadija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 600Jona . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 601Mihej . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 603Naum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 607Avakum . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 609Sofonija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 611Agej . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 613Zaharija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 615Malahija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 622

ivMateju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 624Marku . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 648Luki . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 663Jovanu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 689Dela apostolska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 708Rimljanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7331 Korinæanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7432 Korinæanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 753Galaæanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 760Efežanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 764Filipljanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 768Kološanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7711 Solunjanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7742 Solunjanima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7771 Timoteju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7792 Timoteju . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 782Titu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 784Filemonu . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 786Jevrejima . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 787Jakovljeva . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7951 Petrova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 7982 Petrova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8011 Jovanova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8032 Jovanova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 8063 Jovanova . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 807Judina . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 808Apokalipsa . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 809

Postanak 1:1 1 Postanak 2:10

Postanak1 U poèetku stvori Bog nebo i zemlju. 2A

zemlja bješe bez oblièja i pusta, i bješe tamanad bezdanom; i duh Božji dizaše se nadvodom. 3 I reèe Bog: neka bude svjetlost.I bi svjetlost. 4 I vidje Bog svjetlost daje dobra; i rastavi Bog svjetlost od tame.5 I svjetlost nazva Bog dan, a tamu nazvanoæ. I bi veèe i bi jutro, dan prvi. 6 Potomreèe Bog: neka bude svod posred vode,da rastavlja vodu od vode. 7 I stvori Bogsvod, i rastavi vodu pod svodom od vodenad svodom; i bi tako. 8 A svod nazvaBog nebo. I bi veèe i bi jutro, dan drugi.9 Potom reèe Bog: neka se sabere voda štoje pod nebom na jedno mjesto, i neka sepokaže suho. I bi tako. 10 I suho nazvaBog zemlja, a zborišta vodena nazva mora;i vidje Bog da je dobro. 11 Opet reèe Bog:neka pusti zemlja iz sebe travu, bilje, štonosi sjeme, i drvo rodno, koje raða rodpo svojim vrstama, u kojem æe biti sjemenjegovona zemlji. I bi tako. 12 I pusti zemljaiz sebe travu, bilje, što nosi sjeme po svojimvrstama, i drvo, koje raða rod, u kojem jesjeme njegovo po njegovijem vrstama. Ividje Bog da je dobro. 13 I bi veèe i bi jutro,dan treæi. 14 Potom reèe Bog: neka buduvidjela na svodu nebeskom, da dijele dani noæ, da budu znaci vremenima i danimai godinama; 15 I neka svijetle na svodunebeskom, da obasjavaju zemlju. I bi tako.16 I stvori Bog dva vidjela velika: vidjeloveæe da upravlja danom, i vidjelo manjeda upravlja noæu, i zvijezde. 17 I postaviih Bog na svodu nebeskom da obasjavajuzemlju. 18 I da upravljaju danom i noæu, ida dijele svjetlost od tame. I vidje Bog daje dobro. 19 I bi veèe i bi jutro, dan èetvrti.20 Potom reèe Bog: neka vrve po vodi živeduše, i ptice neka lete iznad zemlje podsvod nebeski. 21 I stvori Bog kitove velike isve žive duše što se mièu, što provrvješe povodi po vrstama svojim, i sve ptice krilatepo vrstama njihovijem. I vidje Bog daje dobro; 22 I blagoslovi ih Bog govoreæi:raðajte se i množite se, i napunite vodu pomorima, i ptice neka se množe na zemlji.23 I bi veèe i bi jutro, dan peti. 24Potom reèe

Bog: neka zemlja pusti iz sebe duše žive povrstama njihovijem, stoku i sitne životinjei zvijeri zemaljske po vrstama njihovijem.I bi tako. 25 I stvori Bog zvijeri zemaljskepo vrstama njihovijem, i stoku po vrstamanjezinijem, i sve sitne životinje na zemlji povrstamanjihovijem. I vidje Bogda je dobro.26Potom reèe Bog: da naèinimo èovjeka posvojemu oblièju, kao što smo mi, koji æebiti gospodar od riba morskih i od pticanebeskih i od stoke i od cijele zemlje i odsvijeh životinja što se mièu po zemlji. 27 Istvori Bog èovjeka po oblièju svojemu, pooblièju Božijemu stvori ga; muško i ženskostvori ih. 28 I blagoslovi ih Bog, i reèe imBog: raðajte se i množite se, i napunitezemlju, i vladajte njom, i budite gospodariod riba morskih i od ptica nebeskih i odsvega zvjerinja što se mièe po zemlji. 29 Ijoš reèe Bog: evo, dao sam vam sve bilje štonosi sjemepo svoj zemlji, i sva drveta rodnakoja nose sjeme; to æe vam biti za hranu.30 A svjemu zvjerinju zemaljskom i svjemapticama nebeskim i svjemu što se mièe nazemlji i u èem ima duša živa, dao sam svutravu da jedu. I bi tako. 31Tada pogleda Bogsve što je stvorio, i gle, dobro bješe veoma.I bi veèe i bi jutro, dan šesti.

21 Tako se dovrši nebo i zemlja i sva vojska

njihova. 2 I svrši Bog do sedmoga danadjela svoja, koja uèini; i poèinu u sedmidan od svijeh djela svojih, koja uèini; 3 Iblagoslovi Bog sedmi dan, i posveti ga, jeru taj dan poèinu od svijeh djela svojih, kojauèini; 4 To je postanje neba i zemlje, kadpostaše, kad Gospod Bog stvori zemlju inebo, 5 I svaku biljku poljsku, dokle je jošne bješe na zemlji, i svaku travku poljsku,dokle još ne nicaše; jer Gospod Bog još nepusti dažda na zemlju, niti bješe èovjeka daradi zemlju, 6Ali se podizaše para sa zemljeda natapa svu zemlju. 7 A stvori GospodBog èovjeka od praha zemaljskoga, i dunumu u nos duh životni; i posta èovjek dušaživa. 8 I nasadi Gospod Bog vrt u Edemuna istoku; i ondje namjesti èovjeka, kojegastvori. 9 I uèini Gospod Bog, te nikoše izzemlje svakojaka drveta lijepa za gledanjei dobra za jelo, i drvo od života usred vrtai drvo od znanja dobra i zla. 10 A voda

Postanak 2:11 2 Postanak 3:24tecijaše iz Edema natapajuæi vrt, i odandese dijeljaše u èetiri rijeke. 11 Jednoj je imeFison, ona teèe oko cijele zemlje Evilske, aondje ima zlata, 12 I zlato je one zemlje vrlodobro; ondje ima i bdela i dragoga kamenaoniha. 13 A drugoj je rijeci ime Geon, onateèe oko cijele zemlje Huske. 14A treæoj jerijeci ime Hidekel, ona teèe k Asirskoj. Aèetvrta je rijeka Efrat. 15 I uzevši GospodBog èovjeka namjesti ga u vrtu Edemskom,da ga radi i da ga èuva. 16 I zaprijeti GospodBog èovjeku govoreæi: jedi slobodno sasvakoga drveta u vrtu; 17 Ali s drveta odznanja dobra i zla, s njega ne jedi; jer ukoji dan okusiš s njega, umrijeæeš. 18 Ireèe Gospod Bog: nije dobro da je èovjeksam; da mu naèinim druga prema njemu.19 Jer Gospod Bog stvori od zemlje svezvijeri poljske i sve ptice nebeske, i dovedek Adamu da vidi kako æe koju nazvati, pakako Adam nazove koju životinju onako dajoj bude ime; 20 I Adamnadjede ime svakomživinèetu i svakoj ptici nebeskoj i svakojzvijeri poljskoj; ali se ne naðe Adamu drugprema njemu. 21 I Gospod Bog pusti tvrdsan na Adama, te zaspa; pa mu uze jednorebro, i mjesto popuni mesom; 22 I GospodBog stvori ženu od rebra, koje uze Adamu,i dovede je k Adamu. 23 A Adam reèe: sadaeto kost od mojih kosti, i tijelo od mojegatijela. Neka joj bude ime èovjeèica, jer jeuzeta od èovjeka. 24Zato æe ostaviti èovjekoca svojega i mater svoju, i prilijepiæe sek ženi svojoj, i biæe dvoje jedno tijelo. 25Abjehu oboje goli, Adam i ženamu, i ne bješeih sramota.

31 Ali zmija bješe lukava mimo sve zvijeri

poljske, koje stvori Gospod Bog; pa reèeženi: je li istina da je Bog kazao da ne jedetesa svakoga drveta u vrtu? 2 A žena reèezmiji: mi jedemo roda sa svakoga drvetau vrtu; 3 Samo roda s onoga drveta usredvrta, kazao je Bog, ne jedite i ne dirajte u nj,da ne umrete. 4 A zmija reèe ženi: neæetevi umrijeti; 5 Nego zna Bog da æe vam seu onaj dan kad okusite s njega otvoriti oèi,pa æete postati kao bogovi i znati što jedobro što li zlo. 6 I žena videæi da je rodna drvetu dobar za jelo i da ga je milinagledati i da je drvo vrlo drago radi znanja,

uzabra roda s njega i okusi, pa dade i mužusvojemu, te i on okusi. 7Tada im se otvorišeoèi, i vidješe da su goli; pa spletoše lišæasmokova i naèiniše sebi pregaèe. 8 I zaèušeglas Gospoda Boga, koji iðaše po vrtu kadzahladi; i sakri se Adam i žena mu ispredGospoda Boga meðu drveta u vrtu. 9 AGospod Bog viknu Adama i reèe mu: gdjesi? 10 A on reèe: èuh glas tvoj u vrtu, pase poplaših, jer sam go, te se sakrih. 11 ABog reèe: ko ti kaza da si go? da nijesijeo s onoga drveta što sam ti zabranio dane jedeš s njega? 12 A Adam reèe: ženakoju si udružio sa mnom, ona mi dade sdrveta, te jedoh. 13 A Gospod Bog reèeženi: zašto si to uèinila? A žena odgovori:zmija me prevari, te jedoh. 14 Tada reèeGospod Bog zmiji: kad si to uèinila, da siprokleta mimo svako živinèe i mimo svezvijeri poljske; na trbuhu da se vuèeš i prahda jedeš do svojega vijeka. 15 I još meæemneprijateljstvo izmeðu tebe i žene i izmeðusjemena tvojega i sjemena njezina; ono æeti na glavu stajati a ti æeš ga u petu ujedati.16 A ženi reèe: tebi æu mnoge muke zadatikad zatrudniš, s mukama æeš djecu raðati,i volja æe tvoja stajati pod vlašæu mužatvojega, i on æe ti biti gospodar. 17 Pa ondareèe Adamu: što si poslušao ženu i okusios drveta s kojega sam ti zabranio rekavšida ne jedeš s njega, zemlja da je prokletas tebe; s mukom æeš se od nje hraniti dosvojega vijeka; 18Trnje i korov æe ti raðati,a ti æeš jesti zelje poljsko; 19 Sa znojemlica svojega ješæeš hljeb, dokle se ne vratišu zemlju od koje si uzet; jer si prah, i uprah æeš se vratiti. 20 I Adam nadjede ženisvojoj ime Jeva, zato što je onamati svjemaživima. 21 I naèini Gospod Bog Adamu iženi njegovoj haljine od kože, i obuèe ihu njih. 22 I reèe Gospod Bog: eto, èovjekposta kao jedan od nas znajuæi što je dobrošto li zlo; ali sada da ne pruži ruke svojei uzbere i s drveta od života, i okusi, tedovijeka živi. 23 I Gospod Bog izagna gaiz vrta Edemskoga da radi zemlju, od kojebi uzet; 24 I izagnav èovjeka postavi predvrtom Edemskim heruvima s plamenijemmaèem, koji se vijaše i tamo i amo, da èuvaput ka drvetu od života.

Postanak 4:1 3 Postanak 5:234

1 Iza toga Adam pozna Jevu ženu svoju, aona zatrudnje i rodi Kajina, i reèe: dobihèovjeka od Gospoda. 2 I rodi opet bratanjegova Avelja. I Avelj posta pastir a Kajinratar. 3 A poslije nekoga vremena dogodise, te Kajin prinese Gospodu prinos od rodazemaljskoga; 4 A i Avelj prinese od prvinastada svojega i od njihove pretiline. I Gos-pod pogleda na Avelja i na njegov prinos,5A na Kajina i na njegov prinos ne pogleda.Zato se Kajin rasrdi veoma, i lice mu sepromijeni. 6 Tada reèe Gospod Kajinu: štose srdiš? što li ti se lice promijeni? 7Neæešli biti mio, kad dobro èiniš? a kad neèiniš dobro, grijeh je na vratima. A voljaje njegova pod tvojom vlašæu, i ti si mustariji. 8 Poslije govoraše Kajin s Aveljembratom svojim. Ali kad bijahu u polju,skoèi Kajin na Avelja brata svojega, i ubi ga.9 Tada reèe Gospod Kajinu: gdje ti je bratAvelj? A on odgovori: ne znam; zar samja èuvar brata svojega? 10 A Bog reèe: štauèini! glas krvi brata tvojega vièe sa zemljek meni. 11 I sada, da si proklet na zemlji,koja je otvorila usta svoja da primi krvbrata tvojega iz ruke tvoje. 12 Kad zemljuuzradiš, neæe ti više davati blaga svojega.Biæeš potukaè i bjegunac na zemlji. 13 AKajin reèe Gospodu: krivica je moja velikadami se nemože oprostiti. 14Evome tjerašdanas iz ove zemlje da se krijem ispredtebe, i da se skitam i potucam po zemlji,pa æe me ubiti ko me udesi. 15 A Gospodmu reèe: zato ko ubije Kajina, sedam æe seputa to pokajati. I naèini Gospod znak naKajinu da ga ne ubije ko ga udesi. 16 I otideKajin ispred Gospoda, i naseli se u zemljiNaidskoj na istokupremaEdemu. 17 I poznaKajin ženu svoju, a ona zatrudnje i rodiEnoha. I sazida grad i prozva ga po imenusina svojega Enoh. 18 A Enohu rodi seGaidad; a Gaidad rodi Maleleila; a Maleleilorodi Matusala; a Matusal rodi Lameha. 19 Iuze Lameh dvije žene: jednoj bješe ime Adaa drugoj Sela. 20 I Ada rodi Jovila; od njegase narodiše koji žive pod šatorima i stokupasu. 21 A bratu njegovu bješe ime Juval;od njega se narodiše gudaèi i sviraèi. 22 Ai Sela rodi Tovela, koji bješe vješt kovatisvašta odmjedi i od gvožða; a sestra Tovelubješe Noema. 23 I reèe Lameh svojima

ženama, Adi i Seli: èujte glas moj, ženeLamehove, poslušajte rijeèi moje: ubiæuèovjeka za ranu svoju imladiæa zamasnicusvoju. 24 Kad æe se Kajin osvetiti sedamputa, Lameh æe sedamdeset i sedam puta.25 A Adam opet pozna ženu svoju, i onarodi sina, i nadje mu ime Sit, jer mi, reèe,Bog dade drugoga sina za Avelja, kojegaubi Kajin. 26 I Situ se rodi sin, kojemunadjede ime Enos. Tada se poèe prizivatiime Gospodnje.

51 Ovo je pleme Adamovo. Kad Bog

stvori èovjeka, po oblièju svojemu stvoriga. 2Muško i žensko stvori ih, i blagosloviih, i nazva ih èovjek, kad biše stvoreni.3 I poživje Adam sto i trideset godina, irodi sina po oblièju svojemu, kao što jeon, i nadjede mu ime Sit. 4 A rodiv Sitapoživje Adam osam stotina godina, raða-juæi sinove i kæeri; 5 Tako poživje Adamsvega devet stotina i trideset godina; iumrije. 6 A Sit poživje sto i pet godina, irodi Enosa; 7A rodiv Enosa poživje Sit osamstotina i sedam godina, raðajuæi sinove ikæeri; 8Tako poživje Sit svega devet stotinai dvanaest godina; i umrije. 9AEnos poživjedevedeset godina, i rodi Kajinana; 10 Arodiv Kajinana poživje Enos osam stotinai petnaest godina, raðajuæi sinove i kæeri;11 Tako poživje Enos svega devet stotina ipet godina; i umrije. 12 A Kajinan poživjesedamdeset godina, i rodiMaleleila; 13A ro-div Maleleila poživje Kajinan osam stotinai èetrdeset godina, raðajuæi sinove i kæeri;14Tako poživje Kajinan svega devet stotinai deset godina; i umrije. 15 A Maleleilopoživje šezdeset i pet godina, i rodi Jareda;16 A rodiv Jareda poživje Maleleilo osamstotina i trideset godina, raðajuæi sinove ikæeri; 17Tako poživjeMaleleilo svega osamstotina i devedeset i pet godina; i umrije.18 A Jared poživje sto i šezdeset i dvije go-dine, i rodi Enoha; 19A rodiv Enoha poživjeJared osam stotina godina, raðajuæi sinovei kæeri; 20 Tako poživje Jared svega devetstotina i šezdeset i dvije godine, i umrije.21 A Enoh poživje šezdeset i pet godina, irodi Matusala; 22 A rodiv Matusala poživjeEnoh jednako po volji Božjoj trista godina,raðajuæi sinove i kæeri; 23 Tako poživje

Postanak 5:24 4 Postanak 7:12Enoh svega trista i šezdeset i pet godina;24 I živeæi Enoh jednako po volji Božjoj,nestade ga, jer ga uze Bog. 25 A Matusalpoživje sto i osamdeset i sedam godina, irodi Lameha; 26 A rodiv Lameha poživjeMatusal sedam stotina i osamdeset i dvijegodine, raðajuæi sinove i kæeri; 27 TakopoživjeMatusal svegadevet stotina i šezde-set i devet godina; i umrije. 28 A Lamehpoživje sto i osamdeset i dvije godine, i rodisina, 29 I nadjede mu ime Noje govoreæi:ovaj æe nas odmoriti od posala naših i odtruda ruku naših na zemlji, koju prokleGospod. 30A rodiv Noja poživje Lameh petstotina i devedeset i pet godina, raðajuæisinove i kæeri; 31Tako poživje Lameh svegasedam stotina i sedamdeset i sedam god-ina; i umrije. 32 A Noju kad bi pet stotinagodina, rodi Noje Sima, Hama i Jafeta.

61 A kad se ljudi poèešemnožiti na zemlji,

i kæeri im se narodiše. 2 Videæi sinoviBožji kæeri èovjeèije kako su lijepe uzimašeih za žene koje htješe. 3 A Gospod reèe:neæe se duh moj dovijeka preti s ljudima,jer su tijelo; neka im još sto i dvadesetgodina. 4 A bijaše tada divova na zemlji;a i poslije, kad se sinovi Božji sastajahusa kæerima èovjeèijim, pa im one raðahusinove; to bijahu silni ljudi, od starine naglasu. 5 I Gospod videæi da je nevaljalstvoljudsko veliko na zemlji, i da su sve mislisrca njihova svagda samo zle, 6 Pokaja seGospod što je stvorio èovjeka na zemlji, i bimu žao u srcu. 7 I reèe Gospod: hoæu daistrijebim sa zemlje ljude, koje sam stvorio,od èovjeka do stoke i do sitne životinje ido ptica nebeskih; jer se kajem što samih stvorio. 8 Ali Noje naðe milost predGospodom. 9 Ovo su dogaðaji Nojevi: Nojebješe èovjek pravedan i bezazlen svojegavijeka; po volji Božjoj svagda življaše Noje.10 I rodi Noje tri sina: Sima, Hama i Jafeta.11A zemlja se pokvari pred Bogom, i napunise zemlja bezakonja. 12 I pogleda Bog nazemlju, a ona bješe pokvarena; jer svako ti-jelo pokvari put svoj na zemlji. 13 I reèe BogNoju: kraj svakome tijelu doðe preda me,jer napuniše zemlju bezakonja; i evo hoæuda ih zatrem sa zemljom. 14 Naèini sebikovèeg od drveta gofera, i naèini pregratke

u kovèegu; i zatopi ga smolom iznutra ispolja. 15 I naèini ga ovako: u dužinuneka bude trista lakata, u širinu pedesetlakata, i u visinu trideset lakata; 16 Pustidosta svjetlosti u kovèeg; i krov mu svediozgo od lakta; i udari vrata kovèegu sastrane; i naèini ga na tri boja: donji, drugii treæi. 17 Jer evo pustiæu potop na zemlju,da istrijebim svako tijelo, u kojem ima živaduša pod nebom; što je god na zemlji sveæe izginuti. 18Ali æu s tobom uèiniti zavjetsvoj: i uæi æeš u kovèeg ti i sinovi tvojii žena tvoja i žene sinova tvojih s tobom.19 I od svega živa, od svakoga tijela, uzeæešu kovèeg po dvoje, da saèuvaš u životu sasobom, a muško i žensko neka bude. 20 Odptica po vrstama njihovijem, od stoke povrstama njezinijem, i od svega što se mièena zemlji po vrstama njegovijem, od svegapo dvoje neka uðe s tobom, da ih saèuvaš uživotu. 21 I uzmi sa sobom svega što se jede,i èuvaj kod sebe, da bude hrane tebi i njima.22 I Noje uèini, kako mu zapovjedi Bog, sveonako uèini.

71 I reèe Gospod Noju: uði u kovèeg ti i

sav dom tvoj; jer te naðoh pravedna predsobom ovoga vijeka. 2 Uzmi sa sobomod svijeh životinja èistih po sedmoro, svemužjaka i ženku njegovu; a od životinjaneèistih podvoje,mužjaka i ženkunjegovu,3 Takoðer i od ptica nebeskih po sedam,mužjaka i ženku njegovu, da im se saèuvasjeme na zemlji. 4 Jer æu do sedam danapustiti dažd na zemlju za èetrdeset danai èetrdeset noæi, i istrijebiæu sa zemljesvako tijelo živo, koje sam stvorio. 5 I Nojeuèini sve što mu zapovjedi Gospod. 6 Abješe Noju šest stotina godina kad doðepotop na zemlju. 7 I uðe Noje u kovèeg isinovi njegovi i žena njegova i žene sinovanjegovijeh s njim radi potopa. 8 Od život-inja èistih i od životinja neèistih i od ptica iod svega što semièe po zemlji, 9Uðe k Nojuu kovèeg po dvoje, muško i žensko, kao štobješe Bog zapovjedio Noju. 10 A u sedmidan doðe potop na zemlju. 11 Kad je biloNoju šest stotina godina, te godine drugogamjeseca, sedamnaesti dan togamjeseca, tajdan razvališe se svi izvori velikoga bez-dana, i otvoriše se ustave nebeske; 12 I udari

Postanak 7:13 5 Postanak 9:8dažd na zemlju za èetrdeset dana i èetrde-set noæi. 13Taj dan uðe u kovèeg Noje i Simi Ham i Jafet, sinovi Nojevi, i žena Nojeva itri žene sinova njegovijeh s njima; 14 Oni,i svakojake zvijeri po vrstama svojim, isvakojaka stoka po vrstama svojim, i što segod mièe po zemlji po vrstama svojim, iptice sve po vrstama svojim, i što god letii ima krila. 15 Doðe k Noju u kovèeg podvoje od svakoga tijela, u kojem ima živaduša, 16 Muško i žensko od svakoga tijelauðoše, kao što bješe Bog zapovjedio Noju;pa Gospod zatvori za njim. 17 I bi potop nazemlji za èetrdeset dana; i voda doðe i uzekovèeg, i podiže ga od zemlje. 18 I navalivoda, i usta jako po zemlji, i kovèeg stadeploviti vodom. 19 I navaljivaše voda sveveæma po zemlji, i pokri sva najviša brdašto su pod cijelijem nebom. 20 Petnaestlakata doðe voda iznad brda, pošto ih pokri.21 Tada izgibe svako tijelo što se micašena zemlji, ptice i stoka, i zvijeri i sve štogamiže po zemlji, i svi ljudi. 22Sve što imašedušu živu u nosu, sve što bijaše na suhu,pomrije. 23 I istrijebi se svako tijelo živo nazemlji, i ljudi i stoka i što god gamiže i pticenebeske, sve, velim, istrijebi se sa zemlje;samoNoje osta i što s njim bješe u kovèegu.24 I stajaše voda povrh zemlje sto i pedesetdana.

81 A Bog se opomenu Noja i svijeh zvijeri

i sve stoke što bjehu s njim u kovèegu;i posla Bog vjetar na zemlju da uzbijevodu. 2 I zatvoriše se izvori bezdanu iustave nebeske, i dažd s neba prestade.3 I stade voda opadati na zemlji, i jednakoopadaše poslije sto i pedeset dana; 4 Tese ustavi kovèeg sedmoga mjeseca danasedamnaestoga na planini Araratu. 5 I vodaopadaše sve veæma do desetoga mjeseca; iprvoga dana desetoga mjeseca pokazaše sevrhovi od brda. 6 A poslije èetrdeset danaotvori Noje prozor na kovèegu, koji bješenaèinio; 7 I ispusti gavrana, koji jednakoodlijetaše i dolijetaše dokle ne presahnuvoda na zemlji. 8 Pa pusti i golubicu da bividio je li opala voda sa zemlje. 9A golubicane našavši gdje bi stala nogom svojomvratise k njemu u kovèeg, jer još bješe vodapo svoj zemlji; i Noje pruživši ruku uhvati

je i uze k sebi u kovèeg. 10 I poèeka jošsedam dana, pa opet ispusti golubicu izkovèega. 11 I pred veèe vrati se k njemugolubica, i gle, u kljunu joj list maslinov,koji bješe otkinula; tako pozna Noje da jeopala voda sa zemlje. 12 Ali poèeka jošsedam dana, pa opet ispusti golubicu, aona mu se više ne vrati. 13 Šest stotinaprve godine vijeka Nojeva prvi dan prvogamjeseca usahnu voda na zemlji; i Noje otkrikrov na kovèegu, i ugleda zemlju suhu. 14Adrugoga mjeseca dvadeset sedmoga danabješe sva zemlja suha. 15 Tada reèe BogNoju govoreæi: 16 Izidi iz kovèega ti i ženatvoja i sinovi tvoji i žene sinova tvojih stobom; 17 Sve zvijeri što su s tobom odsvakoga tijela, ptice i stoku i što god gamižepo zemlji, izvedi sa sobom, neka se raziðupo zemlji, i neka se plode imnože na zemlji.18 I izideNoje i sinovi njegovi i žena njegovai žene sinova njegovijeh s njim. 19 Svezvijeri, sve sitne životinje, sve ptice i svešto se mièe po zemlji po svojim vrstamaizidoše iz kovèega. 20 I naèini Noje žrtvenikGospodu, i uze od svake èiste stoke i odsvijeh ptica èistijeh, i prinese na žrtvenikužrtve paljenice. 21 I Gospod omirisa mirisugodni, i reèe u srcu svojem: neæu višekleti zemlje s ljudi, što je misao srca èov-jeèijega zla od malena; niti æu više ubijatisvega što živi, kao što uèinih. 22 Otseledokle bude zemlje, neæe nestajati sjetveni žetve, studeni ni vruæine, ljeta ni zime,dana ni noæi.

91 I Bog blagoslovi Noja i sinove njegove, i

reèe im: raðajte se i množite se, i napunitezemlju; 2 I sve zvijeri zemaljske i sve pticenebeske i sve što ide po zemlji i sve ribemorske neka vas se boje i straše; sve jepredano u vaše ruke. 3 Što se god mièei živi, neka vam bude za jelo, sve vam todadohkao zelenu travu. 4Ali ne jeditemesas dušom njegovom, a to mu je krv. 5 Jeræu i vašu krv, duše vaše, iskati; od svakeæu je zvijeri iskati; iz ruke samoga èovjeka,iz ruke svakoga brata njegova iskaæu dušuèovjeèiju. 6 Ko prolije krv èovjeèiju, nje-govu æe krv proliti èovjek; jer je Bog posvojemu oblièju stvorio èovjeka. 7 Raðajtese dakle i množite se; narodite se veomana zemlji i namnožite se na njoj. 8 I reèe

Postanak 9:9 6 Postanak 10:32Bog Noju i sinovima njegovijem s njim,govoreæi: 9 A ja evo postavljam zavjet svojs vama i s vašim sjemenomnakon vas, 10 I sasvijem životinjama, što su s vama od ptica,od stoke i od svega zvijerja zemaljskogašto je s vama, sa svaèim što je izašlo izkovèega, i sa svijem zvijerjem zemaljskim.11 Postavljam zavjet svoj s vama, te otseleneæe nijedno tijelo poginuti od potopa,niti æe više biti potopa da zatre zemlju. 12 Ireèe Bog: evo znak zavjeta koji postavljamizmeðu sebe i vas i svake žive tvari, koja jes vama dovijeka: 13Metnuo sam dugu svojuu oblake, da bude znak zavjeta izmeðumene i zemlje. 14 Pa kad oblake navuèemna zemlju, vidjeæe se duga u oblacima,15 I opomenuæu se zavjeta svojega koji jeizmeðu mene i vas i svake duše žive usvakom tijelu, i neæe više biti od vode po-topa da zatre svako tijelo. 16Duga æe biti uoblacima, paæu je pogledati, i opomenuæuse vjeènoga zavjeta izmeðu Boga i svakeduše žive u svakom tijelu koje je na zemlji.17 I reèe Bog Noju: to je znak zavjeta kojisam uèinio izmeðu sebe i svakoga tijela nazemlji. 18A bijahu sinovi Nojevi koji izidošeiz kovèega: Sim i Ham i Jafet; a Ham jeotac Hanancima. 19 To su tri sina Nojeva,i od njih se naseli sva zemlja. 20 A Nojepoèe raditi zemlju, i posadi vinograd. 21 Inapiv se vina opi se, i otkri se nasred šatorasvojega. 22 A Ham, otac Hanancima, vidjegolotinju oca svojega, i kaza obojici braæesvoje na polju. 23A Sim i Jafet uzeše haljinu,i ogrnuše je obojica na ramena svoja, iiduæi natraške pokriše njom golotinju ocasvojega, licem natrag okrenuvši se da nevide golotinje oca svojega. 24A kad se Nojeprobudi od vina, dozna šta mu je uèiniomlaði sin, 25 I reèe: proklet da je Hanan,i da bude sluga slugama braæe svoje! 26 Ijoš reèe: blagosloven da je Gospod BogSimov, i Hanan damu bude sluga! 27Bog daraširi Jafeta da živi u šatorima Simovijem,a Hanan da im bude sluga! 28 I poživje Nojeposlije potopa trista i pedeset godina. 29 Asvega poživje Noje devet stotina i pedesetgodina; i umrije.

101 A ovo su plemena sinova Nojevijeh,

Sima, Hama i Jafeta, kojima se rodiše sinovi

poslije potopa. 2 Sinovi Jafetovi: Gameri Magog i Madaj i Javan i Tovel i Meseh iTiras. 3A sinovi Gamerovi: Ashanas i Rifat iTogarma. 4A sinovi Javanovi: Elisa i Tarsis,Kitim i Dodanim. 5 Od njih se razdijelišeostrva narodna na zemljama svojim, svakopo jeziku svojemu i po porodicama svojim,u narodima svojim. 6A sinovi Hamovi: Husi Mesrain, Fud i Hanan. 7 A sinovi Husovi:Sava i Evila i Savata i Regma i Savataka. Asinovi Regmini: Sava i Dadan. 8 Hus rodi iNevroda; a on prvi bi silan na zemlji; 9Bješedobar lovac pred Gospodom; zato se kaže:dobar lovac pred Gospodom kao Nevrod.10A poèetak carstvu njegovu bješe Vaviloni Oreh i Arhad i Halani u zemlji Senaru.11 Iz te zemlje izaðe Asur, i sazida Ninevijui Rovot grad i Halah, 12 I Dasem izmeðuNinevije i Halaha; to je grad velik. 13 AMesrain rodi Ludeje i Enemeje i Laveje iNeftaleje, 14 I Patroseje i Hasmeje, odakleizaðoše Filisteji i Gaftoreji. 15 A Hananrodi Sidona, prvenca svojega, i Heta, 16 IJevuseja i Amoreja i Gergeseja, 17 I Eveja iArukeja i Aseneja, 18 I Aradeja i Samarejai Amateja. A poslije se rasijaše plemenaHananejska. 19 I bjehu meðe Hananejskeod Sidona iduæi na Gerar pa do Gaze, iiduæi na Sodom i Gomor i Adamu i Sevojimpa do Dasa. 20 To su sinovi Hamovi poporodicama svojim i po jezicima svojim,u zemljama svojim i u narodima svojim.21 I Simu rodiše se sinovi, najstarijemubratu Jafetovu, ocu svijeh sinova Everovi-jeh. 22 Sinovi Simovi bjehu: Elam i Asur iArfaksad i Lud i Aram. 23A sinovi Aramovi:Uz i Ul i Gater i Mas. 24 A Arfaksad rodiSalu, a Sala rodi Evera. 25 A Everu serodiše dva sina: jednom bješe ime Falek,jer se u njegovo vrijeme razdijeli zemlja, abratu njegovu ime Jektan. 26 A Jektan rodiElmodada i Saleta i Sarmota i Jaraha, 27 IOdora i Evila i Deklu, 28 I Evala i Avimailai Savu, 29 I Ufira i Evilu i Jovava; ti svi bjehusinovi Jektanovi. 30 I življahu odMase, kakose ide na Safir do gora istoènijeh. 31 Tosu sinovi Simovi po porodicama svojim ipo jezicima svojim, u zemljama svojim i unarodima svojim; 32 To su porodice sinovaNojevijeh po plemenima svojim, u naro-dima svojim; i od njih se razdijeliše narodipo zemlji poslije potopa.

Postanak 11:1 7 Postanak 12:1511

1 A bijaše na cijeloj zemlji jedan jeziki jednake rijeèi. 2 A kad otidoše od is-toka, naðoše ravnicu u zemlji Senarskoj, inaseliše se ondje. 3Pa rekoše meðu sobom:hajde da pravimo ploèe i da ih u vatripeèemo. I bjehu im opeke mjesto kamenai smola zemljana mjesto kreèa. 4 Poslijerekoše: hajde da sazidamo grad i kulu,kojoj æe vrh biti do neba, da steèemo sebiime, da se ne bismo rasijali po zemlji. 5 AGospod siðe da vidi grad i kulu, što zidahusinovi èovjeèiji. 6 I reèe Gospod: gle, narodjedan, i jedan jezik u svijeh, i to poèešeraditi, i neæe im smetati ništa da ne uradešto su naumili. 7 Hajde da siðemo, i daim pometemo jezik, da ne razumiju jedandrugoga što govore. 8 Tako ih Gospodrasu odande po svoj zemlji, te ne sazidašegrada. 9 Zato se prozva Vavilon, jer ondjepometeGospod jezik cijele zemlje, i odandeih rasu Gospod po svoj zemlji. 10 Ovo jepleme Simovo: bijaše Simu sto godina,kad rodi Arfaksada, druge godine poslijepotopa. 11 A rodiv Arfaksada poživje Simpet stotina godina, raðajuæi sinove i kæeri.12 A Arfaksad poživje trideset i pet godina,i rodi Salu; 13A rodiv Salu poživje Arfaksadèetiri stotine i tri godine, raðajuæi sinovei kæeri. 14 A Sala poživje trideset godina,i rodi Evera; 15 A rodiv Evera poživje Salaèetiri stotine i tri godine, raðajuæi sinovei kæeri. 16 A Ever poživje trideset i èetirigodine, i rodi Faleka; 17 A rodiv Falekapoživje Ever èetiri stotine i trideset godina,raðajuæi sinove i kæeri. 18 A Falek poživjetrideset godina i rodi Ragava; 19 A rodivRagava poživje Falek dvjesta i devet godina,raðajuæi sinove i kæeri. 20A Ragav poživjetrideset i dvije godine i rodi Seruha; 21 Arodiv Seruha poživje Ragav dvjesta i sedamgodina, raðajuæi sinove i kæeri. 22A Seruhpoživje trideset godina, i rodi Nahora; 23 Arodiv Nahora poživje Seruh dvjesta godina,raðajuæi sinove i kæeri. 24A Nahor poživjedvadeset i devet godina, i rodi Taru; 25 Arodiv Taru poživje Nahor sto i devetnaestgodina, raðajuæi sinove i kæeri. 26 A Tarapoživje sedamdeset godina, i rodi Avrama,Nahora i Arana. 27 A ovo je pleme Tarino:Tara rodi Avrama, Nahora i Arana; a Aranrodi Lota. 28 I umrije Aran prije Tare

oca svojega na postojbini svojoj, u UruHaldejskom. 29 I oženi se Avram i Nahor,i ženi Avramovoj bješe ime Sara a ženi Na-horovoj ime Melha, kæi Arama oca Melhe iJeshe. 30A Sara bješe nerotkinja, i ne imašeporoda. 31 I uze Tara sina svojega Avramai Lota sina Aranova, unuka svojega, i Sarusnahu svoju, ženu Avrama sina svojega; ipoðoše zajedno iz Ura Haldejskoga da iduu zemlju Hanansku, i doðoše do Harana,i ondje se nastaniše. 32 I poživje Tarasvega dvjesta i pet godina; i umrije Tara uHaranu.

121 I reèe Gospod Avramu: idi iz zemlje

svoje i od roda svojega i iz domaoca svojegau zemlju koju æu ti ja pokazati. 2 I uèiniæuod tebe velik narod, i blagosloviæu te, iime tvoje proslaviæu, i ti æeš biti blagoslov.3Blagosloviæu one koji tebe uzblagosiljaju,i prokleæu one koji tebe usproklinju; i utebi æe biti blagoslovena sva plemena nazemlji. 4Tada poðe Avram, kao štomu kazaGospod, i s njim poðe Lot. A bješe Avramusedamdeset i pet godina kad poðe iz Ha-rana. 5 I uze Avram Saru ženu svoju i Lotasina brata svojega sa svijem blagom kojebjehu stekli i s dušama koje bjehu dobiliu Haranu; i poðoše u zemlju Hanansku, idoðoše u nju. 6 I proðe Avram tu zemljudo mjesta Sihema i do ravnice Moreške; abijahu tada Hananeji u toj zemlji. 7 I javise Gospod Avramu i reèe: tvojemu sjemenudaæu zemlju ovu. I Avram naèini ondježrtvenik Gospodu, kojimu se javio. 8Poslijeotide odande na brdo koje je prema istokuod Vetilja, i ondje razape šator svoj, temu Vetilj bješe sa zapada a Gaj s istoka;i ondje naèini Gospodu žrtvenik, i prizvaimeGospodnje. 9Odande otide Avramdaljeiduæi na jug. 10Ali nasta glad u onoj zemlji,te Avram siðe u Misir da se ondje skloni;jer glad bješe velika u onoj zemlji. 11A kadse približi da veæ uðe u Misir, reèe Sariženi svojoj: gle, znam da si žena lijepa ulicu. 12 Zato kad te vide Misirci reæi æe:ovo mu je žena. Pa æe me ubiti, a tebe æeostaviti u životu. 13 Nego hajde kaži da simi sestra, te æe meni biti dobro tebe radii ostaæu u životu uz tebe. 14 I kad doðeAvram u Misir, vidješe Misirci ženu da jevrlo lijepa. 15 I vidješe je knezovi Faraonovi,

Postanak 12:16 8 Postanak 14:17i hvališe je pred Faraonom. I uzeše je u dvorFaraonov. 16 I on èinjaše dobro Avramu njeradi, te imaše ovaca i goveda i magaraca isluga i sluškinja i magarica i kamila. 17 AliGospod pusti velika zla na Faraona i na domnjegov radi Sare žene Avramove. 18 Tadadozva Faraon Avrama i reèe mu: šta mi touèini? zašto mi nijesi kazao da ti je žena?19 Zašto si kazao: sestra mi je? te je uzehza ženu. Sad eto ti žene, uzmi je, pa idi.20 I Faraon zapovjedi ljudima za nj, te gaispratiše i ženu njegovu i što god imaše.

131 Tako otide Avram iz Misira gore na jug,

on i žena mu i sve što imaše, takoðer i Lots njim. 2A bijaše Avram vrlo bogat stokom,srebrom i zlatom. 3 I iðaše svojim putovimaod juga sve do Vetilja, do mjesta gdje muprvo bijaše šator, izmeðu Vetilja i Gaja, 4Domjesta, gdje preðe bješe naèinio žrtvenik;i ondje prizva Avram ime Gospodnje. 5 Ai Lot koji iðaše s Avramom imaše ovacai goveda i šatora. 6 I zemlja ne mogašeih nositi zajedno, jer blago njihovo bijaševeliko da ne mogahu živjeti zajedno, 7 I bi-jaše svaða meðu pastirima Avramove stokei pastirima Lotove stoke. A u to vrijemeživljahu Hananeji i Ferezeji u onoj zemlji.8Pa Avram reèe Lotu: nemoj da se svaðamoja i ti, ni moji pastiri i tvoji pastiri; jer smobraæa. 9 Nije li ti otvorena cijela zemlja?Odijeli se od mene. Ako æeš ti na lijevo,ja æu na desno; ako li æeš ti na desno, jaæu na lijevo. 10 Tada Lot podiže oèi svoje isagleda svu ravnicu Jordansku, kako cijelunatapaše rijeka, bješe kao vrt Gospodnji,kao zemlja Misirska, sve do Zogora, prijenego Gospod zatr Sodom i Gomor. 11 I Lotizabra sebi svu ravnicu Jordansku, i otideLot na istok; i razdijeliše se jedan od dru-goga: 12Avram življaše u zemlji Hananskoj,a Lot življaše po gradovima u onoj ravnicipremještajuæi svoje šatore do Sodoma. 13Aljudi u Sodomu bijahu nevaljali, i griješahuGospodu veoma. 14A Gospod reèe Avramu,pošto se Lot odijeli od njega: podigni sadaoèi svoje, pa pogledaj s mjesta gdje si nasjever i na jug i na istok i na zapad. 15 Jersvu zemlju što vidiš tebi æu dati i sjemenutvojemu dovijeka. 16 I uèiniæu da sjemenatvojega bude kao praha na zemlji; ako kouzmože izbrojiti prah na zemlji, moæi æe

izbrojiti i sjeme tvoje. 17 Ustani, i prolazitu zemlju u dužinu i u širinu; jer æu je tebidati. 18 I Avramdiže šatore, i doðe i naseli seu ravnici Mamrijskoj, koja je kod Hevrona,i ondje naèini žrtvenik Gospodu.

141 A kad bješe Amarfal car Senarski, Ar-

ioh car Elasarski, Hodologomor car Elam-ski i Targal car Gojimski, 2 Zavojštiše naValu cara Sodomskoga, i na Varsu caraGomorskoga, i na Senara cara Adamskoga,i na Simovora cara Sevojimskoga i na caraod Valake, koja je sada Sigor. 3 Svi seovi skupiše u dolini Sidimskoj, koja jesada slano more. 4 Dvanaest godina bjehuslužili Hodologomoru, pa trinaeste godineodmetnuše se. 5 A èetrnaeste godine doðeHodologomor i carevi koji bijahu s njim, ipobiše Rafaje u Astarotu Karnajimskom iZuzeje uAmu iOmeje upoljuKirijatajskom,6 I Horeje u planini njihovoj Siru do ravniceFaranske pokraj pustinje. 7 Otuda vrativšise doðoše u En-Mispat, koji je sada Kadis,i isjekoše sve koji življahu u zemlji Amal-ièkoj, i Amoreje koji življahu u Asason-Tamaru. 8 Tada izide car Sodomski i carGomorski i car Adamski i car Sevojimski icar od Valake, koja je sada Sigor, izidoše nanjih u dolinu Sidimsku, 9NaHodologomoracara Elamskoga, i na Targala cara Gojim-skoga, i na Amarfala cara Senarskoga, ina Arioha cara Elasarskoga, èetiri cara napet. 10 A u dolini Sidimskoj bijaše mnogorupa iz kojih se vadila smola; i pobježe carSodomski i car Gomorski, i ondje padoše,a što osta pobježe u planinu. 11 I uzešesve blago u Sodomu i Gomoru i svu hranunjihovu, i otidoše. 12 Uzeše i Lota, sinovcaAvramova, i blago njegovo, i otidoše, jerživljaše u Sodomu. 13 A doðe jedan kojibješe utekao, te javi Avramu Jevrejinu, kojiživljaše u ravni Mamrija Amorejina, brataEsholu i brata Avnanu, koji bjehu u vjeris Avramom. 14 A kad Avram èu da mu sezarobio sinovac, naoruža sluge svoje, tristaosamnaest, koji se rodiše u njegovoj kuæi,i poðe u potjeru do Dana. 15 Ondje razre-divši svoje udari na njih noæu sa slugamasvojim, i razbi ih, i otjera ih do Hovala,koji je na lijevo od Damaska, 16 I povratisve blago; povrati i Lota sinovca svojegas blagom njegovijem, i žene i ljude. 17 A

Postanak 14:18 9 Postanak 16:13car Sodomski izide mu na susret kad sevrati razbivši Hodologomora i careve štobijahu s njim, u dolinu Savinu, koje je sadadolina careva. 18AMelhisedek car Salimskiiznese hljeb i vino; a on bijaše sveštenikBoga višnjega. 19 I blagoslovi ga govoreæi:blagosloven da je Avram Bogu višnjemu,èije je nebo i zemlja! 20 I blagosloven da jeBog višnji, koji predade neprijatelje tvojeu ruke tvoje! I dade mu Avram desetakod svega. 21 A car Sodomski reèe Avramu:daj meni ljude, a blago uzmi sebi. 22 AAvram reèe caru Sodomskom: dižem rukusvoju ka Gospodu Bogu višnjemu, èije jenebo i zemlja, zaklinjuæi se: 23 Ni koncani remena od obuæe neæu uzeti od svegašto je tvoje, da ne reèeš: ja sam obogatioAvrama; 24Osim što su pojeli momci, i osimdijela ljudima koji su išli sa mnom, Esholu,Avnanu i Mamriju, oni neka uzmu svoj dio.

151 Poslije ovijeh stvari doðe Avramu rijeè

Gospodnja u utvari govoreæi: ne boj se,Avrame, ja sam ti štit, i plata je tvoja vrlovelika. 2 A Avram reèe: Gospode, Gospode,šta æeš mi dati kad živim bez djece, a nakomæe ostati moja kuæa to je Elijezer ovajDamaštanin? 3 Još reèe Avram: eto meninijesi dao poroda, paæe sluga roðen u kuæimojoj biti moj našljednik. 4 A gle, Gospodmuprogovori: neæe taj biti našljednik tvoj,nego koji æe izaæi od tebe taj æe ti bitinašljednik. 5 Pa ga izvede napolje i reèemu: pogledaj na nebo i prebroj zvijezde,ako ih možeš prebrojiti. I reèe mu: takoæe biti sjeme tvoje. 6 I povjerova AvramBogu, a on mu primi to u pravdu. 7 I reèemu: ja sam Gospod, koji te izvedoh iz UraHaldejskoga da ti dam zemlju ovu da budetvoja. 8 A on reèe: Gospode, Gospode, poèemu æu poznati da æe biti moja? 9 I reèemu: prinesi mi junicu od tri godine i kozuod tri godine i ovna od tri godine i grlicui golupèe. 10 I on uze sve to, i rasijeèe napole, i metnu sve pole jednu prema drugoj;ali ne rasijeèe ptica. 11 A ptice slijetahu nate mrtve životinje; a Avram ih odgonjaše.12 A kad sunce bješe na zahodu, uhvatiAvrama tvrd san, i gle, strah i mrak velikobuze ga. 13 I Gospod reèe Avramu: znajzacijelo da æe sjeme tvoje biti došljaci uzemlji tuðoj, pa æe joj služiti, i ona æe ih

muèiti èetiri stotine godina. 14Aliæu suditii narodu kojemu æe služiti; a poslije æe oniizaæi s velikim blagom. 15 A ti æeš otiæi kocima svojim u miru, i biæeš pogreben udobroj starosti. 16 A oni æe se u èetvrtomkoljenuvratiti ovamo; jer grijesimaAmore-jskim još nije kraj. 17A kad se sunce smiri ikad se smrèe, gle, peæ se dimljaše, i plamenognjeni prolažaše izmeðu onijeh dijelova.18 Taj dan uèini Gospod zavjet s Avramomgovoreæi: sjemenu tvojemu dadoh zemljuovu od vode Misirske do velike vode, vodeEfrata, 19Kenejsku, Kenezejsku i Kedmone-jsku, 20 I Hetejsku i Ferezejsku i Rafajsku,21 I Amorejsku i Hananejsku i Gergesejskui Jevusejsku.

161 Ali Sara žena Avramova ne raðaše mu

djece. A imaše robinju Misirku, po imenuAgaru. 2 Pa reèe Sara Avramu: Gospodme je zatvorio da ne rodim; nego idi krobinji mojoj, ne bih li dobila djece od nje.I Avram prista na rijeè Sarinu. 3 I Saražena Avramova uze Agaru Misirku robinjusvoju, i dade je za ženu Avramu mužu svo-jemuposlije deset godina otkako se nastaniAvram u zemlji Hananskoj. 4 I on otide kAgari, i ona zatrudnje; a kad vidje da jetrudna, ponese se od gospoðe svoje. 5 ASara reèe Avramu: uvreda moja pada natebe; ja ti metnuh na krilo robinju svoju,a ona vidjevši da je trudna ponese se odmene. Gospod æe suditi meni i tebi. 6 AAvram reèe Sari: eto, robinja je tvoja utvojim rukama, èini s njom što ti je volja.I Sara je stade zlostaviti, te ona pobježeod nje. 7 Ali anðeo Gospodnji naðe je kodstudenca u pustinji, kod studenca na putuu Sur. 8 I reèe joj: Agaro, robinjo Sarina,otkuda ideš, kuda li ideš? A ona reèe:bježim od Sare gospoðe svoje. 9 A anðeojoj Gospodnji reèe: vrati se gospoði svojoj ipokori joj se. 10Opet joj reèe anðeoGospod-nji: umnožiæu veoma sjeme tvoje, da seneæe moæi prebrojiti od množine. 11 Joštejoj reèe anðeo Gospodnji: eto si trudna,i rodiæeš sina, i nadjeni mu ime Ismailo;jer je Gospod vidio muku tvoju. 12 A biæeèovjek ubojica; ruka æe se njegova dizatina svakoga a svaèija na njega, i nastavaæena pogledu svoj braæi svojoj. 13Tada Agaraprizva ime Gospoda koji govori s njom: ti si

Postanak 16:14 10 Postanak 18:9Bog, koji vidi. Jer govoraše: zar još gledamiza onoga koji me vidje? 14 Toga radi zovese studenac onaj studenac živoga koji mevidi; a on je izmeðu Kadisa i Varada. 15 Irodi Agara Avramu sina; i nadjede Avramsinu svojemu, kojega mu rodi Agara, imeIsmailo. 16A bješe Avramu osamdeset i šestgodina kad mu Agara rodi Ismaila.

171 A kad Avramu bi devedeset i devet

godina, javi mu se Gospod i reèe mu: jasam Bog svemoguæi, po mojoj volji živi ibudi pošten. 2 I uèiniæu zavjet izmeðu sebei tebe, i vrlo æu te umnožiti. 3 A Avrampade nièice. I Gospod mu još govori i reèe:4 Od mene evo zavjet moj s tobom da æešbiti otac mnogim narodima. 5 Zato se višeneæeš zvati Avram, nego æe ti ime bitiAvraam, jer sam te uèinio ocem mnogihnaroda; 6 Daæu ti porodicu vrlo veliku, inaèiniæu od tebe narode mnoge, i careviæe izaæi od tebe. 7A postavljam zavjet svojizmeðu sebe i tebe i sjemena tvojega nakontebe od koljena do koljena, da je zavjetvjeèan, da sam Bog tebi i sjemenu tvojemunakon tebe; 8 I daæu tebi i sjemenu tvojemunakon tebe zemlju u kojoj si došljak, svuzemlju Hanansku u državu vjeènu, i biæuim Bog. 9 I reèe Bog Avramu: ti pak držizavjet moj, ti i sjeme tvoje nakon tebeod koljena do koljena. 10 A ovo je zavjetmoj izmeðu mene i vas i sjemena tvojeganakon tebe, koji æete držati: da se obrezujeizmeðuvas svemuškinje. 11Aobrezivaæeteokrajak tijela svojega, da bude znak zavjetaizmeðu mene i vas. 12 Svako muško dijetekad mu bude osam dana da se obrezuje odkoljena do koljena, rodilo se u kuæi ili bilokupljeno za novce od kojih god stranaca,koje ne bude od sjemena tvojega. 13 Da seobrezuje koje se rodi u kuæi tvojoj i kojese kupi za novce tvoje; tako æe biti zavjetmoj na tijelu vašem zavjet vjeèan. 14 Aneobrezano muško, kojemu se ne obrežeokrajak tijela njegova, da se istrijebi iznaroda svojega, jer pokvari zavjet moj. 15 Ijoš reèe Bog Avramu: a Saru ženu svoju nezovi je više Sara nego neka joj bude imeSara. 16 I ja æu je blagosloviti, i daæu tisina od nje; blagosloviæu je, i biæe matimnogim narodima, i carevi narodima izaæi

æe od nje. 17 Tada pade Avram nièice, inasmija se govoreæi u srcu svojem: eda æese èovjeku od sto godina roditi sin? i Sari?eda æe žena od devedeset godina roditi?18 I Avram reèe Bogu: neka živ bude Ismailopred tobom! 19 I reèe Bog: zaista Saražena tvoja rodiæe ti sina, i nadjeæeš muime Isak; i postaviæu zavjet svoj s njim dabude zavjet vjeèan sjemenu njegovu nakonnjega. 20 A i za Ismaila uslišio sam te; evoblagoslovio sam ga, i daæu mu porodicuveliku, i umnožiæu ga veoma; i rodiæedvanaest knezova, i uèiniæu od njega veliknarod. 21 A zavjet svoj uèiniæu s Isakomkad ti ga rodi Sara, do godine u ovo doba.22 I Bog izgovorivši otide od Avrama gore.23 I Avram uze Ismaila sina svojega i svekoji se rodiše u domu njegovu i koje godbješe kupio za svoje novce, sve muškinjeod domaæih svojih; i obreza okrajak tijelanjihova u isti dan, kao što mu kaza Bog.24A bješe Avramu devedeset i devet godinakad obreza okrajak tijela svojega. 25 AIsmailu sinu njegovu bješe trinaest godinakad mu se obreza okrajak tijela njegova.26 U jedan dan obreza se Avram i sin muIsmailo, 27 I svi domašnji njegovi, roðeni ukuæi i kupljeni za novce od stranaca, bišeobrezani s njim.

181 Poslije mu se javi Gospod u ravnici

Mamrijskoj kad sjeðaše na vratima predšatorom svojim u podne. 2 Podigavši oèisvoje pogleda, i gle, tri èovjeka stajahuprema njemu. I ugledavši ih potrèa imna susret ispred vrata šatora svojega, ipokloni se do zemlje; 3 I reèe: Gospode,ako sam našao milost pred tobom, nemojproæi sluge svojega. 4 Da vam donesemomalo vode i operite noge, te se naslonitemalo pod ovijem drvetom. 5 I iznijeæumalo hljeba, te potkrijepite srce svoje, paonda poðite, kad idete pored sluge svojega.I rekoše: uèini što si kazao. 6 I Avramotrèa u šator k Sari, i reèe: brže zamijesitri kopanje bijeloga brašna i ispeci pogaèe.7Pa otrèa ka govedima i uhvati tele mlado idobro, i dade gamomku da ga brže zgotovi.8 Pa onda iznese masla i mlijeka i tele kojebješe zgotovio, i postavi im, a sam stajašepred njima pod drvetom dokle jeðahu. 9 I

Postanak 18:10 11 Postanak 19:14oni mu rekoše: gdje je Sara žena tvoja? Aon reèe: eno je pod šatorom. 10 A jedanizmeðu njih reèe: do godine u ovo dobaopet æu doæi k tebi, a Sara æe žena tvojaimati sina. A Sara slušaše na vratima odšatora iza njega. 11 A Avram i Sara bijahustari i vremeniti, i u Sare bješe prestalošto biva u žena. 12 Zato se nasmija Sarau sebi govoreæi: pošto sam ostarjela, sadli æe mi doæi radost? a i gospodar mije star. 13 Tada reèe Gospod Avramu: štose smije Sara govoreæi: istina li je da æuroditi kad sam ostarjela? 14 Ima li što teškoGospodu? Do godine u ovo doba opet æudoæi k tebi, a Sara æe imati sina. 15 A Saraudari u bah govoreæi: nijesam se smijala.Jer se uplaši. Ali on reèe: nije istina,nego si se smijala. 16 Potom ustaše ljudiodande, i poðoše put Sodoma; i Avrampoðes njima da ih isprati. 17AGospod reèe: kakobih tajio od Avrama šta æu uèiniti, 18 Kadæe od Avrama postati velik i silan narod,i u njemu æe se blagosloviti svi narodina zemlji? 19 Jer znam da æe zapovjeditisinovima svojima i domu svojemu nakonsebe da se drže putova Gospodnjih i daèine što je pravo i dobro, da bi Gospodnavršio na Avramu što mu je obeæao. 20 Ireèe Gospod: vika je u Sodomu i Gomoruvelika, i grijeh je njihov grdan. 21 Zato æusiæi da vidim eda li sve èine kao što vikadoðe preda me; ako li nije tako, da znam.22 I ljudi okrenuvši se poðoše put Sodoma;ali Avram još stajaše pred Gospodom, 23 Ipristupiv Avram reèe: hoæeš li pogubiti ipravednoga snepravednim? 24Možebiti daima pedeset pravednika u gradu; hoæeš li injih pogubiti, i neæeš oprostiti mjestu zaonijeh pedeset pravednika što su u njemu?25 Nemoj to èiniti, ni gubiti pravednika snepravednikom, da bude pravedniku kaoi nepravedniku; nemoj; eda li sudija cijelezemlje neæe suditi pravo? 26 I reèe Gospod:ako naðemu Sodomupedeset pravednika ugradu, oprostiæu cijelom mjestu njih radi.27 A Avram odgovori i reèe: gle, sada bihprogovorio Gospodu, ako i jesam prah ipepeo. 28 Može biti pravednika pedesetmanje pet, hoæeš li za ovijeh pet zatrti savgrad? Odgovori: neæu, ako naðem èetrde-set i pet. 29 I stade dalje govoriti, i reèe:može biti da æe se naæi èetrdeset. Reèe:

neæu radi onijeh èetrdeset. 30 Potom reèe:nemoj se gnjeviti, Gospode, što æu reæi;može biti da æe se naæi trideset. I reèe:neæu, ako naðem trideset. 31 Opet reèe:gle, sada bih progovorio Gospodu; možebiti da æe se naæi dvadeset. Reèe: neæu ihpogubiti za onijeh dvadeset. 32 Najposlijereèe: nemoj se gnjeviti, Gospode, što æujoš jednom progovoriti; može biti da æese naæi deset. Reèe: neæu ih pogubitiradi onijeh deset. 33 I Gospod otide svršivširazgovor s Avramom; a Avram se vrati nasvoje mjesto.

191 A uveèe doðoše dva anðela u Sodom; a

Lot sjeðaše na vratima Sodomskim; i kad ihugleda, ustade te ih srete, i pokloni se licemdo zemlje, 2 I reèe: hodite, gospodo, u kuæusluge svojega, i prenoæite i operite nogesvoje; pa sjutra rano kad ustanete poðitesvojim putem. A oni rekoše: ne, negoæemo prenoæiti na ulici. 3Ali on navali nanjih, te se uvratiše k njemu i uðoše u kuæunjegovu, i on ih ugosti, i ispeèe hljebovaprijesnijeh, i jedoše. 4 I još ne bjehu legli,a graðani Sodomljani slegoše se oko kuæe,staro i mlado, sav narod sa svijeh krajeva,5 I vikahu Lota i govorahu mu: gdje su ljudišto doðoše sinoæ k tebi? izvedi ih k namada ih poznamo. 6 A Lot izide k njima predvrata zatvoriv vrata za sobom, 7 I reèe im:nemojte, braæo, èiniti zla. 8Evo imamdvijekæeri, koje još ne poznaše èovjeka; njih æuvam izvesti, pa èinite s njima što vam jevolja; samo ne dirajte u one ljude, jer suzato ušli pod moj krov. 9 A oni mu rekoše:hodi amo. Pa onda rekoše: ovaj je samdošao amo da živi kao došljak, pa još hoæeda nam sudi; sad æemo tebi uèiniti gorenego njima. Pa navališe jako na èovjeka, naLota, i stadoše istavljati vrata. 10A ona dvaèovjeka digoše ruke, i uvukoše Lota k sebi ukuæu, i zatvoriše vrata. 11A ljudi što bijahupred vratima kuænim ujedanput oslijepišeod najmanjega do najveæega, te ne mo-gahu naæi vrata. 12 Tada ona dva èov-jeka rekoše Lotu: ako imaš ovdje još kogasvoga, ili zeta ili sina ili kæer, ili koga godsvoga u ovomgradu, gledaj nek idu odavde;13 Jer hoæemo da zatremo mjesto ovo, jerje vika njihova velika pred Gospodom, panas posla Gospod da ga zatremo. 14 I izide

Postanak 19:15 12 Postanak 20:16Lot, i kaza zetovima svojim, za koje šæašedati kæeri svoje, i reèe im: ustajte, iditeiz mjesta ovoga, jer æe sada zatrti Gospodgrad ovaj. Ali se zetovima njegovijem uèinida se šali. 15 A kad zora zabijelje, navališeanðeli na Lota govoreæi: ustani, uzmi ženusvoju i dvije kæeri svoje koje su tu, da nepogineš u bezakonju grada toga. 16A on sestade šèinjati, te ljudi uzeše za ruku njegai ženu njegovu i dvije kæeri njegove, jer gabješe žao Gospodu, i izvedoše ga i pustišeiza grada. 17 I kad ih izvedoše napolje,reèe jedan: izbavi dušu svoju i ne obzirise natrag, i u cijeloj ovoj ravni da nijesistao; bježi na ono brdo, da ne pogineš. 18ALot im reèe: nemoj, Gospode! 19 Gle, slugatvoj naðe milosti pred tobom, i milost jetvoja prevelika koju mi uèini saèuvavši miživot; ali ne mogu uteæi na brdo da mene stigne zlo i ne poginem. 20 Eno gradblizu; onamo se može uteæi, a mali je; dabježim onamo; ta mali je, te æu ostati živ.21 A on mu reèe: eto poslušaæu te i zato, ineæu zatrti grada, za koji reèe. 22Brže bježionamo; jer ne mogu èiniti ništa dokle nestigneš onamo. Zato se prozva onaj gradSigor. 23 I kad sunce ogranu po zemlji,Lot doðe u Sigor. 24 Tada pusti Gospod naSodom i na Gomor od Gospoda s neba daždod sumpora i ognja, 25 I zatr one gradovei svu onu ravan, i sve ljude u gradovima irod zemaljski. 26 Ali žena Lotova bješe seobazrela iduæi za njim, i posta slan kamen.27A sjutradan rano ustavši Avram, otide namjesto gdje je stajao pred Gospodom; 28 Ipogleda na Sodom i Gomor i svu okolinupo onoj ravni, i ugleda, a to se dizaše dimod zemlje kao dim iz peæi. 29 Ali kad Bogzatiraše gradove u onoj ravni, opomenu seBog Avrama, i izvede Lota iz propasti kadzatr gradove gdje življaše Lot. 30A Lot otideiz Sigora, i stani se na onom brdu s dvijekæeri svoje, jer se bojaše ostati u Sigoru; iživljaše u peæini s dvije kæeri svoje. 31 Astarija reèe mlaðoj: naš je otac star, a nemanikoga na zemlji da doðe k nama kao što jeobièaj po svoj zemlji. 32Hajde da damo ocuvina neka se opije, pa da legnemo s njim,eda bismo saèuvale sjeme ocu svojemu. 33 Idadoše ocu vina onu noæ; i došavši starijaleže s ocem svojim, i on ne osjeti ni kadona leže ni kad ustade. 34 A sjutradan reèe

starija mlaðoj: gle, noæas spavah s ocemsvojim. Da mu damo vina i doveèe, pa idi tii lezi s njim, eda bismo saèuvale sjeme ocusvojemu. 35 Pa i to veèe dadoše ocu vina iustavši mlaða leže s njim, i on ne osjeti nikad ona leže ni kad ustade. 36 I obje kæeriLotove zatrudnješe od oca svojega. 37 Istarija rodi sina, i nadjedemu imeMoav; odnjega su Moavci do današnjega dana. 38 Pai mlaða rodi sina, i nadjede mu ime Ven-Amije; od njega su Amonci do današnjegadana.

201 A Avram otide odande na jug, i stani se

izmeðu Kadisa i Sura; i življaše kao došljaku Geraru. 2 I govoraše za ženu svoju Saru:sestrami je. A car Gerarski Avimeleh posla,te uze Saru. 3Ali doðe BogAvimelehunoæuu snu, i reèe mu: gle, poginuæeš sa ženekoju si uzeo, jer ima muža. 4A Avimeleh nebješe se nje dotakao, i zato reèe: Gospode,eda li æeš i pravedan narod pogubiti? 5Nijeli mi sam kazao: sestra mi je? a i onasama kaza: brat mi je. Uèinio sam u èistotisrca svojega i u pravdi ruku svojih. 6 Tadamu reèe Bog u snu: znam da si uèinio uèistoti srca svojega, zato te saèuvah da mine sagriješiš, i ne dadoh da je se dotakneš.7 A sada vrati èovjeku ženu njegovu, jer jeprorok, i moliæe se za te, te æeš ostati živ.Ako li ne vratiš, znaj da æeš umrijeti ti i svitvoji. 8 I ujutru rano usta Avimeleh, i sazvasve sluge svoje, i kaza im sve ovo da èuju.I uplašiše se ljudi veoma. 9 Tada Avimelehdozva Avrama i reèemu: šta si nam uèinio?šta li sam ti zgriješio, te navuèe na me i nacarstvomoje toliko zlo? Uèinio si mi što nevalja èiniti. 10 I još reèe Avimeleh Avramu:šta ti je bilo, te si to uèinio? 11 A Avramodgovori: veljah: jamaèno nema strahaBožijega u ovom mjestu, pa æe me ubitiradi žene moje. 12A upravo i jest mi sestra,kæi oca mojega; ali nije kæi moje matere,pa poðe za me. 13 A kad me Bog izvedeiz doma oca mojega, ja joj rekoh: uèinidobro, i kaži za me gdje god doðemo: bratmi je. 14 Tada Avimeleh uze ovaca i govedai sluga i sluškinja, te dade Avramu, i vratimu Saru ženu njegovu. 15 I reèe AvimelehAvramu: evo, zemlja ti je moja otvorena,živi slobodno gdje ti je volja. 16 A Sari

Postanak 20:17 13 Postanak 22:7reèe: evo dao sam tvojemu bratu tisuæusrebrnika; gle, on ti je oèimapokrivalo predsvima koji budu s tobom; i to sve da ti je zanauku. 17 I Avram se pomoli Bogu, i iscijeliBog Avimeleha i ženu njegovu i sluškinjenjegove, te raðahu. 18 Jer Gospod bješesasvijem zatvorio svaku matericu u domuAvimelehovu radi Sare žene Avramove.

211 I Gospod pohodi Saru, kao što bješe

rekao, i uèini Gospod Sari kao što bješekazao. 2 Jer zatrudnje i rodi Sara Avramusina u starosti njegovoj u isto vrijeme kadkaza Gospod. 3 I Avram nadjede ime sinukoji mu se rodi, kojega mu rodi Sara, Isak.4 I obreza Avram sina svojega Isaka kadbi od osam dana, kao što mu zapovjediBog. 5 A Avramu bješe sto godina kad muse rodi sin Isak. 6 A Sara reèe: Bog miuèini smijeh; ko god èuje, smijaæe mi se.7 I reèe: ko bi rekao Avramu da æe Saradojiti djecu? ipak mu rodih sina u starostinjegovoj. 8A kad dijete doraste da se odbijeod sise, uèini Avram veliku gozbu onaj dankad odbiše Isaka od sise. 9 I Sara vidje sinaAgare Misirke, koja ga rodi Avramu, gdjese potsmijeva; 10 Pa reèe Avramu: otjerajovu robinju sa sinom njezinijem, jer sinove robinje neæe biti našljednik s mojimsinom, s Isakom. 11 A to Avramu bi vrlokrivo radi sina njegova. 12 Ali Bog reèeAvramu: nemoj da ti je krivo radi djeteta iradi robinje tvoje. Što ti je god kazala Sara,poslušaj; jer æe ti se u Isaku sjeme proz-vati. 13 Ali æu i od sina robinjina uèinitinarod, jer je tvoje sjeme. 14 I Avram ustavujutru rano, uze hljeba i mješinu vode, idade Agari metnuvši joj na leða, i dijete, iotpusti je. A ona otišavši lutaše po pustinjiVirsavskoj. 15 A kad nesta vode u mješini,ona baci dijete pod jedno drvo, 16 Pa otidekoliko se može strijelom dobaciti, i sjedeprema njemu; jer govoraše: da ne gledamkako æe umrijeti dijete. I sjedeæi premanjemu stade iza glasa plakati. 17 A Bog èuglas djetinji, i anðeo Božji viknu s nebaAgaru, i reèe joj: što ti je, Agaro? ne bojse, jer Bog èu glas djetinji odande gdje je.18 Ustani, digni dijete i uzmi ga u naruèje;jer æu od njega uèiniti velik narod. 19 I Bogjoj otvori oèi, te ugleda studenac; i otišavšinapuni mješinu vode, i napoji dijete. 20 I

Bog bijaše s djetetom, te odraste, i življašeu pustinji, i posta strijelac. 21 A življaše upustinji Faranu. I mati ga oženi iz zemljeMisirske. 22 U to vrijeme reèe Avimelehi Fihol vojvoda njegov Avramu govoreæi:Bog je s tobom u svemu što radiš. 23Zakunimi se sada Bogom da neæeš prevariti meneni sina mojega ni unuka mojega, nego daæeš dobro onako kako sam ja tebi èinio i tièiniti meni i zemlji u kojoj si došljak. 24 AAvram reèe: hoæu se zakleti. 25 Ali Avramprekori Avimeleha za studenac, koji uzešena silu sluge Avimelehove. 26 A Avimelehreèe: ne znam ko je to uèinio; niti mi tikaza, niti èuh do danas. 27 Tada Avramuze ovaca i goveda, i dade Avimelehu, i uh-vatiše vjerumeðu sobom. 28 I Avram odluèisedam jaganjaca iz stada. 29 A Avimelehreèe Avramu: šta æe ono sedam jaganjacašto si odluèio? 30 A on odgovori: da primišiz moje ruke ono sedam jaganjaca, da mibude svjedoèanstvo da sam ja iskopao ovajstudenac. 31 Otuda se prozva ono mjestoVir-Saveja, jer se ondje zakleše obojica.32 Tako uhvatiše vjeru na Virsaveji. Tadase diže Avimeleh i Fihol vojvoda njegov, ivratiše se u zemlju Filistejsku. 33 A Avramposadi lug na Virsaveji, i ondje prizva imeGospoda Boga vjeènoga. 34 I Avram življašekao došljak u zemlji Filistejskoj mnogo vre-mena.

221 Poslije toga šæaše Bog okušati Avrama,

pa mu reèe: Avrame! A on odgovori: evome. 2 I reèe mu Bog: uzmi sada sina svo-jega, jedinca svojega miloga, Isaka, pa idi uzemlju Moriju, i spali ga na žrtvu tamo nabrdu gdjeæu ti kazati. 3 I sjutradan ranous-tavši Avramosamarimagarca svojega, i uzesa sobom dva momka i Isaka sina svojega; inacijepavši drva za žrtvu podiže se i poðena mjesto koje mu kaza Bog. 4 Treæi danpodigavši oèi svoje Avram ugleda mjestoizdaleka. 5 I reèe Avram momcima svojim:ostanite vi ovdje s magarcem, a ja i dijeteidemo onamo, pa kad se pomolimo Bogu,vratiæemo se k vama. 6 I uzevši Avramdrva za žrtvu naprti Isaku sinu svojemu,a sam uze u svoje ruke ognja i nož; paotidoše obojica zajedno. 7 Tada reèe IsakAvramu ocu svojemu: oèe! A on reèe: što,sine! I reèe Isak: eto ognja i drva, a gdje

Postanak 22:8 14 Postanak 24:3je jagnje za žrtvu? 8 A Avram odgovori:Bog æe se, sinko, postarati za jagnje sebina žrtvu. I iðahu obojica zajedno. 9 Akad doðoše na mjesto koje mu Bog kaza,Avram naèini ondje žrtvenik, i metnu drvananj, i svezavši Isaka sina svojegametnu gana žrtvenik vrh drva; 10 I izmahnu Avramrukom svojom i uze nož da zakolje sinasvojega. 11 Ali anðeo Gospodnji viknu gas neba, i reèe: Avrame! Avrame! A onreèe: evo me. 12 A anðeo reèe: ne dižiruke svoje na dijete, i ne èini mu ništa;jer sada poznah da se bojiš Boga, kad ni-jesi požalio sina svojega, jedinca svojega,mene radi. 13 I Avram podigavši oèi svojepogleda; i gle, ovan iza njega zapleo se uèesti rogovima; i otišavši Avram uze ovnai spali ga na žrtvu mjesto sina svojega. 14 Inazva Avram ono mjesto: Gospod æe sepostarati. Zato se i danas kaže: na brdu,gdje æe se Gospod postarati. 15 I anðeoGospodnji opet viknu s neba Avrama. 16 Ireèe: sobom se zakleh, veli Gospod: kadsi tako uèinio, i nijesi požalio sina svojega,jedinca svojega, 17Zaista æu te blagoslovitii sjeme tvoje veoma umnožiti, da ga budekao zvijezda na nebu i kao pijeska na bri-jegu morskom; i naslijediæe sjeme tvojevrata neprijatelja svojih. 18 I blagosloviæese u sjemenu tvojem svi narodi na zemlji,kad si poslušao glas moj. 19 Tada se Avramvrati k momcima svojim, te se digoše, iotidoše zajedno u Virsaveju, jer Avramživljaše u Virsaveji. 20 Poslije toga javišeAvramu govoreæi: gle, i Melha rodi sinovebratu tvojemu Nahoru: 21 Uza prvenca iVuza brata mu, i Kamuila, oca Avramova,22 I Hazada i Azava i Faldesa i Jeldafa iVatuila. 23 A Vatuilo rodi Reveku. Osam ihrodi Melha Nahoru bratu Avramovu. 24 Ainoèa njegova, po imenu Revma, rodi i onaTaveka i Gama i Tohosa i Moha.

231 A poživje Sara sto i dvadeset i sedam

godina; to su godine vijeka Sarina; 2 Iumrije Sara u Kirijat-Arvi, a to je Hevron,u zemlji Hananskoj. I doðe Avram daožali Saru i oplaèe. 3 A kad usta Avramod mrtvaca svojega, reèe sinovima Het-ovijem govoreæi: 4 Stranac sam i došl-jak kod vas; dajte mi da imam grob kodvas da pogrebem mrtvaca svojega ispredoèiju svojih. 5 A sinovi Hetovi odgovoriše

Avramu govoreæi mu: 6 Èuj nas, gospo-daru; ti si knez od Boga meðu nama; unajboljem grobu našem pogrebi mrtvacasvojega; niko izmeðu nas neæe ti zatvoritigroba svojega da ne pogrebeš mrtvaca svo-jega. 7Tada usta Avram i pokloni se naroduzemlje one, sinovima Hetovijem; 8 I reèe imgovoreæi: ako hoæete da pogrebem mrt-vaca svojega ispred oèiju svojih, poslušajteme, i govorite za mene Efronu sinu Sarovu,9 Neka mi da peæinu u Makpeli, koja jenakraj njive njegove; za novce neka mije da meðu vama koliko vrijedi, da imamgrob. 10 A Efron sjeðaše usred sinova Het-ovijeh. Pa reèe Efron Hetejin Avramu predsinovima Hetovijem, koji slušahu, pred svi-jem koji ulažahu na vrata grada njegova,govoreæi: 11 Ne, gospodaru; èuj me: pok-lanjam ti njivu, i peæinu kod nje pok-lanjam ti; pred sinovima naroda svojegapoklanjam ti je, pogrebi mrtvaca svojega.12 A Avram se pokloni narodu zemlje one,13 I reèe Efronu pred narodom zemlje onegovoreæi: ako si voljan, èuj me; da tidam šta vrijedi njiva, uzmi od mene, paæu onda pogrepsti mrtvaca svojega ondje.14 A Efron odgovori Avramu govoreæi mu:15 Gospodaru, èuj me; zemlja vrijedi èetiristotine sikala srebra izmeðu mene i tebe;šta je to? samo ti pogrebi mrtvaca svo-jega. 16 A Avram èuvši Efrona izmjeri musrebro, koje reèe pred sinovima Hetovi-jem, èetiri stotine sikala srebra, kako suišli meðu trgovcima. 17 I njiva Efronovau Makpeli prema Mamriji, njiva s peæi-nom koja je na njoj, i sva drveta nanjivi i po meði njezinoj unaokolo, 18 PostaAvramova pred sinovima Hetovijem, predsvjema koji ulaze na vrata grada onoga.19 Potom pogrebe Avram Saru ženu svojuu peæini na njivi Makpeli prema Mamriji,a to je Hevron, u zemlji Hananskoj. 20 Ipotvrdiše sinovi Hetovi njivu i peæinu nanjoj Avramu da ima grob.

241 A Avram bješe star i vremenit, i Gos-

pod bješe blagoslovio Avrama u svemu;2 I reèe Avram sluzi svojemu najstarijemuu kuæi svojoj, koji bješe nad svijem do-brom njegovijem: metni ruku svoju podstegno moje, 3 Da te zakunem Gospodom

Postanak 24:4 15 Postanak 24:41Bogom nebeskim i Bogom zemaljskim daneæeš dovesti žene sinu mojemu izmeðukæeri ovijeh Hananeja, meðu kojima živim;4 Nego da æeš otiæi u zemlju moju i u rodmoj i dovesti ženu sinu mojemu Isaku. 5 Asluga mu reèe: i ako djevojka ne htjed-bude poæi sa mnom u ovu zemlju; hoæuli odvesti sina tvojega u zemlju iz koje sise iselio? 6 A Avram mu reèe: pazi dane odvedeš sina mojega onamo. 7 GospodBog nebeski, koji me je uzeo iz doma ocamojega i iz zemlje roda mojega, i koji mije rekao i zakleo mi se govoreæi: sjemenuæu tvojemu dati zemlju ovu, on æe poslatianðela svojega pred tobom da dovedešženu sinumojemuodande. 8Ako li djevojkane htjedbude poæi s tobom, onda da ti jeprosta zakletva moja; samo sina mojeganemoj odvesti onamo. 9 I metnu slugaruku svoju pod stegno Avramu gospodarusvojemu, i zakle mu se za ovo. 10Tada slugauze deset kamila izmeðu kamila gospodarasvojega da ide, jer sve blago gospodara nje-gova bješe pod njegovom rukom; i otišavdoðe u Mesopotamiju do grada Nahorova.11 I pusti kamile da poliježu iza grada kodstudenca pred veèe kad izlaze graðanke dazahvataju vode; 12 I reèe: Gospode Božegospodara mojega Avrama, daj mi sreæudanas i uèini milost gospodaru mojemuAvramu. 13 Evo, ja æu stajati kod ovogastudenca, a graðanke æe doæi da zahvatajuvode. 14 Kojoj djevojci reèem: nagni krèagsvoj da se napijem, a ona reèe: na pij, ikamile æu ti napojiti; daj to da bude onakoju si namijenio sluzi svojemu Isaku; ipo tome da poznam da si uèinio milostgospodaru mojemu. 15 I on još ne izgovori,a to Reveka, kæi Vatuila sina Melhe ženeNahora brata Avramova, doðe s krèagomna ramenu. 16 I bješe vrlo lijepa, još djevo-jka, još je èovjek ne bješe poznao. Ona siðena izvor, i natoèi krèag, i poðe; 17 A slugaiskoèi pred nju i reèe: daj mi da se napijemmalo vode iz krèaga tvojega. 18A ona reèe:na pij, gospodaru. I brže spusti krèag naruku svoju, i napoji ga. 19 I kad ga napoji,reèe: i kamilama æu tvojim naliti neka senapiju. 20 I brže izruèi krèag svoj u pojilo,pa opet otrèa na studenac da nalije, i nalisvijem kamilama njegovijem. 21 A èovjekjoj se divljaše, i æutaše, neæe li poznati je li

Gospoddao sreæuputunjegovu ili nije. 22Akad se kamile napiše, izvadi èovjek zlatnugrivnu od po sikla i metnu joj oko èela, idvije narukvice metnu joj na ruke od desetsikala zlata. 23 I reèe: èija si kæi? kažimi. Ima li u kuæi oca tvojega mjesta zanas da prenoæimo? 24 A ona mu reèe: jasam kæi Vatuila sina Melšina, kojega rodiNahoru. 25 Još reèe: imaunasmnogo slamei piæe i mjesta za noæište. 26 Tada èovjeksavivši se pokloni se Gospodu, 27 I reèe:blagosloven da je Gospod Bog gospodaramojega Avrama, što ne ostavi milosti svojei vjere svoje prema gospodaru mojem, iputem dovede me Gospod u dom rodbinegospodara mojega. 28A djevojka otrèa i sveovo kaza u domu matere svoje. 29A Revekaimaše brata, kojemu ime bješe Lavan; iistrèa Lavan k èovjeku na studenac, 30Kakovidje grivnu i narukvice na rukama sestresvoje i èu gdje Reveka sestra mu reèe: takomi kaza èovjek; doðe k èovjeku; a on stajašekod kamila na studencu. 31 I reèe: hodi,koji si blagosloven odGospoda; što bi stajaonapolju? spremio sam kuæu, ima mjestai za kamile. 32 I dovede èovjeka u kuæu,i rastovari kamile; i dadoše slame i piæekamilama, i donesoše vode za noge njemui ljudima što bijahu s njim; 33 I postavišemu da jede; ali on reèe: neæu jesti doklene kažem stvar svoju. A Lavan mu reèe:govori. 34Tada reèe: ja sam sluga Avramov.35 A Gospod je blagoslovio gospodara mo-jega veoma, te je postao velik, i dao muje ovaca i goveda, i srebra i zlata, i sluga isluškinja, i kamila i magaraca. 36 I još Saražena gospodara mojega rodi sina gospo-daru mojemu u starosti njegovoj, i on mudade sve što ima. 37Amene zakle gospodarmoj govoreæi: nemoj dovesti sinu mojemužene izmeðu kæeri ovijeh Hananeja, meðukojima živim; 38Nego idi u dom ocamojegai u rod moj, da dovedeš ženu sinu mojemu.39A ja rekoh gospodaru svojemu: može bitida djevojka neæe htjeti poæi samnom. 40Aon mi reèe: Gospod, po èijoj volji svagdaživljah, poslaæe anðela svojega s tobom, idaæe sreæu tvojemu putu da dovedeš ženusinu mojemu od roda mojega, iz doma ocamojega. 41 Onda æe ti biti prosta zakletvamoja, kad otideš u rod moj; ako ti je i nedadu, opet æe ti biti prosta zakletva moja.

Postanak 24:42 16 Postanak 25:1642 I kad doðoh danas na studenac, rekoh:Gospode Bože gospodara mojega Avrama,ako si dao sreæu putumojemu, kojim idem,43 Evo, ja æu stajati kod studenca: kojadjevojka doðe da zahvati vode, i ja jojkažem: daj mi da se napijem malo vodeiz krèaga tvojega, 44 A ona mi odgovori: iti pij i kamilama æu tvojim naliti; to nekabude žena koju je namijenio Gospod sinugospodara mojega. 45 Ja još ne izgovorihu srcu svojem, a doðe Reveka s krèagomna ramenu, i sišavši na izvor zahvati; i jajoj rekoh: daj mi da se napijem. 46 A onabrže spustivši sa sebe krèag reèe: na pij, ikamile æu ti napojiti. I kad se napih, napojii kamile moje. 47 I zapitah je govoreæi: èijasi kæi? A ona odgovori: ja sam kæi VatuilasinaNahorova, kojegamu rodiMelha. Tadajoj metnuh grivnu oko èela i narukvice naruke; 48 I padoh i poklonih se Gospodu, izahvalih Gospodu Bogu gospodara mojegaAvrama, što me dovede pravijem putemda naðem kæer brata gospodara svojegaza sina njegova. 49 Ako æete dakle uèinitiljubav i vjeru gospodaru mojemu, kažitemi; ako li neæete, kažite mi, da idem nadesno ili na lijevo. 50 A Lavan i Vatuiloodgovarajuæi rekoše: od Gospoda je ovodošlo; mi ti ne možemo kazati ni zlo nidobro. 51Eto, Reveka je u tvojoj vlasti, uzmije pa idi, i neka bude žena sinu tvojegagospodara, kao što kaza Gospod. 52 A kadèu sluga Avramov rijeèi njihove, pokloni seGospodu do zemlje; 53 I izvadi sluga zakladesrebrne i zlatne i haljine, i dade Reveci;takoðer i bratu njezinu i materi njezinojdade darove. 54 Potom jedoše i piše on iljudi koji bijahu s njim, i prenoæiše. Akad ujutru ustaše, reèe sluga: pustite megospodarumojemu. 55A brat i mati njezinarekoše: neka ostane djevojka kod nas kojidan, barem deset dana, pa onda neka ide.56 A on im reèe: nemojte me zadržavati,kad je Gospod dao sreæu mojemu putu;pustite me da idem gospodaru svojemu.57 Tada rekoše: da zovemo djevojku, i upi-tamo šta ona veli. 58 I dozvaše Reveku irekoše joj: hoæeš iæi s ovijem èovjekom?A ona odgovori: hoæu. 59 I pustiše Revekusestru svoju i dojkinju njezinu sa slugomAvramovijem i ljudima njegovijem. 60 Iblagosloviše Reveku i rekoše joj: sestro

naša, da se namnožiš na tisuæe tisuæa, isjeme tvoje da naslijedi vrata svojih nepri-jatelja! 61 I podiže se Reveka s djevojkamasvojim, i posjedaše na kamile, i poðoše sèovjekom; i sluga uzev Reveku otide. 62 AIsak iðaše vraæajuæi se od studenca živogakoji me vidi jer življaše u južnom kraju 63Abješe izašao Isak u polje pred veèe da sepomoli Bogu; i podigav oèi svoje ugledakamile gdje idu. 64 I Reveka podigavšioèi svoje ugleda Isaka, te skoèi s kamile,65 I reèe sluzi: ko je onaj èovjek što idepreko polja pred nas? A sluga reèe: onoje gospodar moj. I ona uze pokrivalo ipokri lice. 66 I pripovjedi sluga Isaku svešto je svršio. 67 I odvede je Isak u šatorSare matere svoje; i uze Reveku, i ona muposta žena, i omilje mu. I Isak se utješi zamaterom svojom.

251 A Avram uze drugu ženu, po imenu

Heturu. 2 I ona mu rodi Zomrana i Joksanai Madana i Madijama i Jesvoka i Soijena. 3AJoksan rodi Savana i Dedana. A Dedanovisinovi biše Asurim i Latusim i Laomim. 4 Asinovi Madijamovi: Efar i Afir i Enoh iAvida i Eldaga. Svi bjehu djeca Heturina.5 A Avram dade sve što imaše Isaku; 6 Asinovima svojih inoèa dade Avram dare,i opravi ih od Isaka sina svojega još zaživota svojega na istok, u istoèni kraj. 7 Ivijeka Avramova što poživje bješe sto isedamdeset i pet godina. 8 I onemoæavumrije Avram u dobroj starosti, sit života, ibi pribran k rodu svojemu. 9 I pogreboše gaIsak i Ismailo u peæini Makpelskoj na njiviEfrona sina Sara Hetejina, koja je premaMamriji; 10 Na njivi koju kupi Avram odsinova Hetovijeh, ondje je pogreben Avramsa Sarom ženom svojom. 11 I po smrtiAvramovoj blagoslovi Bog Isaka sina nje-gova; a Isak življaše kod studenca živogakoji me vidi. 12 A ovo je pleme Ismailasina Avramova, kojega rodi Avramu AgaraMisirka robinja Sarina, 13 I ovo su imenasinova Ismailovijeh, kako se zvahu u ple-menima svojim; prvenac Ismailov Navajot,pa Kidar i Navdeilo i Masam, 14 I Masma iDuma i Masa, 15 I Hadar i Teman i Jetur iNafes i Kedma. 16 To su sinovi Ismailovi, ito su im imena po selima i gradovima nji-hovijem, dvanaest knezova nad svojimnar-

Postanak 25:17 17 Postanak 26:24odima. 17A godine su vijeka Ismailova sto itrideset i sedam godina. Poslije onemoæavumrije, i bi pribran k rodu svojemu. 18 Iživljahu od Evilata do Sura prema Misiru,kako se ide u Asiriju; i dopade mu premasvoj braæi svojoj da živi. 19 A ovo je plemeIsaka sina Avramova: Avram rodi Isaka;20 A Isaku bješe èetrdeset godina kad seoženi Revekom, kæerju Vatuila Sirina izMesopotamije, sestrom Lavana Sirina. 21 IIsak se moljaše Gospodu za ženu svoju,jer bješe nerotkinja; i umoli Gospoda, tezatrudnje Reveka žena njegova. 22 Aliudarahu jedno o drugo djeca u utrobi njezi-noj, te reèe: ako je tako, našto sam? I otideda pita Gospoda. 23 A Gospod joj reèe: dvasu plemena u utrobi tvojoj, i dva æe narodaizaæi iz tebe; i jedan æe narod biti jaèi oddrugoganaroda, i veæiæe služitimanjemu.24 I kad doðe vrijeme da rodi, a to blizanciu utrobi njezinoj. 25 I prvi izaðe crven, savkao runo rutav; i nadješe mu ime Isav. 26Aposlije izaðe bratmu, držeæi rukomzapetuIsava; i nadješe mu ime Jakov. A bješe Isakušezdeset godina, kad ih rodi Reveka. 27 Idjeca odrastoše, i Isav posta lovac i ratar,a Jakov bješe èovjek krotak i bavljaše se ušatorima. 28 I Isak milovaše Isava, jer radojeðaše lova njegova; a Reveka milovašeJakova. 29 Jednom Jakov skuha jelo, a Isavdoðe iz polja umoran. 30 I reèe Isav Jakovu:daj mi da jedem toga jela crvenoga, jer samumoran. Otuda se prozva Edom. 31A Jakovmu reèe: prodajmi danas prvenaštvo svoje.32 A Isav odgovori: evo, hoæu da umrem,pa što æe mi prvenaštvo? 33 A Jakov reèe:zakuni mi se danas. I on mu se zakle; takoprodade svoje prvenaštvo Jakovu. 34 I Jakovdade Isavu hljeba i skuhanoga leæa, i on senajede i napi, pa usta i otide. Tako Isav nijemario za prvenaštvo svoje.

261 Ali nasta glad u zemlji svrh prve

gladi koja bješe za vremena Avramova; iIsak otide k Avimelehu caru Filistejskom uGerar. 2 I javi mu se Gospod i reèe: nemojiæi u Misir, nego sjedi u zemlji koju æuti kazati. 3 Sjedi u toj zemlji, i ja æu bitis tobom, i blagosloviæu te; jer æu tebii sjemenu tvojemu dati sve ove zemlje, ipotvrdiæu zakletvu, kojom sam se zakleoAvramu ocu tvojemu. 4 I umnožiæu sjeme

tvoje da ga bude kao zvijezda na nebu,i daæu sjemenu tvojemu sve ove zemlje;i u sjemenu tvojem blagosloviæe se svinarodi na zemlji. 5Zato što je Avram slušaoglas moj i èuvao naredbu moju, zapovijestimoje, pravila moja i zakone moje. 6 I ostaIsak u Geraru. 7 A ljudi u mjestu onompitahu za ženu njegovu, a on govoraše: ses-trami je. Jer se bojaše kazati: ženami je; dame, veli, ne ubiju ovi ljudi radi Reveke, jerje lijepa. 8 I kad provede mnogo vremenaondje, dogodi se, te pogleda Avimeleh carFilistejski s prozora, i vidje Isaka gdje sešali s Revekom ženom svojom. 9 I dozvaAvimeleh Isaka i reèe: ta to ti je žena; kakosi kazao: sestra mi je? A Isak mu odgovori:rekoh: da ne poginem s nje. 10 A Avimelehreèe: šta si nam uèinio? lako je mogaoko od naroda ovoga leæi s tvojom ženom,te bi nas ti uvalio u grijeh. 11 I zapov-jedi Avimeleh svemu narodu svojemu gov-oreæi: ko se dotakne ovoga èovjeka ili ženenjegove, poginuæe. 12 I Isak stade sijati uonoj zemlji, i dobi one godine po sto, takoga blagoslovi Gospod. 13 I obogati se èovjek,i napredovaše sve veæma, te posta silan.14 I imaše ovaca i goveda i mnogo sluga;a Filisteji mu zaviðahu, 15 Pa sve studencekoje bjehu iskopale sluge oca njegova zavremena Avrama oca njegova zaroniše Fil-isteji, i zasuše ih zemljom. 16 I Avimelehreèe Isaku: idi od nas, jer si postao silniji odnas. 17 I Isak otide odande, i razape šatoreu dolini Gerarskoj, i nastani se ondje. 18 Istade Isak otkopavati studence, koji bjehuiskopani za vremena Avrama oca njegova, ikoje zaroniše Filisteji po smrti Avramovoj;i prozva ih imenima koja im bješe nadiootac njegov. 19 I kopajuæi sluge Isakoveu onom dolu naðoše studenac žive vode.20Ali se svadiše pastiri Gerarski s pastirimaIsakovim govoreæi: naša je voda. I nadjedeime onom studencu Esek, jer se svadiše snjim. 21 Poslije iskopaše drugi studenac,pa se i oko njega svadiše, zato ga nazvaSitna. 22 Tada se podiže odande, i iskopadrugi studenac, i oko njega ne bi svaðe;zato ga nazva Rehovot, govoreæi: sad namdade Gospod prostora da rastemo u ovojzemlji. 23 I otide odande gore u Virsaveju.24 I istu noæ javi mu se Gospod, i reèe:ja sam Bog Avrama oca tvojega. Ne boj

Postanak 26:25 18 Postanak 27:33se, jer sam ja s tobom, i blagosloviæu te iumnožiæu sjeme tvoje Avrama radi slugesvojega. 25 I naèini ondje žrtvenik, i prizvaime Gospodnje; i ondje razape šator svoj;i sluge Isakove iskopaše ondje studenac.26 I doðe k njemu Avimeleh iz Gerara sOhozatom prijateljem svojim i s Fiholomvojvodom svojim. 27A Isak im reèe: što stedošli k meni, kad mrzite na me i otjerasteme od sebe? 28 A oni rekoše: vidjesmozaista da je Gospod s tobom, pa rekosmo:neka bude zakletva izmeðunas, izmeðunasi tebe; hajde da uhvatimo vjeru s tobom:29 Da nam ne èiniš zla, kao što se mi tebene dotakosmo i kao što mi tebi samo dobroèinismo, i pustismo te da ideš na miru, ieto si blagosloven od Gospoda. 30 Tada ihon ugosti; te jedoše i piše. 31 A sjutradanustavši rano, zakleše se jedan drugome, iotpusti ih Isak i otidoše od njega s mirom.32 Isti dan došavši sluge Isakove kazaše muza studenac koji iskopaše, i rekoše mu:naðosmo vodu. 33 I nazva ga Saveja; otudase zove grad onaj Virsaveja do današnjegadana. 34 A kad bi Isavu èetrdeset godina,uze za ženu Juditu kæer Veoha Hetejina,i Vasematu kæer Elona Hetejina. 35 I onezadavahu mnogo jada Isaku i Reveci.

271 Kad Isak ostarje i oèi mu potamnješe,

te ne viðaše, dozva Isava starijega sinasvojega, i reèe mu: sine! A on odgovori:evo me. 2 Tada reèe: evo ostario sam, neznam kad æu umrijeti; 3Uzmi oružje svoje,tul i luk, i izidi u planinu, te mi ulovi lova;4 I zgotovimi jelo pomojoj volji, i donesimida jedem, pa da te blagoslovi dušamoja doknijesam umro. 5 A Reveka èu šta Isak reèesinu svojemu Isavu. I Isav otide u planinuda ulovi lova i donese. 6 A Reveka reèeJakovu sinu svojemu govoreæi: gle, èuhoca tvojega gdje besjedi s Isavom bratomtvojim i reèe: 7 Donesi mi lova, i zgotovijelo da jedem, pa da te blagoslovim predGospodom dok nijesam umro. 8Nego sada,sine, poslušaj me što æu ti kazati. 9 Idisada k stadu i donesi dva dobra jareta, dazgotovim ocu tvojemu jelo od njih, kakorado jede. 10 Pa æeš unijeti ocu da jede ida te blagoslovi dok nije umro. 11 A Jakovreèe Reveci materi svojoj: ali je Isav bratmoj rutav, a ja sam gladak; 12 Može me

opipati otac, paæe se osjetiti da samgahtioprevariti, te æu navuæi na se prokletstvomjesto blagoslova. 13Amati mu reèe: nekaprokletstvo tvoje, sine, padne na mene;samo me poslušaj, i idi i donesi mi. 14 Tadaotišav uze i donese materi svojoj; a matinjegova zgotovi jelo kako jeðaše rado otacnjegov. 15 Pa onda uze Reveka najljepšehaljine starijega sina svojega, koje bijahuu nje kod kuæe, i obuèe Jakova mlaðegasina svojega. 16 I jareæim kožicama obložimu ruke i vrat gdje bješe gladak. 17 I dadeJakovu sinu svojemu u ruke jelo i hljeb štozgotovi. 18 A on uðe k ocu svojemu i reèe:oèe. A on odgovori: evo me; koji si ti, sine?19 I Jakov reèe ocu svojemu: ja, Isav tvojprvenac; uèinio sam kako si mi rekao; dignise, posadi se da jedeš lovamojega, pa dameblagoslovi duša tvoja. 20 A Isak reèe sinusvojemu: kad brže naðe, sine? A on reèe:Gospod Bog tvoj dade, te izaðe preda me.21 Tada reèe Isak Jakovu: hodi bliže, sine,da te opipam jesi li sin moj Isav ili ne. 22 Ipristupi Jakov k Isaku ocu svojemu, a on gaopipa, pa reèe: glas je Jakovljev, ali ruke suIsavove. 23 I ne pozna ga, jer mu ruke bjehukao u Isava brata njegova rutave; zato gablagoslovi; 24 I reèe mu: jesi li ti sin mojIsav? A on odgovori: ja sam. 25 Tada reèe:a ti daj sine, da jedem lova tvojega, pa date blagoslovi duša moja. I dade mu, te jede;pa mu donese i vina, te pi. 26 Potom Isakotac njegov reèe mu: hodi, sine, cjeluj me.27 I on pristupi i cjeliva ga; a Isak osjetimiris od haljina njegovijeh, i blagoslovi gagovoreæi: gle, miris sina mojega kao mirisod polja koje blagoslovi Gospod. 28 Bog tidao rose nebeske, i dobre zemlje i pšenicei vina izobila! 29Narodi ti služili i plemenati se klanjala! Bio gospodar braæi svojoj iklanjali ti se sinovi matere tvoje! Prokletbio koji tebe usproklinje a blagosloven kojitebe uzblagosilja! 30 A kad Isak blagosloviJakova, i Jakov otide ispred Isaka oca svo-jega, u taj èas doðe Isav brat njegov izlova. 31 Pa zgotovi i on jelo i unese ocusvojemu, i reèe mu: ustani, oèe, da jedeššto ti je sin ulovio, pa da me blagosloviduša tvoja. 32 A Isak otac njegov reèe mu:ko si ti? A on reèe: ja, sin tvoj, prvenactvoj, Isav. 33 Tada se prepade Isak, i reèe:ko? da gdje je onaj koji ulovi i donese mi

Postanak 27:34 19 Postanak 28:22lova, i od svega jedoh prije nego ti doðe, iblagoslovih ga? on æe i ostati blagosloven.34 A kad èu Isav rijeèi oca svojega, vrišteiza glasa i ožalosti se veoma, i reèe ocusvojemu: blagoslovi i mene, oèe. 35 A onmu reèe: doðe brat tvoj s prijevarom, iodnese tvoj blagoslov. 36A Isav reèe: pravoje što mu je ime Jakov, jer me veæ drugomprevari. Prvenaštvo mi uze, pa eto sadami uze i blagoslov. Potom reèe: nijesi li imeni ostavio blagoslov? 37A Isak odgovori,i reèe Isavu: eto sam ga postavio tebi zagospodara; i svu braæu njegovu dadoh muda mu budu sluge; pšenicom i vinom ukri-jepih ga; pa šta bih sada tebi uèinio, sine?38 A Isav reèe ocu svojemu: eda li je samojedan blagoslov u tebe, oèe? blagoslovi imene, oèe. I stade iza glasa plakati Isav.39A Isak otac njegov odgovarajuæi reèemu:evo, stan æe ti biti na rodnoj zemlji i rosinebeskoj ozgo. 40 Ali æeš živjeti od maèasvojega, i bratu æeš svojemu služiti; aliæe doæi vrijeme, te æeš pošto se naplaèešskršiti jaram njegov s vrata svojega. 41 IIsav omrze ljuto na Jakova radi blagoslova,kojim ga blagoslovi otac, i govoraše u srcusvojem: blizu su žalosni dani oca mojega,tada æu ubiti Jakova brata svojega. 42 Ikazaše Reveci rijeèi Isava sina njezina star-ijega, a ona poslavši dozva Jakova mlaðegasina svojega, i reèe mu: gle, Isav brat tvojtješi se tijem što hoæe da te ubije. 43Nego,sine, poslušaj što æu ti kazati; ustani i bježik Lavanu bratumojemu u Haran. 44 I ostanikod njega neko vrijeme dokle proðe srdnjabrata tvojega, 45 Dokle se gnjev brata tvo-jega odvrati od tebe, te zaboravi što si muuèinio; a onda æu ja poslati da te doveduodande. Zašto bih ostala bez obojice vasu jedan dan? 46 A Isaku reèe Reveka: om-rzao mi je život radi ovijeh Hetejaka. Akose Jakov oženi Hetejkom, kakom izmeðukæeri ove zemlje, da što mi život?

281 Tada Isak dozva Jakova, i blagoslovi ga,

i zapovjedi mu i reèe: nemoj da se oženiškojom izmeðu kæeri Hananejskih. 2Ustani,idi u Padan-AramudomVatuila ocamateresvoje, i odande se oženi izmeðu kæeri La-vana ujaka svojega. 3 A Bog svemoguæida te blagoslovi, i da ti da veliku porodicu

i umnoži te, da od tebe postane mnoštvonaroda, 4 I da ti da blagoslov Avramov, tebii sjemenu tvojemu s tobom, da naslijedišzemlju u kojoj si došljak, koju Bog dadeAvramu. 5 Tako opravi Isak Jakova, i onpoðe u Padan-Aram k Lavanu sinu VatuilaSirina, bratu Reveke matere Jakovljeve iIsavove. 6 A Isav vidje gdje Isak blagosloviJakova i opravi ga u Padan-Aram da seodande oženi, i gdje blagosiljajuæi ga za-povjedi mu i reèe: nemoj da se oženiškojom izmeðu kæeri Hananejskih, 7 I gdjeJakov posluša oca svojega i mater svoju,i otide u Padan-Aram; 8 I vidje Isav dakæeri Hananejske nijesu po volji Isaku ocunjegovu. 9 Pa otide Isav k Ismailu, i uzeza ženu preko žena svojih Maeletu, kæerIsmaila sina Avramova, sestru Navajotovu.10A Jakov otide od Virsaveje iduæi u Haran.11 I doðe na jedno mjesto, i ondje zanoæi,jer sunce bješe zašlo; i uze kamen na onommjestu, i metnu ga sebi pod glavu, i zaspana onom mjestu. 12 I usni, a to ljestve sta-jahu na zemlji a vrhom ticahu u nebo, i gle,anðeli Božji po njima se penjahu i slažahu;13 I gle, na vrhu stajaše Gospod, i reèe: jasam Gospod Bog Avrama oca tvojega i BogIsakov; tu zemlju na kojoj spavaš tebi æudati i sjemenu tvojemu; 14 I sjemena æetvojega biti kao praha na zemlji, te æešse raširiti na zapad i na istok i na sjever ina jug, i svi narodi na zemlji blagosloviæese u tebi i u sjemenu tvojem. 15 I evo, jasam s tobom, i èuvaæu te kuda god poðeš,i dovešæu te natrag u ovu zemlju, jer teneæu ostaviti dokle god ne uèinim što tirekoh. 16 A kad se Jakov probudi od sna,reèe: zacijelo je Gospod na ovom mjestu;a ja ne znah. 17 I uplaši se, i reèe: kako jestrašno mjesto ovo! ovdje je doista kuæaBožja, i ovo su vrata nebeska. 18 I usta Jakovujutru rano, i uze kamen što bješe metnuosebi pod glavu, i utvrdi ga za spomen i preliga uljem. 19 I prozva ono mjesto Vetilj,a preðe bješe ime onome gradu Luz. 20 Iuèini Jakov zavjet, govoreæi: ako Bog budesa mnom i saèuva me na putu kojim idemi da mi hljeba da jedem i odijela da seoblaèim, 21 I ako se vratim na miru u domoca svojega, Gospod æe mi biti Bog; 22 Akamen ovaj koji utvrdih za spomen biæedom Božji; i što mi god daš, od svega æu

Postanak 29:1 20 Postanak 30:10deseto dati tebi.

291 Tada se podiže Jakov i otide u zemlju

istoènu. 2 I obziruæi se ugleda studenacu polju; i gle, tri stada ovaca ležahu kodnjega, jer se na onom studencu pojahustada, a veliki kamen bijaše studencu navratima. 3 Ondje se skupljahu sva stada,te pastiri odvaljivahu kamen s vrata stu-dencu i pojahu stada, i poslije opet privalji-vahu kamen na vrata studencu na njegovomjesto. 4 I Jakov im reèe: braæo, odakleste? Rekoše: iz Harana smo. 5 A on imreèe: poznajete l