Enzo Bettiza IZGUBLJENA KNJIGA 55 Enzo Bettiza Izgubljena knjiga Naslov izvornika Il libro perduto Copyright Arnoldo Mondadori Editore, 2005 This edition published by arrangement with Grandi&Associati Likovno opremio Nenad Marti Prevela . t.ilijcinskoga Jelen, i I '.i it kovif Urednik /I.iiko Crnkovic Enzo Bettiza IZGUBLJENA KNJIGA /1LGORIL4NN Z;it-ivl>. svibanj 2009. I>l \o i/ilanjr KNJI NICA ZELINA Alessandru, sad ve devetnaestogodi njem, posveujem ove stranice. Imao je trinaest go dina u vrijeme kada sam, susrev i se s prijateljima, poku avao rasplesti konce jo zam r ene prie koju sam namjeravao napisati. U ti ini, koja je nastala nakon mojih rijei, u o se njegov glas: "Ali to je pria o izgubljenoj knjizi!" Who is the third who walks always beside you1? When I count, there are only you and I together But when I look ahead up the white road There is always another o ne walking beside you Gliding wrapt in a brown mantle, hooded I do not know whet her a man or a woman But who is that on the other side of you1? T. S. Eliot Tko je taj trei to uvijek ide uz tebe? Kad brojim ovdje smo samo zajedno ti i ja A li kad pogledam naprijed niz bijelu cestu Uvijek je tu jo netko to ide uz tebe Neuj no u smeem ogrtau zakukuljen Ja ne znam da li ovjek ili ena Al tko je to na drugoj strani tebe?1 I T. 8. Fllot, Th wat land; Punta *mtya. Zora. I9RH pnv. Antun So^an i Ivan Hlnmn iit La nostra amatissima, bianca giovinezza, la nostra giovinezza bianca, bianchissi ma, ch'e infinita e cosi infinitamente breve, ali d'arcangelo schiude su di noi! ... Incessantemente s'esaurisce, incessantemente ama; Negli orizzonti bianchi si dissolve e langue. Ah, la negli orizzonti bianchi va e si perde, Per sempre va. Constantinos Kavafis Na a ljubljena, bijela mladost, na a mladost bijela, najbjelja, koja je beskrajna i tako beskrajno kratka, krila arkanela iri nad nama!... Neprestance se tro i, neprest ance ljubi; u bijelim obzorima rastapa se i vene. Ah, tamo u bijele obzore odlaz i i gubi se, zauvijek odlazi. Sadr aj Prolog.......................................................................... ................................................................................ 11 Prvi dio........................................................................ ...........................................................................13 Drugi dio....................................................................... ......................................................................75 Trei dio......................................................................... .................................................................167 etvrti dio....................................................................... ...........................................................239 Peti dio........................................................................ ......................................................................293 esti dio......................................................................... ....................................................................413 Epilog.......................................................................... ...........................................................................453 w IZGUBLJENA KNJIGA 11

Prolog Iii sam izgubljena knjiga i priat u je izdaleka, iz dubine stranica iM'stalih u jed noj nepoznatoj pje anoj uri, pripovijest mojeg mladog glavnog junaka i nekolicine o soba iji se ivoti isprepleu s njegovim li djeliu od godine dana u tom dalekom i gluh om vremenu. Neu moi rei sve o njemu i njegovu starom pograninom gradu, nekada promet nom i punom brodova, koji je ugledao roen kao nedono e od odam mjeseci, zatim ukrivo odrastao, pa uzletio kao odva an noni loptir u vrtlog izbjegli tva i slave. Zasigurno neu uspjeti o iviti i iHpriati, rije po rije, sve to se dogodilo u tom mranom vremen nutar i izvan Marca Razmila i njegovih tada njih suputnika i njihovih opasnih igar a. Marco je, uostalom, bio duboko, uroeno neshvatljiv. Njegova narav se i njemu samo m ukazivala kao mje avina izmaglice i slankaste roHO. Kada bi o sebi mislio, do ivlj avao se tekuim i slinim moru koje mu se svakoga jutra, jo od djetinjstva, ukazivalo pozivajui ga da se unovrati u dubinu. Marco je bio sklon ivjeti po strani i nasumc e, latodobno nepristupaan i neuhvatljiv, kao beskrajna povr ina tog pristupanog i pr ijateljskog mora; odmicale su mu godine, mladost, potajice, gotovo kao daje zaahu ren u rastresenu mrmljanju, bez kom-piiHii, sav uronjen u neko nevidljivo i udesn o gomilanje i prikupljanje. I )rugim rijeima, Marco je, izmeu pomaka naprijed i bi jega unatrag, poku avao, stoje vi e mogue, odgoditi poetak mladena tva i zrelosti: Mio s e zadr ati, stoje dulje mogue, na poetku odrastanja i ostati xut voren i izgubljen, kao ova knjiga koja pripovijeda tu priu, u svojoj . riintrgnutoj opni, pro etoj got ovo djetinjom senilno u, u dru tvu s 1 immmIlunim spodobama i zabranjenim nadama i udnjama. Zasad ne mogu vi e rei. Mogu sauni ponavljali da sam ja knjiga ^^^B Marca Kn/m 11 a ki iji i 111 kada n it kn n i i u i nit ai i Mi >f * 11 I a ki uli-r >< iku al i 12 Enzo Bettiza objasniti, kako bih izbjegao nesporazum, da je izgubljena knjiga neminovno i ran jena knjiga, poderana, jadna hrpica papiru ina nalik na crvljivu inkunabulu koju s u rastoili neki spori no opaki kukci. Tu an je prizor, bez la ne skromnosti te moje p o utjele stranice, koje, na prvi pogled, ne zaslu uju posebnu pozornost. Talog pijes ka, pra ine, smolastog kauuka koji curi po pljesnivoj kori, otpadak i ostatak neke hrskaviave tvari nalik na slijepljene dlaice i mi a. Eto kako se osjeam, nakon pola sto jea obamrlosti i propadanja, zaustavljen u lijevku pje ane ure. Ponekad pomislim da pje ana ura i Marco, ne znam za to, slie jedno drugom. Oboje preds tavljaju dvije vremenske zagonetke; reklo bi se da oboje nikada nisu imali odreen u dob, pravi identitet, u isti mah prepoznatljiv oblik. Pje ana ura jedna je od naj starijih prijetvornih sprava s pomou koje se ovjek, simbolino zatvoriv i u aicu pijesk nemjerljivo pustinjsko prostranstvo, zavarava kako mo e osjetiti sate vlastite pr olaznosti na ovom svijetu. I Marco Razmilo je bio, na svoj nain, sprava i simbol iluzije vremena: pjeskovita odsutnost vi e nego tjelesna nazonost vrsto ukorijenjena u zemlju. Ne elim dodavati suvi ni pijesak pijesku koji je ve iscurio u pola stoljea neprestani h karantena, iz kojih se spremam izvui sa svojim smetenim reenicama, do sada zamet enima. Stigao je za mene trenutak da razbijem lance i okove svojeg prethistorijs kog zatoeni tva. Stigao je as da razbijem pje anu uru kako bih napokon udahnuo ivot, uv erljivo lice, srce i duh stvorenju spremnom na ponovno roenje i izlazak, zajedno sa mnom, s ovih zametnutih i nanovo pronaenih stranica. IZGUBLJENA KNJIGA 15 1 Marco se prvi put zabrinuo zbog vlastite sudbine jednog sivog rujanskog nlra 194 3. More, nebo, pa ak i amor uznemirene svjetine koja se lijevala po vla noj obali i ulicama, kao daje prigu ivao i elektrizirao ulet juga i opasnosti koje su se nadvile nad gradom. Marco je nedavno navr io esnaest godina. Toga dana je lutao, ' nm znati eljom, ulicama i obalama, neko bliskima, a sada ne-l iiajeno drukijima i tuima njegovu pogledu i osjea jima. Kao da i e nitko nije poznavao, nijedan sredovjeni gospodin nije skidao i r u gledav i ga, niti ga pozdravljao veselo i ljubazno kao prije:

Servus, mladi barune von Razmilo Zemlinsky! Istini za volju, Marco nije bio ni "von" ni "barun", a Zemlinsky je ibiteljsko p rezime po majci, ije je porijeklo iz nekog mjesta zaci-dalekog od njezine rodne I lirije. Marco je bio izdanak graanske na izdisaju. Njegov djed, kako je stajalo u prigodnim trgovakim lustrijskim godi njacima, odbio je, zbog neshvatljivog ponosa potjee jo iz preporodnog vremena, titulu baruna koju mu je dna pisarnica Franje Jo sipa uzalud htjela dodijeliti. U svakom iju, bez obzira na to znakovito odbijanj e, gradski odlinici su do i XIX. stoljea nastavili dr ati za barune sve potomke stro gog i snog Marina "von" Razmila. Ukljuiv i i posljednjeg, "mladog ma" Marca kome je, tovi e, s navr enih esnaest godina, to tonu* plemiko promaknue zvualo potpuno besmisl u vremenu i; razaranja i obiteljske propasti. Tako, iako je sjedne strane bio p 'Vii alostan to ga ne prepoznaju ljudi koji su neko skidali e ir I Iravljajui mladog baruna", s druge je strane mislio kako je I' bje im i pravedno to gaje vr tlog zbivanja izjednaio s drugima; I' "vanji-m i zavisni okru en djeak iz bogata ke klase, beskorisni f\nii Ka/nulo Zemlinsky" bin je samo bli t'd nlisak jednog za uvijek 16 Enzo Bettiza nestalog svijeta. Velika posivjela tvornica cementa, koju su graani pamtili kao c ementaru "Portland Razmilo & Sin", stajala je prijetei poput velianstvene morske n emani, kao da e se svakog asa sa svoja etiri dimnjaka iz kojih se vi e nije dimilo, i odavno uga enim peima, sunovratiti u luku, te je tako bila vidljivi simbol kraja. Masa se slijepo gibala amo-tamo. Marco se nikada nije osjeao tako osamljen, tako stranac, kao dok je poku avao izbjei tu gomilu koja je, zabrinuto trei oko razoru anih talijanskih vojnika, ostavljala dojam da ne eli propustiti tko zna kakav udesni pr izor. Pro av i malim trgom na kojem se koio spomenik misliocu iz esnaestog stoljea, na a se u mete u gomile na rivi, te primijeti grupicu mladia kako upiru prstom u lukobr an gdje su jo bila privezana dva neupotrebljiva razaraa talijanske mornarice. Ba je poelo zvoniti podnevno zvono, ali ozraje je bilo kao u sumrak: crvenkasto sunce, slaba no, poku avalo se probiti kroz sive oblake navlaene jugom. Povr ina mora je, nepo mina i boje tinte, podsjeala na mrtvaki pokrov. U izmaglici se jedva nazirao razved eni hrbat, poput nekog usnulog dinosaura, inae nedalekog otoka, ali toga dana tak o dalekog da se inilo kao da je neka bezimena varka. Odjednom Marco zauje u olovnom zraku neobian zvuk. Neko grgljanje, neodreeno, muklo , nalik na zamorno brujanje neke skupine nevidljivih motora. Zatim se iz pauinast ih oblaka, iz kojih se slabo sunce nije uspjelo osloboditi, ukazu, jedan za drug im, pet obrisa aviona koji se ne mogu zamijeniti drugima: pet tuka Luftwaffe. Sva ki zrakoplov, prije nego bi se pojavio, nagovijestio bi svoj dolazak srebrn-kast im bljeskom koji bi se na trenutak probio kroz koprenu oblaka. Odmah zatim je pr o ao kroz nju i na nebu se ocrtao zastra ujue stvaran oblik, crn, poput grabe ljivca, n aju asnije sredstvo straha i uni tenja u onim godinama. Pet leteih ma ina se poredalo iznad hravih olupina dvaju talijanskih razaraa; zatim, okrenuv i svoja smrtonosna le inarska rila obru i e se na te dvije lae pod sobom. Ravna c rta se razlomi, prija nje neodreeno i slaba no ka ljucanje pretvori se u zaglu nu buku, m ije ajui se i nadjaavajui isprekidano urnebesno zavijanje pet sirena. Zavijanje se na posljetku razlegne itavom lukom. Rasprskavanje bombi je bilo manje stra no: nekolik o potmulih udaraca, suhih, bez odjeka, gotovo nepominih. Marco vidje kako se jeda n ra/ara zapalio, a drugi, i/ kojega h dimilo, naslonio se hukom na lukobran. Zatim hc jedan zrakoplov odvoji ml skupine i napravi polagani polu k ruj; iznad 11 H'k i Ii sk I. u I i t ji, i k i 111 e < iki < sei ie i ust renn izdaleka IZGUBLJENA KNJIGA 17 prema napu tenoj posivjeloj ru evini "Portland Razmilo & Sin". Iz MliUJene Stukine g ubice krene rafalna paljba, koja poput reza giljotini* presijee jedan dimnjak. Ta j stari tvorniki panj, tako surovo '>lx'zglavljen usred ostala tri, koji su ostal i netaknuti, odmah se pojavi i Marcovim oima i svijesti kao lijenika potvrda spajan ja agonije ,:iada s propa u njegove obitelji. S gorinom, istodobno osjeti neku Inu lakou, oslobaajui trzaj potonulog broda koji se napokon i zuje sa zadnjih sidri ta koja su ga vezivala uz kuu i identitet i 'laka. Sada, po d tim neoekivanim napadom s neba, slobodno li pravi strah, tjeskobu koja je obuzi

mala sve oko njega i vi e nije i ao izigravati junaka zaostalog iz pro lih vremena jedne po tovane ' ne graanske loze. Nagonski poe za gomilom koja je, prestra ena, nagrnula prema Kradi, dalje od mora, i nae se usred mete a u nekom podrumu iHKhiprtom trulim drvenim gredama nalik na so jenicu; skloni te, uuglo bi se rei. Zrakom se irio kiselkast prodoran vonj znoja. Nek i m plakali, neki su zanijemjeli, drugi se kri ali. Zatim netko silom rtl vori vra ta ca kroz koja je dotad prodiralo barem malo svjetla, tako I w u tom podzemlju jed va vidjelo. Zatim je poznati glas apnuo Marcu: - Zna da su bacili, nakon bombardiranja, letke u kojima prijete Htu, tovi e, kad lii se bohe pogledalo, na tu je HuvrAoiio i p. nl.il.i iskosa m-ka sjenu Kosu kestenii h- lio i-, gusta i 20 Enzo Bettiza IZGUBLJENA KNJIGA 21 vrava, iji su pramenovi mekano padali niz obraze, ne bih znao i da li bvronovski i pu kinski, davala mu je ponekad tajanstven li-oski izgled, a taj bi izgled u jedno m trenutku izgubio svoju nje nu [umetriju i postao mraan, grub, preziran i prijekor an. Kao da je ispod tog istog aneoskog lica neprestano uao neki >ritki um spreman za nap ad. Ta skrivena i zagonetna Matejeva stra-izbijala bi kad to u nenadanu su avanju no snica, jedva vidljivom, [ voznom, kao kod useknjivanja, od ega bi mu se podigao jed an kut la. Brza grimasa, kao u nonog glodavca, koji bi naas izvirio iz i jazbine i odmah se potom povukao. Onome tko bi primijetio to rivanje, to je trajalo tek ne koliko sekundi, inilo se kao da vidi Itiv fotografije nekog lijepog lica, na tren utak izoblienog. lo i danas se zbunjeno pitam gdje je prestajao sklad i nastajala fcotina, gdje je le ala tajna tog nesklada, taj mrani trzaj, koji kao i je pobjegao iz same su tine n jegova bia kroz to hitro useknjivanje imnice? 1

Jta pitanja koja ja sad postavljam, postavljao je i Marco Razmilo kaotinog dana u jesen 1943. Jo uvijek pod dojmom onog od->g glasa koji mu je iz mraka najavio da e grad poslijepodne biti i. en, izvrtio je ubrzano neke kadrove karakteristine za Ma teja lica. Ukaza mu se, primjerice, pokret, grub i neotesan, kojim bi, i jo djeak, Matej umio zaepiti usta zateenim sugovornicima, ik i starijima; zauje ak i neugodno useknjivanje kada bi Matej jvarao, ili ak vrijeao, roditelje koji mu se nisu usuiv ali protu-li. Prisjeti se kako se, ne jednom, zapitao jesu li svijetle Matejeve iskreni odraz njegove du e. Kako se te zjenice u blagim modrim na uklapaju u te pr omjene raspolo enja, nenadane, hirovite, koje i li' neprestana, moglo bi se rei ru na prijetnja tom toliko lijepom lom licu? ( i ni su iza li iz podruma, javi se poznato prijateljevo podbadanje. (iledaj, itaj i strepi! ree mu sarkastino se podsmjehujui, ni gurne ruku u d ep jakne pohabane, ali jo uvijek otmjene i taj uveni letak u kojem su njemaki vojni zapovje dnici nare-li i'.nidu da se preda. Marco ga uzme hinei nezainteresiranost ( " ne zadrh ti. Na poderanom i zgu vanom listiu, prljavosive i i i'i tiskane na talijanskom i hr vatskom jeziku nisu, istini za ' najavljivale razaranje u etiri popodne. Ograniile su se najaviti tv n taj sat, u sluaju ponovnog i nastuvijenog otpora, grad biti k" 11.11 >: (111111 ", I tn njegove "strate ke toke" i "Ilirka postrojenja". 22 Enzo Bettiza Ukratko, prividno selektivna odmazda. Pomno proitav i letak, Marco mu ga vrati i sa mo primijeti: Ne zvui mi ba kao da namjeravaju sve sravniti sa zemljom danas poslije podne, kako si rekao. Prije svega ele zapla iti stanovni tvo, obeshrabriti one koji se namjerava ju oduprijeti, dokrajiti ostatak talijanskog naoru anja, koje je, kako vidimo, iona ko ve na izmaku. Rekav i to, Marco tu no pogleda prizor koji se odigravao na ulicama i na obali ispun jenima ljudima koji su ponovo iza li nakon kratkog zranog napada. Gomila razularene mlade i, izmije ana s kojekakvim sumnjivim tipovima koji su izmiljeli iz tko zna ka kvih rupa, penjala se po nepominim tenkovima biv e okupacijske vojske koje su tuke z aobi le i po tedjele. Vidio je kako neke djevojke guraju cvijee u topovske cijevi, dr uge su odmotavale trobojne zastave s crvenom zvijezdom u sredini. Svi su grlili i istodobno razoru avali strane vojnike, a oni, iznenaeni i izgubljeni, nisu vi e zna li to initi, koga slu ati, na iju stranu stati. U trenutku poraza i predaje daleke dr a ve, odakle su stizale samo openite i protuslovne vijesti, oni su jo uvijek poku aval i ostati vojnici u slu bi; nisu mislili ni na to drugo osim kako pre ivjeti kaos koji ih okru uje i odasvud navire. Mateja, uvjerenoga u predvianje katastrofe, taj je prizor uznemirio i obeshrabrio , ali nije htio pokazati da su Marcove primjedbe bile razlo ne i da su ga smirile. Obojica su znali da razgovaraju dok im opasnost visi nad glavom. Vrlo dobro su znali, i jedan i drugi, da u tim sudbonosnim asovima njihova razmirica mo e biti za uvijek prekinuta metkom ili bombom. Marco je nekako predosjeao daje pred njim vel ika i znaajna budunost, pa je nastojao otkloniti opasnost nadajui se da ga neka Pro vidnost, kojoj nije znao ime, titi od ratnog vrtloga. Matej, naprotiv, sumnjiav i pomalo ravnodu an prema vlastitoj sudbini, nije tra io neku posebnu za titu; bilo mu j e manje stalo do ivota i mo da je, u sebi, prezirao varljivu i nepredvidljivu buduno st. Kod obojice je bilo neeg neprirodnog. U nagonu za ouvanjem, Marca je nesvjesno i n evezano uz njegove umjetnike tlapnje, grizao crv obiteljske propasti; on se u dub ini du e istodobno elio izvui iz obiteljskih i ratnih nevolja tako da izabere te ak pu t iskupljenja i stvori, ni sam ne zna kakvo, iznimno djelo. Mateju su pak njegov i ru ilaki i pustolovni nagoni govorili kako je njegova obitelj tek prazan sve anj, d ru tveno nedostojan, u kojemu je on od roenja ivio kao siroe prepu teno samo sebi. Nera zumljive oeve pjesme na otonom narjeju, koje gotovo nitko nije itao, oduvijek su mu izgledale kao 1111 i. 11111. i u i k I. ii I n a si i'ol 11111 i einei ii 11 n sirot i t i ma IZGUBLJENA KNJIGA 23 Neprirodnost koja je bila ishodi te razmi ljanja i stavova i Marca i Mateja, kao i d rugih tada njih mladia, uzrokovana je bila i injenicom da su svi oni bili zreliji od

svoje dobi. Svakodnevna nesigurnost i u as rntu, a posebice to to je sve to su radi li bilo pro eto mirisom smrti, uinile su ih prerano odraslima. Neki oblik nezgodne prerane starosti, Himpojive s njihovim godinama, nalik na neku, lijenicima tajans tvenu I nepoznatu bolest, kao da im je prije vremena otvrdnula i zatrovala duh, t o se, meutim, nije toliko primjeivalo kod Marca, koji se trudio to sakriti i svoji ma bli njima i sebi. Graanski uvjetovan, s korijenima ''itelji Razmilo, inio se nepr irodnijim, gotovo nepristojnijim i ak lijim nego to se to oekivalo, s obzirom na pra vila i odgoj koje je Kao. Istodobno je umjetnik koji je uao u njemu opa ao i naznake .a.uosti kao opasnu najavu neplodnosti i stvaralake oduzetosti. Nieg takvog nije bilo u Mateja Rendia, koji je sa zadovoljstvom iminjeivao kako je samac bez obitelji. U sedamnaestogodi njeg ileja bolest prerane starosti bila je i te kako iva i on ju je gotovo nosno pokazivao. Njegovo mudrovanje, ledene spekul acije kojima mladi samouk esto slu io u svojem razmi ljanju i stavovima, kao u pripad ali odlunom tridesetogodi njaku, koji, u svakom sluaju, i sebe i druge uvjeriti da j e uvijek u pravu. Mateju su se sviale . lene misli. Openito, te ko mu je uspijevalo, gotovo nemogue, livatiti primjedbe i kritike misli koje je iznosio s nepokoleblj ivo u unouvjereno u starog i nepogre ivog uitelja. Eto za to se nije povui, pa ni tog pred opreznim Marcovim primjedbama u I bi ni grada koji su napadali Nijemci. I ' ni je gledao, ali pogledom punim prezira, vojnike i asnike koji su li da ih r azoru avaju kao djecu i na silu grle djevojke koje im pru aju ^ee jednom rukom dok im drugom izvlae pi tolje iz korica. Zatim ne svoje plave oi Marcovim tamnim, i nabaci suho i drzovito: Ne razumijem za to ti nastoji po to-poto ubla iti situaciju? ti se stvarno ini da e Nije ci pustiti, nakon etiri sata poslije-\ da se ta gangrena u galopu pro iri ovim va nim gradom na *'"noj obali Jadrana? Nevjerojatna slika koju gledamo, vojska koju > i u/ ava rulja neobuzdane mlade i, u njihovim oima nije samo nlaI, sramota, uvreda i izd aja. To je i strate ka nevolja koja ih da usred njihova osvajanja Balkana, kojim v e hara i remeti ga i/unski rat. Letak koji sam ti maloas pokazao koriste samo kao nilarmi varku, slu ei se diplomatskim i varljivim jezikom Crvenog , Prijete kako e n apasti "luka postrojenja" i "strate ke toke", ne postoje vec tjednima Haranie pra ine u oi. Njihov pravi cilj 24 Enzo Bettiza je znatno toniji i stvarniji. ele sprijeiti opasno povezivanje mase naklonjene komu nistima i talijanskih izdajica, a mogu ih sprijeiti samo tako da uni te sve i sva: biv e talijanske saveznike, hrvatske hu kae, komuniste iza le iz zatvora, iznenadne dom oljube, uglavnom, itav grad. Vidjet e da e u etiri poslijepodne upravo to i uiniti. Zatim se brzo usekne, nervozno podigne kut usne i, okrenuv i lijepu tvrdoglavu gla vu prema moru, napusti Marca ne pru iv i mu ruku. Potra it u te, ostanemo li ivi, kako bismo nastavili i razmijenili nova razmi ljanja. Marco, istodobno iznenaen i osupnut tim iznenadnim susretom s uskrslim Matejem, n eko je vrijeme gledao za njim. S lea, bio je to aneo koji se udaljava hodajui gotov o na prstima, preotev i korak zlikovakom uskokom momku koji se, po mornarski, klati u hodu. IZGUBLJENA KNJIGA 25 3 U etiri poslijepodne inilo se kako se ostvaruju zlokobna Matejeva predvianja. Oko t e ure na nebu je tutnjalo sivo jato tridesetak tuka, koje su nadirale iz Hercegov ine, a u jednom trenutku, koji se inio dug kao vjenost, zaulo se zavijanje sirena k oje su najavljivale napad; mil im je slijedila, u daljini, neka potmula i nejasn a eksplozija. Iz zaljeva prema zapadu, omeenom stijenama i borovima, dizali su se stupovi dima, a vjetar ih je nosio prema istoku, u predgrae. tuke su se nenadano obru ile, kri om, na skladi ta i nastambe napu tene vojne baze u okol ici pinuta. Tamo je nekoliko stotina l/j.; ubijenih talijanskih vojnika prona lo pr ivremeno skloni te. Samo (Ivu sata prije tog osvetnikog napada i razaranja, jedan n jemaki Uvia na tu je istu bazu, praktiki raspu tenu, bacio pregr t letaka pozivajui Ta ane, koje tuke u podnevnom bombardiranju nisu dirale, da se predaju njemakim i ust a kim snagama smje tenima u tvravi u Klisu. To su bile zlokobne ratne igre. Agresor, da bi oslabio I pretvorio neprijatelja u bezopasnu metu, najprije glumi kako gaj

e Mmlcdio, zatim mu obeava ivot i prijateljstvo, a trenutak poslije, kad on to na jmanje oekuje, zaspe ga lavinom trotila. No, sam grad je, suprotno Matejevim predvianjima, ostao gotovo i uknut. Tek je nekoliko osvetnikih bombi, ili mo da sluajnih, palo /urade u predgrau i pobilo petnaestak osoba a neke ranilo; sitnica u UMporedbi s vi e od tri stotine talijanskih vojnika raznesenih u za-Ijfvii na pin utu. Marco Razmilo, koji se u meuvremenu vratio kui, iiniui je objedovao s obitelji i drugi zrani napad zatekao gaje pri aju nbieila. Kad je ponovo uo zavijanje tuka, a nakon toga daleki Iniuh prasak, nuo vi e mogao ravnodu no i mirno sjediti medu ii /.ido\ ima stare kue u ko o je bio roen i gdje je sve vi e utio. 26 Enzo Bettiza Ne samo utnja nego su i razgovori njegove obitelji i preostale, desetkovane slu inad i, bili uglavnom krti i odmjereni. Otkada su se ratni tokovi dramatino i nepredvid ljivo preokrenuli, i Marcovi su roditelji uglavnom prestra eno utjeli, a u toj je ut nji bilo fatalizma i panike, neke mje avine kontroliranog mirenja sa sudbinom i uz bune, sline onome stanju kad netko zatvori oi i eka da ga povue vir. Toga dana, ugle dav i Marca u vrijeme ruka, tek su spomenuli podnevno bombardiranje. Majka, koja je vi e pu ila nego jela, dugo je utjela prije nego to je u jednom dahu izgovorila: Mo da bi bilo pametno povui se u vilu na Brau. Otac, i ne pogledav i je, suho uzvrati pitanjima: Uputiti se na more puno mina i podmornica? Umrijeti od gladi na izoliranom otoku na kojem nema niega? Ali Marca je najvi e pogodilo to njih dvoje nisu ni spomenuli presjeeni dimnjak ceme ntare "Portland Razmilo". Reklo bi se da njegove oca i majku vi e nije nimalo brig a za propala, ali barem simbolina obiteljska dobra. tovi e, inilo se da sve manje po tuju neke stare obiteljske navade. ak vi e nisu marili, odnosno odustali su od pravila da ruak mora biti u jedan i tri etvrt, nego se rualo katkad u tri ili ak u pet poslijepodne. Cesto se veera, koja se slu ila oko deset n aveer, pod svjetlom svijea ili petrolejskih lampi, sastojala samo od tanjura juhe, kri ke sira, a e vina. U tim proizvoljnim satima, a vrhunac je bila ta oskudna nona v eera pod svjetlom svijea, kao da se ljeskala sjena nemira i jedva primjetnog nered a to se polagano nadvila nad ivot obitelji Razmilo u tim te kim i mranim godinama. U toj oklja- trenoj obitelji kao da se dogaalo suprotno od onog to se dogaalo u veini gr adskih obitelji gdje je bilo malo hrane, a velik tek, dok je kod Razmilovih jo bi lo dosta hrane, ali nije bilo teka. U lijepoj kui iz devetnaestog stoljea, neko uven oj po biranim jelima i gospodarima s dobrim ukusom, smonica je bila puna, bez obz ira na opu oskudicu. Posljednji Razmilovi ostavljali su dojam da su imuni, o njima je brinulo nekoliko vjernih slugu, a pristizala je i hrana od zaudno velikodu nih, uglavnom ilegalnih opskrbljivaa, te nikada nije bio preskoen uglavljeni objed. Al i kao da su meso i riba izgubili svoj prvotni okus, ukus i h ranjivost. Kao daje neka zloudna anoreksija, povezana s obiteljskim padom, naela njihova nepca. Gospoi n Doimo Razmilo bi, kao da ku a namirnice, boja ljivo prinosio ustima starinski sreb rni n i bor za ji-lo. .1 inatna. gospoda Domina Zrmlinkv Ka/milo. zapala IZGUBLJENA KNJIGA 27 je u neku mje avinu pobo nosti i istonjake lijenosti, te bi pu ila i otresala razliite c garete izmeu zalogaja. Za tih sumornih obroka, bez satnice i odreenog trajanja, roditelji bi I u i tamo svojem jedincu, pitajui za njegovo zdravlje i neraspolo enje, uputili poneku rije i usput ga pogledali. I tog poslijepodneva, nakon drugog zranog napada, krtim su ga rijeima upozorili na oprez. No on se, umjesto odgovora, okrenuo zidu. Dok je vakao bljutav zalogaj lirune, ne to udno gaje ugrizlo za srce; kao da gaje ne to probolo u 11! hini, neki zov iz utrobe, koji je dolazio s mjesta gdje su pale bombe. obazirui se na bri ne roditeljske rijei i preporuke slu inadi, ' 1 irco, odjednom, podb oden nekom tihom pobunom, ustane od stola i put mjeseara i naslijepo krene prema vrtnim vratima. Nae se nasred ulice na kojoj je jo uvijek bila gu va i mete , i'inut je bio daleko i b ilo je opasno otii tamo. A bila mu je i odve I-'Ina pomisao da vidi skrovi ta Talija na i njihova rastrgana tijela koju vjerojatno jo nitko nije ni pomislio pokupiti

i sahraniti u neku dostojanstvenu zajedniku grobnicu. Zato odlui poi prema predgrau, (dje ju bilo pogoeno nekoliko kua i odakle mu se inilo da e bolje moi vidjeti taj t i dogaaj. Marco primijeti da tri, srce mu se popelo u grlo, ali ne primijeti i se probija k roz masu, naguranu i bunu, udarajui laktovima i ama to inae ne prilii njegovu dobrom odgoju. Na kraju, kad je .10 u predgrae, uspori i povrati dah. Masa je nestala. Ne obian mir, Kidan tu i tamo isprekidanim zvukovima, nadvio se nad grupice 11 koji su u ti ini i raznim alatom, svrdlima, cepinima, sjeivima, u'ima, konopima i nosili ma, ra i avali ru evine i izvlaili mrtve i u enih i razorenih stanova. Kao daje do dna p nuo u mjesear-', a onda se odjednom probudio. Ponovo je jasno vidio. Prizor ga se i/no dojmio: kao daje ponovo vidio, ali sada stvarne, iste one slike K ikve je sanjao prije nekoliko noi, ili nekoliko godina. medu spasilaca i nagorjelih opeka, Marco ugleda lik ovjeka od nekih deset ili pede set godina kako sjedi na trono cu s crtaim blokom koljenima, a u dugim i drhtavim p rstima dr i ugljen. Pokraj nje-, ili nogu je le ao tap, a bio je obuven u elegantn e engleske cipele medim vrhom s izrezbarenim rupicama. I iz flanelske dvoredne i ne sivkaste boje na mr avom tijelu, bijele ko ulje i tamne kravate ' a ne ok o lagano nateenog, ali mr avog vrata i, napokon, iz pustenog * i tu, otmjenog, drsko naherenog na glavi koja je odavala uglednika, il.i e neka teatralna ele ^inei a nepruu erenn vremenima u kojima 28 Enzo Bettiza ivi grad. Neka mje avina gospodina sa Zapada, visoko rangiranog diplomata ili direk tora pogrebnog poduzea specijaliziranog za pogrebe prve klase. Taj neobini svat kojega je Marco viao kako sa svojim blistavim tapom ee trgovima, nij e, naravno bio ni ta od toga. On je bio, kao to se to moglo zakljuiti iz crtaeg bloka i ugljena u desnoj ruci, ne to istodobno i manje i vi e od gospodina sa Zapada, vis oko rangiranog diplomata, pogrebnog poduzetnika. Bio je umjetnik, slobodnjak, uda k, a to se jo bolje moglo vidjeti u trenucima kada bi skinuo pusteni e ir s velike g lave i na brzinu dlanom otirao kapljice znoja s ela. Tada bi se u zrak podigao si jed i nemiran busen slaka; ogromna razbaru ena kruna s metalnim odsjajem, iz koje su str ila dva velika klempava uha, to je bilo potpuno opreno pomno odabranoj Maestr ovoj eleganciji. Marco je uo kako ga netko tko je stajao iza Maestra tako oslovlj ava, i vidio je kako mu, udvorno se smije ei, svako toliko dodaje ugljen iz dugulja ste kutije i asistira mu, dok on pa ljivo, ali istodobno s odmakom, brzim pokretim a crta kue razru ene bombama. Tihi, prisni glas je u Marcu probudio neki davni san, neku bliskost, ali, barem zasad, nije obraao pozornost na mladog pomonika. Primakne se slikaru i sa strane, strunim okom dugogodi njeg ljubitelja slikarstva, zaviri u crte . Djelo koje je, voeno sigurnom Maestrovom rukom, nastajalo meu udarci ma pijuka, uini mu se vrlo zanimljivim. Podsjetilo ga je na Piranesijeve zloduhe, udovi ta s papcima velikih flamanskih bakrorezaca, ili pak na zlokobne romantine st ijene gotovo pougljenjene crnim i ljubiastim pastelima Victora Hugoa. Vidjelo se da su te mrane i grozne ratne ru evine i te kako djelovale na elegantnog slikara; n asluivalo se da mu se svia prenijeti na papir svu tu gomilu sru enih krovova, razbij enih zidova, slomljenih greda, stepenica koje vise u zraku izmeu nagnutih zidova s kojih je ostrugano vapno i vire eljezne ipke. U gomili tih jadnih, od bombi nast alih ru evina, Maestrova je ma ta vizionarski prikazala kosturnice oskvrnutih katedr ala, uklete dvorce, gigantske graevine, samonikle i skladne na svoj nain. Sjedio j e spokojno na svojem trono cu, bacao na zemlju komadike potro enog ugljena i svako to liko pru ao ko atu i ivahnu ruku pomoniku da mu doda novi ugljen; zatim bi, mirei na j o oko, ponovo premjeravao ostatke uru enih zidova kua, koje su se, tako izvrnute ut robe, gotovo bestidno nudile njegovu bri nom i hitrom pogledu. Kao u Marrovu snu, kratkom i jasnom, i sada je upravo ta brzina im. i k i v o 111 11 . 11111 i \ a /1 u i I 11 na-.t a :m u ci te/a T.i uni et uik, avolski IZGUBLJENA KNJIGA 29 V c. t, kao neki vra, uini mu se, radio je kao da ga sami vrazi gone. Keklo bi se da eli nacrtati te ru evine oko sebe kao da su netom na-Ktale, sav taj prvotni kaotini nered, jo prije nego to stignu, nakon upasilaca, neki uljezi, manje-vi e oekivani: p

opovi, grobari, prosjaci, mirotvorci, Cigani i akali. inilo se da umjetnika privlai upravo to to odmah prenosi na papir ono zaudno podrhtavanje razvalina koje Jo nisu oskvrnule ni isprevrtale ruke grabe ljivaca. Ti prvi spasioci, koji su u ti ini hod ali uokolo, kao da ga nisu previ e smetali. Oni su ra i avali ostatke, ali inili su to i nimno pa ljivo, ne dotiui hrpe kako ne bi, sluajno, pogor ali polo aj neke rtve koja se a jo tialazi pod smrskanim zidovima. Nisu razmicali te nastale ru evine u>go bi sa mo tu i tamo zagrebli po povr ini. Glavna namjera im je bila l/vui mrtve i ranjene pa oni nisu zanimali Maestra, koji je uporno x svojeg brzopoteznog crte a iskljuio bilo kakvu pojavu ljudi, ivih Ili mrtvih. Promatrajui ga, Marco primijeti kako sl ikarev pogled ~relazi preko ranjenih i poginulih pod bombama, kao da bi oni mogl i tnsmetati i naru iti estetiku velianstvene metafizike pusto i tih fuftcvina koje su privlaile svu njegovu pa nju. Kada je dovr io crte , sagne se i iz maslinastosivog vojnikog t'leaka, koji je le ao pok aj tapa, izvue boicu s fiksirom. Boica imala gumenu pumpicu pa Maestro podigne blok s koljena i veselo poprska cijeli papir. Zatim otrgne papir iz bloka, mahne njim e po zraku zadovoljno ga promatrajui. Naposljetku, oprezno ga dade momku koji Mar cu bio neprestano okrenut leima, i samouvjereno ga upita: to ti se ini? ini mi se lijepim i dojmljivim potvrdi glas Mateja Rendia, V"ii He okrene i iznena da Marcu, danas ve po drugi put, otkrije svoje I"' nepokorenog i drskog anela. bio taj kljuni trenutak sna koji je nagovijestio stvarnost i Marco sada pro ivljava o s nevjerojatnim uenjem. Kako to, kakva je to rastresenost i zanesenost kriva to nije odmah i nuetio da mladi Maestrov pomonik nije nitko drugi do upravo ' i ej? Dva bombardiranja iz zraka, susret s roditeljima izmeu dva ibardiranja, mrtvi, ranjeni, uni tene kue, Maestro koji, s ledenim i.ikoin, crta na otvorenome je li sve to pomutilo njegov um toliko .1 .ada, kasno poslijepodne, nije prepoznao tog istog Mateja kojeg i jul ros jedva prepoznao vi onom podrumu ispunjenom mranim mdohaina i uzdasima? Od ju ine sivo nebo koje je gotovo cijelo po-ye i"dne pril iskalo /eml ii i more, sa da se ni/bi .1 rilo; jasna svjetlisi, 30 Enzo Bettiza jo ljetna, produljila je zalazak sunca u srebrnaste zrake pro arane krvavo-crvenim tracima. Pa ipak, bez obzira na dobru vidljivost koja je u tim veernjim satima po godovala Maestru da dovr i crte , Marco nije uspio s lea prepoznati momka. Matej je vjerojatno primijetio nazonost mladog Razmila, koji je, okru en grupom zna ti eljnika, virio iza njihovih glava gledajui kako umjetnik grozniavo dovr ava crte . Al i, kako je neprestano pazio da Maestru na vrijeme doda ugljen iz kutije, nije se previ e htio okretati i pozdraviti ga; a mo da se i sramio zbog svojeg zlogukog pre dvianja posvema njeg razaranja koje je trebalo sravniti grad u etiri poslijepodne? M o da ga je ponos, tako svojstven njegovoj naravi, odvratio da poka e kako je prepozn ao prijatelja, ili kako je primijetio da je on njega prepoznao. Marco se divio toj lijepoj izra ajnoj glavi s ru evinama u pozadini i morem u daljin i, koje je ve postajalo grimizne boje jer se u njemu poelo utapati sunce, to gaje p odsjetilo na neku sliku iz devetnaestog stoljea. Romantini duh slike je nagla avala i podignuta Matejeva ruka. On je dr ao crte , koji je tek bio preuzeo, na pravoj uda ljenosti i prouavao ga okom strunjaka; ozbiljnost zrela suca kao daje zamijenila u slu nost mladog pomonika koji je domaloprije pa ljivo pomagao Maestru u radu. Marco j e netremice promatrao prizor zadr av i dah i ekao pogodan trenutak da se poka e. Primij eti meutim kako se Mateju usna nabrala i zadrhtala ispod ra irenih nosnica i shvati kako je mladi, napustiv i izgled momka i uzev i oblije kritiara, upravo nakanio izusti ti neku od svojih nepobitnih reenica. Zau ga kako ponovo izgovara: Crte mi se ini lijepim i dojmljivim. Velianstveno vienje rata. No, sve je odve tamno odve crno, bjeline i praznine ne iskau i ne sjaje se kako bi trebalo biti. Vas, M aestro, toliko privlae ru evine da ste pretjerali s nano enjem fiksira, mo da je tom pr oizvodu istekao rok ili je lo e kakvoe? Slikar mu ne odgovori odmah. Tek mu je sjena pre la preko lica, usne se napuile u o naj nedvojbeni izraz nesigurnosti koji se esto vidi kod izgovaranja reenica na fra ncuskom, pa on polako ustane s trono ca i uspravi se, onako visok i tanak. Okrene se Mateju i, jo uvijek ne odgovarajui, pru i mu ko atu ruku i uzme crte i kutiju s uglj

nom. Zatim polagano klekne, okrene se jo polak e velikom maslinastozelenom teleeaku , otvori ga i, dok bi okom t repnuo, u njega ubaci crte , blok, kul i ii s ugljeno m, 1"nacu s fiksirom, pa ak i sklopivi I i i u u i/at'. S ola k a i i i'tn u/ine '.I ap " k >U I se I n n 11"ih - i u oko osmjeh I le IZGUBLJENA KNJIGA 31 I inlo iv i obje ruke na bjelokosni dr ak svojeg uobiajenog potpornja, i >vla pognut i u moran, zibao se nekoliko trenutaka na svom tapu, kao dijete koje je umorno ali se jo eli igrati i aliti. Pogleda Mateja velikim modrim oima i napokon progovori s pri mjetnim stranim naglaskom: Ope je poznato da mudrac ali to nije vi e dijete kakvo je nekad bio. Donc la sagesse n'est peut etre rien d'autre qu'une forme de maladie, une maladie a la fois de l 'me et du corps, une vieillesse prcoce, une enfance trahie, une innocence trompe et perdue. Fais attention2, predragi moj Mateju! zakljui umjetnik i vrati se sa svo jeg tenog francuskog na milozvuni srpskohrvatski, na kojem je izgovarao "v" umjest o tvrdog slavenskog "r". Mo da je Matej, koji je francuski poznavao samo iz knjiga , bolje razumio smisao nego pojedine rijei. Maestro, jo uvijek se zibajui na tapu, zajedljivo nastavi: Tvoja mudra kritika, Mateju, neprilino je i neprikladno mu-drija enje djeaka, tovi e, ednog prekrasnog djeaka, ostarjelog prije vremena. as ka e kako ti se moj crte ini lij pim i dojmljivim, a Ja dr im da nije lijep nego samo dojmljiv; strog prijekor ratn im stra-botama. Ljepoti ovdje nema mjesta! Zatim dodaje kako ti istodobno Ugleda odve crn, odve mraan, n'est-ce pas?3 s tim bjelinama koje proviruju izmeu crte a uglje nom i gotovo kao da mi eli oprostiti nesavr enost, pretvara se daje uzrok lo fiksir. T ri pogre ke odjednom! I'rva, upravo sam elio da crnilo, crnina, tragedija, prevlada vaju na crte u posveenom slici i simbolu razaranja. Druga, treba priekati I ' se osu i fiksir prije nego se ocijeni kako izgleda crte kad se papir ' i Ai. Last but not leastA, kako se to lijepo ka e na engleskom, koji u upravo poe o uiti s najboljom uiteljicom... no, vratimo se onom nom, n'est-ce pas? treem Last but not least to jest fiksiru. On je linije kakvoe, nije mu istekao rok, a poklon io mi gaje nedavno m talijanski pukovnik koji me zamolio da ga nacrtam. Ljubazni milanski gospodin, ljubitelj umjetnosti, nipo to neki probisvijet... U meuvremenu su i spasioci zavr ili svoj posao izvlaenja i otpreme Hirtvih i ranjeni h. U ti ini koja se odjednom spustila nad ru evine, ! posljednje Maestrove rijei, koje je gorljivo izgovorio piskutavim Dnkli' mudrost, ne mo e hiti ni ta drugo do jedan oblik bolesti, bolesti du e i tUrlii , prerana starost, izgubljeno djel injstvo, izigrana i izgubljena naivnost. I'n/ itc Zr m*'.' INmllfdnii', ali nr niiiiuamr va/m> 32 Enzo Bettiza glasom, zvuale su kao krik galeba meu empresima obli njega groblja na Sustipanu. Matej mu ne odgovori. Zaudo, kao da se odrekao jednog dijela svoje buntovne narav i zbog Maestra, kojem je govorio vi, a zauzvrat dobivao tek "ti", uzgred i suho. Umjesto da otvori usta, tek je malo trznuo nosnicama, a onda, kada je mladi Raz milo to najmanje oekivao, okrenuo se i zapiljio u njega. Netremice ga je promatra o, onako kratkovidan, dok mu se Marco, koji se sada posve otkrio, pribli avao osmj ehujui se i pru ajui mu ruku. Matej mu ne pru i ruku. Prestao je hiniti iznenaenje i hladno ga upita: Jesi li i ti do ao crtati ru evine koje se tako sviaju Maestru Pertvju? IZGUBLJENA KNJIGA 33 4 Maestro Perty se jako zainteresirao i zaudio tom neoekivanom su-itrcLu dvojice mla dia. Silovito se umije a i podigne tap kao vrstu razmeu, uzak prostor koji razdvoji Ma rcovo kretanje i Matejevu ne-pominost. Dra esno se okrene ovom potonjem i znati eljno priupita: Tko je taj tvoj prijatelj, tako pristojan i povuen? Matej, sretan zbog upadice koja gaje oslobodila izravnog razgovora M Marcom, turo

nabaci Maestru ne to o obitelji Razmilo, pa zakljui pomalo nehajno i turo: On bi htio postati velik slikar. Posao u oevoj tvornici kao da a odve ne privlai. Jo u dodati da smo neko vrijeme bili dobri poznanici, ali nikada pravi prijatelji . Bilo je nekih nesuglasica meu nama. Ali mo da ponovo postanemo nazoviprijatelji, od danas. Matej se okanio zaudno poniznog glasa kojim se obino obraao Maestru i opet je zvuao uobiajeno nadmono. Marco nije toliko obratio pozornost na rijei "velik slikar", ve s e trudio opravdati ono njegovo zajedljivo "nazoviprijatelj", pripisujui to njegov u neraspolo enju zbog mi punjenja apokaliptinog predvianja bombardiranja. I'ntom Maestro Perty, koji je u ivao u svojim rijeima, preuzme i:->\nnti i tako se sve pretvori u bujicu monologa. Napui usne, kao da 11 mu premazane nevidljivim ve lom sline, i ispusti neko grgljanje, mi'- ivinu iznenaenja i divljenja. Gotovo pj evnim tonom zapone: l'arbleu, mon chei* Mathieu5! Ovdje imamo posla ni s kim dru-t;\iw nego mladim b arunom von Razmilom! Potomak kralja cementa I mi tlau, nasljednika bogatstva, koj e, vidjet ete, ni rat nee uspjeti uni tili... a mo da ni komunisti koji e doi nakon Tal jana i tih V l'. ilu!! u. ih agi moj Mnii'.iii! 34 Enzo Bettiza prokletih vaba... taj mladi, pred kojim je lijepa budunost, da se nakanio upropasti ti tapkajui po mojim bijednim tragovima umjetnika bez novia u d epu!? Vjerujte mi, go spodine Razmilo nastavi lupkajui tapom po zemlji i obraajui se Marcu kao odraslom, k oji je u stanju shvatiti ivotnu pouku: Vjerujte mi, molim vas. Nemojte slijediti moj lo primjer. Slikarstvo nagrauje samo rijetke sretnike i nee vas nikamo odvesti. Gledajte mene, molim vas, pogledajte. Sto vidite? Tuinca, pola Slavena, pola Par i anina, odjevenog u sveano odijelo nekog veleposlanika iz davnih vremena; izgledam kao bogata , ali na alost nisam, izgledam kao genij, ali sam samo propali talent. Ne bavim se iskljuivo slikanjem. Zanimaju me i glazba, filozofija, knji evnost, pa a k i arhitektura, znam svirati glasovir i pi em poeziju na francuskom i rjee srpskoh rvatskom. Pa ipak... bolje me pogledajte, molim vas... ispod ove lijepe tamne od jee, ispod ovog pustenog e ira koji pokriva veliku glavu u kojoj se roje misli i ide je, tek je praznina jednog ivota potro enog u tranju za ispraznom slavom koja me nik ada nije poljubila u elo. Vjerujte mi. Slijedite sjajnu zvijezdu va ih poduzetnih p redaka, kojima se toliko divio vojvoda od Dubrovnika, Marmont, i ostavite se pus tih pria o umjetnosti i slavi! I posljednja uputa: ostavite se i groznog primjera ovdje nazonoga va eg nazoviprijatelja i vr njaka Mateja Rendia. Da se razumijemo, men i se Matej jako svia. Sve me kod njega zadivljuje jer je kod njega sve velianstven a i neponovljiva opsjena. Zanimljivo je kako je dijete tog neizrecivog i dvoznano g bo anstva istodobno udovi no i beskorisno pametno; eli previ e znati, suditi o svakoj stvari, svuda gurnuti nos; jedino ja, koji ga nukam da ita manje Nietzschea i Sch openhauera, a vi e Pascala i Voltairea, s mukom uspijevam prigu iti pohlepu njegova duha. Ali pozor! Vi, gospodine Razmilo, koji zaista ne izgledate kao neki glupan , vi ste ve zacijelo razumjeli da uroeni slavenski nihilizam Mateja nee daleko odve sti... Tim govorom, koji je trebao biti mudar a u stvari je imao prizvuk podsmijeha upue nog Marcu i zajedljivosti prema Mateju, Maestro Perty se htio umije ati izmeu dvoji ce mladia nametnuv i im taj trojaki odnos pun aluzija i pedago kih finesa. Dok je tra jao taj dugi monolog, Matej je zagonetno utio, tako da se nije moglo naslutiti to se krije iza kamenog lica. Marcovo izra ajnije lice pokazivalo je, meutim, mje avinu suprotnih reakcija; od prir odnog divljenja postarijem umjetniku do ljutnje zbog smjernog, ali podrugljivoj; naina kojim sije reeni umjetnik, /;ov< tren mu vi i nazivajui ga "mladim b.i n i.. ...n", dopust io ugeriral i I 11 11, i i' 1111 111 i e i i li i 11 ivot 11 Nil 11 e ( iv 11 I n 11 11, i 11 vil 1.1 e i sjel 1.1 IZGUBLJENA KNJIGA 35 neprekidnog uenja to pro ivljava ne to to je ve sanjao. Kako to da je sanjao da se nal upravo meu tim sru enim kuama, u dru tvu Mateja, kojega nije dugo vidio, i jednog uva e

nog gospodina koji o sebi govori kao o osrednjem slikaru, dvojezinom knji evniku, I ilozofu, nestalom i ponovo pristiglom, bog zna kako, izravno u Iliriju s Montma rtrea ili Montparnassea? Njegovo duboko promi ljanje prekinuo je drski Maestro koji je, nkrenuv i se vidljivo ravnodu no drugom mladiu, apnuo i ne pogledav i ga: Mateju, molim te, hoe li mi dogurati bicikl? Sunce je na za-lasku, ve je veer, n'est -ce pas? Zatim, slegnuv i ramenima, to je, ini se, redovno inio iako je 111 odudaralo od njego va uglaenog izgleda i rijei, okrene se i pogleda Marca te usput dobaci: U ovim vremenima je bolje izbjegavati mrak. Imam li pravo? 111 ste se vi, gospod ine Razmilo, mo da naljutili to sam vas nazvao mladim barunom" pa kanite ovdje nijemo stajati do kasno u no? I'' isljednja srebrna svjetlost i grimizni suton tkali su ipku od sjena i 'I aka i zmeu neba i ru evina. More na obzoru je presijecala tamno-hubiasta traka isprekidana ru iastim bljeskovima; valovi su bili labi, gotovo neujni, prelazili su jedan preko drugoga, kao tjerani uvjet lucavom pjenom. Nije vi e bilo ni daha ivota pod mrtvim ru evinama. Samo se tu i tamo uo neki neodreeni um, vjerojatno maak lutalica ili takor koji je iza ao iz vodovodnih cijevi ili kanalizacije razorene bombama. Sumrak, ve gotovo mrak, kako je navijestio Maestro, ohrabri Marca da ne to ka e, bilo to, da razbije tu stra nu ti inu koja gaje pritiskala. Najprije sla e, pomalo svisoka: Uope se nisam uvrijedio kada ste me vi, Maestro Perty, oslovili lili i lom "mlado g baruna" koja mi uope ne pripada. To je neki stari IMn. inrazum, neka gruba ala, kojom me od djetinjstva zadirkuju po gradu. Odmah potom, ne to iskrenije, doda: Ali me ra alostilo At > mrvi, autor tog predivnog crte a, elite odgovoriti od ideje, da t ako ka em, da se posvetim slikarstvu. Ne znam to da vam odgovorim. Zapravo, ne znam za to bih morao potisnuti taj poriv koji me danas, kako vam je Matej objasnio, ta ko sna no obuzima. Mat i i, koji se na trenutak udaljio, vratio se gurajui bicikl i uo Mnl i'i ii i' Marcove rijei: 36 Enzo Bettiza Istina je potvrdi i ponosno stane uz bicikl, kao konju ar uz konja istina je, dobr o se sjeam. Poriv za crtanjem i slikanjem uvijek je sna no izbijao iz njega. Nadam se zakljui sa zlobnim prizvukom da je danas jednako tako moan i njegov talent. Maestro ne odgovori. Polako zaja e bicikl, sa suzdr anom grimasom, istodobno dodajui neuobiajeno pa ljivom i strpljivom Mateju tap i napunjeni teleak. Zatim se ponovo okr ene Marcu i, pravei se da nije primijetio potmulu i neugodnu bol, ree mu, trudei se da djeluje opu teno: Mo da emo se jednom prilikom opet sresti, n'est-ce pas? i nastaviti ovaj veoma zani mljivi razgovor o korisnosti ili beskorisnosti umjetnikog poziva. Dosta za danas. No pada i ja moram ii. Pru i mr ave i nervozne ruke prema Mateju kako bi uzeo teleak tap, ali, kao da mu je sijevnula neka nenadana misao, stane i ote mu se neki udni glas, gotovo hrapav jecaj, istodobno veseo i tu an, iz dubine grla. Recite mi, go spodine Razmilo, jeste li ikad mislili na smrt, na ni tavilo? Jeste li ikad zami lja li, naveer prije spavanja, da se ujutro neete probuditi i vidjeti sunce? Iznenaen neoekivanim ali prikladnim pitanjem u ovim nesigurnim vremenima, mladi ost ane zateen i nijem. ak je i Matej umuknuo i prstima vrtio tap i naramenice teleaka. Maestro Perty je uzalud ekao nekoliko sekundi. Zatim, kad mu je dosadila i gotovo ga naljutila ta preduga utnja dvojice mladia, poka e na tamne ru evine oko njih i pro cijedi: Vidite li ove jadne, pre ivjele zidove koje sam upravo nacrtao? Mo da se pitate za to sam to uinio? Eto, htio sam prenijeti njihovu osamljenost najvi e zato to mi se ini d a ona odra ava, istodobno, uzdah smrti i ivota, n'est-ce pas? Pitanja nastala u rat u raznovrsna su i esto nerje iva. Preokreti u ratu oko nas, bombe koje u ovim trenu cima ugro avaju na e ivote i prouzrokuju ne samo trenutnu smrt i razaranje nego i mno ge ive rane, n'est-ce pas? pa neoekivane promjene za stare i bolesne kao to sam ja, zrelost i skrovite preobrazbe kod mladih kao to ste vi, ukratko, zaudne poticaje i podstreke za um i du u. Hrana koju rat nudi svima, veteranu iz rova kao i gradsk om mladiu, svakako je pokvarena i tetna. No, istodobno, iz otrovnog i tu nog rata mo e proistei ne to posve opreno sna ni protuotrov, ne to okrepljujue nasuprot smrti, to

i iznutra i preobra ava je u njezinu suprotnost, l'ostoji uvijek neka klica i ne to novo to vri na rubovima bojnih polja i u raspadnutim lesovima Dodir smrti, u aila i i em posveiiiaAnjem ratu koji nikoga i ni ta ne ledi, mo e, n> i Ime kml ne/ielili mukarara, l/a/val i pul iniiu ood Matejevah oei ii IZGUBLJENA KNJIGA 51 prema vratu. Majmuni je htio zamahnuti, kad se nenadan prasak, uz povik "Alte Band itten" probije kroz nalet vjetra i naguravanje. Stra ar, koji se dotad nije ni pomaknuo ve se inilo da dremucka pokraj mrtvaca, dok se on zibao na vje alima, uzeo je pu ku i ispalio hitac u zrak. Svi su stali i proma trali pokrete vojnika. On se ve prijetei pribli io prestra enom djeaku koji je jo uvije stiskao bode . "Raus Banditten!" drugi put povie, ali opasnije i sad ve razbuen, pon avljajui, mo da i nesvjesno, istu onu rije koja je bila ispisana na kartonu to je vis io na obje enome. Nemoan i ljut, besprizorni pljune Mateju izmeu nogu, zatim baci no i pobjegne, a za njim i cijela banda urliui i grohotom se smijui. Marco se u tom mete u sakrio iza irokog debla palme na koji je bio naslonjen, zdrav

i itav, Maestrov bicikl. Odlui ostati tu, kako bi neopazice promatrao prizor. Na sceni je sada bio samo mrtvac s uzetom oko vrata, vojnik s pu kom u ruci, slikar s blokom na koljenima, zagonetni tihi mladi koji je kao toljagom vitlao slikarevim tapom. Sakriven iza kulisa, mogao je sa strane promatrati nastavak predstave. Vidio je kako se vojnik pribli ava Maestru: vi e znati eljno nego sumnjiavo. Slikar ski ne blok s koljena na tlo i nekako se zbunjeno, bez obzira na svoju dob i sve ost alo, pridigne, kao da e ustati pred tim mladiem. Nijemac koji je izgledao iscrplje no, iako nije imao vi e od trideset godina, osloni kundak na tlo i mahne lijevom r ukom pozivajui gospodina da ostane sjediti. Bitte bitte, bleiben Sie9... ree s po tovanjem, a reenica je ostala nedovr ena jednak kao to i onaj kome je bila upuena nije do kraja ustao s trono ca. Perty je ostao sj editi, ali nije bio siguran da li da podigne blok polo en pokraj nogu. On je mrzio vabe i vjerojatno su mu jo bila iva sjeanja na poni enja koja su nanijeli Francuskoj. Nije, dakle, znao to initi i kako se pona ati: tra iti od Nijemca poni avajue dopu tenj a ostane ovdje i nastavi crtati, ili uzeti blok i otii. Vojnik, jo uvijek znati eljan i susretljiv, naini drugi poku aj da ga rije i nelagode. R ee mu: Sie haben ber die Schmutzigen Gassenjungen auf franzsisch geschimpft. Denn, sind S ie vielleicht ein Franzose?10 Perty nije ba dobio razumio pitanje i jo je uvijek b io nesiguran, pa ne odgovori. Tua Matej, koji je i dalje dr ao tap u ruci, a znao je njemaki malo II Molim Vi i :. nslaiiilc silnici Hl P ovu I i 'li 11 .mni'k'ini 1 c pi \ : I a\ni, obieni okvir davao je tom crte u Ugljenom 1111' i 111 l i r . 11111 I d i , 11 n a I n 1111 HlUtgO. Mlll'OO S VIIH pogled. IZGUBLJENA KNJIGA 81 za miri i iznenada mu se, kao onda u predgrau, uini da se ponovo nalazi u nekom tko zna kada i gdje ve sanjanom snu. Sanjam li mo da? promrmlja i opet otvori oi kao da se obraa crte u. Ne odgovori Matej i podigne sliku s poda. Uope ne sanja . Pogledaj bolje, to je upr avo onaj crte koji je Perty nacrtao u predgrau, pred na im oima, onoga dana zadnjega zranog napada tuka. Izbjegao je ponoviti njihovu raspru o jaini njemakih bombardiran ja. Samo je rekao: Uokvirio sam ga jer sam prona ao kupca. Kao i obino, podijelit em o popola. Dogovorili smo se da on slika, a ja prodajem, dobit dijelimo popola... Dijelite dobit? Da, dijelimo. Ja nisam, kako si ti mislio, a mo da jo uvijek misli , glupi sluga Igor a Pertiia. Njegov sam trgovac, galerist, govorim mu to da crta, i to ti mo e to ta obja niti. Na odnos nije obian. On se esto i rado prema meni pona a kao prema podreenom pom oniku. Dopu tam mu to. Pravim se da ga slu am, zovem ga Maestro, govorim mu "vi", pu ta m ga da mi se obraa s "ti", ne proturjeim mu, iskazujem po tovanje njegovu intelektu i na usluzi sam mu u praktinim stvarima... Mislim da sam ti ve rekao da je Perty nesretan talent, genij koji je neslavno zavr io, a osim toga, trpi bolove... Ni ta m e ne stoji da mu pru im malo duhovno zadovoljstvo i ne tako neznatnu konkretnu pom o... Ali primijetio si da istodobno, im izgubim strpljenje, viem na njega, a on se odmah povue, kao dijete, postane podlo an, izbjegava sukobe... najvi e to ini jest da n abaci kakvu pari ku kakljivu dosjetku koja me uope ne pogaa... Mo e misliti, nije jo r nitko tko bi mogao slomiti kralje nicu Mateja Rendia! zakljui prezirno i usekne se, te nervozno vrati sliku u kut. Zatim odmjeri druga pogledom odozdo na gore, kao da na njegovu licu eli provjeriti uinak svojeg rjeitog govora u obranu svojeg dosto janstva i nezavisnog duha. Marco, iako iznenaen tim podmuklim i izazivakim rijeima, nije im htio pridati stvar no znaenje koje su imale dok su izlazile iz Matejevih usta. Kao da mu je bilo va ni je slijediti nit vlastitih misli i nezadovoljenu znati elju. Pomalo rastreseno, na stavi razgovor prekinut Matejevim opravdanjima samoga sebe i upita/ga tko su kup ci Pertvjevih djela, i u kojoj mu valuti plaaju. Ne manjka bogatili ljudi u ovome gradu, ljudi poput tvojih roditelju, koji ne zn

aju kako potro ili novac prikupljen prije ili za vrijeme i at a I 'mjesto I 'i 11 'log kruha, luega nema, i skupili vina. koje 82 Enzo Bettiza je nemogue nai, odjee koja vi e nikoga ne zanima, kupuju slike, stare rukopise, rijet ke slike; sve ono to im mogu nabaviti. Uvjeravam te da mu terija ima i da ne ale nov ac. U kojoj valuti? Evo, sad u ti pokazati stari novac kojim plaaju, a mislim da t i je poznat, jer se tvoja obitelj bavi numizmatikom... Rekav i to, Matej se pone kretati kao nadut opsjenar tom, to je naduto nazivao "sobo m", a koja je sada Marcu, posve neoekivano, izgledala kao pravi antikvarijat. Gle dao je prijatelja kako brzo kroi prema pra njavim policama naslonjenima uza zid i p a ljivo vadi ne to izmeu stranica knjiga. Kad je to pokupio, pribli i se Marcu i u polu mraku pru i drhtavu ruku, a na dlanu mu zasvjetluca e napoleonski zlatnici. Marco je u ti ini prouavao te vrijedne zlatne ploice, ije su razgranate palme bacale kosi odsjaj prema njegovim zadivljenim i zami ljenim oima. Je li to sve Matejevo bo gatstvo ili samo jedan dio, manji dio njegova skrivenog blaga? Znao je da je jed na od najistaknutijih Matejevih osobina strah od bijede. Ali jo nije znao da se, izmeu napadaja krtosti i straha, koji su ga esto obuzimali, Matej esto pona ao kao vje prevarant, ili bolje rei, kao prevarantska lopovska svraka: skrivao je hotimice napoleondore na raznim mjestima, jedan daleko od drugog, tako da bi zaboravio gd je su i kasnije ih ne bi znao pronai. Tako bi, nastojei zavarati i prevariti vlast ito pamenje, osiguravao neku vrstu namjerne i planske amnezije, sigurnosnu amnezi ju koja bi ga mogla ili morala spasiti, u zadnji tren, od opsjednutosti da e upas ti u bijedu. U jednom trenutku dvojica mladia istodobno podignu oi s na-poleondora i pogledi im se sretnu. Matej se, gledajui Marca svojim velikim modrim oima, odjednom usekne, stisne novac u aci i zamahne njome nekako bri no i prijetei. Duboko uzdahne: Sreom, ovo je samo dio moje zarade. I samo postotak koji dugujem Pertvju od proda je njegovih posljednjih djela; dat u mu ga danas im stignemo na Bavice. Sto se toga tie, ne misli li da je vrijeme da poemo? Marco potvrdno klimne glavom i svrne pogled s Matejeve ake na ko nu mapu koju je os tavio malo dalje, podno poderanog divana. Ponovo se stane probijati kroz hrpe pa pira i knjiga razbacanih po podu, dok je onaj drugi trpao kovanice u papirnatu v reicu koju je potom gurnuo u staru kolsku torbu. IZGUBLJENA KNJIGA 83 11 Trenutak, molim te, jo samo trenutak ree Matej odjednom, neuobiajeno ljubazno i pri stojno. Popu imo barem jednu cigaretu prije nego to izaemo. Ako se dobro sjeam, ti si dosta pu io prije godinu dana. Uzme torbu koja je le ala na podu izmeu knjiga i iz n ekog kutka izvue glinenu posudu i donese je, preskaui papiru ine, do Marca koji je s tla podizao svoju mapu. Matej ga prekine: Ostavi je tamo gdje je, uzet e je za pet minuta. Sad pomiri i! i otvori posudu i primakne je prijateljevu nosu. Hajde, pom iri i taj miris Tisuu i jedne noi! To je isti duhan, najistija skija, skija iz Bosne, danas ne mo e nai bolje... Marco, znati eljan, gurne nos u otvor. Duboko udahne i odmah osjeti u nosu jak, pr odoran miris vla nog i dobrog duhana, tako dobrog da mu se zavrti u glavi. Njegova aroma, slina halucinogenoj drogi, nanovo dozove, kao iz dugog zaborava, osjete i sjeanje mlaca. Taj balkanski ugodni miris vrati u njegovo osjetilo njuha mirise rascvjetanih livada sada tako dalekog djetinjstva; ponovo osjeti, gotovo na nepc u, okus smole koja kaplje s divljih borova izraslih na uzvisinama koje dijele Il iriju od Hercegovine; u mislima pretri podruja s masnom, crnom zemljom koja kao da su natopljena ohlaenom lavom i vla kom pogaom; ponovo vidje njive kao urezane izmeu stijena i mora i izorane brazdama koje su izvukli spori volovi, natopljene gusto m tamnosmeom bojom koja je izgledala kao sok od skije i spr ene od ubitanog gnojiva koje e e i pali. Grube i izranjavane zemlje, osunane i ubijene! Sve prekriveno i uro njeno u goleme planta e duhana koje su se, oplakujui obale Neretve i Drine, uvlaile u najmranije srce Balkana, u Bosnu punu tajni bogumila, uda sudnjega dana, vjenih i inesijaii'.kdi plemenskih pokolja. 84

Enzo Bettiza Bosna uda, bogumila, smrtonosnih kri arskih ratova, vjenih mesijanskih tajni... zami jeno prozbori Marco, opisujui smotanim i zbrkanim rijeima te svoje misli i osjeaje t o su nahrupili u ma tovitu prisjeanju. Bosna uda, mesijanske tajne? Sto to govori ? primijeti s hinjenim uenjem Matej koji e, nabavljajui duhan, znao pone to i 0 bosanskim zagonetkama i strahotama. Razumijem da si omamljen svje inom te profin jene skije. Ali pretjeruje ; to te navelo na te biblijske i apokaliptine izmi ljotine? Marco je ponovo sjeo na divan i, dok je smi ljao odgovor, dignuo je glavu prema Ma teju, koji je sa svojom glinenom posudom stajao pred njim. Poku avao je bolje obja sniti: Ne, to nisu nikakve moje "izmi ljotine", kao to ti ka e . To ne to to sam upravo izgovo do lo je izravno iz dubine tvoje arobne glinene posude. Eto, tvoja bosanska skija je uistinu udesna! Aroma je izvanredna, opojna, kako si rekao, magina i arobna. Pot ie uspomene, budi snove... no, istodobno, udom mi je omoguila da odjednom udahnem d va razliita mirisa, koja se mije aju, a potpuno su suprotna... Dva mirisa u jednom, razumije li? Dva mirisa u jednom? ponovi Matej otpuhujui na nos: Bolje objasni. Marco, manje zami ljen a vi e uzbuen, naglo ustane i prsima okrzne glinenu posudu sub esjednika, koji ga je nastavljao izazivati i praviti se da ne zna ono to mu je po znato. Mladi Razmilo primijeti, izmeu ostalog, kako mu je ta prijetvorna igra pom alo mrska i smeta mu, a osim toga ga prisiljava na pona anje koje je njegovoj povue noj naravi uglavnom bilo strano. Mateju se, naprotiv, to izazivanje svialo 1 rado gaje primjenjivao, poput borca uvijek spremnog na sukob, dok su mu se nos nice irile a usne podrhtavale. Obojica mladia su, iako je Razmilo bio godinu dana mlai, bili podjednake visine: stojei tako jedan prema drugome da su im se usta i oi gotovo dodirivali, ostavljali su dojam kao da e se pograbiti. Marco se uspio sab rati i potiho apne drugu: Da, ba tako, dva u jednom! Razumije li me? Dva mirisa u jednom! Prvi, izvrstan i s na an, dozvao mije u sjeanje' plodna polja, kamene stijene, velianstvene planine, di vlju smolu, gliciniju, lavandu, prastare orao, volove; uglavnom, to je idilina sin teza na ih predjela i svih njihovih mirisa zemlje... Drugi mu is, naprotiv... A drugi naprotiv? ponovo ga upita Ma I 'i, noHtrpljiv /hogto I i .li kl- pa u ,'e IZGUBLJENA KNJIGA 85 Marco se u tom trenutku osjeao kao reinkarnacija "von" Razmila, pa pomakne nadmoni m pokretom glinenu posudu koja je prijeila dodir njihovih prsa. Matej, kao hrva ko ji eli povui i prevariti neprijatelja, prijee preko te geste i pa ljivo odlo i aru dopu tiv i da mu se Marco posve pribli i. Zatim mu Marco, govorei tako da su im se gotovo doticale usne, ree prigu enim i drhtavim glasom: Nemoj me prekidati, poslu aj me do kraja! Drugi miris, onaj pritajeni, dopire iz n utrine mirisnog i opojnog oblaia; vi e nego sam miris, rekao bih da je to slatkasto isparavanje suhe ilovae, ustajale plijesni, trulog korijena... ukratko, zadah le a prekrivenog krizante-mama... I odmah se prisjeam tajni i vjekovnih proklinjanja B osne, vjerskih pokolja, okrvavljenih voda Neretve i Drine... Razumije li me ili n e? Umjesto odgovora, Matej se grubo odmakne i pone se podrugljivo smijati. Odlo i pokl opac na divan, zatim stisne trbu astu aru na prsa. Gurne ruku unutra i izvue ne to i, tresui se od prigu enog i sarkastinog smijeha, polagano pone mahati tom stvari pred M ar-covim oima. Evo ti le a koji si tra io! zadovoljno uzvikne. Marco ugleda polovicu trulog krumpira, sme uranog, koji je od dugog stajanja u duh anu pomodrio i ispucao kao debela jagodica na prstima izjedenima nikotinom. Mate jev komentar, uz kihanje, bija e jezgrovit i podrugljiv: Jedanput ak i sanjar Razmilo gotovo da ima pravo. Istina je: krumpir malko zagauje vrhunsku aromu skije, ali mu daje vla nost, koja je neophodna da se ne raspadne u bezmirisni prah. Sada dosta doda nije vrijeme za svau oko jednog glupog gomolja. Ajde, u ivajmo u ovoj cigareti, osjetit emo slast, a popit emo i gutljaj odline bosa nske travarice. Pustimo beskorisnu apstrakciju, u ivajmo malo u ivotu!

Nakon toga je Matej nastavio vrludati po sobi sa arom pod rukom tra ei druga skriven a mjesta. Skakutao je po tom papirnom labirintu zadovoljan jer je uspio stjerati neprijatelja u kut, dok je namrgoeni i utljivi Marco pomaknuo poklopac i ponovo, trei put, sjeo na divan. Promatrao je Matejevu plavu vestu i njegove pokrete, koj i su ga podsjeali na brodske momke dok rukuju jedrima i konopima, pa pomisli ka k o je mjest o na kojem se za I ekan puno tajni, ba kao i Hosna o kojoj su upravo r azgovarali potaknuti dvojakim mirisima ski e l'romisli 86 Enzo Bettiza i ne samo pozorno, ve s ma tom umjetnika, promotri sjenke koje su toj sobici davale neku dubinu i arobno znaenje. Zagu ljiva soba, sobiak, gotovo elija, ali puna dvostrukih skro-vi ta i dvostrukih pob uda: pra ine i arolije, nereda i iznenaenja, starih i novih stvari, univerzalnih zna nja i Napoleonovih zlatnika, slika za prodaju i skije i travarice s crnog tr i ta. A jednako tako bio je zagonetan mladi koji je u njoj stanovao. dera knjiga i trgovac krijumarenom robom, cinini i obrazovani djeak, ponekad spasonosni aneo, a ponekad p asji skot, sluga i gospodar! Odmjeravajui svojeg ratnog druga dvostrukim pogledom budueg slikara i fino odgojenog patricija, Marco Razmilo se zapitao jo jednom: ka ko mo e u tom savr enom tijelu istodobno obitavati natprosjean duh i tako pokvarena d u a, promjenljiva, ponekad i okrutna, pa ak i sklona samouni tenju? Matej mu nije dao vremena da produbi kritike misli koje su ga opsjedale. Vratio s e nakon to je pregledao sve tajne zakutke u sobi i ponovo stao iznad njega. Lijev om rukom je i dalje stiskao aru s duhanom na boku, a u desnoj je nosio, kao lulu mira, duguljastu, ve odepljenu bocu s travaricom iz koje se irio miris rascvjetane rute uronjene u ukastozelenu tekuinu. Pru i je Marcu i ponudi ga: Popij gutljaj, pa e cigareta jo bolje prijati. Ajde, to eka ? ekam a u odgovori on zbunjeno i neodluno. Ma kakvu a u? Molim te, nemoj mi sad izigravati razma enog i cifrastog bur uja! uzvikn Matej tresui bocom iznad Razmilova lica dok gaje ovaj i dalje zbunjeno promatrao . Ne dr im staklene a e u radnoj sobi. Ovdje se pije iz boce, kao na barci, brzo i je dnostavno. Evo, gledaj kako se to radi! ree i ustima prinese grli boce, nagne glav u natrag i povue dug gutljaj te obojene bosanske rakije. Adamova se jabuica, prilin o izra ena na mr avom i nje nom vratu, pomicala gore-dolje dok mu je tekuina curila niz grlo. Kako bo anski pee! veselo prokomentira i prostaki obli e usne, pa potom napadn pru i travaricu Marcu, koji je morao pru iti ruku prema njemu koji je stajao; gorke i o tre kapi, koje je znakovito povukao iz boce, bile su dovoljne da ga od usta d o eluca podiu srsi. Zbog odgoja i svojeg pomirljivog duha prozbori bez odu evljenja: Nije lo a! Matej se u meuvremenu spustio na pod pokraj njegov i li nogu. S jedne st rane je stavio bocu, s druge aru, prekri in noge po I u rski s bezbri nim i/razom pravog sara jevskog Muje. Odjednom, sigurnim i hivim pok ret om onglera izvadi i . d epa na vest i paket ie cign i < ! n 111 pa 'i i 11'a, UZIlle eda 11 pa 11\ UO I 111 11 11 /a i u I i/.VUO prst iliva t si. i e te IZGUBLJENA KNJIGA 87 je protrlja prstima prije nego to e je pa ljivo rasuti po tankom, svilenkastom papir iu kao smeu gusjenicu. Nevjerojatno spretno smota papiri, zubima otrgne prazni vrh, gricne smotuljak sjekutiima, poli e ga vrhom jezika, zatim zalijepi i s dva prsta otrgne travice duhana koje su virile iz cigarete. Pratei faze te operacije, Marco pomisli kako ta preciznost i vje tina odudaraju od Matejeva romantinog izgleda i ne reda papira i uenih knjiga razbacanih uokolo. Njegovo razmi ljanje prekine odsjean i podrugljiv Rendiev glas: Nadam se da ti se gadi i ta cigareta koju sam grizao i polizao. Ve navikao da strpljivo podnosi tu neotesanu neljubaznost, Marco uzme cigaretu, a Matej pone sebi motati drugu. Kada ju je smotao, stavi je u usta, a zatim, sveje dnako se kreui kao plesa, izvue iz drugog d epa na vesti paket velikih kuhinjskih igic . Evo i pepeljare prozbori s cigaretom u kutu usana i odnekud izvue posudu od bru eno g stakla i stavi je na hrpu naslaganih knjiga. Zapale cigarete i ponu pu iti.

Marco je gotovo vakao skiju, njezin dvostruki arobni okus po svje em duhanu i starom krumpiru, i odjednom potiho upita: Sav taj bosanski duhan, bosanska rakija, pa i tvoje noge prekri ene na bosanski nai n na podu; otkud toliko Bosne u tebi? Matej nagne glavu prema natrag i ispusti dug oblak dima napu-iv i usne, prieka da se bjeliasta spirala izdu i i nestane pod niskim stropom, zatim propusti dim na nosni ce, i odgovori na svoj nain pitanjem koje je zvualo istodobno odmjereno i tajnovit o: Nisi se nikada zapitao gdje sam bio, kud sam nestao, cijelu godinu dana to se nis mo vidjeli? Marco iskolai oi i brada mu jedva primjetno zadrhti, ali ne ree ni ta znati eljno oekuj nastavak. Dobro produ i Matej sada ti mogu rei. U tom periodu, koje se poklapa s pogor anjem t oje bolesti i posljednjom fazom talijanske okupacije ovdje u Iliriji, ja sam esto odlazio s talijanskim propusnicama u Mostar i Sarajevo. to sam radio? Bio sam cr na pula, kako to ka u krijumari. I ao sam tamo-amo trgujui svaim, zaraivao sam na svem , naravno, uvijek donosio puno kye i travarice. Kao to vidi , zalihe jo traju... Marco ga, impresioniran, prekine: Ali, kako si se uspio lamo provuci? Imao si samo esnaest godina a svi znamo da o Rosna gora i od najgoreg. 88 Enzo Bettiza esto sam se morao pretvarati da sam stariji, i morao sam u ispravama i molbama fa lsificirati godinu roenja. Ponekad, kako ne bih pobudio sumnju, odgovaralo mi je, naprotiv, glumiti da mi je petnaest godina. Ali kako si to sve sam izvodio? Dakako nije bilo lako potvrdi Matej, sna no povue dim i nabora nos. Posebno nije bi lo lako na prvim putovanjima zami ljeno potvrdi, a zatim ka iprstom lijeve ruke napr avi kru i dima, te doda smije ei se: U posljednjim putovanjima, meutim, nisam vi e bio m. Nikad ne bi pomislio tko mije tada pomagao... Marco jo vi e iskolai oi i ne otvori usta. Nee vjerovati, ali pomagao mije nitko drugi do na elegantni, otmjeni, brbljavi riga tor mudrih misli... Perty? s nevjericom ga upita Marco. Da, upravo on, Perty, Igor Perty osobno, nitko drugi do on! Tek smo se bili upoz nali i odmah mu se svidjela ideja da me prati na putovanjima po bosanskim ru evina ma i jarugama. Rekao mi je, zamisli, da ga po izgledu i lutalakom nainu ivota podsj eam na Rimbauda, i da bi bio sretan kada bi on bio reinkarnacija bla enog i neporono g Verlainea. Tako smo zajedno proveli prvih est mjeseci ove godine, sve do sloma fa izma, i lutali Bosnom i Hercegovinom, i vidjeli u asne stvari koje ljudski um ne mo e zamisliti ni u najgoroj nonoj mori. Dio dana provodio je crtajui ugljenom kostu re, strati ta, ostatke sinagoga i zapaljenih pravoslavnih crkava. Ostatak dana, ma nje jezovit, bio je u muslimanskim etvrtima skicirajui ne samo minarete, d amije, me hane, bazare, nego ak i ljude s fesom na glavi i ene pokrivene arom; privlaila ga je egzotika, pa je prevladao svoju odbojnost prema slikanju ivih ljudi u ratno vrij eme. Naravno, kada ne bi crtao ili kad nije patio od podmuklih bolova u kostima i mi iima, sudjelovao bi drage volje u mojoj trgovini. Pomagao mi je tegliti vree, b ave, pletenke, zamotuljke, robu svih vrsta, koje bismo zatim natovarili na kola i li u unajmljene stare automobile, koje sam plaao napoleondorima, lirama ili marka ma. Tamo nji svijet bi trljao oi od uenja. Promatrali su, nijemi i zbunjeni, taj priz or pitajui se je li mogue daje taj strani gospodin, tako visok i tako otmjen, koji kao daje pao s neba s onim tapom i e irom, a natuca neki arhaini srpskohrvatski kao iz Nu ievib komedija, poslu ni utovarivao koji se pokorava naredbama golobradog drsko g ilirskog djeaka. Prisjeiu'ui se tog prizora i naziviHuci se "drskim ilirskim djeakom", M . 11 111 ]ai la 11 ioibughiv ij*a mozaovol a n IZGUBLJENA KNJIGA 89 osmijeh. Zatim utone u svoje misli, kao da Marco i nije u sobi. Potegne jo gutlja j travarice iz boce, smota jo jednu cigaretu i, zadubljen u misli, pripali. Lagan

o je uvlaio dim i ispru io noge, te poeo govoriti, nekim dalekim glasom, o svojim uz budljivim trgovakim peripetijama po selima u okolici Mostara i Sarajeva. Sve je poelo jednim nedovr enim rukopisom Ive Andria koji mu je sluajno pao u ruke (n ije precizirao ni kako ni gdje ni kojim kanalima). Tada se povezao sa starim bib liofilom na ega grada (nije mu otkrio ime) i prodao mu taj vrijedni knji evni uradak . Bogati kolekcionar mu je dio isplatio u talijanskim lirama, a dio u zveketavim napoleonskim zlatnicima, monetom koja je u ono vrijeme, izvan Ilirije, bila naj cjenjenije i najvrednije izvanteritorijalno sredstvo plaanja na balkanskom crnom tr i tu. S tom je svoticom, prema Matejevim rijeima, poeo u trgovinama i ljekarnama, k oje su u vrijeme talijanske okupacije bile jo donekle dobro opskrbljene, kupovati razne proizvode koji su nedostajali u mjestima Bosne i Hercegovine pripojenima Hrvatskoj. Sjeao se tih burnih mjesta koje su svi neprestano opsjedali i cijedili : partizani, hajduci, usta e, Nijemci, etnici Dra e Mihajlovia, koji bi se, kada nisu sudjelovali u hajkama na Titove komunistike postrojbe, gladni obru ili na muslimans ka i hrvatska naselja. On se pak uspje no provlaio. Izlo en brojnim opasnostima, prel azio bi Dinaru nosei sa sobom u Bosnu sve ono to je nedostajalo njezinim stanovnic ima: upaljae i ibice, spremnike s benzinom i petrolejem, primuse i acetilenske lam pe, aspirine, kinin, sredstva za i enje, mast protiv uge, lijekove za dizenteriju i t rbu ni tifus, pegle, britve, etkice za zube, sapune i runike. Iz Bosne, gdje je polj oprivreda i dalje bujala, bez obzira na pljaku i otimaine, nosio bi u Iliriju vree p eninog i kukuruznog bra na, salame i kobasice, jaja i pr ut, ulje i vino, kestene i k lipove kukuruza, puno suhog i u eerenog voa i, naravno, puno travarice i jo vi e skije. Tako je zaraivao i na odlasku i na povratku; tamo zamjenjujui osobne potrep tine za seoske proizvode, a zatim preprodavajui ih na skrivenim tr nicama po obalnim mjest ima gdje je polako nestajalo ive nih namirnica. Marco je znati eljno slu ao neprestance se pitajui kako se taj nervozni, smioni i odv a ni mladi, iako je ostavljao dojam nje nog i osjetljivog, provlaio kroz sve zasjede i zamke na tom podruju zahvaenom ratom. Kako je uspio zdrav i itav, s Pertvjem ili b ez njega, prijei vrletne staze, minirana polja, njemake utvrde, ume pune krvolonih v ojnika svakakvoga soja i svih boja? U jednom trenutku je po elio naglas izrei neka od tih brojnih pitanja koja su mu se vrzmala po glavi. 90 Enzo Bettiza Na njegove posljednje rijei, pomalo zbrkane, Matej je najprije suzdr ano odgovarao, zatim, poput rizniara koji ne eli odmah otkriti svoje blago, stane malo-pomalo iz vlaiti iz sjeanja stvari i dogaaje koje je vidio i do ivio na tim svojim opasnim odis ejama po unutra njosti zemlje. Prisjeao se i priao o napu tenim selima, mranima i razru nima, kao da su se Biblija i Kuran, Marxov Manifest i Mein Kampf svi zajedno, ob ru ili na krovove njihovih siroma nih potleu ica ispunjenih strahom. Posvuda smrt, ti in a, osama. Ponegdje je viao obraena polja na kojima su radili i starci i djeca; dru gdje su bila pusta i neobraena kao da su preko njih pro le horde konjanika, a neka su postala groblja na kojima su bili humci i bre uljci od kamenja i crnice koji su oznaavali grobove pogubljenih seljaka. Nije vi e bilo Cigana po poljskim puteljcim a i napu tenim zaselcima, ni idova na uglovima i gradskim bazarima. Sinagoge, na iji m su zidovima bili uvredljivi napisi, bile su zatvorene, katolike i pravoslavne c rkve pretvorene u kosture bez du e i bez Boga. Matej prizna kako je provodio besan e, beskonane, tjeskobne noi u kojima bi odjekivali pucnji, ponekad daleki, pa nevj erojatno bliski i prijetei. Zatim promijeni temu i doda da je, u svakom sluaju, i na sreu, postojao kontrapunk t tom prostranom grobnom krajoliku: sna na i stoljetna lukavost bosanskih seljaka. Taj oprezni soj, utljiv, u venama je nosio protutijela koja su im se nagonski ra zvila uslijed duge povijesti ratnih stradanja i pusto enja. Narasla im je debela k o a koja ih je titila od terora i krvoprolia. im bi se na obzoru ukazala nova nepogod a, znali su kako se povui u zasjedu i ivjeti pod zemljom. Znali su odmah zaustavit i pulsiranje i ritam svojih ivota; povlaili su se u podrume, tavane, sjenike, mrane kutove da ara i staja. Povlaili su se u neku vrstu paralelnih ivota, u pasivni otpor zlu, titili se od pljake gomilajui zalihe na mjestima skrivenima od pogleda i njuh a gladnih razbojnika i vojski koje su pusto ile polja. Matej se, ispuhujui dim i da h kroz nos, dr ao kao etnolog, strunjak za obiaje i navade tih ljudi toliko drukijih premda ne toliko udaljenih od obale. Kao daje priao o sebi dok je govorio kako je

strategija pre ivljavanja, vje banje tedljivosti i skrivanje hrane ostav tina koju je balkanski seljak naslijedio od predaka. Jo je jednom, kad je izbio rat, ta uroena seljaka lukavost urodila plodom i provlaila se po sojenicama i opusto enim predjelim a te uspjela nahraniti brojne obitelji. 1' Bosni je zaista bilo obilje hrane, pa su vi kovi zavr avah na i ino burzi. Neki su prljavi :. I c 11 i < i. koje su obi li Matej i l'ertv, luli do i>\ro prepuni ila, dimije noga me:,u, mi ehova ul a i v ina ,a a i !n! a konzerviranih u nlainui i IZGUBLJENA KNJIGA 91 Eto ti paradoksa rata i Bosne zakljui Matej i skoi na noge te baci maju ni opu ak u s aklenu posudu. Naramci nagnjilih stelja, hrpe probu enih guma, krpe i ostali otpac i kojima su bile pokrivene te skrivene namirnice koje sam obilato uzimao nudei u zamjenu lijekove i pegle. Marco podigne ko nu mapu s poda, zami ljeno ustane s divana i promrmlja sebi u bradu : Ali najvei paradoks bio si ba ti, Mateju... A ovaj se, pravei se da nije dobro uo, nasmije i, pa se hitro uputi prema torbi u ko joj su bili zlatnici namijenjeni Pertvju, a ona je le ala uz sivu jaknu na slobodn oj polici zidne biblioteke. Navue jaknu preko plave veste, uzme torbu, okrene se Marcu i potakne ga: Brzo, idemo! Vrijeme je da krenemo na Bavice. Kad je izlazio iz sobe, Marco je uo u urbane korake na drvenim stubama iza zida koj e su vodile i nestajale na drugom katu. Odoz-gora je dopirao te ak vonj sirotinjsk e povrtne juhe. Marco je spazio uperak prosijede kose postarije ene, ali je ona ne stala iz vidokruga stru ui papuama i duboko uzdi ui. Zatim ugleda Mateja, odjednom bije snog, koji je poput make skoio na zavojite stepenice, pogledao gore, podigao aku, v idio je i kako je prijetei istegao vrat i uo ga kako vie nevidljivim i zanijemjelim roditeljima: Koliko puta sam vam rekao da ne prislu kujete dok razgovaram s posjetiteljima! Kol iko puta sam vam rekao da ne elim uti ni disanje dok razgovaram s nekim u svojoj s obi! 92 Enzo Bettiza 12 U ono je vrijeme otmjena etvrt Bavice, podjednako udaljena od luke i gradskog sred i ta, koje su u kui Razmilovih jo zvali Botticelle ili Botisele, izgledala kao odraz izdvojenog i izgubljenog malenog raja. etvrt je bila uz prvu i bri no odr avanu po uml jenu uvalu kamo je Marco, u pratnji guvernante i vozaa, dolazio vozei se u Om limu zini s etvera vrata i kupao se za dugih ljeta prije rata. Veliko kupali te s kabina ma postavljenima u polukrug na zakrivljenom pje anom rubu, s mostiima podignutima na drvenim stupovima obraslim algama i smjelo okrenutima puini, sada je bilo pusto i kao opo areno; kabine i drveni mostii, neko svijetli i topli od sunca, s vremenom su pocrnjeli nagrizeni solju i nemarom. U rano poslijepodne toga toplog dana, dvojica mladia koji su pje- aili onuda, mogli su kroz rastoene drvene kupali ne kabine vidjeti grupu svjetlokosih kupaa; neki su b ili u tamnim gaicama, a neki potpuno goli. Njemaki vojnici, tako obna eni, izgledali su kao turisti sjevernjaci na uobiajenom godi njem odmoru. Idui dalje, Marco i Mate j su prolazili uz prazne hotele i u ti inu utonule gospodske vile, okru ene prostran im vrtovima koji su, tako ureeni i pod i ani, bili busen Mediterana koji se izvan ogr ade irio u slobodnije divlje raslinje sve do zaljeva u podno ju. Teren, na nekim mj estima kriljast, strmo se i naglo obru avao u more; na drugima se izravnavao i stva rao terase koje su se postepeno spu tale, kao stube kojima su mone stijene prijeile put do vode. Vegetacija je, tek mjestimice dotaknuta bojom jeseni, jo bila pro eta ljetnim arom i mirisima; lovori i grmovi lem-prike, pitospore i mirte, agave i ko prive, borovi i empresi, tamarind i oleandar, zrakom su irili jake i prodorne miri se. Hodajuei dalje, mladu i su opa.ili pepel astu I >< > u rata koja se protezala 111 lom osi 11 mm i m i i n 1 d 1 \ I pa 11 1.1.11< > 11 11 ost avba uri za m i 1101 u IZGUBLJENA KNJIGA

93 be umnu vijugavu sjenku. U toj ti ini posebno su bila privlana vitka borova stabla, n agnuta u stranu, koja su oblikovala providnu zelenu mre u kroz koju je Marco eznutl jivo nazirao Sienov posjed s praznim teniskim terenima i, ne to dalje, valove vjeno ga mora. Kroz svjetlucavo bljeskanje, preko puta utljivih vila, otok Bra mu je izg ledao kao da izranja iz vode sa svojim nazubljenim i u izmaglicu ovijenim hrptom . Jo malo i stigli smo ree Matej i podigne ruku u kojoj nije ni ta nosio pokazujui pre a nekom mjestu u dnu staze utabane u crnoj zemlji kojom su sada hodali. Marcu se uini da pokazuje na borove grane i vrhove, iza zidia od obraenog kamena. Na sredin i skladnoga polukru nog zida, kojim je bio omeen vrt, bila su vrata od kovanog eljez a. S puta su se, kroz zelenilo, nazirale bjeliaste toke zgodne graevine. Iz nje je do njih dopirala poznata glazba, sekvenca iz Bizetove opere Carmen, koju je netk o svirao na glasoviru. Je li to to ujemo proizvod Pertvjevih prstiju i njegove francuske du e? Je li to nje gova glazbena strana koju zida lakim arijama, hou rei, onima koje lako ulaze u uho , poput ove iz Carmen? upita Marco pomalo ironino i znati eljno i, kao da se eli usr edotoiti na glazbu, stane i odlo i ko nu mapu na zemlju. I Matej zastane, puhne na nos i primijeti: Slu aj, slu aj kako nepogre ivo priti e tipke glasovira! Svira Bizeta izazivajui Wagner kojega mrzi i dr i daje smu eni prevarant, la ni vizionar, izumitelj dosadnih vojnikih mar eva oplemenjenih smije nim, traginim i barbarskim bijesom. Bizet protiv Wagnera; takozvana pari ka elegancija protiv bavarskog kia. Veseli sinkopirani lajtmotiv ciganske prodavaice cigareta, no en laganim vjetrom, s ada je jo jasnije stizao do njih. Htjedo e nastaviti put, ohrabreni i privueni tom p oticajnom glazbom. No mladi Razmilo zastane jo trenutak, pa, prije nego e nastavit i, iznebuha postavi Mateju jo nekoliko pitanja: A ta Carmen ili britanska Kirka, zovimo je tako, ta neodoljiva uiteljica englesko g, stanuje li ona u blizini? I tko je, kakav je tip ene, koliko godina ima ta taj anstvena ena s kojom nas eli upoznati? Matej ne odgovori isti as, kao da pa ljivo va e rijei koje e izreci. Uspori korak i, uv jeriv i se daje Marco blizu njega, odgovori mu birajui rijei: Pretpostavljam da stanuje tu negdje. Pretpostavljam daje est ili sedam godina stan ja od nas. Pretpostavljam da nye neka mjesna Slavenka, nego pri e neka mje avina d unavske krvi... malo e ke, 94 Enzo Bettiza malo slovake i malo maarske. Pretpostavljam, naposljetku, da je inteligentna i sve prije nego neiskusna, kako u ivotu tako i s mu karcima. O drugom znam koliko i ti praktiki ni ta. Marco, nesvjesno usklaujui korak sa zvukovima koji su se pribli avali, primijeti: Pretpostavlja ? Samo pretpostavlja ? Kako to? Sada je odgovor odmah stigao: Jer mi je on, Perty, uvijek o njoj govorio s nekim prizvukom i dvosmisleno. Vjer ojatno si shvatio da me, ostvarujui neki svoj, ne znam kakav mrani plan, nije htio s njom nikada upoznati. Sada, meutim, kao daje promijenio stav: sada, tko zna zb og ega, eli da je upoznamo i ja i ti zajedno! Sjea se da je prije nekoliko dana, opi sujui privlanost i kvalitete te nepoznate poliglotkinje, izjavio kako uope nije lju bomoran na nju. Pa ipak, do sada se udostojao dati mi samo ture i openite podatke o svojoj lijepoj neznanki... Lijepoj? promrsi Marco dok mu je glas lagano podrhtavao. Pretpostavljam lijepoj suho odvrati Matej i odmah se ispravi i doda: I jednako z animljivoj. Ali sada dosta, stigli smo zakljui i stane kao ukopan dok mu je nosni ca podrhtavala, pred eljeznim vratima Pertvjeve kue. Glasovir zamre u tom trenutku. Poznati glas ih izdaleka pozdravi i pozove: Vrata su otvorena. Gurnite ih i uite. Sljunkovit puteljak izmeu dva reda patuljastih borova, odvede ih do ulaza u dvoka tnu vilu, jednostavnu ali udobnu, irokih zidova sa est prozora sa zelenim napola z atvorenim rebrenicama na bijelom proelju. Na otvorenim se vratima ocrtavala visok a i vitka figura Igora Pertiia. Malo dalje se nalazila druga graevina, prizemnica, duga i pravokutnog oblika, koja je nekada mo da bila gara a ili skladi te, a sada je s

likaru slu ila kao radni prostor. Trenutano je jedna hroma ena od pedesetak godina, odjevena u plavu i neuglednu radnu odjeu, stavljala uza zid u tom ateljeu dva osl ikana platna sa zagasitim odsjajem jo vla ne uljane boje. Na istom je zidu Marco ug ledao tap i bicikl koje je ve dobro poznavao. Maestro srdano doeka dvojicu mladia i posebno se obrata Kazmilu, te se ispria to ih n ije doekao u kapul ion. Zaista, nije bio odjeven u neku od svojih jakni s dvostru kim kopmii em, ve u hulju od ine. leg pa i I nj a 1/ ko i o \ u 10 i uh /uckas l e ma iee II tome i u IZGUBLJENA KNJIGA 95 smeim hlaama od samta koje su pridr avale naramenice, izgledao je poput redovnika, a jo je na velika stopala nazuo sandale i tamne vunene arape. Bez jakne je Perty bi o ko at i s upalim, vrlo mr avim prsima. Velika glava bez pokrivala, s prosijedom ras ku tranom kosom, klempave vla ke u i koje su str ile ispod razigranih uvojaka, debeli po dbradak, sve u potpunoj suprotnosti s kr ljavim prsima, kao daje glavu netom posud io od nekog zdravog i debelog ovjeka i posadio je na svoje suhonjavo tijelo. Zais ta je slikar izgledao neobino, poput cunja ljudske veliine, kao neki De Chiricov l utak, pomisli Marco, iznenaen neoekivanom usporedbom koja mu je spontano pala na u m. Vidim da me vi, gospodine Razmilo, prouavate neobino pomno primijeti Perty i cerem onijalnim pokretom pozva ga da sjedne na divan, na trenutak zanemarujui drugog ml adia koji je stajao u dnevnom boravku. Pogleda uokolo i doda: Razumijem, odlino ra zumijem, vi se, oigledno, n'est-ce pas?, pitate kako jedan siroti umjetnik, u ovi m bijednim vremenima, ivi u tako udobnoj i dobro opremljenoj kui? Lijepi vrt oko k ue, pa taj namje taj i divan na kojem se tako lijepo mo e odmarati, njemaki glasovir, biblioteka u staklu puna vrijednih knjiga, stare venecijanske tiskane slike na z idovima, pa ak i slikarski atelje, samo za mene... Maestro, koji je pogre no protum aio bizarne i bujne Marcove misli, nastavi nabrajati ljepote toga mjesta ni ui naziv e razliitih biljaka u vrtu, te pokazujui na stepenice koje su vodile u kupaonicu i dvije "prostrane" spavae sobe, a spomenuo je i kuhinju "istu i modernu", koja se nalazila iza dnevne sobe. Napokon, ukratko objasni podrijetlo onoga to je nazvao 'le miracle de mon bref sjo ur en Illirie'30. Vlasni tvo, ljetnu rezidenciju jugoslavenskog ministra staroga r e ima, koji je pobjegao u London, svojedobno su konfiscirale talijanske vlasti, a zatim je "iznajmile" slikaru kako bi mu se odu ile za portretiranje visokih asnika, ve uostalom ranije naslikanih u zamjenu za posebne propusnice i ive ne namirnice: p rava mana s neba koja ga je po kropila s mranih nebesa boga Marsa. Doda, zatim, da su mu hrvatske vlasti pre utno zajamile obnovu te povlastice, uz uvjet da vrati kuu kad zavr i rat. Vrati kome? Zakonskom vlasniku iz biv e kraljevine? Pavelievim usta ama ? Titovim komunistima? Odjednom promijeni temu tako da je izbjegao objasniti pol itiki identitet tajanstvenih "Hrvata" koji su mu zajamili produljenje stanovanja u toj kui. .Ili l'm lu nu i i't: k i ; 11 ki>K linrm k .i 11 1111 111 96 Enzo Bettiza Hladno, ali istodobno uljudno i autoritativno, obrati se Mateju, kojega je do ta da zanemarivao: Zahvaljujem ti, vjerujem da je u torbi moj dio. Ispriavam se, gospodine Razmilo, va prijatelj i ja emo se na trenutak povui srdanije doda i svrne pogled sa stare Mat ejeve torbe na Marcovu elegantnu ko nu mapu, koju je on, pomalo nespretno, dr ao meu koljenima sjedei na divanu. im obavim posli s njim, pomno u pogledati tu va u sliku. e ne demande pas mieux que de vous faire plaisir, n'est-ce pas?31 Maestro se uputi drvenim stepenicama, a za njim poe utljivi Matej, te se obojica p opnu i nestanu na katu. Kad je ostao sam, Marco pogleda iznad glasovira i dalje, prema poluotvorenom prozoru, i nauli u i. Iz ti ine vrta, koji je to poslijepodne ob asjavalo sunce kao da opona a proljee, uo se slab i udan zvuk, u stvari nekoliko nera zumljivih zvukova koji kao da su se stapali u zvonki glas, skladno prebiranje me talnih zvonia, ne grubih ve nje nih i umilnih, poput ciganskog defa, to ga odmah podsj eti na ariju iz Carmen. Kroz to nje no brecanje falseta, istodobno razdvojenog i u jedinjenog, Marco odjednom zau neugodan zvuk, koji naru i ti inu u vrtu i umah ga one

raspolo i i ozlovolji. Htio je ustati s divana, pogledati odakle, od ega ili od kog a dolazi taj neoekivani i prodorni zvuk, ali odustane i ostane, dodu e, uznemiren, sjediti na svom mjestu. Zveckanju, koje se prekidalo i nastavljalo, pridru ila su se dva nejednaka enska glasa u razgovoru: jedan neotesan, dijalektalan, dubok, dr ugi vi i i rastegnut. Marco okrene glavu prema prozoru, zapilji se i u jednom tren utku uhvati, u prolazu, dio preplanula lica Pertyjeve hrome domaice. Drugu enu, meu tim, nije uspio vidjeti. U tom trenutku zauje lagano lupkanje sandala koje su najavile da se Maestro vraa u dnevni boravak. Iza njega je, i dalje tih i s torbom u ruci, silazio Matej glum ei pokornog i uslu nog pomonika. Samo je lagan treptaj nosnice i gornje usne otkriva o da nije sve i lo potpuno glatko na katu u susretu u etiri oka s Pertyjem. A poton ji je polagano silazio stepenicama i mrzovoljno gunao: On dit que l'argent est le nerf de la guerre. Moi, je dirais que l'argent est le nerf de la cration artistique^2. Dragi moj govorei to i dalje se obraao Mateju ne okreui mu se dragi moj lyepi crni 31 No tra ili) ni ta bolje nego da vama ufinini zadovoljstvo, zar ne? 32 Ku e e da novac pokree ratove ,la bih mogao rei da novac pokreOo umjetniko ut vara rne IZGUBLJENA KNJIGA 97 piratu, trebao bi ve jednom shvatiti da ak i najobinije Maestrovo djelo vrijedi mno go vi e nego to stoji slikarija s bazara... znaj da se vi e nemam namjeru toliko zama rati za tako malo, a jo manje za ni ta. Marcu, iako je jo bio zabavljen zvukovima iz vrta koje je upravo uo, nije promakla sjena ljutnje izazvana tim rjeitim i mo da nepravednim prijekorom, to se spustila n a lice crnog anela (i nehotice je "lijepi pirat" u njegovoj glavi postao "aneo s d va lica"). Zatim vidje kako Matej nehajno slije e ramenima iza mr avih i blago pogrb ljenih Pertvjevih lea. Zau ga kako podrugljivo govori: A svi oni talijanski pukovnici i generali koje ste, Maestro, slikali za tanjur l ee? Druga su vremena bila, druge okolnosti odvrati slikar i dalje se ne okreui, a kad je stupio na zadnju stepenicu dovr i reenicu s natruhom pounog cinizma: U tanjur lee ti su velikodu ni Talijani stavljali i dozvole boravka, propusnice, korisne peate u moje isprave. A kua? Tu udobnu kuu, jesi li mi je ti mo da priskrbio svojim te ko odb rojenim Napoleonovim zlatnicima, ha, jesi li mije ti darovao i tvoja krijumarska putovanja? Ali, ostavimo to, barem danas, n'est-cepas? Nai emo trenutak da o tome progovorimo comme U faut33. Sada se moram posvetiti talentu i opravdanom oekivanj u na eg strpljivog gospodina Razmila... Sjedne pokraj Marca i s olak anjem uzdahne. Elegantno prebaci mr avu i tanku nogu pr eko noge i, dok se Matej zaputio prema vratima koja su vodila u kuhinju, pone u t i ini promatrati ko nu mapu koju je mladi gost jo uvijek stiskao koljenima. Zatim pod igne oi, zamagljene zjenice bile su tamne boje poput kore kestena te se s upitnim uenjem zapilji u Marcovo lice: Nekako ste mi uznemireni. Recite mi, gospodine Razmilo, je li vam se