Dragiša Dedićold.fsnk.ucg.ac.me/fajlovi/Zavrsni-radovi/Dragisa-Dedic.pdf · UNIVERZITET CRNE GORE...
Transcript of Dragiša Dedićold.fsnk.ucg.ac.me/fajlovi/Zavrsni-radovi/Dragisa-Dedic.pdf · UNIVERZITET CRNE GORE...
-
UNIVERZITET CRNE GORE
FAKULTET ZA SPORT I FIZIČKO VASPITANJE
Specijalističke postdiplomske primijenjene studije – Sportski
menadžment
Dragiša Dedić
STAVOVI I VJEŠTINE MENADŽERA U SPORTU CRNE GORE
(Završni rad)
Nikšić, 2016.
-
UNIVERSITY OF MONTEENEGRO
FACULTY FOR SPORT AND PHYSICAL EDUCATION – NIKŠIĆ
Specialist post-graduate applied studies – Sports management
Dragiša Dedić
ATTITUDES AND SKILLS OF SPORTS MANAGERS OF
MONTENEGRO
( Final paper)
Nikšić, 2016
-
SAŽETAK
Svaka organizacija danas, bez obzira na to čime se bavi, ima za cilj da dugoročno
opstane na turbulentnom tržištu. Ukoliko uzmemo u obzir da svaku organizaciju čine
ljudi, možemo da naslutimo koliki je njihov značaj za uspjeh same organizacije.
Shodno tome, najvažnijim elementima svake sportske organizacije možemo smatrati
sportske menadžere.
Kao i u svim ostalim oblastima, i menadžeri u sportu se međusobno razlikuju u
pogledu svojih ličnih i profesionalnih karakteristika, kao i u pogledu načina na koji
obavljaju svoj posao. Upravo zato postaje praksa da sportske organizacije rijetko
imaju samo po jednog sportskog menadžera, a mnogo češće cio tim. Da bi
menadžerski tim mogao da funkcioniše, neophodno je da se svi pojedinci, dakle, svi
sportski menadžeri sportske organizacije, slažu u pogledu načina na koji obavljaju
poslove i ostvaruju postavljene ciljeve, ali i da budu međusobno kompatibilni u
pogledu određenih vještina koje koriste na radnom mjestu i u komunikaciji sa ostalim
članovima organizacije.
Ovaj rad se prevashodno bavi vještinama koje svaki sportski menadžer treba da
posjeduje da bi adekvatno obavljao svoje svakodnevne poslovne aktivnosti na
ostvarenju kratkoročnih i dugoročnih ciljeva sportske organizacije za koju radi. Pored
toga, rad obuhvata i istraživanje, sprovedeno na sportskim menadžerima kako bi se
utvrdile koje su to vještine koje svaki uspješan menadžer u ovoj oblasti mora da
posjeduje u cilju što adekvatnijeg obavljanja svakodnevnih poslova i zadataka.
Ključne riječi: sport, menadžment, menadžer u sportu, sportska organizacija, vještine
i
-
ABSTRACT
Every organization today, no matter what it does, aims the long-term survival in the
turbulent market. If we consider that each organization is composed of people, we can
anticipate what is their importance for the success of the organization itself.
Consequently, the most important elements of each sport organization can be
considered the sport managers.
As in all other areas, also the sports managers differ in terms of their personal and
professional characteristics, as well as in terms of how they perform their job. That is
exactly why it becomes the practice that sports organizations rarely have only one
sports manager, but more often the whole team. In order the management team could
function, it is necessary that all individuals, therefore, all sports managers of sport
organization, agree on the way they perform activities and achieve the set goals, but
also to be compatible with each other in terms of the specific skills they use in the
workplace and in communication with other members of the organization.
This paper mainly deals with skills that each sports manager should possess in
order to adequately carry out his everyday operating activities in achieving short-term
and long-term goals of sports organizations he works for. In addition, the work also
includes the research, carried out on sports managers in order to determine the skills
that every successful manager in this field must possess aiming to perform daily
activities and tasks in a more appropriate way.
Keywords: sport, management, sports managers, sports organization, skills
ii
-
SADRŽAJ
1. UVODNA RAZMATRANJA ......................................................................................... 5
2. TEORIJSKI OKVIR RADA .......................................................................................... 2
2.1 Definicija osnovnih pojmova ...................................................................................... 2
2.2 Pregled dosadašnjih istraživanja ................................................................................. 4
3. PROBLEM, PREDMET I CILJEVI ISTRAŽIVANJA................................................... 7
4. HIPOTEZE ISTRAŽIVANA........................................................................................... 8
5. METOD RADA ............................................................................................................... 9
5.1 Tok i postupci istraživanja .......................................................................................... 9
5.2 Uzorak ispitanika ....................................................................................................... 9
5.3 Uzorak mjernih instrumenata ..................................................................................... 9
5.4 Opis mjernih instrumenata ......................................................................................... 9
5.5 Statistička obrada podataka ...................................................................................... 11
5.5.1 Opšti podaci ...................................................................................................... 11
5.5.2 Stepen obrazovanja i stručna kvalifikacija ....................................................... 12
5.5.3 Mišljenja i stavovi ispitanika ............................................................................ 13
6. ZAKLJUČAK ................................................................................................................ 19
LITERATURA ................................................................................................................... 21
iii
-
1
1. UVODNA RAZMATRANJA
Osnovni cilj upravljanja nekom organizacijom, bez obzira na njen karakter, jeste
omogućavanje njenog dugoročnog opstanka. Kako svaku organizaciju prvenstveno
čine ljudi koji je vode, nameće se zaključak da od njihovih kvalifikacija, tj. njihovih
vještina i sposobnosti, zavisi uspješno poslovanje organizacije. Sportske organizacije
se po ovome uopšte ne razlikuju od ostalih vidova organizacija, što dalje implicira da
sportski menadžeri imaju glavnu ulogu u uspješnosti ovih organizacija.
Mnogi stručnjaci u oblasti menadžmenta u sportu slažu se sa time da ova grana
menadžmenta podrazumijeva funkcije planiranja, organizovanja, vođenja i kontrole sa
ciljem realizovanja određenih sportskih i reakreativnih aktivnosti, pri čemu je
neophodno pribavljati, raspoređivati i koristiti različite vrste resursa, bilo da se radi o
ljudskim, finansijskim, materijalnim ili pak informacionim resursima koji nekoj
sportskoj organizaciji stoje na raspolaganju. Upravo to govori u prilog činjenici da se
sport danas sve više posmatra kao određeni oblik biznisa, a to s druge strane iziskuje
postojanje ljudi koji će, sprovođenjem određenih menadžerskih aktivnosti, moći
uspješno da ostvare sve postavljene strateške ciljeve u pogledu sporta, konkretne
sportske organizacije, a u krajnjoj liniji i sportske industrije.
Kako su funkcije menadžmenta u sportu, tj. već pomenuto planiranje,
organizovanje, vođenje i kontrola, kompleksne funkcije koje iziskuju potpunu
posvećenost, treba naglasiti i to da sportske organizacije nemaju samo po jednu osobu
koja obavlja funkciju sportskog menadžera. Naime, zbog raznovrsnosti i složenosti
posla, svaka sportska organizacija mora imati tim ljudi koji će se baviti njenim
upravljanjem. Naravno, tom prilikom menadžeri koriste različite vještine, od
motivacije, preuzimanja odgovornosti, preko vođenja i rješavanja konflikata, do
donošenja kapitalnih odluka za odnosnu sportsku organizaciju.
Upravo su vještine sportskih menadžera presudan faktor u pogledu ostvarenja
ciljeva sportske organizacije u kojoj rade. Naime, svaki menadžer u sportu posjeduje
specifičan skup funkcionalnih vještina koji ga razlikuje od drugih, ali upravo
zahvaljujući tim vještinama, menadžer je u mogućnosti da utiče, na manje ili više
uspješan rad i razvoj sportske organizacije u kojoj radi. Pored toga, ove vještine mu
omogućavaju i uspostavljanje odnosa i saradnje kako sa internom, tako i sa eksternom
javnošću.
Ovo istraživanje baviće se upravo analizom stavova i vještina menadžera u sportu
na području Crne Gore kako bi se utvrdilo koje su to najpoželjnije vještine u ovoj
profesiji.
-
2
2. TEORIJSKI OKVIR RADA
2.1. Definicija osnovnih pojmova
Menadžment u sportu je proces planiranja, organizovanja, vođenja i kontrole
djelatnosti u organizaciji čiji je cilј realizacija sportskih i rekreativnih aktivnosti, ili
proizvodnja sportskih proizvoda, odnosno pružanje sportskih usluga. Sportski
menadžment je izračunavanje provjerenih i temelјno sređenih znanja o tome kako
sportska organizacija ostvaruje svoje cilјeve na osnovu nabavlјanja, raspoređivanja i
korišćenja lјudskih, materijalnih, novčanih i informacionih resursa kojima raspolaže
(Obradović, 2014).
U menadžerskoj terminologiji, pod izrazom organizacija podrazumijeva se
namjeravana i formalizovana struktura sa jasnim razlučenjem uloga i položaja. Kao
rezultat dobro postavlјene organizacione strukture sportskog kluba ili sportskog
saveza javlјa se pobolјšano poslovanje. Sportsko udruženje jeste dobrovolјna
nedobitna organizacija zasnovana na slobodi udruživanja više fizičkih i (ili) pravnih
lica, organizovana na osnovu statuta i osnovana radi ostvarivanja zajedničkog cilјa u
oblasti sporta. Sportske organizacije mogu se, radi uređivanja i ostvarivanja
zajedničkih cilјeva i interesa, kao i zajedničkog nastupanja u oblasti sporta, udruživati
u sportska društva (Živanović, 2010).
Menadžeri u sportu definišu se kao „organizatori, upravljači nekom sportsko-
poslovnom organizacijom kojoj je cilj ostvarenje određenih sportskih i poslovnih
rezultata“ (Bartoluci, 2003).
Osnovne četiri funkcije menadžmenta koje proučavaju savremeni pristup su:
planiranje, organizovanje, vođenje i kontrola (Jovanović, 2012).
Poslovi upravlјačkog tima sportske organizacije se grupišu na: (1) poslove
operativno-uslužnog (timskog) menadžmenta i (2) poslove sportsko-poslovnog
(klupskog) menadžmenta. (Živanović, 2010).
Planiranje – Posmatrano sa aspekta sportske organizacije, treba istaći da
„planiranje uključuje određivanje smjernica na osnovu kojih će se odvijati aktivnosti
sportske organizacije“ (Vander Zwaag, 1998).
Organizovanje - Pod organizovanjem u menadžmentu se podrazumijeva
definisanje potrebnih aktivnostii dodjelјivanje aktivnosti određenim lјudskim
resursima, odnosno kadrovima na izvršenje. Organizovanje podrazumijeva i
dodjelјivanje ovlašćenja u cilјu realizacije određenih aktivnosti, kao i obezbjeđivanje
koordinacije u organizacionoj strukturi. (Jovanović, 2012). Proces kadriranja je
upravljački process koji podrazumijeva izbor i postavljanje kadrova na odgovarajuća
radna mjesta koja se definišu organizacionom strukturom kompanije (Jovanović,
2012).
-
3
Vođenje - Pod vođstvom se podrazumijevaju sljedeće aktivnosti: raspoređivanje
poslova i zadataka zaposlenima, određivanje načina na koji se posao obavlja,
koordiniranje kadrovima, praćenje obavljanja poslova, motivacija zaposlenih, itd.
(Jovanović, 2012). Menadžer u sportu usmjerava rad zaposlenih u sportskoj
organizaciji kako bi ispunili njene ciljeve (Masterlexis, Barr & Hums, 2009).
Kontrola - Kontrola u menadžmentu podrazumijeva mjerenje, poređenje, provjeru
trenutnog stanja i ocjenu postignutih rezultata (Jovanović, 2012).
Stav se definiše kao stečena, relativno trajna i stabilna organizacija pozitivnih ili
negativnih emocija, vrednovanja i reagovanja prema nekom objektu (Petz, 1992).
Vještina se definiše kao sposobnost da se nešto uradi dobro, a potiče iz teorijskog
i praktičnog znanja pojedinca (Kokcharov, 2015).
Komunikacija – Uspješno vođenje počiva u velikoj mjeri na uspješnoj
komunikaciji. Menadžer mora umjeti jasno i precizno da prezentuje planove i
očekivanja koja ima od zaposlenih. Proces komunikacije može se odvijati pismeno,
usmeno i kombinovano (Jovanović, 2012). Komunikacija u sportu takođe može biti
usmena, pismena i neverbalna (Obradović, 2014).
Upravljanje raznovrsnošću - Veliki problem sa kojim se sportski menadžeri danas
susreću odnosi se na raznovrsnost na radnom mjestu i potrebu da se u rad sportske
organizacije, čak i cijele sportske industrije, uključi više žena, ljudi svih boja kože i
nacionalnosti, kao i osoba sa hendikepom (Masterlexis, Barr & Hums, 2009).
Raznovrsnost – često greškom protumačena kao tradicionalni stil jednakih šansi –
odnosi se na bilo koje razlike među pojedincima, koje uključuju starosnu dob, rasu,
pol, seksualnu orijentaciju, invaliditet, obrazovanje i društveno porijeklo. Takve
razlike mogu da utiču na način na koji ljudi rade i interaguju sa drugima na random
mjestu, te odatle i potiče potreba za programima upravljanja raznovrsnošću
(Masterlexis, Barr & Hums, 2009).
Upravljanje tehnologijom – Upravljanje tehnologijom, tj.upoznatost sa najnovijim
trendovima u tehnologiji i njihova upotreba za ostvarenje konkurentskih prednosti je
nešto čemu svaki sportski menadžer treba da teži (Masterlexis, Barr & Hums, 2009).
Donošenje odluka - Odlučivanje se definiše kao process koji počinje
identifikacijom problema i iznalaženjem mogućnosti njegovog rješenja. Odlučivanje
se definiše i kao stanje ili čin izbora jedne od potencijalnih alternativa. Odlučivanje
podrazumijeva da postoji jasno razumijevanje alternativnih mogućnosti djelovanja
putem kojih se mogu ostvariti postavlјeni cilјevi uz postojeće okolnosti, ograničenja,
informacije, opremlјenost i sposobnost donosioca odluka da analizira i procijeni
efikasnost više alternative za ostvarivanje postavlјenih cilјeva (Jovanović, 2012).
-
4
Organizaciona politika - Politika je generalni vodič za donošenje odluka. Ona
predstavlјa skup stavova, načela, principa i kriterijuma kojima se usmjerava
odlučivanje i akcija u poslovanju sportskih organizacija. Politika reguliše ponašanje
lјudi i obezbjeđuje stabilnost u organizaciji (Živanović, 2010).
Upravljanje promjenama – Menadžment promjene predstavlјa kao sistematičan
način uvođenja promjene u situaciju, u focusu menadžmenta su pojedinci a suština je
da se obezbijedi integracija pojedinaca sa novim poslom koji treba da obavlјaju
poslije uvođenja promjene. Osnovni problem je kako na organizovan način doći do
radikalne promjene. Za to su potrebna dva uslova: imperative promjene i zajednička
vizija. Pojedinci koji prihvate i vode promjene su agenti promjena (Jovanović, 2012).
Motivacija - Motivacija se definiše kao process podsticanja, usmjeravanja i
odražavanja ponašanja zaposlenih u pravcu poslovnih cilјeva kompanije. Motivacija
zaposlenih je neophodna za ostvarivanje vizije kompanije (Jovanović, 2012). Suština
motivacije je pružiti zaposlenima ono što oni zaista očekuju od svog posla
(Obradović, 2014).
Anketa – Anketa predstavlja strukturirano ispitivanje koje se realizuje pomoću
upitnika kao sredstva za prikupljanje podataka. Anketni upitnik se sastoji od niza
pitanja na koja treba odgovoriti i prostora za upisivanje odgovora. Upitnik obično
sadrži sljedeće elemente: poziv na saradnju sa kratkim obrazloženjem ciljeva
istraživanja, objašnjenja u vezi sa popunjavanjem, podatke koji se traže (opšta i
posebna pitanja) što predstavlja najobimniji dio upitnika, podatke o ispitaniku
(Stanković & Đukić, 2009).
2.2. Pregled dosadašnjih istraživanja
Mašala, Manić i Mahmutović (2015) sproveli su istraživanje o karakteristikama i
osobinama menadžera u sportu u Bosni i Hercegovini. Istraživanje se bavi procjenom
hijerarhijskih osobina ličnosti koje treba da posjeduju menadžeri u sportu, a
sprovedeno je nad 98 ispitanika, prosječne starosne dobi 36,9 godina. Čak 56%
ispitanika već radi u nekoj od sportskih organizacija, dok je svoje mišljenje i uvid u
svoje stavove pružilo 36% ispitanika koji su studenti prvog i drugog ciklusa
studijskog programa Menadžment u sportu na Fakultetu sporta i tjelesnog vaspitanja
Univerziteta u Sarajevu. Naime, ovi ispitanici su budući menadžeri u sportu. Osnovu
istraživanja čini utvrđivanje, tj. klasifikacija menadžerskih osobina prema njihovoj
važnosti u pogledu uticaja na uspješno obavljanje poslova i aktivnosti koje se odnose
na menadžere u sportu. Doprinos istraživanja ogleda se u pružanju informacija
sportskim organizacijama o značajnim osobinama i karakteristikama koje menadžeri u
sportu treba da posjeduju kako bi adekvatno obavljali svoje poslovne aktivnosti u
okviru sportskih organizacija koje vode i kojima upravljaju. Na osnovu ovih
informacija, kadrovske službe sportskih organizacija su u mogućnosti da izaberu
-
5
adekvatan kadar koji će kasnije moći da razvija svoje potencijale u skladu sa
potrebama sportske organizacije u kojoj rade. Istraživanje je potvrdilo i da su osobine
menadžera uslovljene kulturom, politikom, ambijentom i organizacijom sportskog
udruženja u kojem rade.
Srića (1992) u svojoj knjizi prikazuje istraživanje karakteristika, tj. osobina koje
menadžere u sportu čine uspješnim prema mišljenju njihovih podređenih (Tabela 1).
Ovo istraživanje sprovedeno je u SAD-u, a osobine menadžera su, prema rezultatima
istraživanja, poređane na sljedeći način:
Tabela 1 Američko istraživanje o osobinama uspješnog menadžera u sportu sa
stanovišta podređenih.
R.br. Osobina Procenat (%)
1 Poštenje 87
2 Sposobnost 74
3 Dalekovidnost 67
4 Inspirativnost 61
5 Inteligencija 46
6 Iskrenost 42
7 Hrabrost 35
8 Neposrednost 33
9 Pouzdanost 31
10 Spremnost na pomoć 29
11 Spremnost na saradnju 23
12 Ambicija 18
13 Odlučnost 14
14 Odanost 10
15 Nezavisnost 8
Izvor: prilagođeno prema Srića, V. (1992.). Principi suvremenog menedžmenta. Zagreb:
Visoka poslovna škola, str. 144.
Sikavica i Bahtijarević-Šiber (2004) navode pet najvažnijih, tj. najpoželjnijih
osobina koje mora da posjeduje svaki menadžer u sportu, a one su rezultat istraživanja
sprovedenog među menadžmentima 50 hrvatskih preduzeća. Te osobine su:
odlučnost, poštenje, poslovnost, objektivnost i samostalnost.
Bartoluci i Škorić (2009) sproveli su istraživanje mišljenja potencijalnih budućih
zaposlenih u sportskim organizacijama. Istraživanje je sprovedeno nad studentima
četvrte godine Kineziološkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, a ispitivano je njihovo
-
6
mišljenje o tome kakvi bi menadžeri u sportu trebalo da budu (Tabela 2). Ovim
istraživanjem prikupljeno je 238 upitnika, a analizirano je 197. Tom prilikom
analizirano je mišljenje 65% muškaraca i 35% žena. Od ukupnog broja ispitanika, čak
89% njih je mišljenja da lične sposobnosti najviše utiču na uspješnost menadžera u
sportu. Isti broj ispitanika smatra i da menadžeri u sportu moraju da posjeduju znanja
iz oblasti upravljanja ljudima, konkretno moraju posjedovati znanja o timskom radu i
komunikaciji s ljudima. U narednoj tabeli dat je prikaz onih karakteristika koje, na
osnovu mišljenja ispitanika, moraju posjedovati menadžeri u sportu.
Tabela 2 - Karakteristike koje mora posjedovati uspješan menadžer u sportu.
Karakteristike Mod Frekvencije moda N
Snalažljivost 1 60 197
Odlučnost 1 38 197
Poslovnost 2 47 197
Hrabrost 5 32 197
Objektivnost 7 33 197
Samostalnost 7 32 197
Entuzijazam 7 29 197
Kritičnost 8 38 197
Lična kultura i
ponašanje 9 34 197
Poštenje 10 58 197
Izvor: Bartoluci, M., Škorić, S. (2009). Karakteristike menadžera u upravljanju sportskim
organizacijama. 18. ljetnja škola kineziologa Republike Hrvatske: Metodički organizacijski
oblici rada u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i kineziterapije, str. 358-363.
Prema ovom istraživanju, pet najvažnijih sposobnosti, znanja i vještina koje su
ispitanici birali odnose se na stručnost, preduzetničke sposobnosti, visoko opšte
obrazovanje, sposobnosti organizacije posla i brzinu odlučivanja. Zaključak do kojeg
su istraživači došli jeste da, pošto je većinu ovih osobina, vještina i znanja moguće
steći u toku školovanja i putem iskustva, čak 86% ispitanika smatra da školovanje i
iskustvo menadžera u sportu u najvećoj mjeri određuje njihov uspjeh u sportskoj
organizaciji i njenom upravljanju.
-
7
3. PROBLEM, PREDMET I CILJEVI ISTRAŽIVANJA
Problem ovog istraživanja odnosi se na analizu stavova menadžera u sportu u
Crnoj Gori u pogledu onih vještina koje su neophodne za adekvatno obavljanje ovog
posla.
Predmet ovog istraživanja predstavljaju menadžeri sportskih udruženja (treneri,
direktori i predsjednici klubova) Crne Gore i njihovi stavovi u pogledu vještina.
Cilj ovog istraživanja biće da se utvrdi koje su to najvažnije i odlučujuće vještine
koje menadžeri u sportu moraju da imaju kako bi adekvatno upravljali sportskim
organizacijama.
-
8
4. HIPOTEZE ISTRAŽIVANA
Uzimajući problem, predmet i cilj ovog istraživanja kao osnovu, moguće je
postaviti sljedeće hipoteze vezane za analizu stavova i vještina menadžera u sportu
Crne Gore:
HG – Uspjeh menadžera u sportu u pogledu upravljanja sportskim organizacijama
najviše zavisi od njihovih vještina i sposobnosti.
Pored glavne hipoteze, moguće je postaviti i sljedeće pomoćne hipoteze ovog
istraživanja.
H1 – Lični stav menadžera u sportu u vezi sportske organizacije u kojoj su
zaposleni utiče na njihov uspjeh u obavljanju zadataka koji su im povjereni u okviru
te organizacije.
H2 – Vještine koje se odnose na donošenje odluka i upravljanje promjenama
bitnije su od komunikacionih i interpersonalnih vještina za uspjeh menadžera u
sportu.
-
9
5. METOD RADA
5.1. Tok i postupci istraživanja
Kako bi se uspješno realizovalo ovo istraživanje, neophodno je prvo ustanoviti šta
je to što ispitanici smatraju odlučujućim za obavljanje funkcije menadžera u sportu,
šta je to na šta oni posebno obraćaju pažnju, kao i na koji način oni doživljavaju
sportsku organizaciju u kojoj rade. Nakon toga, neophodno je saznati koje su to
konkretno vještine koje ispitanici najviše vrednuju kod svojih sadašnjih, ali i budućih,
kolega sportskih menadžera.
Istraživanje je sprovedeno u Crnoj Gori. Metode koje su korišćene su statistička i
empirijska metoda, a anketiranje je osnovna istraživačka tehnika koja se koristila za
potrebe ovog istraživanja.
5.2. Uzorak ispitanika
Uzorak ispitanika je obuhvatio 36 ispitanika, koji obavljaju funkciju trenera,
direktora i predsjednika sportskih klubova u Crnoj Gori. Izbor ovog uzorka obavljen
je namjerno.
5.3. Uzorak mjernih instrumenata
Za potrebe ovog istraživanja i analize stavova i vještina menadžera u sportu Crne
Gore, kao mjerna tehnika primijenjen je postupak anketiranja. Tom prilikom korišćen
je osnovni instrument anketiranja, poznatiji kao anketni list ili upitnik, koji je u
prilogu rada.
5.4 Opis mjernih instrumenata
Anketni upitnik sadržao je četiri pitanja, a odgovori na pitanja bili su zatvorenog
tipa, tj. ispitanicima su bili ponuđeni određeni, unaprijed sastavljeni odgovori od kojih
su trebali da izaberu po jedan za prva tri pitanja, a u četvrtom pitanju da naprave svoj
izbor u rangiranju najvažnijih menadžerskih vještina.
Prvim pitanjem ispitivač nastoji da utvrdi stavove ispitanika o tome koje su to
odlučujuće karakteristike koje menadžeri u sportu moraju posjedovati da bi bili
uspješni:
-
10
a) Njegove sposobnosti i vještine upravljanja (planiranje, organizovanje,
vođenje, kontrola);
b) Prethodno iskustvo u konkretnom sportu kojim se bavi sportska
organizacija za koju menadžer radi;
c) Liga u kojoj se takmiči sportska organizacija za koju menadžer radi;
d) Sentiment (pozitivna/negativna osjećanja) navijača/simpatizera
sportske organizacije za koju menadžer radi prema samoj organizaciji.
Zatim, drugim pitanjem ispitivač nastoji da sazna šta je to na šta ispitanici
posebno obraćaju pažnju kao svojevrsni menadžeri u sportu:
a) Organizaciona struktura
b) Kadrovska politika
c) Finansije i marketing
d) Konkurencija
Trećim pitanjem se od ispitanika zahtijevalo da daju svoje mišljenje o
organizaciji za koju rade u pogledu njene zastarjelosti, odnosno savremenosti:
a) Prevaziđena (zastarjela)
b) Standardna
c) Savremena (u skladu sa svjetskim trendovima i praksama)
U četvrtom pitanju se od ispitanika zahtijevalo da od ponuđenih vještina, koje
menadžeri u sportu treba da imaju, izaberu one koje su po njihovom mišljenju
najvažnije za uspješno obavljanje ovog posla. Ispitanicima je ponuđeno više
odgovora, od kojih su morali da izaberu pet najvažnijih i da ih poređaju po važnosti (1
– najvažnija vještina, 5 – najmanje važna vještina).
1. Odnos s ljudima
2. Komunikacione vještine
3. Upravljanje raznovrsnošću
4. Upravljanje tehnologijom
5. Donošenje odluka
6. Organizaciona politika
7. Upravljanje promjenama
8. Motivacija
9. Preuzimanje inicijative
-
11
5.5 Statistička obrada podataka
Rezultati sprovedenog istraživanja su analizirani i prikazani grafički. Prikupljeni
podaci su upoređeni, istovjetni odgovori sabrani, a njihova procentualna vrijednost
prikazana na odgovarajućim graficima, uz adekvatno objašnjenje.
5.5.1 Opšti podaci
U prvom dijelu ankete pod nazivom „Opšti podaci“ od ispitanika se zahtijevalo da
daju određene opšte podatke o sebi, koji uključuju ime i prezime, godinu rođenja, pol
i naziv sportskog kolektiva u kojem rade. Iz ovog dijela ankete dobijen je podatak o
polnoj strukturi ispitanika (Grafik 1).
Drugi dio ankete koji se odnosi na stepen obrazovanja i stručnih kvalifikacija
ispitanika sastavljen je iz tri pitanja. Prvo od njih odnosi se na funkciju koju ispitanik
obavlja u kolektivu u kojem radi („Koju funkciju u sportskom kolektivu obavljate?“),
a ponuđeni odgovori uključuju tri opcije: (a) trener, (b) direktor – menadžer, i (c)
predsjednik (Grafik 2).
Grafik 1 Polna struktura ispitanika.
Rezultati vezani za polnu strukturu ispitanika pokazali su da je od ukupnog broja
ispitanika koji iznosi 36, čak 89% ispitanika, tj. njih 32, bilo muškog pola, dok je
samo 11%, odnosno 4 ispitanika, bilo ženskog pola.
-
12
5.5.2 Stepen obrazovanja i stručna kvalifikacija
Grafik 2 Funkcija koju ispitanici obavljaju u kolektivu u kojem trenutno rade.
Rezultati ankete pokazali su da od ukupnog broja ispitanika njih 11 (30.6%) radi
na poziciji trenera, 15 (41.7%) obavlja direktorsku, tj. menadžersku ulogu, dok je njih
10 (27.8%) na poziciji predsjednika sportskog udruženja u kojem rade.
Drugo pitanje u ovom dijelu odnosi se na radno iskustvo, odnosno vrijeme koje su
ispitanici proveli na izabranoj poziciji u sportskoj organizaciji u kojoj rade („Koliko
vremena se bavite ovim poslovima?“). Tom prilikom ispitanicima je ponuđeno četiri
odgovora: (a) manje od jedne godine; (b) od jedne do pet godina; (c) od pet do deset
godina; i (d) više od deset godina (Grafik 3).
Grafik 3 Vrijeme koje su ispitanici proveli na određenoj funkciji u sportskoj
organizaciji u kojoj rade.
-
13
Prema dobijenim rezultatima, možemo vidjeti da je najveći broj ispitanika, čak
njih 16 (44.4%), na izabranoj funkciji proveo više od deset godina, dok je njih 10
(27.8%) na izabranoj poziciji provelo između jedne i pet godina. Između pet i deset
godina na određenoj poziciji u sportskoj organizaciji provelo je 7 ispitanika (19.4%),
dok je samo 3 ispitanika (8.3%) svoju izabranu funkciju obavljalo manje od godinu
dana.
Poslednje pitanje u ovom dijelu odnosi se na stepen stručne spreme ispitanika
(„Koji stepen stručne spreme posjedujete?“). Ponuđeno je tri odgovora: (a) SSS –
srednja stručna sprema, (b) VŠS – viša stručna sprema, i (c) VSS – visoka stručna
sprema (Grafik 4).
Grafik 4 Stručna sprema ispitanika.
Najveći broj ispitanika, njih 20 (55.6%) odgovorilo je da ima visoku stručnu
spremu, dok je jednak broj ispitanika, po 8 (22.2%), odgovorilo da ima srednju i višu
stručnu spremu. Ovi rezultati upućuju na zaključak da je većina ispitanika
visokoobrazovana.
5.5.3 Mišljenja i stavovi ispitanika
U trećem, a ujedno i poslednjem dijelu ankete nalaze se pitanja koja su trebala da
doprinesu utvrđivanju mišljenja i stavova ispitanika o osobinama koje menadžeri u
sportu treba da posjeduju da bi adekvatno obavljali aktivnosti vezane za njihovu
poslovnu funkciju u sportskoj organizaciji. Ovaj dio sadrži četiri pitanja zatvorenog
karaktera, koja će u nastavku biti detaljno analizirana.
Prvo pitanje u nizu treba da ustanovi koje su to karakteristike i faktori koje
ispitanici smatraju odlučujućima za uspjeh menadžera u sportu („Koje su to
karakteristike i faktori koji su, po Vašem mišljenju, odlučujući za uspješnog
menadžera?“). Ispitanicima su ponuđeni sledeći odgovori: (a) Njegove sposobnosti i
vještine upravljanja (planiranje, organizovanje, vođenje, kontrola); (b) Prethodno
-
14
iskustvo u konkretnom sportu kojim se bavi sportska organizacija za koju menadžer
radi; (c) Liga u kojoj se takmiči sportska organizacija za koju menadžer radi; i (d)
Sentiment (pozitivna/negativna osjećanja) navijača/simpatizera sportske organizacije
za koju menadžer radi prema samoj organizaciji (Grafik 5).
Grafik 5 Mišljenje ispitanika o karakteristikama i faktorima koji su odlučujući za
uspjeh menadžera u sportu.
Na Grafiku 5 možemo uočiti da je čak 75% ispitanika, tj. njih 27, odgovorilo da su
za uspjeh menadžera u sportu od ključne važnosti njegove ili njene sposobnosti i
vještine upravljanja, koje se odnose na planiranje, organizovanje, vođenje i kontrolu.
Ostalih 25% od ukupnog broja ispitanika, tačnije njih 9, smatra da je za uspjeh
menadžera u sportu odlučujuće prethodno iskustvo u konkretnom sportu kojim se bavi
sportska organizacija za koju menadžer radi.
Zanimljivo je da se niko od ispitanika nije odlučio za preostala dva odgovora, tj.
da niko od ispitanika ne smatra da su liga u kojoj se sportska organizacija takmiči, kao
ni sentiment navijača i simpatizera organizacije prema samoj organizaciji bitni za
uspjeh menadžera u sportu.
Naredno pitanje u ovom dijelu imalo je za cilj da utvrdi šta je to na šta bi ispitanici
obratili posebnu pažnju prilikom vođenja sportskog kluba, odnosno saveza („Na što bi
posebno obratili pažnju u vođenju kluba/saveza?“). Ispitanicima su ponuđeni sljedeći
odgovori: (a) organizaciona struktura, (b) kadrovska politika, (c) finansije i
marketing, i (d) konkurencija (Grafik 6).
-
15
Grafik 6 Faktori na koje ispitanici obraćaju posebnu pažnju prilikom vođenja kluba
ili sportskog saveza.
Grafik 6 daje prikaz odgovora ispitanika u pogledu oblasti, tj. faktora na koje bi
oni obratili posebnu pažnju prilikom vođenja sportskog kluba ili saveza. Kao što
možemo vidjeti, najveći broj ispitanika, 58.3% (21 ispitanik) smatra da je najvažniji
faktor organizaciona struktura, dok se za finansije i marketing odlučilo 22.2%
ispitanika, tj. njih osmoro. Nešto manje ispitanika, 19.4% (7 ispitanika), misli da
kadrovska politika zaslužuje posebnu pažnju u procesu vođenja sportskog kluba, tj.
saveza.
Treba napomenuti i to da se niko od ispitanika nije odlučio za konkurenciju, tj. za
četvrti odgovor, što nam ukazuje na to da konkurentni klubovi, odnosno savezi ne
predstavljaju element, tj. faktor koji zaslužuje pažnju menadžera u sportu u procesu
vođenja sportskih klubova, tj. saveza.
Treće pitanje u ovom dijelu imalo je za cilj da predoči način na koji ispitanici vide
i percipiraju sportsku organizaciju u kojoj rade („Kako Vi vidite organizaciju u kojoj
radite?“). Ispitanicima su i u ovom slučaju bili ponuđeni određeni odgovori, i to: (a)
prevaziđena (zastarjela), (b) standardna, i (d) savremena (u skladu sa svjetskim
trendovima i praksama) (Grafik 7).
-
16
Grafik 7 Način na koji ispitanici percipiraju sportsku organizaciju u kojoj rade.
Čak 61% od ukupnog broja ispitanika, tj. njih 22, sportsku organizaciju u kojoj
radi doživljava kao standardnu. Rezultati su takođe pokazali da 28% ispitanika, tj.
njih 10, da je njihova organizacija savremena, tj. da prati i usklađuje svoje poslovanje
sa svjetskim trendovima i praksama. Najmanji broj ispitanika, tj. njih 4 (11%) smatra
da je sportska organizacija u kojoj rade prevaziđena, tj. da je zastarjela, što upućuje na
zaključak da je neophodno da se u tim organizacijama izvrše određene promjene i
prilagođavanja, kako bi one mogle da prate aktuelne i buduće trendove u ovoj
industriji.
Na kraju, poslednje pitanje u ovom dijelu, ali i u cijeloj anketi, imalo je za cilj da
utvrdi mišljenje ispitanika o tome koje su to najvažnije vještine koje menadžeri treba
da posjeduju. Ispitanicima je ponuđeno devet vještina, od kojih je trebalo da izaberu
pet najvažnijih i da im dodijele brojeve od 1 do 5 po prioritetu (1 – najvažnija
vještina, 5 – najmanje važna vještina). Ponuđene vještine bile su: (1) odnos s ljudima,
(2) komunikacione vještine, (3) upravljanje raznovrsnošću, (4) upravljanje
tehnologijom, (5) donošenje odluka, (6) organizaciona politika, (7) upravljanje
promjenama, (8) motivacija, i (9) preuzimanje inicijative (Grafik 8).
Analizom rezultata ovog pitanja, dobili smo podatak o tome koliki broj ispitanika
je izabrao određene vještine, kao i na koji način su ispitanici ocijenili izabrane
vještine po prioritetu. Prvo će biti predstavljen rezultat izbora vještina od strane
ispitanika. Cilj je uvidjeti koje su to vještine koje ispitanici najčešće biraju, jer su
upravo te vještine one koje smatraju najvažnijim.
-
17
Grafik 8 Procenat ispitanika koji se odlučio za određenu vještinu.
Kao što na Grafiku 8 možemo primijetiti najveći broj ispitanika, njih 86% (31
ispitanik), odlučilo se za vještinu donošenja odluka. Pored ove, druga najčešće birana
vještina bila je odnos s ljudima, pri čemu je ovu vještinu izabralo 81% ispitanika, tj.
njih 28. Komunikacione vještine izabralo je 78% ispitanika (njih 29), a identičan broj
ispitanika, 64%, tj. 23 ispitanika, izabralo je organizacionu politiku i motivaciju kao
vještine neophodne za menadžera u sportu. Za vještinu preuzimanja inicijative
odlučilo se 58% ispitanika, tj. njih 21. Identičan broj ispitanika, 22% (8), izabrao je
upravljanje raznovrsnošću i upravljanje promjenama, dok je najmanje birana vještina
bila vještina upravljanja tehnologijom koju je izabralo 19% ispitanika, tj. njih
sedmoro.
-
18
0%
13%
13%
13%
35%
14%
13%
7%
46%
5%
22%
25%
13%
23%
14%
0%
31%
29%
43%
30%
38%
17%
10%
14%
50%
17%
0%
24%
17%
25%
13%
19%
14%
25%
28%
18%
29%
17%
0%
43%
13%
43%
13%
17%
7%
0% 20% 40% 60% 80% 100% 120%
Preuzimanje inicijative
Motivacija
Upravljanje promjenama
Organizaciona politika
Donošenje odluka
Upravljanje tehnologijom
Upravljanje raznovrsnošću
Komunikacione vještine
Odnos s ljudima
Najvažnije vještine menadžera
1 - najvažnija vještina 2 3 - neutralna vještina 4 5 - najmanje važna vještina
Grafik 9 Najvažnije vještine menadžera u sportu prema mišljenju ispitanika.
Grafik 9 nam pokazuje na koji način ispitanici shvataju određene vještine, tj. koju
vrijednost im dodjeljuju shodno tome kako ih percipiraju. Analizom odgovora
ispitanika dobili smo rezultate koji pokazuju da od ponuđenih devet vještina koje
menadžeri u sportu treba da imaju, najveći prioritet i važnost ima odnos s ljudima,
kojoj je 46% ispitanika dodijelio najveći prioritet, a iza nje dolazi vještina donošenja
odluka sa 35% glasova ispitanika.
Suprotno tome, najmanje važne vještine su upravljanje tehnologijom i
organizaciona politika, kojima je po 43% ispitanika dodijelilo najniži prioritet. Nakon
njih, vještina sa najmanjim prioritetom prema mišljenju 29% ispitanika jeste
preuzimanje inicijative.
Vještine koje su ispitanici u najvećoj mjeri ocijenili ocjenom 3, koja označava
neutralnost ispitanika prema konkretnoj vještini, odnose se na upravljanje
raznovrsnošću (50%), preuzimanje inicijative (43%), kao i upravljanje promjenama
(38%).
Na osnovu sprovedenog istraživanja zaključuje se da ispitanici smatraju da
menadžeri u sportu moraju biti spremni i sposobni da ostvaruju adekvatne odnose s
ljudima, kao i da donose odluke onda kada se to od njih zahtijeva. Ono što je manje
bitno jeste da li će menadžeri znati da upravljaju raznovrsnošću i promjenama, dok je
najmanji prioritet dodijeljen vještinama koje menadžerima omogućuju da upravljaju
tehnologijom, preuzmu inicijativu ili kreiraju i prate određenu organizacionu politiku
sportske organizacije u kojoj rade.
-
19
6. ZAKLJUČAK
U ovom radu je već mnogo puta istaknuto da je za uspjeh neke sportske
organizacije od ključne važnosti zapravo stručni kadar koji je vodi, tj. sportski
menadžeri. Vještine koje oni posjeduju, ali i dodatno razvijaju, predstavljaju onaj
faktor koji će odlučujuće uticati koliko dugo će neka sportska organizacija postojati i
koliko uspješno će obavljati aktivnosti zbog kojih je i osnovana.
Jedan od ključnih djelova ovog rada čini anketa sprovedena nad 36 sportskih
menadžera koji obavljaju funkcije trenera, direktora i predsjednika sportskih klubova
u Crnoj Gori. Rezultati ankete pokazali su da je daleko veći broj pripadnika muškog
pola na svim pozicijama, koji su bili predmet ankete, što ukazuje na potrebu
povećanja broja žena u industriji sportskog menadžmenta, konkretno na pozicijama
sportskih menadžera. U pogledu funkcija koje ispitanici obavljaju u sportskim
organizacijama u kojima rade, najveći broj njih se izjasnio da obavlja funkciju
direktora, tj. menadžera, dok se skoro polovina ispitanika prema rezultatima ankete
tim poslom bavi više od 10 godina, što govori u prilog njihovom iskustvu u ovoj
oblasti. Što se tiče stručne spreme, rezultati ankete pokazali su da više od polovine
ispitanika ima visoku stručnu spremu, na osnovu čega možemo zaključiti da je
kvalifikovanost ispitanika, u pogledu formalnog obrazovanja, u ovoj oblasti na
zadovoljavajućem nivou.
U drugom dijelu ankete od ispitanika se zahtijevalo da daju svoja mišljenja u
pogledu osobina koje menadžeri u sportu treba da posjeduju kako bi bili uspješni na
ovoj funkciji. U pogledu karakteristika i faktora koji su ključni za uspješnog
menadžera u sportu, ispitanici smatraju da su planiranje, organizovanje, vođenje i
kontrola, tj. lične i profesionalne sposobnosti i vještine upravljanja menadžera
najvažnije. Anketa se takođe ticala i teme vođenja sportskog kluba, odnosno saveza, a
rezultati su pokazali da ispitanici najviše pažnje posvećuju zapravo organizacionoj
strukturi. Treba naglasiti da niko od ispitanika nije obratio pažnju na konkurenciju, što
potencijalno može donijeti probleme samoj sportskoj organizaciji. Naime, prirodno je
da konkurencija izaziva rivalitet, da podstiče jačanje i razvoj kolektiva i doprinosi
postizanju boljih sportskih rezultata i u cjelosti uspješnijem ekonomskom poslovanju.
Iz tih razloga konkurenciju treba posmatrati pozitivno i od nje treba učiti, kako na
dobrim tako i na lošim primjerima. Konkurencija je ono što svaku organizaciju drži i
čini aktivnom, tj. održava standarde kvaliteta na visokom nivou, kako bi se održala
konkurentnost na tržištu i u svijesti potrošača. Stoga treba imati u vidu da ovoj oblasti,
menadžeri u sportu, treba da posvete više pažnje.
Rezultati ankete vezani za lično shvatanje, tj. lični dojam o organizaciji za koju
ispitanici trenutno rade, pokazali su da više od polovine ispitanika smatra da je
njihova sportska organizacija standardna. Ovo upućuje na zaključak da postoji
određeni prostor za unaprjeđenje sportskih organizacija na teritoriji Crne Gore, kako
bi one osavremenile načine svog poslovanja, te pratile najnovije svjetske trendove i
primjenjivale najbolje prakse.
-
20
Na kraju, od ispitanika je zahtijevano da od ponuđenih izaberu najvažnije vještine
koje budući menadžeri u sportu moraju da posjeduju kako bi svojoj organizaciji
donijeli dugoročno dobre rezultate i uspjeh. Rezultati sprovedene ankete pokazali su
da se najveći broj ispitanika odlučio za vještine koje se tiču odnosa s ljudima i
donošenja odluka, na trećem mjestu našle su se komunikacione vještine, dok
upravljanje tehnologijom, promjenama i raznovrsnošću naizgled ne igraju veliku
ulogu u uspješnosti sportskih menadžera u ostvarivanju svakodnevnih poslovnih
aktivnosti i ciljeva.
Opšti zaključak koji se može donijeti jeste da je za uspješno obavljanje poslovnih
aktivnosti i zadataka na poziciji sportskog menadžera u nekoj od sportskih
organizacija neophodno posjedovanje određenih ključnih vještina, koje se
prevashodno tiču međuljudskih odnosa i komunikacije, ali i donošenja odluka na
svakodnevnom nivou. Dakle, fokus menadžera u sportu mora biti formiranje i
održavanje adekvatne organizacione kulture i međusobnih odnosa kako sa ostalim
zaposlenima, tako i sa spoljnim partnerima organizacije, radi ostvarenja što boljih
rezultata.
Ovim je potvrđena glavna hipoteza istraživanja, prema kojoj uspjeh menadžera u
sportu, u pogledu upravljanja sportskim organizacijama, najviše zavisi od njihovih
vještina i sposobnosti.
Prva pomoćna hipoteza, prema kojoj lični stav menadžera u sportu u vezi sportske
organizacije u kojoj su zaposleni utiče na njihov uspjeh u obavljanju zadataka koji su
im povjereni u okviru te organizacije, je takođe potvrđena, s obzirom na to da je veći
broj ispitanika izjavio da su njihove organizacije standardne u odnosu na neke druge
sportske organizacije u zemlji, ili, recimo u inostranstvu. Ovo navodi na zaključak da
je ispitanicima bitno kakva je organizacija u kojoj rade, kao i da u njihovim trenutnim
organizacijama postoji prostora za dodatno poboljšanje.
Druga pomoćna hipoteza, koja kazuje da su vještine koje se odnose na donošenje
odluka i upravljanje promjenama bitnije od komunikacionih i interpersonalnih
vještina za uspjeh menadžera u sportu, je opovrgnuta. Naime, sprovedeno istraživanje
je pokazalo da su za uspjeh menadžera u sportu bitne upravo komunikacione i
interpersonalne vještine, dok se vještina donošenja odluka nalazi na trećem mjestu po
važnosti, a upravljanje promjenama se nije pokazalo kao bitna vještina.
Kao što je već rečeno, svi, pa i sportski menadžeri, predstavljaju pojedince sa
sopstvenim skupom vještina i znanja, i kao takvi se moraju prilagođavati zahtjevima
radnog mjesta i okruženja u kojem rade. Kada se takvi pojedinci udruže radi
dostizanja zajedničkog cilja, rezultati ne mogu izostati, bez obzira o kojoj oblasti
menadžmenta je riječ. Kako ovdje govorimo o menadžmentu u sportu, kolektivni duh
je ono na šta nas sam pomen sportskih organizacija asocira, te je jedino logično da će,
upravo takav duh među sportskim menadžerima i ostalim zaposlenima jedne sportske
organizacije, biti jedan od presudnih faktora obezbjeđenja dugoročno pozitivnih
rezultata.
-
21
LITERATURA
Bartoluci, M. (2003): Ekonomika i menedžmentsporta, Zagreb, Informator
Bartoluci,M. & Škorić, S. (2009). Karakteristike menadžera u upravljanju sportskim
organizacijama. 18. Ljetnja škola kineziologa Republike Hrvatske: Metodički
organizacijski oblici rada u područjima edukacije, sporta, sportske rekreacije i
kineziterapije. Dostupno na: http://www.hrks.hr/skole/18_ljetna_skola/358-
363.pdf, datum posjete: 26.06.2016. god.
Jovanović, A. D. (2012): Osnove menadžmenta. Visoka škola strukovnih studija
Akademija fudbala. Beograd.
Kokcharov, I. (2015): Hierarchy of Skills. Ženeva, Švajcarska. Postavljeno
22.05.2015.
Masterlexis, L. P., Barr, C. A., Hums, M. A. (2009): Principles and practice of
sportmanagement, (3rd ed.), Sudbury, Mass.: Jones & Bartlett Publishers.
Mašala, A., Manić, G., Mahmutović, I. (2015).Karakteristike i osobine menadžera u
sportu. Objavljeno: maj, 2015. god. Dostupno na:
https://www.researchgate.net/publication/276931397_Karakteristike_i_osobin
e_menadzera_u_sportu, datum posjete: 26.06.2016. god.
Obradović, V. (2014): Menadžment u sportu, (skripta), Beograd,Visoka škola
strukovnih studija, Akademija fudbala, Beograd.
Petz, B. (1992). Psihologijski rječnik. Zagreb: Prosvjeta.
Sikavica, P., Bahtijarević-Šiber, F. (2004.).Menadžment.Teorija menadžmenta i veliko
empirijsko istraživanje u Hrvatskoj. Zagreb, Masmedia.
Srića, V. (1992.).Principi savremenog menedžmenta. Zagreb: Visoka poslovna škola.
Stanković, Lj. Đukić, S. (2009): Marketing, Niš: Ekonomski fakultet u Nišu.
Vander Zwaag, H. J. (1998): Policy development in sport management, (2nd ed),
Westport.
Živanović, M. (2010): Menadžment sportskih klubova i sportskih saveza, Beograd,
Visoka škola strukovnih studija, Akademija fudbala, Beograd.
http://www.hrks.hr/skole/18_ljetna_skola/358-363.pdfhttp://www.hrks.hr/skole/18_ljetna_skola/358-363.pdf
-
BIOGRAFIJA
Dragiša Dedić je rođen 1976. godine u Podgorici, gdje je završio osnovnu i srednju
školu. Godine 2015. diplomirao je na Fakultetu za sport i fizičko vaspitanje, odsjek
Sportsko novinarstvo, u Nikšiću (sa ocjenom A). Iste godine upisao je specijalističke
postdiplomske primijenjene studije, odsjek Sportski menadžment, i uspješno položio
sve ispite predviđene nastavnim planom.
Podaci o mentoru i studentu:
Predmet: Komunikacije u sportu Studijski program: Sportski menadžment
Mentor: Prof. dr Duško Bjelica Kandidat: Dragiša Dedić
Broj indeksa: 02/15
-
ANKETNI LIST STAVOVI I VJEŠTINE MENADŽERA U SPORTU CRNE GORE
OPŠTI PODACI
Ime i prezime
________________________________________
Godina rođenja _____________
Pol M Ž
Naziv sportskog kolektiva
________________________________________
STEPEN OBRAZOVANJA I STRUČNA KVALIFIKACIJA
1. Koju funkciju u sportskom kolektivu obavljate?
a) trener b) direktor - menadžer c) predsjednik
2. Koliko se vremena bavite ovim poslovima?
a) manje od jedne godine; b) od jedne do pet godina;
c) od pet do deset godina; d) više od deset godina.
3. Koji stepen stručne spreme posjedujete?
a) SSS; b) VŠS; c) VSS
2. Koje su to karakteristike i faktori koji su, po Vašem mišljenju, odlučujuće
za uspješnog menadžera?
e) Njegove sposobnosti i vještine upravljanja (planiranje, organizovanje,
vođenje, kontrola);
f) Prethodno iskustvo u konkretnom sportu kojim se bavi sportska
organizacija za koju menadžer radi;
g) Liga u kojoj se takmiči sportska organizacija za koju menadžer radi;
h) Sentiment (pozitivna/negativna osjećanja) navijača/simpatizera
sportske organizacije za koju menadžer radi prema samoj organizaciji.
3. Na što bi posebno obratili pažnju u vođenju kluba/saveza?
a) Organizaciona struktura
b) Kadrovska politika
c) Finansije i marketing
d) Konkurencija
4. Kako Vi vidite orgaizaciju u kojoj radite?
-
a) Prevaziđena (zastarela)
b) Standardna
c) Savremena (u skladu sa svjetskim trendovima i praksama)
5. Najvažnije vještine menadžera po Vašem mišljenju su:
(Od 9 nabrojanih vještina, izaberite 5 za koje smatrate da su najvažnije i dodijelite im
brojeve od 1 do 5 po prioritetu – 1 najvažnija vještina, 5 najmanje važna vještina.)
1. Odnos s ljudima
2. Komunikacione vještine
3. Upravljanje raznovrsnošću
4. Upravljanje tehnologijom
5. Donošenje odluka
6. Organizaciona politika
7. Upravljanje promjenama
8. Motivacija
9. Preuzimanje inicijative