Christian Mork - Dragi Jim

7/24/2019 Christian Mork - Dragi Jim

1/154


2/154

Christian Mork

Dragi Jim

Za Aoife, gdje god bila

U I rskoj, u C romwellovo doba, vukovi su bili prava napast, i budui da ih je navo sve vie, poduzete su posebne mjere u njihovo istrebljenje... Toan datum njinanog nestanka nemogue je utvrditi.

Encyclopedia Britannica, izdanje iz 1911.


3/154

Uvod

TO JE VIDIO DESMOND

1.

Malahide, sjeverno predgrae Dublina. Ne tako davno.

Ljudi su se drali podalje od kue jo dugo nakon to je za potrebe novih sta

skuena i nakon to su trupla otkrivena u njoj sigurno poivala u zemlji. "Gnusputale su mjesne traare i znakovito kimale glavom. "Opaka, ukleta kua!" vikaeca koju bi hrabrost napustila im bi zagazila korak ili dva u njezino prednje dvori

Jer ono to je u toj kui, prvi, ugledao pismonoa Desmond, bilo je neljudski stra

Svi su voljeli Desmonda mada je znao zabadati nos i tamo gdje mu nije mjestoavi rob navike uvijek bi opazio iju bi travu valjalo pokositi i s kojega se stijega potiti boja. I zmijeane s osjeajem krivnje zbog sitnica koje je uoio - ali ne i shvatie uistinu znae - te su ga, inae drueljubive kvalitete, kotale zdravog razuma.

Na dan kada je posljednji put u ivotu osjetio radost, taj vrhunski strunjak za o su je kuhali njegovi klijenti dostavljao je potu u mirno susjedstvo u ulici kostavlja na eljezniku postaju u Malahideu - to je mogao sporije, a da ga pritomozovu voajerom. Krenuo je od mjesta na kojemu se barovi Nove ulice spajaju s lavarskom runoom betonske marine, skrenuo ulijevo i nastavio niz Bisset Strand. ino, stari je Des virkao kroz prozore provjeravajui eka li ga u kui netko sa al

tom skuhane kave. I nije se razoarao; do kraja prve ulice popio ih je ve dvije. Vanovnika pomirila se s njegovom osamljenikom potrebom za pozornou. Shvaamu i samo to to "navrati" na malo jutarnje jave daje osjeaj da barem nakr

djeluje u tuem ivotu. Uvijek bi rekao "ta kavica ba krasno mirie". Nikadaorabio gostoljubivost zadravajui se predugo. A im bi vas vidio nasmijeio bprosto vas za-bljesnuo osmijehom od uha do uha - upravo su zato svi i podleglidnom malom stvorenju.

Prije no to je otkrio trupla, svi su ga drali bezazlenim.Kakav-takav ivot izvan slube provodio je na sigurnoj udaljenosti, u Gibney'su,

oijukao s lokalnim enama kada bi njihovim supruzima popustila pozornost.

adioniara u susjednom ulazu spiskao bi mizernu plau kad god bi na televizijikva konjika preponska utrka, to je bilo esto. Svoju crnu potarsku torbu tegdu i poprijeko ispucanih plonika tog staroga obalnog gradia vie od osamndina, zurei u iste pepeljastosive kue s kojih je more izjelo svu boju. Monotonao utjenom. Odlazak u grad, do kojega je trebalo samo pola sata vonje vladrazumijevao je Desmondu posve nezamislivu otvorenost i glad za iznenaenjimodlaskom u grad poremetio bi pomno planiranu rutu koja je zavravala s najm

tiri potene kave prije ruka.Ljudi bi ga uli iz kuhinje; stazom pokraj njihovih kua prolazio je pjevuck

pod glasa, nekakve bedaste pjesmice. Glas mu nije bio bogzna to, no glavom bi kritmu, to je vrijedilo vie od sluha. Bio je sretan onako kako su obino sretna ada od dvanaest godina.


4/154

Poslije su padale oklade u to je li to njegovo pjevuckanje trebalo shvatitiozorenje.

Koliko se itko sjeao, tolerantno miljenje o Desmondu grad je zauvijek promi ili 25. travnja, neto nakon deset sati. Nije bilo sunca. Bog je odvratio pogled s ku

oju jedan u Ulici S trand i, tovie, s mora zakotrljao suicidalno sive oblake neklonio neto neminovno, neto u emu javnost nije trebala imati udjela. Proroabor boje, pokazalo se poslije. I tako je Desmond Kean, u blaenu neznmahnuvi staroj gospodi Dingle na katu Howard's Cornera i dotaknuvi vrh kaak pozdrava ljubaznoj gospodi Moriarty koja je upravo otvarala frizerski s

oduio prema kraju svoje dnevne rute.Kada je dostavio potu u sumorne kuice na Bisset Strandu, okrenuo se i vratoja jedan na uglu Old S treeta i Gas Yard Lanea, sve oklijevajui. Torba je bila gazna; valjalo mu je dostaviti jo samo dva reklamna letka lokalnog supermarspodi Hegarty. U nadolazeim danima, u svom grozniavom umu, Desmond etati naprijed-natrag u vremenu pokuavajui se sjetiti kada je trebao primijetiti eaju koji ta kua budi u njemu neto ne valja. Djelovala je posve obino; pro

blijedjele krem boje s lanim vicarskim drvorezom iznad ulaznih vrata. No neto neto to mu je uporno izmicalo - od samog poetka tiho upozoravalo na stanarke, samo je on bio previe uljudan da se na to upozorenje obazire.

Gospoda Hegarty, koja je Desmondu dopustila da je oslovljava s "Moira" tek nele godine sporadinih - i ustrajnih - posjeta, u grad je stigla prije tri godine, iz mkoje se nije trudila troiti rijei. Prialo se da je iz nekog gradia u Zapadnom Co

etrdeset i petoj godini jo je bila zgodna ena; lice joj je krasila ona sretna vrsta gstiju koja lijepo izgleda i kad ostari. U rijetkim prigodama u kojima bi svzgrapnim alama Desmond od nje uspio izmamiti osmijeh, bila je prelijepa. No bnjoj i neke steene strogosti koja bi prerastala u otvoreno neprijateljstvo kad godi pretjerali u prisnosti. Pozive susjeda na aj isprva je uljudno odbijala. Neki skazivali to ele donosei joj pred vrata kolae, no ona ih je ostavljala netaknutrandi sve dok ih konano ne bi pojele divlje make.

Od mnotva radoznalih susjeda Desmond je bio jedini kojega je ikada pozvau, na kavu, vjerojatno zbog njegove nevinosti ili namjerne sljepoe za skrivenu stdske naravi. A onda, negdje prologa sijenja, gospoda Hegarty nenadano je pre

varati vrata kada bi na njih pozvonio. I njegovi kasnij i pokuaji da obnovi kontakt, na ulici naletjeli j edno na drugo, takoer su naili na odbijanje. Gospoda Hegarty,ionako rijetko viali izvan njezina etiri zida, samo bi ga zaobila bez rijei, u o

om starom sivom kaputu, umotana u maramu poput mumije. Nikada vie nizvala u kuu. I Desmond i svi ostali pretpostavili su da ju je zadesila kakva trage

su joj dosaivali i ostavili su joj prostora za kojim je oito eznula.A opet...Sada, dok je sa arenim reklamnim lecima u rukama stajao pred ulaznim vra

spode Hegarty, Desmond se skanjivao zbog onog osjeaja to gaje posljekoliko tjedana obuzimao kad god bi proao pokraj njezine kue. Iz nje su se nedli nekakvi zvukovi na koje se nije obazirao mislei da dopiru s televizora ili modija. Zvualo je kao da netko cvili ili ak plae, netko mlad. Jednom je uo i nekasno udaranje; zavjese na katu naas su se rastvorile, a onda ponovo naglo spudui da je bio tek radoznao - ne i hrabar i istraivakog duha - sve to Desmond

maio kao ekscentrinosti usamljenik, plemena kojemu je i sam pripadao.Sto se vie pribliavao prorezu za potu, to su mu se sitne dlake na ruci

pravljale, uzdizale poput plave ume. Uinilo mu se da osjea nekakav miris, nlik pokvarenom gulau. Nije bio siguran otkuda dopire; moda s oblinje pla

joj je trunula morska trava. Ili iz neijeg hladnjaka, ako je ostao bez struje. No znto nije bilo to.


5/154

Zatomivi napokon nejasan osjeaj zle slutnje, Desmond se sagnuo, odguklopac proreza za potu i u njega ubacio Tescov reklamni letak. Opazio je gootvorene pote na podu.

A onda se oduzeo.U dnu kue, blizu njemu poznate dnevne sobe gospode Hegarty, ugledao je

oma nalik ljudskoj aci.Bila je plavo-crna, napuhnuta poput kirurke rukavice, a virila je odneku

sjedne prostorije. Ruka koja se na nju nastavljala bila je jednako debela i kobasio da je napunjena vodom.

Uz nju je leao runi sat; narukvica je oito pukla pod pritiskom podbuhlog mda je istegnuo vrat, Desmond je naas uspio vidjeti ostatak trupla gospode Heg

edu inim i njenu najbolju haljinu, umrljanu krvlju. Mogao se zakleti da se, unemu, smijei. J edva je izdrao da se ne ispovraa po vlastitim cipelama, a onda poz ulicu da obavijesti "gardae" ( Gardai - pripadnici policijskih snaga Republike p. prev.)..

I prvi i posljednji put u ivotu, zaboravio je isporuiti poiljku.

Kada su razvalili bravu, pripadnici temeljne policije iz postaje s drugog kraja maknuli su se ustranu i propustili dvojicu forenziara iz zapovjednitva Gardoenix Parka, odjevenih poput astronauta. Dva mukarca tiho su ula u kuu; za nkrenula postrojba sa psima. Tuljenjem i cviljenjem psi su se odazvali zovu skovi, i nj ihovi vodii morali su ih obuzdavati. J edan od astronauta, policajac odjevmbinezon za zatitu od opasnih materijala, kleknuo je pokraj ispruena Moirina tiouio joj lubanju. Na njoj je, tik iznad oka, bilo nekoliko udubljenja, kao da ju je narao kakvim tupim predmetom, ali nedovoljno snano da je na mjestu ubije. Istraposlije utvreno da je smrt prouzroio snani subduralni hematom. Drugim rijekon to su je prebili, Moira Hegarty doivjela je modani udar i umrla za neknuta. Truplo je na tom mjestu lealo najmanje tri dana. Jedan vii policijski insp

prva je mislio da se radi o ubojstvu poinjenom tijekom razbojnitva. Kada je meznao cijelu priu, uli su ga kako ispod glasa komentira da je "jebena gavrijedila svaki udarac koji je dobila". Njezina je smrt naime murjacima bila najmoblem.

Na veini zidova pronali su tragove struganja cipela, kao da su se dvije ili vie ovale u prizemlju, nastojei svladati jedna drugu. Podne daske bile su pune tra

mee koe i paste za cipele, a slike Svete Zemlje na zidu stajale su nahero. Iste znarbe pronali su i u ostalim prostorijama u prizemlju, i novaci su se uznemirili. J

kalni gardist otvorio je ormari ispod sudopera i u njemu pronaao velike kolrova za takore. Drugi je na Moiri pronaao ogrlicu iskovanu od eljeza, kovanu na potiljanom dijelu. Na njoj je visio omanji prsten s vie od deset razlueva. Ni jedan se nije dao strgnuti. "Ova je, bogme, zveketala kad se tuirala", dobtrei gardist u jadnom pokuaju da razbije nelagodu koju su svi osjeali. Kada slije oslobodili klijetima za eljezo, otkrilo se da kljuevi odgovaraju svim bravami - izvana. Drugih kljueva nije bilo. A veina vrata bila je zakljuana.

Forenzika analiza pokazala je da je gospoda Hegarty ozljede zadobila na katuumalo uspjela dovui do kaua u prizemlju. Sruila se na samo nekoliko centimnjega. Na to je ukazivao tanak mlaz krvi koji je s kata vodio u prizemlje.

Murjaci su se prestali zafrkavati im su se popeli na kat da potvrde tu teoriju.a pripadnika jakih snaga malahidske Garde bila su potrebna da otvore vrata sobtu. Dok su se ramenima upirali u njih, jedan je uhvatio nervozan pogled svog part

a vrata je naime dopirao miris puno jai od onoga u blizini gospode Hegarty. I ka


6/154

pokon otkrili to je Desmond zapravo vidio - i tako posve previdio - nije ih bilo o ih prati naoruani asnik.

Sklupana uz vrata, leala je djevojka, ruku sklopljenih oko zahrale lopate kolitvi.

"Isuse!" uzviknuo je najmlai gardist i uhvatio se za dovratak. Psi u prizemlju ptuliti i pandama grepsti po drvenom podu.

Crvena joj je kosa bila gotovo crna od znoja i prljavtine. Na vitkim i elegan

stima preostala su jo samo dva nokta, a kroz tanku opnu neega to je jednomta ljetna haljina provirivala su rebra. Sirotica je umrla u mukama, zakljuila je Gnisu mogli odmah ustanoviti je li umrla od rane u abdomenu nanesene noem ili

ije toga ubilo neto iznutra.Na lopati su meutim bili njezini otisci prstiju, a tragovi na elu gospode He

govarali su glavi lopate. Zakljueno je da je slijedila stariju enu do polovine stubonda tu potjeru iz nekog razloga prekinula. Iza jedne fotelje pronaen je nscima prstiju gospode Hegarty; pokazalo se da je mladu enu tim noem uboaput, ve najmanje devetnaest puta.

"Siroto dijete zaas je iskrvarilo", primijetio je jedan stari mur-jak ispuhujui nos

Forenziari su brzo rekonstruirali dogaaj. Oajnika bitka zapoela je na katu,gospoda Hegarty pokuala odbiti iznenadni napad onemoale djevojke, i na krme i uspjela. No mlada ena nije se predala bez borbe. Forenziari kao da su tekvatili da kljuevi gospoe Hegarty odgovaraju svim bravama u kui, ali da ni u jebi nema kljuanice s unutranje strane. Ispod kreveta, gdje ih je djevojka oito skrdei ionako ogranienu bijednu hranu, pronaeni su ostaci sirovih krumpesniva kruha. Utvreno je da je u kui ivjela najmanje tri mjeseca. Na okviru kr

apili su okovi za noge i lisiine; i jedno i drugo izgledalo je dobrano istroajmanji kljuevi samozvane upravnice zatvora savreno su im pristajali. Sirotiala ojedine od lisiina na mjestima gdje joj se metal urezao u meso. Dvije iskriv

osnice, smee od djevojine krvi skorene na podnim daskama, protumaene suprovizirani kljuevi kojima se oslobodila lisiina.Bila je zatoena. I to dugo. Drugog zakljuka nije bilo.Njezina uzniarka, ljubazna ena koja je Desmondu servirala kavu, bi

zotkrivena, no tek kada je ve bilo prekasno.Suoen s munom injenicom da je gospoa Hegarty, povuena ena odneku

pada, susjedima pred nosom drala kunoga roba, gospodin iz Socijalne sldihano je propentao: "Nismo imali pojma. Odmah emo poduzeti daljnje izvpui u svjetla televizijskih kamera to su dopirala s druge strane policijskog kord

o i prije no to je, izbjegavajui poglede razjarenih promatraa, glavnim stubi

ao iz kue, svi su znali da nemilo sere. ena koja je mirno ivjela na kraju ulice bavo udovite. A nitko to nije opazio jer nikoga nije bilo briga, dravu ponajmanje.I dok je sve to trajalo - dok su astronauti, policajci-etai iz postaje na uglu

vosljednici secirali svatko svoj dio otvorenog misterija - nitko te istine nije bio svjeDesmonda. Od dolaska prvoga bolnikog vozila koje je stiglo po sirotu djev

ajao je tono preko puta kue, stezao ogradu da odri ravnoteu i zurio u ulazna vje okolade na broju jedan. Nije se pomaknuo ni kada se smrklo. Njegov uobi

kren osmijeh zamijenio je nesretan, jeziv smijeak. Malo-pomalo, ljudi koji su derirali njegovo neobino ponaanje poeli su ga prijeko gledati. Naime preelavjeli Desmond upinjao se vidjeti djevojino izubijano tijelo dok su ga tovarlnika kola. Ono njegovo virkanje u tue kuhinje naglo je poprimilo posve nnemirujue znaenje. A i bilo je tako dobro zajedniki otrti prljave ruke o jed


7/154

spoloivoga rtvenog jarca."Perverznjak!" dobacila je jedna majka kroz raspuklinu rua za usne. "Bolesni

dala je druga. Obje su mu prije samo nekoliko dana sa smijekom posluivale kavuGrijeile su, premda se njegovo neumjesno zurenje uistinu dalo protumaiti

primjerena radoznalost, pa ak i seksualno uzbuenje. Da su mogle zaviresmondovo srce, u njemu bi otkrile tek najcrnju i najgoru krivnju i sram. Sada je o je znailo ono lupanje. Cviljenje koje je dopiralo s kata mogao je biti - ne, siguro - poziv u pomo, samo nekoliko dana uoi nasilne smrti. D esmond je pitomo kimnama iz susjedstva, no one ga nisu ni pogledale. Pogledima su fiksirale ulazna v

e na broju jedan, kao da e, budu li u njih dovoljno dugo zurile, postati bolje susjePala je no. Astronauti su konano sklopili atore i odvukli nalaze u Zapovjedn

omila promatraa se prorijedila, dodue tek neznatno, kada je Desmond iz kue zvik na granici krika. Netko je bio iznenaen, i to nimalo ugodno. Nekoliko sektom, mladi gardist koji je pronaao djevojku na katu pojavio se na ulazu; nje

nako pepeljasto lice bilo je posve izoblieno. to god da je upravo bio vidio, premnjegovu toleranciju za ljudsku gadost.

"Narednice", rekao je teko gutajui. "Neto nam je promaklo."Proavi pokraj police za knjige na katu, jedan policijski pas odbijao se pomak

gao je na tepih i cvilio. Ovaj put nije tulio; oplakivao je, to god da je osjetio u blizinKada su napokon odmaknuli policu i otvorili vrata skrivena iza nje, garda

onali drugu djevojku.

"Izgleda mlaa od prve", rekao je mrtvozornik krajem toga tjedna, nakon to e tri ene obavio temeljitu obdukciju i skinuo gumene rukavice, uvjebanom kretnja mu nije priinjavala nimalo zadovoljstva.

Posljednju su pronali zguranu u malenu niu u vanjskome zidu, iza vrata mput vrataca na kui lutaka, u vlanom zakutku kojega je s prostorijom u kojravila prva djevojka povezivao uski zrani tunel. Kako nije imala nikakumenata, procijenjeno je da je u ranim dvadesetima, crne kovrave kose koja je -jo bila dovoljno ista da se raelja morala biti prekrasna. Koa joj nijegrdena udarcima, tek ranama nastalim uslijed manjka higijene i bjelanevinazliku od prve, ta je djevojka umrla od viestrukog zatajenja organa izazvastupnim trovanjem i izgladnjivanjem. Ruke su joj bile posve tanune; na njimae bilo miia. Kada su je pronali, leala je umotana u prljavu deku poput iiba. Kao i na prvoj djevojci i na njoj su pronaeni tragovi redovitog sputavanja. to

dan policajac njeno je otkljuao lisiine koje su joj raskrvarile none lanke. Pitanje nitko nije imao zadovoljavajui odgovor bilo je zato su joj oba dlana umrtom. N a kraju su pronali kemijsku olovku iz koje je curila tinta, ali ne i papir. A

ami svoje zatvorske elije nekome pisala, to je uinila s porukom?Trebalo je nekoliko dana da gardai popiu i posljednji komad namjetaja zatei.

A onda, nakon otkria da jedan od mnogih kljueva Moire Hegarty otkljuava lamode, pria je postala jo runija. I najgore malahidske jeziare zanijemjele su tom, proraunatom gadou to su je nanjuili policijski psi.

U ladici su najprije pronaene dvije vozake dozvole. J edna je bila izvenokosoj, dobro uhranjenoj, 24-godinjoj Fioni Walsh iz grada Castletownberrugu Cork: oito prvoj djevojci pronaenoj na katu. Druga je pripadala 22-godsn Walsh, ije su crne kovre i blijeda put na fotografiji malo sliile kosturol

vorenju koje je, toga asa, poivalo na metalnoj ploi stola za obdukciju, tik do sstre. Nije se znalo kako su i kada stigle u kuu Moire Hegarty, no to nije bio r


8/154

og kojega su novine toga tjedna planule s polica. Ne, Evening Heraldu i I rish Data je vrijedila druga pojedinost, detalj koji je nadmaivao poetnu okantnost vito to je veina ljudi ve pogaala.

Da, Fiona i Rosn bile su sestre i doivjele su jezivu smrt, no to nije bilo sve.Moira - njihova uzniarka i ubojica - bila im je tetka.Tetka ubojica zatukla sestre robinje, lajao je jedan naslov, Ljepotice i zvijer, trub

ugi. Nedostatku takta unato, oba su bila istinita. Utvreno je da su djevojkzdoblju od najmanje sedam tjedana, u organizam postupno unosile male kolrova za takore - antikoagulanta kumatetralila - vjerojatno umijeanog u vokozvanu hranu. "J ednostavno reeno", rekao je mrtvozornik, "organi su im se postuspadali, a rane nisu zacjeljivale. Najmlaa je umrla od unutarnjeg krvarenja. ini sobje nou bile okovane za krevet. Upravo kako je to njihova tetka i planirala." No

o i Desmondovi susjedi i nekadanji prijatelji stvar su nazivali naprosto udovino je takoer bilo prilino tono.

No ladica u komodi jo nije nudila ni naznake odgovora na pitanje zato se iega toga dogodilo.

Medu popisanim predmetima bilo je i nekoliko zapeaenih najlonskih vrenom zemljom. Nakon pomnije analize, u vreicama su pronaeni i jedno dugme, jrus od damasta, zguvana kutija Marlboro Lightsa i ahura iz puke kalibra 12. da reene predmete ne povezuje apsolutno nita osim injenice da zemlja na na istu pH-vrijednost. Pronaen je i komplet za pisanje iz kojega su nedostajal

dna kuverta i jedan list skupoga pisaeg papira. Forenziari nisu uspjeli utvrditi posluili. Moda ih je uzela Rosn, ali, ako je tomu bilo tako, slijedilo je pitanje - posluili?

Nakon nekoliko dana susjedstvo se uzvrpoljilo i opinjenost policijskim autoritsplasnula. D jeca su se zadirkivala tko e prijei bijelo-plavu traku s natpisom gardda zgrabiti kakav trofej. Takve e bezobratine prestati kada se kua jednom zatda bude naputena i slubeno nastanjena duhovima. Jedan djeak uspio je pobjastinim kipom Isusa opremljenim aruljom od 40 wai koja mu je osvjetlja

reolu. Drugi je uspio stii do ugla prije no to ga je gardist zgrabio i natjerao da rtret nekad tako omiljenog taoiseacha (Taoiseach - naziv za premijera Republike p. prev.) amona de Valere u pozlaenom okviru. Premijerovo snudeno lice kao uivalo mrtvu enu to ga je objesila iznad svog kamina.

Policiji je brzo ponestajalo tragova, i bila je spremna zatvoriti sluaj.A onda je kua, sama od sebe, ponudila jo jednu tajnu.Dola je u obliku prije previenog traga struganja na stranjim vratima. Vra

gledala kao da ih je netko, pokuavajui izii, gotovo izvalio iz okova. Na kvaonaen otisak prsta koji nije odgovarao ni jednoj od mrtvih ena. Drugih otisai nije bilo. A onda je pronaen i trei prljavi krevet, u podrumu, i jo istih nepozn

saka na kanalizacijskoj cijevi. Tko god ondje bio, nekakvim primitivnim oruemzanje uspio je prepiliti cijev i vrlo vjerojatno pobjegao iz kue s lisiinkljuanima na barem jednom zapeu.

Dvije djevojke nisu patile same. Jo je netko bio s njima, netko tko je jo doned

o tu, iv. I skrivao se.Nakon to je i posljednja daska u kui podignuta, a imovina popisana do poslje

ce (i pritom se nije pojavilo nita novo), kua na broju jedan u Ulici Strand napokiena. Prozori su zakovani daskama i grad ju je ponudio na prodaju. I premda

no muilo tko je mogla biti etvrta osoba u kui, bez pravih tragova i bez ijednog aka koji bi im ponudio uvjerljivo objanjenje krvoprolia, gardai su nekoliko mj


9/154

slije tiho zatvorili sluaj. ak su i mediji na kraju preli na novija ubojstva.Po gradskim se barovima pak sluaj i dalje razmatrao."Moira je skrenula", glasila je jedna popularna teorija. "Zamjerala je curam

poti i iz ljubomore ubila tu ljepotu." Prema drugoj, djevojke su namjeravale ubiti tmislivi nekakvu shemu iznude koja im se obila o glavu, samo to u kui nije pronkakav novac. "Kakva teta", govorili su susjedi, i bili su u pravu, kakva god istina ajanstveni gost bio je Moirin ljubavnik koji ih je poubijao i zbrisao prije no to je do ga ide", glasila je jedna posebno matovita ideja. No sve te teorije poivjele biko koliko je trebalo da ih se propenta.

Nasluavi se budalatina od ljudi u kojih je udio alkohola bio vei od uravog razuma, jedan redoviti gost Gibney'sa - nakon jednog maloga tamnog ppokon je izustio: "To je zapoelo negdje drugdje. Da bi posve sazrelo, tvoprolie zahtijeva godine i godine mrnje."

Da su ga deki u plavom s kraja glavne ulice tada uli i ostavili se emiki koravo dorukovali, moda bi i rijeili sluaj . I pak, ni tada ne bi pohvatali ni poloie. Jer, pria to su je ene iz Moirine kue umalo odnijele u grob jest poela neugdje, u malome gradu u Zapadnom Corku, gdje ljude pokree neto puno jpaljivije od mrnje.

Ljubav. Ono to je Moiru i njezine neake poslalo u tihi dio malenog grobljkve Svetog Andrije bila je ljubav.

Ona vrsta ljubavi to pee gore od usijane pei.Na tunom malom sprovodu to ga je tjedan dana poslije obavila i platila Soci

uba, nije bilo roaka ili prijatelja koji bi odali poast sestrama Walsh i njihovoj tojici. Fiona i Rosn sahranjene su na metar-dva od Moire, na emu je pogre

zistirao govorei: "Neka sam proklet ako tu sirotu djecu ostavim nadohvat rukanoj eni." Kao da se ruga dvjema djevojkama, svoj vremenski plat boje kokag je okrenuo na nalije, jarkom sunevom svjetlou obasjao maglovitu kiu i stvnalnu dugu, dovoljno lijepu da jedina osoba na sprovodu zaplae tako glasnnemiri oaloene na drugom ukopu, dva groba dalje.

inilo se da je Desmond u mjesec dana ostario deset godina.U javnosti ga nitko nije vidio jo od dana kada su sestre Walsh i njihovu

vezli u hladnjau. Bilo je to zato to je prva stvar koju je uinio po povratku u deni stan bila da skine odoru i spali je. Dani su se pretvarali u tjedne, a zvui rariteesmica Jelly Roll Mortona s Desova stereoureaja - to bi se, poput zlatnog bidovito kotrljali ispod ulaznih vrata njegova stana - utihnuli su. Susjedima se ziniti da uju tihi pla. elei vidjeti udaka, djeca su lijepila nosove na stakla njegozora. Neka bi, tek naas, uspjela opaziti raupanu kosu povrh bljedunjavog

akaza!" meusobno bi proaptala, kamenjem zasula ulazna vrata i uz smijezbjeala kuama. Roditelji su za taj sitni egzorcizam, dakako, znali, a ipak sputali. Odgovaralo im je da krivnju za dogaaj preuzme netko drugi. tovie, inistvar funkcionira. Na broju jedan konano se nastanila ugodna, bezazlena po

itelj , i kua je ponovo izgledala kao i svaka druga kua u ulici.Desmond je bio odjeven u iznoeno crno odijelo izlizanih laktova i koljena kakv

sili konobari na trajektu. Drhtao je dok je pater Donnelly izgovarao uobiaolitvu, a kada je sveenik doao do "blagoslovljena ti meu enama", usta je mkriti objema rukama. Ispod brijega na kojemu je stajala crkva, krovovi boje ai bliski od kie. Desmond je ostao stajati jo dugo nakon to su grobovi bili propabani i obiljeeni. Na istom je mjestu stajao i kada je kia poela uistinu lijevati.

Nakon to je pri povratku u stan kimnuo skupini djece na ulici, nitko ga vie


10/154

dio.I cijela bi pria zavrila tamo i tada da nije bilo drugog potara, onoga po im

all, sirotog deka kojega je radoznalost istrgnula iz jednoline ivotne svakodnevglavce katapultirala u najveu pustolovinu njegova kratkog ivota.

Tajna sestara Walsh tek se poela razotkrivati.Svatko tko je te noi proao pokraj groblja uz malo je mate mogao vidjeti kak

e mrtvih djevojaka uzdiu iz jeftinih dravnih lijesova, lebde i kuckaju po sttera potanskog ureda. Jer, unutra su imale nedovrena posla.

Siroti Desmond bio im je blie nego to je mislio.Ni Fiona, ni Rosn ni mrtve se nisu dale otjerati.


11/154

Meuin

NEURUIVA POILJKA

2.

Na svom prozoru, onome odjela za sortiranje pote, Niall nije uo nikakve prigu

zive zvukove. Ne zato to i sm ne bi uivao u dobroj prii o duhovima, pa po doli postajao osjetljiv i na najmanji zvuk. Ne, bilo je to zato to mu je vuk opet ispaek, i znao je da je ispao k'o drek i prije no to mu je poeo bojiti jantarne oi.

"Ohhh, sranje", promrmljao je i pogledao svoj peti crte te noi. Kako je to mogumjetnikoj koli sasvim je pristojno crtao make; to mu je morao priznati

ofesor Vasiljikov. Njegovi leopardi i njegove pume u ivim bojama s lakoomrcali po papiru i iz svojeg se dvodimenzionalnog svijeta probijali u treu dimenzij

ju je ivio svaki djeak zaljubljen u stripove. Psi mu pak nikako nisu uspijevali. Nivrio glavu, krenuo prema snanim stranjim nogama i dodavao srebrnosivo kre u elji da ouva dojam iste smrtonosne prijetnje koji je izbijao iz te ivotpanjujue esto meutim, im bi stigao do repa, stvorenje bi se prometnueuhranjenog psa ili u artritinu lisicu.

Bude li uporan, jednoga dana mogao bi postati pristojan kopist nekome od tora kojima se divio, recimo boanskom amerikom grafiaru Toddu Saylesu, ginalni znanstveno-fantastini serijal Svemirske kolonije iz 1980-ih itao kao djavni likovi bili su do zuba naoruani intergalaktiki lovac na ucjene po imenu Sown i njegov majmun koji govori, Pickles. Serija je pratila njihove bitke s gom

mrtonosnih van-zemaljaca-mutanata diljem zvjezdanog sustava Alfa Centauri i zapnjega. Ali koga je on to zavaravao? Realno, morao je priznati Niall, mogao se nk tomu da lasti cipele gospodinu Saylesu - ili njegovu novom udu od dje

mjetniku J effu A lexanderu, koji je za DarkWorld Comics upravo nacrtao i otverodijelnu avanturu na Divljem zapadu pod naslovom est pitolja za Tuasinu revolveraku seriju tipa "ovaj-grad-nije-dovoljno-velik-za-obojicu, putnieju su zaiskrile oi djeaka diljem Irske i svijeta.

Niall je jo jednom pogledao svog bijednoga bezopasnog vuka i shvatio da needo njihova prijamnog ureda. Pokuavao je izraditi naslovnicu za nek

ednjovjekovni fantasy strip, i cijele je noi, po isteku radnog vremena, crtao osorca - uruene zidove i kule, batrljke drvea iz kojih se poput zaraze iri m

ahovina te kojekakva bia to tumaraju izgubljenim svijetom drevne Irske, Irske kpravo, nikada i nije bilo. Gavrani - sasvim lijevo, odmah iznad zastraujuih vjebro su ispali. Crvenih gubica, nestrpljivi... kao da se upravo spremaju obru

kinuti komad osuenog ovjeka to se jo uvijek njie na omi. Uvjerljivo. Vitezto dalje u pozadini - na povratku iz lova sa sokolima, sapetima na debkavicama, bili su gotovo velianstveni. Cak i djeva bajna to ju je Niall nautrenu na umskome proplanku djelomino je uspjela; dok je bjeala u zatitnmu granja, crna kosa napola joj je zaklanjala mlijeno bijelo lice.

I tu je, dakako, sve zabrljao.Htio je naime da joj vuk nenadano presijee put, sputene glave i uarena pogle

loaju za napad. Upravo ta pojedinost svakog je mrkavog preadolescenta trevesti u iroki svijet pustolovine u kojemu se krvolone zvijeri hrane bespomo


12/154

adim djevojkama - po cijeni od barem deset eura po izdanju. Njegova je deutim trebala samo iz torbice izvaditi Snickers, nahraniti debelog psa, i izvukla bvarno jadno.

Niall je zguvao papir i u visokom luku bacio ga kamo i prethodna etiri - u vini ko nalik kavezu u koji su razvrstavai pote bacali neuruive poiljke, one napoiljatelji zaboravili nalijepiti marku ili napisati potpunu adresu. Ko se pra

danput tjedno i, ako ih poiljatelj ne bi doao preuzeti ili platiti globu, poiljkvravale u smeu.

Zguvani vuk nije se predao bez borbe. Papirnata lopta odbila se od nek

verti, ukajui skliznula niz bijelu lavinu i udarila u debeli paket koji se odvojitatka gomile, pomaknuo nekoliko centimetara i s glasnim tupi zaustavio se udariinu preku. U toj kuverti sigurno nisu bile rukavice za baku. Sto god sadravalateko i tvrdih rubova.

Prvi put te noi Niall je zaboravio samosaaljenje i okrenuo glavu u smjeru zvukKo s neuruivim poiljkama - to je Niallovu nekada toliko razdraljivom, jo u

olescentskom unutarnjem oku noas djelovao kao polumrana straarnica isevina dvorca - stajao je ni metar od izlupanoga drvenog stola to ga je njegov nadzourao izmeu bojlera i dva neispravna aparata za prodaju potanskih maraka. Gospichoudhury taj je okrhnuti komad namjetaja gledao s izrazom ozbiljne zlovolje

e time s njega ukloniti sve mrlje od kave i cigareta.Niall se skanjivao, a onda ustao. Otkako je, prije dvije godine, u tihoj agoniji oduumjetnike kole i - kako bi mogao plaati stanarinu - nevoljko odjenuo bezl

oru pripravnika za mjesto mlaega potanskog slubenika, svakoga etvrtrnjom je podizao zasun na tom metalnom kavezu, ulazio u njega i prazniozajaljivu papirnatu utrobu. Noas je neto bilo drugaije. Otar zimski pr

kaljao je neuvrene listove papira na pod. Stash Brown nategnuo bi kokot na serskom pitolju ekajui da se iz kontejnera pomoli nekakva izvanzemaljska tetomislio je Niall. Pickles bi se iskesio i zaskviao kao pravi majmunski ubojica.

Niall je priao kou, podignuo zasun i uao.

Debela kuverta, tamno smea i zamrljana, leala je na dnu improvizirane papimpe. Niall ju je podigao namjeravajui je baciti natrag meu ostale. Okrenuo jugledao ime i adresu poiljatelja. Djelovala je kao da je narkana u urbi. Slova su

krivljena i razmazana, no jo uvijek itljiva:Poiljatelj: Fiona Wal shUlica Strand br. 1, Malahide

Nije li se tako zvala ona ubijena djevojka, stradala u neuspjelu pokuaju da z

adu sestru Rosn? Nemogue. Ma, to je sigurno nekakva prijevara. Niall je, tek nestao disati. Njegov mozak nije znao to bi, tono, sada trebalo uiniti. Odbaciti var kao alu? Slediti se od uasa nad njezinim jezivim implikacijama? Shvativsvjesno grli nabrekli paket, odluio se za opciju broj tri, opciju koja osvijetljenim umovima zna poigrati ee od ostale dvije. Niall se pretvarao da odluku, ime se samo jo vie prepao onoga to ga je iz poiljke moglo vrebati. Brao iz koa koji mu je poinjao sliiti na umu s njegova bijednog crtea i vratio s

ol.Otvori je odmah, da, naravno. Sto drugo? No kada je svjetlost olupane stolne l

oju je nedavno "oslobodio" iz tajnih zaliha gospodina Raichoudhuryja pospremlkontejner s poiljkama za inozemstvo) pala na papir, spazio je neto zbog ega su

sti zastali usred pokreta. Potanskih maraka nije bilo, zato je poiljka i zavrila u kotpis. Bila je naslovljena jednostavno na:


13/154

Bilo tko

Potanski ured

Townyard Lane, Malahide

Niall je jo jednom okrenuo kuvertu i zacvilio poput staroga dijamantnog re

da je na smeem papiru jasno vidio i drugu, jo zlokobniju poruku, dodanu preme, umrljanu kiom, ali jo uvijek itljivu. Bila je to molba, posljednja elja ko

koj nepoznatoj dui izricala jedna koja se upravo gasila. Rijei, naherene i neureasile su:Mi smo ve mrtve. Proitaj ovu priu, tek u sjeanje na nas.

Na to Niall, sve i da je elio, vie nije mogao zaustaviti lagano drhtanje r

aravno, itao je novine i znao za, kako su je ve nazivali, "bitku na katu" u kojoj se Fprotstavila betiji koja je glumila prijaznu enu. Kako se mogao ogluiti na nrobni pisani zov? Ba kad je odlijepio kuvertu i unutra ugledao obrise neega crnoda je zauo gromki glas. Dvije potpetice lupnule su jedna o drugu, kao na pisti za vrade.

"Molit u lijepo, objasnite mi to ovo znai, gospodine Cleary?"Niall se okrenuo i ugledao kraljevski zastraujui lik vrlo visokoga potan

ubenika Raichoudhuryja. U tamnoj tunici zakopanoj sve do iznad Adamove jabichoudhury je prije podsjeao na pretjerano revnog uvara parkiralita negjnoga asnika, to je potajno elio biti. Visoka asketska figura prela je na drugiostorije i pomno manikirani prst uperila u pod na kojemu je jo uvijek lealo nekorazbacanih listova papira. Ponaao se kao da umjesto dvjema osobama (s tim spoda Cody bila na bolovanju) zapovijeda cijelim legijama.

"Otvoreno vam velim, uistinu sam zabrinut za vae ponaanje, gospodine Clea

o, za ime svijeta, radite ovdje tako kasno, molit u lijepo?""Crtam, gospodine.""Opet?""Bojim se da d, gospodine."Sada mu je stajao toliko blizu da je Niall uspio vidjeti kopu za remen koju je s

ukarac naslijedio od svog pra-pra-pra-djeda, pretka koji je "zarobio topove Ajub-kslavnoj bici protiv toga ratnog vode iz doba Drugoga afganistanskog rata, sred00-tih. J ednom prilikom, trkljasti nadzornik iz novanika je izvadio od sblijedjelu fotografiju i pokazao je svima u uredu. Na njoj je mukarac s prugarbanom na glavi, vrlo nalik gospodinu Raichoudhuryju, sjedio na velianstvenu knekim poprilino ozbiljnim kopljem u rukama, izazivajui fotografa da pri pogledega uini bilo to osim da zadrhti. "Bio je asnik u 23. bengalskoj konjikoj", jednojasnio gospodi Cody, koja je za to pokazivala krajnji nedostatak oduevljenja. Niamtio da tu kopu - i komplicirani grb na njoj, sa sloganom o smrti prije gubitka neto slino) - redovito lasti.

Potomka bengalskog kopljanika trenutano je meutim vie od smrti bredska stega. Pogledao je bijedni stol i poalio to ga je uope dao tom mladom ovjemu se oito ne moe vjerovati ni da se nakon radnog vremena nee motati po uronda mu je pogled pao na podignuti zasun kaveza. inilo se da razmilja o tome mu oruje njegova pretka napokon dobro dolo.

"Sto se, kvragu..." Otiao je do kaveza i brino zatvorio vrata, a onda se okreninuo Nialla pogledom smrtonosnim poput Ajub-kanovih topova. "Idite kui, m


14/154

s. I sutra, im stignete na posao, doite k meni. Mislim da o nekoliko stvari ueg... ponaanja trebamo nadugo porazgovarati."

"Da, gospodine", odgovorio je Niall. Debelu kuvertu Fione Walsh gurnuo je u ekrivi je najnovijim stripom Jacka Alexandera Cesta za Boot Hill. S naslovnice su gotovo gole revolveraice ciljale u itatelja, u ovom sluaju sve ozlojede -

spodina Raichoudhuryja."Odmah, molim", rekao je umiljeni asnik, kao da na krvavoj bojinici u bl

ndahara izdaje zapovijed nekom tupavom novaku u crvenom mundiru. Otpratalla sve do duana za popravak obue (iza kojega je cijeli potanski ured bio ne

snut), izgurao ga kroz ulazna vrata i zakljuao ih iznutra. Niall je uo da mrmlja n"manjku potovanja", a onda se zvuk njegovih konih potplata izgubio u ujmanjega potanskog ureda u univerzumu.

Kada se naao na ulici, Niall je pripalio cigaretu. Kroz razbijenu kabinu radion

adu kljueva vidio je da njegov ef ponovo ulazi u kontejner za neispravne poiljkeeli utvrditi je li mlaahni Niall neim oskvrnuo svetost njegova ureda. Ni

ano povukao dim i sjetio se to nosi. Doetao je do glavnog raskrija, stao isvijetljene trafike, izvukao kuvertu iz torbe i otvorio je.

U njoj je leala crna biljenica, nalik nekom od nadgrobnih spomenika s oblioblja.Korice izraene od grubog pamuka bile su hrapave na dodir. Donju polo

esijecao je dubok trag savijanja, gotovo kao da je posluila za obranu. Podignuo svjetlo. Ne, prije kao da je negdje bila ugurana, moda zaglavljena iza radijatoraje i osmuio tamna vlakna. Niall je ve zamiljao kako ju je Fiona uspjela sakr

ke. No to je bilo u njoj? Jezive prie? Skriveni opisi dogaaja? Mapa s blaoda?

"Zaepi, idiote", rekao je samome sebi stiavajui oekivanja. "Nisu ti to Svemlonije.''''

I ba kad je namjeravao okrenuti prvi list, shvatio je da ga netko promatra iz traf"Je li tamo sve u redu?" upitao je blagajnik, debeljko u bijeloj pregai iji su oprimili boju zrelih ljiva. Neto u njegovu glasu ponukalo je Nialla da sajenicu.

"Zato ne bi bilo?""A, dobro, onda", rekao je mukarac i - ne skidajui pogled s ragbija na T

grizao komad neega to je iz daljine izgledalo kao kola krajnje ambiciozne veliiNiall mu je kimnuo i produio prema biciklu koji ga je strpljivo ekao pokraj tra

k i kada bi ga zaboravio zakljuati. Torbu je prebacio preko prsa, a dugaku nogu p

ljezne preke s koje se boja ljutila i otpadala poput jesenskog lia. Dok je okrdale napredovao Dublin Roadom, ugledao je slabana bijela svjetla putnanjaka to se - tono iznad profesionalno ljupkih proelja duana - sputao pradu. Bliila se pono.

Dok je biciklom svladavao dugi put do kue, Niall nije osjetio da cestom uz nze nestrpljivi duhovi, niti je naslutio plahi ljutiti apat dviju djevojaka koje su odbsti u zaborav.

Ali da je crnu biljenicu Fione Walsh sluajno nosio Stash Brown osobno, sa sponio svoj najvei laserski pitolj i ne bi skidao pogled s upravljaa bicikla. J e

omiranom su eliku, licem okrenuta Niallu, sjedila dva nestrpljiva duha. I jedva enapokon otvori prokletu stvar i pone je itati.


15/154

Kada je Niall zakoraio u majunu garsonijeru u Ballymunu u kojoj su zajvjeli, Oscar je ve bio izgrizao sve u kui.

U doba kada je iz onog mjesta Bogu iza nogu stigao u grad, svi koji su ivjselju Ballymun nazivali su ga kratko "Mun", to je Niallu zvualo pomalo kaotom izmoreni vijetnamski veterani govore o "Namu". Brzo je shvatio da nakutonskih tornjeva, zamiljena kao projekt socijalne preobrazbe, ima posve suprinak: pretvorila je Mun u neto nalik autentinom urbanom getu draesne one Njemake.

Sedam zgrada - svaka nazvana po jednom mueniku Uskrnjeg ustanka iz 1

da je mala skupina irskih boraca, pokuavajui poroditi naciju, ustala protiv britajske - svojim stalj inistikim chicom desetljeima je muilo Sjeverni Dublin. Jkalna inicijativa bila je na putu da na tom mjestu napokon obnovi graanski penjem tih ljiva na oku, jedne po jedne. No Niallov usamljeni crni legi po imunke Tower i dalje je zjapio u njega svake veeri kada bi se pribliio domu. Mun aku radost, s lakoom, i uza sve te nove i povrne planove o parkovima i slivarima. Koga oni to zavaravaju? pomislio je. Mun nije bio zemlja cappuccino,, niti ada biti. Mun su, ba kao i Tallaght, nastanjivali luzeri, pravi filozofi geta tepovima nose naotrene novie i bezvrijedne lutrijske listie. Za njih i za sve ostaa mjesta zauvijek e ostati Luzeragua i Tallaghtfornija njihove prolosti, i eobrazbu.

Oscaru je sve bilo ravno do mora sve dok ima dovoljno hrane. Kada je zvaranje vrata, naranasti areni maak nezainteresirano je trepnuo i skoio na foko Niallu nita ne bi zaklanjalo pogled na tetu koju je s ponosom napravio: jepetljanu telefonsku icu, dvije okoladice Mars bez utrobe te najmanje deset vra koje je maznuo iz kuhinje i rasturio, poput onog mumificiranog mia o kojem

njao u trenucima najveeg mira."I ja tebe volim, naranasti seronjo", rekao je Niall i stao istiti. Ipak, br

mjestio za radni stol kojega se Oscar, mrzei miris tinte i laka na olovkama, ddalje. Maak je zapreo i okrenuo glavu k prvome svjetlu, jo uvijek nevidljivomhovu betonskom oceanu, ak ni s vjeito prljavih prozora na dvanaestom katu.

Niall je iz torbe iskopao crnu biljenicu i stavio je pod svoju najjau arhitektompu. Sada je vidio da je netko - arajui kemijskom olovkom po istim mjestimaninu urezao inicijale F. W. Fiona Walsh? Predmet je moda i bio autentian, no uk morao uvjeriti. ekao je da mu Oscar dade kakav znak da nastavi, no maak se naera pa ga j e - bezduno kako to samo njegova vrsta zna - samo okrznuo pogledomkae: "Sve da te to i ubije, ja na spavanje neu otii gladan. Dakle samo naprijed,

ronjo. Misli da me je briga?"Vaui biljenicu u rukama, Niall se naas zapitao ne bi li trebao nazvati gard

oda je bila dokaz. Moda je bila vana i mogla pomoi u rjeavanju ubojstva. Uu gorjele, niall cleary je gradski junak! vritalo je s novinske naslovnice u njegavi. Ruka mu je ve bila na telefonu, a onda je, kao sama od sebe, skliznula i potaknula grubo crno platno.

Napokon je okrenuo prvi list i posve zaboravio murjake.Premda to tada nije mogao znati, njegov ivot - ili barem monotono postojanje k

do tada poznavao - vie nikada nee biti isti.Dok je itao prvih nekoliko rijei zgusnutoga neurednog rukopisa koji je ispunj

anicu za stranicom, Niallovo srce je ubrzalo. Tanki papir nalik lupini luka bmrljan sasuenom krvlju i suzama. Ili je to bio znoj? Usporedio je rukopis s oni

verti; poklapali su se. Ista nagrbljena kosa slova, sa slinim uskim petljammoglasnicima, pisana u urbi. Ne u udobnosti, uz alicu aja ili zdjelicu ipsa. Pasvuda bio izbrazdan tragovima noktiju, oajnim prljavim urezima u ob


16/154

lumjeseca.Upravo tada pojavilo se danje svjetlo. Blijeda zraka sunca to je na sv

amljenim pleima pokuavala ponijeti cijelo obzorje sivih oblaka brzo je nadjao da u kontaktu s betonom vene i umire. Maleni stan obavila je tama, gusta pjmranije noi. Niall je popalio sve lampe u kui i jae se umotao u futranu jaknugrijanje opet riknulo. P reao je prstima preko prvih reenica prie F ione Walsh i pati. Ve ga je vrsto zgrabila i znao je da se nee maknuti dok ne stigne do posljeanice. Na vrhu stranice napisala je:

Dragi neznani prijatelju. Molim te, posluaj me. Tu sam gdje jesam i nemam

no vremena. Tebi u naslijede ostavljam svoju priu i sve svoje budue dane, jemo uskoro biti mrtve. Umrijet emo u ovoj kui jer smo voljele mukarca po imm, a da nismo poznavale njegovu istinsku narav. Sluaj pozorno moju priu.


17/154

Dio prvi

FIONIN DNEVNIK

3.

Ona dolje napokon se smirila.Urlanje i ludovanje nisam ula ve sat vremena. To znai da imam malo vremen

zagrijem za pisanje.I pomislih kako bibilo dobro da ti se predstavim, prije nego oja draga tetkavrati na kat, pone lupati po vratima i optuivati me za ubojstvo.

J a sam Fiona, Fiona Nora A nn Walsh, a u ovoj prokletoj kuive sam gotoeseca. Prljava sam. Smrdim k'o majmunskodupe. Odjevena sam u haljinu od tile, ili je to nekad bila. Ljudi kod kue govorili su mi da sam lijepa, ali tek kada bi mo iskreno - rekli i mojim sestrama. Zaboravi osjeaj krivnje,dobro? Ako si pronaj dnevnik, ne moe me spasiti. Ali barem me upamti. Obeaj da nee zaboravitm i kako samovamo dospjela. J er pomisao na to da e me odavde iznijeti u gumei, a da nitko iv nee znati pravu priu, nepodnoljivami je.

Samo da na poetku neto raistimo, da ne krenemo s pogrenih osnova: sammoj poeti saalijevati. Mogu se ja brinutiza sebe, ak i sada. Prije mjesec dana, uped veernju inspekciju, u ladici koju je zaboravila zakljuati pronala sam nekoosnica i odvija i sakrila ih u madrac. Posljednjih nekolikonoi, nakon toovjerila kako je Rosn, otrila sam taj odvija na grubom okviru zida od cigle bozora. Ve je dovoljno otar da izbode tri vraje tetke, a ja ga moram zabiti sadnu. S amo, moram ekati, oslukivati. J er, kada za to doe vrijeme, imat u samo jiliku. Iz njezine sobe u prizemlju povremeno ujem nekakvo struganje, kao da pdnih dasaka neto vue. Kladim se da je pronala neto ime e mi razbiti lub

to teko: pijuk, moda, ili lopatu. N o moe li je uope podignuti? N isam ba sigd sam je prije dva dana posljednji put vidjela, kroz prozor na katu, izgledameurano poput sirote Rosie.

Sada mi se stalno vrti u glavi, i danju i nou. A to nije samo zato to jedem krumruh. Negdje u meni kljua osjeaj da mi je netko izvadio i bacio utrobu. I li da se sebe sui i za sobom ostavlja golemu rupu. Nisam sigurna mogu li to opisati

ba, ali to god bilo, znam da ona ima prste u tome. Pikim krv, Rosn takoer. sie nou cvili poput ivotinje u toru i zaziva nau majku.

I z podruma ve neko vrijeme nita nismo ule, tek nekakvo klepetanje koje je mpirati i s bilo kojeg drugog mjesta. Bojim se da smo ostale jo samo nas dvije, na

kuja u stanju je uzeti crijevo za zalijevanje vrta i potopiti onu rupu u prizemljude sigurna u to da nitko tko bi nam mogao pomoi iz nje ne izie iv. I pak, mislismo to ule. A i susjedi bi. S udei po zvukovima, snaga naputa i tetku Moiru. M

je ovo sada ve pitanje volje, a ne vjere. Stvar izdrljivosti. A ja sam istralalumaratona od te kurvetine. Moe ona oboavati svog plastinog I susa koliko hosvojoj strani imam mrnju prema Moiri i ljubav za malu Rosie. A to je jae od t

unica koje ta bijednica moe potegnuti za svoj raun, zar ne?Pomo je esto bila toliko blizu da sam je mogla namirisati. Ali stigla nam nije.U posljednje vrijeme nekoliko je ljudi znalo zastati na stazi ispred kue i zagleda

moj prozor na katu, ukljuujui i onog smijenoga malog potara iskrivljena osmi

j uvijek izgleda kao da o neemu razmilja, donosi odluku. Osmijeh mu ne silazi sk i nakon to ga je tetka Moira prestala pozivati u kuu.


18/154

Jer, on zna.Znam da zna. Samo si to ne eli priznati. U to sam, napokon,i ja bila spr

vjerovati prije no to je sve ovo zapoelo? Da te jedno ubojstvo moe navesrobi vlastitu obitelj i priprema se pobiti je? Sumnjam. A potar o tome nezmiljati,znam. J er nikada ne vjeruje onome to vidi vlastitim oima. Uzda se uo osjea u elucu i usporeuje to s vlastitim iskustvom. Zato stare gospodedinama ive pokraj serijskih ubojica u novinama uvijek izjavljuju da je tip bio ekrasan normalan mladi. Odbija vjerovati u to da je zlo prisutno i nastoji probro "u dubini due". Ja i Rosie smo se opametile.Ni kada ga isprazni, u bu

nom katrana nee pronai svjeecvijee.Prije dva tjedna, sigurna da tetka Moira stoji pokraj ulaznihvrata u prizemlukuje, razmaknula sam zavjese i mahnula potaru kada je krenuo uza stube. Trepi na trenutak zastao. Promatrala sam ga kroz zavjese i molila da se okrene na juri niz ulicu i nazove jebene gardiste. No on je, dakako, vjerovaosamo svojim ote su oi vidjele lepravi komadi ipke kojuje pomaknuo vjetar, ne ja. Za pobrinuo, za nas nije. U posljednje vrijeme, kad god ga vidim, uri do otvora za p

ao da izbjegava pogledati u moj prozor. eli uvjeriti samoga sebe u to da moe iveajem krivnje. I to je poteno od njega,valjda. ovjek mora moi ivjeti sa sa

bom, zar ne?

Na je spas dakle preputen meni. Meni i mom zatvorskomoruju, odvijau.ije no to za to doe vrijeme ne pronaem neto bolje. Neto ime u je zatui.ekaj.Zadri dah kao i ja. Ni rijei.ujem je dolje, u prizemlju. Pretura po onim svojim ladicama, uje se strug

etala po metalu. kare, moda. I li noevi. uje? S truu jedni po drugima kao dargue zubima. Nebi trebala biti budna ovako rano, prolo je dva izjutra. Netoko treba. Vikanje i vritanje obino poinju nakon onoga tomi ovdje nazivrukom.

Dobro je... sada je sve ponovo utihnulo. Ali ona neto sprema,znam da nrema. Moda e noas ili sutra krenuti u zavrni napad. Zato ne znam koliko go biti zajedno.Kada sam, prolog mjeseca, ukrala ovu biljenicu (stajala je iezine Biblije), mislila sam da nam preostaju jo kojih tri tjedna.Da ti budem iskda mi se ini da nam preostaju tek tridana.

No obeavam ti jedno: pisat u sve dok me ruke slue. Ovu kemijsku morat rgnuti iz ruku. Samo, pritom e morati proi pokraj mog odvijaa, zar ne? Stoga, hjeke ako hoe. I ako ti sve elim ispriati tono onako kako se dogodilo, moja sje

oda i nee ii redom. I premda se nikada neemo upoznati, vano mi je da zna doe vjerovati. Samo te molim za malo strpljenja; ve u ja doi do svega.

Neto odmah mora znati, da ne bi pomislio da smo kakva nevinaca. J er nevin

mo djeca koja jo nisu izrekla svoju prvu la.Tetica Moira u jednome je posve u pravu.Mi jesmo ubojice, sigurno kao to moja ruka sigurno drhti na ovom prokl

piru. I premda je to grijeh, i nimalo se ne veselim to u za njega poloiti rauome svijetu, nikada ga neu poaliti. Postoje dobre i loe smrti, ba kao to povini i ljudi koje treba ubiti. Po tom pitanju imale smo izbora, to ti otvoreno kamo kukavice i drkadije, kada ih uhvate, kukaju i bajaju o tome kako su im "dili" Bog ili sudbina. Mi smo se posluile kvalitetnim elikom i nakon posla obrke o travu. I mirno spavale. Opet trim pred rudo, oprosti. itaj dalje; moda shje za takve suprotnosti sposoban i netko ija je jedina briga donedavno bila sjeti

astita ivota. Prije Jima.


19/154

Sada, kada smo se upoznali, bilo bi poteno od mene da ti priznam jo neto, no mi pada tee od priznanja da smo ubojice.

Ja sam kriva. Za sve.Za poetak, da nisam spazila tog zgodnog deka na seksi motociklu, sada bismo

ukane u svojim krevetima kod kue, u Zapadnom Corku. im su nam se pogledim sam zaronila u crnilo njegovih oiju, vie nisam mogla zaboraviti osjeaj kojieni pobudio. O tome sam samo itala u knjigama. Kau da poneto od te arolije iijumu, no ovo je bilo jae od opijuma. Kada me je pogledao, osjetila sam i u

akanje. injenica da taj osjeaj ni dan-danas ne mogu bolje opisati trebala

voriti neto o njegovoj snazi.J er, J im je bio prirodna sila za koju jo nema imena, ukoliko ne postoji rije k

bi objedinjava propast, bijes i zavoenje. A zaveo me je; zaveo nas je sve odreda.Vidi, sve je zapoelo s pokvarenom cijevi za gorivo. Zato ga nisam nap

obila? Prosudi sam. Privuci stolac i pomogni mi odgonetnuti. J er, Bog mi je svjedjo uvijek do kraja ne shvaam.

Bilo je to prije jedva tri godine, kod kue, u Castletownbereu. Negdje u svislim. Kad sam ga spazila, nebo se taman bilo raistilo od oblaka. Nagnpravljao svoj stroj iz snova, Vincent Comet iz 1950-ih, i tiho psovao. Usporila sa

ciklu, mislei da me nee opaziti. No bila je to uska ulica, i on se okrenuo i pogle.

Tim jednim jedinim pogledom provalio je u mene kao u sef i pokrao sve toemu bilo.

Prvo to sam ula iz njegovih usta bilo je: "Je li ti taj automobil dovoljno velik?"Nije se obraao meni, naravno, ve stranjici utog, poput jahtevelikog BMW-

je umalo pomeo tutnjajui uskom glavnom cestom u blizini trga. Turist, ijgistarske ploice govorileda i on i njegova nakiena cura stiu iz zemlje u kojoj zedesnom stranom, zastao je i nagnuo se kroz prozor. Na vozauje bilo vie podvago u sobi punoj mesara. Miii na kvrgavoj ruci kojom je drao upravlja razborivjeka moda inaveli na uzmak. Runi sat kojim je mogao potopiti Bismarckapresijna suncu.

"to si to rekao, din skitstvel?"Motociklist u izlizanoj konoj jakni podignuo je glavu. Vidjela sam kako

abano sunce udara u one arenice. U njima nije bilo straha. Bio je velianstven.Jnaslonila na bicikl da promotrim predstavu, i prije noto muje odgovorio, tip m

gano kimnuo. Ni danas ne znamto sam vidjela u tim oima.

istu agresiju, valjda. isto tko-vas-jebe. No bilo je tu jo neega, neega to vtomobila nij eopazio dok je otvarao vrata. J ednom je nogom zakoraio na cestui rMislim da sam te neto pitao."

"Kelle, vraaj se u auto! Odmah!" Plavokosa silueta na suvozakom sjedalu nagulijevo i zgrabila snagatora za koulju od antilopa. On se na to nije obazirao. Ob

u noge bile na cesti; spremao se pojuriti na vlastiti pogon.A onda je opazio pogled u mladievim oima."Prije nego se skroz uzruja, mogu li ti odati jednu tajnu?" upitao je veanina.Motociklist se, ruku sputenih uz tijelo, sa smijekom uputio pravo prema voz

ustio mu prekrasne usne na mesnato uho. Opazila sam da ima vrlo zgodnu strani da ispod uskih traperica i majice krije vie od miia. Kretao se kao da rasp


20/154

im vremenom ovoga svijeta, a onda se sagnuo i neto proaptao. Voza je nustio; ake su mu se zgrile. J ednom rukom mogao je zgrabiti mladia za crnu zbaruenu u stilu Keanua Reevesa i iupati je. Na trenutak se inilo da pompkadija upravo to i namjerava uiniti. Nekoliko sekundi licem mu se irio snisho

mijeak.A onda su mu se objesile i eljust i one lopate od ruku.Nisam ula to mu je zgodni momak mrmljao, no s drugestrane ceste, gdje sam stajala, nije zvualo ljutito. tovie, ispruio je ruku i

tegnuo za unu resicu, zaigrano, kao da zabija pobjedniki gol. A onda se okresmijeio mi se i vratio svom motociklu boje vatrogasnog vozila. Voza je sprepateno stajao; dok je probavljao ono to je uo, vjetar mu je puhao u razjapta. Sto god bilo, toliko ga je okiralo da je izgubio mo kretanja, i tek ga je djevteui ga iz sve snage za rub koulje, vratila u aktualno vrijeme i prostor. Na dalo vra-tio se bre no to su to moji aci inili nakon posljednjeg zvona i pokrentomobil tako naglo da je na asfaltu ostavio dva iroka koiona traga. Projurio je po

kvenih stuba i nestao u nekoliko sekundi. Od tada ga nismo vidjeli u gradu.Eh, sad, znam to e rei.Trebala sam sjesti na bicikl, nastaviti svojim putem i gledati svoja posla, zar

zmiljala sam o tome, vjeruj mi. Ali ne bi li i ti priekao jo koji trenutak, da doto je vozaev bijes tako naglo ispario? Naravno da bi. Dakle naslonila sam biciog ureda za nekretnine i skupila hrabrost da prijeem cestu i porazgovaram s dekn je ponovo kleao ispred svog blatom isprskanog stroja iz kojega je strilo vie astinih cijevi nego iz rtve s tekim ozljedama. Uinilo mi se da pjevucka uspavao da svog prljavoga ulinog trkaa pokuava poslati u san, tamo, nasred ulice, isana za poklone.

Znao je da prelazim cestu prije no to su to doznale moje noge. Znam da jesme to je - prije no to je zategnuo sljedei vijak - na sekundu zastao.

"Kak' smo?" upitao je ne okreui se. Zvuao je dublinski, s trakom Corka i obega daleko od nas. Glas umiljat poput majeg.

"A valjda dobro", odgovorila sam ne mrdajui s mjesta i osjeajui se glupo to tmo stojim, poput idiota. Bila sam odjevena u svoju uiteljsku odjeu - suknju propine i udobne cipele - najneseksepilniju odjeu za razgovor s bilo kojim mukaroklinjala sam svoju lou sreu.

A onda se okrenuo da me pogleda.Ne mogu rei da mi se zaljuljalo tlo pod nogama ili neko slino sranje. Me

klet u se na gomilu Biblija da me je pri pogledu na njega ispunila ona vrsta nadeea samo u najranijem djetinjstvu, koju kao odrastao vie ne uspijeva prizjeala sam da nema niega vanijeg od misli koje su toga asa kuhale u menioga puta nije oijukao sa mnom, namignuo mi ili se nasmijeio. Samo mi se zagledi, zaobiao mrenice, proao mozgom, utrobom i svime ostalim, nekakvorivenom svjetiljkom obasjao cijelu utrobu, a onda izgmizaoiz nje, oito zadovim to je vidio. Taj osjeaj mogu usporediti jedino s onim kada vas u zagrljaju lika ivotinja koje se ne plaite; znate da moe ozlijediti svakoga, ali vas nee.

I ako je onom turistu podragao ui i moderno neobrijane obraze, to nije bila klonosti. To je bilo obeanje, obeanje koje bi zvualo otprilike ovako: "Pusti ti tovorim; vodi rauna o tome da sam ti tu runu glavu spreman otkinuti s tijela i uniz cestu." U to sam bila sigurna kao to sam sigurna da Uskrs pada u nedjelju. Anisam odmaknula od njega.

Zato? Svakako ne iz iste radoznalosti ili zbog jeftine matarije o brzinskoj vneke tihe udoline.


21/154

Najbolje objanjenje koje ti mogu ponuditi jest da sam se prikljuila na frekveegova glasa. Bila sam poput usamljene radijske skale koja eka da "uhvati" kakvu ddiopostaju. Stajala sam, u svojim jeftinim lakiranim Dubaryjevim salonkama i pume taj glas preplavi.

"Kako ti je ime?" htio je znati."Nije na prodaju."Zategnuo je jo jedan vijak i donjim dijelom koulje obrisao cijev za go

naujui trbuh koji u ivotu nije vidio puno ipsa i velikih crnih piva. Poslije sam zje to uinio namjerno. "A htjela bi znati to sam rekao onom vedskom gomboc

boravi kupovinu vlastita komada I rske i odveze se u sumrak sa svojom Miss pero83., je li?"

Progovorila sam malo otrije. Momak me je dobro proitao, ali bio je prmouvjeren. "Moda, a moda samo elim vidjeti nekoga tko nije odavde kako prkojoj skupoj igraki. Kakav je to uope motocikl?"

Spustio je klju i nagnuo glavu kao da misli: Ah, kvragu, s ovom use morati muiti. "Najljepi motocikl ikada napravljen,iva istina", rekao je milujui pozlaak utisnut na velikispremnik za gorivo - preciznu intarziju nalik tetovai, stijejemu je bilo otisnuto Vincent. Mladac se napokon nasmijeio. Zubi su mu, dakakvreni, a govorio je s pobonou kakvu sam do tada ula samo u crkvi.

"Moj Vinnie je pravi trkai stroj, posljednji u I rskoj, moda i na svijetu, rijedak pdnoroga. Vincent Comet iz 1950., devetsto devedeset i osam kubinih centimetabionovim zupanicima i viestrukim mokrim kvailom." Opazio je moj zbunjeni a i dodao: "Sto sve znai da je brz kao munja, prava zahtjevna kuja i stalno se kvarga volim. Jesi li za vonju?"

"Ti si ba zaljubljen u sebe, ha?""Samo ljubazan."Htjela sam da me upita jo jednom, a onda sam pogledala na sat. Bilo je gotovo d

ti, i, gore uz cestu, dvadeset i tri jedanaestogodinjaka ve su zauzimali mjesta kak

sluali jo jednu fascinantnu lekciju o delti Nila i izgradnji hrama u Abu Simdio je to radim i malice se rastuio. Nisam se ni snala, a on me je uhvatio za rusnuo je, lagano, kao pravi gospodin. Nije ju pomilovao ili takvo to.

A onda je rekao: "Ja sam Jim.""Sigurna sam da jesi." Povukla sam ruku, vratila se na drugu stranu ceste i za

nao je da u zastati jer se, im sam se okrenula, nasmijao. Vjetar mu je na vitkom pinjao jaknu poput jedara. "Dobro", rekla sam. "Zagrist u. Sto si rekao oeaninu? Da e ga natjerati da svoj fini auto pojede za doruak?"

Prvo pravo upozorenje dokotrljalo se do mene upravo tamo itada, no ja samnorirala. Ve sam prela granicu zdravograzuma i izgarala od elje da podijelimo ta

J im je odmahnuo glavom i upalio motor. Zagrmio je glasnije od cijele flote komagli. Zato sam mu, naravno, morala prii, i on se ponovo nasmijeio, cijedeotora i posljednji kubini centimetar. To me sjeanje ni danas ne ispunjava uasomdnjom. Nagnuo je glavu prema meni i slobodnom mi rukom pokazao da priemje kosa vijorila na vjetru i prepletala se s njegovom, napokon sam razaznala rijei

izgovorio."Samo sam mu ispriao priu.""Bit e neka strana pria, ha?" nukala sam ga, elei doznati vie. Vince

vritao sa svih svojih 998 kubinih glasova i moj se obraz naao uz J imov. Mirisao otorno ulje i nekoliko dana provedenih na looj cesti. Mislim da sam na trenumirila.


22/154

"Nije. Samo u skladu s onim to mu je ve u glavi." to god to znailo. A onda ago potapao po obrazu, odgurnuo noicu motora i jo jednom mi kratko kimsnuo je gas i krenuo ulijevo, uzbrdo, prema gradu Eyeriesu. Djeca, koja su istim puistizala na moje predavanje, stajala su i blenula za njim. Na cesti sam ostala jo dkon to je zvuk motora zamro u daljini, toliko dugo da me je umalo pregazio dksuzni automobil. Maknula sam se s ceste i stojei pokraj bicikla sluala kako sakvi odbija devet sati. Zakasnit u na predavanje, ali zakasnit e i barem deset ueveni Vincent kojega, uz to, vozi prekrasni zajebant koji zna to spava u glavama drdi, nije bio uobiajena pojava u gradu u kojemu sam odrasla.

Dok sam mahnito okretala pedale uzbrdo, do posla, pokuavala sam se sgleda u vedovim oima.ovjek se nije uplaio samo onoga to je uo.Uplaio se za vlastiti ivot.

Cijelog tog jutra iz petnih ila trudila sam se da me zaboli dupe za velike piram

egomanijaka koji ih je sagradio i za to hou li na ploi ispravno napisati rijei faeops, a da pritom ba ne djelujem kao uitelj koji nije napunio ni godinu staa. Saojim estim razredom to ba i nije bilo lako. Clarka Riordana triput sam opomenu

remi prokleti Game Boy i istodobno se pitala to je Jim apnuo na uho oresivnom vozau, to ga je to tako paraliziralo. Nisam si mogla pomoi.Da ti pravo kaem, samo mi je on bio na pameti. Zanemarilasam zvukove iz ui

slukivala udaljenu buku motora koju je, moda, proizvodio izvjesni Vincent Com"Ali, gospoice, niste mi odgovorili na pitanje", rekla je Mary Catherine Crem

nim pravom; nisam ula ni rijei od onoga to je govorila.Zaula sam provalu nervoznog smijeha i trgnula se. Predamnom je, u ukroblje

glaanoj odori, stajala razredna treberica u ijoj je ladici svaka obina olovkaotrena poput ubojitog oruja. Stezala je komadi krede kao da e, bude li ggnula, ubrzati nastavu. Mary Catherine bila je usred izlaganja domae za

stavka na temu Doline kraljeva, i bila jesrdita to sam se zabila u vlastitu stranstala, a ona jo nijestigla do najboljih dijelova."Oh, ovaj... oprosti, Mary Catherine. Moe li ponoviti pitanje?"Budua inkvizitorica prekriila je ruke i uzdahnula. Vezice na cipelama stegnu

iko da sam se pitala kako uope die. "David kae da je sfinga ostala bez nosa kadupina francuskih vojnika na nju popela i odrezala ga. A ja kaem da to naprostono. Je li?"

"Ne, ja sam rekao da su je gaali iz topa." David je bio krupni deko gromkoga eskrajno loeg zadaha.

"Zaepi, rugobo", prosiktala je Mary Catherine, namjetajui ukosnicu."Natjeraj me.""Tiho, molim", zaustila sam pokazujui Mary Catherine da sevrati na svoje m

o je uinila polako i bez oduevljenja.David je izgledao kao da je namjerava gaavu jabukom sastabla ispred kole i ne mogu rei da sam mu zamjerala. "Nitkozap

zna", rekla sam, odluivi se za diplomaciju. "Mnogi povjesniari vjeruju da su n stoljeu unitili lokalni vandali,pa to vjerojatno nije uinila Napoleonova vojskauzdan odgovor nitko ne zna."

Ta solomonska presuda nije se dojmila ni Mary Catherine ni Davida, i oboje toboili. "Ali, gospoice", poela je mala frajla molim-vas-dajte-nam-jo-za

skutavim glasom. "Pogledala sam u knjige, i tamo pie da to sigurno nisu bili Frano je to neki jadnik koji..."


23/154

"E, ba jesu; raznijeli su ga topovskom kuglom", viknuo je David i udario po suumm! Ode nos!"

Uionicom je odjeknulo nadglasavanje. Obje strane glumile su kako se zapravdi o sreivanju dugo tinjajue borbe za prevlast nad razredom koju nisam uspijeuzdati: Gospoica Savrena protiv Gospodina Sveznalice. Ubrzo su za uvreletjele i knjige. inilo se da ih moj povieni glas samo jo vie raspaljuje, betije mgledala sam na sat. Do drugoga zvona bilo je jo daleko.

A onda sam zaula potmulu riku.Uuljala mi se u uho kroz galamu, odnekud izdaleka, i pojaavala se sve dok uz

dan po jedan, nisu utihnuli. I djeca su oslukivala. Odmah sam prepoznala pirazgovijetno gunanje starog motocikla koji se kvari nekoliko puta dnevno i zahtunu skrb. Kada sam pogledala kroz prozor, vidjela sam samo svoj olupani Rarkiran pokraj jo vee krame, Forda Fieste, na uiteljskom parkiralitu uz emda s tog mjesta cestu nisam mogla vidjeti, istezala sam vrat u nadi da u - otocikl njome projuri - ugledati djeli crvene boje.

A onda je zvuk zamro i stopio se s bubnjanjem kie po krovu.J edan djeak, Liam, toliko mrav da bih ga, presavijenog napola, mogla strp

nac, smijeio se. A to je bila rijetkost. Liam je bio jedan od djeaia koje su u zcali toliko esto da bi mu siva kolska odora nakon suenja poprimala prljavo smju. U razredu je rijetko otvarao usta, a kada bi i progovorio, uvijek bi pogledeake poput Davida, provjeravajui kakva ga kazna nakon toga eka. No danas mto dogodilo. Blistao je poput svjetionika.

"I vi ste ga vidjeli, gospoice", rekao je s radou u oima i otvorenih usta. "Motr ne?"

Druga lica, puna oekivanja, okrenula su se k meni. Shvatilasam da ih je nekolicma promatrala grimiznu rock'n'rollmainu to je toga jutra projurila sreditem grala se odakle je stigla. Pomiljala sam da mu odgovorim s "ne". Ne zato dkratim teko steenu pobjedu, nego strahujui da bih odgovorom mogla pokliko je taj kratki susret s mukarcemkoji se zvao J im i mirisao na isti seks ve utjmene. Ponovosam osluhnula, no izvana se uo tek zvuk uobiajenog prometato svarali obini smrtniciu dostavnim vozilima i autobusima.

Napokon sam pogledala Liama i kimnula mu."Da", rekla sam, nastojei da mi glas zvui neodreeno poput sfngina osmijeha

djela sam ga."

Finbar je, dakako, dobar dio poslijepodnevne uine osvetoljubivoutio.Voljela sam ga, doista jesam. Ne zbog ulatenog Mercedesa S500L koji je u

ilj ivo parkirao tako da ga za vrijeme uineima na oku. I ne zato to je bio najmad u starom Castletownbereu i zaraivao vie od milijun funta na godinu uvaljuutentine irske kue iz snova" ljudima kojima su deki poputnjega morali tumove.

Ne, s Finbarom sam u to doba bila ve vie od godinu danazato to je uvijek sluje bilo sve. Ve sam tada razlikovalapravu ljubopitljivost od hinjenog zanimanja

dini cilj bilaeva. Mario je za ono o emu bih govorila i opaao svaku nijandosljednost. Nita mu ne bi promaknulo, i ponekad mi se inilo da izlaztektorom lai. Kimnuo bi glavom, nabraoZgodno elo, zakiljio plavim oima i zavrim priu otome kako sam provela dan.

To je, mislim, bilo njegovo tumaenje ljubavi: ekati - obuzdavati se - sve dode siguran da smije izii i poigrati se.B ila sam sretna. I li, moda, nisam


24/154

sretna.U to doba te susedvije stvari uglavnom svodile na isto. Na seksualni ivot mora znati, prva dva mjeseca bio je prilino intenzivan. esto me je evio uzajui dokazati da se moe mjeriti s komadinom nacistikog elika koju je vozio. Dba meutim takvi su se susreti prorijedili; i toga smo dana sjedili na ritupodnevnoj uini, nakon koje sam se trebala pridruiti sestrama na veeri.

I ba zato to je bio tako dobar slua, uo je i ono to mu nisam rekla.Spremajui se na spavanje, stari ira-in spomenik pred kafiem nebo je ob

iastom bojom lososa. Sjena keltskoga kamenog kria protegnula se preko uekrila polovinu Finbarova lica. Znala sam da se sprema rei neto neugodno. Za

m i pretvarala se da preda mnom sjede dva mukarca: jedan je bio moj deko; druo osoba koja je postojala samo zato da istie moje mane. P reputam ti da pogodiod njih toga poslijepodneva prevladao. Neprestano je otkopavao i zakop

rukvicu svog Rolexa. Dolo mi je da mu ga strgnem s ruke, bacim u zaljev i natjeranapokon gukne.

"Vidio sam te jutros kako ljubi onog... skitnicu", napokon je rekao ne gledajui m"Ma nemoj me zezat."Neveselo se nasmijeio; bio je mrtav ozbiljan. Isprva nisam mogla povjerovati.

prije toga naslonila bicikl na moj izlog", nastavio je i ponovo otkopao narukvicu a izlog mog poslovnog prostora. A onda si odetala na drugu stranu ulice, sagnulljubila ga. Momka u konoj jakni. Vidio sam te." Nije priekao objanjenje. Finbo takav. Vlastitim oima i uima uvijek je vjerovao vie nego dobrim izlikama.

Preturala sam po torbi traei jednu od Rosninih pljuga, ali je nisam pronena kria sada se pomjerila tako da se u svjetlosti sumraka vidjelo tek F inbarovo o. Super, eto Kiklopa. Moj je deko prethistorijsko mitoloko bie, uz to i tako jetantno - upravo zato to istie neto ega sam i sama tek poinjala bivati svjeriao mi je..."

Zautjela sam. Jer, to je to Jim meni uistinu rekao? Nita to ve nisam znala.uinio? Uhvatio me je na udicu i potezao, potezao, a ja na kraju nisam znala ni zm mu prila.

"to ti je priao?" upitao je Finbar, ija je biserno plava kravata marke Ermenegna, u trenutku nepanje, poput edne jegulje uskoila u njegov aj.

Odluila sam lagati. Ne iz zloe, nego zato to nita drugo ne bi imalo smadam se da se slae. Budimo iskreni: ti bi povjerovao da mi je Jim rekao kako je unjenog bildera natjerao da smota ator i odjebe samo time to mu je na uho apiu? Eto vidi.

"Da je totalno izgubljen, bez prebijene pare i da mu treba novaca", rekla sam. "Mbuio i morala sam se sagnuti daga ujem. Daj mi jednu tvoju pljugu, hoe?"

"Neu. Prestala si." Njegovo lice pomno je prouavalo moje, onako kako je to u

nio kada ne bi znao emu bi vjerovao - svojim uima ili svom estom ulu. J oedomiljao."Ne davi, Finbare, daj mi cigaretu. On je pitao, ja sam mu odgovorila.""Pa, to si mu uzvratila?"Zgrabila sam njegov Marlboro i izvukla cigaretu prije no to me stigao spri

vo sam je pripalila, izdahnula dim u nepokretan zrak, a onda odgovorila: "Reklau da se s tom svojom crvenom mainicom ode igrati negdje drugdje. Dobro?"

"Stvarno?""Slua li ti mene? Zato bih uope ljubila nekog dublinskog beskunika na crve

otociklu kojega je Djed Boinjak izdrkao posljednji put kad su mu sobovi trasi li poludio?" Povukla sam jo jedan dim i ovla ga pogledala da provjerim koli


25/154

edstava bila uspjena. Vidi, iako sam glumila vjernu curu, znala sam da je Finbabomora posve opravdana. Osjeala sam da me Jim ulja poput kamenia u cipeliada, dok me je Finbar sumnjiavo promatrao, pitala sam se kamo je odjurio ncent iz 1950.

"Super, onda", rekao je uzimajui kaput. To je, inilo se, bio kraj prie. asmijeio, zgrabivi kljueve automobila. Povjerovao mi je. Nakratko sam i samavjerovala. No kada sam ustala i krenula za njim prema izlazu, bila sam ljuta to

u lagala zbog meni posve nepoznata ovjeka. Prije no to sve zavri, uinit u i pre stvari. Ali o tom potom.

"Vidimo se sutra?" upitala sam iziavi na usku ulicu i oslukujui kako se uglebovi obruavaju na krcatu koaricu to je polako gmizala na vez."Nee da te odvezem?" upitao je moj detektor lai u finom odijelu."Moram uzeti nekoliko stvari za tetu Moiru", rekla sam, sretna, ako ni zbog

ugoga, a ono zato to vie ne laem. "Ona veeras kuha. A neu preivjeti aknimiziram tetu tako da i sama neto kupim. Kao, recimo, hranu kojoj nije istekao

ajanja.""Bog blagoslovio nau Gospu od vjeite patnje", rekao je Fin-bar i prekriio

krenim osmijehom.

"Bogohulnie jedan", rekla sam i poljubila ga za laku no. "Veera, sutra?""Samo ako doe sama, bez onog svog Paklenog anela, ili to je ve.""Samo tako nastavi, Finbare Christophere Minihane, i nita od eve", rekla

mijui se. Napetost se razbila. Cesto sam razmiljala to bi se dogodilo da mi toga nije uspjela. Vjerojatno bih sada stajala iza tebe, u tvom ugodno zagrijanom dova i zdrava, i virkala ti preko ramena dok ita dnevnik neke druge sirote kurviceo je - tu je: ostali smo samo nas dvoje. Morat emo se pomiriti s tim.

Promatrajui ga kako odlazi do svog srebrnastog automobila, poeljela sam muinu. O vrtoglavici koju sam osjetila toga jutra vidjevi vlastita stopala kako prstu, eljna prie koja jo nije imala smisla. O tome kako su me Jimov neusiljeni

riveno obeanje nasilja privukli, ali i istinski preplaili. No nita nisam uinila. Viega plaila sam se da u, ispriam li to bilo kome, ispasti glupaa.Kada sam navratila u SuperValu po svjee povre, uhvatila samnaas svoj od

ogu.ena koja je zurila u mene ve je imala tue oi.Te su oi vidjele neto to, znala sam, nikada nikome nee pokuati objasniti.

Kada sam izila iz SuperValua i stavila vreice u koaru na biciklu,dnevno se sv

alo jo samo noktima. Otok Bear poivao jeusred mora, spokojan poput ta

odrog kita zasienog cjelodnevnim hranjenjem. Proljee samo to nije izniklo ustuljeta za kojega doljaci u lipnju, s uobiajenih osamstotinjak, brojdua u mom gpuu na tisuu. Provezla sam se pokrajnovoga gastronomskog restorana u kokada nije sjedilovie od dvoje ljudi, u cik-cak se provezla pokraj nekoliko svojihueji su na ulici igrali nogomet i zaustavila se gotovo navrhu brijega.

Nisam namjeravala proi tim putem. Gotovo sam i zaboravilakako sam se osjd god bih vidjela staru kuu. Kao da nevrijedim ni koliko kitov drek, iskreno reen

Ali bila je tu, u punom nekadanjem sjaju. Ne marei za duhove, u nekadevu trafiku strpali su diskont pia. Bila je toskromna siva katnica s proeljem od siunka u kojoj smosestre i ja odrasle u relativnoj udobnosti. Rano ujutro otac bir

veni najlonski konop na snopovima novina; sve smo muu tome voljele pomagati. Tko vrijeme, bilo sredite grada.Dolazilo nam je puno igraa lota, pijanaca, nov


26/154

futranihnovovjekih Europljana i svih ostalih. Tata je radio i uglavnomgledao sla. Majka nas je pouavala o svijetu. Ona mi jedonijela zemljovid drevnog Eom je sredinom, od jugado sjevera, tekla vodenasto plava linija. Sama sam na nrtalahramove i izvjesila ga na zid iznad kreveta. Nikada nisam sanjalaAmenhotmzesa, ak ni kada sam pokuavala, vjerojatnozato to im tada nisam mogla sloena.

A onda je, jedne noi, tata zaboravio zatvoriti boce s propanom u prizednostavno je zaboravio zatvoriti dovod, uvijek sam imala taj dojam.

Mi, cure, spavale smo na katu. Nai roditelji u prizemlju su istili duan za slj

n. Kada je sve zavrilo - a nas su susjedi uspjeli izvui na vrijeme -gardai i vatrogigada rekli su da je poar najvjerojatnije prouzroilo elektrino iskrenje sa straane hladnjaka - a upravo je tamo bio pospremljen i propan. Kako bilo, eksploza dovoljno snana da izbije sve prozore u prizemlju i spri unutranjost kteen je ostao samo hladnjak u kojem smo drali sladoled. Bilo mi je trinaest goda smo sahranile ostatke svojih roditelja i preselile se u kuu tetke Moire, neto brijeg. I bilo nam je dobro, rekla bih. S vremenom nam je postalo normalno, sve

dna po jedna, nismo odrasle i pronale vlastito mjesto za ivot.J o uvijek sam izbjegavala ii tim putem, do bilo ije kue, ako sam ikako mog

oju staru sobu na katu sada su odlagali prazne sanduke; vidjela sam ih kroz pr

peen solju. S ulice nisam vidjela je li onaj moj zemljovid Egipta jo uvijek na zidum uvjerena da nije. Crne mrlje na proelju od cigle jo uvijek su iscrtavale put kojiali plameni jezici. Od tada nisam ni okusila sladoled. Zapne mi u grlu.

Okrenula sam se na drugu stranu, bacila jedan dug pogled na velianstvene koo su pristizale utroba prepunih haringe, pogledom okrznula starinski gradski rzila svaki centimetar tog prizora.

ao mi je, ali mene ba i nije morila ona nostalgija za rodnim gradom o kojoj iristikim vodiima. Ne osjeam je ni danas. Zna ve, ona sranja o proljeu u I rsvenokosim curama po imenu Colleen to se naginju s konja i primaju vel'ku vsu od krnih momaka nalik Georgeu Clooneyju, odjevenih u kaputie i kape od t

k nekakav nevidljiv orkestar u pozadini svira neku tra-la-la glazbu sve dok ti ne nekog zadavi. Ali upravo zahvaljujui toj fantaziji Finbar je i dalje prodkretnine u luci u kojima nitko od nas ne bi boravio nimrtav. Kupci iz Portugzozemske mijenjali su svoj tihidosadni gradi za neznatno buniji i vei dosadi. Modasam bila crvenokosa, dobro, ali pokuaj ti pothranjivati tu romanku na plai uitelja poetnika, pa vidi kako e proi.

Do boli sam eljela otii odande. Vidjeti piramide uivo, ne samo u mislima. Sarije sestre ne odlaze nikamo; one ostajugdje jesu i briu guzice svima ostalima.

A, kad smo ve kod toga, u Talion Road sam se odvezla dapokupim mladu ssn i odvedem je na veeru kod tetkeMoire. Mogle smo se i tamo nai, pretpostav

Rosie je tihdana njegovala bliske osobne odnose s aama svijetlog piva tosunjevito izmjenjivale i ispijale u najmranijim zakucima, Udrutvu najgorih mukaji je - koliko god se trudili - neevidjeti sputenih gaica. Dok sam svog eljeznog kralaposljednjih nekoliko metara do njezina stana, inilo mi se da minoge kljuajavednikog umora.

Unutra je smrdjelo kao da joj se deva zavukla pod krevet i namjestu krepala. Rokle bila kod kue. Crne su joj se kovrepomaknule negdje u hrpi prekrivaa iz koogundala i zastenjala promuklim glasom. Oito se tek budila i zapoinjala dan -udam naveer.

"Trebam pljugu", promumljala je, i ja sam joj dobacila jednu od dvije kojeaznula Finbaru. Pretumbala sam gomilu sestrine darkerske odjee i pod onala aparat za kavu. Ondasam opazila da je njezina najdragocjenija imovina,


27/154

jbliiprijatelj u univerzumu, budan jo od sino i da ga nije uukalaza spavanje.Glasovi su i dalje avrljali. Kao da sveci na nebu usporeuju omiljene grenik

mlji ne marei to ih svi ujemo.Na stolu pokraj daske za glaanje svjetlucalo je zeleno svjetlonovog novc

atkovalnoga amaterskog radioureaja icom k:-910h. Bio je crn, etvrtast i najbjskuplji u svojoj klasi. Zvunik je jo uvijek radio, i tihe izobliene poruke boriza prostor na pretrpanoj ukv-frekvenciji. Mene je to uvijek podsjealo naevizijske serije o raketama i letovima na Mjesec, u kojima se kratko oiani muslualicama na uima nasmijee kada im deki u limenoj kanti, negdje gore, k

oustone, ujemo vas jasno i glasno." Za Rosie je to bio komadi neba na kriki dvomaslacem. Prila sam mu, njeno okrenula gumb, i zeleno svjetlo se ugasilo.Premda bih ti o opsjednutosti svoje sestre dalekim, njoj posve nepozn

asovima mogla priati dok ti ne dosadi, dovoljno je rei da smo i ona i ja, svaka na in, sanjale o dalekim obalama. I dok je meni bilo dovoljno da izvjesim zemljovku, njoj je trebao kontakt. Prvi tranzistorski radio roditelji su joj kupili kad joj jedam godina. Sluala ga je tako esto da mu se plastina stranja strana istopianje od godine. Ubrzo je novac troila na dvije stvari: na makaru - zbog kogledala kao pankerski rakun - i na amaterske radioureaje. Prezirala je elektrontu; nazivala ju je "ogradicom za djecu koja su lijena govoriti", i mislim da je im

avo. Njezin glas uvijek je bio ljepi od ostalih.Ovo, najnovije udovite poklonio joj je jedan oboavatelj. N e alim se. I maladesetke. Mukarci su se za nju lijepili kao to se usred ljeta lijepi drvna smola

mo zato to je s njima postupala kao s posljednjim drekom (u emu ne metjerati, eli li ih zadrati). Ne, privlaila ih je glasina - usput reeno, posve tonakad nije spavala s mukarcem. injenica da svakoga od njih, ak i mrtva pijana, mbijediti u raspravi, samo je pojaavala aroliju. A i bila je prelijepa. Nogom samotresla stopalo.

Ponovo je zastenjala. "Hej! 'Si me dola muiti, ti uiteljska domino?""Di' se. Misli li da u ono kuhano meso i usrane krumpire jesti sama, sanja."

S kreveta su, polako, spuznule dvije noge, i Rosie je oprezno sjela. Izgledala jpanska porculanska lutka koju je u mranoj ulici napala i orobila banda vizavenih, nateenih oiju i obraza proaranih sitnim cugerskim mrljama, na mjestimjima se makara razmazala po tekuem puderu. Usne je iskrivila u posrammijeh koji su svi djeaci, mukarci i djedovi odavde do Skibbereena spomijateljima, premda se njihove nacerene njuke ne bi udostojala ni pogledatimijeh mogao je upropastiti cijela carstva - da je Rosn imala blagoga pojma ai.

Trenutano se zadovoljavala time da ivi na socijalnoj pomoi i - veinu noi - bsljednja muterija u baru McSorley's. Mogla je popiti vie od glupana koji su jo

oblema plaali pivo. Kao nesumnjivo najpametnija osoba u obitelji, Rosn je lanimljena na Sveuilite u Corku i bila je na dobrom putu da diplomira fizikmetei pritom aktivni drutveni ivot.

To jest sve dok je asistent iz termalne i statistike fizike jednoga lijepog danarabio u enskom toaletu i pokuao je natjerati da mu popui malog stojka. Trebamukarca da je skinu s njega. Rosn mu je, samo uz pomo partvia, u roku od mi

omila kljunu kost i razbila arkadu i unitila mu jedan testis. Nisu je htjeli izbakulteta, ali ni otpustiti jadnika koji se s njom pokuao cirkusirati, pa im je Rosn lkla dovienja i ba vam hvala, sjela u autobus, otputovala kui i vratila se nevidljasovima s radijskih valova. Tako je ivjela proteklih est mjeseci.

"'Si zaboravila moj doruak?" htjelo je znati stvorenje u siunim gaicamrastim uzorkom. Dobacila sam joj dvije krike kruha s medom koje sam up


28/154

ipravila na razglavljenoj prozorskoj dasci i gledala je kako ih prodire, lamatgama s ruba kreveta kao prava-pravcata curica. Napokon je ustala i u gomili okuavala iskopati neto to nije bilo crno. Za sve to vrijeme uspijevala sam odagsli o onom armeru s motociklom. Gotovo sam uspijevala. Rosie se konano uvujmanje traperice na bijelome svijetu i kompletirala odjeu crvenim iljastim salonk

do peta dugim kaputom od bijele lakirane koe. S demonski crnim tuem na ogledala je kao Drakulina omiljena roaka. Ja sam se pak izgubila u mislima o nekga sam se silno trudila zaboraviti, pa je, ve na vratima, nestrpljivo progunala.

"Hej! O emu toliko razmilja? O Marsovcima?" htjela je znati Rosie. Us

novo razvukla u onaj ubojiti smijeak, a onda meu njih strpala cigaretu, vjetoo luki radnik barata kukom za vuenje tereta."Ne", rekla sam i poeljela da je uistinu tako.

Novinski lani o neobjanjenoj smrti gotovo mi je promaknuo.Kada smo ve bile na odlasku, Rosie je utvrdila da su se gume na njezinu bicik

gog nekoritenja ispraznile. I dok je ona izbacivala stvari iz ormara traei pumpcikl, ja sam pokuala pospremiti kapute koje je razbacala po podu. Povjealapute od lane leopardove koe i bojom umrljane crne kone jakne na vjealice i i

h pronala novine od posljednja etiri dana. Naravno. Moja sestra tvrdoglavo je splatnu pretplatu na S outhern S tar koju sam joj sredila preko jednog Finbjenta. Drutvo bestjelesnih glasova bilo joj je vanije od aktualnih ivotnih injeni

"Hoe li u tu svoju glavu ikada pustiti ita osim jebenoga kratkog vala", upitalaelistavajui najnoviji primjerak, "i pridruiti se nama ostalima, ovdje, u fizivarnosti?" Nije me ljutilo to to se inati starijoj sestri. Ljutilo me je vlastito uvjerense ta njezina superiorna pamet ubrzo pretvoriti u digitalnu kau. Moja mala genie mi odgovorila; izvezla je bicikl, zajahala ga i odvezla se. Tipino. Presavilavine i ba sam ih namjeravala baciti natrag u ormar i ne pogledavi ih.

I tada sam ga ugledala.

Sadravao je stotinjak rijei, ako i toliko, i nalikovao drugim traginim priamam esto itala. Svakog ljeta, s navalom turista poveavao se i broj poginulihtocesti: nita neobino. Privukao mi je pozornost jer je neto u njemu djelovalo.kako pogreno. Morala sam ga proitati dvaput da shvatim o emu se radi. Biloemu neega skrivenog, neizreenog, neega to je govorilo jasnije od teksta na stran

MJETANKA PRONAENA MRTVApie deirdre houlihan

Bantry, 19. svibnja - Julie Ann Holland (34), iz Drimoleaguea, susjedi su pronevetu, gdje je, po izjavama arda-la, "ve neko vrijeme" leala mrtva. Gospoda Holovica, posljednji je put viena prole subote, na cilju (Cilidh ili cili, ir.gael. - ndrutveni dogaaj ili diskoteku u kojoj se puta keltska glazba i pleu keltski ple

p. prev.) u blizini Clonakiltyja. Nije zamijeeno da je itko ulazio u njezinu kuu, ao ni tragova borbe. Unato tomu, bilo tko tko je gospodu Holland vidio u bilo kutvu moli se da kontaktira narednika Davida Callaghana u Okrunom zapovjedn

arde u Macroomu, na telefon 026-20590. Susjedi su izjavili da su u blizini njene sljednji put kada su je vidjeli ivu, opazili parkiran motocikl.

Gospoda Holland za sobom je ostavila mladog sina Daniela (6), koji je reeneo kod bake.


29/154

"I de li?" Moja pametna kraljevna, gubei strpljenje, zastala jenasred ulice. Pre

m novine, gurnula ih u torbu i zakljualavrata. Kada sam sustigla sestru, samo sla uha sluala njezina podbadanja zbog rastresenosti. Pitala sam se kako je uspoa Holland. lanak bi drugaije zvuao da je umrla u snu, zarne? Bilo kutvo nije me asociralo na mirnu smrt. I zato biitatelje pozivali da se javerdisti ne sumnjaju u ubojstvo?A spominjao se i motocikl. Mogao je biti bilo kojeetpostavljam. U mom srcu pak postojala je samo crvena, boja ueerene jabuke, zadrhtala sam, usiljeno se smijui sestrinim alama dok smo skretale i izbijale

iasto prenoite tetke Moire.Kao to ti ve rekoh, klieji o veselim djevama to s vilenjacima i vilama plelenim panjacima Smaragdnog otoka, gomila su sranja.

Toga ljeta naime iz grmlja su vrebale i gore stvari od vedskih demona brzine.

Na je Spasitelj bio napirlitan za veeru petkom.Njegovo lice uokvireno aureolom nisam vidjela godinama. Ali kada smo Rosi

ole kroz ulazna vrata Moirine katnice, smjetene na cesti okrenutoj zaljevu, bio jejan od glave do pete, kao da su ga nedavno umoili u Woolite i brino osuili ruksljednji put - u jednom komadu - vidjela sam ga one, posljednje noi koje su rod bili s nama. J edna ga je muterija, iz vica, poklonila majci i ocu, i ostao je. Baen od plave i ute plastike, ruku sputenih uz tijelo. Brada mu je svojedobno

mea, ali boja se oljutila i posve razotkrila njegovu mo i slavu, u ovom sluaju a40 waa. Plastini Isus te je noi odletio na ulicu. Tetka Moira ga je spasila s

mea, oistila od praine i rekla nam da je to "blagoslov Svemogueg". Pospremila kutiju koju je drala pokraj kreveta i tu i tamo ga je vadila, u sjeanje na svoju seno malo vjerskih fanatika to ih je ostalo u gradu na to se povuklo i prepustilzornicu.

Rosn i ja pogledale smo se bez rijei, obazirui se po kui. Moira je odned

stala jo gora. Na zidu uz vjealice za kapute sjajio se crno-bijeli portret Eamonlere, seksipilnog k'o sam vrag. Sve su ga bake i tetke voljele, ne pitaj me zato. Mba izabrati i Billa Clintona, taj se barem znao zabavljati. Preko D evova lica, prlice, visjela je krunica. To bi mu se svidjelo.

"Kak' si, teta Moira?" upitala je Rosie i nasmijeila se smjerno poput djevojiceje, samo tri dana prije, u gluho doba noi nisam morala voziti u bolnicu

pumpavanje eluca."Kasnite, drage moje", rekla je Moira, ali ipak se nasmijeila i uzela nam kaput

eloj kui irio se nepogreiv miris prekuhanog ega-ve. Mjesto na kojemu smo odavalo je prve znakove da Moira sve manje dri do sebe i potpuno se predaje uda

pete to smo ih polijepile jo kao djeca visjele su pri dnu zida kao da se kua pokueiti dijela teine. Kuhinjski kamin bio je zabarikadiran foteljom; naa nedavno se poela plaiti poara. "Skonat u u plamenu, ba kao vaa majka, kam", rekla je kada smo je posljednji put posjetile, i ja sam, ne komentirajui, poi. Svojedobno je pazila na to da se gosti u njezinu prenoitu osjeaju dobrod

da bi s njima rijetko razgovarala, samo kada bi doli platiti ili uzeti mapu okolice. se i klijenti odnedavna prorijedili, i ne mogu rei da im zamjeram.

Nije ona bila kriva, zaista. Harold je bio kriv.I zdaja stie u mnotvu oblika, ali prevariti 42-godinju enu - enu kojoj je preo

k nekoliko potenih godina da lae osvojoj pravoj dobi - bilo je naprosto okrutn

tovima u dnu hodnika na katu jo sam znala osjetiti njegov jeftini loslijebrijanja, Brut. Premda od Haroldova odlaska nije prolo ni est mjeseci, tet


30/154

opadala vrtoglavom brzinom. Prestala je mariti za kupanje, i sada se prala tek sugi dan, no i dalje je sjedila pokraj nijemog telefona i ekala poziv koji niestii. Hranila se okoladicama Mars (i mislila je da to nitko nezna), pa se udebljuku, koji je svojedobno bio toliko uzakda su se ak i stariji ljudi plaili da e je, ste prejako, slomitinapola.

Do prije gotovo tri godine Moira je bila gizdavo stvorenje kojemu su ene njebi zavidjele, a mukarci svih uzrasta onjemu matali i kriomice ga gledali, kao tiomice pogledavali i knjiniarku ledene ljepote. Harold, turist iz - tako je baremreesta Rensselaera (negdje sjeverno od New Yorka, kolikose sjeam), bio je gost u

oj pet. Platio je unaprijedi rekaoda planira pecati. I mao je visoko elo i one krmerike konjske zube,i kamo god iao, dolazak je najavljivao glasnim smijehom. Lbrzopoeli misliti da za jednog Amera i nije lo. Jednom mi je namignuo,ali on

mpatino, ne kao ljigavac. Vie kao stariji brat kojizna da nije kul, ali za to ne miao mi se. Kada bi Harolduao u prostoriju, ak bi se i psi u njoj osjeali bolje.

A onda je dolo vrijeme za odlazak.Kada smo toga dana stigle iz kole, sestrtekle smo njegovetorbe u prizemlju. Njega nije bilo. Vie od kikotanja Rosieje ulda se oduljala na kat i svoje ve uvjebano uho prislonilana svjee obojena vrata oj pet. S jurila se u prizemljeda nam kae da e Harold, na kraju, vjerojatno ostatsjeamuboda ljubomore koji sam tada osjetila, zato to nije izabraomene.

Moira je vie nego procvjetala. Dok je Harold bio uz nju, sjaj kojega toliko dugo u njezinim oima nadjaavao je odbljesak sunca u valovima. Ljubila ga je ostoko i esto, i javno, ne marei tko ih gleda. I kad god bi joj njezine neobine puzale na plea i poele joj aputati u uho, Harold je bio tu da je odvrati od ludovda bi sjedili na kauu, njezina glava poivala bi na njegovim grudima. Mirne d

aroldu sam prepustila breme koje smo na leima nosile od djetinjstva.

Christian Mork - Dragi Jim

Documents

Transcript of Christian Mork - Dragi Jim