Gospodarstvo - Predavanja u Wordu

8/6/2019 Gospodarstvo - Predavanja u Wordu

1/96

STANOVNITVO HRVATSKE

imbenici gospodarskog razvitka svake zemlje dijele se na:

stanovnitvo

prirodna bogatstva

proizvedeno drutveno bogatstvo

tehnologiju.

Brzina razvitka i gospodarska politika svake zemlje ovise o obilnosti pojedinog imbenika,

njihovoj kakvoi, dinamici razvitka i o stupnju njihovog optimalnog koritenja.

Osnovni izvor snage i glavni pokreta razvitka neke zemlje su ljudi koji u njoj ive.

Njihova brojnost, obrazovanje, znanje, iskustvo, vjetina, kreativnost, zdravlje i radni napori

uvjetuju strukturu gospodarskog i ukupnog drutvenog ivota na odreenom podruju.

Stanovnitvo ulazi u gospodarski proces dvojako:

kao proizvoa (aktivno stanovnitvo)

kao potroa (cjelokupno stanovnitvo).

Stanovnitvo kao proizvoa

Radni potencijal neke zemlje odreen je brojem i obiljejima stanovnika u dobi od 15 do 64

godine.

ini integralni dio svakog programa gospodarskog razvoja, budui je ono jedan od najbitnijih

imbenika u procesu gospodarskog i svekolikog razvoja, temeljni ciljevi kojeg su poveanje

dohotka per capita i podizanje razine kvalitete ivota.

Pri razmatranju vanosti stanovnitva za gospodarski razvoj, bitno je znati da broj stanovnika

i njegova stopa porasta mogu imati kako stimulativan (u uvjetima relativno visoke razine

dohotka/per c. i niske stope rasta stanovnitva) tako i destimultivan uinak na gospodarski

razvoj dotine zemlje, to ovisi o opim razvojnim uvjetima i drutvenim prilikama u kojima

to stanovnitvo ivi.

Aktivno stanovnitva danas je prvenstveno proizvoa novih znanja, a tek onda

proizvoa proizvoda i usluga.


2/96

Visokvalificiran rad se ne moe, poput niskokvalificiranog i li rutinskog rada, supstituirati

kapitalom. Stoga podjela izmeu razvijenih i zemalja u razvoju sve vie proizlazi iz razlike u

stupnju obrazovanja stanovnitva.

Stanovnitvo kao potroa

Broj stanovnika determinira demografske okvireunutarnjeg trita jedne zemlje, dok

njihove karakteristike determiniraju strukturne karakteristike potronje.

Stanovnitvo visinom dohotka determinira ekonomske okvire trita.

Iako brojnost stanovnitva nije glavni imbenik koji odreuje ekonomske okvire trita (pr.

razvijene, a po broju stanovnika male zemlje vicarska, Belgija, Luksemburg, Danska,

Norveka), ipak uz jednaku proizvodnost, ceteris paribus, uspjenije e biti ona zemlja koja

ima vei broj stanovnika.

imbenici koji djeluju na stanovnitvo (dugorono, kratkorono i cikliki) jesu:

1. demografski

2. gospodarski

3. politiki

4. ostali.

Kretanje stanovnitva: prirodno i mehaniko.

Prirodno kretanje stanovnitva

Odnosi se na brojnost, spolnu i dobnu strukturu, obrazovnu strukturu te n acionalnu i vjersku

pripadnost.

Prirodno kretanje stanovnitva prati se popisima. Iskazuje se visinom stope nataliteta,

mortaliteta, prirodnog prirataja.

Prirodno kretanje stanovnitva u Hrvatskoj prati se popisima stanovnitva od 1875.

godine.

Prema popisu iz 1991. godine evidentirano je 4.784.265 stanovnika Hrvatske, to je

tada inilo 0,66% od ukupnog stanovnitva Europe i 0,091% od ukupnog svjetskog

stanovnitva.

Godine 2001. evidentirano je 4.437.460 stanovnika, to je tada inilo 0,61%

stanovnitva Europe i 0,073% od ukupnog svjetskog stanovnitva.


3/96

Prirodna depopulacija nastaje kada je mortalitet vei od nataliteta. Ukoliko su natalitet i

mortalitet jednaki, dogaa se prirodna stagnacija. Prirodni prirataj u zemljama u razvoju

iznosi od 20-30%o, a u razvijenim europskim zemljama 0,5-3 %o.

Vitalni indeks broj ivoroenih na 1000 umrlih.Vitalni indeks razliitih zemalja je usporediv

ukoliko su one na istoj etapi demografske tranzicije.

Kao posljedica breg pada nataliteta od porasta mortaliteta, u razdoblju od 1965. godine

prirodni prirataj u Hrvatskoj je sve manji, te je od 1991. godine, s izuzetkom 1996. i 1997.

godine, negativan. Stoga je jedno od dominantnih obiljeja demografske slike Hrvatske

tijekom razdoblja tranzicije proces prirodne depopulacije (vea stopa nataliteta u odnosu na

mortalitet, odnosno negativan prirodni prirataj).

Na proces prirodne depopulacije u Hrvatskoj ukazuju i stopa totalnog fertiliteta (broj

ivoroene djece prosjeno po jednoj eni u fertilnoj dobi) i stopa netoprodukcije enskogstanovnitava (broj ivoroene enske djece po jednoj eni u fertilnoj dobi).

Navedene stope su ve etiri desetljea ispod razine potrebne za obnavljanje stanovnitva.

Naime, razina koja se zahtjeva za obnavljanje populacije pretpostavlja brojanu vrijednost

stope ukupnog fertiliteta od 2,1, odnosno 2,56 (zbog injenice da dio ena u fertilnoj dobi u

toj dobi i umire), a stope netoreprodukcije od 1,0.

Demografska tranzicija - razdoblje prijelaza s tradicionalnog, primitivnog reima bioloke

reprodukcije koji se odvija uz visoke stope nataliteta i mortaliteta na moderni reim

reprodukcije stanovnitva koji se odvija uz niske stope nataliteta i mortaliteta.

Razlikujemo: predtranzicijsku, tranzicijsku (ranu, centralnu i kasnu) i postranzicijsku etapu.

Demografska tranzicija povijesni je proces i kao takav dio gospodarskog i kulturnog napretka.

Empirijski je potvreno da je smanjivanje mortaliteta prethodilo smanjivanju nataliteta.

Tranzicija je u europskim zemljama nastupila u drugoj polovini 19. stoljea, te je u veini

zavrila krajem 30-ih godina 20. stoljea (u Francuskoj i ranije), dok u zemljama u razvoju u

drugoj polovini 20. stoljea.

U Hrvatskoj su sve do 1880. g. stope mortaliteta bile visoke . Poslije te godine stopa pada

ispod 30%o, odn. od tada poinje proces demografske tranzicije . Demografska tranzicija

mortaliteta trajala je u Hrvatskoj od 1880. do 1940. g., kada je stopa mortaliteta smanjena na

15 i manje %o. Demografska tranzicija nataliteta trajala je od 1930. do 1980.g., kada je

iznosila prosjeno 15 %o. Hrvatska je od 1980. g. u posttranzicijskoj etapi . Od 1991.g. stope


4/96

nataliteta u Hrvatskoj su oko 9-10%o, a mortaliteta oko 11-12%o na 1000 stanovnika.U

Hrvatskoj proces prirodne depopulacije traje neprekidno od 1991. g. tepostaje jedan od

dominantnih globalnih demografskih procesa u nas .

Stopa totalnog fertiliteta (broj ivoroene djece prosjeno po jednoj eni u fertilnoj dobi) i

stopa netoprodukcije enskog stanovnitava (broj ivoroene enske djece po jednoj eni ufertilnoj dobi ) u Hrvatskoj su ve niz godina ispod razine zamjene

Razina koja se zahtjeva za obnavljanje populacije pretpostavlja brojanu vrijednost stope

ukupnog fertiliteta od 2,1, odnosno 2,5 (zbog injenice da dio ena u fertilnoj dobi u toj dobi

i umire) a stope netoreprodukcije od 1,0.

U Hrvatskoj je tijekom devedesetih godina stopa totalnog fertiliteta iznosila 1.3

Mehaniko kretanje stanovnitva

Migracije utjeu na:

na veliinu i prostorni raspored stanovnitva

na natalitet i mortalitet

na strukturu stanovnitva (demografsku, ekonomsku, narodnosnu, itd).

Dugorone posljedica ima iseljavanje obrazovanih kadrova (brain drain).

Hrvatska je u razdoblju izmeu dva svjetska rata imala pozitivan migracijski saldo (prije svega

zahvaljujui imigraciji stanovnitva iz BiH). Istodobno je u vanjskoj migraciji imala konstantno

negativan migracijski saldo, ija je veliina utjecala na negativan ukupan migracijski saldo.

Jedan od glavnih imbenika ubrzanja demografske tranzicije u Hrvatskoj nesumnjivo je

proces migracije koja je dugotrajno depresivno djelovala na natalitet (opi i specifini) i na

eroziju strukturno-demografskih i ekonomsko-socijalnih odrednica na eg demografskog

razvoja.

Sintetian izraz posljedica iskazanih promjena u prirodnim i migracijskim odrednicama

razvoja stanovnitva Hrvatske ine promjene u demografskoj strukturi - strukturi po spolu i

po dobi.

Promjene u strukturi stanovnitva po spolu izraene su tendencijom uravnoteenja ukupnog

broja mukog i enskog stanovnitva .

Promjene u strukturi stanovnitva po dobi pokazuju prijelaz iz stacionarne u regresivni tip

dobne strukture, to je izraeno naroito nakon 1961. godine. Tijekom zadnjih etrdeset

godina te su promjene izraene kroz smanjivanje i broja i udjela mladog stanovnitva (u dobi


5/96

0-14 godina), blagim poveanjem broja osoba u radnoj dobi ivota, te intenzivnim

poveanjem broja starog stanovnitva (u dobi od 65 godina i vie)

Prema tome, proces demografskog starenja, uz proces depopulacije, bitna su obiljeja

razvoja stanovnitva Hrvatske tijekom zadnja gotovo etiri desetljea.

Treba imati u vidu i regionalnu diferencijaciju procesa depopulacije u okviru Hrvatske.

U devedesetim godinama prirodnom depopulacijom bile su zahvaene sve opine u Lici, u

bjelovarskom kraju, u karlovakom i sisakom kraju, opine u okolici Zagreba, veina

jadranskih otoka, unutranjost Istre, u Dalmatinskoj zagori, posebice vrgoraki kraj, dio

Slavonije, itd. Porast stanovnitva zabiljeili su samo veliki gradski centri (Zagreb, Split,

Rijeka, Osijek).

Promjene u ekonomsko-socijalnoj strukturi naeg stanovnitva izraene su u promjenama u

strukturi radne snage prema ekonomskoj aktivnosti, djelatnosti, zanimanju, poloaju u

zanimanju, prema obiljeju naselja, obrazovnim obiljejima, dohodovnim obiljejima, itd.

Domovinski rat je nesumnjivo izazvao mnoge lanane, meusobno povezane demografske

pojave i procese.

Direktni i indirektni gubici ljudstva djelovati e kratkorono i dugorono na eroziju ve i

onako nepovoljno strukturirane dobne piramide , i to na njen vitalni dio (18-40 godina).

Izazvati e iznova neravnoteu u strukturi po spolu , i to u reprodukcijskoj dobi ivota,

smanjiti e stopu nataliteta i nupcijaliteta, a poveati opi i specifini mortalitet.

Oekivani demografski trendovi u Hrvatskoj

Nastavak demografskog starenja

Nastavak poveanja oekivanog trajanja ljudskog vijeka

Nastavak nestajanjaseoskog stanovnitva pa i itavih sela

Nastavak populacijskog pranjenja itavih regija, odn. koncentracije stanovnitva u

nekoliko gradova

Sabor je ve 1996. usvojio Nacionalni program demografskog razvitka. Iako ocijenjen

jedni od najboljih razvojnih programa u Hrvatskoj, niz predvienih mjera u cijelosti se

jo uvijek ne primjenjuje.


6/96

PROIZVODNI KAPITAL

NACIONALNO BOGATSTVO

Nacionalno (ili drutveno) bogatstvo predstavlja ukupnost upotrebnih materijalnih dobarakojima raspolae jedna drutvena zajednica, bez obzira da li je u njih uloen ljudski rad ili se

ona nalaze jo u prirodi i bez obzira da li se ona koriste ili se mo gu koristiti u proizvodnji ili u

potronji.

Nacionalno bogatstvo moe se klasificirati prema raznim kriterijima:

1) prema odnosu uloenog rada, nacionalno bogatstvo jedne zemlje dijeli se na:

prirodno bogatstvo (kapital) i proizvedeno bogatstvo (kapital)

NB/DB = Kpr + Kpz

Svako poveanje proizvedenog kapitala dovodi do smanjenja prirodnog kapitala.

Razliku kojom se u procesu transformacije prirodnog u proizvodni kapital poveava ukupno

nacionalno bogatstvo ini ljudski rad.

Djelotvornost gospodarskog razvitka ovisit e ne samo o obilnosti pojedinih imbenike, ve

i o njihovom optimalnom koritenju.

Prirodni kapital

Prirodni kapital ili prirodne izvore (resurse) ine materijalna dobra u prirodi (u zemlji i na

zemlji) u koja nije uloen ljudski rad, ali imaju tvarnu ili potencijalnu upotrebnu vrijednost.

Prirodni kapital ini zbroj vrijednosti rudnog bogatstva, umskog bogatstva/drvna masa i

zemljita.

Kpr = Krb+ K+ L

Krb = rudno bogatstvo

K = umskog bogatstvo

L = zemljite

Od toga, rudni kapital predstavlja ukupnu vrijednost sigurnih zaliha, vjerojatnih zaliha,

moguih zaliha i perspektivnih zaliha.


7/96

Zbog niza potekoa u utvrivanju vrijednosti rudnog bogatstva, ono se u standardnoj

ekonomskoj analizi ne valorizira u procjeni resursa.

Zemlja

- jedina kategorija prirodnog kapitala koja ulazi u procjenu nacionalnog bogatstva

- vrijednost obradive zemlje (bez vrijednosti graevinskog zemljita) u Hrvatskoj: 60 -70 mlrd.

USD

Proizvedeno bogatstvo

PROIZVEDENO BOGATSTVO ine sve one materijalne vrijednosti kojima raspolae neko

nacionalnog gospodarstvo, a koje su rezultat ljudskog rada.

Mogu se iskazati u vrijednosnim i naturalnim pokazateljima.

Kpz = Kk + Kj + Kn + Kd + Kp

Kpz = proizvedeno bogatstvo/kapital

Kk = kulturni spomenici/kapital*

Kj = javni fondovi /kapital materijalne infrastrukture*

Kn = javni fondovi intelektualne infrastrukture*

Kd = neproizvodni fondovi privatnih dobara*

Kp = proizvodni fondovi/kapital

* ne ulazi u obraun proizvedenog bogatstva

Proizvodni kapital

Proizvodni kapital ini vrijednost fiksnih (kapitalni, osnovni) i obrtnih fondova (obrtna

sredstva, zalihe).

Odnosno, dijeli se na:

Kp = F+ f

F - fiksni fondovi/kapitalni fondovi/osnovni fondovi

f - obrtni fondovi/obrtan sredstva/zalihe


8/96

Obrtni fondovi - u proizvodnom procesu se troe i vrijednost prenose na novi proizvod ili seu potronji troe u kraem vremenskom razdoblju.

f = fps + fpt

fps poslovne zalihe obrtnih fondova/poslo vni fondovi. Sastoje se od sirovina,

nedovrene proizvodnje, zaliha gotovih proizvoda i zaliha gotovog novca

fpt zalihe potronih obrtnih fondova/potrona sredstva. Sastoje se od zaliha netrajnih,

polutrajnih i trajnih potronih dobara.

Potrebna obrtna sredstva u poduzeima ovise o obujmu proizvodnje i o brzini obrtaja, tj.

koeficijent brzine obrtaja, koji je razliit u pojedinim privrednim djelatnostima.

Of= Oni / fps

Of koeficijent obrtaja

Oni vrijednost ukupnog inputa u godini dana

Fiksni fondovi slue u duljem razdoblju, postepeno se troe i prenose dio vrijednosti u

obliku amortizacije na novi proizvod.

U njih spadaju: fiksni fondovi u gospodarstvu, fiksni fondovi javnih dobara (ceste, mostovi,

obale, parkovi), neproizvodni fiksni fondovi u opim i zajednikim djelatnostima i fiksni

fondovi u izgradnji;

F = Fz + Fg + Fs + Fo

Fz graevinsko zemljite

Fg - zgrade/graevine

Fs strojevi/alati

Fo oprema/ureaji


9/96

Na vrijednost nacionalnog bogatstva znaajno utjee SALDO DUGOVANJA I POTRAIVANJA

PREMA INOZEMSTVU. Prikazuje ga platna bilanca svake zemlje.

2) prema vlasnitvu, nacionalno bogatstvo se dijeli na privatno i javno bogatstvo

Znaenje nacionalnog bogatstva

1) U ekonomskoj analizi ono slui kao vano mjeri lo za utvrivanje stanja, strukture i

stupnja razvijenosti nacionalnog gospodarstva. Usporedbom proizvedenog bogatstva i

dohotka utvruju se elementi za utvrivanje drutvene produktivnosti rada.

2) Stopa rasta drutvenog bogatstva uvjetovana je rastom investicija u gospodarstvu.

Struktura nacionalnog bogatstva pojedinih zemalja na razliitom stupnju privrednog rasta

pokazuje odreene odnose izmeu pojedinih skupina tog bogatstva.

U zemljama u razvoju, preko polovine proizvedenog bogatstva odnosi se n a zemljite i

poljoprivredu, manje na stambene zgrade (16-20%), a jo manje na industriju i promet.

U razvijenim zemljama najvie u stambenim i drugim graevinama, manje u industriji itrgovini, a najmanje u poljoprivredi .

Utjecaj investicija i amortizacije na vrijednost proizvodnog kapitala

Na veliinu i kretanje nacionalnog bogatstva (ili njegovih pojedinih sastavnih elementa)

djeluju simultano dva osnovna toka: investicije, koje poveavaju proizvedeno nacionalno

bogatstvo, i amortizacija, koja kao rezultat upotrebe ili starenja trajno djeluje u pravcu

smanjenja vrijednosti proizvedenog drutvenog bogatstva.

U svezi s tim mogu se pojaviti tri razliite mogunosti:

1. investicije su manje od amortizacije (I


10/96

3. najee su investicije vee od amortizacije (I>Am); tada se poveava nacionalno

bogatstvo. U tom je sluaju privreda sposobna za proirenu reprodukciju. Brzina kojom se

poveava proizvedeno nacionalno bogatstvo predstavlja jedan od bitnih pokazatelja

uspjenosti odreene privrede.

Neophodno je razli kovati tri kategorije investicija:

a) bruto investicije, predstavljaju ukupnu vrijednost svih izdvajanja usmjerenih na zamjenu

proizvedenog nacionalnog bogatstva i poveanje proizvedenog nacionalnog bogatstva (bilo u

fiksne ili obrtne fondove);

b) neto investicije, predstavljaju poveanje postojee vrijednosti proizvedenog nacionalnog

bogatstva. Njihovu vrijednost utvrujemo tako da od ukupnih investicija (bruto) odbijemo

iznos amortizacije (amortizaciju ini zamjena i akumulativni dio amortizacije);

c) nove investicije su kategorija koja govori za koliko se poveala nova vrijednost

proizvedenog drutvenog bogatstva. Izraunavamo ih tako da od vrijednosti bruto investicija

izuzmemo vrijednost zamjene (koju ine rashodovani fiksni fondovi, otpisana obrtna sredstva

(sadrana u nekurentnim zalihama) i investicije u tijeku)

Iznos kojim se izdvaja iz nacionalnog dohotka za investicije (neto investicije) razlikuje se i

kree se od 5 do 30% u pojedinim zemljama, to zavisi od mnogih faktora, mjerama

ekonomske politike, sklonosti ljudi ka tednji i drugih imbenika.

Determinante investicija:

- kamatna stopa

- porezna politika i porezne olakice na investicijsku potronju, PDV

- vlasnika struktura gospodarstva

- promjene outputa i zaliha kapitala.

Brzina i optimalnost gospodarskog rasta i razvitka ovise, dakle, ne samo o obujmu, ve

znatno vie o strukturi i efikasnosti investicija.

Postizanje optimalne strukture investicija jedno je od najsloenijih i najznaajnijih pitanja

gospodarskog razvitka.


11/96

Pri odluivanju o prioritetima u koja e se usmjeravati ulaganja nuno je voditi rauna o

dostignutoj razini potronje, strukturnim promjenama kojima se eli ubrzati privredni i opi

razvoj, te o to povoljnijem uklapanju u meunarodnu razmjenu.

Efikasnost investicija

Razina investicija je nuan, ali ne i dovoljan uvjet dinaminog ekonomskog rasta. Dinamika

rasta ovisi i o drugim initeljima, osobito o efikasnosti investicija.

-Koeficijent efikasnosti proizvodnje ukazuje na veliinu proizvodnje u odnosu na

upotrijebljeni kapital

ke =BDP/ FF

-Prosjeni kapitalni koeficijent jedne privrede ine odnos fiksnih fondova i BDP -a

kp =FF/BDP

-Marginalni kapitalni koeficijent odreuje koliinu dodatnog kapitala potrebnog da bi se

ostvario jedinini porast BDP-a.

km = FF/BDP

Poprima razliite vrijednosti po sektorima gospodarstva, ali i izmeu razliitih gospodarsta va,

to uvjetuje globalna razina razvijenosti i struktura gospodarstva. Kapitalno intenzivne

proizvodnje iziskuju vie jedinica prirasta kapitala za jedinini prirast proizvodnje od

kapitalno tednih proizvodnji.

-Razmaknuti kapitalni koeficijent obiljeava duljina trajanja aktivizacijskog razdoblja (m)

kgm =I/Ova

-Inkrementalni kapitalni koeficijent odnos je stope investicija i stope rasta

km =s/r

s = udio investicija u BDP

r = stopa rasta

Na visinu kapitalnih koeficijenata utjeu:

a) sektorska struktura investicija s obzirom na kapitalnu intenzivnost (teka industrija ima

vee kapitalne koeficijente od lake), a ukljuivanje javnih usluga (posebno velike


12/96


13/96

Unutar tercijarnog sektora najvei udio imaju investicije u djelatnosti prijevoza (obnova

voznog parka) i trgovine (irenje kapaciteta, osobito ulaskom stranih trgovakih lanaca).

Radi se o djelatnostima u kojima se znaajno poveao privatni sektor te u kojima se

poveala zaposlenost. No, radilo se o znanjem manje zahtjevnim radnim mjestima, preteito

SSS. Tako usmjerenim investicijama nije bilo mogue poboljati konkurentnost hrvatskoggospodarstva.

Inozemne investicije kao imbenik razvitka

Tijekom procesa tranzicije, inozemna ulaganja smatraju se znaajnim imbenikom dovrenja

procesa privatizacije i ubrzavanja procesa prestrukturiranja gospodarstva.

Pritom je mjera uspjenosti trine prilagodbe tranzicijskih gospodarstava stupanj

otvorenosti inozemnim investicijama.

Prema podacima UNCTAD-a, u zemlje Srednje i Istone Europe u razdoblju od 1991. do

2000. godine uloeno je 180,32 mlrd USD, odnosno tek 3,2% ukupnih FDI.

No, od toga je tek 3,7% uloeno u Hrvatsku. Treba naglasiti da se uglavnom radilo o

dokapitalizaciji, a ne za dugoroni gospodarski razvoj poeljnjim greenfield investicijama.

Inozemna izravna ulaganja (kumulativ 1990. 1999.) po glavi stanovnika u 1999. godini, uUSD


14/96


15/96

Struktura FDI po djelatnostima

(1993-2008)

Struktura FDI po zemljama porijekla 1993 2. tr.2009.


16/96

Grafikon: Inozemna izravna ulaganja uRH prema podrijetlu, 1993 -2008


17/96

TEHNOLOGIJA KAO IMBENIK GOSPODARSKOG RAZVITKA

Tek ako zna kamo ide, ima smisla odabrati put koji te tamo vodi

Konkurentnost pojedine zemlje u meunarodnim okvirima prvenstveno ovisi o njenoj

prilagoenosti i implementaciji znanstveno-tehnolokih rjeenja.

Stoga, u suvremenom razvoju tehniko-tehnoloki napredak je najznaajniji imbenik

gospodarskog razvitka svake zemlje.

Pojavljuje se na osnovi znanstvenih otkria, tehnikih pronalazaka i njihove primijene preko

tehnologije, tada kad dotadanji kljuni imbenik nije u mogunosti rijeiti bitne probleme

proizvodnje i razvoja.

Razlikujemo tri vrste drutvenih zajednica danas:

a) inovacijsko (inventivno) drutvo

b) imitativno drutvo

c) neinventivno drutvo

Danas postojee tehnologije mogu se podijeliti u dvije skupine:

a) klasine tehnologije

b) visoke tehnologije.

Klasine tehnologije i na njima temeljene industrijske grane su sve one koje imaju slijedea

obiljeja:

- visoku radnu intenzivnost

- utroak velikih koliina sirovina i repromaterijala iz, u pravilu, neobnovljivih prirodnih

resursa

- utroak velikih koliina energije

- visok stupanj zagaivanja okolia i naruavanja ravnotee prirodne okoline


18/96


19/96

Danas je u razvijenim zemljama u tijeku proces elektronifikacije i informatizacije klasinih

industrijskih proizvodnji, prvenstveno kroz automatizaciju pro cesa projektiranja i

proizvodnog procesa, te primjenu robota i fleksibilnih proizvodnih linija, uz sve veu

primijenu kompjutora u svim segmentima industrijske proizvodnje.

Bez razvijene informatike tehnologije, odnosno bez razvijene vlastite tehnoloke bazeprvenstveno utemeljene na mikroelektronici, nemogue je informatizirati klasine

industrijske grane.

Uzimajui u obzir prethodno navedeno, moe se zakljuiti da se danas cjelokupna svjetska

privreda nalazi u fazi prestrukturiranja pod utjecanjem mi kroelektronike. Posljedice

navedenog procesa su:

- pojava novih podruja industrijske proizvodnje (informatika oprema, robotika,

mikroelektronika, telekomunikacije i telematika)

- pojava preoblikovanih, mikroelektroniki uvjetovanih klasinih industrij skih proizvodnji

- pojava novih profila kadrova i nestanak niza klasinih zvanja i zanimanja

- sve vea uloga znanja i obrazovanja u razvoju tehnologije. Znatnost i obrazovanje ne samo

da nisu vie potronja, ve direktno prelaze u infrastrukturu proizvo dnje.

Tehnoloki park svaka struktura/inicijativa koja razvija formalne i operativne veze s jednim

ili vie sveuilita, istraivakih centara ili drugih ustanova visokog obrazovanja, oblikovana

kako bi poticala stvaranje i rast industrija temeljenih na znanju i drugih organizacija

smjetenih na odreenom podruju, te ima funkciju menadmenta koja se aktivno koristi za

transfer tehnologije i poslovnih vjetina korisnikim organizacijama.

Oni su mostovi izmeu znanosti i gospodarstva.

Smisao: ubrzavanje usvajanja i komercijalizacije rezultata znanstvenih istraivanja, doprinos

zadravanju ili poboljavanju poloaja nacionalnih gospodarstava na svjetskom tritu te

doprinos aktiviranju lokalnih izvora u razvoju pojedinih regija.

S obzirom na namjenu, nazivaju se i: inkubatorski parkovi, inovacijski parkovi, istraivaki

parkovi, tehnopolisi, znanstveni parkovi, znanstveno-tehnoloki parkovi, itd.


20/96

Uvjeti osnivanja:

jako sveuilite ili znanstveno-istraivaki centar jaka skupina raznih industrijskih poduzea bankarske institucije privlani ivotni uvjeti i povoljna klima

Prostor tehnolokih parkova trebao bi sadravati:

a) razvojni dio: prostor za rad inovatora i strunjaka te poslovnu logistiku za inovativni rad i

financijsku podrku

b) poslovni dio slobodnu trgovinsku zonu, informacijsku podrku te suradnju s drugim

parkovima

c) infrastrukturni dio.

Ciljevi osnivanja:

1. stvaranje povoljnih uvjeta za ubrzanje tehniko-tehnolokog napretka putem

komercijalizacije rezultata znanstvenih istraivanja

2. ubrzavanje procesa tehnolokog i organizacijskog prestrukturiranja industrije i itavog

gospodarstva pojedinih regija

3. ubrzavanje tehnolokog razvoja regija

4. aktiviranje poduzetnikog duha i inicijative

Prema OECD-u, razlikuju se slijedee etiri vrste parkova:

a) Tehnoloki savjetnici pruaju pomo u obavljanju administrativnih formalnosti te u

nadgledanju i praenju procesa tehnolokog transfera povezujui agencije koje su ukljueneu transfer s malim i srednjim poduzeima

b) Tehnoloki centri dizajnirani su na nain da podmiruju potranju za vjetinama u

relativno novim podrujima tehnologije koja su bila zanemarena u tradicionalnim

industrijskim istraivanjima


21/96

c) Poslovni inkubatori ili rasadn ici pruaju podrku malim i srednjim poduzeima u za

njih tekom razdoblju od dvije do tri godine nakon otvaranja

d) Znanstveni i tehnoloki parkovi najuobiajeni su primjer mosta izmeu sveuilita i

poduzea. Karakteristike: razvojno-istraivaki centar, visoko osposobljeni kadrovi, razvoj

visoke tehnologije. Njihova temeljna uloga se sastoji u omoguavanju stvaranja mreekontakata unutar odreenog lokalnog/regionalnog okruenja. Potiu kvantitativna (broj

poduzea, razina proizvodnje, itd.) i kvalitativna (razina istraivanja i razvoja, ugraivanje

tehnolokih dostignua u proizvodne procese) poboljanja, a s ciljem podizanja razine

konkurentnosti.

Tehnoloki parkovi su se poeli osnivati u kasnijim 1950 -im godinama, te su svoju ekspanziju

doivjeli od 80-ih godina. Procjenjuje se da ih danas u svijetu ima od 400 do, po nekim

procjenama, ak vie od 800.

Poznati tehnoloki parkovi u svijetu:

a) Silicijska dolina, uz San Francisko, SAD

b) Tehnoloki park drave Massachusetts, osnovan uz MIT

c) Tehnoloki park uz Cambridge i Sillicon Glenn,VB

d) Tehnoloki park Hariot-Watt u kotskoj

e) Tehnoloki parkovi Grenoble i Sophia-antipolis u Francuskoj

f) Tehnoloki park Berlin, Nordhein-Westfalen i Baden-Wurttem

g) Tehnoloki park Novosibirsk, Rusija

Uvoenje tehnolokih parkova u RH moglo bi se utjecati na:

1. veliki broj nezaposlenih

2. odlazak velikog broja strunih ljudi

3. nepovoljna struktura industrije (dominira klasina, malo high-tech)

4. nakon steaja mnogih velikih poduzea i instituta ostalo je mnogo slobodnih

proizvodnih i poslovnih prostora, laboratorijskih i tehnolokih resursa.


22/96

Hrvatska nema financijske snage ni izgraenu infrastrukturu da bi ula u trku sa zemljama

koje vode u high-tech razvoju.

Nuno je osmiljavanje prednosti koje mogu privui strane investitore, kao npr. prostor,

povoljna porezna i financijska politika, etc. Pri tom, Hrvatska treba investitorima ponuditi

svoju pamet: inovatore i visokoobrazovane strunjake.

STRUKTURNE PROMJENE

Da bi se mogli postaviti realni ciljevi gospodarskog razvitka neke zemlje, nuno je istraiti i

spoznati uzrone veze izmeu ekonomskog rasta i promjene privredne strukture.

Strukturne promjene omoguavaju veu proizvodnost rada i efikasnost investicija, transfer

raspoloivih resursa iz manje produktivnih u produktivnije djelatnosti, te tako omoguavaju

bri privredni rast.

Strukturne promjene industrije jedno su od osnovnih obiljeja razvitka svake privrede. Ovo

stoga jer se tehniko-tehnoloki napredak najprije odraava u industriji, a preko nje u itavoj

privredi.

Prestrukturiranje se moe oznaiti kao proces prilagoivanja industrije u odnosu na

unutarnju strukturu regije i zemlje i u odnosu na vee ukljuivanje u meunarodnu podjelu

rada, uvaavajui duboke promjene meunarodnog okruenja i posljedica koje one

izazivaju.

Strukturna politika, kao sastavni dio razvojne politike, nuno ima obiljeja dugoronosti,

elastinosti te mora biti kontinuirana.

Budui da je ekonomski razvoj uvjetovan stalnim strukturnim promjenama, ukoliko ih se

zanemari, do njih e svejedno doi, ali s faznim pomakom i uz viu drutvenu cijenu.

Efikasna sektorska alokacija investicija bitan je imbenik za uspjeniju strukturnu politiku.

No, osim investicijskog napora, izvanredno vano mjesto u privrednom razvoju svake zemlje

ima izvoz, budui da uvjetuje podizanje razine konkurentnosti proizvoda i usluga, te stvara

preduvjete za potreban uvoz.


23/96

TRINO PRESTRUKTURIRANJE I PRIVATIZACIJA HRVATSKOG

GOSPODARSTVA

Privatizacija vlasnitva predstavlja prvu etapu trine transformacije i ukupne

demokratizacije nekog drutva.

Privatizacija ima dva gospodarska aspekta:

- Korporativni, podrazumijeva realokaciju prava upravljanja, odn. ekonomsku liberalizaciju i

reduciranje utjecaja birokratske strukture na poslovanje i

- Financijski, kojim privatni financijski tijekovi supstituiraju dravnu financijsku distribuciju

Zajednika obiljeja privatizacijskog procesa tranzicijskog gospodarstva

a) Istodobnost odvijanja procesa: tranzicijski val je zahvatio 12 istonoeuropskih i 15

drava biveg SSSR-a. Tranziciji su prethodili dugotrajna gospodarska kriza i stagnacija

tijekom 1980-ih godina. Dravno/drutveno vlasnitvo negiralo je poduzetnitvo i pri vatnu

inicijativu.

- Planski sustav u dugom roku prouzroio je suboptimalnu alokaciju resursa te znatnu

podzaposlenost imbenika proizvodnje (neiskoritenost proizvodnog kapitala i niska

proizvodnost radne snage).

- Autarkian razvitak i planska distribucija resursa uzrokovali su dugoronu vieslojnu

neravnoteu.

- Prvi sloj bila je neravnotea izmeu agregatne ponude i agregatne potranje, koja se

pojavljivala kao istodobni i viak i manjak ponude i potranje. Radilo se o strukturnom

nepodudaranju ponude i potranje.

- Drugi sloj bila je strukturna neravnotea izmeu najvanijih djelatnosti. Radilo se o

dugoronim disproporcijama izmeu industrije, poljoprivrede i infrastrukturnih djelatnosti.

- Trei sloj bila je sektorska neravnotea izmeu razliitih industrijskih grana. Kao posljedica

forsirane industrijalizacije, prioritet su imale crna metalurgija, industrije eljeza i elika te

strojogradnja. Visoke kapitalne investicije u navedene grane rezultirale su neravnoteom

izmeu teke i lake industrije, izmeu proizvodnje investicijskih i proizvodnje potronih

dobara, izmeu proizvodnje fiksnog i obrtnog kapitala, etc.

- etvrti sloj bila je vanjsko-trgovinska neravnotea, koju obiljeava kronian deficit robne

razmjene bivih planskih privreda s razvijenim trinim gospodarstvom. U izvozu su


24/96

dominirali primarni proizvodi (poljoprivredni proizvodi, drvo, primarna energija) s niskim ili

vrlo niskim udjelom R&D.

b) Odlunost razvijenih trinih gospodarstava u inzistiranju na temeljitim promjenama :

transparentni vlasniki odnosi, s dominantnim privatnim vlasnitvom, uz liberalizaciju cijena,

ogranienja proraunskog deficita (javne potronje) i liberalizaciju vanjske trgovine bili su

preduvjeti otvaranja financijskih tijekova izmeu Istoka i Zapada.

c) Zavretak procesa konstituiranja nacionalnih drava: konstituirane su poetkom

razdoblja tranzicije 22 nove drave

Posebnosti procesa privatizacije

Poljska mjeoviti privatizacijski model: kombinirani model podjele dijela dionica ukupnomstanovnitvu, dijela zaposlenicima uz popust, dijela steajem poduzea te klasinom

prodajom putem javnih aukcija.

Maarska strogo kontrolirani proces privatizacije sluaj po sluaj. Prvo su prodane velike

tvrtke, putem Agencije za dravno vlasnitvo, uglavnom namijenjena inozemnim ulagaima.

Sporost pojedinane prodaje kasnije je prevladana modelom spontane privatizacije, kojim

je omoguen otkup srednjih i malih poduzea zaposlenima i menaderima. Uslijedila je

masovna privatizacija, koja se provodi odobravanjem beskamatnih kredita stanovnitvu.

Radi se o modelu u kojem nije bilo podjele kapitala, ve se u svakoj varijanti radilo o

kupoprodaji proizvodnog kapital a.

eka i Slovaka kuponska-vauerska privatizacija. Nakon razdruivanja, u Slovakoj je

model zamijenjen prodajom sluaj po sluaj ime je drava eljela kontrolirati prodaju

(uglavnom inozemnim investitorima) i ostvariti prihod od prodaje poduze a.

Slovenija kompromisni model privatizacije - i prodaja i podjela dravnog vlasnitva. 60%

vrijednost poduzea je podijeljeno (podijeljeni su kuponi stanovnitvu ili je vlasnitvo bez

naknade transferirano bivim vlasnicima, mirovinskim fondovima, privatnim investicijskim

fondovima), a 40% prodano aukcijom ili zaposlenima uz popust, uz preferiranje domaih

kupaca.


25/96


26/96

c) pretvaranje duga u ulog: potraivanje od poduzea pretvaralo se u ulog (pr. kreditni

odnos, dobavlja sirovina ili robe, itd.)

d) prijenos dionica i udjela dravnim fondovima : odnosi se na preostalu vrijednost, koja

se raspodjeljivala na slijedei nain: Hrvatski fond za razvoj (70%),Republiki fond

mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika (20%) te Fond mirovinskog i invali tskogosiguranja poljoprivrednika (10%).

Dva tijeka privatizacije:

a) Formalnopravni prua uvid u brzinu i smjer mikroekonomske transformacije

hrvatskog gospodarstva, trino konstituiranje temeljnih ekonomskih subjekata (poduzea,

tvrtke) i poduzetnike funkcije novih vlasnika i menadera.

b) Financijski prua uvid u makroekonomske aspekte tranzicije, osobito sanacije deficita

dravnog prorauna, stabilizacije i razvoja gospodarstva.

Najbri proces pretvorbe doivjelo je graevinarstvo, zanatstvo i trgovina, dok je proces

tekao najsporije u djelatnostima prometa i veza te ugostiteljstva i turizma

No, s financijskog aspekta, pretvorba je bila vrlo spora

Privatizacijska etapa

- Zapoela je 1995. godine

- Podrazumijeva:

a) prodaju dionica u vlasnitvu fondova - prihodi od prodaje namijenjeni su za

kreditiranje obnove, razvoj i restrukturiranje gospodarstva te za kreditiranje malog i srednjeg

poduzetnitva u podrujima od posebnog interesa zaRH.

b) privatizaciju velikih sustava (agroindustrijski, naftni i petrokemijski kompleks,

brodogradilita)

c) prijatizaciju javnih poduzea (HPT, dio HEP-a, dio H): prihodi pripadaju dravnom

proraunu


27/96


28/96

KONKURENTNOST HRVATSKOG GOSPODARSTVA

Premalo i presporo: elimo li stajati na mjestu, moramo trati elimo li napredovati,

moramo trati bre od drugih!!!

KONKURENTNOST sposobnost zemlje da postigne uspjeh na svje tskom tritu, koji

omoguuje podizanje ivotnog standarda stanovnitva.

U Godinjem izvjeu konkuretnosti Hrvatske 2004. obiljeja hrvatskog gospodarstva

usporeuju se sa 10 zemalja (Italija, Austrija, Irska, Portugal, Slovaka, Maarska, Slovenija,

Bugarska, Rumunjska, Srbija i Crna gora)

Promjene BDP-a

U razdoblju od 2001. do 2004.g. BDP Hrvatske je prosjeno rastao po stopi od 4,4 %, to je

znaajno iznad prosjeka EU-15 (1,4 %), a na razini prosjeka novih lanica EU

No, rast je ostvaren u uvjetima visoke stope nezaposlenosti (13,8), dok je u isto vrijeme EU -

15 imala 7,9%. Stopu nezaposlenosti viu od Hrvatske imale su tek Slovaka (17,6%) i Srbija i i

Crna Gora (15,2 %)

BDP/PER C. (EU 25 =100), 2004.


29/96


30/96

3. Indeks globalne konkurentnosti

- Temelji se na shvaanju konkurentnosti kao skupa institucija, politika i imbenika koji

odreuju produktivnost zemlje.

- Indeks ujedinjuje:

Makro i mikro aspekte konkurentnosti Dinamike i statike aspekte konkurentnosti

Rangiranje odabranih zemalja prema kriteriju globalne konkurentnosti i BDP-a per capita

Rang Hrvatske u okviru globalnog Indeksa globalne konkurentnosti


31/96


32/96

imbenici konkurentnosti*

1. Poslovno okruenje

- Prema udjelu vanjskog duga u BDP-u, Hrvatska je na pragu zemalja visokezaduenosti

- Prema udjelu vanjskog duga u odnosu na izvoz i uvoz roba, Hrvatska se svrstva uskupinu zemalja srednje zaduenosti

* Prema anketi Globalnog izvjea o konkurentnosti

Usporedbom uvjeta i izvora f inanciranja i stjecanja novih tehnologija, najvei se pad

dogodio u raspoloivosti rizinog (venture) kapitala, odn. Hrvatska je sa 55. mjesta 2002.g.

pala na ak 91. mjesto 2004.g.

No, pogoranje je uoeno i u svim ostalim elementima (sofisticiranost financijskog trita,

regulativa trgovanja vrijednosnim papirima, pristup lokalnoj burzi, zdravlje bankarskogsektora, lakoa kreditiranja i dostupnost kredita)

Udio dravne potronje u BDP -u (51 %)u Hrvatskoj je vei nego u usporednim zemljama (34-

51 %)

Prosjeno optereenje trokova rada porezima i doprinosima bio je cca 39 %, to je unutar

raspona usporednih zemalja (26-44%)

Hrvatski gospodarstvenici su, na ljestvici od 1 do 7, produktivnost javnih rashoda ocijenili

prosjenom ocjenom 2.6, to je zemlju rangiralo na 80. mjesto od 104 zemlje.

Razlozi neproduktivnosti su u i nadalje velikom udjelu dravnih potpora odabranim

poduzeima/granama (potpore su 6 puta vee od prosjeka EU -15) te niskoj kvaliteti javnih

usluga koje poduzetnici i graani dobivaju od drave

Menaeri su razmjerno povoljno ocijenili fleksibinost zapoljavanja i odreivanja plaa, ali

su pritom odnose suradnje radnika i poslodavaca (96. mjesto) te efikasnost menadmenta

(profesionalizam vs. nepotizam menadmenta) ocijenili vrlo loima

No, svi elementi pravosua i kvalitete javne uprave vrlo su loe ocijenjeni i rangiraju

Hrvatsku iznad 80. mjesta, s tendencijjom pogoranja u razdoblju od 2002. do 2004. godine

To se posebno odnosi na teret dravne regulative, pravnu zatitu financija i imovine,

nezavisnost sudstva, pristranost vladinih odluka i nedovoljnu transparentnost v ladine

politike

Procjena sive ekonomije je u prosjeku zemalja Srednje i Istone Europe, dok je porezni sustav

ocijenjen relativno jednostavnim


33/96

Menaeri ocijenjuju da je korupcija evidentna smetnja gospodarskom napretku, koja

pogorava investicijsku klimu i pokazuje slabu uinkovitost javne vlasti. Od 14

najproblematinijih imbenika koji utjeu na poslovanje u Hrvatskoj, korupcija je na drugom

mjestu, odmah iza neefikasne birokracije

Navedeno je potvreno i indeksom Transparency Internationala, prema kojem je Hrvatskavrlo nisko rangirana. Od usporednih zemalja nie su rangirane samoRumunjska i Srbija i Crna

Gora.

2. Ekonomsko tehnoloka infrastruktura

- Prema veini pokazatelja informacijske i komunikacijske tehnologije ICT, relativnipoloaj Hrvatske se nije znaajnije promijenio u promatranom razdoblju

- Uoen je ekstenzivan karakter sektora, tj. relativno niska razina usluga i uski nizaktivnosti unutar relativno visokog udjela tog sektora u BDP -u (cca 7 % BDP-a)

Kapacitet ICT nije predoen u prednost prema razvijenosti osnovne telefonije Hrvatska je

ispred zemalja Srednje Europe, ali zaostaje po pokazateljima umreavanja, tj. koritenja

Interneta u gospodarstvu (29 % prosjeka)

Cijene telekomunikacijskih usluga previsoke su zbog slabe konkurencije, a konkurencija

pruatelja internetskih usluga jedan je od najslabijih elementa ove konkurentnosti

Cijena dizelskog goriva, elektrine energije i plina u prosjeku je usporednih zemalja, dok se

stanje infrastrukture u prosjeku popravilo (zbog znatno bol je cestovne infrastrukture, dok je

stanje luka, zranog prijevoza i eljeznice ocijenjeno vrlo loom ocjenom)

Kvalitetniji zrak, ali vrlo nekvalitetna odlagalita otpada i oekivani porast zagaenja CO2 koji

nosi nove trokove

Regulativa zatite okolia ocijenjena je nejasnom, nestabilnom i nametnutom (pad s 21. na

98. mjesto)

Primjena ekolokih standarda (ISO 14001) ispod je razine zemalja Srednje Europe

4. Obrazovanje i struno obrazovanje

- Struktura obrazovanosti radne snage Hrvatske nije bitno drugaija od strukturedrugih usporednih zemalja. Ulaganja su na razini zemalja nae razine dohotka.

- No, unato rastu broja studenta, prema broju onih koji diplomiraju Hrvatska je nazaelju usporednih zemalja, to ukazuje na neefikasnost poslovnog sustava


34/96

Obrazovanje pokazuje slabosti na obje strane na strani ponude i potranje:

U mnogim je djelatnostima oito pomanjkanje visokoobrazovanih, pr. inenjera Slabo je ocijenjena kvaliteta obrazovanja za menaere te i nadalje prisutan problemodljeva mozgova

Iznimno malo sudjelovanje radne snage u procesu cjeloivotnog obrazovanja. U Hrvatskoj je

u proces ukljueno tek 2,1 % odraslih u dobi od 25. do 64. godine, dok je prosjek EU -15 9,7

%, EU-25 9,0 %

4.4. Poduzetnitvo i rast poduzea

- Vrlo slabo poduzetnitvo u osnivanju novih poduzea, odn. proces kreativne destrukcije

ozbljno zapinje

- Prema TEA indeksu (relativni udio osoba u dobi izmeu 16 i 64 godine planira pokrenuti

vlastiti posao ili imaju poduzee ne starije od 42 mjeseca), Hrvatska se 2002. g. nalazila na

32. mjestu (od 37 zemalja), a 2003.g. nalazila se na posljednjem, 41. mjestu

- Niska stopa aktivnih poduzea (cca 40 %), a stopa novoosnovanih poduzea ne prelazi 2%

na godinu

4.4.1. Rast poduzea

- Zaaranost kruga unutranjeg poduzetvitva nezahtjevni kupci i monopolizirano trite,

slabi lokalni dobavljai

- Hrvatsku 2004. karekterizira niski intenzitet lokalne konkurencije (70. mjesto), praen vrlo

velikim stupnjem monopoliziranosti trita (92.), neunikovitom politikom konkurenci je (93.)

te vrlo slabom orijentiranosti prema kupcima (88.)

4.4.2. Izravna inozemna ulaganja

- Slaba atraktivnost za izvozno orijentirana izravna inozemna ulaganja, zbog visokih jedininihtrokova rada i nerazvijene uslune i obrazovne infrastrukture, jedan je od kljunih problema

razvoja gospodarstva

Vrlo velik pad u ocjeni sposobnosti apsorpcije uvezene nove tehnologije

Vrlo nisko rangiranje inozemnih investicija kao izvora novih tehnologija, budui da su

uglavnom koncentrirane u uslugama


35/96

Najpovoljnija je ocjena mogunosti stjecanja novih tehnologija putem licenci, to potvruje

da naa poduzea potrauju uglavnom standardne tehnologije,koje su raspoloive na tritu i

ne zahtjevaju sloene financijske mehanizme ili uvjete financiranja

4.5. Kvaliteta, inovacije, istraivanje i razvoj

- Prema rairenosti normi kvalitete Hrvatska (s 184 korisnika ISO 9000 na mil. stanovnika)

znantno zaostaje za novim lanicama EU, te se nalazi u skupini sRumunjskom, Bugarskom te

Srbijom i Crnom Gorom

- Premda stagnirajua, ukupna ulaganja u I&R jo su na relativno visokoj razini od 1,1% BDP -

a, a zaposlenost istraivaa u poslovnom sektoru vrlo je niska

- Dobra ocjena javnog I&R sektora, s obzirom na ponudu usluga istraivanja i kvalitetu

domaih istraivakih institucija, kao i suradnju sa sveuilitima

- Slabljenje vlastitog inovacijskog kapaciteta gospodarstvenika, uz sve ee koritenje

inozemnih licenci. Prema navedenom pokazatelju, pozicija Hrvatske je pala sa 41. (2002) na

60. mjesto (2004)

- Sve navedeno ukazuje da hrvatska poduzea nemaju osigurane dugorone uvjete rasta


36/96

KONKURENTNOST HRVATSKOG GOSPODARSTVA U 2006. GODINI

Konkurentnost je sposobnost zemlje da u uvjetima globalizacije osigura odrivi rast

produktivnosti, zaposlenosti i kvalitete ivota.

U same temelje konkurentnosti ugraeni su obrazovanje, poduzetniko okruenje, kvaliteta

poslovnoga sektora te infrastruktura i okoli.

Oni putem rasta produktivnosti, izvoza, efikasnosti ulaganja i uz trokovnu efikasnost

omoguuju odrivi rast.

Mikroekonomska konkurentnost tj. trini uspjeh poduzea od kljune je vanosti za

postizanje nacionalne konkurentnosti.

Pokazatelji konkurentnosti to ih izrauju razliite meunarodne institucije u razliitoj mjeri

opisuju elemente piramide konkurentnosti.

Najiri metodoloki obuhvat ima indikator IMD-a. Srednji obuhvat ima indeks globalne

konkurentnosti (GCI) Svjetskog gospodarskog foruma (WEF), koji prikazuje dugoronu

sposobnost drave da osigura odrivi rast, dok je neto ui obuhvat indeksa poslovne

konkurentnosti (BCI), koji je vie usmjeren mjerenju konkurentnosti poduzea.

Prema indeksu globalne konkurentnosti Svjetskoga gospodarskog foruma Hrvatska se u

2006. u odnosu na 2005. pomaknula za 13 mjesta, sa 64. na 51. mjesto od 125 drava.

Istodobno se prema indeksu poslovne konkurentnosti popela na ljestvici za 15 mjesta, sa

70. na 55. mjesto.

Te promjene jasno govore da Hrvatska poinje smanjivati jaz konkurentnosti koji je razdvaja

od skupine est europskih tranzicijskih zemalja - eke, Slovake, Poljske, Slovenije,

Maarske i Estonije.

Premda je prosjeni rang te skupine EU zemalja malo oslabio (pad sa 33. mjesta 2005. na 36.

mjesto 2006.), Hrvatska unato tim pozitivnim pomacima i dalje biljei ozbiljan zaostatak

otprilike 15 mjesta.

Godine 2006. Hrvatska je znatnije poboljala svoju poziciju, dok su zemlje EU 6 i EU 15 uinile

neznatne korake naprijed u odnosu na 2005. godinu.

Najbolje rangirane europske tranzicijske drave jesu Estonija na 25. mjestu i eka na 29.

mjestu.

Najslabije rangirane su Rumunjska na 68. mjestu i Bugarska na 72.

Hrvatska je meu prvih pedesetak zemalja svijeta - zauzima 51. mjesto.


37/96

U izraunu indeksa globalne konkurentnosti anketni pokazatelji imaju udjel oko dvije treine,

a statistiki pokazatelji oko jedne treine.

Mjeri se 9 faktora: kvaliteta institucija, kvaliteta fizike infrastrukture, makroekonomska

stabilnost, zdravlje i osnovno obrazovanje, vie obrazovanje i izobrazba, efikasnost trita,

tehnoloka spremnost, sofisticiranost poduzea i inovac ije.

Prema indeksu poslovne konkurentnosti, Hrvatska u posljednje dvije godine biljei znatno

poboljanje relativne pozicije i u 2006. zauzima 55. mjesto jednako kao i 2002. godine.

No, Hrvatska jo uvijek zaostaje za novim lanicama EU-a iz srednje Europe (EU 6) i to uz vrlo

slinu strukturu konkurentskog zaostajanja.

Indeks poslovne konkurentnosti mjeri sposobnost konkurentskog rasta polazei od

mikroekonomskog pristupa. Oslanja se gotovo iskljuivo na anketne podatke i zasniva se na

podindeksima kvalitete poslovnog sektora i kvalitete poslovnog okruenja.

Treba ga promatrati odvojeno od indeksa globalne konkurentnosti, jer ovaj indeks

prvenstveno vrednuje faktore koji utjeu na konkurentnost poduzea.

Odstupanja Hrvatske i EU 6 od prosjene ocjene za EU 15 pokazuju najmanje zaostajanje u

osnovnim i inovacijskim faktorima konkurentnosti, dok je najvee zaostajanje zabiljeeno

kod poticatelja efikasnosti.

Poticatelji efikasnosti su sljedei faktori kljuni za efikasnije poslovanje: visoko obrazovanje i

izobrazba, trina efikasnost i, osobito, tehnoloka spremnost.

Najmanja zaostajanja biljee se za infrastrukturu, makroekonomiju, zdravlje i primarno

obrazovanje, a malo vea za kvalitetu institucija, poslovnu sofisticiranost i inovacije.

Analiza konkurentnosti pokazuje da je Hrvatska tipino gospodarstvo ije konkurentske

prednosti ovise o poticateljima efikasnosti.

Prerasli smo probleme s osnovnim konkurentskim uvjetima, osim u dijelu institucija, ali jo

uvijek nismo dosegnuli razvojni stupanj na koje m se presudnima pokazuju inovacijski faktori

konkurentnosti, poput poslovne sofisticiranosti i inovacija.

Klju poveanja konkurentnosti Hrvatske u kratkom i srednjem roku ovisi o poveanju

efikasnosti.

I alternativno mjerenje razine konkurentnosti, uteme ljeno na pokazateljima indeksa

konkurentnosti IMD-a, potvruje te nalaze i ocjenu.

Godine 2007. Hrvatska je zauzela 53. mjesto od 55 zemalja ukljuenih u ocjenjivanje IMD -a.

Objanjenje razloga za takvo rangiranje Hrvatske nalazi se u ocjenjivanju imbenika poslovne

efikasnosti, koji Hrvatsku dre pri dnu IMD-ove ljestvice.


38/96

Rije je o faktorima koji mjere kvalitetu poduzea, upravljaka znanja, stavove i vrijednosti te

neposredno okruenje trite rada, efikasnost financijskog trita, koji takoer upu uju na

vrlo nisku mikroekonomsku konkurentnost Hrvatske.

Prema preostale tri skupine kriterija ekonomska uspjenost, efikasnost vlade i kvaliteta

infrastrukture, Hrvatska stoji razmjerno bolje.

Usporedno kretanje linija za EU 6 i Hrvatsku tog mjerenja konkurentnosti potvruje da

Hrvatska s novimlanicama EU-a dijeli iste probleme, ali da su oni u nas izraeniji.

Stoga ocjena glasi: Hrvatska se na ljestvici konkurentnosti uspinje, ali i dalje zaostaje za

skupinom zemalja u kojoj su Estonija, Slovenija, eka, Slovaka, Maarska i Poljska.

Uzroke trenutanog hrvatskog zaostajanja prvenstveno treba traiti u nedovoljnoj efikasnosti

na mikrorazini, na kojoj se kao kljuni prepoznaju: obrazovanje, trina efikasnost i

tehnoloka spremnost.

Dodatne faktore daljnjeg brzog uspinjanja na ljestvici konkurentnosti treba traiti u

poslovnoj sofisticiranosti i inovacijama, koje ve danas obiljeavaju konkurentnost

razvijenijih zemalja u svijetu, a sutra e obiljeiti i konkurentnost Hrvatske.

1.2. Rezultati konkurentnosti: gospodarski rast i investicije

Rast hrvatskoga gospodarstva iznad 4%, koliko je u prosjeku zabiljeeno proteklih godina,

razmjerno je solidan rezultat.

Dinamika gospodarskoga rasta u ovom je desetljeu u pojedinim zemljama bila veomarazliita.

U svim novim lanicama rast je ubrzan, dok je posljednje tri godine Hrvatska poela

zaostajati.

Prema tome, iako Hrvatska ide naprijed, drugi idu bre.

Zbog toga treba uiniti sve da se predstojee pristupanje EU -u iskoristi kao poticaj za

ubrzanje gospodarskoga rasta.

Usporedba BDP-a po stanovniku prema paritetu kupovne moi pokazuje da je Hrvatska na50% europskog prosjeka.

Istodobno je Hrvatska jedina zemlja o kojoj izvjetava Eurostat, a koja jo nije provela

prilagodbu metodologiji Eurostata.

Ako bi se, prema nekim procjenama, zbog veliine sive ekonomije hrvatski BDP korigirao za

oko 18%, hrvatski BDP po stanovniku bio bi blizu 60% prosjeka EU 25.


39/96

Vrijednost i kvaliteta investicija najvanije dugorone su odrednice gospodarskoga rasta.

Premda su investicije u Hrvatskoj razmjerno velike, njihova je struktura nepovoljna i ne jami

efikasnost ulaganja.

Omjer investicija prema BDP-u od oko 30% vrlo je visok, no glavno je obiljeje ulaganja

izrazito visok udjel dravnih investicija.

U privatnom sektoru razmjerno su visoka ulaganja u sektore poput graditeljstva i drugih

usluga, dok su ulaganja u preraivaku industriju razmjerno mala.

To sputava tehnoloki razvoj, koji je dobrim dijelom vezan uz preraivaku industriju.

Rezultat opisane strukture investicija, unato njihovoj visini, jest tehnoloko zaostajanje

hrvatskoga gospodarstva.

Od usporednih zemalja Hrvatska uz Bugarsku trajno biljei najmanji udjel sofisticiranih

sloenih proizvoda u ukupnom izvozu, premda u ovome desetljeu biljeimo pr ve pozitivnepomake

Razloge treba traiti u tome to, za razliku od drugih zemalja, gdje su izravna strana ulaganja

pridonijela ubrzanom tehnolokom restrukturiranju tijekom 1990 -ih, taj proces u Hrvatskoj

zaostaje.

S oko 2.000 kumulativnih izravnih stranih ulaganja po stanovniku u razdoblju 2003 -2006,

Hrvatska je etvrta tranzicijska zemlja primateljica ulaganja.

Ispred nas su samo eka, Maarska i Estonija. Meutim, ta su ulaganja bila koncentrirana u

sektorima koji proizvode za domae trite i samo je 2,6% ukupnih ulaganja bilo uvisokotehnoloke izvozne sektore te 2,8% u turizam.

Doprinos konkurentnosti, trokovnoj efikasnosti i kvaliteti ponude bio je oit, npr. u

sektorima telekomunikacija, financija i trgovine, no problem izvoza ostao je struk turalno

nerazrijeen.

Veina novih lanica EU-a restrukturirale su svoj izvoz privlaenjem izravnih stranih ulaganja

u visokotehnoloke industrijske pogone (npr. elektronika i autoindustrija), to Hrvatska jo

nije uspjela postii.


40/96


41/96

2. Poduzee u sreditu konkurentnosti

Kada se sputamo od makroekonomske prema mikroekonomskoj razini, problemi

konkurentnosti poinju jae izbijati na povrinu.

Sve analize konkurentnosti hrvatskoga gospodarstva u protekle dvije godine upuuju na

ocjenu da je, bez obzira na to razumijevamo li pod mikroekonomskom razinom poduzee u

uem smislu tehnoloke faktore i investicijske procese, ili njegovo neposredno okruenje

regulativu, zatitu investitora, kontrolu i kvalitetu menadmenta, trite rada i obrazovanje,

dozvole i registre to podruje na kojem problemi nedostatne konkurentnosti hrvatskoga

gospodarstva postaju vidljiviji.

Usporede li se kritini imbenici konkurentnosti Hrvatske sa zemljama EU-a, pokazuje se da

upravo u investicijskoj efikasnosti biljeimo veliko zaostajanje ili vrlo lou ocjenu

konkurentnosti.

Prikazani problemi prelamaju se upravo preko hrvatskoga poduzea.

Uenje na poslu kao dio cjeloivotnoga uenja jedan je od najvanijih unutarnjih imbenika

konkurentnosti, koji je povezan sa srodnim initeljima koji djel uju iz okruenja s

obrazovnim sustavom i tritem rada.

Hrvatsko poduzee ima problema s pronalaenjem kvalificirane i motivirane radne snage

koja ima vjetine i sposobnost brzog uenja nune za prihvaanje novih tehnologija i

efikasnost investicijskih procesa.

Dodaju li se tome problemi na koja poduzea nailaze, a koji su povezani s korupcijom i

regulacijom, dobivamo cjelovitu sliku imbenika koji sprjeavaju brz, zdrav i odriv rasthrvatskoga poduzea.

2.1. Trite rada i obrazovanje

Trite rada predstavlja jednu od najveih prepreka za ostvarenje tehnolokih strukturnih

promjena u Hrvatskoj.

S udjelom od 3% studenata u ukupnoj populaciji zaostajemo za usporednim zemljama EU -

a, premda se taj postotak iz godine u godinu poveava.

Struktura hrvatskih diplomiranih studenata je loa - samo je 5,4% diplomanata u podruju

znanosti i tehnologije.

Hrvatska time ozbiljno zaostaje za prosjekom EU-a (12%), dok se u Sloveniji i Poljskoj taj

pokazatelj kree oko 9%.


42/96

Takoer, Hrvatska je pri dnu europske ljestvice prema odnosu broja studenata koji

diplomiraju i ukupnog broja studenata, premda je ohrabrujue da taj postotak od 2003.

naovamo raste.

Procjenjuje se da e obrazovna reforma koja je u tijeku kroz primjenu bolonjskog procesa

pridonijeti poveanju tog p ostotka.

Naglasak na obrazovanje vaan je i zbog demografskih trendova, veliine zemlje i

dostignutog stupnja razvoja, na kojem cijena rada vie ne moe biti faktor konkurentske

prednosti.

Hrvatska na svjetskom tritu vie ne moe konkurirati proizvodnjama s jeftinom radnom

snagom.

To znai da se zaposlenost i vei rast BDP -a moraju zasnivati na konkurentnosti u sektorima s

visokim udjelom dodane vrijednosti, dakle u proizvodnjama robnih m arki i proizvodnjama s

velikom vanou razvoja i kreacije, lokacije i ambijenta.

Takvo restrukturiranje mogue je uz fleksibilno trite rada koje je prilagoeno potrebama

poduzetnitva i moderne tehnologije. Hrvatska danas nema takvo trite.

Stopa nezaposlenosti smanjena je na ispod 12%, ali je uz Poljsku (oko 17%) i Slovaku (oko

16%) i dalje meu najviima u Europi.

Pritom je vie od polovice, od oko 200 tisua nezaposlenih, prema anketi radne snage

nezaposleno dulje od godine dana. Rije je u prosje ku o starijem i slabije obrazovanom dijelu

populacije nezaposlenih.

I podaci o obrazovanju zaposlenih, nezaposlenih i neaktivnih pokazuju da je obrazovanje

najvanija odrednica aktivnosti, dohotka, osobnog razvoja, te razvoja i konkurentnosti

zemlje.

Hrvatska ima ak 52% radno sposobnog stanovnitva u neaktivnoj populaciji. Ta drutvena

skupina nije zaposlena niti trai posao i vrlo je slabo obrazovana, jer vie od polovice

neaktivnih imaju zavrenu samo osnovnu ili nekoliko razreda osnovne kole. Istodob no, udjel

neobrazovanih osoba u dijelu aktivne populacije (zaposleni i nezaposleni) iznosi oko 20%.

Prema tome u Hrvatskoj u ovom trenutku postoji veliki jaz izmeu iznimno niske obrazovne

razine populacije i pozitivnih trendova u obrazovanju koji se danas uoavaju.

Pored openito loe obrazovne strukture, Hrvatska je sa 2,1% odraslih ukljuenih u neki oblik

cjeloivotnoga uenja na europskome zaelju.

Istodobno, nalazimo se u samome europskom vrhu prema udjelu uenika koji su zavrili

srednje obrazovanje u dobi izmeu 20 i 24 godine (93,8%, odmah iza Norveke).


43/96

Zbog toga e pokrenute obrazovne reforme utjecati na poveanje broja osoba ukljuenih u

tercijarno obrazovanje, a spomenuti udjel zavrenih srednjokolaca trebao bi biti dobra

osnova za regrutiranje visokoobrazovanih u budunosti.

Za deset do petnaest godina obrazovna bi se slika Hrvatske a time i njezin potencijal za

postizanje visokog stupnja globalne konkurentnosti, trebali znatno promijeniti.

No, to ne znai da je dovoljno ekati da se obrazovna struktura promijeni po sili demografske

promjene.

Cjeloivotno uenje mora postati jedan od temelja razvojne strategije kao i vana poslovna

funkcija poduzea.

Vlada RH prepoznala je vanost obrazovanja i pokrenula odgovarajue inicijative na podruju

reforme obrazovanja.

Meutim, kada se promatraju proraunska izdvajanja za znanost i obrazovanje, koja su

prema proraunu za 2007. manja od 5% BDP-a, kada se tome doda nedostatak poticaja za

ulaganja u istraivanje i razvoj te obrazovanje, posebno kada je rije o poticanju ponude

obrazovnih i znanstveno-istraivakih usluga u privatnom sektoru, postaje oito da znanost i

obrazovanje jo uvijek nisu dobili odgovarajuu i zadovoljavajuu ulogu u hrvatskome

drutvu i politici.

Budui da Hrvatska nije dovoljno konkurentna u segmentu uenja i obrazovanja, ali se

primjeuju pozitivne promjene, potrebno je provesti jo dublje reforme u ponudi obrazovnih

usluga kako bi obrazovni sektor odgovarajuom koliinom i kvalitetom ponude odgovorio na

oekivanu potranju novih generacija i onih neto starijih, koji e prihvatiti vanost i nunost

cjeloivotnoga uenja. A takvih e biti sve vie.

2.2. Informacijsko komunikacijska tehnologija: vanost Interneta

Vea sposobnost apsorpcije novih tehnologija i via kvaliteta obrazovanja postii e se uz

odgovarajue rairenu uporabu infrastrukturnih tehnologija. Jedna od njih danas je i

Internet.

Hrvatska prema stupnju njegovoga koritenja zaostaje za referentnom skupinom zemalja, no

zaostaci su nadoknadivi.

Postotni udjel tvrtki s vlastitom internetskom stranicom u ukupnom broju tvrtki s vie od 10

zaposlenih (58%) nalazi se samo 3 postotna boda ispod prosjeka EU -a. Interne mree koristi

29% takvih tvrtki, to je samo 5 bodova ispod prosjeka EU -a.

Vee zaostajanje biljei se pri koritenju irokopojasnog pristupa Internetu (zaostatak za 17

postotnih bodova), to je posljedica njegove relativno visoke cijene u ranoj fazi kori tenja.


44/96

Od populacije izmeu 16 i 74 godine 44% imalo je 2005. godine pristup Internetu, to je

samo 4 postotna boda manje nego u EU 251.

Udjel u istoj populaciji osoba koje barem jedanput na tjedan pristupaju Internetu u istoj

godini iznosio je 35% za Hr vatsku, a 43% u EU 25.

Vladin sektor, meutim, pokazuje vee zaostajanje u koritenju novih tehnologija. Iako je

internetizacija javne uprave uinkovit mehanizam postizanja trokovne efikasnosti zbog

uteda novca poreznih obveznika, suzbijanja korupcije i openito irenja transparentnosti,

uvoenje Interneta u sektor javnih usluga tek je poelo.

Projekti poput Hitro.hr, e-PDV, e-Katastar, elektroniki zdravstveni karton i slino

predstavljaju prve korake u tom smjeru.

S obzirom na ambicioznost i sveobuhvatnost plana e-Hrvatska, veliki koraci stoje pred

vladinim sektorom kako bi dosegao europske norme transparentnosti i efikasnosti

uvoenjem novih tehnologija u javnu upravu i usluge.

Razmjerno malo zaposlenih u raunarskim djelatnostima u Hrvatskoj u usporedbi s drugim

zemljama posljedica je djelovanja vie imbenika, meu kojima su najvaniji: zaostajanje u

uvoenju visokih tehnologija u javnu upravu i nedostatak visokih tehnologija u gospodarskoj

strukturi.

Paralelne promjene u obrazovnom sustavu stvorit e ponudu, a u dravnom sektoru i

investicijskim procesima potranju, ijim e se meudjelovanjem ta brojka poeti brzo

uspinjati. Stoga je odgovarajuim politikama potrebno taj proces ubrzati.

2.3. Financijski sustav: kapital za konkurentnost

Hrvatska mora razrijeiti i problem financiranja poduzea. Naime, sastavnice indeksa

globalne konkurentnosti pokazuju ozbiljno zaostajanje u pogledu pristupa poduzea

kreditima bez sredstava osiguranja i u pronalaenju rizinog kapitala, premda se stupanj

razvoja bankarskog sustava ocjenjuje vrlo povoljno.

Istodobno, bankarski je sustav relativno zdrav i solventan.

Trite kapitala, meutim, nije dovoljno razvijeno, naroito ako se mjeri likvidnou

dionikog trita.

S druge strane, postoji razmjerno velika sklonost dunikim oblicima financiranja, ne samo u

stanovnitvu ve i meu poduzeima.


45/96

Izravno ili posredstvom banaka, to utjee na vanjski dug. U takvim uvjetima, sklonost

zaduivanju i nedovoljna razvijenost trita kapitala mogu postaviti ogranienja razvoju i

restrukturiranju poduzea, jer za to je potreban strpljiv i svje vlasniki kapital.

Zaduivanje ne moe zamijeniti takve izvore financiranja, ije irenje treba poticati radi

poveanja trine efikasnosti.

S omjerom vanjskoga duga prema BDP-u od 84,8% i izvozu od 171% u 2006. godini, Hrvatska

se kree prema gornjem pragu umjerene zaduenosti.

U saetku konzultacija temeljem lanka IV. Statuta MMF-a misija Fonda zakljuuje da je rast

omjera vanjskoga duga donekle stavljen pod kontrolu i da rizici nisu visoki u sadanjim

uvjetima visokih rezervi i lakog pristupa meunarodnom financijskom tritu.

Meutim, visina duga ini Hrvatsku ranjivom u sluaju preokreta globalnih financijskih

uvjeta.

Jedina prilagodba koja u tom sluaju preostaje jest ona restriktivnom fiskalnom politikom.

Unato medijski praenom uzletu na hrvatskim burzama (gornji podatak za 2006. kree se

oko 4,5%), stvarna vanost trgovanja dionicama na tritu kapitala u Hrvatskoj je mala i

vidljivo zaostaje za usporedivim zemljama.O prosjeku EU-a da i ne govorimo.

To znai da je sistemska vanost trita kapitala kao glavnog institucionalnog alokatora i

osiguravatelja kvalitete i odrivosti privatnih ulaganja mala u usporedbi s drugim

tranzicijskim zemljama, premda ni ondje jo nije dovoljna.

2.4. Izvoz i trokovna konkurentnost

Zahvaljujui ubrzanom oporavku turizma Hrvatska je zabiljeila snaan rast izvoza roba i

usluga prema BDP-u do razine 50% u 2003. godini, od kada izvoz ne raste bre od BDP-a, to

je nedostatno.

To znai da turizam vie ne moe osigurati odgovarajuu ekspanziju hrvatskoga izvoza.

Daljnji rast bitno ovisi o vrijednosti i kvaliteti ulaganja, pa se turizam tako smjeta uz bok

veega dijela hrvatskih izvoznih grana koje vie ne mogu znatnije rasti bez novih investicija

koje e uvesti nove tehnologije i zahtijevati nove vjetine.

Istodobno, izvoz robe raste bre od izvoza usluga.

Dio rasta ukupnog izvoza moe se pripisati uspjehu u kontroli ulaznih trokova.


46/96

S iznimkom trokova irokopojasnog pristupa Internetu i meunarodnih telefonskih poziva,

Hrvatska danas ima razmjerno konkurentne cijene bazinih inputa poput energije i

komunikacija.

Takoer, od poetka ovoga desetljea uspostavljen je kvalitetan odnos izmeu nadnic a i

produktivnostirada, tako da relativni trokovni problemi nisu ograniavali rast izvoza.

Takvi bi se trendovi trebali nastaviti, premda ne treba izgubiti iz vida da relativne cijene i

trokovi predstavljaju vaan preduvjet, ali ne i glavni uzrok izvozn e ekspanzije.

Jedini pravi, dugoroni pokretai izvozne ekspanzije jesu poboljanje strunosti radne snage,

tehnoloko restrukturiranje stranim ulaganjima,povezivanje s velikim svjetskim

proizvoaima i okretanje prema globalnom tritu.

U toj promjeni orijentacije prema inozemnim tritima vanu ulogu mora imati i vlada.

Pri tome je potrebno jae i kvalitetnije ukljuenje diplomatskih i drugih strunih organizacija,

prvenstveno Hrvatske gospodarske komore i Hrvatske udruge poslodavaca kao kanala koji

pruaju usluge dinaminim poduzetnicima spremnim na iskorake prema novim tritima.


47/96

KONKURENTNOST HRVATSKOG GOSPODARSTVA U 2008. GODINI

Ocjena konkurentnosti hrvatskog gospodarstva dana je temeljem Izvjea o globalnoj

konkurentnosti 2008.2009. prema kojem je Hrvatska rangirana na 61. mjestu.

Rije je o vodeem svjetskom istraivanju o konkurentnosti koje je obuhvatilo ukupno 134

zemlje.

Hrvatska je u istraivanje ukljuena sedmi put za redom.

Najkonkurentnija zemlja na svijetu su Sjedinjene Amerike Drave koje su zadrale

prologodinju poziciju.

Meu prvih pet najkonkurentnijih zemalja nalaze se jo vicarska, Danska, vedska i

Singapur.

U svim navedenim zemljama za glavne pokretae ekonomije navedeno je transparentno

funkcioniranje institucija, odlina povezanost akademskog s poslovnim sektorom te snano

ulaganje u znanost i inovacije.

Na ljestvici globalnog indeksa konkurentnosti (Global Competitivness Index) Hrvatska je u

godinu dana zabiljeila pad od etiri mjesta, sa prologodinje 57. na 61. poziciju.

Od 12 stupova konkurentnosti iznadprosjeno mjesto zauzeli smo u podrujima zdravstva i

osnovnog obrazovanja (41.), tehnoloke spremnosti (47.), vieg obrazovanja i treninga (48.)

te inovativnosti (50.). U sljedeim podrujima Hrvatska biljei loije pozicije, posebno u

usporedbi sa prolom godinom: efikasnost trita roba (76.), institucije (74.), poslovna

sofisticiranost (72.), te efikasnost trita rada (68).

Rezultati ankete u Hrvatskoj pokazali su da su najvei problemi s kojima se susreu

gospodarstvenici dominantno niska uinkovitost javne uprave i korupcija, a zatim slijede

sloenost porezne regulative i poreznih stopa, te neodgovarajua obrazovanost radne snage.

Najvei napredak, prema njihovom miljenju, biljeimo u kvaliteti okolia, raspoloivosti

najnovijih tehnologija te u smanjenu tereta subvencija u poljoprivredi .

Ovogodinji rezultati jasno poruuju i da je nuan fokus gospodarske politike na podrujima

koja e osnaiti Hrvatsku kao gospodarstvo temeljeno na znanju i inovacijama poput zatite

intelektualnog vlasnitava, ulaganja u obrazovanje, kvaliteta poslovnih kola, kapaciteta za

inovacije, te povezanosti akademskog i poslovnog sektora

Ovogodinja pozicija ukazuje na injenicu da jo uvijek nismo poduzeli znaajnije reforme, a

utezi koji nas vuku dolje jo uvijek su prisutni. Na cilj i dalje ostaje ui meu 40

najkonkurentnijih zemalja na svijetu, a primjer Cipra koji je u godinu dana napredovao za ak


48/96

16 mjesta, zahvaljujui strukturnim reformama u sklopu primjene Lisabonske strategije,

pokazuje da je mogue postii tako znaajan napredak. Darko Marinac, predsjednik

Nacionalnog vijea za konkurentnost.

Svojom pozicijom Hrvatska je ve treu godinu za redom bolje rangirana od novih lanica

Europske unijeR

umunjske i Bugarske.

Takoer, ove je godine pozicionirana i ispred Maarske koja je zabiljeila pad od a k 14

mjesta sa 47. na 62. poziciju, te Turske koja je sa 53. potonula na 63. mjesto.

Prema najnovijim rezultatima "Godinjaka svjetske konkurentnosti 2008." koje objavljuje

International Institute for Management Development (IMD) iz Lausanne Hrvatska je zauzela

49. mjesto od ukupno 55. zemalja obuhvaenih istraivanjem. Hrvatska je tako svoju poziciju

poboljala za etiri mjesta i nalazi se meu 50 najkonkurentnijih zemalja svijeta.

Tri najkonkurentnije zemlje na svijetu prema ovo godinjim rezultatima IM D-a su Sjedinjene

Amerike Drave, Singapur i Hong Kong.

Glavni indeks IMD-a ocjenjuje konkurentnost kroz etiri faktora:

efikasnost poslovnog sektora, efikasnost vlade, opi gospodarski rezultati i

infrastruktura.

Od navedena etiri faktora Hrvatska je najbolje rangirana po opim gospodarskim

rezultatima i prema infrastrukturi.

U obje ove kategorije rangirani smo na 40. mjestu, pri emu smo poboljali ope

gospodarske rezultate za ak 10 mjesta, infrastrukturu za tr i mjesta, a u odnosu na

prologodinji rezultat.

Tome je najvie pridonio porast stranih investicija openito i porast prometa na burzi

kapitala pomak za 19 pozicija, rezultati u znanstvenoj infrastrukturi i faktorima

obrazovanja, te tehnoloke infrastrukture.

Efikasnost poslovnog sektora poboljala se etiri mjesta (51.), dok je efikasnost vlade ostala

nepromijenjena na 50 mjestu.

I ove je godine Hrvatska jedino prvo mjesto meu 55 najrazvijenijih zemalja svijeta izborila u

turistikom sektoru na temelju ostvarenih prihoda od stranih turista kao postotka BDP .


49/96

Znaajnija pogoranja zamjetna su u podruju izdvajanja za istraivanje i razvoj, bilanci

tekuih plaanja, udjelu visokotehnolokog izvoza, u ocjeni raspoloivosti energije, utaji

poreza i prisutnosti sive ekonomije, poticajnosti za traenje novog posla i regulativi koja se

odnosi na nezaposlene, te raspoloivosti strunjaka i viih managera.

Hrvatske se nalazi meu 50 najkonkurentnijih zemalja svijeta i ovo poboljanje nae pozicijerealna je slika ocjene konkurentnosti.

No, unato vidljivom napretku na ljestvici konkurentnosti IMD -a, ne smijemo biti zadovoljni

ovim rezultatom - jer su sve lanice Europske unije, ukljuujui i Bugarsku i Rumunjsku, jo

uvijek ispred nas.

To je drutvo s kojim se moramo poeti usporeivati, ako za dvije godine elimo biti

ravnopravna lanica EU.

Neophodne reforme oekuju nas na niz podruja u kojima posebno vano mjesto zauzima

podruje poboljanja efikasnosti domaeg gospodarstva, posebice u smanjivanju sto penezaposlenosti, daljnjem razvoju trita rada te osnaivanju menadmenta D. Marinac,

predsjednik Nacionalnog vijea za konkurentnost.

Najvea poboljanja na IMD-ovoj listi najkonkurentnijih zemalja svijeta ostvarile su Slovenija i

Poljska koje su svoje pozicije poboljale za osam mjesta. Tako se Slovenija sa 40. mjesta

popela na 32. mjesto, a Poljska sa 52. na 44. mjesto. Najvei pad na ljestvici zabiljeila je

Ukrajina koja je s 46. pala na 54. mjesto. Posljednje mjesto na listi i ove je godine pripalo

Venezueli.


50/96


51/96


52/96

REGIONALNI RAZVOJ

Regija dio nacionalnog teritorija kojeg karakteriziraju odreena obiljeja (prirodna,

demografska, gospodarska, povijesna, kulturna, politika i sl.) koja je ine jedinstvenom i

razliitom od drugih podruja.

Smatra se da postoji regionalni problem kada neka regija odstupa od nacionalnog prosjeka

u nekim od slijedeih obiljeja:

1. Visoka i trajna nezaposlenost2. Niska razina i spor rast BDP-a per capita3. Visok stupanj ovisnosti o uskoj industrijskoj bazi4. Nagli pad proizvodnje5. Neodgovarajua opremljenost infrastrukturom6. Velike migracije izvan regije

Prema neoliberalnoj ekonomskoj teoriji, razlike u regionalnom razvitku smatraju

kratkoronima, budui da e trine snage utjecati na uravnoteenje razine razvijenosti regija

(teorija konvergencije).

Uz pretpostavku savrene mobilnosti rada i kapitala, bez ikakvih ogranienja naputanja iliulaenja u regije, regionalne razlike bi trebale u kratkom roku biti prevladane.

No, u praksi rad i kapital nisu savreno mobilni zbog niza razloga (nedovoljne informacije o

prilikama u drugim regijama, visoki trokovi preseljenja, problemi prekida socijalnih veza,

visoki trokovi realokacije tvornica i strojeva, ogranienja cijena rada i kapitala, i sl.)

Stoga, zagovornici ove teorije priznaju potrebu uvoenja nekog oblika dravne intervencije

radi korekcije trinih nesavrenosti.

Zagovornici drugaijih teorija (kejnezijanski, intervencionistiki) zagovaraju nunost vee

potrebe za dravnom intervencijom, smatrajui da trite poveava, a ne smanjuje

regionalne razlike (teorija divergencije)

Pad proizvodnje i zaposlenosti u nekoj e regiji smanjiti veliinu regionalnog trita i time

smanjiti djelovanje ekonomije obujma.

Dolazi do emigracije vie obrazovane i mlae radne snage.


53/96

Regionalni prihodi postaju sve manji, to smanjuje mogunosti financiranja infrastrukturni h

potreba i drutvenog standarda.

Regionalnoj i socijalnoj politici EU -15 namjenjivalo se, do 2004., oko etvrtine prorauna EU.

Osobite koristi od tih sredstava imale su etiri tzv. rubne zemlje koje su imale BDP/per capita

ispod 90% prosjeka EU (panjolska, Irska, Portugal i Grka).

Problem regionalnog razvoja Hrvatske ima dugu povijest. Promijene regionalnog ustrojstva

bile su este, provedene uglavnom temeljem politikih kriterija.

U razdoblju do 1945. do 1991. razlikujemo nekoliko faza regionalnog raz voja. U najduljem

razdoblju prevladava je teorija polova (s ciljem policentrinog razvoja, koji se zasniva na

industrijalizaciji), teorija velikog udara (s ciljem transfera sredstava iz razvijenih u

nerazvijene) te teorija kompleksnog razvoja (s ciljem stvaranja interne i eksterne ravnotee)

este promijene razvojnih teorija, kao i, u uvjetima nepostojanja regionalnog ustrojstva,

nepostojanje regionalne politike, uzrokovalo je brojne strukturne probleme tijekomrazdoblja tranzicije.

Aktualna regionalna organizacija (podjela na upanije) osmiljena je preteito temeljem

politikih kriterija, to ju ini gospodarski neuinkovitom.

Polazei od ekonomskih kriterija regionalizacije, bilo bi nuno objediniti upanije u pet do

est regija

Postojea administrativna podjela Republike Hrvatske odgovara kriterijima statistike

podjele EU na razinama NUTS I (cijela Hrvatska), NUTS II (Sjeverozapadna Hrvatska, Sredinja

i Istona (Panonska) Hrvatska i Jadranska hrvatska), NUTS III (upanije) i LAU 2 (opine igradovi).

U okviru kohezijske politike EU, statistike jedinice NUTS slue kako bi se utvrdila razina i

vrsta pomoi kojom EU financira kohezijsku politiku tj. razvojne aktivnosti zemalja lanica,

sukladno stratekim smjernicama donesenim na razini EU.

Statistike prostorne jedinice ne predstavljaju pravnu niti administrativnu podjelu teritorija

drave.

Osim za provoenje kohezijske politike EU, regionalne statistike imaju veliki znaaj i za

provoenje politike trinog natjecanja te poljoprivredne i drugih politika u EU.

Temeljem statistikih indikatora (od kojih je najvaniji regionalni BDP po glavi stanovnika)

utvruje se koja su podruja u EU na nacionalnoj i subnacionalnoj razini pogodna za

primjenu instrumenata ovih politika, sukladno mjerilima zajednikim za itavo podruje

Europske unije.


54/96

Razina :

- NUTS 1 od 3 000 000 do 7 000 000;

- NUTS 2 od 800 000 d o 3 000 000;

- NUTS 3 od 150 000 d o 800 000 stanovnika.

Bitan preduvjet gospodarskog razvoja hrvatskih regija je uvoenje meuregionalne porezne

konkurencije, preduvjet koje je decentralizacija regionalnih fiskalnih prihoda i rashoda, to bi

omoguilo formuliranje konkurentnih poreznih politika s ciljem privlaenja proizvodnih

imbenika, odnosno smanjenje njihova odljeva

Hrvatska je nakon osamostaljenja naslijedila neravnomjeran regionalni razvoj, depopulaciju i

gospodarsko zaostajanje nekih podruja, to je dodatno pogorao Domovinski rat

U razdoblju od 1990. do 2000. nije postojala konzistentna i cjelovita strategija regionalnog

razvoja

Posljedino, tijekom razdoblja tranzicije hrvatsko gospodarstvo se razvilo u monocentrino

gospodarstvo s dominantnim sudjelovanjem Zagreba.

Tako npr. 2003. u Zagrebu je sjedite imalo 36% ukupnog broja poduzetnika, 38% zaposlenih,

poduzetnici sa sjeditem u Zagrebu ostvaruju vie od 50% ukupnog prihoda, raspolau s 50%

aktive, ostvaruju oko 45% izvoza i sl.

Navedeno je rezultiralo daljnjom divergencijom razine gospodarske razvijenosti (raspon

izmeu najvieg i najnieg BDP/per c. upanija 1999.g. bio je 1:8,4 dok je 1990.g. iznosio 1:6;

raspon nezaposlenosti (2001) 1:12,2; raspon broja poduzetnika 1:58,9).

Obje navedene tendencije:

- Poveanje divergencije u razini gospodarske razvijenosti, to dovodi do niskog stupnja

koritenja raspoloivih resursa

- Monocentrini razvoj uzrokuju pad konkurentnosti ukupnog hrvatskog gospodarstva.

U studenom 2001. Vlada usvaja dokument Razvojni prioriteti RH 2002 -2004, u kojem se

detaljnije razrauju pitanja regionalnog razvoja te osniva Fond za regionalni razvoj te Fond za

razvoj i zapoljavanje


55/96


56/96

Poslovni sektor: Investicije i poduzetnika dinamika Razvijenost poduzetnitva Ekonomski rezultati razina Ekonomski rezultati dinamika Razlike perceptivnog i statistikog ranga - vanost za stvaranje pozitivnog

motivacijskog ozraja i liderstva


57/96

Kvaliteta poslovnog okruenja vie uravnoteena nego efikasnost poslovnog sektora

Prioriteti i preporuke za podizanje regionalne konkurentnosti

1. Suradnja u rjeavanju razvojnih problema2. Razviti regije znanja3. Restrukturiranje gospodarske strukture u regijama i upanijama4. Jaati poduzetniki kapacitet regija i upanija5. Jaati investiranje u regije i upanije6. Jaati regionalne infrastrukturne kapacitete7. Podii kvalitetu ivota u regijama i upanijama


58/96


59/96

Istovrsnost proizvoda - tj. razvojem industrije omoguena je standardizacija proizvoda. Ona

je osobito znaajna u vanjskotrgovinskoj razmjeni (prilagoavanje proizvodaRH standardima

EU-15)

Koncentracija stanovnitva urbanizacija

Nova tehnika podjela rada - promjena tehnike osnovice proizvodnje ima za posljedicu

novu tehniku podjelu rada. Uloga ovjeka u uvjetima moderne, automatizirane industrije

postaje vrlo sloena. Sastoji se preteito u projektiranju, kontroli, upravljanju i regulaciji

proizvodnog procesa.

Propulzivnost - djelatnost koja vue razvoj cijelog nacionalnog gospodarstva, te se naziva

vukuom djelatnosti. Razvija tehniku osnovicu rada za sve druge djelatnosti, snabdjeva sve

sredstvima za rad te je izazvala i danas izaziva pojavu itavog niza djelatnosti koje ranije nisu

postojale (pr. javno zdravstvo, obrazovanje, znanstveno-istraivaka djelatnost)

Porast ivotnog standarda - razvoj industrije je utjecao na skraivanje radnog vremena. Uzemljama koje danas imaju modernu industrijsku strukturu, zahtjeva se skraivanje radnog

vremena sa 42 na 35 radnih sati tjedno. Industrija time omoguuje vie slobodnog vremena

te pojavu i mogunost zadovoljavanja itavog niza novih potreba (turizam)

Snaan razvoj i prodor znanosti u proizvodnju , tj. industrija je djelatnost koja u najveoj

mjeri apsorbira rezultate ZI djelatnosti. Najvie su se razvile one zemlje koje su, u svjetskim

razmjerima, znanje i rezultate ZI djelatnosti u najveoj mjeri ugradile u industrijsku strukturu.

OBILJEJA HRVATSKE INDUSTRIJE

Do 1990.

Industrija je djelatnost zahvaljujui kojoj je Hrvatska ula u srednje razvijene zemlje.No, dugoroniji razvoj industrije temeljio se na ekspanziji proizvodnih kapaciteta iekspanziji zapoljavanja.

Hrvatski industrijski proizvodi su preteito bili namijenjeni zadovoljavanju potrebajugoslavenskog trita.

U Hrvatskoj se zakasnilo sa politikom prestrukturiranja, investicijska politika jereproducirala stalno istu industrijsku strukturu, osim bazine kemijske industrije .

Takav zakanjeli proces prestrukturiranja imao je za posljedicu sve vee tehniko-tehnoloko zaostajanje. Danas ono iznosi 20-25 godina za najrazvijenijim zemljama svijeta.

Kako jedan tehnoloki ciklus traje 7,5 do 8 godina, zaostajanje iznosi tri tehnolo ka ciklusa.


60/96


61/96

INDEKSI PROIZVODNJE, ZAPOSLENOSTI I PROIZVODNOSTI RADA U INDUSTRIJI PO NKD,1990=100

Odabrani pokazatelji industrije Hrvatske ( u %)

Odabrani pokazatelji preraivake industrije Hrvatske (u %)


62/96

U strukturi preraivake industrije 1990. prevladavale su:

a) Proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda 16%b) Proizvodnja hrane i pia 13%c) Proizvodnja metala 11%d) Proizvodnja odjee 8 %

Grane koje se smatraju nositeljima tehnolokog i dugoronog napretka imale su udio od tek

18%

Promjena industrijske strukture Hrvatske nije bila mogua zbog male domae akumulacije

kapitala, te se stoga reproducirala ranija industrijska struktura.

Godine 2004. u strukturi industrije prevladavale su slijedee grane:

a) Proizvodnja hrane i pia 18%b) Proizvodnja koksa i naftnih derivata 15%c) Proizvodnja kemikalija i kemijskih proizvoda 14%

Udio tehnolokih intenzivnih grana tzv. sloenih proizvoda) iznosio je 18%.

Struktura industrije prema namjeni:

Netrajna dobra iroke potronje 36% Intermedijarni proizvodi (bez energije) 38% Proizvodnja energije 14% Kapitalni proizvodi 9% Trajna potrona dobra 3%

Na razvoj preraivake industrije utjecao je niz naslijeenih problema:

Niska efikasnost Prevelik broj zaposlenih Financijska nedisciplina


63/96

Na sporost procesa prestrukturiranja tijekom razdoblja tranzicije utjecalo je:

Netransparentan, nedoreen i nedovren proces privatizacije Nerazvijenost financijskog trita Skromna izravna strana ulaganja Visoka cijena kapitala Neiskoritenost kapaciteta

Preraivaka industrije sudjeluje u vanjskotrgovinskoj razmjeni s vie od 90%.

S obzirom na udio u ukupnom prihodu i izvozu, grane se dijele u tri skupine:

Grane iji je udio u izvozu vei od udjela uUP. Radi se o preteito izvoznousmjerenim granama. U RH su: proizvodnja tekstila i tekstilnih proizvoda, proizvodnja

koe i proizvoda od koe, prerada drva i proizvodi od drva, proizvodnja kemikalija ikemijskih proizvoda

Grane iji je udio u izvozu podjedna k udjelu uUP: proizvodnja elektrine i optikeopreme, proizvodnja prometnih sredstava, ostala preraivaka industrija

Grane iji je udio u izvozu manji od udjela uUP Bitno je vidjeti sa kojim proizvodima Hrvatska moe ui na trite EU:

Najmanja ogranienja se postavljaju za bazine kemijske proizvode, tekstilnuindustriju i industriju obue, te relativno manja ogranienja industriji naftnihproizvoda i proizvodnji papira.

Najvea ogranienja se odnose na uvoz poljoprivredno-prehrambenih proizvoda.Hrvatska ima mogunost plasiranja tih proizvoda putem turizma.

- Strateko opredjeljenje Hrvatske je reindustrijalizacija

- Razvoj uslunog sektora uvjetovan je razvijenou preraivake industrije


64/96

Mogunosti promjene industrijske strukture

Problemima industrijske strukture treba pristupiti dvoetapno, odnosno u kratkom i udugom roku. Da bi se postigli znaajniji pomaci u industrijskoj strukturi, uz

Gospodarstvo - Predavanja u Wordu

Documents

Transcript of Gospodarstvo - Predavanja u Wordu