Europska Konvencija o Krajolicima 1

PROSTOR

ZNANSTVENI ÈASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM

A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

19 [2011] 1 [41]

ISSN 1330-0652

CODEN PORREV

UDK | UDC 71/72

19 [2011] 1 [41]

1-280

1-6 [2011]

SVEUÈILIŠTE

U ZAGREBU,

ARHITEKTONSKI

FAKULTET

UNIVERSITY

OF ZAGREB,

FACULTY

OF ARCHITECTURE

POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT

267-279

Aktualno Current Themes

Skupovi, tribine

i predavanja

Prikazi knjiga

Conferences, Debates

and Lectures

Reviews of Books

Aktualno

Current Themes

Eseji i ogledi

Rezenzije i prikazi knjiga, èasopisa i izložaba.

Vijesti, suradnja, zanimljivosti, bibliografija, znanstveni skupovi, tribine i predavanja.

Essays and Reviews

Evaluations & Reviews of Books, Journals and Exhibitions.

Information, Cooperation, Topics of Interest, Bibliography, Conferences, Debates and Lectures.

Skupovi, tribine i predavanja | Conferences, Debates and Lectures 19[2011] 1[41] PROSTOR 267

Vijeæe Europe održalo je 6. konferenciju o Eu-ropskoj konvenciji o krajolicima, u Strasbour-gu 3.-4. svibnja 2011. Konferenciju je organi-zirao Steering Comittee for Cultural Heritage and Landscape Cultural Heritage [CDPATEP], Landscape and Spatial Plannig Division, Di-rectorate of Culture and Cultural and Natural Heritage, a na njoj su sudjelovale zemlje èla-nice i zemlje promatraèi Vijeæa Europe, zemlje potpisnice Konvencije te meðunarodne insti-tucije i nevladine organizacije kojima su za-daci djelovanja vezani uz pitanja zaštite kra-jolika. Ciljevi konferencije bili su predstaviti svim sudionicima napredak u primjeni Europ-ske konvencije o krajolicima u protekle dvije godine, u razdoblju nakon 5. konferencije te razmotriti aktualna pitanja i planove vezane uz daljnje aktivnosti u razdoblju 2011.-2013. godine.Europska konvencija o krajolicima1 (Europe-an Landscape Convention, ELC) prihvaæena je od Komiteta ministara Vijeæa Europe (Commi-ttee of Ministers of the Council of Europe) 19. srpnja 2000. u Strasbourgu, nakon èega je otvorena za potpisivanje zemljama èlanicama u Firenci, 20. listopada 2000. godine. Njezin je glavni cilj unaprjeðenje i poboljšanje krajo-lika odgovarajuæim metodama upravljanja i

planiranja s naglaskom na uspostavljanje me ðunarodne suradnje. Konvencija je prvi meðunarodni dokument koji je u cijelosti posveæen svim aspektima krajolika, i to na europskom podruèju. Njezina je pozornost us mjerena posebno na tzv. svakodnevne, obiène krajolike koji nisu predmetom zaštite prirodne ili kulturne baštine radi poveæanja kvalitete života u njima. Osnovna zamisao Konvencije jest ukljuèivanje svih krajolika, primjenjivost na ukupnom teritoriju svake od zemalja èlanica, obuhvaæajuæi pritom prirod-na, ruralna, urbana i periurbana podruèja, bez obzira na njihovu vrijednost kao iznimnih, svakodnevnih, obiènih ili degradiranih. Osim kopna, podruèja kopnenih voda, ukljuèuje i morska podruèja. U širini poimanja i sagle-davanja krajolika kao važnog aspekta života Konvencija daje znaèajan doprinos u provo-ðenju zadataka Vijeæa Europe, osobito u pro-micanju politika demokracije, ljudskih prava i uloge zakona, istražujuæi pritom zajednièka rješenja u glavnim problemima današnjega prostornog razvoja. Namjera je ostvarenje održivog razvitka temeljenog na uravnoteže-nom i skladnom odnosu društvenih potreba, gospodarskih aktivnosti i krajolika. Oèekuje se da bi se razvijanjem nove kulture prostora postiglo poboljšanje stanja krajolika, to u ko-naènici znaèi i poveæanje kvalitete života za-jednice te pojedinaca u njemu. Krajolik je va-žan za dobrobit pojedinaca i društva, stoga se njegova zaštita, upravljanje i planiranje nameæu kao prava i obveze za svakoga. Kao važan element kvalitete života pridonosi

stvaranju lokalnih kultura i identiteta, èime postaje temeljnom sastavnicom europske kulturne i prirodne raznolikosti. Kvaliteta i ra-znolikost europskih krajolika èine zajednièko bogatstvo koje zahtijeva meðunarodnu su-radnju u svrhu njegove zaštite, planiranja i upravljanja.Glavni zadaci zemalja potpisnica Europske konvencije o krajolicima jesu:- Krajolike zakonom priznati kao bitnu sa-stavnicu èovjekove okoline, kao izraz zajed-nièke raznolikosti kulturne i prirodne baštine i temelj identiteta podruèja;- Uspostaviti i provoditi krajoliène (krajo-brazne) politike koje imaju za cilj zaštitu kra-jolika putem donošenja odgovarajuæih po-sebnih mjera;- Ugraditi krajolik u politike regionalnog i urbanistièkog planiranja te u sve druge politi-ke koje bi mogle izravno ili neizravno utjecati na krajolik, kao što su: gospodarstvo, turi-zam, poljoprivreda, promet, vodno gospodar-stvo, šumarstvo, zaštita okoliša, kultura i sl.;- Uspostaviti postupke sudjelovanja javno-sti, lokalnih i regionalnih vlasti u provoðenju krajoliènih politika.Meðu posebnim mjerama u èlanku 6. Kon-vencije istièe se jaèanje svijesti graðana, pri-vatnih organizacija i javnih vlasti o vrijedno-stima krajolika, njihovoj ulozi i promjenama u njima. Identifikacija i ocjena krajolika na èita-vu državnom teritoriju zahtijeva interdiscipli-naran pristup i posebna znanja, zbog èega je posebno važna edukacija struènjaka, ali za

Biserka Dumboviæ Bilušiæ

Napredak u primjeni Europske konvencije o krajolicima

i planiranje aktivnosti u razdoblju 2011.-2013. godine

Strasbourg, 3.-4. svibnja 2011.

Progress Made in the Implementation of European Landscape Convention

and the Planning of Activities for the period 2011-2013

Strasbourg, 3-4 May 2011

The 6th conference of the Council of Europe, CEP-CDPATEP, on European Landscape Convention was held in Strasbourg on 3-4 May 2011. The confer-ence was organized by the Steering Committee for Cultural Heritage and Landscape Cultural Heritage, (CDPATEP), Landscape and Spatial Planning Division Directorate of Culture and Cultural and Natural Heritage. The confer-ence was attended by the European Council member states and observers, counties that ratified the convention and international governmental and non-governmental institutions whose activities are related to the issues of landscape protection. The aim of the conference was to present to all par-ticipants the progress made in the implementation of the European Land-scape Convention in the two-year period since the last conference and to examine current issues and plans for further actions in the period from 2011 to 2013. Although the Croatian report on recent activities that facilitated the implementation of the European Landscape Convention was judged by the Council of Europe as considerable progress, it is necessary to take specific measures, primarily related to organization, in order to create jurisdiction over acts of planning, management and protection of landscape.

1 European Landscape Convention prevedena je na hr-vatski jezik kao Konvencija o europskim krajobrazima, ali prijevod bi trebao glasiti Europska konvencija o krajobra-zima, odnosno krajolicima (pejsažima), buduæi da se u hr-vatskom jeziku za pojam landscape koriste rijeèi krajolik, krajobraz, pejsaž.

268 PROSTOR 1[41] 19[2011] Skupovi, tribine i predavanja | Conferences, Debates and Lectures

uspješno provoðenje zaštite krajolika veliku ulogu ima i široko obrazovanje koje bi treba-lo poèeti u osnovnim i srednjim školama te na visokoškolskim i sveuèilišnim ustanovama. Za uspostavljanje metodologija i kriterija za prepoznavanje i ocjenu krajolika na teritoriji-ma država predlaže se razvijanje meðunarod-ne suradnje razmjenom iskustava i rezultata istraživaèkih projekata.

TEMATSKI OKVIR KONFERENCIJE

Dvodnevna, redovna izborna konferencija bila je podijeljena u nekoliko tematskih sklopova. Nakon uvodnih izlaganja gospodina Jeana Françoisa Seguina, dosadašnjeg predsjedni-ka Konferencije o Europskoj konvenciji o kra-jolicima (Conference on the European Lands-cape Convention) Vijeæa Europe, gospodina Mikkea Haroa, predsjednika Steering Com-mittee for Cultural Heritage and Landscape Cultural Heritage [CDPATEP] i gospoðe Anne Marie Chavanon, predsjednice Sustainable Territorial Develop ment Committee of the Conference of INGOs Vijeæa Europe, pred-stavljeni su zakljuèci radionica održanih u pro-tekle dvije godine:- Landscape and driving forces, održana u Malmöu 8.-9. 10. 2009., gdje se naglašavaju znaèenje krajolika kao vrijednosti za zajednicu i pojedince te potreba njegova ukljuèivanja u sektorske politike, osobito poljoprivredu.- Radionica Landscape and infrastructure for the society održana je u Cordobi 15.-16. 4. 2010. s naglaskom na tome da infrastruktur-ni, energetski i prometni sustavi moraju biti usko povezani i razmatrani zajedno s odr-žavanjem prirodnih, kulturnih i krajobraznih vrijednosti prostora.- Radionica Landscape and wind turbines razmatrala je utjecaj vjetroelektrana na bio-raznolikost, kulturnu i prirodnu baštinu. Glav-ni je zakljuèak da prije planiranja podruèja za postavu vjetroelektrana treba odrediti po-druèja zaštite krajolika i obaviti analize osjet-ljivosti temeljem kojih se pojedina podruèja iskljuèuju iz takvih planova.- Izvješæe s radionce Landscape and terri-tory: landscape management as a proces upuæuje na znaèenje upravljanja promjena-ma u krajoliku i ukljuèivanje svih sudionika.Slijedila su dva bloka izvješæa zemalja èlanica i promatraèa, potpisnica Europske konvenci-je o krajolicima, kroz predstavljanje njihovih aktivnosti provedenih na primjeni konvenci-je. Do danas su Konvenciju ratificirale tride-settri zemlje èlanice Vijeæa Europe: Armenija, Belgija, Cipar, Crna Gora, Èeška, Danska, Fin-ska, Francuska, Grèka, Gruzija, Hrvatska, Irska, Italija, Latvija, Litva, Luksemburg, Makedoni-

ja (the former Yugoslav Republic of Mace-donia), Maðarska, Moldavija, Nizozemska, Norveška, Poljska, Portugal, Rumunjska, San Marino, Slovaèka, Slovenija, Španjolska, Šved-ska, Turska, Ukrajina i Velika Britanija. Potpi-sana je takoðer i od šest zemalja promatraèa: Andora, Azerbejdžan, Bosna i Hercegovina, Malta, Srbija i Švicarska. Treba naglasiti da je Hrvatska bila meðu prvim zemljama koje su potpisale Konvenciju još 2000., a ratificirala je 2002. godine. Izvješæa zemalja sjeverne, zapadne i srednje Europe pokazala su uèin-kovite primjere zaštita krajolika jer su pitanja krajolika ugraðena u javne politike i strategi-je, te u administrativni okvir. Velik broj zema-lja proveo je tipološku klasifikaciju i ocjenu karaktera krajolika (Landscape Character Assessment i Historic Landscape Character), kao npr. Engleska i Škotska, Irska. Atlase kra-jolika izradile su i publicirale: Španjolska, Portugal, Italija, Belgija... Zemlje jugoistoène Europe još su u poèetnim etapama i bave se organizacijskim pitanjima vezanim za pro-vedbu Konvencije. Za razliku od Hrvatske, u veæem broju njih osnovani su Nacionalni ko-miteti sastavljeni od struènjaka iz upravnih tijela i sveuèilišta te imenovani od vlada, sa zadatcima izrade kriterija i metodologije pre-poznavanja i ocjene krajolika.Drugi dan konferencije zapoèeo je izborom novoga predsjednika (Chair of the Conferen-ce on the European Landscape Convention) i dopredsjednika. Za novu predsjednicu izabra-na je dosadašnja dopredsjednica gða Maria Jose Festos iz Portugala, a za dopredsjednika gospodin Adem Bilgin iz Turske. Slijedilo je predstavljanje novog programa za izradu je-dinstvene baze podataka, geoinformacijskog sustava ELCIS (European Landscape Conven-tion Information System) za voðenje doku-mentacije o krajolicima na cjelokupnom po-druèju Europe. Smjernice za oblikovanje pro-grama ELCIS pripremila je grupa struènjaka tijekom dvogodišnjeg rada kao bazu podata-ka koja se sastoji od tekstualnog i grafièkog dijela (karata, planova i fotografija), koje æe za svoje podruèje unositi svaka od zemalja èlanica.Na kraju je predstavljena nova inicijativa UNESCO-a kojom se predlaže donošenje glo-balne konvencije koja bi se na temelju isku-stava primjene Europske konvencije o krajoli-cima trebala uspostaviti kao nov meðunarod-ni instrument i u ostalim regijama svijeta. Dosadašnji pristup UNESCO-a temeljen je na kriterijima svjetske baštine iznimnih vrijed-nosti (outstanding value) za kulturnu i pri-rodnu baštinu te za krajolike. Navedena ini-cijativa prihvaæena je od ove konferencije i

zalaže se za moguænost stvaranja krovne kon-vencije (umbrella convention). Ta krovna kon-vencija može za svaku regiju svijeta razviti konvencije na temelju njihovih posebnih vri-jednosti uzimajuæi u obzir raznolikosti kultu-ra, povijesti i geografije. Europska konvencija o krajolicima može biti pozitivan primjer pri-mjene takve krovne konvencije.Na kraju konferencije doneseni su zakljuèci i prijedlog programa aktivnosti Europske kon-vencije o krajolicima za razdoblje 2011.-2013. godine. Zakljuèeno je ovo:- Konvencija je stupila na snagu u veæini ze-malja, izuzev nekoliko njih koje su ju tek pot-pisale;- Konvencija je èvrsto ugraðena u mnoge na-cionalne politike te ima podršku javnosti, re-gionalnih i lokalnih vlasti, kao i ostalih sudio-nika;- Ukljuèivanje stanovnika potièe se uvoðe-njem nagrada Vijeæa Europe za primjenu kra-jobraznih politika i primjera dobre prakse;- Europska konvencija o krajolicima inovati-van je dokument i nov pristup koji istovre-meno ukljuèuje demokraciju, ekologiju i este-tiku, stoga kombinira djelovanje u pogledu zaštite, upravljanja i razvoja.Planirane su glavne aktivnosti za razdoblje 2011.-2013. godine:- Održavati vitalnost Konvencije kroz konti-nuirano organiziranje sastanaka i radionica Council of Europe Conference on the Europe-an Landscape Convention u podruèju struè-nog djelovanja (Group of Experts). Jaèanje veza izmeðu CDPATEP i CEMAT, odnosno kra-jolika, kulturne i prirodne baštine te prostor-nog i regionalnog planiranja;- Nastaviti i intenzivirati prepoznavanje i vr-jednovanje krajolika, osobito u pogledu pre-kograniène suradnje;- Razvijati informatièki sustav za dokumen-tiranje krajolika ELCIS;- Unaprjeðivati razumijevanje krajolika raz-vijanjem metodologija i javnim djelovanjem;- Pripremiti pedagoški materijal za škole;- Organizirati nagrade Vijeæa Europe za po-stignuæa u krajolicima.

IZVJEŠÆE O AKTIVNOSTIMA NA PRIMJENI EUROPSKE KONVENCIJE O KRAJOLICIMAU HRVATSKOJ

Kao što je veæ navedeno, na konferenciji su zemlje èlanice i zemlje promatraèi Vijeæa Eu-rope u vidu izvješæa predstavili svoje aktivno-sti u protekle dvije godine vezane za primje-nu Europske konvencije o krajolicima, a meðu njima i Hrvatska. Poznato je da je Republika

Skupovi, tribine i predavanja | Conferences, Debates and Lectures 19[2011] 1[41] PROSTOR 269

Hrvatska bila meðu prvim zemljama potpi-snicama Europske konvencije o krajolicima. Tome su pridonijeli: svijest o znaèenju i vri-jednostima krajolika te èinjenica posebnosti hrvatskog prostora, koja se oèituje u razno-likosti tipova krajolika, srednjoeuropskog i mediteranskog podruèja, kao i èinjenica da je u prostoru Hrvatske zastupljeno 36% šum-skih površina, 57% poljoprivrednih površina i 7% izgraðenog prostora (podatci iz 1997. go-dine), a to ukazuje na potencijal za kvalitetan prostorni razvitak i oèuvanje krajolika. Dosad je razlièitim kategorijama zaštite, temeljem Zakona o zaštiti prirode, Zakona o zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara te Ekološkom mre-žom staništa, obuhvaæeno približno 30% dr-žavnog teritorija. Strategijom i Programom prostornog ureðenja RH (1997. i 1999.) pre-poznate su tri glavne krajobrazne regije: pa-nonska, gorska i jadranska, a unutar svake nalaze se razlièite krajobrazne jedinice. Po-druèje Hrvatske u postupku je klasifikacije - provedene 1995. godine, prema tadašnjoj metodologiji koja se temeljila samo na sagle-davanju prirodnih obilježja i bez korištenja alata GIS-a - bilo podijeljeno na 16 krajo-braznih regija. Iako postoje zakonske obveze prepoznavanja i ocjene krajolika, koje proiz-laze iz Zakona o potvrðivanju Konvencije o europskim krajobrazima (2004.) te Strate-gije i Programa prostornog ureðenja (1997. i 1999.), dosad nije provedena sustavna ka-rakterizacija krajolika na nacionalnoj razini. Za provedbu Konvencije u Hrvatskoj su zadu-žena dva ministarstva: Ministarstvo zaštite okoliša, prostornog ureðenja i graditeljstva te Ministarstvo kulture. Da bi se potaknula uèinkovitija primjena Konvencije o europskim krajolicima [ELC], osnovana je krajem 2009. godine u navedenim ministarstvima Meðure-sorna skupina za krajolike, sastavljena od struènjaka raznih disciplina. Tijekom jedno-godišnjeg rada, u kojem su analizirani sadaš-nji problemi i stanje krajolika u Hrvatskoj, osim zakljuèaka radna je skupina predložila nadležnima provoðenje prioritetnih mjera radi zaustavljanja degradacije krajolika i primjenu mjera Konvencije.Pitanja krajolika u Hrvatskoj zastupljena su u nekoliko temeljnih zakona: Zakonu o zaštiti prirode, Zakonu o zaštiti okoliša, Zakonu o zaštiti i oèuvanju kulturnih dobara te Zakonu o prostornom ureðenju i gradnji. Krajolik (kra-jobraz) se spominje i u ostalim zakonima: Za-konu o regionalnom razvoju, Zakonu o poljo-privredi... Glavni strateški dokumenti koji uk-ljuèuju i krajobraznu politiku jesu: Strategija prostornog ureðenja, Strategija biološke i krajobrazne raznolikosti, Nacionalna strate-gija zaštite okoliša, Strategija održivog raz-

vitka, Strategija oèuvanja, zaštite i održivog gospodarskog korištenja kulturne baštine i Strategija ruralnog razvoja. Ali u navedenim je zakonima i strateškim dokumentima krajo-lik tretiran kao uzgredna tema. Osim toga, još uvijek nije postignuto usuglašavanje koji je resor nadležan za krajolik, odnosno za provo-ðenje Zakona o potvrðivanju Konvencije o europskim krajobrazima.

AKTIVNOSTI NA ŽUPANIJSKOJ RAZINI

Grad Zagreb prva je administrativna jedinica županijske razine koja je zapoèela izradu ka-rakterizacije krajolika za potrebe izrade stra-teškog dokumenta: ZagrebPlana - Strategije razvoja Grada. Cilj izrade Krajobrazne osnove Grada Zagreba bio je prepoznati tipove krajo-lika kako bi se razvoj grada temeljio na uva-žavanju krajoliènih posebnosti koje pridono-se oèuvanju njegova identiteta. Prepoznati tipovi i podruèja analizirani su i ocijenjeni u sklopu njihovih kljuènih obilježja te vizual-nog, povijesnog i ekološkog karaktera, vizu-alne i ukupne osjetljivosti, jaèine karaktera i pritisaka razvoja, koji su bili podloga za smjer-nice razvoja za strateško planiranje i up rav-ljanje.Krapinsko-zagorska županija u suradnji s Hr-vatskom sekcijom ECOVAST-a, obilježavajuæi desetu obljetnicu donošenja ELC i u namjeri da potakne izradu Krajobrazne osnove župa-nije, organizirala je u listopadu 2010. godine Meðunarodnu radionicu: Krajolik Hrvatskog zagorja: prošlost, stanje, perspektive. Glavni cilj radionice bio je podizanje struène i javne svijesti o znaèenju prepoznavanja i zaštite krajolika te o potrebi uèinkovitije primjene Konvencije. Radionica je sudjelovanjem struè-njaka iz Austrije i Slovenije naglasila ulo gu i znaèenje prekograniène suradnje u pitanjima krajolika. Skup je osim struènog dijela bio ot-voren i za širu javnost, odgovarajuæi na zah-tjeve jaèanja svijesti, razmjene struènih isku-stava i znanja, a zakljuèci su upuæeni nad-ležnim ministarstvima na daljnje postupanje.U Zagrebu su u travnju ove godine održana dva meðunarodna skupa s temama krajolika. U organizaciji Hrvatskog društva krajobraznih arhitekata i javne ustanove Park Maksimir odr-žan je skup, obilježavajuæi mjesec travanj kao svjetski mjesec krajobrazne arhitekture, na kojem su sudjelovali osim domaæih i struènjaci iz susjednih zemalja, Slovenije i Srbije. Meðu-narodna studentska radionica pod nazi vom Tourism and Landscape organizirana je u su-radnji Udruženja hrvatskih arhitekata i Arhi-tektonskoga fakulteta u Zagrebu s arhitekton-skim fakultetima iz Lisabona i Barcelone.

PLANIRANE AKTIVNOSTI NA PREPOZNAVANJU I OÈUVANJU KRAJOLIKA U HRVATSKOJ

Prema zakljuècima Meðuresorne skupine za krajobraze u Hrvatskoj je potrebno hitno poèe-ti provoditi glavne mjere vezane za pri mjenu Zakona o potvrðivanju Konvencije o europ-skim krajobrazima, koje se prije svega od nose na organizacijska pitanja, uskla ðivanje ter-minologije i sektorske zakonske regulative, pripremu jedinstvene metodologije, kriterija i standarda za karakterizaciju i identifikaciju krajolika, primjenu GIS-a i uspo stavu baze po-dataka o krajolicima te njihovo ukljuèivanje u sustav prostornog ure ðenja. Ponajprije treba organizirati provoðenje sljedeæih aktivnosti vezanih za sprjeèavanje degradacije, pobolj-šanje stanja i zaštitu krajolika:- Osnovati struèno tijelo pri nadležnim mini-starstvima koje bi bilo odgovorno za provo-ðenje sustavne brige o krajolicima;- Pripremiti i donijeti strategiju zaštite krajo-lika s akcijskim planom;- Osigurati zakonsku osnovu zaštite krajoli-ka - ugraditi ga u Ustav RH te provesti izmje-ne i dopune referentnih zakona i podzakon-skih akata;- Integrirati krajolik u ostale sektore koji na nj imaju izravan ili posredan utjecaj, kao što su: poljoprivreda, šumarstvo, promet, vodno gos-podarstvo, turizam, regionalni razvoj i dr.;- Uspostaviti jedinstvenu metodologiju za identifikaciju, inventarizaciju, karakterizaci-ju, ocjenu i zaštitu krajolika - na svim razina-ma (nacionalnoj, regionalnoj, lokalnoj);- Ukljuèiti krajolike u sve razine dokumena-ta prostornog i urbanistièkog planiranja;- Uspostaviti kriterije za zaštitu kulturnih krajolika iznimnih vrijednosti;- Osnovati bazu podataka za krajolike i izra-diti Krajobraznu osnovu Hrvatske;- Omoguæiti informiranje i sudjelovanje jav-nosti u postupcima zaštite, upravljanja i pla-niranja krajolikom;- Ukljuèivati se u mrežu europske suradnje putem prekograniènih i ostalih meðunarod-nih projekata, u struènoj i znanstvenoj po-dršci razmjene iskustava i znanja u pitanjima zaštite, planiranja i upravljanja krajolicima.Navedeni se zakljuèci te prijedlozi mjera i ak-tivnosti u Hrvatskoj izravno nadovezuju na planirane aktivnosti Europske konvencije o krajolicima na meðunarodnom planu. Sadaš-njim postignuæima Hrvatske na primjeni Kon-vencije, prepoznatim od Vijeæa Europe, dana je puna podrška, ali potrebno je uèiniti zna-èajnije korake koji osim jaèanja struène i jav-ne svijesti zahtijevaju pomake na organizacij-sko-formalnim razinama.

270 PROSTOR 1[41] 19[2011] Prikazi knjiga | Reviews of Books

Ana Mrða

Petrinja − Prostorno-povijesni razvoj grada

oèitan sa starih grafika, planova i karata

Nenad Lipovac

Petrinja - Spatio-Historical Development of the Town Shown

on Old Prints, Plans and Maps

Nenad Lipovac

Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultetActa Architectonica - Znanstvene monografije 5Ogranak MH u PetrinjiZagreb, 2010.

Str. 183, ilustr. 133, sažetci, literatura, arhivske ustanove, o autoru[26,5 / 21,5 cm, tvrdi uvez]

Recenzenti: Mladen Obad Šæitaroci, Agneza SzaboUrednik: Zlatko KaraèLektura: Mirjana OstojaPrijevodi: Nenad Lipovac (engleski),

Ružica Lipovac (njemaèki)Dizajn i prijelom: Saša Stubièar

UDK 711.4(497.5 Petrinja) (091)ISBN 978-953-6229-76-5CIP 746373 [NSK Zagreb]

This recently published book was produced as part of the scientific project Croatian Space and Landscape Evaluation Criteria undertaken at the Faculty of Architecture, Zagreb University. The book is a result of the author’s research on the city of Petrinja, especially his expert analysis and critical evaluation of numerous plans, maps and prints. Written and designed as a monographic catalogue the publication contains 79 archival entries, systematically grouped and equally ana-lyzed. The book is a valuable and useful reminder of the need for cor-rect and comprehensive analysis and scientific evaluation of histori-cal prints, plans and maps. Such an approach should serve the pur-pose of discovering and establishing historical and cultural elements of identities of cities with an aim of defining guidelines for the cre-ation of spatial plans which should form a basis of and encourage-ment to urban planners and architects in their future professional and scientific work.

Pet godina nakon objavljivanja knjiga „Petri-nja - Urban History of a Croatian Town as Re-vealed Through Archive Graphics and Maps” i „Petrinja - Urbane Geschichte einer kroatis-chen Stadt auf alten Graphiken, Plänen und Topo-Karten” prof.dr.sc. Nenada Lipovca po-javilo se i hrvatsko izdanje. Navedene knjige nastale su kao proizvod sinteze podataka au-torova magistarskog rada koji je obranjen 1994. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Zagrebu.Tijekom svoga struènog rada krajem 1980-ih godina na izradi nove te sreðivanju i usklaði-vanju postojeæe dokumentacije onodobne op-æine Petrinja autor knjige uoèio je mnogo ne-dostataka i propusta u dotadašnjem urbani-stièkom planiranju. Istražujuæi nastajanje i stvaranje grada Petrinje tijekom 400 godina duge povijesti, pregledao je arhivsku graðu pojedinih arhivskih ustanova unutar i izvan Hr-vatske, u kojima je pronašao velik broj grafiè-ko-likovne i plansko-kartografske dokumenta-cije. U knjizi je opisao i vrjednovao ob raðenu arhivsku grafièku i kartografsku dokumentaci-ju kako bi procijenio njezinu vjerodostojnost i moguænost korištenja pri izradi prostorno--planske dokumentacije za grad Petrinju.Razdoblje unutar kojeg je obraðena prikup-ljena dokumentacija ogranièen je na period izmeðu 1592. i 1945. godine. Razlog definira-nja poèetne godine vezan je za godinu osni-vanja grada (turska palanka Yeni Hissar) i za èinjenicu da dosad nije pronaðena nikakva grafièka ni kartografska dokumentacija ranije srednjovjekovne Petrinje koja se nalazila na

drugoj lokaciji. Uz tu se godinu u turskim voj-nim planovima raða zamisao vezana za iz-gradnju utvrde na putu izmeðu Siska i Karlov-ca, na utoku rijeke Petrinjèice na desnoj obali Kupe. Kao krajnja vremenska granica istraži-vanja odabrana je godina koja zaokružuje veliko razdoblje petrinjske povijesti izmeðu dva svjetska rata (od 1918. do 1945. godine). Sve urbanistièke planove i ostalu dokumen-taciju prostora grada izraðenu nakon 1945. godine autor smatra suvremenom kartograf-skom dokumentacijom, pa ona u ovoj knjizi nije predmet prouèavanja i vrjednovanja.Prikupljena dokumentacija razvrstana je u dvije velike skupine: grafièko-likovnu i geo-detsko-kartografsku dokumentaciju. Svaka od navedenih skupina još je dodatno siste-matizirana na grupe i podgrupe radi jedno-stavnije i jasnije obrade podataka. Knjiga je uoblièena u obliku kataloga od ukupno 79 arhivskih jedinica, u kojem se za svaku arhiv-sku jedinicu uz njezinu reprodukciju donose svi tehnièki podatci (naslov ili sadržaj prika-za, autor, izvor, mjesto i godina objavljivanja, ustanova u kojoj se èuva, tehnika izrade, di-menzije papira, okvira i mjerilo), kao i opis, rasprava i vrjednovanje. Meðusobnom uspo-redbom autor je struèno analizirao i kritièki vrednovao svaku pojedinu arhivsku jedinicu kako bi od redio i oèuvao povijesni identitet osnovnih smjerova urbanoga razvoja grada Petrinje.Skupina grafièko-likovne dokumentacije, koja sadrži vedute i ostale umjetnièke prikaze, od iznimnog je znaèenja za razdoblje Petrinje

kao turske i poslije hrvatske utvrde, buduæi da za taj period nije pronaðena odgovarajuæa planska ili pisana dokumentacija koja bi pre-ciznije dokazala položaj i izgled te utvrde. Autor osobito naglašava vrijednost umjetniè-kih prikaza koji èinjenièno prikazuju Petrinju, posebice Jaschkeov akvarel koji pripada tzv. specifiènoj vrsti „topografskog vedutnog sli-karstva” prve polovice 19. stoljeæa. Skupinu geodetsko-kartografske dokumentacije autor dijeli na planove utvrda i grada te topograf-ske karte. Najveæu vrijednost za istraživanje prostornog razvoja grada imaju planovi gra-da, a posebno se istièe plan iz 1717. godine koji je dosad najstariji otkriveni i potpuno ne-poznat plan Petrinje, dok iz druge skupine autor izdvaja kao najvrjedniju mapu prvih ka-tastarskih karata Petrinjskog Komuniteta iz 1860. godine u kojoj su prvi put sve èestice popisane i oznaèene katastarskim brojevima.Na ovaj naèin autor nas upoznaje s vrlo boga-tom osnovom koja æe svoju pravu vrijednost pokazati u daljnjem istraživanju radi utvrði-vanja povijesnih i kulturnih elemenata identi-teta grada Petrinje, sve u cilju utvrðivanja smjernica za daljnju izradu prostorno-plan-ske dokumentacije grada. Ova je knjiga potvr-da nužnosti pravilnog i sveobuhvatnog struè-nog èitanja, analize te znanstvenog vrjedno-vanja povijesnih grafika, planova i karata nekog podruèja radi rekonstrukcije njegove urbane povijesti koja bi trebala poslužiti kao poticaj ostalim planerima i arhitektima da istražuju i poštuju povijesne vrijednosti ne-koga grada/naselja.

Prikazi knjiga | Reviews of Books 19[2011] 1[41] PROSTOR 271

Ana Mrða

Preobrazba bastionskih utvrðenja

u europskim i hrvatskim gradovima

Damir Krajnik

Transformation of Bastion-Style Fortifications

in European and Croatian Cities

Damir Krajnik

Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultetActa Architectonica - Znanstvene monografije 8Zagreb, 2011.

Str. 79, ilustr. 168, pojmovnik, literatura i izvori, sažetci, bilješka o autoru[26,5 / 21,5 cm, tvrdi uvez]

Recenzenti: Snješka Kneževiæ, Mladen Obad ŠæitarociUrednik biblioteke: Zlatko KaraèUrednica: Ariana ŠtulhoferLektura: Nina RenduliæDizajn i prijelom: Saša Stubièar, Tin Kruhak

UDK 711.165:725.963.3 (497.5) „18/00”ISBN 978-953-6229-78-9CIP 761067 [NSK Zagreb]

This book is based on the author’s PhD thesis entitled Urban Trans-formation of Bastion-Style Fortifications defended in 2007 at the Fac-ulty of Architecture, Zagreb University. The book presents the topic of urban transformations in Croatian and European cities, especially those related to bastion-style fortifications. The author takes a great interest in the analysis of continental Croatian cities where fortifica-tion transformation makes an important element in the formation of the city image. By comparing urban elements created during the 19th century on the sites of former bastion-style fortifications the author concludes that the majority of sites underwent transformation ac-cording to the same model and having very similar results. The quality level of the transformation process in most cases reflected economic circumstances of individual cites. The author stresses the fact that the biggest number of cases show the fortifications were transformed into urban areas containing public buildings and spaces. These urban areas have become community spaces and places for social interac-tion, events, and very active day and night life.

Knjiga je nastala na osnovi autorove doktor-ske disertacije koju je obranio 2007. godine na Arhitektonskom fakultetu Sveuèilišta u Za gre-bu pod naslovom „Urbanistièka preobrazba bastionskih utvrðenja”. Osnovna tema koja se obraðuje u ovoj knjizi jest problematika urba-ne preobrazbe u hrvatskim i europskim grado-vima, posebice preobrazba bas tionskih utvr-ðenja. Autor s posebnom pozornošæu obraðu-je gradove kontinentalne Hrvatske kojih su procesi preobrazbe utvrðenja iznimno važan element u formiranju slike grada.Knjiga se sastoji od šest poglavlja. U uvodnom poglavlju navode se europski primjeri (Rim, Pariz, London, Nancy, Bordeaux, Toulouse) urbanih preobrazbi od antike do 19. stoljeæa. Prema autoru, preobrazbu gradova u povijesti bitno odreðuje izgradnja graðevina javne na-mjene i oblikovanje javnih gradskih prostora. Takvi prostori s koncentracijom javnih graðe-vina, nastali kao spojevi urbanoga tkiva, nosi-telji su prostornog razvoja grada.Razvoj javnih predjela doseže svoj vrhunac ti-jekom 19. stoljeæa - u doba velikih preobrazbi urbanog tkiva europskih prijestolnica, a koje su rezultat društveno-politièke situacije te in-tenzivnoga ekonomskog i demografskog ra-zvoja gradova. O navedenoj temi govori se u drugom poglavlju knjige na primjerima Mila-na, Atene, Pariza, Londona i Barcelone.U treæem poglavlju autor se podrobnije bavi tematikom bastionskih utvrðenja, njihovom izgradnjom kao i preobrazbom, koju osobito ilustrativno prikazuje na primjerima Beèa,

Brna, Bremena i Zittaua. Primjerima svjedoèi da su prostori na mjestu nekadašnjih utvrðe-nja kvalitetno oblikovana proširenja gradske jezgre, da u njima prevladavaju zgrade javne namjene, reprezentativne stambene graðe-vine i javni gradski prostori, odnosno da se u procesima urbane implozije na prostoru grad-skih fortifikacija tijekom 19. stoljeæa redovito formiraju nove urbane vrijednosti i nov iden-titet grada. Oblikovanje prostora na mjestu bastionskih utvrðenja u navedenim gradovi-ma autor povezuje s fenomenom ringa, kao i s pojmom Fringe belta.U èetvrtom poglavlju autor se okreæe doma-æoj problematici izgradnje bastionskih utvr-ðenja i njihovoj preobrazbi u 19. i 20. stolje-æu, osobito u gradovima kontinentalne Hrvat-ske (Bjelovar, Karlovac, Kopriv nica, Križevci, Osijek, Petrinja i Varaždin). Preobrazbe bas-tionskih utvrðenja u veæini navedenih grado-va pokazuju, po autorovu mi šljenju, da su tadašnje gradske vlasti tražile uzore u velikim gradovima Habsburške Mo narhije, odnosno u modelu ringa. Konkretni rezultati provedbe u pojedinim gradovima naj više su ovisili o ekonomskoj situaciji, no u svim je analizira-nim primjerima bitno da novi urbani identitet redovito nastaje upravo na mjestu nekadaš-njih fortifikacija. U nekim su gradovima, po uzoru na europske primjere i urbanistièka kretanja toga doba, nastali kvalitetno obli-kovani središnji gradski predjeli, pretežito s izgradnjom zgrada javne namjene i velikim udjelom javnih gradskih prostora u ukupnoj tlocrtnoj površini. No, u nekim grado vima

prostori dobiveni razgradnjom bastionskih utvrðenja nikada nisu urbanistièki dovršeni.U zakljuèku knjige autor istièe da je cilj dugo-roènog i sustavnog istraživanja ukljuèiti hr-vatsko urbanistièko i pejsažno naslijeðe u širi kontekst te pokazati da su gradograditeljski procesi u Hrvatskoj bili isti ili slièni kao i u Eu-ropi, ali i da imaju neka svojstvena obilježja. Takoðer naglašava da su u najveæem broju primjera preobrazbom utvrðenja oblikovani urbani predjeli s koncentracijom javnih grad-skih prostora i graðevina javne namjene. Sto-ga se postavlja pitanje naèina njihova ko-naènog uoblièavanja u buduænosti. Autor po-stavlja pitanje: kako riješiti te urbanistièko--arhitektonske probleme, kako ih pomiriti ili uskladiti s konzervatorskim zahtjevima?Posljednje, šesto poglavlje sadrži: Pojmov-nik, Literaturu i izvore, Summary, Zusammen-fassung, Riassunto te Bilješku o autoru.Na kraju autor poruèuje struènjacima i planeri-ma da u njihovim planerskim razmišljanjima o središnjim gradskim prostorima nastalim na mjestu nekadašnjih bastionskih utvrðenja tre-ba postojati jasna svijest o njihovoj povijesnoj vrijednosti i potrebi zaštite. Ali takoðer poziva na uoèavanje moguænosti i potencijala urbani-stièkog dovršavanja pojedinih neizgraðenih i neureðenih dijelova takvih prostora, sa snaž-nim naglaskom na ishodišni princip koji je te predjele odredio kao mjesta koncentracije jav-nih gradskih prostora i graðevina javne na-mjene, a ujedno i kao oblikovno-funk cionalne spone urbanih cjelina jezgre i predgraða.


Nikola Matuhina

Urbanistièko planiranje 3 i 4

‘Tromostovlje’ i Borongaj u Zagrebu

Izbor studentskih radova akademske godine 2007./08.

Urban planning 3 and 4

‘The area of three bridges’ and Borongaj in Zagreb

Selected student projects of 2007-2008 academic year

Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u ZagrebuZagreb, 2010.Str. 207, ilustr., popis studenata[20 / 20 cm, meki uvez]Uvodni tekstovi: Krunoslav Šmit, Dubravka Vraniæ, Jesenko Horvat, Sonja Jurkoviæ, Mladen Obad ŠæitarociUrednici: Krunoslav Šmit, Dubravka VraniæSuradnici: Blanka Levaèiæ, Domagoj MarakoviæIzvršni urednik: Zlatko KaraèRecenzenti: Tihomir Jukiæ, Bojana Bojaniæ Obad ŠæitarociLektura: Mirjana OstojaPrijevod na engleski: Vlatko BrozGrafièko oblikovanje i prijelom: Dubravka Vraniæ,Blanka Levaèiæ, Domagoj MarakoviæUDK 711.4(497.5 Zagreb)”00”ISBN 978-953-6229-70-3CIP 723695 [NSK Zagreb]

Urban planning 3 and 4: ’The area of three bridges’ and Bo-rongaj in Zagreb is the title of a catalogue of students’ works within the urban planning course programmes of the pre-Bo-logna period, completed with the academic year 2007/08 at the Fa culty of Architecture of the University of Zagreb. Uncom-promising and in some cases even radical solutions are con-ceptually grouped together and represented graphically. Scale models and written descriptions are also included. These works show the students’ maturity in dealing with cur-rent issues of urban transformations regarding the city of Za-greb. The catalogue is supplemented with a series of texts written by the heads of the courses and other people involved in the research as well as a collection of graphic works provid-ing additional explanations of the proposed solutions.

Objavljena u sklopu fakultetskoga znanstve-noistraživaèkog programa „Prostorne trans-formacije Hrvatske - oèuvanje identiteta i održivi razvoj” voditeljice Sonje Jurkoviæ, ova je knjiga svojom formom kataloškog pregle-da zapravo izbor najuspješnijih studentskih radova kolegija Urbanistièko planiranje 3 i 4 pri Katedri za urbanizam, prostorno plani-ranje i pejsažnu arhitekturu Arhitektonskoga fakulteta Sveuèilišta u Zagrebu. Ona sadrži nekoliko od ‘kompromisa’ osloboðenih, èak radikalnih vizija buduæega razvoja grada ve-zanih za urbane preobrazbe strateških grad-skih predjela - u ovom kontekstu podruèja „Tromostovlja” i Borongaja u Zagrebu.Prologom urednika Krunoslava Šmita i Du-bravke Vraniæ daje se uvid u osnovnu struk-turu publikacije, kao i preliminaran problem-ski kontekst lokacija te osnovnih didaktièkih zamisli provoðenja kolegija Urbanistièko pla-niranje 3 i 4. U uvodnom su dijelu, odnosno u tekstualnim osvrtima profesora - koordina-tora zadataka Sonje Jurkoviæ i Jesenka Hor-vata, obrazloženi procesi i kriteriji vrjednova-nja pojedine lokacije. Mladen Obad Šæitaroci zakljuèuje uvod konciznim osvrtom na dota-dašnji razvoj i èvrstu tradiciju Katedre, o èemu zorno svjedoèe i radovi odabrani za ovu knjigu.

Kljuèni dio publikacije - preglednik student-skih radova - tematski je podijeljen u dva di-jela naslovljena sukladno urbanistièkom ko-legiju pri kojem su rješenja nastala, odnosno prema prostornim cjelinama kojih se proble-matika obraðuje: „Urbanistièko planiranje 3: Tromostovlje” i „Urbanistièko planiranje 4: Borongaj”. Svaki od navedenih dijelova op-remljen je popisom studenata - autora pu-bliciranih projekata i njihovih voditelja, na-kon èega koordinatori kolegija dodatnim tek-stualnim prikazima pobliže izlažu osnovne probleme i stajališta vezana za pojedinu lo-kaciju. Nailazimo zatim na jezgrovit osvrt mentora - voditelja, kao i na sažetak preda-vanja prorektora Sveuèilišta Bojana Baletiæa vezanog za povijest razvoja Sveuèilišta i sa-držajnu koncepciju buduæega sveuèilišnog kampusa Borongaj.Iako naglašeno individualnih pristupa, stu-dentski su projekti grupirani po srodnosti pla-nerskih stajališta i novoproizvedenih urbanih oblika. Tako su radovi Urbanistièkog plani-ranja 3: „Tromostovlje” kategorizirani u èetiri grupe: „Urbani artefakti”, „Potezi”, „Vertikalni akcenti” i „Platforme”, od kojih je svaka pred-stavljena odabranim dijelovima teoretskih pu-blikacija autora poput Alda Rossija, Rema Ko-olhaasa i dr. Programi kolegija Urbanistièko

planiranje 4: „Borongaj” predstavljeni su kroz „Urbane poveznice”, „Ge neratore razvoja”, „Uravnoteženi razvoj” i „Etapnost i protokol” te su takoðer popraæeni isjeècima tekstova uglednih arhitekata i teoretièara. Svaki od objavljenih studentskih radova predstavljen je nizom prostornih shema, nacrtima urbanistiè-kog rješenja te vizualizacijama i prostornim prikazima. Navedeni prilozi upotpunjeni su autorovim tekstualnim obrazloženjem stajali-šta izgraðenog na teme lju analitièkog pristupa problemu, kao i tumaèenjem osnovne zamisli i završnog rješenja. Sadržaj knjige popraæen je i fotografskom dokumentacijom koja dodatno tumaèi kontekst te omoguæuje stjecanje svoje-vrsnih ‘instant’ impresija.Knjigom je dokumentirana više od èetiri deset-ljeæa razvijana ‘predbolonjska’ tradicija pre-nošenja urbanistièkih znanja u postupku sa-zrijevanja studenata arhitekture, pri èemu æe u reformi urbanistièkih kolegija (koju su veæ is-kusile prve ‘bolonjske’ generacije) zasigurno biti i metodološki korisna. Ova knjiga nesum-njivo pridonosi buduæim naraštajima arhiteka-ta u uèenju procesa promišljanja i oblikovanju vlastita intelekta tijekom studija, a bit æe za-nimljiva i velikom broju struènih osoba i usta-nova ukljuèenih u aktualnu problematiku ur-banoga razvoja i preobrazbe gradova.


Zagreb - City Dwelling and Residential Estates is a scientific monograph which deals with the issues of habitation from the standpoint of spatial demographics, sociology, contemporary history and urban planning theory. An interdisciplinary approach to the topic provides an objective insight into the conditions of residential estates planning and Zagreb housing projects. In the light of the ongoing economic crisis this ana-lytically structured and graphically comprehensive treatment of the topic is of considerable use. Through tables, text and illustrations the publication gives a critical overview on the current situation serving thus as a basis for better planning of residential development in Za-greb. This study has been made at the request of the City Office for Strategic Planning and Development of the City headed by Prof. Tiho mir Jukiæ. This book forms part of the Zagreb trilogy which also includes recently published City Projects and still unpublished Spatial and De-mographic Changes.

Tin Oberman

Zagreb - stanovanje u gradu i stambena naselja

Tihomir Jukiæ, Ivan Mlinar, Marina Smokvina

Zagreb - City Dwelling and Residential Estates

Tihomir Jukiæ, Ivan Mlinar, Marina Smokvina

Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultetActa Architectonica - Znanstvene monografije 8Grad Zagreb, Gradski ured za strategijsko planiranjei razvoj GradaZagreb, 2011.

Str. 128, ilustr. 117, lit. 52, dokumentacija, internetski izvori[30 / 23 cm]

Recenzenti: Alenka Deliæ, Sreèko PeganUrednici: Zlatko Karaè, Irena MatkoviæLektura: Mirjana OstojaGrafièka oprema: Saša Stubièar

ISBN 978-953-6229UDK 711.582 (497.5 Zagreb) ”19/00”CIP 766104

‘Zagreb - stanovanje u gradu i stambena na-selja’ znanstvena je monografija koja obraðu-je problematiku stanovanja s gledišta prostor-ne demografije, sociologije te novije povijesti i teorije urbanizma. Primijenjeni interdiscipli-narni pristup daje objektivan uvid u stanje zagrebaèke stanogradnje i planiranja stam-benih podruèja. Uz recentne publikacije na temu stambenoga standarda [Bežovan, 2005.] i tržišta nekretninama [Tica, 2002.], autori smatraju kako se radi o kvalitetnom doprino-su temi koji bi trebao služiti kao temelj bu-duæoj izradi nove strategije razvoja Zagreba.Autori otvaraju nekoliko važnih tema, meðu kojima kao najvažnije izdvajaju analitièki pre-gled planiranja gradskih naselja i kritièki os vrt na planirana podruèja stambene namjene u aktualnom Generalnomu urbanistièkom planu Grada Zagreba. U prvom dijelu knjige obraðena su odabrana zagrebaèka stambena naselja, kronološki poèevši s Prvim svjetskim ratom. Naselja su sistematizirana u cjeline prema dekadama koje u grubo odgovaraju i razlièi-tim srednjoroènim gradskim planerskim stra-tegijama. Standardi stanovanja i planerske strategije analizirani su u kontekstu vremena kroz smjenu razlièitih društveno-politièkih ureðenja i u kontekstu prostora kroz razlièite obuhvate zagrebaèke administrativne regije. Stanovanje je jedna od najvažnijih planerskih tema. Bez obzira na društveno-politièko ure-ðenje, planiranju stanovanja trebalo bi pri-

stupati cjelovito, i to razraðenom dugoroè-nom strategijom koja obuhvaæa i kratkoroène i srednjoroène aspekte planiranja. Autori obraðuju i nezaobilaznu temu bespravne i div-lje gradnje koja je svojevrstan lajtmotiv svih razvojnih razdoblja na našemu prostoru.U svjetlu aktualne gospodarske krize razliko-vanje podruèja gradnje na novim prostorima (greenfield) i gradnje unutar podruèja preo-brazbe (brownfield) èini se posebno korisno. Buduænost gradskoga planiranja stambene gradnje prouèena je i u kontekstu povijesno oèitanoga principa prenamjene vojnih i indu-strijskih podruèja. Radi procjene trenutaènoga stanja planirana su gradska stambena po-druèja podrobno grafièki i tabelarno obraðena prema kriterijima prenamjene, površine obu-hvata, planirane namjene (prateæi sadržaji), vrsti intervencije i provedbene procedure. U tome kontekstu posebno je zanimljiva i anali-za sadašnjim Generalnim urbanistièkim pla-nom propisanih parametara za stambenu izgradnju, stavljenih u korelaciju s antologij-skim Gropiusovim i Le Corbusierovim ana-lizama odnosa brojèanih pokazatelja i tipova stambene gradnje.Koristan je prilog i sažetak o Društveno us-mjerenoj stambenoj izgradnji [DUSI], do-dan kao posljednji prilog, ‘izvan službenoga programa’. DUSI, meðu ostalim, govori i o ulozi Arhitektonskoga fakulteta kao znaèaj-nog, znanstvenog i struènog sudionika u for-

miranju razvojnih strategija osamdesetih go-dina prošloga stoljeæa. Kratak pregled eu-ropskih povelja vezanih za temu planiranja stambenih podruèja dodan je s namjerom da ilu strira potrebu za usklaðivanjem zakonske regulative radi osiguravanja kvalitetnijeg sta-novanja i moguæeg ulaska Republike Hrvat-ske u Europsku uniju.Ova je studija realizirana na zahtjev Gradsko-ga ureda za strategijsko planiranje i razvoj Grada Zagreba u Zavodu za urbanizam, pro-storno planiranje i pejsažnu arhitekturu pod vodstvom autora, prof. dr.sc. Tihomira Jukiæa. Sudeæi prema domišljato dizajniranim žutim koricama, knjiga se može èitati kao poèetni ili kao završni dio trilogije ‘Zagreb’. Središnji ili poèetni dio trilogije jesu ‘Gradski projekti’ naranèastih korica, a završni ili središnji dio još su neobjavljene ‘Prostorno-demografske promjene’ crvenih korica. Poredane jedna uz drugu, žuta, naranèasta i crvena naslovnica otkrivaju slova ‘ZG’. Pomno osmišljen vizual-ni identitet pridonosi vrijednosti i suvreme-nosti izdanja.Ova monografija donosi vrlo kvalitetno gra-fièki popraæen povijesni analitièki pregled izvedenih i planiranih stambenih naselja na podruèju Grada Zagreba. Kao takva, zasigur-no je znaèajan doprinos i nastavi na Arhitek-tonskom fakultetu. Ona æe poslužiti i kao vri-jedan podsjetnik i izvor podataka arhitekton-skoj i široj javnosti.


Marko Rukavina

Zagreb - gradski projekti u postupku planiranja grada

Tihomir Jukiæ, Mojca Smode Cvitanoviæ

Zagreb - urban projects in the process of urban planning

Tihomir Jukiæ, Mojca Smode Cvitanoviæ

Sveuèilište u Zagrebu, Arhitektonski fakultetActa Architectonica - Znanstvene monografije 8Zagreb, 2011.

Str. 123, ilustr. 93, lit. 36, dokumentacija, internetski izvori,[30 / 23 cm]

Recenzenti: Hildegard Auf-Franiæ, Sreèko PeganUrednici: Zlatko Karaè, Irena MatkoviæLektura: Zlata SantriæGrafièka oprema: Saša Stubièar

ISBN 978-953-6229-79-6 [AF]UDK 711.16 (497.5 Zagreb)”00”CIP 760794

Termin ‘gradski projekt’ u planerskoj doku-mentaciji Grada Zagreba, prema autorima, javlja se prvi put 2000. godine u dokumentu Zagreb 2000+ Nova urbana strategija. Pitanje gradskih projekata u Zagrebu delikatno je ponajviše zbog nejasnoæe definicije te odno-sa politike i struke. Ova je publikacija zna-èajan znanstveni doprinos poèetku istra ži-vanja te kompleksne teme u Republici Hr-vatskoj.Knjiga je strukturirana u sedam poglavlja, kroz koja autori rasvjetljavaju problem defi-nicije gradskoga projekta i genezu proble-matike koju pojam oznaèava. Tekst dono-si analizu aktualne planersko-zakonodavno--politièke zbilje i prikaz potencijalnih stra-nih komparativnih primjera. Ovaj rad autori zakljuèuju odreðivanjem kriterija za odabir gradskih projekata.Povijest ‘zagrebaèkoga gradskog projekta’ 20. stoljeæa autori dijele na dva bitna raz-doblja. To su razdoblje od 1930. do 1986. godine i ono od 1986. do 2009. godine. U ra-nijem razdoblju autori su kao primjere mode-la gradskoga projekta izdvojili kapitalne pla-nove poput Idejnog rješenja Južnoga Zagreba (Novi Zagreb) i nekoliko natjeèaja koji se bave središnjom gradskom osi. Vezano za novije razdoblje, posebno je zanimljivo i de-taljno prikazan odnos neprihvaæenoga pri-jedloga GUP-a iz 2000. godine i donesenoga plana iz 2003. godine. Definicija gradskoga projekta usporeðena je kroz tekstualni i za-konski aspekt te kroz autorsku grafièku inter- 1 Autori citiraju: Zagreb 2000+ Nova urbana strategija

Urban projects in Zagreb raise a delicate issue primarily due to an im-precise definition of the term ”urban project” as well as to a relatation-ship beteen politics and profession. This publication is a significant scientific contribution to the first stages of research of this complex topic in Croatia. The authors have provided a critical analysis of Za-greb’s political and architectural circumastances and scientifically ela-borated the need to redefine urban project with an emphasis on precise definition of criteria for project selection. The authors showed seven positively assessed models of west european cities in order to illustrate their arguments. The authors created for this scientific monograph graphic representations of the main topics and problems which make possible for the readers to explore the data individually and come to their own conclusions.

pretaciju podruèja grada oznaèenih kao grad-ski projekt. Pedeset i sedam prostora prema trenutaèno važeæem GUP-u Grada Zagreba iz 2007. (2009.) egzaktno je popisano, numeri-rano i zatim tablièno obraðeno prema krite-rijima raspoznatljivosti u samom planu, mo-guænosti etapne realizacije, približnoj površi-ni obuhvata, temeljem koje je donesena i kategorizacija velièine (<5 ha, 5-20 ha, 20-50 ha i >50 ha), prema vlasništvu i planiranoj namjeni. Sukladno tabliènoj numeraciji, gra-fièki prikazane lokacije razraðene su i prema kriteriju provedbene procedure. Iz ovoga po-sljednjega biva primjerice vidljiva diskrepan-cija izmeðu grafièkog i tekstualnog dijela GUP-a Grada Zagreba 2007. (2009.). Naime, za znaèajan broj gradskih projekata nije ucr-tana obveza ni za izradu detaljnoga urbani-stièkoga plana ni urbanistièko-arhitektons-koga natjeèaja unatoè jasnoj odrednici iz tekstualnog dijela. Odabrani kriteriji birani su s intencijom moguænosti jasne usporedbe sa stranim primjerima.Odabir stranih primjera znakovit je, uzevši u obzir problematiku definicije gradskoga pro-jekta, kao i nepostojanje identiènog termina u planovima odabranih zemalja. Na taj naèin autori izražavaju jasno stajalište o svrsi, kri-teriju odabira i društvenoj ulozi podruèja oznaèenih kao gradski projekt. Svi su primjeri iz zapadne Europe i mahom su znaèajno veæi od veæine obuhvata ‘zagrebaèkih gradskih projekata’. Karakterizira ih dugo razdoblje ili etapnost realizacije. Za svaki od primjera

odreðen je fokus i odabran podnaslov s in-tencijom ukazivanja na moguæe modele prim-jenjive na Zagreb. To su Mitterrandovi ‘veliki projekti’ urbane obnove (Parc de la Villette, Opéra Bastille, Bibliothque Nationale de France i drugi) u Parizu, projekti rekonstruk-cije s fokusom na stanovanju u Berlinu, ‘ur-bana reciklaža’ s fokusom na javnom prosto-ru u Barceloni, revitalizacija gradskoga sre-dišta i transformacija luke u Rotterdamu, ‘poticanje specifiènosti’ u Londonu, strate-gija transformacijskih fokusa u Beèu, rekon-strukcija obalnoga pojasa Osla i ‘urbana in-tenzifikacija’ u Helsinkiju. U odabranih osam gradova prikazani su primjeri koji se razlikuju brojem i velièinom zahvata, u rasponu od sustava manjih potprojekata do jedinstvenih ‘strateških megagradskih projekata’. Svi pri-kazani planovi imaju jasan zajednièki naziv-nik. Provedeni su kao dio jasne i cjelovite gradske dugoroène strategije s izraženom brigom za društveni interes, ‘kontrolu grad-skog teritorija i gospodarsko urbanu repro-dukciju grada’.1

Ova je studija opremljena autorskim gra-fièkim prilozima koji odlièno ilustriraju osnov-ne teme i probleme te èitatelju omoguæavaju da sam prouèi podatke i donese svoje za-kljuèke. Autori predlažu ponovno vrjednova-nje aktualnih gradskih projekata uz postav-ljanje jasnih kriterija za njihov odabir.


Zgrada Željpoha arhitekta Stanka Fabrisa iz-graðena je na zagrebaèkom Trgu maršala Tita od 1961. do 1964. godine. Veæ desetljeæima izaziva rasprave, da bi nakon pola stoljeæa postojanja izgubila izvorni izgled. Knjiga arhi-tekta Zlatka Juriæa i povjesnièarke umjetnosti Ane Vukadin govori o njezinu nastanku, ni-jekanju prava na postojanje i zaboravu, a u naše doba i osudi na pregradnju. U knjizi se istražuje povijest arhitektonskih, urbanistiè-kih i konzervatorskih koncepcija kao povijest straha od praznine i strukovne recepcije gra-ðevine koja se pojavila na sjeverozapadnom dijelu Trga, podsjeæajuæi da rasprave o uvo-ðenju novih struktura u stare ambijente nisu zaobišle ni naše krajeve.Knjiga je podijeljena u šest kritièko-povije-snih poglavlja. Autori su se na poèetku vratili u pretpovijest problema, vraæajuæi èitatelja u doba nastanka Trga. Tako je otvoren problem odnosa nove arhitekture prema genezi jed-noga od omiljenih gradskih trgova, kao klju-èan za poimanje i tretiranje Fabrisova djela. U prvom se poglavlju govori o oblikovanju pro-stora koji je iz trgovišta pretvoren u trg s re-prezentativnim javnim graðevinama, na-mijenjenim znanosti i kulturi. Spomen Koža-riæeva Prizemljenog sunca u tom kontekstu upuæuje na ‘neprihvatljivost’ novih sadržaja unutar stilski i namjenski postojanog am-bijenta. Kako bi se shvatila složenost izazova za arhitekta koji je, nakon višedesetljetnog prekida u projektiranju, trebao ‘dovršiti’ Trg, autori u nekoliko odlomaka prikazuju što se zbivalo s parcelom na spoju Trga i Deželiæeva

Marko Špikiæ

Zgrada Željpoha u Zagrebu

Rasprave o arhitektonskoj interpolaciji

Zlatko Juriæ, Ana Vukadin

Željpoh Building in Zagreb

Debates on architectural interpolation

Zlatko Juriæ, Ana Vukadin

Arhitektonski fakultet Sveuèilišta u ZagrebuActa architectonica - Znanstvene monografije 7Zagreb, 2011.

Str. 159, ilustr. 192, bilj. 307, bibl. 119, arhiv. izvori 6, biografije autora[26 / 21 cm, meki uvez]

Recenzenti: Julija Lozzi-Barkoviæ, Ariana Štulhofer,Andrej Uchytil

Urednik biblioteke: Zlatko KaraèUrednica knjige: Ariana ŠtulhoferLektura: Vesna Arsovski, Nina Renduliæ

ISBN 978-953-6229-77-2UDK 72.02(497.5 Zagreb)”19/00”CIP 757238

The book is an overview of the history of construction and reception of the Željpoh building in Zagreb designed by Stanko Fabris. The history of Maršal Tito Square, where the building was erected is presented through Historicist design of the square, monumental architecture and the space in the north side of the square which for decades re-mained unbuilt. The prehistory of the building construction comprises several designs made from 1911 to 1938 by esteemed Croatian archi-tects (Ehrlich, Albini, Kauzlariæ, Carnelutti, Ebert, Denzler, Turina). Af-ter WWII a new generation of modernist architects considered both interpolation and the construction of new large-scale structures in the vicinity of the building to the detriment of the existing historical struc-tures (Ibler, Turina, Rašica, Vitiæ). The book also brings the history of the reception and criticism of Fabris’ design for the Željpoh building which facilitated the formation of theoretical syntheses on interpola-tion even before the ICOMOS charter of 1972 on introduction of con-temporary architecture into ancient groups of buildings.

prilaza. Rijeè je o još jednoj pretpovijesti, obilježenoj neizvedenim projektima za Oficir-ski dom izmeðu 1911. i 1938. godine. Tom je razdoblju, kao i onomu nakon 1945., zajed-nièka pojava uglednih projektantskih imena: H. Ehrlicha, A. Albinija, M. Kauzlariæa, A. Car-neluttija, V. Eberta, J. Denzlera i V. Turine.Da nakon 1945. nije bila rijeè tek o punkcijskoj dogradnji veæ i o šire postavljenom urba-nistièkom promišljanju osjetljiva ambijenta, pokazuju zamisli modernistièkih arhitekata. Projekti Iblera iz 1954. te Turine, Rašice i Vitiæa iz 1958. pokazuju da nova arhitektura nije trebala služiti kao usamljen glasnik uto-pije, nego se predstaviti kao osvajaè prostora koji zbog poboljšanja životnoga standarda na-meæe invenciju, nijeèuæi povijesne ambijente.Upoznajuæi se s takvim prijedlozima, èitatelju postaju jasnije pozicije s kojih je 1957. kretao Fabris kada je zapoèeo risati graðevinu dovr-šenu 1964. godine. Autori knjige posvetili su jedno poglavlje genezi projekta i mijenama izazvanim osudama koje su dolazile iz redova arhitekata, a od 1961. i gradskih konzerva-tora. Te rasprave ukazuju na jaèanje skepse koja se nije odnosila na percepciju moderniz-ma, nego na problem njegova dijaloga s po-stojeæim ambijentom. Tim problemom autori se bave u treæem poglavlju gdje se u kro-nološkom redu donose ocjene kritièara inter-polacije: G. Gamulina, M. Preloga, V. Turine, R. Ivanèeviæa, A. Albinija, A. Pasinoviæ i B. Magaša. Oni su pomogli nastanku veæih teo-rijskih rasprava o interpolaciji. Zato u èetvr-

tom poglavlju èitamo o nastanku teorijskih sinteza kod veæ spominjanih pisaca, koji su 1969. okupljeni u anketi èasopisa ”Arhitektu-ra”. Autori pritom istièu Ivu Maroeviæa koji je od 1975. do 1986. pisao o teoriji i metodama interpolacije.Knjiga je zakljuèena pregledom posljednjih desetljeæa propadanja Fabrisove graðevine, od prijedloga redizajna osamdesetih godina preko pokušaja naknadne izvedbe izvornoga projekta devedesetih do prenamjene za Mu-zièku akademiju od 2003. godine. Autori su trima završnim poglavljima znatno obogatili ovu zanimljivu i dragocjenu knjigu dodavši joj Katalog projekata vezanih za prostor na kojem je nastala Fabrisova zgrada, životopise sudionika dogaðanja i preglednu kronologiju zbivanja na Trgu od 1856. do 2004. godine.Fabrisova graðevina danas je u agoniji: veæ se godinama rastavlja, a u bliskoj buduænosti èeka je pregradnja prema projektu arhitekta Milana Šosterièa. Knjiga æe nas podsjetiti na njezin kratak i buran život, ali i na odnos koji imamo prema arhitektonskoj kreaciji, bez ob-zira na to koji ideološki, povijesni ili estetski predznak nosi. Djelo je osvježavajuæe jer objedinjuje arhitektonska i povijesno-umjet-nièka gledišta, sretno izbjegavajuæi odvoje-nost struka. Pisana je pohvalno jasnim i sa-žetim stilom, stapajuæi brojna povijesna svje-doèanstva i komentare u izvrsnu interpreta-ciju jednog projekta koji je postao sinegdo-hom interpolacije i tretiranja modernistièke arhitekture u našoj zemlji.


Melita Èavloviæ

Povijest moderne arhitekture II.

Od Franka Lloyda Wrighta do Franka O. Gehryja: Organski slijed

Udžbenik za studij arhitekture

Bruno Zevi

History of Modern Architecture II

From Frank Lloyd Wright to Frank O. Gehry: Organic Continuity

Textbook for Architectural Studies

Bruno Zevi

Golden marketing - Tehnièka knjigaArhitektonski fakultet Sveuèilišta u ZagrebuZagreb, 2010.

Str. 640, bibliografija, kronološke tablice, popis ilustracija, kazalo, pogovor, bilješka o autoru[28,5 / 22 cm, tvrdi uvez]

Recenzenti: Nikola Filipoviæ, Ivan Juras,Karin Šerman, Tomislav Premerl

Urednica: Mia Roth-ÈerinaStruèna redaktura: Karin ŠermanPrijevod: Zorana Sokol GojnikUrednik biblioteke: Zlatko Karaè

ISBN 978-953-212-267-1

The recently translated book History of Modern Architecture II has been published as a second volume of Zevi’s original one-volume handbook. It presents the development of an organic approach to architecture in the USA in the period from the end of the 19th century to the 1990s. The shift in design methodology, which was recognized and interpreted by Zevi through accomplishments of selected architects, emerged for the first time in the works of American architect Frank Lloyd Wright. Better understanding of the wider context of this architectural development was made by chronological tables of prominent scientific and artistic contributions at the end of the book. Each introductory text about a topic is accompanied by rich illustrative material which includes draw-ings and photographs of each analyzed period. Even if published with a 60 year delay, the book offers a coherent approach to what was at that time a current architectural concept.

Organizam kao zatvorena forma, kojoj ništa ne nedostaje i kojoj su svi egzistencijalni dije-lovi veæ inherentni, poslužila je kao izvor in-spiracije za cijeli set arhitekata koji su nak-nadno bili oznaèeni kao sljedbenici organ-skog principa. Kao što je sama pretpostavka nosila u sebi dozu idealizacije, tako i arhitek-tura oznaèena kao organska nosi simbolièku poruku koja se više ili manje uspješno prepo-znaje u projektima ovog pristupa, onih u ski-cama ili realizacijama. Organski se pristup dosljedno prikazuje kao superiorniji onomu koji je u isto to doba bio izuzetno prisutan, a taj je racionalan, dok u sebi dovodi u uzroè-no-posljediènu vezu arhitektonsku strukturu s izborom materijala njezine realizacije.„Povijest moderne arhitekture”, informativan je prikaz koncepta organske arhitekture s po-sebnim naglaskom na njezinu amerièku epi-zodu. Strukturiran kronološki, unutar pet po-glavlja, poèinje s razdobljem kraja 19. stolje-æa, moderne amerièke arhitekture i njezina zaèetnika Franka Lloyda Wrighta, da bi se za-vršilo s 1990-im godinama 20. stoljeæa i aktiv-nostima Franka Gehryja. Dodatan bonus knji-ga nudi na samom kraju gdje se u vidu kro no-loških tablica daje širi kulturološki kontekst svakog razdoblja. Svako poglavlje identiène je strukture, a ona se sastoji od cjelovitog problematskog prikaza odreðenog razdoblja, koje je zatim potkrijepljeno uglavnom foto-grafskim ilustrativnim materijalom arhitek-tonskih ostvarenja. Oni autori ili pristupi koji su nedovoljno predstavljeni uvodom, dobili su širu tekstualnu elaboraciju upravo na pri-padajuæim im ilustrativnim stranicama.

Prvi je svezak „Povijesti moderne arhitekture”, koji prati slijed od Williama Morrisa do Alvara Aalta, identiène unutarnje strukture i prisutan u hrvatskom prijevodu od 2006. godine. Za-jedno s ovim prijevodom, njegovim sastavnim dijelom, dobivena je tako, opsežno ilustrirana i vrijedna monografija. Ona je na talijanskom jeziku tiskana 1950. godine, nakon Giedionova djela „Prostor, vrijeme i ar hitektura”, uspored-nog diskursa. Kratka sek venca organskog pri-stupa arhitekturi zastup ljena je i u Zevijevoj knjizi „Znati gledati ar hitekturu”, tiskanoj u hrvatskom prijevodu 2000. godine, dok se na temu organske arhitekture, i to kroz njezino znaèenje iskonske povezanosti s prirodom, osvræe i Neven Šegviæ u tekstu „Organska arhi-tektura F. L. Wrighta”.U prvom poglavlju pod naslovom „Moderna tradicija i rani racionalizam u SAD-u” autor se bavi poèetcima i dostignuæima Èikaške škole. Iako inovacije koje istièe kao kljuène za pro-mjenu arhitektonske oblikovne paradigme nisu bile amerièki, veæ zapravo europski izum, njihovo je oživotvorenje rezervirano za Veliki kontinent. To je razdoblje predstavljeno kao pripremno za pojavu jednog autora, pa iako se to isprva tek naznaèuje, kasnije postaje sve oèitije. Frank Lloyd Wright protagonist je slje-deæeg poglavlja, a njegova æe arhitektonska misao biti u pozadini svake interpretacije ka-snijih povijesnih arhitektonskih tendencija. Upravo se na njegovom primjeru autora - ar-hitekta koji se nije osjetio sputan ogranièava-juæim elementima tradicije koju su mnogi prije njega bezrezervno slijedili - iznosi sa-

svim nov pristup stvaranju. Odbacuju se po-znati, sigurni pristupi arhitektonskog jezika oponašanja i dopušta se tadašnjem suvreme-nom trenutku da bude proživljeno kroz arhi-tektonski projekt. Kao argument potvrde od-reðene metode usporeðuju se dva pristupa, onaj Le Corbusiera s onim F. L. Wrighta. Tamo gdje prvi postavlja pravila kontrolirajuæi kraj-nji arhitektonski proizvod, ovaj drugi bavi se postupcima i naèinom pristupa problemu, ne sluteæi u potpunosti kamo æe ga on dovesti. Ovaj koncept propitkuje se dalje u poglavlju „Wrightova meðunarodnog utjecaja” u ko-jem se nagoviješta pitanje istinitosti slijeðe-nja Wrightova pristupa, za razliku od iskljuèi-vo formalne pripadnosti pokretu, koja posta-je sve aktualnija. „Organski pokret u SAD-u” donosi sada veæ razvijenu organsku prièu u metropolitanskom kontekstu, za razliku od one europske. Meðuratno razdoblje nije bilo blagonaklono prema realizaciji organskog koncepta na primjerima veæeg mjerila novih europskih gradova jer je tu pristup testiran iskljuèivo unutar granica pojedinaènih ostvare-nja. Posljednje poglavlje, vremenski najduže, obiluje generacijski ne baš složnim arhitekti-ma. Upravo zbog njihove brojnosti i rastaka-nja organske ideje u niz frakcija i autorskih pristupa, ovo razdoblje obiluje arhitekton-skim strujanjima.Iako napisana nedugo nakon rata i više puta naknadno nadopunjavana, ova knjiga svjedo èi o proteklom vremenu kroz ideološki obojane rakurse, pa se zbog toga može i ona izložiti kri-tici s današnje pozicije suvremenog trenutka.


Boris Dundoviæ

Kastélyépítészet és kastélykultúra Magyarországon

A historizmus kora

Sisa József

Arhitektura i kultura dvoraca Maðarske

Doba historicizma

Sisa József

Vince Kiadó, Budimpešta, 2007.

Str. 388, ilustr. 306, lit., kazalo imena, izvori, summaryJezik: maðarski[25 / 19 cm, tvrdi uvez]

Glavna urednica: Katalin KrénKartu izradio: Béla NagyPrijevod na engleski: Jeremy HowardGrafièka dizajnerica: Tünde Kálmán

ISBN 978-963-9731-31-8

The book ”Arhitecture and Culture of the Hungarian Castles - Historici-sm” about the Hungarian castles as well as the customs and cultural habits of their inhabitants between 1840 and 1914, written by dr.sc. József Sisa, is the result of the author’s in-depth research over the years into the Hungarian architecture and culture. The first part of the book gives an account of the commissioners and architects who designed the castles including the social circumstances of their origin. The author gives particular prominence to the most influential historical figures of the period: the Károly and Andrássy families as the major patrons, and Miklós Yblo as the most influentical architect. In addition, the book gives a description of the styles and building technologies, the interior designs and parks. The second part of the book gives a brief analysis of each castle including a survey of their most important features, original drawings, plans and photographs, and historical reviews. The castles in Cabuna, Donji Miholjac and Dioš in Slavonia have also been included. This lavishly produced book offers a unique, comprehensive and acces-sible survey of more than 80 castles.

O maðarskim se dvorcima, tijekom gotovo stotinjak godina moglo èitati samo u kraæim èlancima i nedostupnim fakultetskim studija-ma, a svaki pokušaj njihove sinteze u jedin-stveno djelo bio je naizgled nemoguæ. Stoga je knjiga uglednoga povjesnièara umjetnosti dr.sc. Józsefa Sise, od 2007. godine kada je izašla, prepoznata kao jedno od najvažnijih izdanja koje govori o maðarskom graditelj-stvu i kulturi izvan velikih gradova. Veæ i sâm naslov, kojeg je prijevod na hrvatski jezik „Ar-hitektura i kultura dvoraca Maðarske”, èita-telju unaprijed govori o dvojnosti u autorovu znanstvenom pristupu - on je ujedno pozna-vatelj povijesti umjetnosti i arhitekture, ali i vrstan sociolog koji objašnjava društvene pri-like toga doba. Smjestivši ih u odreðeni povi-jesni kontekst od 1840. do 1914. godine, au-tor objedinjuje dvorce podnaslovom „Doba historicizma”, èime jasno naglašava kako je to razdoblje maðarskoga graditeljstva zapra-vo eklektièna mješavina raznih stilova koji su uživali popularnost meðu tadašnjim dobro-stojeæim obiteljima. Pritom je važno napome-nuti kako je veæina dobrostojeæih obitelji bila okarakterizirana sintagmom nouveaux riches, što svakako opravdava zavidan broj više od osamdeset u knjizi spomenutih i opisanih zdanja. Nastojeæi se asimilirati s aristokrat-skim naèinom života, novonastali bogataši iskoristili su tada moguæu punu slobodu grad-

nje izvan gradova kako bi pokazali svoju moæ pa je to naposljetku iznjedrilo poseban oblik stilistièkog pluralizma koji je bio slika mnogih putovanja i velikog bogatstva, ali ponajviše osobnog ukusa.U prvoj od dvije glavne cjeline knjige autor se osvræe na naruèitelje i graditelje dvoraca. Pri-tom spominje kako neke od starih aristokrat-skih obitelji poput Esterházyja ili Batthyányja (hrv. Baæana) grade u ovom razdoblju veoma malo, dok obitelj Károly i braæu Andrássy isti-èe kao najznaèajnije pokrovitelje, a u pojedi-nim sluèajevima i kao projektante. U to su doba arhitekti veæinom pristizali iz Austrije. Upravo iz tog razloga autor naglašava važ-nost Arthura Meiniga kao omiljenog arhitekta budimpeštanske aristokracije. Takoðer spo-minje - nama poznatije - arhitekte H. Helme-ra i F. Fellnera te Otta Wagnera. No ipak, una-toè sveprisutnosti stranih projektanata, naj-znaèajniji je bio upravo maðarski arhitekt Miklós Ybl èije ime autor posebno naglašava na više mjesta. Slijede opisi stilova, interijera i funkcija pojedinih dijelova dvoraca, koji ukazuju kako je (tada veæ zastarjela) barokna pravilnost uvelike zamijenjena romantièkom sluèajnošæu unutrašnjih prostorija, a i vanj-skog izgleda dvorca, te ureðenja pripadaju-æeg perivoja imanja na kojemu se nalazi. Obli-kovanje u svojoj je raznolikosti tako ukljuèi-valo i stilove kao što su alt-deutsch, tous les

Louis i orijentalizam, kojim je opisima u ovoj knjizi posveæena velika pozornost. Usto, po-nekad i ulomcima iz drugih izvora, autor do-èarava ugoðaj života i obièaje u dvorcima: od vlasnika i njegove obitelji do mnogobrojne posluge.Koncizno i sustavno pojedinaèno obraðeni dvorci u drugoj cjelini knjige nude èitatelju pregled njihovih najvažnijih obilježja, prikup-ljenih izvornih crteža, tlocrta i fotografija, te povijesne osvrte. U tome dijelu autor navodi i tri dvorca koji se nalaze na podruèju Slavoni-je, a njihove arhitekte opisuje kratkim bio-grafijama na kraju knjige. To su dvorac Janko-viæ u Cabuni (djelo beèkog arhitekta Moritza Wapplera), dvorac Mailáth u Donjem Miholj-cu (prema projektu arhitekta Istvána Möllera) i dvorac Tüköry u Diošu (arhitekta Gyule Sán-dyja u suradnji s Erno½om Foerkom). Takoðer, natuknicama su spomenuti i Bajnski Dvori obitelji Erdo½dy te Trakošæan obitelji Draško-viæ u Varaždinskoj županiji.Pomno biranim izvorima autor je postavio nove temelje prouèavanju maðarske arhitek-ture. Takoðer, posebna je pozornost pridoda-na strukturiranju podataka. Nastala na teme-ljima njegove doktorske disertacije, ova bo-gato opremljena knjiga dr. sc. Józsefa Sise odiše jednostavnošæu izraza i pristupaènošæu èitatelju.


Vernakularno naslijeðe mediteranskog baze-na jedno je od kljuènih izvorišta arhitekton-skog modernizma. Dovoljno je podsjetiti se Le Corbusierova glasovitog „Putovanja na is-tok” 1911. godine i njegovih mnogobrojnih kasnijih projekata na obalama Mediterana, ili utjecaja koji je vernakularna arhitektura regi-je imala na beèke arhitekte na prijelomu sto-ljeæa - kako na pripadnike secesije, tako i na njihova protivnika Adolfa Loosa. No, za razli-ku od klasiènog naslijeða, kojega je uloga u formuliranju moderne arhitekture temeljito osvijetljena veæ desetljeæima, dijalog izmeðu modernizma i takozvane „narodne”, „folklor-ne”, „spontane”, „anonimne” ili „arhitekture bez arhitekata” Mediterana ostao je bez sve-obuhvatnije historizacije i teoretizacije. Sve-den na sporadiène izolirane epizode, taj je dijalog ostao nekom vrstom „potisnute proš-losti” modernizma, koja usprkos svom ne-dvojbenom znaèenju zauzima podreðen po-ložaj u povijestima arhitekture 20. stoljeæa.U svojim dvjema novim knjigama kanadsko--amerièki povjesnièar arhitekture Michelan-gelo Sabatino donosi nov i znaèajan doprinos sustavnom istraživanju odnosa izmeðu mo-derne arhitekture i mediteranskoga vernaku-lara. Modern Architecture and the Mediterra-nean: Vernacular Dialogues and Contested Identities zbirka je eseja koju Sabatino potpi-suje u suradnji s Jean-Françoisom Lejeuneom s namjerom da prvi put poveže i objedini ra-zlièita istraživanja utjecaja narodnih graditelj-skih tradicija Mediterana na uspon i širenje arhitektonskog modernizma. S druge strane, Pride in Modesty: Modernist Architecture and the Vernacular Tradition in Italy Sabatinova

je samostalna studija u kojoj on prati na koje su naèine anonimne, predindustrijske, verna-kularne graðevine i predmeti utjecali na arhi-tektonsku praksu i diskurse u Italiji izmeðu 1910. i 1970. godine. Ove dvije knjige meto-dološki su razlièite, ali kompatibilne, buduæi da prva predstavlja široku mapu, a druga de-taljniju studiju sluèaja srodnih fenomena.Modern Architecture and the Mediterranean zasniva se na premisi da je u formiranju arhi-tektonskoga modernizma južnjaèki, medite-ranski vernakular bio važna konstitutivna pro-tuteža sjevernjaèkom racionalizmu, kojoj su meðutim anglo-germanski teoretièari i povje-snièari, svjesno ili ne, umanjivali znaèenje. Usprkos takvim predrasudama, kako pokazu-je uvodnièar u knjigu Barry Bergdoll, Medite-ran je još od 18. stoljeæa bio važnim odredi-štem arhitekata sa sjevera, ne samo kao ko-lijevka klasiène tradicije veæ i zbog svoje „anonimne” arhitekture, pa je tako veæ Frie-drich Schinkel bio veoma fasciniran talijan-skim otokom Caprijem, koji æe poslije nadah-njivati i Josefa Hoffmanna te mnoge druge arhitekte. Naglašavajuæi dualitet izmeðu sje-vera i juga, Lejeuneova i Sabatinova knjiga podijeljena je na dvije cjeline, od kojih se prva bavi graditeljima koji su živjeli i radili u zemljama Mediterana, a druga arhitektima sa sjevera koji su Mediteranom putovali i njime se nadahnjivali. Prvi dio donosi šest eseja i poèinje širokim pregledom „mita o Meditera-nu”, u kojem talijanski povjesnièar arhitektu-re Benedetto Gravagnuolo prati utjecaje me-diteranskog vernakulara na arhitekte, od Schinkela do Le Corbusiera. Daljnji eseji usre-dotoèuju se na pojedine zemlje regije, pa

tako Sabatino piše o politièkim konotacijama koje je „mediterraneitá” imala u talijanskom modernizmu; Lejeune piše o španjolskim ar-hitektima Sertu, Bohigasu, De la Soti i Del Amu; Sheila Crane o utjecaju Le Corbusierova èitanja Mediterana na francuske arhitekte Fernanda Pouillona i Rolanda Simouneta; Io-anna Theocharopoulou o potrazi za „istin-skom” grèkom arhitekturom u djelima Dimi-trisa Pikionisa, Arisa Konstantinidisa i Con-stantinosa Doxiadisa, a Sibel Bozdog¢an o istambulskom arhitektu Sedadu Eldemu. Šest eseja drugoga dijela divergentniji su ne samo po temama nego i po kvaliteti. Meðu njima su tekstovi Kaia Gutschowa o nacionalistièkom antimediteranizmu njemaèkog arhitekta i kri-tièara Paula Schultze-Naumburga; Ite Hein-ze-Greenberg o arhitekturi Ericha Mendel-sohna u Palestini; Esre Akçan o radu Bruna Tauta u Turskoj i Japanu; Francisa Lyna o utjecajima Gottfrieda Sempera na Erika Gu-nnara Asplunda; Andree Guarnerija o Ber-nardu Rudofskom, te Toma Avermaetea o in-spiraciji koju su arhitekti Teama X našli u sje-vernoafrièkim tradicionalnim naseobinama. Veæini od navedenih dvanaest eseja zajed-nièko je to da razmjerno uspješno ponovno problematiziraju odnos moderne arhitekture prema regionalnim i lokalnim identitetima, te prema predmodernom naslijeðu, a koji su po-vjesnièari prije po pravilu reducirali na meðu-sobno iskljuèive suprotnosti.Sabatinova knjiga Pride in Modesty dublje istražuje taj odnos, koristeæi ga kao leæu kroz koju promatra talijansku arhitektonsku kul-turu u veæem dijelu 20. stoljeæa. Kako pisac kaže, utjecaj vernakularne kulture u talijan-

Vladimir Kuliæ

Modern Architecture

and the Mediterranean:

Vernacular Dialogues

and Contested Identities

Jean-François Lejeune

i Michelangelo Sabatino, eds.

Pride in Modesty:

Modernist Architecture

and the Vernacular Tradition

in Italy

Michelangelo Sabatino

Arhitektura modernizma

i Mediteran:

tradicijski dijalozi

i osporeni identiteti

Jean-François Lejeune

i Michelangelo Sabatino, ur.

Dostojanstvo skromnosti:

arhitektura modernizma

i vernakularna talijanska

tradicija

Michelangelo Sabatino


skom modernizmu bio je poput „podzemne rijeke koja krivuda kroz pukotine u tlu da bi povremeno izbila na površinu i zatim ponovo nestala”. Tu fluktuirajuæu fascinaciju kritièar Lionello Venturi opisao je frazom „ponos na skromnost” (orgoglio della modestia), po ko-joj je knjiga naslovljena da bi naglasila znaèe-nje svakodnevne, nepretenciozne, istovre-meno primitivne i duboko racionalne kulture neprivilegiranih masa za razvoj talijanskog modernizma. No ono što posebno iznenaðuje jest to da su se u „podzemnoj rijeci” vernaku-larne tradicije, na ovaj ili onaj naèin, simbo-lièno okupali gotovo svi znameniti talijanski arhitekti, kritièari i teoretièari modernog raz-doblja, kako oni koji se uobièajeno povezuju s vernakularistièkim tendencijama poput Giuseppea Pagana i studija BBPR, tako i oni koje obièno smatramo radikalnim protivnici-ma bilo kakve tradicije poput futurista. U tako širokom rasponu arhitektonskih pozicija bilo je neminovno da se upotreba vernakulara po-veže s razlièitim, èesto i dijametralno suprot-nim identitetima i politièkim pozicijama - od ljevice do fašistièke desnice, proizvodeæi vrlo složeno polje sila u kojem razlièite tendencije lako mijenjaju smjer, baš poput podzemne rijeke. Sabatino posveæuje puno pozornosti tome da talijanska dostignuæa stavi u širi me-ðunarodni kontekst, a u završnom poglavlju govori o njihovu utjecaju na amerièku arhi-tekturu šezdesetih i sedamdesetih godina kroz djelovanje arhitekata Giancarla De Car-la, Alda Rossija i Roberta Venturija.Hrvatskoj bi struènoj javnosti mogle biti zani-mljive obje knjige, zato što one govore o ši-rem kulturalnom i povijesnom kontekstu u

kojem je formiran i znatan dio korpusa hrvat-ske moderne arhitekture. Zahvaljujuæi poli-tièkim i povijesnim okolnostima, gravitacijsko polje velike susjedne kulture poput talijan-ske neizbježno je ostavilo traga na hrvatske arhitekte, te bi stoga bilo znaèajno preispitati jesu li i u kojoj mjeri utjecali na Hrvatsku i ra-znorodni vernakularistièki idiomi koji su se razvijali u Italiji. S druge strane, kako svjedo-èi knjiga Modern Architecture and the Medi-terranean, potraga za inspiracijom u narod-nom graditeljstvu Mediterana paralelno se javljala diljem regije pa su sliène tendencije u Hrvatskoj bile dijelom daleko šireg kontek-sta, s kojim ih je neophodno usporediti. No ova knjiga postavlja pred hrvatsku struènu javnost i jedno znaèajno meta-pitanje: zašto u njoj nema nikoga od domaæih arhitekata? Na teritoriju Hrvatske radio je ili iz nje pote-kao èitav niz znaèajnih modernista koji su se eksplicitno nadahnjivali raznovrsnim gradi-teljskim tradicijama Mediterana. Spomenimo samo Alfreda Albinija, Nevena Šegviæa, Jurja Neidhardta ili Nikolu Dobroviæa. Svaki od njih, kao i mnogi drugi, mogao je s punim pra-vom uæi u knjigu Lejeunea i Sabatina te biti izvanredno „otkriæe” za meðunarodnu struè-nu javnost. Razlog što se to nije dogodilo, naravno, jednostavan je: o ovim se arhitekti-ma u inozemstvu malo zna. To meðutim uka-zuje na potrebu aktivnog i sustavnog tu-maèenja te promicanja lokalnog naslijeða na meðunarodnom planu kako bi hrvatska arhi-tektura na globalnoj mapi zauzela mjesto na koje bi, objektivno, trebala imati pravo. Tu se ne radi samo o tome da lokalna istraživanja postanu dostupna na engleskom jeziku, toj

lingua franca suvremenoga globalnog svije-ta. Neophodno je, prvo, da ona identificiraju jedinstvenost kojom se odreðena arhitektura izdvaja iz repetitivnog mora naizgled sliènih pojava, a zatim da se tu arhitekturu, kroz stalnu prisutnost u meðunarodnim forumi-ma, sustavno promovira kao primjer od kojeg se globalno može nešto nauèiti. U tom je smi-slu sluèaj Turske izvanredno indikativan: za-hvaljujuæi nekolicini povjesnièara koji veæ duže vrijeme djeluju na relaciji izmeðu domo-vine i SAD-a - tu prije svega mislim na Sibel Bozdog¢an i Zeynep Çelik, ali i na nekoliko nji-hovih mlaðih kolega - prije razmjerno nepo-znata i marginalizirana turska moderna arhi-tektura postala je jednim od paradigmatiènih primjera „drugog modernizma” (other mo-dernisms), a arhitekt Sedad Eldem prihvaæen je kao jedan od najznaèajnijih predstavnika takozvanog kritièkog regionalizma. Njega je, doduše, „otkrio” još prije Kenneth Frampton, ali bez sustavnog djelovanja turskih povje-snièara on danas ne bi uživao meðunarodnu reputaciju koju posjeduje. Juraj Neidhardt po mnogo je èemu Eldemu izravan pandan, a možda je, usuðujem se reæi, još i zanimljiviji primjer beskompromisno modernog arhitek-ta duboko nadahnutog vernakularnim nasli-jeðem.Neidhardt je meðutim na globalnoj mapi mo-derne arhitekture gotovo nevidljiv. Da bi se na nju stavio, potrebno ga je - zajedno s nje-govim drugim istaknutim hrvatskim kolega-ma - mudro protumaèiti u svjetlu kozmopo-litskog konteksta u kojem je živio, a zatim neumorno promovirati. Taj zadatak nije la-gan, ali nije ni nedostižan.

RoutledgeNew York,2010.

Str. 320, ilustr., bilješke, literatura, kazalo[24,4 / 17,3 cm, meki uvez]

ISBN 978-0-415-77634-9

University of Toronto Press, Scholarly Publishing DivisionToronto, 2010.

Str. 336, ilustr. 85, bilješke, literatura, kazalo[22,9 / 15,3 cm, tvrdi uvez]

ISBN: 978-0-8020-9705-7

The two books offer a fresh and signifi-cant contribution to the understanding of the relationship between modern ar-chitecture and Mediterranean vernacu-lar heritage. Modern Architecture and the Mediterranean is a pioneering col-lection of twelve essays, which explore the efforts of native modern architects at incorporating the lessons of Mediterra-nean vernacular buildings, as well as the work of their colleagues from the North who traveled to and were inspired by the region. Pride in Modesty explores in depth the influence of anonymous, pre-industrial, vernacular buildings and ob-jects on architectural practices and dis-courses in Italy between 1910 and 1970.

PROSTOR

ZNANSTVENI ÈASOPIS ZA ARHITEKTURU I URBANIZAM

A SCHOLARLY JOURNAL OF ARCHITECTURE AND URBAN PLANNING

19 [2011] 1 [41]

ISSN 1330-0652

CODEN PORREV

UDK | UDC 71/72

19 [2011] 1 [41]

1-280

1-6 [2011]

SVEUÈILIŠTE

U ZAGREBU,

ARHITEKTONSKI

FAKULTET

UNIVERSITY

OF ZAGREB,

FACULTY

OF ARCHITECTURE

POSEBNI OTISAK / SEPARAT OFFPRINT

2-17 Nenad Lipovac The Beginning of

Prehistoric Settlements

of the American Southwest

Original Scientific Paper

UDC 711.423:903.3 (73)

Poèetak nastanka

prapovijesnih naselja

amerièkog jugozapada

Izvorni znanstveni èlanak

UDK 711.423:903.3 (73)

Znanstveni prilozi Scientific Papers

Europska Konvencija o Krajolicima 1

Documents

Transcript of Europska Konvencija o Krajolicima 1