FINAL REPORT ON

A.5.1.3. Conducting participatory research in FFS organized with extension officers (sub-

activity A.5.1.3. Lepidopterous pests)

Renata Bažok, Darija Lemić, Zrinka Drmić, Maja Čačija, Tomislav Kos, Helena Virić Gašparić,

Sveučilište u Zagrebu Agronomski fakultet, Zavod za poljoprivrednu zoologiju,

Siniša Rajak1, 1Viro tvornica šećera d.d.,

Uključene grupe proizvođača:

Godina Grupa proizvođača Tema istraživanja

2013 Tovarnik/Ilača Istraživanje dinamike leta leptira i utvrđivanje pragova odluke

temeljem ulova na feromonima

2014 Tovarnik/Ilača Istraživanje dinamike leta leptira i utvrđivanje pragova odluke temeljem ulova na feromonima

Karanac Istraživanje dinamike leta leptira i utvrđivanje pragova odluke

temeljem ulova na feromonima

Uvod

Obzirom na štete koje njihove gusjenice uzrokuju, štetne sovice u Hrvatskoj podijeljene su u dvije

skupine. Sovice pozemljuše od kojih su najbrojnije sovica ipsilon Agrotis ipsilon, usjevna sovica

Agrotis segetum, te lisne sovice od kojih su najštetnije kupusna sovica Mamestra brassicae,

povrtna sovica Lacanobia oleracea i sovica gama Autographa gamma. Osim sovica od štetnih

leptira na šećernoj repi štete pričinjavaju i gusjenice repinog moljca Scrobipalpa ocellatella.

Istraživanje provedeno 2013. i 2014. godine nastavak je prijašnjih istraživanja provedenih na ovim

šetnicima koje je započelo 2012. godine.

Sovicama pozemljušama nazivaju se vrste leptira kojima se gusjenice zadržavaju u tlu i hrane se

podzemnim i prizemnim organima biljaka. Najčešće napadaju širokoredne kulture, poglavito kukuruz

i šećernu repu. U nas se u usjevima šećerne repe javljaju usjevna sovica i sovica ipsilon.

Sovice su noćni leptiri, neuglednih smeđocrnih boja. Veličine svih vrsta slične su. Duljina je tijela

leptira do 20 mm, a raspon krila 3-4 cm. Gusjenice su smeđe-sive boje, gole, bez dlaka. Tijelo odraslih

gusjenica u kasnijim razvojnim stadijima dobiva masni sjaj. Gusjenice dosežu duljine od 35 do 45 mm.

Životni ciklus

Usjevna sovica vrsta je koja se razvijaja i razmnožava u našim krajevima, a sovica ipsilon migratorna je

vrsta. Dio populacije te vrste zadržava se i razvija u našim krajevima, a dio dolijeće s juga. U

slučajevima jakog doleta, populacija sovice ipsilon naraste do granica kada može uzrokovati velike

štete. Ekonomski najvažnija vrsta sovica pozemljuša jest usjevna sovica.

Gusjenice usjevne sovice i sovice ipsilon razvijaju se iz jaja koje su leptiri odložili tijekom proljeća.

Leptiri tih vrsta javljaju se u svibnju. S obzirom da je sovica ipsilon migratorna i da dolijeće iz južnih

krajeva, leptiri se javljaju nešto kasnije. Jaja odlažu na polja pod okopavinama ili na mlada lucerišta.

Preferiraju zakorovljene usjeve. Gusjenice se razvijaju tijekom 30 do 35 dana. Preko dana zadržavaju

se u tlu, a noću se hrane na površini tla pregrizajući iznikle biljke. Nakon završenog razvoja kukulje se

u tlu i početkom kolovoza daju leptire druge generacije. Gusjenice druge generacije razvijaju se od

sredine kolovoza i tijekom rujna. Ekonomski veće štete uzrokuje prva generacija gusjenica.

Ishrana i štetnost sovica pozemljuša

Štete izazvane napadom prve generacije usjevne sovice i sovice ipsilon mnogo su veće od šteta koje

uzrokuju gusjenice kasnijih generacija. Hrane se tek izniklim biljkama, njihovim podzemnim i

prizemnim dijelovima. Gusjenice svih vrsta iznimno su polifagne. Prema nekim autorima usjevna

sovica ima 150 domaćina. Često se događa da potpuno pregrizu biljku. Posljedica napada jest

prorjeđivanje sklopa što se kasnije ogleda u smanjenom prinosu. Podaci Meszarosa (Čamprag, 1983)

govore da 5 do 10 gusjenica sovice ipsilon može oštetiti 90 % biljaka kukuruza visine 3 do 8 cm. Zbog

velikih šteta katkad može biti potrebno presijavanje dijela ili cijele parcele. Zbog nagloga porasta

proždrljivosti gusjenica tijekom njihovoga razvoja, kao i zbog nagloga smanjenja osjetljivosti na

insekticide, napad sovica pozemljuša mora se uočiti u samom početku razvoja.

Prognoza pojave sovica pozemljuša

Da bi se napad gusjenica pravovremeno uočio prijeko je potrebno pratiti pojavu leptira i provoditi

druge mjere prognoze.

Pojava leptira sovice ipsilon i usjevne sovice može se predvidjeti praćenjem brojnosti leptira s

pomoću feromona. Feromonski mamci hvataju mužjake, vrlo su specifični za pojedine vrste, što je

velika prednost u odnosu na lovne svjetlosne lampe koje su se prije koristile. Ulov leptira omogućuje

uvid u rokove pojave leptira no ne daje informaciju o tome hoće li napad gusjenica biti takav da je

potrebno suzbijanje. Zato je za prognozu brojnosti te dvije vrste potrebno vizualno pregledavati

usjeve da bi se utvrdila brojnost gusjenica, a osim biljaka pregledava se i tlo oko njih. Ako se u

kukuruzu utvrdi prosječno 2 do 3 gusjenice/m2, pristupa se suzbijanju. Suzbijanje bi trebalo provesti

prije nego gusjenice prerastu treći razvojni stadij.

Agrotehničke mjere i nepesticidne metode suzbijanja sovica pozemljuša

Sve agrotehničke mjere koje pospješuju brzi rast biljaka smanjuju štete od sovica. To uključuje

optimalnu gnojidbu, pravovremenu sjetvu, adekvatnu obradu i slično. Jesenskim oranjem dio se

gusjenica izbacuje na površinu i tako se povećava njihova izloženost pticama, ali i niskim

temperaturama. Za odlaganje jaja leptiri preferiraju zakorovljene usjeve pa ako je uspjeh u suzbijanju

korova bio lošiji, može se očekivati veći broj odloženih jaja. To ipak ne mora rezultirati većim štetama

jer se u zakorovljenom usjevu gusjenice hrane i korovom i kulturnom biljkom pa su štete manje nego

u usjevu čistom od korova. Gusjenice sovica pozemljuša napadaju brojni prirodni neprijatelji, a treba

istaknuti muhe gusjeničarke, neke parazitske osice i trčke. Populaciju tih vrsta čuvamo pažljivom

primjenom insekticida na poljoprivrednim površinama i ostavljanjem biljnoga pokrova na rubovima

polja.

U nas su najčešće tri vrste lisnih sovica (Maceljski, 2002), kupusna sovica (Mamestra brassicae L.),

povrtna sovica (Lacanobia oleracea L.) i sovica gama (Autographa gamma L.). Prema Čamprag i sur.

(2003) najčešća vrsta koja napada šećernu repu jest kupusna sovica. Leptir kupusne sovice sive je do

tamno smeđe boje, a tijelo je oko 20 mm dugo. Gusjenice se razvijaju kroz šest stadija, narastu do 40-

45 mm. Mlade gusjenice imaju tri para prsnih i pet pari trbušnih nogu, u početku su zelene boje, a

kasnije poprimaju sivo-zelenu, tamnozelenu ili tamnosmeđu boju.

Životni ciklus

Kupusna i povrtna sovica imaju dvije generacije godišnje. Prezimljuju u obliku kukuljice u tlu na

poljima gdje su živjele gusjenice. Let leptira počinje krajem svibnja i početkom lipnja. Druga

generacija leptira leti krajem srpnja i početkom kolovoza. Tijekom razdoblja leta leptirima pogoduju

površine na kojima cvate mnogo biljaka (Čamprag, 1983). Ženke odlažu jaja na šećernu repu, ali i na

kupusnjače i druge kulturne i korovske vrste. Prva generacija gusjenica pojavljuje se krajem lipnja i u

srpnju, a druga generacija krajem kolovoza. Gusjenice su higrofilne, odgovara im vlaga u usjevu.

Maksimum populacija dostiže od druge polovice lipnja do kraja rujna. Sovica gama migratorna je

vrsta, dio njezine populacije razvija se u nas, ali veći dio dolazi iz južnih krajeva. Leptira pa i gusjenice

te vrste pojavljuju se približno u isto vrijeme kao i druge dvije vrste, iako ova vrsta razvija više

generacija (3-4) i moguće je da se generacije isprepliću (Čamprag, 1983; Maceljski, 2002).

Ishrana i štetnost

Od kulturnih biljaka gusjenice se najviše hrane lišćem šećerne repe, a posebno je prikladna miješana

hrana (kulturna biljka + korov). Na listovima se vide velike nepravilne grizotine, a žile lista ostaju

neoštećene. Jaki napad može počiniti potpune štete. Visoka vlažnost potrebna im je u vrijeme leta i

razvoja jaja te za razvoj prvih stadija gusjenica. Često je za razvoj gusjenica važnija vlaga u usjevu

nego relativna vlaga zraka. Primjerice topli i vlažni svibanj i lipanj jako pogoduju njihovu

razmnožavanju (Čamprag, 1983).

Prognoza i pragovi odluke

Visina populacije kupusne i povrtne sovice na nekom području može se predvidjeti temeljem broja

kukuljica utvrđenih pregledom tla. Taj pregled provodi se na starim repištima, a dobiveni podatci

koriste se kao indikator temeljem kojega se planira kratkoročna prognoza na usjevima u vrijeme

vegetacije. Prognozu napada za pojedino polje tijekom vegetacije potrebno je raditi na osnovi ulova

leptira u feromonskim mamcima ili u lovnim svjetiljkama. Feromonski mamci vrlo su specizirani, te

traže manje znanja pri izdvajanju nego što je potrebno za izdvajanje ulova s lovnim svjetiljkama. Na

polje se postavlja po jedan feromonski mamac za svaku vrstu, a ulov se pregledava najmanje jednom

tjedno. Istraživanja su pokazala da visina ulova leptira u mamcima nužno ne odražava brojnost

gusjenica u usjevu pa dva tjedna nakon maksimalnog ulova leptira treba početi vizualne preglede

usjeva i odlučiti o tretiranju. U vizualnim pregledima pregledava se 100 biljaka u nizu na nekoliko

mjesta (najbolje 10) te se broj gusjenica izražava kao prosječan broj po biljci. Pragom odluke drži se

napad koji bi mogao uništiti više od 10 % lisne mase. Maceljski (2002) navodi da je to 0,5

gusjenica/biljci, a Čamprag i sur. (2003) navode da je to jedna gusjenica/biljci. Kemijskim sredstvima

gusjenice treba suzbijati prije nego prerastu dužinu od 2 cm jer kasnije postaju otpornije na

insekticide.

Agrotehničke mjere i nepesticidne metode suzbijanja

Kao i za sprječavanje napada sovica pozemljuša agrotehničke mjere iznimno su važne za sprječavanje

napada i održavanje populacije te vrste ispod razine kritičnoga broja.

Repin moljac kao štetnik šećerne repe zabilježen je 1874. godine, kada je u Francuskoj i Njemačkoj

pričinio znatne štete (Stanković, 1954). Proširio se u repišta Španjolske i Italije, a nakon Drugoga

svjetskog rata zabilježene su štete i u Bugarskoj i Rusiji. Danas je rasprostranjen u čitavoj srednjoj i

istočnoj Europi, u sjevernoj Africi, na Bliskom istoku, u Iranu i Rusiji. U našim krajevima repin moljac

prvi je put primijećen 1947. godine u Slavoniji, a već 1950. spominje se kao štetnik industrijske repe

na gotovo svim repištima (Fajt, 1951).

Leptir repinog moljca svijetlosmeđe je boje, dug je 8 mm, ima raspon krila 12-15 mm. Prednja su mu

krila tamnija od stražnjih, a ženka je nešto veća od mužjaka (Fajt, 1951). Jaja su ovalna, bijelosivkaste

boje, duga 0,5 mm. Gusjenice moljca najprije su sivozelenkaste boje, kasnije su ružičaste, svjetlije s

trbušne strane. Kada se sasvim razviju, tamnocrvene su boje, duge do 12 mm, (Maceljski, 2002).

Imaju tri para prsnih i pet pari abdominalnih nogu (Čamprag, 1983). Gusjenica stvara niti i obavija

mlade listove paučinastom prevlakom unutar koje je zaštićena pri ishrani. Gusjenice se kukulje u tlu

na 1-5 cm dubine. Kukuljica je duga 5-6,5 mm, svijetlosmeđa je, a do kraja razvoja potamni (Fajt,

1951). Leptiri nove generacije izlijeću nakon 10-20 dana, a tijekom života mogu preletjeti i više

kilometara.

Životni ciklus

Repin moljac s područja je Mediterana, odakle potječe i divlja repa, te se razmnožava u aridnim

uvjetima. Razvija 4-5 generacija u jednoj vegetacijskoj sezoni, a prezimljava na starim repištima u

stadiju odrasle gusjenice ili kukuljice (Čamprag, 2000; Maceljski, 2002). Potyondi i Kimmel (2003)

utvrdili su da u Mađarskoj repin moljac razvija 3-4 generacije. Budući da moljac ima više generacija te

prezimljava u različitim oblicima, miješaju se generacije te istovremeno postoje svi razvojni stadiji u

usjevima šećerne repe. Odrasli oblici javljaju se od proljeća (travanj) do sredine jeseni. Istovremeno s

letom leptira prezimjelih u stadiju kukuljice počinje kukuljenje prezimjelih gusjenica (AgroAtlas,

2009b). Ubrzo nakon izlaska leptira odvija se kopulacija i odlažu jaja. Ženke leptira odlažu 100-160

jaja na biljke šećerne repe. U rano proljeće ženke prve generacije polažu jaja u začetcima mladih

listova. Kasnije generacije leptira polažu jaja na odrasle biljke. Na tim biljkama jaja su položena na

naličju liske, isključivo uz žile, i to na donjoj polovici lista, pojedinačno ili u skupinama 2-30 (Stanković,

1954). Nakon 4-7 dana izlaze mlade gusjenice koje se vrlo brzo ubušuju u biljno tkivo te su vrlo

proždrljive. Gusjenice se presvlače do pet puta, a narastu do 12 mm duljine. Prije kukuljenja gusjenica

napušta repu i zavlači se do 5 cm u tlo, gdje se kukulji. U jesen se veliki dio gusjenica ne zakukulji

nego prezimljuje u zaostaloj repi, u trapu ili u tlu, praveći hodnike u dubinu od 5 cm, gdje ostaju do

proljeća (Fajt, 1951). Mlade gusjenice higrofilne su i ugibaju u suhim vremenskim uvjetima. Također

su osjetljive na mraz (AgroAtlas, 2009b). Razvoj jedne generacije moljca traje 40-60 dana, ovisno o

klimatskim uvjetima. Razmnožavanju repinog moljca pogoduje suho i toplo vrijeme, rana proljeća i

duga jesen. Optimalne su temperature 23-24 °C i relativna vlaga zraka 70-85 %.

Ishrana i štetnost

Gusjenice repinog moljca oligofagne su, hrane se svim biljkama iz roda Beta. Najveće štete čine

šećernoj repi, a javljaju se i na stočnoj repi i cikli (Čamprag, 2000) u proizvodnji korijena i sjemena.

Osim roda Beta biljke domaćini repinom moljcu jesu biljke iz roda Amaranthus, Chenopodium i Sueda

(Plantwise, 2014). Na poljima šećerne repe Fajt (1951) bilježi prve napade na rubovima, a tek kasnije

u sredini parcela. Na napadnutim biljkama gusjenice paučinastim nitima povezuju najmlađe lišće,

izgrizaju ga, zagađuju crnim izmetom, pa na kraju čitav središnji dio pretvaraju u sasvim crnu masu

izumrlih i osušenih lisnih dijelova (Sekulić i Kereši, 2003). Za masovnog napada gusjenice osim

središnjeg lišća napadaju drške starijeg lišća, glavu i vrat korijena pa čak i dijelove korijena koji se

nalaze pod tlom. U toplim i suhim godinama, pogotovo ako je istovremeno na repištima prisutna

repina korjenova uš (Pemfigus fuscicornis) i pjegavost lišća (Cercospora beticola), takve štete mogu

uzrokovati sušenje cijele biljke jer su vanjski listovi suhi, a mladi se ne mogu formirati zbog izgrižene

rozete (Maceljski, 2002), što konačno utječe na prinos korijena i sadržaj šećera (Sekulić i Kereši,

2003). Gusjenice mogu oštećivati i korijen repe u trapu dok čeka preradu. Prva oštećenja mogu se

uočiti već početkom svibnja, postupnim zatopljenjem povećava se brojnost gusjenica, a time i

postotak oštećenih biljaka (Sekulić i Kereši, 2003). Najveće štete čine krajem ljeta. Ako se uoči napad

od 10 do 20 gusjenica po biljci, prinosa korijena snizi se za 19 %, a gubitak je šećera 48 % (Čamprag,

2000). U uzgoju sjemenske šećerne repe, u dvogodišnjem ciklusu proizvodnje, gusjenice repinog

moljca uništavaju pupove sadnica te se u idućoj godini ne razvija cvijet pa biljke ne proizvode sjeme

(Sekulić i Kereši, 2003).

Ako vladaju povoljni klimatski uvjeti naročito je brojna zadnja generacija krajem ljeta i početkom

jeseni kada se može pronaći 25-40 gusjenica po jednoj biljci (Čamprag, 2000; Maceljski, 2002).

Balevski (1952) zabilježio je više od 200 gusjenica na jednoj biljci repe. Gradacije su zabilježene u

Vojvodini 1949.-1952. i 1962.-1963., a tim pojavama u oba slučaja prethodile su dvije godine sa

suhim i toplim razdobljem. Stanković (1954) zabilježio je gubitak od 28000 tona šećera. Krajem 80-ih

također je zabilježena veća pojava repinog moljca u Vojvodini, 1988. godine bilo je napadnuto 91 %

biljaka, brojnost gusjenica bila je 10 gusjenica po biljci (Čamprag, 2000; Sekulić i Kereši, 2003). U

Sloveniji veća je brojnost zabilježena 2003. godine, koja je bila znatno suša i toplija od prosjeka (Valič

i sur., 2005). Znatnije štete u Sloveniji nisu zabilježene unatoč visokoj populaciji, a praćenje brojnosti

nastavljeno je postavljanjem feromonskih mamaca u uzgojna područja repe. U Srbiji 2009. zabilježen

je napad repinog moljca na 70 % usjeva šećerne repe (PSS AP Vojvodina, 2009). Također, u 2013.

uočen je napad na 20-30 % biljaka, međutim, brojnost populacije ostala je ista cijelo ljeto te nije bilo

potrebno suzbijanje (PIS Vojvodina, 2014). U Hrvatskoj se bilježi češća pojava moljca na području

Županje (Maceljski, 2002). Na području Tovarnika zabilježene su štete u suhim i toplim godinama

(2003. i 2007.), (Bažok, 2010). Klimatski uvjeti u područjima uzgoja šećerne repe u Hrvatskoj

omogućuju održavanje te vrste štetnika, te povremeno pružaju povoljne uvjete za njihovo masovno

razmnožavanje.

Prognoza pojave

Sustavno praćenje brojnosti populacije štetnika omogućuje učinkovitu i ekonomičnu kontrolu

štetnika, a i davanje dugoročne i kratkoročne prognoze o intenzitetu napada/pojave. Također,

praćenje dinamike populacije štetnika omogućuje pravovremeno detektiranje žarišta zaraze.

Uništavanjem takvih žarišta djelotvorno se sprječava razmnožavanje i širenje štetnika na nekom

uzgojnom području (Čamprag i sur., 1998). Prva pojava (početak leta) i brojnost populacije može se

znatno razlikovati na dva ili više lokaliteta (čak i ako nisu previše udaljeni) i u uzastopnim godinama

(zbog različitih klimatskih uvjeta). Prednost primjene feromonskih mamaca jest pravovremeno

otkrivanje i praćenje stvarne pojave određenoga štetnika, na određenom lokalitetu, u određenoj

godini. Praćenje populacije feromonima osobito je korisno za uočavanje štetnika poput repinog

moljca, koji se pojavljuju neredovito te se upravo feromonima mogu uočiti na vrijeme (Bažok, 2010).

Sintetizirani su feromoni za praćenje repinog moljca (Bikulova i sur., 1988), te su feromonski mamci

proizvođača CSALOMON® dostupni na tržištu (Bažok, 2010). Feromonski mamci s feromonom

postavljaju se u polja šećerne repe u našim uzgojnim područjima krajem travnja. Temeljem rezultata

istraživanja tvrtke Csalomon, ovisno o lokaciji, na feromon se može hvatati osim moljca i manji broj

drugih leptira porodice Gelechiidae. Međutim, leptiri ostalih vrste te porodice manji su od leptira

repinog moljca, a i prema izgledu dlačica na krilima lako se detektiraju. Feromonska ampula, ovisno o

temperaturama u razdoblju praćenja mijenja se svaka 4-6 tjedana. Ljepljivi dio klopke mijenja se

svakih 7-10 dana. Ako su brojni ulovi potrebno ju je mijenjati i češće. Feromonski mamci idealni su za

praćenje leta šetnika te za pravovremeno otkrivanje eventualne masovne pojave (slika 39.) jer u

situacijama visoke brojnosti štetnika najučinkovitije je upravo suzbijanje ranih stadija ličinki

(Csalomon®, 2014b).

Istraživanja su pokazala da brojnost ulova leptira u mamcima ne odražava nužno brojnost gusjenica u

usjevu pa se tjedan do dva nakon maksimalnog ulova leptira trebaju početi vizualni pregledi usjeva i

treba donijeti odluku o tretiranju. Vizualnim pregledima pregledava se 100 biljaka u nizu na nekoliko

mjesta (najbolje 10) te se broj gusjenica izražava kao prosječan broj po biljci.

Pragom odluke drži se prosječno 4-5 gusjenica po biljci na 50-70 % pregledanih biljaka (u Mađarskoj

je prag odluke 1-5 gusjenica po biljci, a u Ukrajini 3-6 gusjenica po biljci).

Agrotehničke mjere i nepesticidne metode suzbijanja

U suzbijanju toga štetnika potrebno je provoditi sve mjere koje pridonose smanjenju brojnosti

populacije (gusjenica) te smanjenju eventualne štete na šećernoj repi. Kvalitetno i pravovremeno

provođenje agrotehničkih mjera najučinkovitija je metoda sprječavanja razmnožavanja i suzbijanja

repinog moljca.

Smanjenju brojnosti repinog moljca pridonosi rana sjetva šećerne repe, sjetva sorata s bujnijom

lisnom masom, obilna gnojidba, navodnjavanje usjeva, vađenje svih repa u berbi, odnošenje svih

biljnih ostataka s polja i duboko jesensko oranje (Čamprag, 2000). Ranija sjetva osigurava bolju

razvijenost biljke u vrijeme pojave gusjenica repinog moljca, a time i lakše podnošenje mogućih

oštećenja. Sorte s bujnijom lisnom masom te obilnija gnojidba stvaraju nepovoljne klimatske uvjete

za razvoj tog štetnika. Tribel' and Deryugin (1993) preporučuju optimalnu gustoću sklopa 100 000

biljaka/ha. Uz veliku lisnu masu, to su čimbenici koji pridonose smanjenju brojnosti moljca. Stvoreni

mikrouvjeti (pogotovo veća vlažnost) pogoduju i entomopatogenim organizmima, predatorima i

parazitoidima. Sorte repe tolerantne na uzročnika pjegavosti lišća bolje podnose napad gusjenica

nego osjetljive sorte. Minoranskii (1989) utvrdio je da navodnjavanje znatno smanjuje štete

povećanjem vlažnosti koja ne odgovara razvoju gusjenica te omogućuje veću bujnost biljaka čime se,

također, stvaraju nepovoljni uvjeti za razmnožavanje i razvoj repinog moljca. Čamprag i Sekulić

(1994) utvrdili su u uvjetima proizvodnje šećerne repe bez navodnjavanja 100-postotnu zarazu

biljaka, a uz navodnjavanje zaraza je zabilježena na 20 % biljaka, i to s vrlo malim oštećenjima.

Kvalitetno vađenje korijena repe, zaoravanje i odnošenje biljnih ostataka s parcela pridonose

smanjenju brojnosti štetnika i smanjuju njihovo razmnožavanje. Zaoravanje ostataka i dublja obrada

starih repišta trebala bi se obaviti desetak dana nakon vađenja repe da bi se što više gusjenica

zakukuljilo. Zaoravanje kukuljica već na 15 cm dubine gotovo onemogućava pojavu leptira u proljeće

(Sekulić i Kereši, 2003). Gusjenice i kukuljice inficiraju mnoge vrste parazitskih osica reda

Hymenoptera (smrtnost katkad 45-60 %), napose osice porodice Braconidae, vrste roda Chelonella

(AgroAtlas, 2009b), međutim, detaljnija istraživanja nisu provedena.

1.1. Istraživanje dinamike leta leptira i utvrđivanje pragova odluke temeljem ulova na feromonima

Godina provedbe. 2012., 2013., 2014.

Cilj rada – Utvrditi dinamiku populacije štetnih leptira u usjevu šećerne repe te utvrditi pragove

odluke za suzbijanje gusjenica na temelju ulova mužjaka na feromonskim mamcima.

Materijali i metode – Poljski monitoring uporabom feromona. Monitoring štetnih vrsta sovica Agrotis

ipsilon, Agrotis segetum, Mamestra brassicae, Lacanobia oleracea i Autogrpha gamma te repinog

moljca Scrobipalpa ocellatella proveden je u usjevima šećerne repe kroz tri vegetacijske sezone (od

početka svibnja (18. tjedan godine) do kraja kolovoza (35. tjedan godine) 2012., 2013., i 2014. godine

na području Tovarnika (Vukovarsko-srijemska županija). U 2012. godini polje šećerne repe na kojem

je provođeno istraživanje bilo je veličine 45 hektara, u 2013. godini 4.51 hektar te u 2014. godini 1.14

hektara. Udaljenost između navedenih polja je oko 5 km. Feromonske lovke tipa VARL+ Csalomon® s

feromonima korišteni su za hvatanje mužjaka svih vrsta sovica, a ferotrap s feromonom u lovkama

tipa RAG Csalomon® za hvatanje mužjaka repinog moljca. Sve lovke postavljene su u sredinu usjeva

šećerne repe na drvene štapove na visinu od 1,5 metra iznad biljaka. Udaljenost između lovki bila je

20 metara. Dakle, u polje šećerne repe postavljeno je ukupno šest lovki sa feromonima za hvatanje

štetnih leptira, svaka za jednu vrstu. Ulovi su očitavani jednom tjedno, a feromonske kapsule

mijenjane svakih 4-6 tjedana sukladno uputama proizvođača.

Vizualni pregledi biljaka. Vizualni pregledi biljaka šećerne repe provođeni su sukladno metodologiji

objavljenoj u Priručniku izvještajne i prognozne službe zaštite poljoprivrednih kultura (Čamprag,

1983) da bi se utvrdilo intenzitet napada prema oštećenjima listova. U cijelom periodu praćenja

nasumično je odabrano 10 x 10 biljaka dijagonalno kroz usjev šećerne repe na kojima su očitavana

oštećenja na listovima uzrokovana ishranom gusjenica. Bilježen je postotak oštećenih biljaka.

Vremenski uvjeti. Srednja tjedna temperatura zraka (°C), srednja tjedna temperatura tla na 10 cm (°C)

te ukupna tjedna količina oborina (mm) za period od 18. – 35. tjedna u svim godinama praćenja

preuzeta je od Hrvatskog hidrometeorološkog zavoda s dvije, istraživanim lokalitetima, najbliže

meteorološke stanice. Udaljenost meteoroloških stanica i lokaliteta bila je 20 km.

Analiza podataka. Rezultati ulova leptira u navedenom periodu (18.- 35. tjedan) praćenja analizirani

su kao ukupan broj mužjaka po trapu po tjednu u odnosu na prosječnu tjednu temperaturu (ºC),

ukupnu tjednu količinu oborina (mm) te prosječnu tjednu temperaturu tla na dubini od 10 cm (°C).

Podaci o brojnosti leptira, indeksu dominantnosti i meteorološki podaci uspoređeni su između godina

praćenja (2012.-2014.) analizom varijance (ANOVA) korištenjem ARM 9® statističkog programa.

Također, izračunati su korelacijski koeficijenti i provedena je regresijska analiza između ukupnih ulova

mužjaka na feromonima i postotka oštećenih biljaka od gusjenica. Analize su provedene zasebno za

sovice pozemljuše i lisne sovice. Korelacije su klasificirane prema Roemer i Orphal (Vasilj, 2000) koji ih

opisuju kao: r=0.00-0.100 nema korelacije; r=0.10-0.25 vrlo slaba korelacija; r=0.25-0.75 slaba

korelacija; r=0.40-0.50 srednja korelacija; r=0.50-0.75 jaka korelacija; 0.75-0.90 vrlo jaka korelacija;

r=0.90-1.00 potpuna korelacija. Utvrđeni su koeficijenti korelacije, regresijski pravci i koeficijenti

determinacije. Sukladno izračunatoj jednadžbi regresije, izračunate su očekivane štete na biljkama

šećerene repe u uvjetima različitih zaraza.

Rezultati rada – Analizom vremenskih uvjeta u godinama (2012., 2013., 2014.) u periodu istraživanja

(18.-35. tjedan) utvrđene su značajne razlike u temperaturi zraka, temperaturi tla i ukupnim

oborinama (Tablica 1.).

Tablica 1. Vremenski uvjeti u istraživanom razdoblju u svim godinama praćenja.

Year Mean air temperature

(ºC) ± SD

Mean soil

temperature (ºC) ±

SD

Total amount of rainfall

(mm) ± SD

2012 22.26 ± 0,03 a* 24.75 ± 0.26 a 144.71 ± 30.26 b

2013 21.06 ± 0.08 b 23.59 ± 0.45 b 272.75 ± 31.32 ab

2014 19.99 ± 0.19 c 23.05 ± 0.5 b 400.50 ± 3.39 a

HSD P=0.05 0.646 0.74 181.626

*value followed by the same letter are not significantly different (P>0.05; Tukey´s HSD)

Poljski monitoring uporabom feromona. Ulov leptira repinog moljca bio je vrlo nizak u svim godinama

praćenja. Broj oštećenih biljaka bio je visok, posebno u 2012. godini, međutim obzirom na ekstremne

vremenske uvjete (ljeto 2012.) štete na biljkama nisu uzrokovane isključivo ishranom gusjenica

repinog moljca. To potvrđuje i mali broj utvrđenih gusjenica, koje niti u jednom tjednu praćenja nisu

bile iznad kritičnog broja (tablica 2.).

Tablica 2. Ukupni ulovi leptira na feromonima te rezultati vizualnih pregleda na repinog moljca.

2012 2013 2014

LEPTIRI 26 7 27

OŠTEĆENE BILJKE 781 120 233

GUSJENICE 43 22 2

Slikom 1. prikazana je dinamika ulova leptira repinog moljca na feromonima. Premda su ulovi u svim

godinama bili izuzetno niski, ipak je vidljivo da je u 2012. i 2014. postojao porast populacije u prvoj

dekadi 6. mjeseca, trećoj dekadi 6. mjeseca te u trećoj dekadi 7. mjeseca. U 2013. godini leptiri su

prvo puta ulovljeni tek u drugoj dekadi 7. mjeseca, te je njihova brojnost vrlo mala. Mogući razlog je

vrlo topla i suha 2012. godina što je negativno djelovala na repinog moljca, i uzrokovalo vrlo malu

brojnost u 2013. godini. 2013. godina bila je godina umjerenih ljetnih temperatura i oborina te se

populacija repinog moljca oporavila, što je vidljivo u povećanju ulova u 2014. godini. Na slici 2.

prikazana je dinamika oštećenja na biljkama kao i brojevi gusjenica. Oštećenja su bila najveće u 2012.

godini, koja kako je već spomenuto je bila ekstremno sušna i topla, što je vjerojatno i uzrokovalo dio

oštećenja na listovima. Broj gusjenica sukladan je broju ulovljenih leptira, međutim iz razloga što su

oba parametra vrlo niska, daljnje analize nisu provođene.

Slika 1. Ulov leptira repinog moljca na feromonskim mamcima

0

2

1

0

2 2

0

3

5

2

0 0 0 0

1

0

2

0 0 0

2

0

4

3

1 1

0

2

1 1

-1

0

1

2

3

4

5

6

24.5. 31.5. 7.6. 14.6. 21.6. 28.6. 5.7. 12.7. 19.7. 26.7. 2.8. 9.8.

Agro-Tovarnik OPG Lovrić OPG Drmić

2012.

2013.

2014.

Slika 2. Oštećenja na biljkama i brojnost gusjenica repinog moljca

U cijelom periodu istraživanja ukupno je ulovljeno 6214 mužjaka leptira sovica, od čega 1580 pripada

sovicama pozemljušama (504 sovice A. segetum, 1074 A. ipsilon, dok 4634 pripada lisnim sovicama

(591 M. brassicae, 192 L. oleracea, 3851 A. gamma). Najveća brojnost leptira zabilježena je u 2012.

godini, kada je ukupno ulovljeno 2868 jedinki (1087 sovica pozemljuša i 1781 lisnih sovica). Srednja

brojnost populacija ulovljena je 2014. godine (235 sovica pozemljuša i 2140 lisnih sovica), dok su

najniži ulovi zabilježeni 2013. godine (250 sovica pozemljuša i 713 lisnih sovica). Prosječni ukupni

ulovi svih pet vrsta sovica te indeksi dominantnosti pojedine vrste u ukupnom ulovu prikazani su u

tablici 3.

Tablica 3. Srednji ukupni ulovi pet vrsta sovica te udio vrste u ukupnoj populaciji

Species Total capture

(Number of male moths)

Share in the total population

(Percent)

Mamestra brassicae L. 188.99 ± 3.47 b 9.99 ± 0.63 b

Mamestra oleracea L. 46.72 ± 5.09 b 2.12 ± 0.81 b

Autographa gamma L. 1218.8 ± 9.86 a 61.80 ± 0.96 a

Agrotis segetum Denis & Schiffermüller 152.01 ± 4.9 b 7.94 ± 0.82 b

Agrotis ypsilon Hufnagel 282.38 ± 9.46 b* 14.19 ± 1.51 b

HSD P=0.05 24.42 t** 3.005 t

* means followed by the same letter are not significantly different according to Tukey's HSD test, data were

transformed by square root transformation of X+0.5

**Mean descriptions are reported in transformed data units and are not de-transformed

Odnos između broja ulovljenih leptira svih istraživanih vrsta i vremenski uvjeti (srednja tjedna

temperatura zraka, srednja tjedna temperatura tla i ukupna tjedna količina oborina) od 18. do 35.

3

6 6

11 11

25

29 29

32 32 33

36 36 36

39 39

2 4

2 3

2 3

1

4 6

10 10

13 13 13

4

0

4 4 2

5 5 5 5 5 7 7

9 9 10 10

0

5

10

15

20

25

30

35

40

45

24.5. 31.5. 7.6. 14.6. 21.6. 28.6. 5.7. 12.7. 19.7. 26.7. 2.8. 9.8. 16.8. 23.8. 30.8. 6.9.

Agro-Tovarnik broj gusjenica

OPG Lukić broj gusjenica

OPG Drmić broj gusjenica

2012.

2014.

2013.

tjedna u svim godinama istraživanja (2012.-2014.) prikazan je slikom 3. Na slici je vidljivo da je

brojnost sovica viša u godinama s većom količinom oborina i višim ljetnim temperaturama.

Slika 3. Ukupni ulovi leptira po feromonu po tjednu (18. – 35. tjedan) i vremenski uvjeti u

Tovarniku za a) 2012., b) 2013. i c) 2014. godinu

Sovice pozemljuše. U usjevu šećerne repe let mužjaka vrsti Agrotis segetum i Agrotis ypsilon započeo

je krajem svibnja i trajao je do kraja lipnja. Druga generacija leptira započela je let sredinom srpnja

koji je trajao do sredine kolovoza. Prvi maksimum populacije zabilježen je u zadnjoj dekadi lipnja,

drugi maksimum zabilježen je u prvoj dekadi kolovoza. Iznimka se dogodila u 2014. godini kada su

obje generacije leptira hvatane u kraćem periodu s manjim brojem jedinki (slika 3.).

Lisne sovice. Mala brojnost populacija povrtne sovice Lacanobia oleracea zabilježena je u cijelom

razdoblju istraživanja. Samo jedan mužjak ove vrste ulovljen je u kolovozu 2012. godine i u srpnju

2013. godine (slika 3.). Let mužjaka kupusne sovice Mamestra brassicae 2012. godine započeo je u

svibnju i trajao je do kolovoza s podjednakom brojnosti ulovljenih jedinki tijekom cijelog razdoblja

istraživanja. U 2013. godini kupusna sovica lovljena je tijekom lipnja i srpnja. U 2014. godini let je

započeo u svibnju i trajao je do lipnja, a zabilježena je i druga generacija leptira u prvoj dekadi

kolovoza (slika 3.). Brojnost populacije sovice gama Autographa gamma značajno je veća od brojnosti

populacija ostalih lisnih sovica kroz cijeli period praćenja (tablica 3.). U 2012. dva maksimuma leta

zabilježena su za ovu vrstu; jedan u svibnju a drugi u srpnju. U 2013. godini zabilježena je samo jedna

generacije sovice gama, te je brojnost ulovljenih jedinki bila podjednaka u periodu od lipnja do

kolovoza. Populacija sovice game ponovo se povećala u 2014. godini te su opet zabilježena dva

maksimuma, prvi u svibnju, a drugi u srpnju (slika 3.).

Prognoza pojave šteta. Analizom podataka utvrđeno je da je broj ulovljenih leptira sovica pozemljuša

u korelaciji s postotkom oštećenih biljaka (P<0.0001) (tablica 4.). Regresijska analiza ukupnih ulova

sovica pozemljuša u odnosu na postotak oštećenih biljaka od gusjenica rezultirala je linearnim

pravcem (slika 4., tablica 4.) a korelacije između tih dviju varijabli u kategoriji su vrlo jake do potpune

korelacije (prema Roemar i Orphal; Vasilj, 2000). Sve utvrđene korelacije su statistički značajne

(P<0.0001). Varijabilnost koja se izražava koeficijentom determinacije (r2) ovisna je o vremenskim

prilikama pojedine godine. Na slici 4. vidljivo da je ulov od 250 leptira na feromonu indikacija za 20 %

oštećenih biljaka. Iznimka je ponovo 2012. godina kada je pri ulovu od 1100 leptira na feromonu

zabilježeno svega 15-20 % oštećenih biljaka. Regresijske jednadžbe za svaku godinu prikazane su u

tablici 4.

Table 4. Koeficijenti korelacije, koeficijenti determinacije i regresijske jednadžbe za postotak

oštećenja od sovica pozemljuša (y) i ukupni ulovi sovica pozemljuša na feromonu (x)

Year n Correlation

coefficient (r)

Coefficient of

determination (r2)

Probability

(p) Regression equation

2012 18 0.8712 0.7591 0.0001 y = 0.0125x + 1.2061

2013 18 0.8783 0.7713 0.0001 y = 0.0484x + 1.3579

2014 18 0.9581 0.9179 0.0001 y = 0.0063x – 0.3712

Joint analyse 54 0.4731 0.2239 0.0003 y = 0.01x + 5.1572

Slika 4. Regresijska analiza ukupnih ulova sovica pozemljuša na feromonu (x) u odnosu na postotak

oštećenih biljaka od gusjenica (y), Tovarnik, 2012.-2014.

Slično kao kod sovica pozemljuša broj ulovljenih leptira lisnih sovica u korelaciji je s postotkom

oštećenih biljaka (P<0.0001) (tablica 5.) za sve tri godine. Regresijska analiza ukupnih ulova leptira

lisnih sovica (x) u odnosu na postotak oštećenih biljaka od gusjenica (y) rezultirala je linearnim

pravcem (slika 5., tablica 5.), a korelacije između tih dviju varijabli u kategoriji su vrlo jake do potpune

korelacije (prema Roemar i Orphal; Vasilj, 2000). Sve utvrđene korelacije su statistički značajne

(P<0.0001). Varijabilnost koja se izražava koeficijentom determinacije (r2) uvjetovana je vremenskim

prilikama pojedine godine. U 2012. godini uz ukupan ulov od 1800 leptira zabilježeno je 50 %

oštećenih biljaka. U 2013. uz ukupan ulov od 700 leptira zabilježeno je 15 % oštećenih biljaka, dok u

2014. godini ulov veći od 2100 leptira bio je indikacija za samo 15 % oštećenih biljaka (slika 5.).

Regresijske jednadžbe za svaku godinu su prikazane u tablici 5.

Table 5. Koeficijenti korelacije, koeficijenti determinacije i regresijske jednadžbe za postotak

oštećenja od gusjenica lisnih sovica (y) i ukupni ulovi leptira lisnih sovica na feromonu (x)

Year n Correlation

coefficient (r)

Coefficient of

determination (r2)

Probability (p) Regression equation

2012 18 0.9685 0.9379 0.0001 y = 0.0255x + 2.698

2013 18 0.9595 0.9207 0.0001 y = 0.0214x – 1.499

2014 18 0.8922 0.795 0.0001 y = 0.0063x – 0.3712

Joint analyse 54 0.6402 0.4099 0.0001 y = 0.0141x + 2.4124

Slika 5. Regresijska analiza ukupnih ulova lisnih sovica na feromonu (x) u odnosu na postotak

oštećenih biljaka od gusjenica (y), Tovarnik, 2012.-2014.

Zaključci – Vrste praćene ovim istraživanjem S. ocellatella, A. gamma, A. ypislon, A. segetum, M.

brassicae i L. oleracea najvažniji su ekonomski štetnici iz porodice leptira (Lepidoptera) u Europi.

Pregledom literature utvrđeno je vrlo malo istraživanja ovih štetnika, i to starijeg datuma. Tako da

provedeno istraživanje predstavlja prve detaljne rezultate o dinamici populacije leptira u usjevu

šećerne repe, kao i prognozu šteta na temelju ulova leptira na feromonima u određenim vremenskim

uvjetima.

Istraživanje je provedeno kroz tri godine, koje su se značajno razlikovale u vremenskim prilikama u

vegetacijskoj sezoni šećerne repe. Prema DHMZ 2012. godina označena je kao izuzetno suha i topla,

2013. godina bila je umjereno topla i vlažna, dok je 2014. godina zabilježena kao hladna i vlažna.

Rezultati su pokazali da vremenski uvjeti imaju značajan utjecaj na populaciju leptira sovica. Vrući i

suhi vremenski uvjeti 2012. godine negativno su utjecali na drugu generaciju leptira, a time i na

prezimljenje gusjenica. Sukladno tome, u 2013. zabilježena je manja brojnost populacija svih praćenih

vrsta, kao i oštećenja na biljkama. Međutim, umjereno topla i vlažna 2013. godina povoljno je

utjecala na razvoj sovica i došlo je do oporavka populacija svih vrsta. U 2014. godini ponovno je

zabilježena vreća brojnost populacije sovica.

Brojnost repinog moljca na istraživanom području vrlo je niska, te ne predstavlja opasnost u

proizvodnji. Kako razmnožavanju repinog moljca pogoduje suho i toplo vrijeme, rana proljeća i duga

jesen u uvjetima klimatskih promjena svakako bi trebalo nastaviti praćenja leptira pomoću feromona,

što omogućuje pravovremenu reakciju u slučaju povećanja populacije do pragova štetnosti.

Od pet praćenih vrsta sovica, značajno su brojnije vrste iz skupine lisnih sovica. Migratorna vrsta A.

gamma najbrojnija je vrsta na istraživanom području. Suprotno od visoke brojnosti leptira, vizualnim

pregledima biljaka šećerne repe utvrđen je mali broj gusjenica kao i mali broj biljaka oštećenih od

gusjenica. Utvrđeni napad gusjenica bio je ispod poznatih pragova štetnosti za sve vrste. Utvrđene su

korelacije između ulova leptira i oštećenih biljaka u istraživanom periodu unatoč razlikama u

vremenskim uvjetima koje su uvjetovale razlike u veličini populacije tijekom godina. Prema tome, u

toplim i suhim godinama (kao što je bila 2012.) pri ulovu više od 1000 leptira sovica pozemljuša mogu

se očekivati oštećenja na >20 % biljaka šećerne repe. U godinama kada vremenski uvjeti nisu

ekstremni (kao 2013. i proljeće 2014.) istu razinu štete (>20 %) možemo očekivati kod ulova 250

leptira. I u slučaju lisnih sovica vremenski uvjeti utječu na brojnost populacije, a time i na štetnost. U

umjerenim klimatskim uvjetima kakvi su prevladavali 2013. godine pri ulovu od 700 leptira lisnih

sovica može se očekivati šteta na 15 % biljaka. U hladnijim godinama s većom količinom oborina

(2014.) istu razinu štete (15 %) možemo očekivati tek pri ulovu više od 2100 leptira. Za obje grupe

sovica možemo zaključiti da su vremenski uvjeti 2013. godine optimalni za razvoj sovica što rezultira

povećanjem populacije, a time i veću brojnost u narednoj godini. Suprotno tome, ekstremno topli i

suhi vremenski uvjeti utječu na prezimljenje te uzrokuju manju brojnost populacija u narednoj godini.

Rezultati ovog istraživanja dovode do zaključka da su sovice najosjetljivije na temperature i oborine u

lipnju. Ako u tom peridu vremenski uvjeti nisu optimalni druga generacija leptira i gusjenica biti će

smanjena, kao i oštećenja na biljkama. Premda je utvrđena jaka korelacija između ulova leptira i

oštećenja biljaka, ne možemo utvrditi prag štetnosti zbog nekoliko razloga: (i) u istraživanju su

korišteni feromoni za privlačenje mužjaka, stoga ne znamo brojnost ženki u populaciji; (ii) utvrđene

korelacije broja leptira i oštećenja na biljkama ovisne su o vremenskim uvjetima koji prevladavaju.

Feromon za repinog moljca, sovice pozemljuše i lisne sovice uspješno se može koristiti za

prognozu pojave i utvrđivanje dinamike populacije leptira u polju.

Visoki ulovi leptira na feromonskim mamcima ne rezultiraju uvijek visokom zarazom

gusjenicama u polju. Pojava gusjenica i štete od gusjenica ovise o klimatskim uvjetima.

Pravovremeno otkrivanje i praćenje pojave leptira ukazuje na potencijalnu opasnost,

međutim pragove odluke nemoguće je odrediti bez vizualnih pregleda biljaka. Stoga se

odluka o suzbijanju treba donositi isključivo temeljem brojnosti gusjenica.

2. Popis objavljenih publikacija

1. Lemic, D., Drmić, Z., Bažok, R. (2016). Population dynamics of noctuid moths and damage

forecasting in sugar beet. Agricultural and forest entomology. DOI:10.1111/afe.12145

http://onlinelibrary.wiley.com/doi/10.1111/afe.12145/abstract

3. Popis održanih prezentacija proisteklih iz aktivnosti

1. Naziv skupa: Dan polja IPA projekta

Datum i mjesto održavanja: 2.10.2013. Tovarnik

Autori: Bažok, R., Drmić, Z., Lemić, D.

Naslov izlaganja: Pojava repinog moljca, sovica pozemljuša i lisnih sovica u 2012. i 2013. godini

Vrsta prezentacije: priopćenje

2. Naziv skupa: Radionica IPA projekta - Priprema priručnika i smjernica za integriranu proizvodnju

šećerne repe

Datum i mjesto održavanja: 12.-14.12.2013. Zadar

Autori: Bažok, R.

Naslov izlaganja: Repina pipa, žičnjaci, štetne gusjenice i korisna fauna

Vrsta prezentacije: priopćenje

3. Naziv skupa: 58. Seminar biljne zaštite

Datum i mjesto održavanja: 11.-14.02.2014., Opatija

Autori: Lemić, D., Drmić, Z., Bažok, R.

Naslov izlaganja: Mogućnosti prognoze štetnih gusjenica u šećernoj repi primjenom feromona

Vrsta prezentacije: priopćenje

4. Naziv skupa: Radionica IPA projekta

Datum i mjesto održavanja: 15.-17.01.2015., Sveti Martin na Muri

Autori: Lemić, D., Drmić, Z., Bažok, R.

Naslov izlaganja: Pojava repinog moljca i sovica u šećernoj repi

Vrsta prezentacije: priopćenje

5. Naziv skupa: Dan polja IPA projekta

Datum i mjesto održavanja: 27.08.2015. Županja

Autori: Bažok, R., Drmić, Z., Lemić, D., Čačija, M.

Naslov izlaganja: Suzbijanje štetnih gusjenica u integriranoj proizvodnji šećerne repe

Vrsta prezentacije: poster

6. Naziv skupa: Dan polja IPA projekta

Datum i mjesto održavanja: 15.09.2015. Suhopolje

Autori: Bažok, R., Drmić, Z., Lemić, D., Čačija, M.

Naslov izlaganja: Suzbijanje štetnih gusjenica u integriranoj proizvodnji šećerne repe

Vrsta prezentacije: poster

4. Kratki opis suradnje ostvarene s grupama proizvođača

Istraživanje je obuhvatilo jednu temu. U istraživanjima su aktivno sudjelovale dvije grupe, grupa u

Tovarniku/ Ilači i grupa u Karancu. Također ostale grupe proizvođača (Lukač, Ivankovo, Donji

Miholjac, Cerna i Vrbanja) bile su informirane na njihovim redovitim sastancima o problemu s

repinom moljcem, sovicama pozemljušama i lisnim sovicama kao i o provedenim istraživanjima i

rezultatima koji su polučeni.

Grupa proizvođača u Tovarniku/Ilači i Karancu aktivno je sudjelovala u provođenju istraživanja na

temu Istraživanje dinamike leta leptira i utvrđivanje pragova odluke temeljem ulova na

feromonima. Istraživanja su provođena tijekom tri godine, a grupa proizvođača je sudjelovala kroz

dvije godine, 2013. i 2014. Aktivno sudjelovanje proizvođača ostvareno je zajedničkim postavljanjem i

pregledavanjem - očitavanjem ulova na feromonskim mamcima, očitavanjem šteta te analizom

rezultata na kraju svake godine.