Fish Hatchery in the Municipality of Bosanska Krupa in northwestern ...
Transcript of Fish Hatchery in the Municipality of Bosanska Krupa in northwestern ...
Mrijestilište u opštini Bosanska Krupa u sjeverozapadnoj Bosni i
Hercegovini: Održivi razvojni pilot projekat
Nedžad Ajanović, Andras Peteri, Sarah Wurzbacher i Thomas Moth-Poulsen
Uvod
U sjeverozapadnoj Bosni i Hercegovini, prije početka rata 1992. godine, bilo je
široko rasprostranjeno prekomjerno korištenje ribljih resursa. Skoro četiri godine
rata u zemlji dovode do još većeg pritiska na ribarstvo, uglavnom zbog nedostatka
hrane za ljude i opšteg bezakonja. U poslijeratnom periodu, praksa prekomjernog
izlova ribe se nastavila, rezultirajući izuzetnim padom riblje populacije. Ovaj održivi
razvojni pilot projekat predlaže da se mrijestilište razvija kao pilot projekat za
opštinu na rijeci Krušnici.
Slika 1. Tok Krušnice prema Bosanskoj Krupi prije ulijevanja u Unu
1
Slika 2. Put koji vodi prema mrijestilištu na rijeci Krušnici
Važno je shvatiti da razvoj mrijestilišta sam po sebi neće riješiti problem situacije
ribarstva u vodenim tokovima opštine Bosanska Krupa. Mrijestilište je samo jedan
dio ukupnog lijeka za ribarstvo u opštini, kantonu i državi. Početna uloga
mrijestilišta fokusirana je na rehabilitaciju zaliha ribe u opštinskim vodenim
tokovima. Kako se broj ribe bude povećavao, mrijestilište treba pomjeriti svoj fokus
proizvodnje na tržište (tj. prodavati mlađ drugim opštinama za poribljavanje i drugim
ribogojilištima za uzgoj za ljudsku prehranu). Rad mrijestilišta treba biti u skladu sa
poboljšanjima u menadžment planu ribarstva koji uključuje održavanje staništa,
očuvanje ribe, alokaciju ribljih resursa, edukaciju, provođenje, popis, monitoring i
istraživanje i poboljšanje regulative sportskog ribolova. Tek tada možemo očekivati
da će se vidjeti napredak u resursima ribarstva opštine Bosanska Krupa, Unsko –
Sanskog kantona i Bosne i Hercegovine.
Projekat
Projekat GCP/BIH/003/NOR “Podrška za povećanje prihoda kroz izgradnju
mrijestilišta u Bosni i Hercegovini” koji uključuje izgradnju mrijestilišta na rijeci
Krušnici u cilju stvaranja radnih mjesta i prihoda za ratne invalide i osobe sa
posebnim potrebama koji žive u Bosanskoj Krupi, finansirala je Norveška vlada.
2
Mrijestilište je posvećeno proizvodnji lokalnih vrsta potočne pastrmke (Salmo trutta
m. fario), lipljena (Thymallus thymallus) i mladice (Hucho hucho) za poribljavanje
prirodnih voda Krušnice/Une (i šire Bosne i Hercegovine) te kako bi se na taj način
pomogla rehabilitacija riblje populacije i revitalizacija lokalnog turizma. Regionalni
ured za Evropu i Centralnu Aziju (REU) pri Organizaciji Ujedinjenih nacija za
hranu i poljoprivredu (FAO), sa sjedištem u Budimpešti u Mađarskoj, provodi
projekat u uskoj saradnji sa Udruženjem sportskih ribolovaca Krušnice, lokalne
nevladine organizacije koja trenutno ima 351 člana.
Ideja projekta potiče od magistarske teze gosp. Nedžada Ajanovića, razvijene
između 1997. i 1999. godine na Univerzitetu u Calgary-u i kasnije potvrđene od
strane državnih službenika i resursnih menadžera, naučnika i lokalnih organizacija
sportskih ribolovaca kojima je dobro poznato područje opštine Bosanska Krupa, sliv
rijeke Une i značaj domaćih salmonida. FAO je u saradnji sa navedenim skupinama
i lokalnim vlastima, bio uključen u formulaciju rehabilitacijskog i razvojnog
projekta. Projekat je pokrenut u decembru 2003. godine velikodušnim doprinosom
Norveške vlade u iznosu od 1 mil. USD.
FAO ima dugoročne i priznate kapacitete u tehničkom savjetovanju za akvakulturu,
naročito u menadžmentu mrijestilišta i praksi poribljavanja. Takođe, FAO se
usavršio u balansiranju očuvanja i upotrebe prirodnih resursa, promoviše odgovorno
domaće ribarstvo i akvakulturu i povećava njihov doprinos sigurnosti hrane. FAO
kroz projekat naglašava normativne smjernice upravljanja matičnim jatom,
genetskim resursima i problemima uvođenja stranih vrsta. Ovi koncepti su stavljeni
u praktičnu upotrebu na terenu u cilju povećanja sigurnosti hrane i poboljšanja
akvatičke biološke raznovrsnosti.
Projekat indirektno doprinosi ciljevima više vladinih projekata, prvo, projektima za
integraciju ratnih invalida i drugo, ekološkim programima. Iako nije vezan za bilo
koji od ovih programa, njegovi doprinosi su još uvijek važni, pogotovo kada se u
obzir uzmu ograničeni resursi koje vlada ima na raspolaganju.
Glavni output-i projekta su: 1) implementacija mrijestilišta na rijeci Krušnici, 2)
obučeno osoblje u mrijestilištu, 3) mlađ domaćih vrsta ribe proizvedenih u
3
mrijestilištu i 4) finansijska dobit od prodaje riblje mlađi. Glavni rezultati su: 1)
povećanje ribe u rijeci Krušnici i 2) povećanje prihoda lokalnog stanovništva od
rada u mrijestilištu i prodaje riblje mlađi, a posljedica može biti i poboljšanje ishrane
ljudi zbog ishrane ribom.
Glavni korisnici su invalidne osobe, osobe sa posebnim potrebama i ribari, direktno
zaposleni na projektu mrijestilišta. Ostali ribari direktno će imati korist od dobiti
mrijestilišta, koja će se davati Organizaciji sportskih ribolovaca za korisnu upotrebu
njenim članovima. Druge interesne skupine dugoročno će imati korist od ukupnog
ekonomskog razvoja tog područja i povećane raspoloživosti ribe.
Projekat se provodi od strane neprofitne firme “Eko riba Krušnica”, koja je u
vlasništvu Udruženja sportskih ribolovaca Krušnica, i koja će nastaviti rad na
projektu ribogojilišta nakon što se donatorksa (Norveška i FAO) pomoć završi.
Mrijestilište je osmišljeno tako da postane finansijski samoodrživo kroz prvu prodaju
riblje mlađi od marta 2010. godine. Projekat je obezbijedio obuku u poslovnom
menadžmentu, marketingu i tehnologiji produkcije ribe za osoblje kompanije kako bi
im dao punu osposobljenost za izvođenje aktivnosti do kraja projektnog perioda.
Prodaja riblje mlađi za snadbijevanje lokalnog ribarstva bi trebala generisati
dovoljno sredstava za podršku mrijestilištu. Projekat će povećati kapacitet lokalne
Organizacije sportskih ribolovaca za proizvodnju ribe i menadžment ribarstva na
održiv i odgovoran način.
Mrijestilište proizvodi samo domaću ribu sa odgovarajućim genetskim
karakteristikama kako bi se obezbijedila ekološka održivost. Pristup pravima
ribolova će biti kontrolisan od strane Organizacije sportskih ribolovaca Krušnice
kako bi se obezbijedila socijalna i ekonomska održivost.
4
Slika 3. Braća Hikmet i Nermin Harbaš sa ulovljenom mladicom nedaleko od
centra Bosanske Krupe
Projekat okuplja različite institucije koje se bave ekologijom, invalidnim osobama i
osobama sa posebnim potrebama, proizvodnjom ribe, menadžmentom ribarstva,
prodajom i sportske ribolovce. Partnerstvo, između ostalog, uključuje: Institut za
ihtiologiju Univerziteta u Sarajevu, Veterinarski fakultet Univerziteta u Sarajevu,
Norfish i druga komercijalna ribogojilišta (koja su takođe trenirala projektno osoblje
u proizvodnji salmonidne ribe velikog obima), Aelvdalen Institute u Švedskoj (koji
je omogućio treniranje projektnog osoblja savremenim metodama za proizvodnju
lipljena), AKVA Group Denmark (vodeća kompanija za razvoj RAS tehnologije),
Organizacija ratnih invalida Bosanske Krupe i Organizacija sportskih ribolovaca
Krušnice.
Projekat je imao tri faze. (I) u prvoj fazi, između 2003. i 2005. godine, pravni okvir
za stavljanje mrijestilišta u upotrebu i tehničko - tehnološko planiranje su završeni uz
učešće domaćih i međunarodnih konsultanata kao i lokalnih stručnjaka. Tokom ove
faze su izgrađeni: put do udaljene lokacije mrijestilišta, objekat mrijestilišta i
postavljene cijevi za snadbijevanje vodom (koje nisu konstruisane prema projektu
tehničke specifikacije i ostaju neiskorištene) iz izvora rijeke Krušnice. Prethodno
5
odabrano lokalno osoblje projekta, ratni invalidi sa procentom invalidnosti 30% -
100% obučeni su za proizvodnju ribe u Švedskoj, Finskoj i Bosni i Hercegovini.
(II) Od februara 2008. godine , provedene su značajne aktivnosti kako bi mrijestilište
bilo završeno. Prema novim globalnim standardima za smanjenje korištenja vode i
za smanjenje opterećenja na okolinu zbog rada mrijestilišta, mrijestilište se sada
temelji na tehnologiji recikliranja vode, usvojene od strane AKVA Group Denmark,
vodeće kompanije u razvoju ove tehnologije. (III) Mrijestilište je započelo sa radom
krajem 2008. godine.
Slika 4. Rezervoar za opskrbu vodom u mrijestilištu
U ovom periodu jedinica za inkubaciju mrijestilišta je bila spremna u svom finalnom
obliku, ali bazeni za matično jato i jedinica za rasta mlađi su još uvijek radili kao
protočni sistemi. Ipak, dovoljna količina ribe je proizvedena u ovim privremenim
sistemima, jedinice za rast mlađi, bazirane na recikliranju vode, koja je sada
završena. Ova riba će se uzgajati do ranog proljeća 2010. godine u novom sistemu i
biti će korištena lokalno ili prodana za svrhu poribljavanja u drugim ribolovnim
organizacijama.
6
Učinak
Poslovi su kreirani za nekoliko invalida i osoba sa posebnim potrebama,
zainteresovanih za aktivan život i korištenje vlastite sposobnosti kako bi poboljšali
oboje, i svoju egzistenciju i svoje okruženje. Samo mrijestilište doprinosi
rehabilitaciji riblje faune proizvodnjom autohtonih vrsta (potočne pastrmke, lipljena i
mladice) ciljanih vrsta i poboljšava sportski ribolov povećanjem prinosa ribe. Osim
toga, strani stručnjaci su uveli nove metode uzgoja salmonida za podršku projektnom
radu. Ove metode su bile primijenjene na aktivnosti projekta. Distribuirani podaci će
sigurno pozitivno uticati na profesionalan pristup regionalnih i lokalnih menadžera
prema genetici riba, pa prema tome pomoći održavanju dovoljne biološke
raznovrsnosti u bosanskim vodama.
Rezultati
Mrijestilište je pogodno za produkciju od oko 250.000 do 450.000 komada riblje
mlađi godišnje (zavisno od veličine). Pet radnika je stalno zaposleno u mrijestilištu
otkako je počela proizvodnja ribe u novembru 2008. godine. Tehnologija
proizvodnje naučena od strane osoblja iz inostranstva prilagođena je lokalnim
uslovima. Trenutno u sistemu postoji 55.000 komada mlađi potočne pastrmke,
veličine 8 cm - 10 cm. Ova riba će se koristiti u svrhu poribljavanja i za prodaju.
Mrijestilište će imati dovoljno prihoda za samoodrživi rad početkom sljedeće godine
nakon prodaje riblje mlađi koja neće biti iskorištena za poribljavanje voda lokalne
organizacije sportskih ribolovaca. Budući da je aktivnost mrijestilišta dobila širi
publicitet, povećao se i interes ribolovaca za rijeku Krušnicu. Dalje povećanje broja
posjetitelja se očekuje nakon poribljavanja rijeke, jer će veća riblja populacija
privlačiti sve više sportskih ribolovaca.
Povratni efekti
Prije rata prirodna ljepota regiona privlačila je mnogo turista. Eko turizam, baziran
na ribolovu pomoću artificirane mušice, bio je veoma važan izvor prihoda za lokalnu
zajednicu. Lokalna zajednica je svjesna vrijednosti prirode u svojoj regiji. Oni su
profitirali od turizma prije rata i smatraju da bi turizam mogao biti jedan od glavnih
7
kanala za dalji razvoj. Štaviše, oni posjeduju emocionalnu vezu sa rijekama ovog
područja, budući da su rijeke bile važna mjesta za igranje za većinu ljudi u njihovom
djetinjstvu, a stotine ljudi su i dalje povezani sa njima kao ribolovci. Dakle, napredak
projekta je praćen od strane lokalne zajednice i očekuje se da će rad mrijestilišta
imati pozitivan efekat na okoliš i njihov život.
Slika 5. Izvor rijeke Krušnice
Slika 6. Gornji tok Krušnice
8
Slika 7. Donji tok Krušnice
Pilot Recirklirajući akvakulturni sistem (RAS) u dolini Krušnice, prvi te vrste u
Bosni i Hercegovini
Kao i svi živi organizmi i ribe utiču na svoj okoliš kozumiranjem hrane i
pražnjenjem metabolita. Potrošnja, količina oslobođenog materijala i lanac
organizama koji imaju koristi od ribljih metabolita su dobro izbalansirani u
prirodnim ekosistemima. Stalna populacija živih organizama, uključujući ribe, se
može razvijati i očuvati u tim prirodnim vodenim sistemima. Ekosistem snadbijeva
riblju populaciju prirodnom hranom i čisti okruženje od ispražnjenih materijala.
Međutim, ovaj balans je poremećen ako se riblja populacija vještački povećava i
opskrbljuje hranom izvan sistema.
Bilo da se ovo događa u prirodnom vodenom toku ili u bazenu za vještački uzgoj,
količina ispražnjenih materijala u prirodni sistem se (pod pretpostavkom protočnog
sistema u prethodnom slučaju) povećava i ne može biti obrađen u ravnoteži po
ekosistem. Proizvodnjom svake tone ribe, proizvodi se oko 300 kg otpadnog
materijala, od toga samo 20 kg azota se pomoću bakterije pretvara u gasovito stanje i
odlazi u amosferu. Posljedica toga je mijenjanje prirodnog okruženja. To može biti
9
umjereno, u kratkom periodu jedva primjetno, ali proces takođe može napraviti
rapidne štete za sistem i dovesti do propadanja kvaliteta vode. Ovaj fenomen se
pojavio u mnogim zemljama gdje su postala rasprostranjena mrijestilišta za
intenzivan uzgoj salmonida ili drugih ribljih vrsta . Da bi se izbjegle gore spomenute
posljedice bez smanjivanja proizvodnje ribe, u zemljama sa visoko razvijenom
ekološkom sviješću, koriste se tehnologije štedi – vodu ili ponovnog korištenja vode
za proizvodnju ribe, uključujući primjenu Reciklirajućeg sistema akvakulture
(RASs). Svakako, količina ispražnjenih metabolita nakon potrošnje jedinice hrane
nije manja u RAS nego što je to u protočnom sistemu ribnjaka. Međutim RAS koristi
mehaničku i biološku filtraciju da koncentrira, razgradi i ukloni skoro sav otpadni
materijal iz bazena za uzgajanje ribe, tako da on ne dospijeva u prirodne vode.
Topivi otpad i hrana su razgrađeni u biofilteru pomoću mikroba koji koriste kiseonik
dok druge gasove oslobađaju u zrak. Takođe, u vodu može biti dodana ekstra
količina zraka ili čistog kiseonika kako bi se ubrzali ovi procesi. Federalni zakon o
zaštiti okoliša, nedavno uveden u Bosni i Hercegovini, prisiljava proizvođače ribe da
uzmu u obzir ekološki uticaj tih primijenjenih tehnologija. FAO sugeriše
uspostavljanje RAS sistema za očuvanje vode u dolini Krušnice u skladu sa svojim
generalnim nastojanjem za zaštitu okoliša bez smanjenja proizvodnih kapaciteta.
Ovaj RAS može poslužiti kao pilot sistem za regiju, on pokazuje ekološki
prijateljske alternative za proizvodnju ribe.
Mrijestilište na rijeci Krušnici je osnovano za proizvodnju mlađi potočne pastrmke,
lipljena i mladice u svrhu poribljavanja. Budući da je glavni cilj mrijestilišta da
proizvede lokalne vrste riba, matično jato je uhvaćeno u rijeci u blizini mrijestilišta
prije perioda mriješćenja. Za dobivanje matičnog jata se koristi proces elektro
ribolova..
10
Slika 8. Sakupljanje autohtonog matičnog jata putem elektro ribolova
Ova tehnika koristi prednost da ribe privlače pozitivno nabijene elektrode koje
emituju istosmjernu struju u vodu. Naboj tijela trenutno uzrokuje privlačenje riba na
elektrode gdje mogu biti prikupljene. Efekat je mnogo izraženiji kod velikih riba
tako da je metod idealan za sakupljanje matičnog jata. Dobivanje ribe iz prirodnih
voda u blizini mrijestilišta pomaže da se izbjegne genetska degradacija riblje
populacije, što bi se dogodilo ako bi bila uzgajana ista zatvorena skupina riba iz
godine u godinu.
Mrijestilište je instalirano u zgradi od 620 m2. Ono obuhvata tri proizvodne jedinice
uz dodatak pomoćnih prostorija. Dvije faze proizvodnje tj. inkubacija i rast riblje
mlađi, provode se u RASs. Matično jato se trenutno čuva u protočnim bazenima
prije oplodnje, ipak, u skoroj budućnosti će svi ovi bazeni raditi kao vodno-
reciklirajuće jedinice. Mrijestilište je projektovala AKVA grupa, vodeća Danska
kompanija u izgradnji RAS.
Jedinica za inkubaciju ima 24 standardna žlijeba za mrijest sa horizontalno
instaliranim koritom za inkubaciju. Odljevena voda iz korita odlazi na mehanički
filter (Hydrotech filter) za uklanjanje zaustavljenog materijala. Filtrirana voda se
usmjerava u rezervoar vode, a zatim ispumpava na gornje bazene i prska kroz
11
biofilter koji je montiran na ovaj bazen. Oko 150 l vode u minuti se vraća u
inkubacijsko korito kroz UV filter kapaciteta od 120 Wat.
Slika 9. Ikra potočne pastrmke u mrijestilištu
Slika 10. Postrojenja za mehaničko i biološko pročišćavanje vode i UV filter
jedinice za inkubaciju
Jedinica za rast mlađi je instalirana na površini od 400 m2.
12
Skica 1. Plan mrijestilišta urađen od strane AKVA Group
Slika 11. Pogled na dio mrijestilišta za rast mlađi i biološki filter
13
Tu su 22 korita za uzgoj ribe, od kojih svaki u sistemu drži tri kubna metra. Odljev
vode iz bazena prvo ide kroz mehanički filter, a onda otiče kroz biofilter.
Biofilter ima ukupnu zapreminu od oko 60 m3. Sastoji se od bio-blokova, dimenzija
55 x 55 x 55 centimetara. Površina jedinice bio-blokova pogodna za taloženje
aktivnih bakterija je 200 kvadratnih jedinica po kubnoj jedinici zapremine. Svaka od
dvije SAER pumpe od 2,2 KW, sa kapacitetom prijenosa vode od 90 m3/h, se koristi
za održavanje recirkulacije. Jedna od pumpi podiže vodu direktno na vrh
degasificirajućeg tornja (visine od 3 m i degasificirajućeg stuba visine 1,5 m) kako bi
se iz vode uklonio CO2 i kako bi se voda obogatila sa O2. Druga pumpa vrši transfer
vode do drugog degasificirajućeg tornja kroz UV filter velikog kapaciteta (za
smanjenje koncentracije cirkulirajućih mikroorganizama). Dva dodatna bazena su
smještena ispod tornjeva. Korita za uzgoj ribe dobivaju vodu iz ovih bazena pomoću
gravitacije.
Mrijestilište na rijeci Krušnici ima automatski stand-by generator. Za povećanje
sigurnosti proizvodnje, instaliran je i višenamjenski alarmni sistem. Ovaj sistem,
prilikom povećanja lokalnih upozoravajućih signala, šalje telefonsku poruku osoblju
u slučaju nedostatka električne energije ili abnormalnosti u vodi i opskrbom
kiseonikom. Za dalja poboljšanja sigurnosti rada, takođe će se koristiti i Oxyguard
sistem. Oxyguard oprema je standardna oprema na recirkulirajućim sistemima.
Oprema konstantno mjeri nivo kiseonika u različitim pregradama tri postrojenja za
recirkuliranje vode. Postoji mogućnost slanja hitne poruke preko telefona ukoliko
nivo oksigena padne ispod tačno određenog nivoa korištenja. U kasnijoj fazi kada
bude instaliran vještački oksigen sistem, sistem će takođe automatski moći da dozira
količinu oksigena.
Najveća dozvoljena zaliha (nosivost) korita za uzgoj ribe je oko 25 kg riblje mlađi po
kubnom metru (75 kg po koritu), što je ekvivalent za 1,6 tona ribe u sistemu. Ova
količina ribe može biti proizvedena u periodu od 5 - 6 mjeseci. Međutim, kapacitet
biofiltera je oko 100 kg hrane dnevno, što će omogućiti povećanje proizvodnje ribe
zavisno od mogućnosti aeracije (oko 2,2 -2,3 tone po ciklusu). Proizvodnja do 3,5
tone po ciklusu će biti moguća ukoliko se sistem opskrbi lokalno generisanim ili
tečnim kiseonikom.
14
RAS tehnologija je energetski intenzivna metoda proizvodnje. Prema preliminarnom
proračunu, oko 7 KW električne energije se potroši za proizvodnju 1 kg riblje mlađi
u mrijestilištu na rijeci Krušnici. Računajući prema današnjim cijenama mlađi i
električne energije, troškovi energije iznose 30% - 40% od ukupnih troškova
proizvodnje, iako ovaj broj jako zavisi od obima proizvodnje.
Dnevni gubitak vode iz jedinice za uzgoj riblje mlađi (što je uglavnom posljedica
otpadne vode koja ističe iz filtera) je otprilike 15 – 20 kubnih metara. Ova voda, sa
ostalim otpadnim vodama, otiče iz mrijestilišta. Ova otpadna voda sadrži
zaustavljene koncentrirane materijale i otopljene metabolite. Ona će oticati u
močvarni sistem (trenutno je u fazi planiranja), gdje će aktivni mikroorganizmi i
makrovegetacija ukloniti otopljene metabolite i pomoći u mineralizaciji materijala
bogatih karbonom. Pročišćena voda će nakon toga oticati nazad u rijeku.
Močvara i centar za edukaciju
Dva su glavna pitanja sa kojima se sada suočava mrijestilište na Krušnici. Prvo, iako
mrijestilište ima uspjeha u proizvodnji potočne pastrmke, proizvodnja lipljena se
pokazala još komplikovanijom. Lipljen se čini mnogo osjetljivijim na zatvorenost u
vještačkim staništima u probnom periodu i vjerovatno će biti neophodno alternativno
postrojenje, barem za zdrav smještaj matičnog jata. Takođe je vjerovatno da će se
kod mladice pokazati slična ograničenja staništa, posebno zbog njihove veličine.
Druga je briga za otpadne vode koje otiču iz mrijestilišta. Iako RAS sistem čini ovaj
objekat nevjerovatno efikasnim za vodu i dalje će postojati neto zapreminski output
od oko 14 – 20 kubnih metara dnevno. Ova voda, iako mehanički i biološki filtrirana,
još uvijek sadrži višak azota i drugih čestica u koncentracijama koje su drugačije
nego prirodni biogeohemijski sastav rijeke. Ova neravnoteža, u ekstremnom slučaju,
može dovesti do komplikacija u rijeci kao što su eutrofikacija, hipoksičke zone i
poremećaj trofičkog nivoa. Hipoksija je posebno opasna za vrstu pastrmke, za koju
je mrijestilište projektovano kako bi je zaštitilo. Iako ovo predstavlja,
malovjerovatan, scenario u najgorem slučaju, još uvijek je u najboljem interesu
mrijestilišta da implementira i treći filtracijski sistem za otpadnu vodu koja će se
vratiti u rijeku. Ova dva slučaja bi mogla biti otklonjena projektom posebnog
sistema: zaštitne, male močvare. Sistem će biti izgrađen nizvodno od mrijestilišta i
15
zauzimati površinu od oko 1.000 m2 – 1.200 m2. Iako je još uvijek u fazi planiranja,
močvara je predviđena da osigura nekoliko bazena za stanovanje matičnog jata, u
više ekološki poznatom okruženju. Niz povezanih bazena takođe će biti dom za više
autohtonih biljnih vrsta, uključujući i akvatičku vegetaciju, obalsko drveće (posebno
vrbe) i travu. Baš kao i u prirodnom razvođu, močvara omogućava “nepropusni
zaštitni sistem” za vraćanje vode u rijeku. Veliki dio zapremine zaustavljenih čestica
i drugih nutrienata koji napuštaju mrijestilište će se reciklirati u ekološkom
vegetativnom filteru čineći vodu sličnijom prirodnom biogeohemijskom sastavu
rijeke prije nego što konačno oteče nazad u nju.
Slika 12. Močvarna vegetacija kao prirodni biološki filter za otpadne vode iz
mrijestilišta
Osim naučne uloge močvare, ona svakako predstavlja i jedinstvenu priliku za nešto
više. Bazeni i vegetacija će imati lijep prirodan izgled. Posjetioci mrijestilišta će biti
u mogućnosti da vide i razumiju vrijednost ekološki dizajniranih sistema koje su
napravili ljudi. Posebno je važno, pokazati ovaj kompleksan ekološki sistem
posjetiocima kako bi se povećala njihova ekološka svijest. U ovom slučaju, močvara
može postati simbol cijelog projekta, pokazujući poštovanje prema ekološkoj
efikasnosti RAS-a jednako kao i vlastitu povezanost sa lokalnom ekologijom
Krušnice, koju radnici u mrijestilištu već pokazuju kroz njihovu konstantnu odanost
projektu.
16