”UPA SASINAfree-zd.htnet.hr/sasina/sasina.pdf · 2002-03-17 · od starine rudarski kraj, gdje se...

�UPA SASINA

1

�UPA SASINA

ZBORNIK GODINA I Br.1/2001.

Sasina 2001.

knjiga1 ispravljeno.p65 25. 06. 01, 15:521

�UPA SASINA

2

�UPA SASINAZBORNIK RADOVA GOD. I BR.1/2001.

Izdavaè: �upni ured Krapanj-BrodaricaUrednik: Drago Ljevar, E-mail: [email protected] - Tel: 022/350-039 Adresa: Krapanjskih spu�vara 41 - 22210 BrodaricaUrednièko vijeæe: Ivo Orlovac, Ante Orlovac, Dujo Ljevar, Velimir Bla�eviæ,Josip Bo�iæ, Drago Ljevar, Miroslava Ankica Ljevar, Stanislav Krajanoviæ(izradio Internet stranice).Unos teksta: Ana MiliæGrafièka priprema: CHORUS ZagrebLektor : �ime SmoliæPrijevod na njemaèki i engleski: Nata�a Smoliæ

�upom upravlja �upnik iz Sanskog Mosta: Fra Ivo OrlovacBanjaluèka ul. br. 63 - 37260 SANSKI MOST tel./fax (037) 686987�iro raèun u Hrvatskoj:34600-672-250 poziv na broj: 02 29069101s naznakom: �upni ured Sasina, za crkvu u SasiniInternet stranice: http://sasina.8m.com/Tisak: CHORUS ZagrebNaklada: 1000 kom

ISBN 012754496


�UPA SASINA

3

PREDGOVOR

Po�tovani sumje�tani!

Sve �to je napisano ostaje. Ovaj na� prvi poku�aj ima za svrhuprobuditi u nama ljubav za svoje mjesto Sasinu.

Stari su Izraelci pozivali svoje sunarodnjake: �Èuj Izraele, Gospodin jeBog jedan�� ili �Neka mi se jezik za nepce prilijepi, ako spomen tvojIzraele, smetnem ja ikada�!

Nevolje rata su nas razasule po svijetu. To ne znaèi da ne mo�emodoæi na svoje staro ognji�te. Osobito ako znamo da je crkva u Sasini bilaputujuæa. Gdje je narod tu je i crkva. Njeni uèitelj, pastiri ujaci i�li su odkuæe do kuæe pje�ice i na konjima. Nije im bilo nikada te�ko poèeti izpoèetka.

Ove godine se navr�ava 160 godina od poèetka gradnje prve drvenecrkve u Sasini. Sada smo pred izazovom sagraditi poru�enu crkvu i do trigodine proslaviti 90 godina osnivanja (ponovno) �upe u Sasini.

Zahvaljujemo na�im marnim istra�ivaèima povijesti Anti Orlovcu i FraBosiljku Ljevar. Nadamo se da je povijest uistinu uèiteljica �ivota. Tu je iprikaz obnove �upne crkve u Sasini od gosp. Isaka Mediæ. Na�a crkva�predstavlja spomenik kulture, te joj se mora posvetiti pa�nja zbogpovijesne, ambijentalne i edukativne vrijednosti.� Stoga je ona �poticaj zanormalizaciju �ivota�.

Sjeæanje na pro�lost budi nam pjema �Sasin au bolu�Urednik


�UPA SASINA

4


�UPA SASINA

5

Uvod

Katolièka �upa Sasina nalazi se kod Sanskog Mosta, na putu SanskiMost-Banja Luka. Po najnovijoj geopolitièkoj podjeli pripada Federaciji Bosnei Hercegovine, upravo na granici s entitetom RS. U sada�njem svom opseguona postoji kao �upa, odn. samostalna kapelanija od 1914. godine. Meðutim,samo naselje Sasina i �upa na njezinom �irem podruèju je znatno starijegdatuma. �upa je najveæim dijelom raseljena u nedavnom ratu 1992.-1995.godine, a samo je malen broj vjernika ostao ili se vratio. Prema podacima iz�ematizma Banjaluèke biskupije u Sasini je 1999. �ivjelo svega 70 vjernikaza koje se pastoralno brine �upnik iz Sanskog Mosta fra Ivo Orlovac. Trenutnoih je, 2001. godine, prema �upnikovu izvje�taju, u Sasini i Toma�ici ukupno95.

Zaista je burna pro�lost tih krajeva, njihovih vjernika i sveæenika. Zate�kog vremena turske vladavine, �upa je èesto mijenjala svoje sjedi�te.Tako je sjedi�te �upe kojoj je u to vrijeme pripadala dana�nja Sasina bilo uKamengradu, Starom Majdanu, Sasini, Sanskom Mostu, pa opet u Sasini,sve do najnovijih vremena. Buduæi da je 1798. sjedi�te staromajdanske �upepreneseno u Sasinu, to mi je dalo povoda za naslov ovog povijesnog prikazaiz kojega æe se barem naslutiti sva slo�enost povijesnih zbivanja Katolièkecrkve ovih krajeva.

Anto Orlovac

DVA STOLJEÆA �UPE SASINA

Slike iz povijesti �upe


�UPA SASINA

6

1. Starija pro�lost ovih krajevaSasina spada meðu starije �upe u Bosni i Hercegovini. Buduæi da je to

od starine rudarski kraj, gdje se kopala i preraðivala �eljezna ruda, tu su senaselili rudari iz njemaèke pokrajine Saske, pa je po njima i samo mjestodobilo ime. Mjesto se spominje 1475. godine u ljetopisu fra Nikole La�vanina,kada je ugarsko-hrvatski kralj Matija� pod Sasinom porazio tursku vojskupredvoðenu Alibegom i Skenderbegom.1 U op�irnom popisu Bosandkogsand�aka iz 1604. godine Sasina se spominje kao mezra, tj. kao veæe obradivozemlji�te, odn. posjed.2

Meðutim, povijest katolika ovih krajeva krajnje je dramatièna i kompleksna.Mijenjali su se gospodari i ratna sreæa, mijenjano je i preno�eno i sjedi�te�upe, a vjerni katolici snalazili su se na sve moguæe naèine i nastojali dasaèuvaju svoju vjeru, i, ako je moguæe, �ivu glavu. Ni jedno ni drugo èestonije bilo nimalo lako. Stoga, da bi se uopæe ne�to reklo o daljoj pro�losti ove�upe, moralo bi se obuhvatiti znatno �ire podruèje, odn. ono koje danaspokrivaju �upe: Sasina, Sanski Most, Stratinska i Stara Rijeka. U svim timmjestima postoje katolièke �upe. Osim spomenutih u pro�losti je na tompodruèju postojala i �upa u Starom Majdanu, koja se naziva èasstaromajdanskom, èas kamengradskom, sa sjedi�tem u Starom Majdanu, dabi u posljednja dva stoljeæa bila nazivana sasinskom, jer je tamo prenesenonjezino sjedi�te. Na tom je podruèju i nekoæ znameniti franjevaèki samostanu Kamengradu, koji je dao i nekoliko, u svoje vrijeme veoma uglednih,sveæenika franjevaca.

2. Rimsko dobaMeðutim, moramo se naèas vratiti u daleku pro�lost tih krajeva, jer povijest

Katolièke crkve u njima poèinje jo� davno prije, èak u predslavensko doba.Naime, jo� su stari Rimljani koristili rudno bogatstvo tih krajeva, a dolinom

1 J. JELENIÆ, Ljetopis fra Nikole La�vanina, Sarajevo, 1916., str. 45; B. GAVRANOVIÆ, Povijest franjevaèkog samostana Petriæevac ifranjevaèkih �upa u Bosanskoj Krajini, Sarajevo 1959, str.199 � u daljnjem tekstu: GAVRANOVIÆ, Petriæevac.2 A. HAND�IÆ (obradio) Op�irni popis Bosanskog sand�aka, Sarajevo, 2000, svez. I/2, str. 317.


�UPA SASINA

7

Sane i�la je u to doba cesta koja je spajala rimske pokrajine Dalmaciju iPanoniju. Sama se pak Sasina nalazila upravo negdje na granici tih dvijurimskih pokrajina. Sve je to doprinosilo da je kr�æanstvo tu veoma rano pustiloduboko korijenje. O tome svjedoèe i otkrivene crkve iz tog razdoblja u �irempodruèju uz rijeku Sanu. Spomenimo ovdje samo baziliku u Blagaju naSani, blizu Bosanskog Novog, te kasnoantièku crkvu u Zecovima kod Prijedora.

3. Srednji vijek: Sasina i Posanje � dio Zagrebaèke biskupijeNakon dolaska i pokr�tenja Hrvata, ti su krajevi pripadali hrvatskom

kraljevstvu, i to kao njezin sredi�nji dio, sve do pada pod tursku vlast. Crkvenosu oni pripadali Zagrebaèkoj biskupiji, osnovanoj 1094. godine. Po nekimpovjesnièarima ona se pru�ala na jug sve do dana�njeg Bosanskog Petrovca.Radi lak�e uprave bila je podijeljena na arhiðakonate. Sasinski je kraj pripadaoDubièkom arhiðakonatu koji je opet bio podijeljen na tri crkvena kotara:Dubièki, Sanski i Vrbaski. Dana�nja je Sasina pripadala Sanskom crkvenomkotaru (distriktu). Za povijest Katolièke crkve predragocjena su dva popisa�upa, odn. crkava te biskupije, gdje se navode i crkve iz ovih krajeva, iako jeupravo Dubièki arhiðakonat ostao do danas najslabije istra�en. Prvi je popisarhiðakona Ivana iz 1334. godine, kada je na �irem sasinskom podruèju biocijeli niz crkava i �upa, a drugi iz 1501., kad su se Turci veæ zalijetali sve doovih krajeva plijeneæi i tjerajuæi u progonstvo katolièko stanovni�tvo tih krajeva,uslijed èega su se �upe jedna za drugom gasile.

Spomenimo dosad otkrivene i utvrðene crkve i �upe koje se spominju upopis iz 1334. u ovom dijelu Posanja. To su crkva sv. Ivana Krstitelja uVru�u�ama (de Wersusya), koja se nalazila u dana�njem mjestu Vr�e, sjevernood Kamengrada, nedaleko od St. Majdana, crkva Sv. Jurja u Podbre�ju (dePobresia) kod Sanskog Mosta, crkva u Kamengradu ili Kamièku (de Cramen),crkva Bla�ene Djevice Marije u O�troj Luci (Oztra loka), crkva Sv. Jurja uMrenu (de Mren), crkva Sv. Martina u �umeæici, vjerojatno zapadno odKamengrada, itd. Ukupno se u sanskom crkvenom distriktu 1334. godinespominje 19 crkava i dvije kapelice, a to su uglavnom �upne crkve, dok 1501.,


�UPA SASINA

8

3 Istra�ivanjem tih �upa bavio se osobito hrvatski povjesnièar, sveæenik Josip BUTURAC. Najnovije rezultate svojih istra�ivanja objavioje 1984. pod naslovom Popis �upa Zagrebaèke biskupije 1334. i 1501. u Starinama knjiga 59, Zagreb, 1984, str. 43-108; sanski distrikt,str. 71-72; v. tamo daljnju literaturu. Jo� prije njega tim se pitanjem bavio i banjaluèki sveæenik Nikola BILOGRIVIÆ, èija je knjigaKatolièka crkva na podruèju Banjaluèke biskupije do invazije Turaka, Topolo�ke i povijesne crtice, izi�la tek 1998. u Sarajevu.4 B. GAVRANOVIÆ, Petriæevac, str. 196.

nije tu ostala ni jedna.3 Tragièna je to posljedica turskih provala i postupnogzauzimanja tih krajeva, koji æe se otada nazivati �Turska Hrvatska�, tj. dioHrvatske koji se nalazi pod turskom okupacijom. Tako se nazivalo cijelo topodruèje sve do rijeke Vrbasa na istoku.

4. Tursko dobaKad su ti krajevi pali pod tursku vlast, stanje se Katolièke crkve iz temelja

izmijenilo. Dotada�nje �upe su uni�tene, narod sa svojim sveæenicima iselio,ali su se male oaze katolika ipak uspjele saèuvati. Jedna od takvih oaza bilaje upravo u sasinskom kraju. Tomu je doprinijela i èinjenica da su tu �ivjelirudari i kovaèi, koji su Turcima bili potrebni, pa ih nisu progonili, �tovi�e,katkada su u�ivali i odreðene povlastice. Ima tragova da su se u taj rudarskikraj doseljavali i katolici iz drugih rudarskih krajeva iz srednje Bosne, odVare�a i Kre�eva. No bili su oni samo mali otoèiæi u moru inovjeraca. OsimTuraka i islamiziranih katolika, koji su se poturèili, tu se od turskog vremenanaseljavaju i pravoslavni Vlasi, koji tek pod utjecajem Srpske pravoslavnecrkve postupno prihvaæaju srpsku nacionalnu svijest. Sami srpski povjesnièaripriznaju da u Pounju prije Turaka nije bilo pravoslavnog elementa, iakodrugi neutemeljeno tvrde da su oni tu iz puno ranijeg vremena, no za tonemaju nikakvih dokaza.

Te�ko je reæi je li ijedna �upa iz predoturskog razdoblja tu opstala.Èinjenica je da se na tom podruèju Kamengrad i Majdan spominju kao �upe1623. godine, a samo sedam godina kasnije, 1630., ne spominje seKamengrad, nego samo Majdan. Godine pak 1638. biskup fra Jeronim Luèiæspominje �Majdan, drugaèije Kamengrad�.4 Otada se to tretira kao ista �upa,bez obzira pod kojim se imenom javlja. Svakako se vi�e katolika saèuvalo uokolici Starog Majdana.Gavranoviæ spominje da je �upa Sasina imala svoje


�UPA SASINA

9

matice jo� od 1690. godine, ali ne veli su se nalazile.5 U �ematizmimaBanjaluèke biskupije navodi se da se one èuvaju u fojnièkom samostanu,èijem distriktu su pripadale kraji�ke �upe u to vrijeme.

Evo i jednog primjera stradanja katolika u doba Turaka. U maticamaumrlih �upe Stara Rijeka nalazimo podatak o ubojstvu trojice katolika odstrane Turaka u godini 1851. Tekst pisan latinskim jezikom donosim u hrvatskomprijevodu:

�Dana 7. o�ujka 1851. bijedno poginu�e od turskih zlikovaca, iz pu�ke uGomionici, selu koje pripada �upi Sasina. To su ova tri, naime: Grgur Vidoviæod Bri�eva 40 god., Anto Bojadilo od Mauniæa Majdana, god. 45, Ivan Jakiæiz Vare�a, god. 25. Svi su pokopani u istom mjestu.�6

5. Franjevaèki samostan u KamengraduVeæ je spomenut i franjevaèki samostan u Kamengradu. Kamengrad se

prvi put u povijesnim ispravama spominje 1374. kao posjed uglednih hrvatskihknezova blagajskih. Godine 1519. spominje se kamengradska utvrda. Tu jesvakako veæ tada morala postojati crkva i �upa. Samostan se u Kamengraduspominje u 16. st., kada je on veæ u turskim rukama. Godine 1553. jedan jeèlan toga samostana fra �imun od Kamengrada provincijal bosanskefranjevaèke provincije. U Fojnici je 29. kolovoza 1675. odr�an kapitulfranjevaèke provincije Bosne Srebrene kojemu je predsjedao fra Ivan izKamengrada, generalni vizitator provincije, a bio je kasnije i biskupski vikar,�to znaèi da je on u to vrijeme veoma ugledan u svom redu. Istom zgodomkod sv. mise spominje se meðu poslu�iteljima i jedan klerik iz Sasine kaosvjeæono�a (ceroferarius). U povijesnim dokumentima nailazimo i na imenadrugih franjevaca iz Kamengrada, tako neki fra Filip, fra Andrija, i dr.

6. Samostani Klarisa u Melini i Diviæevu (�ehovcima)Manje je poznato da su na podruèju nekada�nje �upe Sasina, a dana�nje

5 Nav. mj, 199.6 Vidjeti u maticama umrlih samostalne kapelanije Stara Rijeka, svez. I pod odgovarajuæim datumom.


�UPA SASINA

10

7 B. GAVRANOVIÆ, Petriæevac, str. 219.8 Nav. mj., str. 196.

Sanski Most bila èak dva samostana redovnica franjevki odnosno klarisa.Jedan se nalazio u Melini, gdje je bio samostan i crkva Sv. Klare, a drugiblizu Sanskog Mosta. O njima na�alost nemamo puno podataka, ali znamoda su postojali prije 16. st.

Za ovaj drugi znamo da se nalazio na desnoj obali rijeke Sane na mjestukoji se jo� u 19. st. nazivao u narodu Diviæevo, a Turci su ga zvali �ehovci.Jedan dokumenat iz 1862. godine spominje njegove ostatke, te predaju utamo�njem narodu i to ne samo katolièkom.7 Koliko mi je poznato, nitko senije potanje bavio istra�ivanjem toga za nas veoma znaèajnog pitanja.Mo�da je to zadatak za nekoga iz dana�njeg pokoljenja Sanjana.

7. Izvje�taji biskupa i apostolskih vikaraDragocjene podatke zabilje�ili su nam biskupi i apostolski vikari koji su

pohaðali svoje �upe. Biskup fra Nikola Olovèiæ pohodio je �upu Majdan 30.svibnja 1672. Iz izvje�taja koji je poslao u Rim tri godine kasnije vidimo da utoj �upi postoje èak èetiri crkve i jedan �upni stan, koji nije blizu tih crkava, au kojem �ive dva franjevca iz fojnièkog samostana. Èini se da je taj stanmogao biti upravo u Sasini ili mo�da u �krljevitoj. Tada je to bila velika �upaod 4.200 vjernika, od kojih je on krizmao 3.609, �to praktièki znaèi sve osimmale djece. To je ujedno znak da tamo biskup nije odavno zalazio. Vjernicisu rudari i kovaèi koji dobro �ive i Turci ih ne diraju, jer im kao takvi koriste, alida vjerski nisu ba� na visini, bilje�i biskup.8

Kad biskupi susjednih biskupija, èiji su dijelovi ostali pod Turcima, nisuvi�e godinama mogli pohaðati svoje vjernike, papa je 1735. godine osnovaoApostolski vikarijat u Bosni i Hercegovini, odnosno u podruèjima pod turskomvla�æu. Apostolski vikari su imali biskupski red, a birani su najèe�æe iz redovabosanskih franjevaca i bili su podlo�ni izravno papi.

Biskup fra Pavao Dragièeviæ pohodio je 1741. �upu Stari Majdan, azabilje�eno je da je pred Bo�iæ, tj. 22. prosinca u selu staromajdanske �upe


�UPA SASINA

11

9 Nav. mj., str. 200.10 B. GAVRANOVIÆ, Petriæevac, str. 197, pi�e netoèno da je to bilo 5. listopada.

Sasini dijelio krizmu pred �upnim stanom.9 Narodu nije smetala ni hladnoæa,zbog radosti �to je meðu njima biskup, buduæi ga èak 60 godina nisu vidjeliu svojoj sredini. U izvje�taju koji je 1743. poslao u Rim saèuvali su nam sedragocjeni podaci, jer je zabilje�io kako je majdanska �upa nekoæ bila prostranai glasovita, a sada je spala na niske grane. Nekoæ je imala èak �est crkava: sv.Luke u Gomionici, sv. Ane u Dabru, sv. Katarine pod tvrðom Kamengrad,Bijele Nedjelje pod gradom Majdan, sv. Ivana Krstitelja u Majdanu i takoðersv. Ivana u Ljubiji. U to doba sve su te crkve poru�ene ili su slu�ile u profanesvrhe. Za Sasinu je znaèajno, kako bilje�i Dragièeviæ, da je tamo postojalamala kuæica u kojoj bi �upnik odsjeo kad bi tamo po pastoralnim potrebamanavratio.

Takoðer je po selima zabilje�io sva kuæanstva s imenom i prezimenomkuæedomaæina te broj èlanova i to posebno odraslih, tj. veæ krizmanih, aposebno djece. Prelazilo bi okvire ovog rada, ako bismo ovdje iznosili podatkeo cijeloj toj prostranoj �upi, pa æemo izdvojiti samo ono �to se odnosi nadana�nju Sasinu, odn. njezinu dana�nju �upu. U Sasini je te godine �ivjeloukupno 13 obitelji sa 64 odrasle osobe i 30 djece.

Dana�njem èitatelju bit æe zanimljivo koje se obitelji (prezimena) tupojavljuju. Donosim ih abecednim redom u dana�njoj transskripciji i hrvatskomizgovoru:

Arvatoviæ (Hrvat),Batkova (Batkoviæ),Kne�eviæ,Komljenoviæ iSiminica (Siminiza).Najvi�e je Komljenoviæa, sedam od ukupno 13 obitelji.Dragièeviæ je staromajdansku �upu drugi put pohodio 10. listopada 1755.,

a treæi put je, odsjev�i u maloj �upnoj kuæi, tu krizmao 7. i 8. listopada 1761.Te godine �upa Stari Majdan ima 133 obitelji i 1327 du�a.10


�UPA SASINA

12

Drugi biskup koji je pohodio Sasinu i u Rim poslao slièan izvje�taj bio jefra Marijan Bogdanoviæ. On je obilazio �upe izmeðu 27. svibnja i 9. prosinca1768. Iste je godine poslao izvje�taj u Rim. I tada se Sasina vodi kao selostaromajdanske �upe. Tada Sasina ima 58 obitelji s 309 odraslih i 169 djece,dakle ukupno 478 �upljana. Iznenaðuje toliki porast u samo èetvrt stoljeæa.

Donosim na isti naèin i prezimena koja on navodi:AbramoviæArvatoviæ (Hrvat)BabiæBariæBari�iæBo�iæÆosiæGaguliæGlava�eviæJakovljeviæKne�eviæKomljenoviæLovriæMardekiæMari(ji)æTada staromajdanska �upa obuhvaæa sedam sela na vrlo velikom podruèju.

Osim sjedi�ta �upe Stari Majdan i Sasine to su jo�: Tarnava, Rieèani,Gomionica, Kljevci, Rost i Suaèa. Zanimljivo je da se u izvje�taju ne navodeobitelji iz Starog Majdana. Ako nije u pitanju obièan previd, onda bi tomoglo znaèiti da tu tada i nije bilo katolika, ali da je �upa zadr�ala svoje ime.

Biskup fra Marko Dobretiæ pohodio je majdansku �upu èak èetiri puta udevet godina, od 1773.-1782., sve u razmaku od po tri godine. Imamo potanjepodatke za dva njegova pohoda. Godine 1776. pohodio je selo �krljevitu,gdje ga je primio �upnik u skromnoj �upnoj kuæici. Tu je 30. i 31. srpnja slu�iosv. misu na otvorenom blizu �upne kuæe i krizmao ukupno 84 krizmanika.Zabilje�eno je da je �upa tada imala 152 bijedne kuæe i 1.278 du�a. Drugi

MarkoviæMatijeviæMihiæ (Mijiæ)Mi�iæMlinareviæPanèiæSalokoviæStojakoviæStojanoviæTadiæTomasoviæTomiæVlainjiæVulinoviæ�draliæ (�draloviæ).


�UPA SASINA

13

Izgradnja treæe crkve u Sasini 1937.-1940.

Dovr�etak gradnje �upne crkve u Sasini 1940.


�UPA SASINA

14

11 B. GAVRANOVIÆ, nav. dj., str. 198.12 Imenik klera i �upah nadbiskupije Vrhbosanske i biskupije Banjaluèke za godinu 1883., str. 68.

put je tu �upu pohodio od 17.-19. srpnja 1779. te krizmao ukupno 92 krizmanikau dva dana. Tom prigodom �upa ima 140 kuæa i 1282 vjernika.

Evo pregleda biskupskih pohoda staromajdanskoj �upi za koje znamo izsaèuvanih matica:Fra Nikola Olovèiæ, biskup 30. 05. 1672.Fra Pavao Dragièeviæ, biskup, ap. vikar 10. 10. 1755.Fra Pavao Dragièeviæ, biskup, ap. vikar 08. 10. 1761.Fra Marijan Bogdanoviæ, biskup, ap. vikar 30. 09. 1768.Fra Marko Dobretiæ, biskup, ap. vikar 06. 07. 1773.Fra Marko Dobretiæ, biskup, ap. vikar 30. 07. 1776.Fra Marko Dobretiæ, biskup, ap. vikar 19. 07. 1779.Fra Marko Dobretiæ, biskup, ap. vikar 25. 06. 1782.Fra Augustin Okiæ, biskup, ap. vikar 01. 08. 1785.(zatim nema vi�e vizitacija do veljaèe 1797. mo�da zbog po�asti kuge)..........Jo� su dvaput dolazili biskupovi delegati u vizitaciju ove �upe:

Dana 10. svibnja 1765. knjige potpisuje biskupov tajnik fra Franjo Vuèeviæprigodom generalne vizitacije, a 26. prosinca 1771. vizitira fra Pavao odDuvna, delegat ordinarija.

8. Prijenos sjedi�ta �upe iz Starog Majdana u SasinuIz do sada objavljenih radova i dokumenata nije posve jasno, kada je

toèno sjedi�te �upe preneseno iz Starog Majdana u Sasinu, jer su autorineprecizni. Gavranoviæ samo kratko ka�e da je to bilo poèetkom 19. stoljeæai to kao posljedica ratova protiv Turaka, kad su katolici morali tra�iti zakloni�tau zaklonjenijim mjestima.11 �ematizam Vrhbosanske i Banjaluèke biskupijeiz 1883. tvrdi da je sjedi�te preneseno iz Starog Majdana u Sasinu �okogodine 1812.�12 I �ematizam Banjaluèke biskupije iz 1892. je neprecizan, teveli da �upa nosi ime Sasina od 1800.,13 �to onda drugi nekritièki prepisuju.


�UPA SASINA

15

13 Schematismus cleri dioecesis Banjalucensis in Bosna pro anno Domini 1892., str. 26.14 B. GAVRANOVIÆ, nav. dj., str. 198 i 200.15 Schematismus cleri...1900, str. 40.

Ipak je to bilo ne�to ranije, tj. 1798. godine, jer od te godine posjedujemomatice vjenèanih i umrlih �upe Sasina, kako je na njima navedeno. Biskupfra Augustin Miletiæ bilje�i 1813. godine Sasinu kao sjedi�te �upe koja jeveoma prostrana: po �est sati u duljinu i �irinu. Tada je ta �upa imala 207kuæa i 1636 vjernika; g. 1829. bilo je 172 kuæe i 1432 vjernika, g. 1855. 190obitelji i 1747 vjernika, 1864. 277 obitelji i 1893 vjernika, a 1877. 218obitelji i 1528 vjernika.14

9. Osnutak dviju novih �upa: Stare Rijeke i StratinskeZa tako veliko podruèje bilo je potrebno vi�e pastoralnih sjedi�ta. Najprije

je 1850. godine osnovana samostalna kapelanija koja je kasnije prerasla u�upu u Staroj Rijeci. Iako je ona slu�beno odijeljena od �upe Volar,obuhvaæala je velik dio nekada�nje �upe Stari Majdan. U maticama kr�tenihstarorijeèke �upe zabilje�eno je da je prvo dijete u toj novoj �upi kr�teno 13.lipnja 1850.

Godine 1871. sasinska �upa je podijeljena. Od nje je odvojena Stratinskakoja je takoðer najprije bila samostalna kapelanija, a zatim posebna �upa. Upredtursko doba na podruèju te �upe su postojale tri crkve: Sv. Luke u Gomionici,Sv. Klare u Melini (gdje je nekoæ postojao i samostan sestara klarisa) i Sv.Lucije u Obrovcu. Njihovi ostatci bili su vidljivi jo� prije stotinjak godina, kakobilje�i �ematizam Banjaluèke biskupije iz 1900.15

10. Sjedi�te �upe opet seli: iz Sasine u Sanski MostMeðutim, pitanje sasinske �upe nije time rije�eno. Sjedi�te �upe bilo je

u Sasini sve do 1884., a onda je odluèeno da se njezino sjedi�te prenese uSanski Most, jer je odatle bilo lak�e upravljati prostranom �upom. Uèinio je to�upnik fra Filip Jazviæ, koji je na desnoj obali rijeke Sane kupio zemlji�te i nanjemu sagradio �upni stan i drvenu kapelicu. Jo� dok je novoosnovanom


�UPA SASINA

16

16 Dopis Zemaljske vlade iz Sarajeva br. 18560/I od 7. IX. 1884. u Biskupijskom arhivu u Banjaluci (u daljnjem tekstu: BABL), br. 96/1884.17 Dopis u BABL-u, br. 37/84. Kad je biskup Markoviæ preuzeo upravu Banjaluèke biskupiju, zapoèeo je novu numeraciju dokumenata; navedeni broj je po Markoviæevoj numeraciji.

Banjaluèkom biskupijom privremeno upravljao nadbiskup Dr. Josip Stadler izSarajeva, upuæena je 3. travnja 1884. molba Zemaljskoj vladi u Sarajevu daiz svoga proraèuna pomogne u izgradnji �upne kuæe u Sanskom Mostu, kamoje trebalo prenijeti sjedi�te �upe Sasina. Vlada se nije �urila s odgovorom,nego ga je uputila nadbiskupu tek 7. rujna te godine. U meðuvremenu jeupravu Banjaluèke biskupije preuzeo biskup Markoviæ, pa je nadbiskup vladindopis uputio njemu u Banjaluku. Vlada je birokratskim jezikom odgovorila daæe razmotriti oportunost takve pomoæi poèetkom sljedeæe godine, ako bi�ispitivanja koja je zapoèela Okru�na oblast ih Bihaæa dala povoljanrezultat�.16 Bio je to poèetak dana�nje �upe Sanski Most.

Upravo kad je biskup fra Marijan Markoviæ u lipnju 1884. preuzeo upravuBanjaluèke biskupije, jedno od prvih pitanja koja je valjalo rje�avati bilo jepitanje gradnje �upnog stana sasinske odn. starodrevne majdanske �upe, jerje stari bio posve dotrajao. To je bila prilika da se sjedi�te �upe prenese napovoljnije mjesto. O tome je bio upitan franjevaèki diskretorij petriæevaèkogsamostana. Na to je diskretorij 10. srpnja 1884. izvijestio biskupa:

�Po Va�oj naredbi broj 4 dd. 17. lipnja o. g., da odluèi ovo Diskretorije,gdje da se gradi �upni stan u starinskoj �upi zvanoj �Majdan� koji je dosadabio u Sasini.

Ovo Diskretorije posla O. predsjednika ove rodovnièke obæine u Sasinu,da toèno stvar izvidi, isti izvidiv�i stvar priobæi nam, da velika veæina puka�eli da se �upni stan iz Sasine u Sanskimost prenese, buduæ je Sanskimostsredina �upe. Mi videæi da bi bila velika korist kako za puk tako i za �upnika,ako se iz Sasine �upni stan u Sanskimost prenese, zato smo prenos istog izSasine u Sanskimost odredili�17

Samo pet dana kasnije, 15. srpnja, biskup Markoviæ �alje dopis �upljanimaSasine kojim odreðuje da se sjedi�te �upe prenese iz Sasine u Sanski Most,te da se tu poène graditi �upni stan i druge potrebne zgrade. Evo razloga


�UPA SASINA

17

�upljani �upe Sasina sa svojim �upnikom 1937. godine

Jakov (lijevo sjedi) i Mirko (stoji desno) Ljevar sa svojim prijateljima 1937.


�UPA SASINA

18

kojima je on vjernicima Sasine protumaèio tu odredbu, �eleæi izbjeæi njihovoprotivljenje takvoj odluci. Razlozi su ovi:

�1. Do sada �upnik u Sasini plaæao je pogodbenu pristojbu za zemlji�tesgrada i stanovanja gospodaru zemlje, gdje protivno u Sanskome Mostu toganeæe biti, jer æe biti na svojoj zemlji.

2. Sami znate da je Sanski Most na ravni i lahko je tamo doæi veæinikrstjana, doèim na suprot Sasina je i najskrajnje selo, i u briegu i strmi.

3. U razmjerju s drugim selima Sasini opet nije tako daleko dolaziti uSanski Most, niti po tom mlogo �tetovanja.

4. Da bude kod Sanskoga Mosta �upni stan, istim (...) oblastim pogodnijaje stvar, na �to se veliki obzir uzima.�18

Zato biskup potièe Sasinjane da uva�e iznesene razloge i poslu�noprihvate ovu odluku.

Sasinski �upnik fra Filip Jazviæ izradio je jo� 11. lipnja 1884. popis vjernikacijele sasinske �upe koji je poslao biskupu Markoviæu, oèito kao pripravu naprijenos sjedi�ta �upe u Sanski Most. Vjerujem da je popis i danas zanimljivpa ga ovdje donosim:

�Popis du�ah za god. 1884. �upe Sasina. Za�titnica sv. Maria u Nebouzne�ena; podne�en Prisv. i Pripo�tov. G.G. Marianu Makroviæu Biskupu uBajnojluci, po O. Filipu Jazviæu �upniku dne 11. Lipnja 1884.

18 Koncept dopisa u BABL-u, br. 38/84 od 15. VII. 1884.

Vjerouèenici sa èasnom 1974.


�UPA

SA

SIN

A

19

Broj tekuæi Broj Broj Broj du�a Broj du�a Skupa Kapele Groblja Daleèinai sela familija o�eniti za prièest bez prièesti svih od matice

1. Sasina matica 80 114 370 242 612 2 2 -2. �kiljevita 31 41 125 83 208 1 1 1½3. Rieèani 4 5 14 9 23 0 1 2½4. Kievo 15 16 48 31 79 0 0 35. Kruari 26 28 88 54 142 1 1 16. Trnova 22 18 69 43 112 1 1 2½7. Poljak 13 18 58 37 95 0 0 18. Sanskimost Varo� 2 2 6 2 8 0 0 1¾9. Kiljevci 46 54 161 92 253 1 1 4½10. Lu�ci 1 3 8 2 10 0 0 611. Toma�ica 17 16 50 35 85 0 0 2½

Sume: 257 315 997 630 1627 6 7

O. Filip Jazviæ, �upnik1 9

19 Popis v. u BABL, god. 1884.

knjiga1 ispravljeno.p6525. 06. 01, 15:52

19

�UPA SASINA

20

11. Osnutak nove �upe u SasiniTako je ostalo do 1914. Buduæi da je �upa bila veoma prostrana, a i broj

vjernika je dobro porastao, pojavila se potreba da i Sasina opet dobije svogasveæenika. Veæ poèetkom 1914., tj. 4. veljaèe izvje�æuje sanski �upnik fraAnto Juriæ biskupa u Banjaluci kako bi bilo najbolje podijeliti sansku �upu.Prema njegovu prijedlogu filijali Sasina pripala bi sela Sasina 145 kuæa,Toma�ica 30 i �krljevita 53, dakle ukupno 228 kuæa. Dio �krljevite i 11 kuæaBo�iæa iz Sasina po tome bi prijedlogu pripalo sanskoj �upi, te bi toj �upiostalo ukupno 330 kuæa.20 Neko vrijeme vodile su se rasprave da li da Bo�iæii dio �krljevite pripadnu Sasini ili Sanskom Mostu, dolazila su biskupu pismaza jedno i drugo rje�enje. Konaèno je biskup 4. srpnja 1914. praktièki ustanovionovu crkvenu jedinicu, samostalnu kapelaniju u Sasini i odredio joj granice.Evo tog dekreta:

�Biskupski Ordinarijat imajuæi pred oèima duhovnu korist puka, �to lak�ui uspje�niju pastorizaciju, kako bi se �to bolje duhovnim potrebama narodaudovoljilo, obna�ao je u sporazumu s franjevaèkim Redodr�avni�tvom zanu�no novoustanovljenoj kapelaniji u Sasini granice zaokru�iti tako da joj ubuduæe imaju pirpadati slijedeæa sela:1. Sasina s Bo�iæima kao sredi�te,2. �krljevita, sva opæina,3. Toma�ica.Sela spomenuta du�na su prema moguænosti pojedinaca doprinijeti zadogradnju �upnog stana i potrebitih �upnih nuzzgrada. Banja Luka, 4. srpnja1914.�21

Meðutim, samo tri mjeseca kasnije biskup je ipak popustio i �upi SanskiMost pripojio Donju �krljevitu i 11 kuæa Bo�iæa iz Sasine.22

20 Dopis �upnika Juriæa u BABL-u br. 114/1914.21 Koncept dekreta u BABL-u br. 556/1914.22 Koncept dopisa br. 744/14 od 7. X. 1914. u BABL-u.


�UPA SASINA

21

Vjenèanje 1929.

Uèenici O� Sasina sa svojim uèiteljima 1935.


�UPA SASINA

22

12. �upne maticeImamo saèuvanu samo jednu knjigu �upnih matica staromajdanske �upe,

i to u jednom svesku matica vjenèanih i umrlih. U maticama vjenèanih te�upe poèetkom 1749. stoji hrvatskim jezikom i pismom (bosanèicom) napisano:�Ovdi se pi�u koi se vinèaju po naredbi Svete majke cark(v)e �upe majdanske�,a u maticama umrlih iz istog vremena: �Ovdi se pi�u pravovirni martvi �upemajdanske�. Matice se èuvaju u arhivu franjevaèkog samostana na Petriæevcu.Matice vjenèanih obuhvaæaju razdoblje od skoro pola stoljeæa: od 20. sijeènja1749. do 3. veljaèe 1797., a matice umrlih od 21. veljaèe 1749. do godine1790. ali neke stranice na kraju nedostaju. Matica kr�tenih te �upe nema usamostanskom arhivu na Petriæevcu, gdje se nalaze gore navedene.�ematizmi iz 1883. i iz 1885. pi�u da su u �upi Sasina matice od 1747. (atreba: od 1749.), a da su starije od tih u fojnièkom samostanu. No, rijeè je ostaromajdanskim maticama.

Meðutim, sasinske matice u u�em smislu rijeèi otvorene su 2. sijeènja1799., kako stoji na prvoj stranici matica umrlih te �upe, a uèinio je to �upnikfra Petar Koziæ, no u tim maticama ima upisanih pokojnika jo� od 10. lipnja1798. U maticama pak vjenèanih upisan je prvi par koji je vjenèan 10.studenoga 1798. I one se èuvaju u samostanskom arhivu na Petriæevcu.

13. Sasinske crkve i �upni stanoviPrvu drvenu crkvu i �upni stan u sasinskoj �upi sagradio je �upnik fra

Andrija Alaupoviæ 1841. uz pomoæ vjernog naroda. Nalazili su se na brijeguzvanom �abar nedaleko od dana�njeg groblja Zimzelena. Meðutim, jedandokumenat iz 1862. spominje da su �ujaci� prije toga imali svoje sjedi�te namjestima zvanim Crkvenac i Budine.23 Trag toj crkvi saèuvan je u nazivutamo�njeg toponima; to se mjesto naime zove �Ujakova njiva�. Bila jeposveæena Svetoj Mariji u nebo uznesenoj. Isti patron te crkve spominje se iu �ematizmima 1885. i 1900., dok onaj iz 1935. navodi taj patron za crkvu uSanskom Mostu, dok za onu u Sasini, koja je u to vrijeme lokalna kapelanija,

23 B. GAVRANOVIÆ, Petriæevac, 219.


�UPA SASINA

23

ne navodi nikakvog patrona. Kada je sasinska crkva dobila novog, sada�njegpatrona, nisam mogao ustanoviti. Ta je crkva nekoliko puta mijenjala svojulokaciju.

Crkva je 1916., za �upnika fra Ante Maèinkoviæa prenesena u dolinu ipodignut drveni zvonik, gdje je veæ postojao �upni stan, sagraðen 1914., aodatle je jo� jednom prenesena èetiri godine kasnije na bre�uljak zvaniBuhin brijeg, s druge strane ceste.

Treæu sasinsku crkvu posveæenu Roðenju Bl. Dj. Marije ili Maloj Gospigradio je �upnik fra Luka Te�iæ 1940., a �upni stan fra Drago Prpiæ 1947. Taje crkva uspjela pre�ivjeti pola stoljeæa, dok nije 28. lipnja 1993. miniranjemposve sru�ena, a ostao je samo dio tornja. Novi �upni stan uz crkvu gradio je�upnik vlè. Adolf Vi�aticki 1978., ali je i on 1992. opljaèkan i spaljen, te jeponovno obnovljen 1998.?

Filijalna crkva u Toma�ici sru�ena je u studenom 1992. godine.

14. Groblja sasinske �upeDana�njem èitatelju, pogotovo onom koji �ivi daleko od zavièaja, bit æe

zanimljivo èuti koja su sve groblja postojala u toj �upi. Listajuæi prve godinesasinskih matica, poèev od 1799. godine, na�ao sam da su se pokojnici te�upe pokopavali na 11 grobalja, i to u: Sasini (Staro groblje), �krljevitoj,Rieèanima, Kijevu, Kljevcima, Gomionici (jedino se za to groblje navodi daje bilo posveæeno sv. Luki), Stratinskoj, Biloj Nedilji (nekoæ: Spahinsko selo,danas: D�evar), Trnavi, Kruharima i na groblju Zimzelena. Sigurno je da suneka od tih grobalja veoma stara; za ono u Biloj Nedilji postoji predaja da jejo� iz predturskog vremena, a jo� uvijek se koristi za ukope.

15. Kanonski pohodi biskupa i krizme u sasinskoj �upiZa svaku je �upu veoma znaèajan dogaðaj dolazak biskupa koji je obièno

prilika da biskup bolje upozna stanje u pojedinim �upama, vidi tamo�njepotrebe, upozori na nedostatke, potakne narod na veæu revnost, pregleda�upne knjige, �to se kratko naziva kanonskim pohodom. Tom se prigodomredovito podjeljuje sakramenat sv. Potvrde ili Krizme. U ono davno vrijeme


�UPA SASINA

24

datum biskup broj krizmanika5. i 6. VI. 1836. Fra Rafael Bari�iæ, ap. vikar 24326. VII. 1840. Fra Rafael Bari�iæ, ap. vikar 227

(na groblju Zimzelena)3.-5. VIII. 1851. Fra Andrija Karaèiæ, ap. provikar 381

(krizmao je tri dana, jer zbog velike oluje neki nisu mogli doæi)10. i 11. VII. 1853. Fra Andrija Karaèiæ, ap. provikar 116

(na groblju Zimzelena)26. �29. VII. 1857. Fra Marijan �unjiæ, ap. vikar 233

(krizmao je èak èetiri dana!)16. i 18. X. 1864. Fra Sebastijan Frankoviæ, ap. vik. 18227. i 28. V. 1869. Fra Pa�kal Vuièiæ, ap. vikar 202

(na groblju Zimzelena)30. VII. 1874. Fra Pa�kal Vuièiæ, ap. vikar 63(U meðuvremenu se od Sasine odijelila �upa Stratinska, pa je krizmanika manje!)5. IX. 1880. Fra Pa�kal Vuièiæ, ap. vikar 175

kad su biskupi zbog lo�ih ili nikakvih puteva, opasnosti od Turaka, epidemijakuge i drugih neprilika rijetko pohaðali �upe, bio je svaki biskupov dolazakprava sveèanost. Pregledavajuæi �upne matiène knjige biskupi su ih potpisivalii odobravali ili eventualno upozoravali na neke nedostatke. Gore su navedenipohodi biskupa iz vremena dok je sjedi�te �upe jo� bilo u Strom Majdanu.

Zahvaljujuæi saèuvanim maticama krizmanih sasinske �upe imamozabilje�ene podatke o kanonskim pohodima biskupa i krizmama u Sasinskoj�upi za razdoblje od 1836. do 1880. godine (nedostaju podaci od poèetkatog stoljeæa od 1836.). U tom je razdoblju bilo u sasinskoj �upi devet takvihpohoda. Biskup bi redovito slavio sv. misu s narodom, ohrabrio ga i potaknuou propovijedi, a onda bi dijelio sv. krizmu i to èesto ne samo jedan dan, jer nebi sve stigao istog dana, ili bi ostao dan-dva odmoriti se, a uvijek bi jo�ponetko pristigao, pa je i njih krizmao. Kod nekoliko krizmi upisano je da je tobilo na groblju Zimzelena na otvorenom, gdje je u blizini bio i �upni stan, akod drugih stoji samo da je to bilo u sasinskoj �upi, no èini se da su i oneuglavnom bile na istom mjestu. Iz podataka o broju krizmanika vidljivo je i daje rijeè o velikoj �upi. Evo tog pregleda:


�UPA SASINA

25

24 Èini se da je biskup Gariæ dijelio krizme u Sasini takoðer 1935. i 1940. godine, ali nam nedostaju matice krizmanih iz tog razdoblja. Dio podataka dobio sam od �upnika mr. fra Ive Orlovca, sada�njeg upravitelja �upe Sanski Most i Sasina, kojemu ovom prigodom srdaèno zahvaljujem. Ostali nam nisu dostupni.

Otada pa do 1914. krizme i kanonski pohodi bili su u novom sjedi�tu�upe u Sanskom Mostu, gdje su krizmani i kandidati iz Sasine i okolnih sela.

16. Krizme nakon osnutka �upe u SasiniPrva krizma nakon osnutka �upe odnosno samostalne kapelanije u Sasini

bila je u Sasini 19. srpnja 1919., kada je biskup fra Jozo Gariæ krizmao 162krizmanika.

Isti je biskup 21. kolovoza 1925. pohodio Sasinu i krizmao 375 krizmanika.I 13. srpnja 1930. biskup Gariæ vizitirao je �upu Sasina i krizmao 219

krizmanika.24

Prva krizma nakon Drugog svjetskog rata bila je u Sasini 11. svibnja 1948.kad je biskup Smiljan Èekada krizmao 889 krizmanika.

Nakon pet godina bila je krizma koju je 8. kolovoza 1953. imao biskup Dr.Dragutin Èelik, kad je krizmao 105 vjernika. Te je godine biskup Èelik protjeraniz Bosne kad je htio imati krizmu u �urkovcu kod Ljubije i tom prigodom te�kozlostavljan od nahu�kane �napredne omladine�.

Biskup Èelik jo� je jednom imao krizmu u Sasini u godini svoje smrti.Dana 10. srpnja 1958., samo mjesec dana prije smrti, krizmao je u Sasini 315krizmanika.

Biskup Alfred Pichler prvu je krizmu u Sasini imao 11. kolovoza 1963. kadje bilo 268 krizmanika.

Sljedeæa krizma bila je 27. kolovoza 1967. kad je krizmanika bilo 149.Krizmu je podijelio generalni vikar mons. Branimir �upanèiæ.

Nakon èetiri godine krizmu je opet dijelio biskup Pichler u Sasini 29.kolovoza 1971. i tom je prigodom krizmao 236 vjernika.


�UPA SASINA

2625 Matica krizmanih �upe Sasina iz toga vremena èuva se na Petriæevcu

17. Prikaz (stanje du�a) sasinske �upe 1858. godineU saèuvanoj matici krizmanih zabilje�eni su i podaci o broju vjernika u

�upi iz godine 1858.25 Buduæi da su to najstariji poznati nam podaci iz te�upe, ovdje ih takoðer donosimo. Navedeni su posebno odrasli vjernici, tj.oni koji su veæ primili prvu prièest, posebno manja djeca i njihov ukupni broj,te broj obitelji i udaljenost od crkve odn. sjedi�ta �upe u satima hoda.

selo obitelji odraslih djece ukupno udaljenostSasina 87 384 217 601 -Gomjonica 34 145 76 221 5 hKievo 7 28 17 45 2Kljevci 15 94 78 172 4 ½Kladovita 10 37 27 64 ¼Kruhari 19 64 66 130 1 ½Stratinska 40 141 102 243 3 ½�eovci 5 26 24 50 1�kljevita (!) 30 104 62 166 1 ½Tarnava 15 64 33 97 2Tramo�inja 7 16 14 30 2Timar 8 23 7 30 1 ½Ukupno 287 1086 723 1849

Spomenimo da prema sliènom izvje�taju iz matica krizmanih �upa Sasina,godine 1880., tj. nakon �to je od nje odijeljena Stratinska ima 241 obitelj s821 prièe�æenom osobom i 534 djece, dakle ukupno 1.355 vjernika. U Sasinite godine postoji crkvica, a kapelice (vjerojatno grobljanske) postoje dvije uSasini, te po jedna u Kruharima, �kiljevitoj (!) i Trnavi.


�UPA SASINA

27

(gore) Petrovo 1975. (dolje) �upna crkva u Sasini 1965.


�UPA SASINA

28

18. Kretanje broja vjernika sasinske �upePrema �ematizmima Banjaluèke biskupije mo�emo slijediti kako se kretao

broj vjernika u �upi Sasina.Godine 1883. tu je �ivjelo 230 obitelji: Na�alost, ne navodi se ukupan

broj vjernika, a ima ih u ovih 12 sela: Sasina, Kievo, Kladovita, Kljevci,Kruari, Poljaci, Rieèani, Sanski Most, �krljevita, Timar, Tramo�nja i Trnava.

Godine 1885. �upa ima 1.627 katolièkih vjernika, a �ive u 11 sela. Nespominju se sela Kladovita, Timar i Tramo�nja, a navode se nova: Lu�ci iToma�ica.

Godine 1892. �ematizam sva spomenuta sela, pa i samu Sasinu, navodekao dio �upe Sanski Most, dok se sasinska �upa uopæe ne spominje ni kao�upa ni kao samostalna kapelanija. Sela je i tada 11; ne spominje se Timar,a novi su Krkoevci. Vjernika je ukupno 1.924.

Godine 1900. ponavlja se isti sluèaj kao i 1892. Te godine u �upi SanskiMost �ivi 2.397 vjernika u 13 sela. Nova su sela u kojima ima katolika:Bo�njaci i Lu�ani.

�ematizam iz 1935. vodi Sasinu kao lokalnu kapelaniju koja ima 2.146katolika i to u tri sela: Sasina, �krljevita i Toma�ica (dok istovremeno �upaSanski Most ima 3.289 katolika).Godine 1939. sasinska �upa ima 2.345 vjernika.

Zadnji �ematizam koji donosi broj katolika po pojedinim selima ove�upe je onaj iz 1960., pa ovdje ispisujem te podatke. Spomenute godine jeu sasinskoj �upi ukupno 2.502 vjernika, i to je najveæi broj vjernika koji je ta�upa imala. Po selima ima te godine kako slijedi:

�abarice 387 vjernikaRudine 170Bo�iæi192Toma�ica 305Gornje selo 285

�umari 254�krljevita 451Lujiæi 252Matijeviæi 206.

Godine 1974. broj vjernika je u laganom opadanju i iznosi 2.350.


�UPA SASINA

29

Do godine 1991. broj je opao na 1.600 vjernika.Bilo bi zanimljivo analizirati ove brojeve, no za to ovdje nemamo

moguænosti, ali neka ostanu saèuvani za buduæa vremena.

19. Duhovna zvanja iz staromajdanske odnosno sasinske �upeÈinjenica je da je taj nekoæ èisto katolièki kraj Crkvi dao puno duhovnih

zvanja. Govoreæi o franjevaèkom samostanu u Kamengradu spomenuli smoimena nekih sveæenika. Imena veæine od njih nikada neæemo ni saznati. Nosmatram korisnim zabilje�iti imena onih koja sam prona�ao listajuæistaromajdanske i sasinske matice. Iz razdoblja kad je sjedi�te �upe bilo uStarom Majdanu nai�ao sam na ove sveæenike:1. Fra Matija Sediæ iz Gomionice, kapelan je u Starom Majdanu od 1749.2. Fra Stipan Æosiæ iz Majdana, spominje se 1760.-tih godina3. Fra Grgo Èavloviæ iz Sasine, kapelan u Starom Majdanu oko 1783-1786.4. Fra Petar Koziæ iz Stratinske (?), �upnik je u Starom Majdanu u dva navrata: od 1798.-1802. i 1806.-1809., a god. 1786. je socius parochi5. Fra Marijan Grgiæ iz Sasine, bio mjesni kapelan u Staroj Rijeci 1860.- 1862., a umro je u Ivanjskoj.

I nakon odvajanja ove �upe od Sanskog Mosta 1884. godine, �upaSasina dala je vi�e duhovnih zvanja i to kako sveæenika, tako i redovnica.Donosimo njihov popis s godinama roðenja (i smrti).

a) Sveæenici1. Fra Marko Mariæ 1843.-1886.2. Fra Bosiljko Ljevar 1896.-1989.3. Fra Vlado Ljevar 1918.-1993.4. Fra Josip Bo�iæ roð. 25. 07. 1937.5. Fra Dujo Ljevar roð. 02. 02. 1940.6. Fra Drago Ljevar roð. 18. 10. 1952.7. Vlè. Josip Ljevar roð. 1962., sveæ. Münchenske bisk. (Njemaèka)8. Vlè. Marko Vukoviæ roð. 18. 10. 1963., sveæ. Kotorske biskupije


�UPA SASINA

30

b) Èasne sestre

1. S. Marija Ljiljana Grgiæ (krsno ime Gina), milosrdnica2. S. Mirela Ilièiæ (Nevenka), Kæeri Bo�je ljubavi3. S. Suzana Knjeginjiæ (Anka), milosrdnica4. S. Marija Miroslava Ljevar (Anka), milosrdnica5. S. Ignacija Tomiæ (Mara), franjevka6. S. Emanuela Tutiæ (Nevenka), Klanjateljica Krvi Kristove7. S. Jelka Vulinoviæ (Anða), milosrdnica

20. Staromajdanski i sasinski �upniciPrema saèuvanim maticama donosimo ovdje popis �upnika staro-

majdanske, odn. sasinske �upe. Evo popisa onih dok je sjedi�te �upe bilo uStarom Majdanu (ponegdje nedostaje listova u maticama, pa su podacidjelomièno manjkavi)!1. Fra Matija Sediæ, iz Gomionice kapelan je u Starom Majdanu ................................................. 1749.2. Fra Ivan Ivankoviæ .................................... (ne navodi se slu�ba) 1750.3. Fra Filip Gabriæ, iz La�ve potpisuje se i kao �upnik i kapelan.................................. 1751.-1754.4. Fra Tomo Miletiæ .......................................................... 1754.-1757.5. Fra Stipan Kovaèeviæ, iz Livna ........................................ 1758.-1760.6. Fra Frano Bla�eviæ ...................................... (slu�ba nepoznata) 1761.7. Fra Bono Livljaniæ ......................................................... 1764.-1765.8. Fra Franjo Blekiæ? ......................................................... 1765.-1767.9. Fra Nikola Aniæ iz B.Luke ............................................... 1767.-1771.10. Fra Ambrozije Vuèkoviæ ................................................ 1772.-1775.11. Fra Jerolim Milakoviæ ................................................... 1775.-1781.12. Fra Josip Valentiæ od Ivanjske ....................................... 1781.-1784.13. Fra Petar Skuljeviæ od Travnika ..................................... 1785.-1785.14. Fra Petar Æosiæ iz Volara .............................................. 1785.-1787.15. Fra Bernardin Dobretiæ ................................................. 1787.-1797.


�UPA SASINA

3126 Mat. umrlih �upe Sasina èuva se na Petriæevcu.

Nakon prijenosa sjedi�ta �upe iz Starog Majdana u Sasinu:

1. Fra Petar Koziæ ............................................................. 1798.-1802.2. Fra Anto Vuèeviæ .......................................................... 1803.-1806.3. Fra Petar Koziæ .............................................. 1806.-1809. (drugi put)4. Fra Toma Stipeljeviæ iz Kotora ........................................ 1809.-1816.5. Fra Franjo Lau� ............................................................ 1816.-1818.6. Fra Ivan Vido�eviæ od Livna ........................................... 1818.-1820.7. Fra Mato �ekimiæ .......................................................... 1820.-1823.8. Fra Pavao Alaupoviæ ..................................................... 1823.-1824.9. Fra Nikola Glavoèeviæ .................................................... 1824.-1925.10. Fra Marijan Koziæ ........................................................ 1825.-1827.11. Fra Andrija Alaupoviæ .................................................. 1828.-1836.12. Fra Mato Antunoviæ ..................................................... 1837.-1839.13. Fra Lovro Tadiæ ................................ 1839.- ?, bilje�i se kao kapelan14. Fra Petar Baniæ-Kasalo .............................. 1856. je �upnik Sasinski;(dalje nemamo podataka)

Dvadesetog kolovoza 1856. umrla je u �upnoj kuæi u Sasini Marija Baniæ-Kasalo, roð. Marianoviæ, majka �upnika Petra, u dobi od 61 godine i pokopanana groblju Zimzelena.26

Nakon obnove �upe u Sasini:

1. Fra Anto Maèinkoviæ ..................................................1914.-1917.2. Fra Vojislav Æuriæ ....................................................... 1917.-1918.3. Fra Franjo Valentiæ .................................................... 1918.-1921.4. Fra Anto �eremet ...................................................... 1921.-1924.5. Fra Anto Juriljeviæ ..................................................... 1924.-1926.6. Fra Julijan Jurkoviæ .................................................... 1926.-1928.


�UPA SASINA

32

7. Fra Anto �eremet ...................................... 1928.-1930. (drugi put)8. Fra Jako Biliæ ............................................................ 1930.-1933.9. Fra Anto Katava ........................................................1933.-1937.10. Fra Luka Te�iæ .......................................................... 1937.-1943.11. Fra Miroslav Buzuk ........... 1943.-1944. (zatim �upnik iz San. Mosta)12. Fra Dragomir Prpiæ .................................................... 1945.-1953.13. Fra Luka Komljenoviæ ................................................ 1953.-1955.14. Fra Viktor �akiæ ......................................................... 1955.-1964.15. Fra Anto Vidakoviæ .................................................... 1964.-1967.16. Fra Vlado Tomiæ .......................................................1967.-1969.17. Vlè. Marko Arabad�iæ .................................................1969.-1971.18. Vlè. Nikola Mato�eviæ .................................................1971.-1973.19. Vlè. Vinko Puljiæ .............. 1973.(danas nadb. Vrhbosanski i kardinal)20. Vlè. Adolf Vi�aticki .................................................... 1973.-1981.21. Vlè. Vladimir Tomiæ ...................... 1981.-1992. (zatim bez �upnika)22. Vlè. Marijan Stojanoviæ .............................................. 1993.-1995.23. Fra Ivo Orlovac ......................................... (upravlja iz San. Mosta)

21. Sasinski �upnici � muèenici na�eg vremenaDvojica su sasinskih �upnika muèenièki zavr�ili svoj �ivot. Bili su vjerni

pastiri svog stada i zaslu�ili su da im se saèuva uspomena, te da ih vjernici�tuju kao prave kr�æanske muèenike. Iznijet æemo ovdje ukratko njihove �ivotnepodatke.

Prvi je fra Luka Te�iæ-Pisariæ koji je bio sasinski �upnik �est godina, od1937. do 1943. Roðen je 29. studenoga 1893. u �abarima, �upa Ivanjska kodBanjaluke. �kolovao se u Ivanjskoj, Visokom i Sarajevu. U franjevaèki redstupio je 15. srpnja 1911. Za sveæenika je zareðen 16. srpnja 1916. u BanjojLuci. Kao sveæenik djelovao je u Jajcu, Kiseljaku, Novom �eheru, �imiæima,Volaru i Sasini. Sa svojim vjernicima sagradio je crkve u �imiæima i Sasini.Bio je pravi narodni èovjek, a bavio se i pisanjem. Bit æe da je to komunistimanajvi�e i smetalo. Partizani su ga uhitili, muèili i ubili u Prijedoru upravo na


�UPA SASINA

33

27 M. KARAULA, �rtve i muèenici, Stradanja bosanskih franjevaca u Drugom svjetskom ratu i komunizmu, Sarajevo, 1999., str. 115-116;A. ORLOVAC, Banjoluèki martirologij, Sveæenici Banjoluèke biskupije � �rtve ratova dvadesetog stoljeæa, Banja Luka-Zagreb, 1999., str. 118.28 Dokumenti o protunarodnom radu i zloèinima jednog dijela katolièkog klera, Zagreb, 1946, str. 286, sl.

Badnjak, 24. prosinca 1944., skupa s jo� osmoricom katolika.27

Drugi je fra Miroslav Buzuk, krsnim imenom Mato, roðen 15. o�ujka1906. u Bri�evu, �upa Stara Rijeka. Nakon osnovne �kole, gimnaziju jezavr�io u Visokom, a bogoslovski studij u Sarajevu. Postao je èlan franjevaèkogreda 13. kolovoza 1925. Za sveæenika je zareðen 22. prosinca 1928. uSarajevu. Obavljao je vi�e sveæenièkih du�nosti: bio je �upni i samostanskivikar na Petriæevcu, �upnik u Doljanima, Volaru i Sasini (1943.-1944.), tegvardijan u samostanu Plehan kod Dervente. Nije posve pouzdano utvrðenovrijeme i mjesto njegove muèenièke smrti. Knjiga Dokumenti o protunarodnomradu (�)28 donosi zapisnik o saslu�anju fra Miroslava s datumom 17. prosinca1944., dakle je uhiæen veæ prije Bo�iæa. Optu�ili su ga zajedno s prijedorskim�upnikom vlè. Josipom Böckmannom zbog navodne �pijuna�e. Premamaticama umrlih �upe Sanski Most, partizani ga strijeljali na Gredi kod

fra Luka Te�iæ-Pisariæ fra Miroslav Buzuk


�UPA SASINA

3429 M. KARAULA, nav. dj., str.40-41; A. ORLOVAC, nav. dj., str. 103.

Sanskog Mosta 21. veljaèe 1945. zajedno s Böckmannom. I �ematizamBanjaluèke biskupije iz 1960. ima taj datum njihove smrti. Èini se da su tipodaci najtoèniji. Nije jo� imao ni 39 godina.29

22. Vjernici i sveæenici - �rtve ratova 20. stoljeæa u �upi SasinaProteklo 20. stoljeæe ostat æe zabilje�eno kao najtragiènije u povijesti

�upe Sasina. Tri su rata ostavila znatno tragiènije posljedice nego cijelotursko doba. Do sada, koliko znamo, nije sustavno istra�ivano niti objavljenostradanje vjernika te �upe niti u prvom svjetskom ratu (1914.-1918.), niti onih,osobito brojnih, u drugom svjetskom ratu (1941.-1945.) i poraæu, a èak ni onihiz najnovijeg rata, iako na podruèju �upe Sasina ratnih djelovanja nije nibilo. Za prvi svjetski rat nije nam danas, zbog nedostatka dokumenata isvjedoka, moguæe takva istra�ivanja provesti. Meðutim za druga dva rata biloje moguæe na temelju (makar i nepotpunih) �upnih matica i svjedoèanstavapre�ivjelih prikupiti barem veæi dio imena stradalih, iako to ni izdaleka nijepotpun broj. Ovdje ga objavljujemo iz pijeteta prema tim �rtvama, od kojihsu najbrojniji (a u najnovijim tragiènim zbivanjima iskljuèivo!) nedu�ni civili.Dakako da je velik broj i vojnika koji su pripadali razlièitim vojskama, alinjihova imena donosimo, ne ulazeæi u potanje analize; uostalom svi su oni�rtve ratova na ovaj ili onaj naèin.

A) �RTVE DRUGOGA SVJETSKOG RATA IZ �UPE SASINASasina1. BANOVIÆ, JURO, nestao u ratu2. BARAÆ, ANTE, sin Nike, poginuo3. BARAÆ, JURO, sin Nike i Marije r. Jagar, roð. 1926. u Sasini, nestao 1945.4. BARAÆ, MATO, Jose i Slavke r. Matiæ roð. 1926. u Sasini-�abarica,

odveden od kuæe i nestao 1945.5. BILIÆ, PETAR, Marijan i Marije r. Tamaz, r. 1919. u Sasini, nestao 1943.


�UPA SASINA

35

6. BO�IÆ, ANTO, sin Nike, poginuo7. BO�IÆ, BARI�A, nestao u ratu (mo�da: BARTUL, Jure i Janje r.

Komljenoviæ, mu� Ru�e r. Bo�iæ) 30

8. BO�IÆ, BO�KO, nestao u ratu9. BO�IÆ, DRAGUTIN, Marijana, r. 1909. u Sasini-�umarima, mu� Joze

(�!) r. Buha nestao 1944.10. BO�IÆ, MARIJAN, Marijana i Perke r. Popoviæ, r. 01. 10. 1919., mu�

Janje r. �ehiæ, nestao nakon 1945.!11. BUZUK, fra MIROSLAV, �upnik, r. 15. 03. 1906. na Bri�evu, �upa Stara

Rijeka, strijeljan od partizana 21. 02. 1945.12. ÈAVLOVIÆ, MILE, Mate i Jele r. Komljenoviæ, iz Sasine-�umari, nestao

1945.13. ÈAVLOVIÆ TADE, +1945.14. DAKIÆ, FRANJO, poginuo kod Bos. Novoga (mo�da: Polje i Mare r.

Mariæ, r. 02. 10. 1916., mu� Mare r. Koziæ)15. DAKIÆ, IVO, posinak Ru�e r. Tomiæ, r. 1912., nestao 1945.16. DAKIÆ, LUCIJA, ubijena u Busnovima iduæi u Prijedor po sol17. DAKIÆ, MARIJA (mo�da: Mara Dakiæ r. Koziæ, kæi Ive Koziæa i Kate r.

Zekiæ iz Sasine, r. 02. 02. 1920., �ena Frane Dakiæa)18. DAKIÆ, RU�A, ubijena u Busnovima iduæi u Prijedor po sol19. DAKIÆ, VINKO, Marka i Lucije r. Krakiæ, r. 01. 09. 1916. u Sasini, mu�

Kate r. Koziæ, potkivan èavlima i ubijen u Sanskom Mostu 1943.20. GRGIÆ, ANTO, Petra i Ru�e r. Tukariæ, r. 1920., mu� Marije r. Tomiæ,

nestao 1945.21. GRGIÆ, MILE, Jure, r. 1906. u Sasini-�umarima, mu� Janje r. Matiæ,

nestao 1945.22. HORVAT, ANTE, poginuo23. ILIÈIÆ, MATO, Ilije i Vide r. Èavloviæ, nestao u ratu24. ILIÈIÆ, PERO, Ilije i Vide r. Èavloviæ, nestao 1945.25. IVIÈIÆ, JURO, sin Ante i Ru�e r. Vulinoviæ, r. 17. 10. 1920. u Sasini-

�abarica, mu� Slavke r. Ljevar, nestao26. IVIÈIÆ, NEDILJKO, sin Jose, poginuo kod Bosanske Krupe


�UPA SASINA

36

27. IVIÈIÆ, PERO, sin Franje?28. JOLIÆ, MARIJA roð. ILIÈIÆ, 34. god., roð. u Sasini, ubijena 02. 03. 1944.

u Baltinim Barama29. JURIÈIÆ, JANDRO, sin Jure, nestao u ratu30. JURIÈIÆ, JOSO, Grge i Ane r. Rajkoviæ, r. 12. 05. 1911. u Sasini-�umarima,

mu� Delfe r. Ivièiæ, nestao 1945.31. JURIÈIÆ, JURO, Grge, r. 1906. u Sasini-�umarima, mu� Marije r. Mariæ,

nestao 1945.32. JURIÆ, JOZO33. KLARIÆ, ANTE, sin Bla�a, nestao u ratu34. KLARIÆ, ANTE, Ladana i Marije r. Zekiæ, r. 1921. nestao 1945.35. KLARIÆ, FRANJO, sin Stjepana, nestao u ratu36. KLARIÆ, LADAN, zvani Knez, nestao u ratu37. KLARIÆ, MARIJA, ubijena u Busnovima iduæi u Prijedor po sol38. KLARIÆ, STJEPAN, sin Stjepana, nestao u ratu39. KNE�EVIÆ, ANTE, roð. 1924., nestao 1945.40. KNE�EVIÆ, PETAR, nestao u ratu41. KNE�EVIÆ, ZDRAVKO, nestao u ratu42. KNJEGINJIÆ, MARKO, Mate i Anðe r. Bo�iæ, r. 11. 06. 1908., mu� Mire r.

Mato�, nestao u ratu43. KOMLJEN, IVO (brat Mile), nestao u ratu44. KOMLJEN, MILE (brat Ive), nestao u ratu45. KOZIÆ, ILIJA, sin Jakova, nestao u ratu46. KOZIÆ, LADISLAV �LADAN�, Ante i Mare r. Ivièiæ, r. 07. 09. 1906. u

Sasini, mu� Anðe r. Tukera, a u drugom braku vjenèan 1944. s Anðom r.Èavloviæ, nestao 1945.

47. KOZIÆ, MARTIN, sin Petra, nestao u ratu48. KOZIÆ, MATO, nestao u ratu49. KOZIÆ, MILE, ubijen na Razboju50. KOZIÆ, PETAR, nestao 1945.51. KOZIÆ, PETAR, bez noge, nestao u ratu52. LIÈANIN, JOZO, nestao u ratu (mo�da: Nike i Ru�e r. Ljevar, r. 27. 09.


�UPA SASINA

37

1909. u Sasini, mu� Cvitke r. Matiæ)53. LIÈANIN, NIKOLA, Ive i Marije r. Mandiæ, r. 1924., mu� Kate r. Mato�,

nestao 1945.54. LOVRIÈIÆ, DUJO, sin Marijana, nestao u ratu55. LOVRIÈIÆ, LJUBICA, dijete, kæi Filipa i Kaje r. Ivièiæ, roð. 1940., nestala

1942.56. LOVRIÈIÆ, NEDILJKO, Jure i Anðe r. Banoviæ, r. 09. 09. 1908. u Sasini-

�abarica, mu� Antonije r. Tamar, nestao 1945.57. LOVRIÆ, ANTE, Mijata, r. 1923. nestao 1945.58. LOVRIÆ, IVO, Pere i Lucije �arèeviæ, r. 12. 02. 1914. u Sasini-�umarima,

mu� Marije r. Kaurinoviæ, nestao 1942. u Sanskom Mostu59. LOVRIÆ, LUKA, mu� Paule roð. Èengiæ, roð. 14. 05. 1893. u Sasini,

ubijen 06. 07. 1945. od nepoznatih osoba60. LUJIÆ, ANÐA, Eugena i Kate r. Èavloviæ, roð. 01. 11. 1924., nestala

1945.61. LUJIÆ, BONE, sa Rovina62. LUJIÆ, ILIJA, Jure, odveden od kuæe i nestao 1945.63. LUJIÆ, JANDRO, Jure i Marije r. �aliæ, r. 04. 12. 1911., mu� Anðe r. Zekiæ,

nestao na Istoènom frontu 1943.64. LUJIÆ, MATO, sa Rovina65. LUJIÆ, PERO, zv. PEJO, Marijana i Lucije r. Ljevar, r. 03. 04. 1914., mu�

Jelice r. Pranjiæ, odveden od kuæe i nestao 1945.66. LUJIÆ, VINKO, Eugena i Kate r. Èavloviæ, roð. 24. 01. 1922., nestao

1945.67. LJEVAR, JAKOV, sin Nike, roð. 1907. u Sasini-�abarica, mu� Lucije r.

Lovrièiæ, poginuo 1944. kod Bos. Novog68. LJEVAR, LJUBOMIR, Ferde i Janje r. Lovrièiæ, roð. 27. 11. 1921., mu�

Marije r. Juriæ, nestao 1944. kod Udbine69. LJEVAR, MARA, Petra, civil, ubijena u �u�njaru, San. Most70. LJEVAR, MARIJAN, Ive i Ane r. Jandrijeviæ, r. 05. 11. 1914., mu� Sofije r.

Bo�iæ, ubijen u Sasini71. LJEVAR, MARKO, Mate, ubijen u Sasini


�UPA SASINA

38

72. LJEVAR, MILE, Nike i Mare r. Bo�iæ, r. 02. 04. 1915. u Sasini, mu� Roker. Baraæ, Bleiburg

73. LJEVAR, MIRKO, sin Nike, civil, ubijen 1945. u �u�njaru, Sanski Most74. LJEVAR, PERKA75. LJEVAR, SREÆO, sin Nike, roð. 1909. u Sasini-�abaricama, mu� Marije

r. Turiæ, nestao 1945. kod Bos. Novog76. MAD�O, MARKO, roð. 1919., nestao 1945.77. MAJDAND�IÆ, MARKO, Nikole i Ru�e r. Koziæ (Had�an) iz Sasine-�umara,

nestao 1945.78. MAJDAND�IÆ, VINKO, sa Razboja, odveden od kuæe i nestao79. MANDIÆ, ANTE, ubijen u Sasini80. MANDIÆ, FILIP, Ante? i Anðe, r. 1924., nestao 1945.81. MARIÆ, ANÐA82. MARIÆ, ANTO, poginuo u Bobiji kod Ivanjske (mo�da: Ive i Anðe r. Mandiæ,

r. 02. 07. 1916., mu� Cvitke r. �ehiæ)83. MARIÆ, ANTO, mu� Anðe roð. Dakiæ, 50 god., roð. u Sasini, ubijen 26.

11. 1945. od nepoznatih osoba84. MARIÆ, JAKOV, poginuo kod Bos. Novog85. MARIÆ, MARIJA, ubijena u Busnovima iduæi u Prijedor po sol86. MARIÆ, MARIJAN, Stipe i Vide r. Koziæ, r. 21. 10. 1909. u Sasini-

�umarima, mu� Kate r. Ivièiæ, nestao 1945.87. MARIÆ, MATO, poginuo kod Bos. Novog88. MARIÆ, STIPO, roð. 26. 12. 1921. u Sasini-�umarima, sin Ante i Verke r.

Mandiæ, mu� Sofije r. Buha, nestao 1942.89. MARIÆ, ZDRAVKO, poginuo kod Bos. Novog90. MARKANOVIÆ, MARIJA91. MARKEZIÆ, IVO, Ive i Kate r. Kne�eviæ, r. 05. 07. 1920., Sasina � Gornje

Selo, mu� Ru�e r. Koziæ, nestao 1945.92. MATIJEVIÆ, IVO, odveden od kuæe i nestao (mo�da: Pere i Ru�e r. Sediæ,

r. 17. 08. 1912., mu� Nevenke r. Tomiæ)93. MATIJEVIÆ, LUKA (mo�da: sin Marka i Mare r. Grgiæ, r. 24. 06. 1909., mu�

Kate r. Klariæ)


�UPA SASINA

39

94. MATO�, BLA�, Stipe i Lucije r. Matiæ, r. 1925. u Sasini � Gornje Selo, nestao 1945.95. MATO�, FILIP, Jerka i Mande r. Komljenoviæ, r. 27. 12. 1914., mu�

Jele r. �aliæ, nestao 1945.96. MATO�, RAFO, sin Ladana, r. 1908., mu� Tereze r. Koziæ, vj. 1928.,

nestao na Istoènom frontu97. MATO�, LADAN, odveden od kuæe i nestao (mo�da: VLADAN, Stipe i

Ru�e r. Grgiæ, r. 1885., mu� Kate r. Jeliæ)98. MATO�, SMILJAN99. MIHIÆ, ANTO, Petra i Ivke r. Senjiæ, r. 14. 04. 1916. u Sasini, mu� Anke

r. Ljevar, poginuo u Sasini100. MIJAD�IKOVIÆ, IVO, Ante i Juste r. Mijatoviæ, r. 11. 02. 1922. u Sasini,

mu� Antonije r. Topiæ, poginuo u Sasini101. MIJAD�IKOVIÆ, JAGO, Kladovita102. MIJAD�IKOVIÆ, NIKO, Ante i Juste r. Mijatoviæ, poginuo u Sasini103. MIJAD�IKOVIÆ, RAJKO, sin Mate, nestao u ratu104. MIJAD�IKOVIÆ, TADIJA, Mate i Kate r. Rukavina, r. 05. 10. 1914.,

mu� Ane r. Kaurinoviæ, nestao u ratu105. MIJAD�IKOVIÆ, ROKO106. MIJAD�IKOVIÆ, VIDA107. �ALIÆ, LUKA, Jose i Kate r. Lujiæ, r. 1919. u Sasini � Gornje Selo,

nestao 1945.108. �ALIÆ, PEJO, Jose i Kate r. Lujiæ, r. 1914. u Sasini � Gornje Selo,

nestao 1945.109. �ALIÆ, STIPO, roð. 1910. u Sasini-�umarima, mu� Milke r.

Komljenoviæ, vj. 1929., nestao u ratu110. �EHIÆ, MARIJA, ubijena u Busnovima iduæi u Prijedor po sol111. �EHIÆ, MARKO, sin Mile, nestao u ratu112. �EHIÆ, MILE, roð. 1925. u Sasini, poginuo 23. 04. 1944. u borbi s

komunistima u Kotor Varo�u113. TE�IÆ-PISARIÆ, fra LUKA, �upnik u Sasini, roð. 29. 11. 1893. u

�abarima, �upa Ivanjska, partizani ga muèili i ubili na Badnjak, 24. 12.1944. u Prijedoru


�UPA SASINA

40

114. TOMIÆ, MARKO, Jure i Delfe r. Ljevar, r. 27. 03. 1914., mu� Ljubice r.Matiæ, ubijen u Sasini

115. TOMIÆ, NIKO, Jure i Delfe r. Ljevar, r. 05. 10. 1911., mu� Jele r. Lujiæ,ubijen u Sasini

116. TOPIÆ, MILE, odveden od kuæe i nestao117. TUKARA, MARIJAN, nestao u ratu118. TUTIÆ, ILIJA, sin Luke, nestao 1945.119. VULINOVIÆ IVO, Tome i Anðe r. Èavloviæ, r. 27. 06. 1920. u Kladovitoj,

mu� Veselke r. Lujiæ, poginuo120. ZEKIÆ, BONE, iz Sasine-Kladovite, ubijen u �u�njaru, Sanski Most121. ZEKIÆ, LUKA, iz Sasine-Kladovite, nestao u ratu122. ZEKIÆ, MIRKO, iz Sasine-Kladovite, nestao u ratu

�krljevita

1. HORVAT, PERO, r. 1893., mu� Anðe r. Markanoviæ, vjenèani 1912., nestao2. ILIÈIÆ, MARIJAN, mu� Ru�e roð. Tutiæ, 49 god., roð. u �krljevitoj, ubijen

20. 02. 1946. (!) od nepoznatih osoba3. ILIÈIÆ, MARKO, Ive i Kate r. Tutiæ, roð. 1926. u �krljevitoj, nestao 1945.4. KAURINOVIÆ, GRGO, roð. 05. 06.1920. u �krljevitoj, sin Ive i Delfe r.

Èavloviæ, mu� Lucije r. Stojiæ, nestao (1943. ili 1945.)5. KAURINOVIÆ, JANJA roð. NIKIÆ, �ena Ive, 28 god., r. u �krljevitoj, ubijena

02. 03. 1944. u Baltinim Barama6. KAURINOVIÆ, MARIJAN, roð. 1898. u �krljevitoj, sin Marijana i Anðe r.

Èavloviæ, mu� Marije r. Ivièiæ, ubijen u o�ujku 1945. od nepoznatih osoba,pokopan 14. 03. 1945. u �krljevitoj

7. KOMLJENOVIÆ, JOSO, roð. 26. 01. 1915. u �krljevitoj, sin Ive i Kate r.Tutiæ, mu� Vide r. Kaurinoviæ, nestao 1945.

8. MAD�O, MARKO, Stipe i Vide r. Ilièiæ, r. 04. 05. 1919. u �krljevitoj, mu�Janje r. Tukara, nestao 1945.

9. TUKARA, ANTO, sin Bartula i Marije r. Ilièiæ, r. 17. 01. 1920. u �krljevitoj,ubijen 01. 03. 1941.


�UPA SASINA

41

10. TUKARA, IVAN, roð. 09. 09. 1912. u �krljevitoj, mu� Lucije r. Komljenoviæ,ubijen 01. 03. 1941.

11. TUTIÆ, GRGA, sin Ive, roð. 1914. u �krljevitoj, nestao 1945.12. TUTIÆ, JOSIP, mu� Anðe roð. Tadiæ, roð. 1904. u �krljevitoj, ubijen 20.

02. 1946. (!) od nepoznatih osoba13. TUTIÆ, JURO, sin Stipe, roð. 1906. u �krljevitoj, mu� Lucije r. Mi�iæ,

nestao 1945.14. TUTIÆ, KARLO, sin Jose, roð. 1912. u �krljevitoj, mu� Antoje r. Ilièiæ,

nestao 1944.15. TUTIÆ, PETAR, mu� Marije r. Komljenoviæ, roð. 1904., u �krljevitoj,

ubijen 02. 03. 1946. (!) od nepoznatih osoba

Sru�eni spomenici na groblju ZIM-ZELENA, 21 travnja 1996. (grob fra. Drage Prpiæa)


�UPA SASINA

42

31 Popis je raðen na temelju matica umrlih i Stanja du�a �upe Sasina te sjeæanja nekoliko starijih �upljana. Popis sam slo�io abecednimredom po pojedinim selima, zbog bolje preglednosti.

Ovdje nisu popisane izbjeglice iz Sasine koje su masovno umirale u �upi Dolina kod Bosanske Gradi�ke kamo su se bile sklonile, i tood gladi, velike studeni i bolesti. U popis su uneseni samo izravno ubijeni ili nestali, koji su takoðer pobijeni.

Broj je svakako puno veæi, jer nemamo potpune matice umrlih. Godi�te 1942. ne postoji u tim maticama uopæe; ostala godi�ta postoje,a uno�eni su u nju dijelom i pokojnici iz �upe Stratinska. Treba imati na umu da je �upa neko vrijeme bila gotovo posve raseljena, a ubijenasu èak dva sasinska �upnika: fra Luka Te�iæ-Pisariæ i fra Miroslav Buzuk, te onaj u susjednoj �upi Stratinska: fra Danijel Bri�evac. Po svemuizgleda da je to u matice pisano naknadno, pa sigurno nedostaje puno imena. Pravo je èudo da su i ova saèuvana! Zadatak je svih Sasinjana,gdje god danas �ivjeli, prikupiti podatke i upotpuniti ovaj popis. Nevine �rtve nisu zaslu�ile da budu prepu�tene zaboravu; one zaslu�uju na�esjeæanje, po�tovanje i molitvu.

Toma�ica1. KAURINOVIÆ, ANÐELKO, Mile i Lucije r. Jandrijeviæ, r. 29. 02. 1909. u

Toma�ici, mu� Kate r. Topaloviæ, nestao 1945.2. KAURINOVIÆ, MATO, roð. u Toma�ici, Duje i Ivke r. Zekiæ, r. 16. 07.

1923., mu� Anðe r. Grgiæ, nestao 1945.3. KOMLJENOVIÆ RUDE, Luke i Marije r. Mato�, r. 26. 03. 1905. u Toma�ici,

mu� Finke r. Hrvat (bio u jo� dva braka: s Anðom r. Mariæ, pa s Mandomr. Mijad�ikoviæ i konaèno s Finkom!), nestao 1945.

4. POPOVIÆ, ANTO, mu� Perke roð. Bo�iæ, roð. 13. 01. 1898. u Toma�ici,masakriran i ubijen 15. 07. 1941.

5. POPOVIÆ, IVO, Ante i Perke, r. 1928. u Toma�ici, nestao 1945.6. TOPALOVIÆ, MILE, te�ak, mu� Anðe, roð. u Toma�ici, ubijen 13. 05.

1945.7. ZEKIÆ, FERDO, Ive i Ru�e r. Kne�eviæ, r. 28. 09. 1921. u Toma�ici, mu�

Sofije r. Kaurinoviæ, nestao 1945.8. ZEKIÆ, RU�A roð. KOMLJENOVIÆ, �ena Mate, roð. u Toma�ici, strijeljana

04. 12. 1947.31

WWWWW


�UPA SASINA

43

B) �RTVE RATA 1992.-1995. GODINE IZ �UPE SASINA

Èak su 24 nedu�ne �rtve iz sasinske �upe ubijene bez ikakva razloga ipovoda u razdoblju 1992.-1995. godine, samo zato �to su bili katolici iHrvati, svoji na svome, a na�li su se na putu neèijim zloèinaèkim planovima.Pritom nisu po�teðene ni �ene, a veæina mu�karaca bila je mlaðe dobi.Posebno je tragièan bio Du�ni dan, 2. studenoga 1992., kada je devetmu�karaca, �upljana ove �upe, bez ikakvih ratnih djelovanja okrutno ubijenou �krljevitoj. Evo imena svih �rtava koja su dosad prikupljena.

1. BANOVIÆ, JOSIP, sin Ive i Marije roð. Ilièiæ, r. 14. 10. 1971., u �krljevitoj,ubijen 02. 11. 1992. u �krljevitoj

2. BARAÆ, MATO, r. 08. 03. 1932. u �krljevitoj, mu� Kate r. Vraniæ,umirovljenik, �ivio u Kruharima, ubijen na putu kuæi 19. 10. 1992.

3. BO�IÆ, MARKO ubijen u zaseoku �umari noæu 29./30. 11. 1992.4. ÈAVLOVIÆ, MILKA, kæi Florijana i Lucije r. Mato�, kuæanica, roð. 05. 10.

1933. u �krljevitoj, ubijena u svojoj kuæi noæu 02. 08. 1992.5. ÈAVLOVIÆ, MIROSLAVA, sestra Milke, kuæanica, r. 03. 10. 1937. u

�krljevitoj, ubijena u svojoj kuæi noæu 02. 08. 1992., zajedno sa sestrom6. ILIÈIÆ, TADE, r. 1932. u �krljevitoj, mu� Zorke r. Tomiæ ubijen pred kuæom10. 07. 1992.7. KAURIN, MARTIN, roð. 24. 02. 1952. u �krljevitoj, ubijen 21. 11. 1994.

na svom imanju u �krljevitoj8. KOMLJEN, FERDO, ubijen u zaseoku �umari noæu 29./30. 11. 1992.9. LJEVAR NIKO, roð. 21. 02. 1929., mu� Ru�e r. Kneginjiæ, umro 22. 06.

1993. od zadobivene rane10. NIKIÆ, PERO, sin Marka, roð. 18. 06. 1959. u �krljevitoj, mu� marije r.

Ilièiæ, ubijen 02. 11. 1992. u �krljevitoj (Glamo�nici)11. NIKIÆ, �ARKO, sin Martina, roð. 28. 01. 1958., u �krljevitoj, mu� Marije

r. Stojiæ, ubijen 02. 11. 1992. u �krljevitoj (Glamo�nici)12. POTALEC, TOMO, sin Josipa, roð. 1950., iz �krljevite, ubijen 02. 11.

1992. u �krljevitoj


�UPA SASINA

4432 Popis je raðen na temelju Matica umrlih �upe Sasina i odgovarajuæih izvje�taja.

13. STOJIÆ, IVO, roð. 22. 07. 1929. u �krljevitoj, policajac u mir., mu�Ankice r. Baliæ, pronaðen mrtav u svojoj kuæi 20. 11. 1994. s prostrijelnomranom u sljepooèici14. �ALIÆ, DRAGINJA iz Toma�ice ubijena 05. 12. 1992. u Toma�ici15. �ALIÆ, MARA iz Toma�ice, ubijena 05. 12. 1992. u Toma�ici16. TADIÆ, DRAGAN, sin Nikole i Marije r. Kaurinoviæ, mladiæ, roð. 03. 06.1967. iz �krljevite, ubijen 02. 11. 1992. u �krljevitoj (Glamo�nici)17. TADIÆ, KARLO, sin Marka, r. 16. 06. 1952. u �krljevitoj, mu� Jele r.Egred�ija, ubijen 02. 11. 1992. u �krljevitoj (Glamo�nici)18. TOPALOVIÆ, ILIJA iz Toma�ice, ubijen 25. 10. 1992. u Toma�ici19. TOPALOVIÆ, IVO, r. 1943. u Toma�ici, odveden iz svoje kuæe i ubijen24. 10. 1992. u Toma�ici20. TOPALOVIÆ, MILE iz Toma�ice, ubijen 05. 12. 1992. u Toma�ici21. TOPALOVIÆ, PERO iz Toma�ice, ubijen 05. 12. 1992. u Toma�ici22. TUTIÆ, ANTE, sin Ive, iz �krljevite, ubijen 02. 11. 1992. u �krljevitoj23. TUTIÆ, BONO, sin Mate i Dragice r. Grgiæ, roð. 26. 08. 1937., u �krljevitoj,ubijen 02. 11. 1992. u �krljevitoj24. TUTIÆ, IVO, sin Nikole i Dragice r. Vranjiæ, roð. 23. 06. 1931. u �krljevitoj,ubijen 02. 11. 1992. u �krljevitoj.32

WWWWW


�UPA SASINA

45

ZakljuèakKratko skicirana sudbina katolika ovoga kraja i njhove Crkve na primjeru

�upe Sasina u ovom prikazu vjerno oslikava sudbinu dobrog dijela katolikaBosne i Hercegovine. Relativna blizina sjedi�tu Rimskog carstva i prirodnabogatstva ovih krajeva, osobito rudna, �to je jo� onda bilo poznato, uvjetovalisu rano �irenje i ukorijenjenje kr�æanstva u ovim krajevima jo� u antièko doba.Bujni procvat Katolièke crkve nakon doseljenja i pokr�tenja Hrvata smnogobrojnim crkvama, �upama i samostanima u tom prelijepom dijeluonda�nje Hrvatske obilje�io je srednjovjekovnu povijest tih krajeva. Nokatolièanstvo je tu, jer drugih vjera i konfesija tu nije u to doba bilo, do�ivjelogotovo potpuni slom padom pod tursku vlast. Uni�tene su cijele pokrajine,biskupije, samostani i �upe, a ono malo pre�ivjelih katolika bilo je prisiljenobje�ati u zabaèenija mjesta kako bi saèuvali �ivu glavu i svoju vjeru. Da se usanskom bazenu, u koji spada i Sasina, katolièanstvo kako-tako saèuvalo imamozahvaliti i rudnom bogatstvu tih krajeva, �to su Turci koristili, a trebali su im zapreradu rude i katolici iz tih krajeva i osobito srednje Bosne, koji su bili struènjaciu tome, a koji su se doseljavali u ove krajeve, pa su im Turci davali èak iodreðene olak�ice. No, èim je nestalo Turaka, broj se katolika stao poveæavati,djelomice prirodnim prira�tajem, buduæi da je natalitet bio vrlo visok, a dijelomdoseljavanjem, osobito iz Dalmacije i Like. Ratovi 20. stoljeæa zaprijetili suposvema�njim uni�tenjem katolika tih krajeva, osobito izgon 1995. kada jemeðu tolikim drugima i sasinska �upa svedena na ostatke ostataka. No dosada�njepovijesno iskustvo i na�a vjera ipak nas uèe optimizmu, kojega se, kao ni svogazavièaja, ni u ovom sluèaju ne �elimo odreæi. Ovaj rad je mali prilog u tomesmjeru.

vvvvv


�UPA SASINA

46

Die FolgerungDurch das Beispiel der Pfarre Sasina, die das Shicksal des großen Teils

der Katholiken in Bosnia und Herzegovina sehr treu dargestellt, sieht mansowohl das Schicksal der Katholiken diser Region als auch ihrer Kirche.

die Relative Nähe von der Sitzung des Römischen Reiches und dernatürlichen Erzreichtums und Einwurzelung des Christentums in dieser gegennoch in der Antik.

Nachdem die Katholiken eingewandert sind und nachdem sie getauftworden waren bezeichnete man dass als das Aufblühen der KahtolischenKirche in diesem wunderschönen Teil des damaligen Kroatiens mitzahlreichen Kirchen, Pfarren und Klöstern des Mittlesalters in dieser Region.

Als die Türken die Macht übernahman, hatte der Katholizmus fast denganzen Krach erlebt, weil es dort keine anderen Religionen oder Konfessionengab.

Die ganze Region, Bistümer und Klöster wurden zerstört, und die wenigenüberlebenden Katholiken mussten fliehen um ihr Leben und ihre religion zuretten.

Dank dem von den Türken gebrauchten Erzreichtums dieser Gegend istder Katholizmus in dem Sanischen Bassin, das auch die Sasina einschließt,größtenteils erhalten worden. Die Türken brauchten auch die aus Mittel-Bosnien Immigrierende, weil sie Experten für Erzverarbeitung waren unddeswegen bekamen sie von den Türken sogar verschiedene Privilegien.

Aber, sobald die Türken weggingen, begann die Zahl der Katholikenzuzunehmen, einerseits weil die Natalität sehr hoch war und anderseits wegender Einwanderung besonders aus Dalmatien und Lika.

die Kriege des 20. Jahrhunderts bedrohten mit der allgemeinen Zerstörungder Katholiken dieser Gegend, besonders die Vertreibung im Jahr 1995, alsdie Sasinische Pfarre, unter so vielen anderen Pfarren, auf Ruinenherabgeführt wurde.

Die historiche Erfahrung und unsere Religion lehren uns trotz all dem,optimistisch zu bleiben, denn Optimismus und Heimat sind etwas, worauf wirin keinen Fall verzichtern wollen.


�UPA SASINA

47

SummaryThe example of the parish Sasina gives us a general outline of the

Catholics� life in this area and of their church�s destiny. It faithfully illustratesthe history of most of the Catholics in Bosnia and Herzegovina.

The relative nearness to the centre of the Roman Empire and the area�smineral resources stipulated the expansion of Christianity and inveterasy inthe ancient times of this region. After the immigration and christening of theCroats, the prosperity of the Catholic Church with so many churches, parishesand convents in this beautiful area of historical Croatia, marked the MiddleAges in this region.

Nevertheless, the Catholicism was nearly destroyed after the Turks hadovertaken the authority, because there was no other religions in that time.The whole regions, dioceses, convents and parishes were destroyed and thefew of the survived Catholics were forced to run away to the remote places inorder to save their lives and religion.

We are to thank the mineral resources used by the Turks that the Catholi-cism in the Sana-basin, which also includes Sasina, was kept from decay.

The Turks needed also the immigrating Catholics from that region, espe-cially from middle Bosnia, because they were experts in manufacturing of theminerals and that�s why even some privileges were given to them.

As soon as the Turks were gone, the number of Catholics began to in-crease, on the one hand because the natality was very high and on the otherhand because of the immigraton, espcially from Damatia and Lika.

The 20th century wars threatened the complete destruction of the region�sCatholics, especially the 1995 banishment, when among all other parishesthe Sasina-parish was brought down to mere ruins.

Nevertheless, our historical experience and our religion teach us how tostay optimistic and so together with our homeland this optimism grows intosomething that we are not willing to give up


�UPA SASINA

48Sru�ena crkva �upe Sasina 28. lipnja 1993.


�UPA SASINA

49

SJEÆANJE FRA BOSILJKA LJEVARA

Roðen sam u Sasini kod Sanskog Mosta, 3. VI. 1896. na Tijelovo. Mojiroditelji i dva brata moga oca, Josan i Niko, �ivjeli su kao jedna brojnaseljaèka zajednica. Moga oca, po imenu Mato, svi su zvali Maæun. Majki jebilo ime Marija, r. Tomiæ.

DjedANTO (TUNJA)

NIKO MATO JOSANDjeca: Djeca: Djeca:

1. Delfa 1. Marijan 1. Petar2. Luka 2. Jela 2. �imo3. Mile 3. Jure 3. Dragica4. Vida 4.+ Zorka 4. Jakov5. Anto 5.+ Petar 5. Anka6. Sreæko 6. Petar 6. Bosiljka7. Jakov 7. Ferdinand 7. Ru�a8. Mirko 8. Janja

Nikina �ena bila je Marija Bo�iæ iz Krkojevaca, a Josanova Ru�a, roð.Matiæ iz Gornjeg Sela.

Ljevari su doselili od Livna u drugoj polovici 18. stoljeæa. Zvali su seErcezi kojih i danas ima u Livnu i okolici. Prezime Ljevar nastalo jevjerojatno od nepravilnog izgovora Livnjaci-Ljevnjaci-Ljevari ili kako nekihoæe � od njemaèke rijeèi Gießer (lijevci) jer su talili (lijevali) �eljeznurudu. Smatram da je prvo mi�ljenje vjerojatnije od drugoga.


�UPA SASINA

50

�to ih je potaklo da napuste livanjski kraj i ovamo dosele, ne bih znao, alimogu nazrijevati: U turskoj carevini u ono doba, a i prije i kasnije, sve dookupacije Bosne 1878. nije bilo poredka. Sjetimo se �esnaestog stoljeæakada su djedovi Gradi�æanskih Hrvata napu�tali svoje domove i ognji�ta izauvijek odselili ne bi li spasili goli �ivot. Iz Like i Primorja odlaze od 1520.do 1527. Godine 1532. � 1538. sa podruèja Kupe, oko 10.000. Godine 1537.- 1547. sa podruèja Une i Kupe, 40.000. Godine 1565. - 1579. sa podruèjaKladu�e i Slunja oko 60.000. To su veæe skupine a pojedinci i manje skupinenisu mogli seliti daleko nego su iz Bosne preko Dinare bje�ali u Dalmaciju,preko Une u Liku i preko Save u Slavoniju. Luka Vukaloviæ u Martiæevojpjesmi ne moguæi podnositi turskoga zuluma, odmeæe se u hajduke i priodlasku opra�tajuæi se sa svojom Ljubom, koja je pred porodom ka�e:

Ljubo moja ti moje uzdanjeAko Bog da pa mu�ko porodi�Lijepo ime Vide nadjeni muNe bi l� bolje vidjevao dane,

Neg �to mu ih vidjevo babajko.

Mo�e se reæi da su na�i krajevi kroz cijeli srednji vijek bili ratno podruèje,gdje se haraèilo, ru�ilo, �arilo i palilo. U tursko doba tko nije htio preæi naislam, nije mu bilo dobro. Narod se sa puteva sklanjao u brda i zato na�egasvijeta nema nastanjena po plodnim ravnicama osim u Posavini, a i tamo suuglavnom doseljenici iz drugih krajeva. Svijet je ti�tila, i treæina i, desetinakoja se davala begovima i spahijama pa je uslijed krajnjega siroma�tvamorao seliti trbuhom za kruhom. Vjerujem da su bje�ali sa svojih obitavali�tane samo oni koji su skrivili vlasti te bje�ali u druge krajeve da zabace trag,nego i siromasi koji su u ratnim nepogodama ostali beskuænici. Istini za voljumoram napomenuti da je turska vlast sa rudarima lijepo postupala. Trebalojoj je �eljeza. Prièao mi je pokojni otac da su rudari plaæani u zlatu. LivanjskiErcezi su to saznali vjerojatno preko sveæenika da rudari bolje, bogatije iudobnije �ive nego ostali svijet.


�UPA SASINA

51

Ti su se livanjski Ercezi zauvijek oprostili od svojih koji ostaju i doselili,kako sam spomenuo, u Sasinu polovicom 18. stoljeæa. Negda�nji Sasi bili sudjelomièno, ili odselili, ili se asimilirali sa domaæim svijetom tako da na njihpodsjeæaju samo izvjesne njihove rijeèi i izrazi i jedan jedini njihov potomak,Egerd�ija odnosno Egred�ija, kako ga naziva domaæi svijet. Egred�ije sudo�li od grada Egera, a njihovi potomci stanuju u Sasini izmeðu Lujiæa iBaraæa.

Brzo nakon dolaska u Sasinu, vjerojatno ne na�av�i zaposlenja, neki suLjevari odselili u okolna sela Banje Luke te ih danas ima u Motikama,Prijeèanima, Zalu�anima, Stranjanima, Petriæevcu i samom gradu.

Poznato im je da su doselili iz Sasine.Otac moj imao je sestru Ru�u, koja je bila udana za nekoga Tomiæa koji

je dosta rano umro, a ostalo iza njega dvoje djece, Tomo i Klara. Kao udovavratila se sa djecom braæi i provela neko vrijeme kod njih, a onda se udala za(pokojnoga) Peru Banoviæa u Kruhare u blizini Sanskoga groblja Grede. Sinjoj Tomo bio dugo vremena zaposlen kod banjaluèkog trgovca MarijanaMarkezinoviæa, a onda se vratio u Kruhare. Klara se kao djevojka udala za IvuBanoviæa, sina Matina, u Jandrijeviæe. Mu� joj Ivan odselio u Ameriku, a onasa dvoje mu�ke djece ostala kod svekra Mate. Kad je umrla, ja sam vodionjezin sprovod na kruharskom groblju.

Moj djed Tuna ima je brataMatulu

Anto Jurko Ivan

Djeca Djeca Djeca1. Mato 1. Ru�a 1. Anto2. Ivo 2. Joso 2. Cico

3. Lucija4. Jela5. Joso


�UPA SASINA

52

Anto Antiæ stanovao je u Dolini, Ivan u Stranama, a Jurko pokraj Tunjinekuæe.

O Matuli kasnije op�irnije.Djed Tunjo umro je u proljeæe 1905. godine. Vraæajuæi se iz �kole kod

Kla�nice, susretnem Niku, sina Lukaæa Tomiæa i on me odvoji od ostalihuèenika, potiho mi saopæi da mi je djed umro, a on ide �upniku da dojavinjegovu smrt. Dobro se sjeæam da je sljedeæega dana do�ao �upnik fraVladimir Matija�eviæ i njegov mladi kapelan fra Jozo Lopareviæ i vodilisprovod na groblje Zimzelen.

Djed Tunjo pod stare dane nije mogao obavljati te�kih poljskih poslova,nego je èuvao ovce. Dobro se sjeæam kako doðe jednoga jesenskoga danakuæi pa kaza da mu je vuk zaklao jednu ovcu. Umro je u devedesetoj godini�ivota kako sam vidio u Matici umrlih u Sanskom Mostu.

Po�to je zajednica bila brojna, sa preko dvadeset osoba, otac i strièevipodijelili su poslove tako da je otac vodio trgovinu, stric Josan ljeti stoku iupravljao glavnom kuæom, dok je stric Niko ljeti i u proljeæe vodio brigu oobradi zemlji�ta, a zimi u treæoj kuæi sa svojom porodicom timario stoku u�talama.

Goveda, ovce, koze i svinje imale su svoje èobane. Kako je osnovna�kola bila daleko u Sanskom Mostu, �enska djeca, a neka i mu�ka, nisupohaðala �kolu, zato su morala èuvati stoku, blago, (sermiju), kako se to ondanazivalo. Ovce i koze ljeti su noæu spavale u torovima ograðenim ljesama, agoveda u oborima ograðenim �ivokama. Torovi i obori su premje�tani svremena na vrijeme da stoka svojom mokraæom i izmetinama tori (gnoji)zemlju. Svinje su imale svoje svinjce, ljeti kod kuæe a ujesen u �umi naRavnama gdje su se hranile bukovim �irom. Na vrhovima Sasine nalazile se�ume obrasle stoljetnim bukvama koje su gotovo svake godine raðale obilno�irom pa su svinje sve dok nije zapao duboki snijeg, nalazile obilnu hranu. Utim �umama bilo je i vukova i divljih svinja pa su svinjari morali trajno biti naoprezu. Ako bi se neke svinje previ�e udaljile da ih èuvar nije imao na oèima,on bi pograbio jedno malo prase koje bi u njegovim rukama skièalo pa bi seudaljena krmad odmah sjatila oko èuvara i roktala. Svinje uhranjene �irom


�UPA SASINA

53

imale su silovnu mast, zato su im nakon �ira jedan mjesec davali kukuruze, aonda prodavali. Kod torova je bila i mala koliba u kojoj je spavao jedan èuvarsa psom na lancu pred kolibom.

Dok nisam po�ao u osnovnu �kolu, èobani su me znali sa sobom povesti,a naroèito sestra Jela koja je èuvala goveda. Strina Marija je èuvala koze pame je na Blagovijest povela sa sobom kada smo uhvatili malu lisicu koja jebrzo uginulo. Kad me jednom �imo, sin strica Josana, poveo sa sobomèuvati svinje, u Kosama iznad Kruhara me zagubio. Oko dva sata popodnenastupila je gotovo posvema�nja pomrèina sunca. Ja sletim na cestu pa,misleæi da idem kuæi, zabasam u Kruhare. Jedan me èovjek naðe na putugdje plaèem pa me naveèer dovede kuæi. U mojim mladim danima Ljevari suimali oko 15 goveda, 25 svinja, preko 70 ovaca i oko 30 koza.

U trgovini moga otac prodavale su se namirnice, duhan i petrolej. Kakoje Sasina dosta udaljena od Sanskog Mosta, sama je vlast htjela da se otvoritrgovina i povjeri jednoj pouzdanoj osobi. U trgovini na vidnom mjestu visjelaje dozvola za rad. U Sasini je bilo i sirotinje koja nije imala dovoljno �ita, pase �ito za nju pristiglo iz Slavonije smje�teno u trgovinu. Maæun je izdavaoto bra�no bez naplate, ali je bilje�io i dotièni koji je primio, morao je odraditina dr�avnom poslu. Kad nije imao kupaca, znao je ljeti izaæi na obli�njenjive i pomoæi u poljskom poslu. Duæan je bio u mjestu koje se zvalo �abar.Bio je to zapravo jedan lijepo izgraðeni èardak koji je u svome donjemdijelu, gdje je bio duæan i jo� jedna poveæa prostorija mjesto zida imaomasivna, lijepo obraðena brvna, a na katu zid sa tri sobe i ognji�te na kojemusu se ljeti pekli mladi janjci i jarad, potom prodavali.

Glavna kuæa u kojoj se objedovalo bila je u brdu, od èardaka udaljenaoko 300 m iznad jednoga Grabika. Kod objeda se nastojalo da svi budunavrijeme. Ljeti se jelo èetiri puta zbog te�koga posla (doruèak, ruèak, u�inai veèera), inaèe triput, bez u�ine. Jelo se za jednom okruglom drvenomsofrom sjedeæi na poniskim trono�nim stoèiæima. Jelo se iz drvene zdjele i�licama koje su obièno bile izraðene od crveni �ljivova drveta. Majstori su ihprodavali pazarnim danom u gradu. Uvijek se molilo prije i poslije jela. Jelase juha, pura, grah, krumpir, kupus, razne pite, pilad sveèanijim zgodama,


�UPA SASINA

54

bungur p�enièni i od kukuruza, omaè te mlijeko kiselo i slatko, kruh p�eniènii jeèmeni, a ponajvi�e kukuruzov i sir. Mlijeka je bilo u izobilju, jer je bilomnogo stoke koja se muzla. Maja je bila obièno najstarija �enska kojoj sudruge pomagale. Jelo, a posebno kruh, se cijenilo i nije se rasipalo. Kruh sekuvao u naævama iznad dolafa u koji se stavljalo oprano posuðe, na ognji�tuu kuæi se pekao kruh pod �eljeznim saèom, a pite i ostalo pod pekom koja jebila �ira i ni�a od saèa. Saèovi, lonci i ostalo posuðe kupovalo se pazarnimdanom u gradu. Lonci su bili zemljani. Na ognji�tu je danom trajno gorjelavatra koja se veèerom zapretala u lug da se do sutra saèuva �ar, jer je �ibicabila rijetkost. Iznad ognji�ta na jednoj drvenoj spravi visio je kotao u kojemuse kuhala pura, varilo mlijeko, ako ga je bilo previ�e, i hrana za stoku. Kuæesu bile pokrivene bukovom daskom, a na krovu otvori kao mali prozorèiæi kojisu se zvali bad�e, a otvarali su se da se kroz njih propu�ta dim. Na tavanu sesu�ilo meso od zaklane marve i visjeli vijenci bijeloga i crvenoga luka. Kadbi vani bilo previ�e studeno, oko ognji�ta se sjedilo i grijalo. Osim glavnekuæe, svaki braèni par imao je i svoju zgradu u kojoj je bio braèni krevet gdjese ljeti spavalo i dr�alo u spremi�tu odijelo roditelja i njihove djece. KodLjevara glavna kuæa je bila prizemnica; dio u kome se objedovalo bio je odjakih bukovih ili hrastovih brvana, a dio u kome se spavalo bio je pod tavanom.Spavalo se na slami preko koje je bila prostrta ponjava istkana od lana(ketena) ili konoplje, a i pokrivaè je bio ponjava. U sredini sobe uza zid bilaje ugraðena peæ zvana furuna u kojoj se zimi lo�ilo. Slama na kojoj sespavalo, mijenjala se s vremena na vrijeme.

Napominjem ovdje da su Ljevari klali samo jednu uhranjenu svinju, alisu zato klali po nekoliko ovaca i koza i njihovo meso su�ili. Hranili su se ivoæem. U mojim mladim danima imali smo dosta stabala kru�aka, jabuka,tre�anja i �ljiva. Sve je to dobro raðalo, a stric Niko iskopao je u strani pokrajkuæe rov, oblo�io ga daskama i spremio za zimnicu raznoga voæa pa nastokom zime èesto iznenadio dobrim jabukama zelenikama i mu�kinjama.

Dok sam bio u treæoj godini �ivota umrla mi je baka Anica i roðennajmlaði brat Ferdinand. Ta sam dva dogaðaja iz najranije mladosti zapamtio.

U Ljevarevoj zajednici vladala je ozbiljnost. Slu�alo se starijega bez


�UPA SASINA

55

pogovora. Otac Maæun i dva strica slagali su se i voljeli. Nikada se nisuprepirali niti svaðali, a niti prigovarali jedan drugome. Svaki je od njih svojui bratsku djecu jednako volio i za njih se skrbio. Vjerske du�nosti strogo su sevr�ile. Veèernja i jutarnja molitva nikada se nije propu�tala. Pod molitvom sekleèalo. Veèernja i jutarnja molitva trajala je po prilici dvadesetak minuta, aobavljala se po moguænosti kad je zvonilo na pozdrav Gospin. U starija dobapo svr�etku molitve, mlaðarija je ljubila predmolitelja u ruku. Taj obièaj vr�ise i sada na Badnjak. Iako je �upa Sanski Most bila udaljena oko 7 km, ipakse nedjeljom i zapovjednim blagdanima pohaðalo sv. Misu. Oni koji supohaðali sv. Misu, zvali su se misari. Oblaèili su posebno misarsko odijelo.Iduæi crkvi i vraæajuæi se, pjevali su veselo i razdragano. Ako su djeca napravilakakav izgred ili prekr�aj, ka�njavana su vi�e rijeèima da ih se izru�i, nego�ibom koja je uvijek bila u pripravnosti za te�e izgrede. Majke su zaranaupozoravale djecu da se ne smije psovati ni sramotno i bezobrazno govoritijer Bog sve vidi i èuje �to se govori. Vjeronauku se posveæivala pa�njanaroèito u korizmi. Postovi su se strogo odr�avali. Ni bolesnicima se nijedavala mrsna hrana. Mjesto masti o postu se tro�ilo maslinovo ulje. U mojojranoj mladosti postilo se i petkom i subotom, o kvatrama, srijedom i uoèizapovjednih blagdana.

Dok je jo� �ivio djed Tunjo, zimi pred spavanje �ene su duboko u noæsjedile i radile ruèni rad, a jedan od mu�kih morao je pjevu�eæi naglas èitatiiz Jukiæeve pjesmarice junaèke pjesme te sam tako jo� u najranijoj mladostisaznao za Mijata Tomiæa i njegova sestriæa maloga Marijana, za Kostre�Haramba�u i Ðemu Brðanina, za Muju od Kladu�e i njegova brata, gojenogHalila, Ivu Senjanina, Smiljaniæa Iliju, Valjevca Tadiju i napokon, za lièkogmustajbega Talu Budalinu. Djed je poznavao sadr�aj pjesama pa kad jedo�lo do borbe i obraèuna meðu junacima uzviknuo: «Sad æe biti, �to æebiti.« Ne sjeæam se da su Ljevari za moje mladosti po noæi i�li tuðim kuæamana sijela i prela.

Svi stanovnici Sasine bili su kmetovi kad su napustili rudarsko zanimanjeosim Ljevara, a za�to su oni bili izuzeti, nije mi poznato; mo�da zato �to suse u poèetku bavili samo rudarstvom i �to je na njihovom posjedu u �abaru


�UPA SASINA

56

bila primitivna talionica �eljezne rudaèe limonita smje�tena gdje je kasnijesagraðen mlin vodenica, koji je sada napu�ten. Do ljevaonice doveden jebio vodeni jaz koji je kasnije slu�io za mlin. Od strunoga �ita i kukruza davalase desetina i treæina begovima i spahijama. Na iskrèenim njivama sijalo seproso koje su vlasnici nazivali proha. Tako za prvu godinu a kasnije ostala�ita. Kad je �ito po�njeveno i sadjeveno, dolazili su procjenitelji zvani desetarii procjenjivali koliko se ima dati begu, odnosno spahiji. Za desetara su uzimaniljudi po�teni, savjesni i ozbiljni pa je i moj otac Maæun bio desetar. Veæ umojoj mladosti osjetio sam da æe kmetstvu brzo odzvoniti kao �to je feudalizmuna Zapadu veæ odzvonilo. Nakon prvoga svjetskog rata Jugoslavija je kmetstvodokrajèila posvema. Dobro sam zapamtio kako kod na�ega susjeda MarijanaLovrièiæa na harmanu kod vr�idbe sjedi begov sluga i èeka da begov diodobije i otjera, a domaæica ga lijepo dvori.

Rudarsko zanimanje napustili su ne samo Ljevari, nego i svi Sasinjaniodmah iza okupacije 1878. Izgleda da su ih vojska i oficiri austrijski odvratilida se ne bave tim izli�nim zanatom, jer æe ih u novim prilikama industrijski�eljezni proizvodi dotjerati na prosjaèki �tap svojom solidno�æu, brzinomproizvodnje i jeftinoæom pa su ih uputili da krèe �ume i preðu na ratarstvo istoèarstvo. Rudarski je posao zaista bio te�ak. Drveni ugalj koji nije imaosnage da temeljito iscijedi rudu proizvodili su sami rudari. Samo kad rudarinisu prevlaèili rudu iz Toma�ice i sa ortova do talionica, mogli su sprematidrveni ugalj. To je bilo ovako.

Nedavno sam boravio u �imiæima iznad Ivanjske kod Banje Luke i nasvoje oèi gledao kako se dobiva drveni ugalj. Ponajprije se sasijeèe bukovo,hrastovo ili grabovo drveæe da se osu�i kroz dva-tri mjeseca da mo�e lak�esagorijevati, okre�e se, zatim izre�e na debla duga otprilike tri metra ili ne�tovi�e. Dok se debla su�e, priprema se mjesto gdje æe biti �e�nica. To je mjestoizgledalo kao gumno harman gdje se vr�e �ito. Kad je sve bilo spremljeno,od sredine toga harmana poèelo se slagati debla u krug uspravno jedno uzdrugo. Kad je sve bilo naslagano, izgledalo je kao jedan krnji sto�ac ili stogsijena pri vrhu presjeèen. U sredini je ostavljena �upljina da se mo�e ubacitivatra, a okolo odozgo sve se oblo�ilo zemljom. Vatra se ubacila odozgo u


�UPA SASINA

57

�upljinu i drveæe je poèelo gorjeti. Gorjelo je otprilike dva tjedna. Svakodnevnose nadziralo da li se sve odvija u redu. Kad sve sagori, ostavi se da se ugaljohladi, a onda se otkloni zemlja i odvozi ugalj. Kad bi �imiæani u Banju Lukudotjerali ugalj i prodali ga kupcima, u gostionici bi se okrijepili. Pri povratkuja�uæi na konjima prijedorskom cestom, samostanu bi pjevali jadikovke kao:

Sveta kuæa, bijeli manastireProsti nama na�e polomije.

Mjesto gdje se �eznica kadila (palila), zvalo se upina.Kad su stanovnici Sasine napustili rudarstvo, demontirali su naprave iz

ljevaonice i stavili ih u jednu prostoriju èardaka pokraj duæana i tu su godinovalesve do iza 1920. godine do diobe Ljevareve zajednice, a �ta je od njihkonaèno bilo i kako ih je ponestalo, nije mi poznato.

Od istopljene �eljezne rude ostao je komad zvani �lakinja �to podsjeæana njemaèku rijeè auschlagen. Prestankom talionice radili su na vi�e mjestavignjevi i iza sebe ostavili hrpe �lakinja te su nakon drugog svjetskog ratado�li Talijani, pokupovali i otjerali da je ponovo pretope. Iza Ljevarovaèardaka bilo je èitavo brdo �lakinje od Talionice koja je razvezena i posutapo autoputu Sanski Most � Banja Luka pa je pod te�kim autobusnim kolimasmrvljena i stjerana u zemlju.

Ljevareva zajednica posjedovala je mnogo obradivog zemlji�ta, ali sunjive bile ra�trkane i dosta udaljene. Evo im imena: Zakuænica na kojoj je bioharman, Krèevina, Zabrdnica, �imiæa brdo, Lovriæa brdo, Dolina, Ogarine,Æela, Strana, Lokve, Barjemovca, �abar, Ujakova njiva. U svemu oko 150dunuma.

vvvvv


�UPA SASINA

58

Dioba Ljevareve zajednice

1. Marijan, najstariji sin Maæunov, dobiva Lokve u Bukviku.2. Jure, njegov brat, kupljeno zemlji�te negda�nje Sasinske �upe.3. Ferdo, najmlaði sin, dobiva Strane.

Luka, sin Nikin, dobiva �abar, a i brat njegov Mile s tim da imaju duæan.Sreæo, njegov brat, dobiva Zakuænicu. Svr�io poljop. �kolu u Banjoj Luci.Jakov, isto sin Nikin, dobio Krèevine.Mirko, njegov brat, dobio �imiæa brdo.Josan stric i njegov sin Pero dobi�e Zabrdnicu i Lovriæa brdo i Barjemovan.�imo, sin Josanov, dobio Æelu krèevinu.Filip, sin Perin, dobio Dolinu i Ogarne.Dioba je protekla uzorno, bez svaðe i natezanja i tako od negda�nje

zajednice nastado�e novih 10 kuæanstava. Razdijeljeni Ljevari idalje sesla�u i poma�u, lijepo susreæu. Djevojke koje su se poudale, dobile su novacza miraz.

Dragica, kæi Josanova, udana je za Marijana Zekiæa.Anka, njezina sestra, za Emilijana Klariæa, umro od �panjolske bolesti.Bosiljka za Berislava Joliæa.Ru�a?Janja?Delfa, kæer Nikina, udana za Juru Tomiæa, Mirkova oca.Vida, sestra joj, udana za Juru Egred�iju, rano umrla.U djetinjstvu prije polaska u �kolu, moj strièeviæ Luka, sin Nikin i ja igrali

smo se i skakali oko kuæe pa smo znali zaboraviti na ruèak. Jedva smo èekalida se iza Uskrsa orune kukuruzi pa da sa otuècima pravimo razne graðevinei kule. Voljeli svagdje zaviriti i sva�ta vidjeti pa sam ja jednom zgodom,penjuæi se uza ljestve htio vidjeti �ta ima u hambaru, okliznem se, padnemi i�èa�im lijevu ruku u ramenu i to me silno boljelo. Majka me sutradanodvede svome bratu Lukaæu Tomiæu, koji je u ono vrijeme slovio kao nekiortoped i znao izvrsno popraviti polomljene kosti i i�èa�ene zglobove narukama i nogama. Kad smo do�li k njemu, on me najprije pogladi i pomilova,


�UPA SASINA

59

podari nekim slatki�ima, a onda trgnu lijevom rukom, zglob doðe na mjesto,a bolovi prestado�e.

Dvije godine pred polazak u �kolu poèeli smo oblaèiti gaæice, a sve dotlenosili smo ko�uljice.

Polazak u �kolu1903. godine poveo me otac u Sanski Most i upisao me u osnovnu �kolu.

Po savjetu uèitelja te godine nisam pohaðao �kolu jer sam bio malen, a�kola previ�e udaljena od kuæe, nego sam tek sljedeæe godine poèeo redovnopohaðati. Te godine �kolu su sa mnom pohaðali sljedeæi uèenici:

1. Anu�iæ Josip iz grada2. Baraæ Petar iz Sasine3. Bi�ceviæ Husein iz grada4. Bla�eviæ Grga iz Kljevaca5. Èamber Petar iz Krkojevaca6. Butkoviæ Karlo iz grada7. Hajder Red�o iz grada8. Hajder Huso iz grada9. Hir�e Hubert iz grada10. Lujiæ Mile iz Sasine11. Kovaèeviæ Ivan iz Kljevaca12. Kaurin Juro iz Poljaka13. Kovaèeviæ Mato iz Krkojevaca14. Gvozden Vlado iz grada15. Jandregiæ Marijan iz Kruhara16. Krstoviæ Lazar iz grada

17. Miljeviæ Stevo iz grada18. Miljeviæ ? iz grada19. Krupiæ D�afer iz grada20. Krupiæ Himzi iz grada21. Krupiæ Muharem iz grada22. Krupiæ �emso iz grada23. Kutuzoviæ Omer iz grada24. Kutuzoviæ Sulejman iz grada25. Kriva�iæ Emil iz grada26. Mijatoviæ Nediljko iz Krkojevaca27. Jo�inoviæ Leo iz grada28. Novakoviæ Veljko29. �akiæ Stipo iz Kruhara30. �mit ? iz grada31. Ljevar Petar iz Sasine

Kako onda u Sasini nije bilo osnovne �kole, morala su sasinska djecapje�aèiti u Sanski Most. Bilo je to naporno, ali se ipak i�lo. Prije mene i mogastrièeviæa Luke, i�li su u Sanski Most u osnovnu �kolu moj brat Juro, otac fra


�UPA SASINA

60

Vlade Ljevara i strièeviæ Pero, sin strica Josana. Oba su zavr�ili sa odliènimuspjehom i ostali kod kuæe.

Godinu dana ranije s njima su u �kolu i�li Ivo Vulinoviæ iz Kladovite iJoso Ivièiæ iz �abara. Obojica su oti�li u Sarajevo u zanatlijsku �kolu i zavr�ilije. Ivo Vulinoviæ kao stolar nastanio se u Slavonskom Brodu, a Joso Ivèiænapustio �kolu i vratio se kuæi. Svijet ga nazivao profesorom.

Napominjem da su u Ljevarevoj zajednici svi mu�karci znali èitati ipisati, iako nisu pohaðali �kolu. Zimi su oni koji su i�li u �kolu, pouèavali onekoji nisu i�li. Kad je u starini Sasina bila �upa, onda su �upnici u �upskomstanu okupljali mu�ku darovitiju mlade� pa ih pouèavali èitati i pisati, pa jetako i moj otac sa jo� nekoliko mladiæa kod �upnika fra Ante Kolareviæanauèio èitati i pisati. Fra Anto je bio rodom iz okolice Travnika. Neka se znadei ovo!

Godine 1912. bio sam u Novicijatu u Guèoj Gori i tamo zatekao fra Antukao sijedoga starca sa jo� nekoliko sijedih starih fratara: fra Stipu Ma�iæa, fraNikolu Mandiæa, fra Jozu Vukadina i eksprovincijala fra Antu Æuriæa i jo�dvojicu kojima sam zaboravio ime i prezime. Kad je fra Anto saznao da samiz Sasine, zovnuo me k sebi i raspitivao o Sasini gdje je negda kao mladisveæenik bio �upnikom i uèio mojega oca sa jo� nekoliko mladiæa èitati ipisati.

Moj je otac nauèio svoja dva brata Josana i Niku èitati i pisati, a oni svojumu�ku djecu koja radi udaljenosti nisu mogli svi iæi u �kolu u Sanski Most.Osnovna �kola u Sanskom Mostu nije bila mje�ovita da bi u nju i�la i mu�kai �enska djeca zajedno. �enska su djeca imala svoje posebno odjeljenje isvoju uèiteljicu, a kod mu�ke djece svaki je razred imao svojega uèitelja.Nastava je bila i prije i poslije podne. Pravoslavna su djeca imala pokrajsvoje crkve i svoju konfesionalnu osnovnu �kolu pa ih je u dr�avnoj bilomanje. Muslimanska djeca prije osnovne �kole pohaðala su Megteb, gdje suuèila arapsko pismo i u osnovnu se �kolu upisivali u kasnijoj dobi i kaorazvijeniji, svi su dobro uèili. Njih se relativno malo upisivalo, a �enskihnikako. �kola je bila uz obalu Sane u pozadini sada�njega hotela «Sanus».Kada se gradio hotel, �kolska je zgrada poru�ena da bi se uz hotel imalo �to


�UPA SASINA

61

vi�e prostora za parkirali�te. Nastava je bila i prije i poslije podne. O podnegradska su djeca i�la kuæi na ruèak, a seoska kupila �togod i ono �to su utorbaku ponijela, jela u razredu. Luka i ja dobijasmo od Maæuna po dvakrajcera da si pored onoga u torbaku �togod i kupimo.

Kad sam bio u drugom razredu, iz Sasine su i�li u Sanski Most u �kolu:

1. Franjo Èavloviæ iz Duganja2. Ivo Grgiæ iz Gornjeg Sela3. Bo�o Koziæ iz Gornjeg Sela4. Ivo Tomiæ iz Grobaca5. Ivo Buha iz �abara6. Marijan Baraæ iz �abara7. Petar Baraæ iz �abara8. Mile Lujiæ iz Lujiæa9. Joso Tukara ispod St. Groblja10. Mile Ljevar iz �abara11. Petar Ljevar iz �abara

Uèitelji su, koliko ih sada cijenim, bili spremni. Dobro se sjeæam uèiteljiceIrme, Sime Krstoviæa, Ante Krakiæa, a ponajvi�e upravitelja �kole Ðure Srdiæa.Anto Krakiæ odlièno je svirao violinu pa smo se vi�e puta okupljali u njegovurazredu i pjevali carevku dok je on svirao, a poèimala je:

Bo�e �ivi, èuvaj Bo�e cara na�eg i na� dom.Silan vjerom da nas mo�e mudrom vladat desnicom.

�titimo mu carstvo davno od navale svaèije,S habsbur�kom je kuæom slavnom kob spojena Austrije itd.

Za ��Bo�e pravde�� i ��Lijepu na�u�� nismo ni èuli u osnovnoj �koli. Navjeronauk smo se svi skupljali u jedan razred nakon ostale nastave. Za nas izSasine to je zimi bilo vrlo nezgodno jer smo stizali kuæi u mrklu noæ. Navjeronauk su dolazili �upnici: prve godine fra Jozo Lopareviæ, druge fra AntoMaèinkoviæ, treæe fra Marko Trogranèiæ a èetvrte fra Anðeo Ba�iæ.


�UPA SASINA

62

Ud�benike smo dobivali besplatno. Nije mi poznato da li ih je plaæalaSanska opæina ili netko drugi. Austrijska vlast u osnovnoj �koli nije znala ni zaSrbe ni za Hrvate, nego je htjela da se odgaja bosanska narodnost pa je naud�benicima pisalo ovako: Èitanka bosanskoga jezika. Ispod toga na sredinibosanski odnosno ramski grb, a na dnu cijena knjige. U treæem i èetvrtomrazredu dobivali smo i njemaèke vje�benice, ali smo njemaèki uèili vrlomalo. Iz onih vremena ostala mi je u pameti jedina reèenica: Mein Zimmerist klein aber schön. Imali smo i tablice od �kriljevca okvirene.

Nedjeljom i veæim blagdanima zbog katolika, a petkom radi muslimana,nije bilo nastave. U 10 sati bio je odmor kada su se uèenici igrali topogradaloptom, a koji put i klisa. Jednom su uèitelji sa strane motrili kako igramo klisa,a ja odbiv�i klis, udarim po naoèalama uèitelja Krakiæa. Naoèale padnu nazemlju i razbiju se. On mi reèe da ka�em ocu �to sam uèinio i da mudonesem 1 forintu za naoèale. Po�to je to bilo nehotice, nisam se smatraokrivim pa ocu nisam ni kazao, a uèitelj Krakiæ nije mi ni spominjao naknaduza izgubljene naoèale.

Uèitelj Ðuro Srdiæ, kako sam veæ spomenuo, bio je upravitelj uva�eninteligentan gospodin koji je u mjestu u�ivao veliki ugled. U opæini se nijeni�ta va�nijega poduzimalo bez njegova savjeta i suglasnosti. Gradonaèelnik,sijedi starac Musliman, za vrijeme nastave znao je èesto puta pokucati u IV.razred i posavjetovati se sa upraviteljem o va�nim stvarima u gradu. GospodinSrdiæ bio je Srbin, ali je i muslimansku i katolièku djecu jednako kao ipravoslavnu, pazio i volio. S pravom se o njemu mo�e reæi da je bio uzoranuèitelj i plemenit gospodin. Svi smo bili svjesni da nam �eli dobro pa smo gakao oca cijenili i po�tivali. Mnogo je godina proveo u Sanskom Mostu, aonda premje�ten u Janj kod Bjeljine i tamo umro. Imao je sina Veselina kojije u ono vrijeme studirao pravo u Beèu, i kao sudac u Bihaæu umro pred drugisvjetski rat. Zimi smo ja i moj strièeviæ Luka noæivali u Èardaku sa Maæunom,aveèeru su nam donosili od glavne kuæe. Iako sam mogao stanovati uKrkojevcima u Sanskom polju kod sestre koja je bila udana za Niku Tomazapa bi mi bilo puno bli�e pohaðati �kolu, ipak mi se to nije htjelo. Zet NikoTomaz poginuo je u prvom svjetskom ratu kod prijelaza preko Drine. Iza


�UPA SASINA

63

njega je ostao sin Ferdo i �ivi kao umirovljenik na njegovu kuæi�tu. SestraJela kao udova vratila se u Sasinu i umrla za vrijeme rata. Iz toga vremenapada mi na pamet da sam ujutro pred polazak u �kolu jeo hladno jelo odpreostale sinoænje veèere. U pola puta zaboli me stomak tako da nisammogao dalje. Luka je oti�ao, a ja se svratim u kuæu Mila�a Bo�iæa gdje su melijepo primili, prostrli mi le�aj uz nalo�enu peæ te sam brzo zaspao. Oko 11sati probudim se i vratim kuæi. Bilo je zimsko doba, sunce sjalo, a snijeg sepoèeo otapati. Kad se Luka naveèer vratio, prièao je da su se kod Murtiæamosta ispod Poljaka kruharska i sasinska djeca grudala pa je Marko Banoviæiz Jandrijeviæa razbio glavu Ivi Grgiæu, koji je cijelog �ivota iznad desnogaoka nosio o�iljak. Napominjem da su poljaèka djeca bila na strani Kruharèana,a protiv Sasinjana. U ovoj glasovitoj bitci ja nisam sudjelovao i nakon nje svasu sasinska djeca, osim mene i Luke, prestala iæi u �kolu u Sanski Most. Ovose zbilo kad sam pohaðao II. razred, a Luka I.

�kolske knjige dobivale su se navrijeme. U svakoj razrednoj sobi nalazilase izvje�ena pokoja zemljovidna karta, kako je odgovaralo pojedinom razredu.U IV. razredu bilo ih je vi�e: Bosne i Hercegovine, Evrope, Azije, Afrike iAmerike. Bila je karta dviju polutki (hemisfera). Izmeðu dvaju prozora o zidubila izvje�ena donja èeljust aligatora. Na ormaru je bio i globus i modelljudskoga oka. Vrata ormara bila su staklena, a iza njih je stajalo dostanagradnih knjiga pa i molitvenika za odlika�e na koncu �kolske godine . Tesu se knjige mogle vidjeti i mamile su nas da dobro i marljivo uèimo.Predavanja su zapoèimala jutrom u osam sati, a mi smo sasinska djeca radiudaljenosti (7 km) zimi zaka�njavali na prvi sat na kojemu se predavaoobièno raèun. Ud�benici su bili pisani uglavnom latinicom, a æirilica samotoliko da se znade èitati. Uèilo se dosta gramatike. Jo� i danas pamtimprijedloge i priloge sa drugim pade�om koje sam onda zapamtio, a evo ih:bez, blizu, do, du�, kod, iz, iza, kraj, mjesto, poslije, preko, poput, radi, razi,zbog, sljed, usljed, vrh, vi�, zbog.

Siroma�nija djeca dobivala su vatirane kaputiæe koje smo nazivalipamuklije da se za�tite od studeni.

Moj je otac, iako seljak , imao smisla za knjigu. Bio je pretplatnik Kalendara


�UPA SASINA

64

Danice i Serafskoga Perivoja. Nije bio dobra vida pa se pri èitanju slu�ionaoèalama. Da ne kvari vid, naveèer je rano lijegao, a jutrom rano ustajao.

Prije �enidbe hodoèastio je u Rim, ne znam prigodom kojeg hodoèa�æa.Papa je bio Leon XIII. Ispred trgovine protjecala je voda od mlina. On sejutrom na njoj umivao i pritom molio Gospin pozdrav. Bio je jake i zdravetjelesne konstrukcije.

Na koncu IV. razreda upravitelj je zakazao roditeljski sastanak i mali ispitda roditelji vide �ta su im djeca nauèila. Pri ispitu mene je zapala analizaèovjeèjega oka, a kad sam zavr�io, bacio sam pogled po razredu i ugledao ujednoj klupi svojega Maæuna.

Kao �to je Lukaæ, moj pradjed, bio neke vrste ortoped u Sasini, tako jeMaæun bio dentista. Odlièno je vadio zube svijetu tako da su bolesnici radijei�li njemu nego lijeèniku. Kako je bio jak, sam je jednom rukom dr�ao pacijenta,a drugom teglio zub. Imao je samo jedna klije�ta koja je svaki put prijeuporabe zagrijao na upaljenoj svijeæi, a onda ruènikom obrisao. Maæun jebio �utljiv. Govorio je malo ali smi�ljeno. Volio je djecu, ne samo svoju, negoi tuðu. Kad su dolazila u trgovinu, i darivao ih komadiæem �eæera. Bio jepokretaè sviju dobrih akcija u selu, a posebno kad seu Sasini imala graditi�kola i crkva, jedna brvnara prije sada�nje crkve.

Pri svr�etku osnovne �kole upravitelj je �elio i preporuèivao darovitijimuèenicima da nastave �kolovanje u bilo kojoj srednjoj �koli. Grga Bla�eviæ izKljevaca i ja iz Sasine izjavili smo da �elimo iæi u franjevaèku gimnaziju uVisoko, kamo je prije nas oti�ao Ivan Doliæ iz grada Sanskog Mosta i GrgaÈengiæ iz Kruhara. Dobiv�i svjedosu sa mnom �be, poslali smo molbe naFranjevaèki provincijalat u Sarajevo uz preporuku �upnika fra Anðela Ba�iæa.

U isto vrijeme poslao je molbu iz Bihaæa David Pr�a uz preporuku �upnikafra Augustina Èengiæa. Nije dugo potrajalo, ja sam bio obavije�ten da samprimljen u sjemeni�te, a njih obadvojica odbijeni. Kolikogod mi je dragobilo �to sam primljen, toliko mi je bilo �ao �to i Grga nije primljen iako je biojedan od najboljih uèenika u razredu kako u uèenju tako i u vladanju. Obnovioje molbu i sljedeæe godine te je ponovno odbijen s obja�njenje da su mu kaoi Davidu Pr�i roditelji iz Like, a primaju se samo oni èiji su roditelji Bosanci.


�UPA SASINA

65

Grga je ostao uporan u svome sveæenièkom zvanju pa ga je otac upisaokao vanjskog ðaka i ubrzo je bio primljen u Travnièko sjemeni�te. Kada je sauspjehom zavr�io gimnaziju u Travniku, nastavio je bogosloviju u Sarajevute 1921. zareðen za sveæenika i slu�io u mnogim �upama Banjaluèke biskupijevoljen i po�tivan ne samo od svojih �upljana, nego i od pravoslavnih imuslimana. Pod stare dane kao umirovljenik upravljao je �upom Kljuè, gdjeje i umro.

Kad David Pr�a nije primljen u Visoko na preporuku bihaækog �upnika fraAugustina Èengiæa, uzeo, ga je banjaluèki trgovac Anto Joviæ za �egrta te jenakon nekoliko godina odselio u Kanadu, a odatle se brzo prebacio u USA iu Dulutu otvorio mesarsku radnju koja mu je iza drugoga svjetskoga rataizgorjela. Potom je preselio na jug u Texas. O�enio se nekom Slovenkom inekoliko puta pohodio svoje u Bihaæu.

Kako je sasinskoj djeci bilo podaleko iæi u Sanski Most u �kolu, nekima po7 a nekima i 8 km, odluèe Sasinjani sebi graditi �kolu u Sasini. Dr�avna vlastje obeæala dati uèitelja i plaæati ga, a narod da izgradi �kolu. U to doba biloje u Sasini nekoliko pametnih i pismenih ljudi. Osim mojega oca bili suistaknutiji: Mato Dakiæ, Mato Mato�, Joso Klariæ, Stipan Klariæ, Iveka Lujiæ,Josan Ivièiæ i jo� neki. Dr�avna je vlast nastojala da se ide u �kolu i zvala naodgovornost roditelje ako su djeca izostajala iz �kole pa je i to bio razlog dase sa gradnjom �kole poème �to prije. Kad sam do�ao u Bihaæ za katehetu nagimnaziji, prièao mi je odvjetnik Milan Katièiæ da se on koji put, dolazeæi naparnice u Sanski Most, sastajao u gostionici sa tim ljudima. Izgledali su mukao kakovi patrijarsi, vrlo pametni, od kojih se imalo �ta èuti.

S gradnjom �kole poèelo se 1904. god. Posao je i�ao dosta sporo, avodio ga je Petar Èengiæ i njegov strièeviæ Matan iz Kruhara. Kada je bilagotova 1907. g., upis je obavljen i nastava je zapoèela �k. godine 1907/8.Bio je upisan i moj najmlaði brat Ferdo. �kolska zgrada imala je samo jednuprostoriju za predavanje, a ostale prostorije bile su uèiteljev stan.

Prvi uèitelj u novoj �koli bio je Josip Perèinliæ iz okolice Travnika. Prijenego je do�ao u Sasinu, slu�io je u novoosnovanoj �koli u Mi�nom Hanu(Ivanjska). Odr�avao je i veèernje teèajeve za analfabete. Naslijedio ga je


�UPA SASINA

66

Mato Keviæ.�kolske godine 1908/09. oti�ao sam u Visoko. Bio sam pismeno

obavije�ten �to moram ponijeti od odjeæe koju mi je sa�ila gospoða uèiteljaPerèinliæa i kæer umirovljenoga �umara Luke Grgiæa Viktorija. Prije meneoti�li su, kako sam veæ spomenuo, Ivan Doliæ iz S. Mosta i Grga Èengiæ izKruhara. Kad je sve �to mi treba bilo gotovo, krenuli smo ja i Grga Èengiæ izSasine preko Stratinske na postaju Omarska u Banju Luku u samostanPetriæevac. Po�li smo oko 1 sat po ponoæi. Majka me donekle ispratila,poljubila, oprostila se i vratila natrag. Noæ nije bila posvema mraèna i put serazabirao, iako smo i�li kroz gustu bukovu i hrastovu �umu. Mlinarac koji jesada iskrèen, bio je obrastao lijepom hrastovom �umom jer je okrenut suncu.Mene je pratio stric Josan i nosio moj kofer, a Grgu njegov roðak MarijanLjevar. Kad smo stigli na Razboj, zapazili smo u jednoj maloj udolini gomilugranja. Pratioci su nam prièali da je pod onim granjem grob (mezar) nekogamuslimana Huseina kojega su ondje razbojnici zatukli i ubili pa da se nezametne trag njegovu grobu svi, prolaznici bace granu na njegov grob pasmo i mi bacili.

Planinu koja rastavlja Sasinu od Toma�ice i Stratinske, narod nazivaBeregenca, a u vojnim kartama zabilje�eno je kao Beheremaginica. Smatramda je to neispravno. Kako su u starini ondje boravili Nijemci Sasi koji su prekonje iz Toma�ice dovlaèili rudu u Sasinu, a rudar se njemaèki ka�e Bergmann,pa je prvotno nazvana ta planina Bergmanica, a narod radi lak�eg izgovoramjesto Bergmanica izgovarao je Beregenca, �to bi u na�emu jeziku biloRudarska planina, a nipo�to Beheremaginica.

Iduæi malo dalje doðemo do jednoga hrasta koji se odmah iz korijenadijeli na tri povisoka debla na kojima je obje�ena po jedna tabla. Na jednojje napisano: Kotar Sanski Most, na drugoj kotar Prijedor, a na treæoj KotarBanja Luka. To mjesto narod naziva Tromeða.

Na Tromeði smo se malo odmorili, a kad je poèelo svanjivati, krenuli smo�irim putem prema �upskom uredu u Stratinskoj. Kada smo tamo stigli, zateklismo u (kapeli) �upskom stanu �upnika fra Serafina Juriæa koji je upravo svr�iosv. misu. Lijepo nas je primio, pogostio, nasvjetovao mene da se dobro


�UPA SASINA

67

vladam i dobro uèim ako �elim biti dobar fratar. Donekle nas ispratio pa smopreko Mariæke stigli na �eljeznièku stanicu Omarsku ne�to prije 10 sati. Tadasam prvi put ugledao �eljeznicu. Izvadio karte i oprostio se sa svojimpratiteljima. Krenuli smo prema Banjoj Luci i u Predgrad (Vor�tadt) stigline�to prije 11 sati. Onda pokraj Poljoprivredne �kole stignemo na Petriæevaci zateèemo mladoga gvardijana fra Franju Valentiæa gdje sa nekimgimnazijalcima trese �ljive. Sutradan je stigao i Ivan Doliæ iz SanskogaMosta do Prijedora fijakerom, a onda vlakom u Banju Luku. Dok smo boraviliu samostanu, pomogli smo gvardijanu otresti i pokupili �ljive, a on je, kad jetrebalo da krenemo za Visoko, dan prije oti�ao u grad i na�ao dva malooveæa fijakera i rekao da se sutradan u 5,30 sati imaju naæi u samostanskomdvori�tu da nas ðake odvezu u Jajce. On je fijakere i platio. Napominjem dasam u samostanu, osim gvardijana zatekao jedino sijedoga fra Petra Betunca,Banjaluèanina, koji je kasnije premje�ten u Kraljevu Sutjesku i tamo nakonnekoliko godina umro. Zahvaliv�i se gvardijanu za fijakere, prema Jajcukrenemo: Franjo Hrvat VI. razred, Ivo Bri�evac iz �urkovca a Hrvat iz StareRijeke. Bri�evac je bio IV. r., Tomo �eremet IV. r. iz Bihaæa Kralje, Ivan DoliæIII. r. iz Sanskog Mosta, Ilovaèa Mile Matin i Ilovaèa Mile Franjin oba II. r. IvoTe�iæ Pisariæ II. r. iz Ivanjske kao i obadva Ilovaèe, Petar Tomiæ II. r. izIvanjske, Grga Èengiæ II. r. iz Kruhara, Petar Ljevar I. r. iz Sasine. Krenuli smorano ujutro da bi naveèer zavidjela stigli u Jajce. Put je dug 70 km aliinteresantan, trajno uz Vrbas i mjestimice kroz kanjone. U grad Jajce stiglismo naveèer u sumrak. Grad je bio rasvijetljen elektriènom rasvjetom, ali nekao danas. Cesta je bila u�a nego danas.

Tada je u Jajaèkom samostanu bio gvardijan fra Vladimir Doliæ rodom izKupresa. Lijepo nas je doèekao. Dao nam spremiti obilnu i ukusnu veèeru nakojoj je bio i peèeni janjac. Ovdje smo i prenoæili. Ne samo da nas je fraVladimir lijepo doèekao, nego i svi koji su bili poslije njega a posebno fraStipo Nevistiæ koji je volio Krajinu i kraji�ke fratre toliko da je jednom zgodomu �ali rekao jajaèkim fratrima: «Stigne li ovom banjaluèkom cestom kakovopseto pa saznate da je kraji�ko, lijepo ga doèekajte i nahranite».

Sljedeæega dana proslijedili smo uskotraènom �eljeznicom skupa sa


�UPA SASINA

68

ðacima koji su pripadali jajaèkom samostanu, od Jajca prema Visokom, abilo je to oko dva sata poslije podne. Na postaji u Donjem Vakufu èekali smodvadesetak minuta vlak kojim su se iz Bugojna dovezli ðaci iz Livna. DolaskomLivnjaka nakupio nas se pun vagon, te smo u raspolo�enju i pjesmi veselokrenuli prema Travniku. Na postaji u Docu kod Travnika pridru�ili su nam seuèenici koji su pripadali samostanu Guèa Gora te smo stigli malo prije 7 h uVisoko gdje nas je doèekalo nekoliko profesora sa ðacima koji su prije nasstigli iz Posavine, Kraljevske Sutjeske, Tuzle, Kre�eva, Fojnice i Rame.

Sljedeæega dana nastava nije odmah zapoèela, nego su uèenici prvogarazreda pozvani pred jednu komisiju koju su saèinjavali predsjednik Gimnazijefra Alojzije Mi�iæ, direktor fra Jako Pa�aliæ i profesor vjeronauka fra BonoBrkiæ, koji su nas ispitivali da li imamo zvanje za sveæenike i redovnike Na upitza�to sam do�ao u franjevaèku gimnaziju, odgovorio sam dosta nezgodno��Do�ao sam uèiti i biti dobar i pametan èovjek.�� A na pitanje: ��to ti je rekaootac kad te poslao nama?��, odgovorio sam: ��Nemoj nas naru�iti i osramotiti.Majka mi je kazala da dobro uèim i dobro se pona�am». Na du�em dijeluzgrade koja je imala prizemlje i dva kata, u prizemlju je bila velika kuhinja,njoj s jedne strane djeèaèka blagovaonica a s druge strane profesorska.Uèenièka blagovaonica imala je dva reda stolova poklopljenih sa novommu�emom koju je dao nabaviti novi prefekt fra Petar Æorkoviæ rodom izMotika kod Banja Luke. I u blagovaonici i pri polasku na �etnju, prefekt nas jesvrstao, ne po razredu, nego po visini tako da sam ja kod stola sjedio saJakovom Ladanom, IV. r. koji je istupio u novicijatu i bio poreznik u BanjojLuci i drugdje.

(Ovdje fra Bosiljko nastavlja pisati uspomene svojih studenskih dana. Mipreuzimamo samo dogaðaj mlade mise. Ostale uspomene i dogaðaji iz �ivotafra Bosiljka vjerujemo da æe biti jednom objavljeni.)

WWWWW


�UPA SASINA

69

Mlada Misa u Sasini 1920.Nakon sveæenièkog reðenja do�ao sam u Banju Luku na Petriæevac u

Samostan gdje sam proveo neko vrijeme a zatim oti�ao u Sasinu kod �upnikafra Franje Valentiæa, gdje sam se spremao za mladu misu.

U ono doba nije se Mlada Misa slavila kao danas. Zareðeni mladi sveæenikprije Mlade Mise nije èitao misu. Pozivanja gostiju na objed iza mise nijebilo, nego su objedu prisustvovali samo sveæenici i bli�a rodbina. Roditelji sumi umrli 1918. g. od �panjolske bolesti pa mi nisu bili na Mladoj Misi. �upnikje uredio da mi ipak majku zastupa Ru�ka Doliæ iz Sanskog Mosta. Crkva nijebila sada�nja, nego stara brvnara dosta malena i nije mogla primiti savsvijet, zato je vani uz lijevu stranu pokraj sporednoga ulaza bio podignutprigodni oltar za samo tu prigodu. Manuduktor je bio fra Anðeo Ba�iæ, �upnikiz Ivanjske, a propovjednik fra Luka Te�iæ. Uz njih su jo� bili: fra Anto Maèinkoviæ�upnik iz Stratinske, fra Anto Hrvat, �upnik iz Sanskog Mosta, bogoslov GrgaBla�eviæ iz Kljevaca i jedini strani sveæenik fra Silvije Franjkoviæ. Ovi su bilii na ruèku.

Iza ruèka stigao je negda�nji kolega iz osnovne �kole, pravoslavac GojkoDodig sa svojim tambura�ima te nas zabavljao. Na ruèku je bio i Ivan Doliæ izSanskoga Mosta, negda�nji visoèki gimnazijalac, od mene stariji dvije godinei èinovnik Mandu�iæ iz Sanskog Mosta.

Darovi su pod ruèkom bili samo u novcu. Ja ih ni vidio nisam. Bili suunaprijed odreðeni za gradnju buduæega samostana na Petriæevcu, jer jestari bio dotrajao.

Poslije Mlade Mise boravio sam neko vrijeme u Ivanjskoj kod �upnika fraAnðela Ba�iæa, a onda na Petriæevcu u samostanu. Nakon praznika oti�aosam u Sarajevo u IV. teèaj bogoslovije, ali prispjev�i u Sarajevo, nisamzatekao nikoga od kolega, svi su se razi�li. Fra Ivo �iliæ i fra Sreæko Periæotposlani u Rim da studiraju na Orijentalnom institutu; fra Vojislav Mioè i fraBonifacije Badrov u �vicarsku. Da ja sam ne bih saèinjavao IV. teèaj, uputistarje�instvo i mene u Zagreb. Tu sam zatekao fra Vitomira Zelièiæa i fraVjenceslava Vlajiæa na bogosloviji, a fra Ljudevita Zlou�iæa i fra ZdravkaVe�aru na filozofiji. Upisao sam dogmatiku i pastoral. Dobro sam upamtio


�UPA SASINA

70

èestite profesore Bujanoviæa, Mariæa i Kniewalda. Fra Gabrijel Gavraniæ,prof. iz Visokog, dolazio je tih dana polagati jedan ispit pred prof. TomomMaretiæem iz grèkog jezika. Izgledao je vrlo slab, izmoren od uèenja.

Od gore spomenutih fra Sreæko Periæ polo�io je doktorat, dugo vremenabio �upnik u Ni�u i na svr�etku, zapravo pred svr�etak rata, oti�ao u Amerikui u Venezueli umro; fra Ivo �iliæ slu�io neko vrijeme u Visokom, zatim uBanjoj Luci (stanovao u Petriæevcu) i Beogradu, a onda u Rami gdje je umrou dubokoj starosti.

Fra Vojislav Mioè doktorirao u �vicarskoj, predavao u Sarajevu nabogosloviji a potom u gimnaziji u Visokom, napustio red, o�enio se. Banjaluèkibiskup fra Jozo Gariæ isposlovao mu da se mo�e vjenèati. Za vrijeme ratapolo�io doktorat iz filozofije (latinogrèki). Sastao sam se s njime pred Uskrs1943. u Zagrebu. Umro je u Hrvatskoj.

Fra Bonifacije Badrov doktorirao iz filozofije u �vicarskoj i predavao uVisokom na gimnaziji filozofiju i francuski jezik, a zatim u Sarajevu nabogosloviji filozofiju i u Sarajevu umro.

Fra Vitomir Jelièiæ doktorirao u Zagrebu, predavao u bogosloviji crkvenopravo. Izdao knjigu o �enidbenom pravu kat. crkve. Taj sveæenik bio je provincijalbos. Franjevaca. Od 1921. g. nismo se susreli. Pred smrt mi je pisao mo�dasvoje posljednje pismo u kojemu �ali �to se toliko godina nismo sastali.

Fra Vjenceslav Vlajiæ doktorirao u Zagrebu. U Visokom predavao povijesti vodio brigu o konviktu za vanjske ðake u Visokom. Umro u Zenici kaotamo�nji �upnik za vrijeme operacije. Rodom iz Fojnice.

Fra Ljudevit Zlou�iæ polo�io profesuru iz fizike i matematike, predavaodugo vremena u gimnaziji, bio prefekt i direktor gimnazije. Zalagao se zaobnovu Olova kao pro�teni�ta. Tamo su mu preneseni i posmrtni ostaci.

Fra Gabrijel Gavraniæ privatno polo�io VII. i VIII. razred gimnazije, aonda maturu u Sarajevu. Studirao na fakultetu grèki i latinski, a kad su ta dvajezika ogranièena na gimnaziji, polo�io je profesuru i iz hrv. jezika. U Visokompredavao grèki i latinski. Za vrijeme rata umro u Bugojnu od tifusa. Njegovi suga uèenici hvalili kao vrsna predavaèa.

Fra Zdravko Ve�ara studirao prirodne nauke. Bio je naru�ena zdravlja, ali


�UPA SASINA

71

kako svjedoèe njegovi uèenici, izvanredan predavaè kojega su vrlo radoslu�ali. Umro je dosta rano.

Jednog jutra prije nego je zvonilo da se ide u razred, upozorio sam ga danije dovoljno oèistio cipele, i ne sluteæi da æe se ljutiti, obazreo sam se nastubi�tu prema njemu da mu ne�to reèem, a on baci kefu od blata i prebijemi jedan prednji zub. Bilo je to kad sam pohaðao II. razred a on IV. Sve doVII. r. bio sam krezub, a u VII. razredu sam sa prof. dr. Kazimirom Iviæemoti�ao u Sarajevo i umetnuo novi zub. Rado sam mu oprostio, jer je inaèe bioèestiti i dobar i nije imao nakanu da mi tako ne�to uèini. Tada sam u Sarajevusa fra Kazimirom posjetio slikara Gabrijela Jurkiæa u njegovu ateljeu.

Pri kraju �k. godine 1920./21. spremio sam se za jurisdikciju. Ispitu jepredsjedao pomoæni biskup Lang. Ocjene sam donio u Banju Luku i dobiojurisdikciju na 6 godina koja je dvaput produljena ad neterius serenium aonda ad tempus indeterminatum.

U Zagrebu sam stanovao i hranio se kao ostali na�i bogoslovi i studenti uFranjevaèkom samostanu na Kaptolu. Nedjeljom sam misijo u Maksimiru nanadbiskupskom dobru.

Nakon prvog svjetskog rata bilo je u Hrvatskoj mnogo starih i iznemoglihsveæenika kojima je trebalo pomoæi o Bo�iæu i Uskrsu, pa je nadbiskup za tedane podijelio jurisdikciju nama sveæenicima. Ja sam bio odreðen u Gare�nicusijedom �upniku Milivoju Labudiæu. Putovao sam �eljeznicom do BanoveJaruge, a onda lijepom koèijom koju su vukla dva bijela konja do Gare�nice.Kad sam stigao u Gare�nicu, koèija� me najavio u �upskom uredu. Ulazeæi ukancelariju zapazim staroga �upnika gdje sjedi za kancelarijskim stolom apokraj njega jednoga gospodina sa prosijedom bradom kojega mi je �upnikpredstavio kao svog susjeda grkokatolièkog �upnika. Nadoda da æu ga trebatiispovjediti kad se odmorim. Zadr�av�i se s njima petnaestak minuta urazgovoru, odem u crkvu i u sakristiji ispovjedim dotiènoga gospodina. Poènemse dizati, a on mi veli da se ne di�em jer sad æe, veli, doæi njegova �ena idjeca da i njih ispovjedim. To su bili moji prvi penitenti. Naveèer sam sespremao za misu ponoæku. Kad sam iz sakristije na ponoæki stupao pred oltar,zaorila je pjesma:


�UPA SASINA

72

Djete�ce nam se rodilo,U jasle se polo�ilo.

Isuse mileni Bo�e moj,Tebi se dajem da sam Tvoj.

Nakon mise mnogi su mje�tani do�li u sakristiju pa smo si uzajamnoèestitali Bo�iæ. Pitali su me jesam li Bosanac, a kad sam rekao da jesam, reklisu da se to poznaje po govoru. Na sv. Stjepana iza podne pro�etali smo�upnik i ja selom koje se naziva Kajgane. �upnik me upozori: «Ovo selo jenaseljeno Bosancima koji su ovdje do�li bje�eæi pred turskom invazijom».Treæi dan na sv. Ivu posjetili smo popodne jednoga prokaratura, koji nas jeèastio lijepim vinom.

Za Uskrs bio sam odreðen u Samobor. Vozio sam se donekle uskotraènom�eljeznicom, a onda dosta dugo pje�aèio. Djeca koja su èuvala stoku, vidjev�ime u habitu, prilazila su mi i molila kipec (sliku). U Samoboru sam bio punovi�e zaposlen nego u Gare�nici. Dva dana pred Uskrs bilo je mnogo svijeta zaispovijed.

fra Bosiljko Ljevar

(Ove uspomene je fra Bosiljko napisao pred smrt. Zahvaljujemo na�imfranjevcima s Petriæevca za dozvolu tiskati dio uspomena.)

WWWWW


�UPA SASINA

73

U stara vremena mladiæi i djevojke su se dru�ili u grupama, u kojima ih jebivalo i do 20. Tako su se dru�ili i mladiæi su se zagledavali u djevojke, tj.zaljubljivali. Kad se nekom mladiæu svidi djevojka, on joj pristojno priðe irekne joj da mu se sviða i da je voli. Pita je bi li se udala za njega. U to dobamladiæi i djevojke nisu se zabavljali kao danas. Ako se djevojci mladiæ nesvidi, ona mu to rekne, ali ako joj se svidi i �eli se udati za njega, odgovori muda se �eli udati i da on od svoje rodbine, obièno �enu, po�alje k njoj. Mladiækad doðe kuæi, rekne roditeljima da je na�ao djevojku koja mu je rekla da se�eli udati za njega. Onda se ukuæani dogovore koga æe iz obitelji poslati tojdjevojci (to npr. mo�e biti mladiæeva sestra, tetka, strina i sl.). Kad npr. mladiæevasestra doðe djevojèinoj kuæi, ova je lijepo primi i tada je mladiæeva sestrapita �eli li se uistinu udati za tog mladiæa. Ako djevojka odgovori da �eli,spremi jabuku i ruènik kojega æe mladiæeva sestra donijeti roditeljima i momkukao znak. Nakon toga mladiæevi roditelji skupa s njim poðu k djevojci nadogovor. Sa sobom ponesu novce i jabuku. Kada doðu njenoj kuæi, ona ihuljudno primi. Oni sjednu za stol i stave novce i jabuku, a mladiæev otac pitadjevojku: Èega se prima jabuke, novca ili njegova sina i da li je zadovoljnanjihovim posjetom. Djevojka odgovara da je zadovoljna posjetom. Priðemladiæu, pru�i mu ruku i rekne da se prima mladiæa. Kada pru�i ruku i mladiæevuocu, slijedi prstenovanje. Poslije toga se goste, èaste i tako zavr�e zaruke.

U meðuvremenu se mladiæ, njegovi roditelji te djevojka i njeni roditeljidogovaraju za svadbu. Ugovaraju dan vjenèanja. Kad sve dogovore, idu ksveæeniku upisati se i na blagoslov prstenja. Tri nedjelje sveæenik ogla�avatko se i s kim �eni.

Za svadbu se sprema kod obiju kuæa, mladiæeve i djevojèine. Na danvjenèanja svatovi s mladiæem dolaze u 4 sata ujutro k djevojèinoj kuæi i budeukuæane. Svatove primaju njeni roditelji, a djevojka ostaje u sobi. Mladiæ iostali svatovi uðu u kuæu, svatovi sjednu, a mladiæ ide u sobu k djevojci gdje

SVADBA I OBIÈAJI(Sasina, Stratinska, Toma�ica, �krljevita)


�UPA SASINA

74

se dogovaraju za dalje. Nakit za svatove nabavi mlada prije vjenèanja, a nadan vjenèanja njene prijateljice vani kite kola i konje. Kola su se kitila cvijeæem,a konji su na vrhovima ajma imali cvijeæe, na uzdama cvijeæe i maramice ipraporce. Kola koja su predviðena za prijevoz mladiæa i djevojke kitila su setakoðer cvijeæem. Na sjedalicu se stavljao æilim kojeg je napravila djevojka.Jedna kola su za prijevoz ruha i darova djevojke.

Nakon razgovora s djevojkom, mladiæ iziðe iz sobe i sjedne za stol sostalim svatovima, a djevojka ostane u sobi da se spremi. Djevojka je na danvjenèanja oblaèila bijelu haljinu, a na glavu je stavljala vijenac ili �lajer.Kad se djevojka spremi, njen brat uðe u sobu, uzme je za ruku i dovede naprag vrata i rekne: ��Hvaljen Isus i Marija. Tko se prima moje sestre?�� Tadamladiæ ustane i odgovara: ��Bog i ja.�� Pristupa k djevojci, pru�a joj ruku ipoljubi je. Tada djevojka skupa s mladiæem sjeda za stol gdje se èasti sostalim svatovima. Pred sam polazak u crkvu, djevojke koje su kitile kola ikonje, kite svatove. Kum, djever, stari svat i prikumak, na njih su stavljali podvije grotulje, (grotulje � to je, zapravo, vijenac koji je napravljen od izbu�enihoraha i ukrasnog papira) a na grotulje su se stavljale maramice. Mladiæ nadan vjenèanja obuèe bijelu ko�ulju i jednobojno odijelo. Mladiæa okitemaramicom koju stave na lijevu stranu. Jenjga na glavu stavlja vezeni rubac,maramicu na lijevo rame, a na desno vezeni rubac kojeg je izvezla djevojka.Koèija�i i barjaktari kiæeni su grotuljama, svaki je dobio po jednu. Grotulje subile ukra�ene i maramicom a u ploskama su nosili slatko piæe. Barjaci su navrhovima imali jabuku i maramicu. Kad zavr�i kiæenje, svatovi s mladiæem idjevojkom kreæu u crkvu na vjenèanje.

Kola koja prevoze darove i ruho ne idu s ostalim svatovima, negomlado�enjinoj kuæi. Poslije vjenèanja u crkvi mladenci i svatovi odlazemlado�enjinoj kuæi, a uz put stalno pjevaju. (Svadba je trajala dva dana.)

Blizu mlado�enjine kuæe, domaæin kuæe izlazi pred svatove i nosi predmladu dijete i mu�tuluk. (Mu�tuluk je bio ra�njiæ na kojeg se vjenilo urezanomeso, a na vrhu jabuka.) Mlada uzima dijete, poljubi ga i sa ra�njiæa skidajabuku i daruje ju djetetu, uz tu jabuku dade jo� neki poklon. Mlada zatimdijete daje mlado�enji u ruke i on ga poljubi, onda dijete vrate. U


�UPA SASINA

75

meðuvremenu ostali svatovi skidaju meso s ra�njiæa. Kad stignu pred kuæu,mlada stane i poljubi svatove. U pratnji mlade ide jenjiga i vodi je za ruku.Nakon toga mlada ulazi u kuæu, no prije nego uðe klekne i poljubi prag, azatim ju jenjiga uvodi u kuæu. Tada mlada u kuæi poljubi mlado�enjineroditelje i oni poljube nju i primaju je kao svoje dijete. Poslije toga mladenciidu malo jesti, a ostali svatovi sjedaju za stolove i popiju po èa�icu piæa. Kadmladenci zavr�e s objedom, mlada ide s djeverom i jenjigom. Djever nosilavor, jenjiga ruènik i vodu, a mlada bokal s ru�om. Idu redom i svatovi peruruke. Kad zavr�e, djever obri�e lavor i polazi prikupljati novac, poèev�i odkuma. Nakon toga slijedi sveèani ruèak. Za ruèak se obièno pripremala juha,meso, salata, kruh, torte, razni kolaèi te razna piæa.

Kad ruèak zavr�i, slijedi podjela darova. Djever dijeli darove koje jepripremila mlada. Poèinje se od kuma. Kum obièno dobiva ko�ulju, èarape,

No�nja djevojaka i �ena 1953. (Jela r. Grgiæ, Mara i Delfa Ljevar)


�UPA SASINA

76

ruènik. Ostali èlanovi njegove kuæe dobivaju neki dar. Isto tako darivaju sestari svat, prikumak i djever. Koèija�i i barjaktari darivani su manjim darovima,npr. ruènikom, rupcem, maramicom i èarapama. Ostali svatovi dobiju manjidar. Poslije toga slijedi pokazivanje darova, koje svatovi daruju mladencima.

Prvo mlado�enjini roditelji pokazuju dar kojeg poklanjaju mladoj. Onidaruju najveæi dar, a to mo�e biti krava, velika svota novaca, �ivaæi stroj i sl.Poslije njih pokazuje se dar kuma. On obièno donosi peèenog ovna s rogovima.Ovan je okiæen grotuljama (grotulje od ko�pica, lje�njaka ili �ipka), na rogovese stavljale jabuke okiæene bosiljkom. Uz ovna kum poklanja jo� korpu kolaèa,pletaru piæa, pite i pogaèu. Djever mladence dariva kao i kum. Tako daruju istari svat i prikumak. Ostali svatovi daju novce, koliko tko mo�e Mlado�enjinabli�a rodbina mladu daruje raznim poklonima.

Nakon pokazivanju darova, djever iskru�i pogaèu koju je donio kum,iskru�i je tako da od pogaèe ostane dno i krajevi. Djever ponovno polaziprikupljati novce s tom izbu�enom pogaèom. Naravno, obiðe sve svatove,nikog ne preskaèe. Poslije toga svatovima se iznosi kava i slatka èa�a. Djevernosi rakiju, a mlada èa�u. Polaze od kuma. Djever sipa rakiju, mlada uzmesvata za desnu ruku, poljubi ruku i daje mu èa�u s piæem. Tako idu dalje ièaste sve svatove. Zna mlada �to radi, zna ona da æe svatovi to debelo platiti:Zna se, poslije èa�æenja, djever uzima stakleni bokal i opet polazi od kumaprikupljati novce (Nego �to! Kum padne u nesvijest èim vidi djevera. Znakum, èim ovaj nosi bokal � kume prazni d�epove).

Nakon �to djever nakupi bokal novaca, svatovi polako odlaze, a kum,djever, stari svati i prekumak ostaju. Oni odlaze tek drugi dan. Isprate ihmladenci. Mlada ih na odlasku isprati, poljubi i oni joj plate poljubac.

Svatovi se raspu, odu svojoj kuæi, a mladenci ostaju.

(Po kazivanju Fine i Jele Ljevar zabilje�ila Slava Ljevar)


�UPA SASINA

77

Danas, braæo i sestre, uz radostan blagdan apostolskih prvaka,obnavljamo i tu�nu uspomenu na na�e pokojne, �rtve rata.

Za�to to èinimo?Prvi èovjek na�e Crkve, Crkve u Hrvata, kardinal Kuhariæ rekao je

jednom zgodom: �Slijepa mr�nja i osvetnièka strast pokopale su mnogaljudska biæa u nepoznate grobove i u nijemu �utnju�!

Na�e mrtve nitko nije brojao. Nad na�im mrtvima nisu prolijevane èakni la�ne suze ljudske suæuti. Na�e grobove i jame nitko nije obilje�io. Kaoda na�a suza nije gorka, kao da na�e rane nisu bolne, kao da na�a krv nijecrvena.

Mi ne koristimo ovu priliku da ih nazivamo niti herojima, niti izdajicama,jednostavno se time ovaj na� vjerski skup i spomen na bavi. Mi ih otimamoneprirodnom zaboravu i o�ivljavamo uspomenu na njih: mnogi od nas njimazahvaljuju i duguju �ivot, roditeljsku brigu i nje�nost. Sjeæamo se ne samonjih, veæ i tolikih uplakanih i ranjenih majki, neudanih djevojaka kojima jenjihovom pogibijom majèinska �elja i èast zauvijek uskraæena, njihovimudovicama koje su svoju siroèad s toliko briga i �rtava tiho a upravo herojskipodizale, bez ikakve dru�tvene pomoæi, siroèadi koja su rasla u krajnjojneima�tini, èak sa nezaslu�enim �igom sramote. Svu tu ogromnu skupinupatnika, poginulih i godinama trpeæi, u nje�noj i toploj molitvi Misepreporuèujemo Bo�joj dobroti i milosrðu.

A molimo i za sebe. Mr�nja i bezumlje otjerala je tolike na�e pokojne ugrob. Molimo Gospodina da na�a srca (ali i srca drugih s kojima nas jesudbina povezla na zajednièki �ivot) oèisti od mr�nje koja se zlokobno opetnad nas nadvila i uzima nove �rtve.

Fra Stanko Buzuk

(Ova propovijed je izreèena u vrijeme napada JNA na Sloveniju)

SASINA � SPOMEN �RTVAMA RATA29. lipnja 1991.


�UPA SASINA

78

Na sv. Petra i Pavla 1991. godine obilje�ena je obljetnica i sjeæanje na�rtve II svjetskog rata.

Zahvaljujuæi demokratskim promjenama i u ovoj �upi Roðenja Bla�eneDjevice Marije u Sasini kod Sanskog Mosta, prvi put se progovorilo o èetnièkimi partizanskim �rtvama iz drugog svjetskog rata, osobito masovnim grobnicama.

Veleèasni Vlado Tomiæ, �upnik �upe Sasina, prije poèetka mise na blagdansuza�tnika sv. Petra i Pavla, 29. lipnja 1991. proèitao je imena 258 �oricepoginulih u vrijeme rata i strijeljanih nakon rata. 248-orica su iz same �upeSasina, od toga su 24 �ene. S njima su ubijena dvojica sveæenika koji su bili�upnici u Sasini u vrijeme rata: fra Luka Te�iæ, koji je pred sam II svjetski rat1939. podigao �upnu crkvu u koju je moglo stati preko tisuæu vjernika, uhvaæenje i ubijen za vrijeme rata od partizana i ne zna mu se za grob; fra MiroslavBuzuk proveden je vezan na zapre�nim kolima od Banjaluke do Sanskog

258 svijeæa

Vel. Vlado Tomiæ, Fra. Stanko Buzuk, Vel. Stanko Grabovac slave misu


�UPA SASINA

79

Mosta kroz �upu Sasina te muèen i ubijen s mno�tvom rodoljuba na �u�njarukod Sanskog Mosta, zajedno s njim je na isti naèin muèen i ubijen i jedansveæenik njemaèke narodnosti, vel. Josip Bechmann, �upnik iz Prijedora.

Na njihovomu grobu nema nikakvoga znaka. Za njihovo se stradanje znajedino iz usmene predaje. Na isti naèin je u na�em selu poginulo 7 Hrvatakatolika iz �upe Ivanjska.

Svetu Misu je predvodio roðak pokojnog fra Miroslava Buzuka, fra StankoBuzuk koji je posebno istaknuo na�e pokojne, �rtve rata. (Misli fra StankaBuzuka objavljujemo: �Sasina � spomen �rtvama rata�).

U koncelebraciji su sudjelovali jo� vel. Mladen Grabovac, �upnik izPrijedora, vel. Vlado Tomiæ, �upnik domaæin i fra Drago Ljevar, domaæi sin.Ispred oltara gorjelo je 258 upaljenih svijeæa. Eto po prvi put javno smoslavili sv. Misu za pokoj njihovih du�a.

Nekada je ova �upa brojila i do èetiri tisuæe du�a, a danas ima samo1400. (Danas poslije najnovijih progona, pokolja i spaljenih kuæa vratilo se80-ak veæinom starijih na svoja ognji�ta). U svijetu nas ima preko deset tisuæapa nam s pravom ka�u: ��da se ne znamo vratiti kuæi�. To je tragedija nasHrvata u Bosni.

Drago LjevarZato smo i napravili Internet stranice: http://sasina.8m.com/ ilihttp://free-si.hinet.hr/DragoLjevar/ Imamo pisma i prijedloge:

1. Dobar dan.Ja sam Ljevar Sa�a iz Zrenjanina..Interesujem se za svoje poreklo, a na Internetu

sam na�ao vas sajt pa me interesuje da li smo mo�da u nekom srodstvu, ili da li znatene�to vise o Ljevarima. Moji su doseli iz Sanskog Mosta .Ako æe ne�to znaèiti deda mise zvao Marko.

Hvala unapred.2. Tako mi je drago, da ste ovako ne�to lijepo napravili.Ja æu malo poprièati sa prijateljima pa da jo� nekakvih podataka i slika ubacimo i

uredimo da bude stranica hvale vrijedna...Za Petrovo na�alost nisam siguran dali æu biti jer imam ispite na Fakultetu.Ali æemo se èuti....Lijep pozdrav [email protected]


�UPA SASINA

80

BO�IÆ1. Bo�iæ Jakov /Marko2. Bo�iæ Julka3. Luka Buha, Marjan4. Ivo Bo�iæ /Luk.5. Slavko Buha6. Ante Grgiæ7. Damjan Bo�iæ8. Ilija Bo�iæ9. Marko Baraæl0. Mirko Tomiæ, Luka i Lucija11. Stipo Tomiæ12. Mato Tomiæ13. Frano Bo�iæ Radoslavkin14. Ilija Bo�iæ15. Alojzije Èavloviæ i Anðelko16. Frano Èavloviæ17. Ru�a i Juro Klariæ18. Zdenka i Stipo Bo�iæ18. Jozip Èavloviæ19. Ante Èavloviæ20. Frano Bo�iæ Nikin21. Ivca �aliæ /Pavin./22. Pero Tomiæ23. Marko Kne�eviæ24. Ivo Mariæ25. Ivo Buha26. Ivo Mandiæ

UZVANICI NA MLADOJ MISI FRA DRAGE LJEVARAU SASINI, 30. SRPNJA 1978.

RUDINE - GORNJE SELO27. Mato Dakiæ - Vinko28. Ru�a Tukara29. Ante Dakiæ30. Stipo Iveljiæ31. Mato Klariæ32. Vojko Mariæ33. Milan Mato�34. Jakov Mato�35. Mrarjan Mandiæ Stipin36. Mandiæ Marjan Antin37. Stipo Mandiæ38. Koziæ Ivica -Ante39. Grgiæ Drago40. Grgiæ Juro41. �aliæ Vojko42. �aliæ Niko43. Ko�iæ Mato44. Iveljiæ Ivo45· Jago Vukoviæ

�UMARI46. Bo�iæ Mirko47. Stipo Mariæ48. Grgiæ Mile /starog Mate/49. Grgiæ Serafin50. Grgiæ Mato51. Grgiæ Ivo


�UPA SASINA

81

52. Komljen Ivo53. Knjeginjiæ Stipo Ilija54. Mile Ilièiæ - Josin55. Topaloviæ Pero

LUJIÆI56. Lujiæ Ivca57. Lujiæ Ante58. Egred�ija Juro /Pejin/59. Tukara Ivica60. Tukara Marjan61. Tukara Ante62. Tukara Joso /Ivèin63. Baraæ Jura64. Baraæ Frano65. Lujiæ Stipo66. Banoviæ Pavo67. Bnanoviæ Slavko68. Banoviæ Mile69. Mariæ Ivo �tefèin70. Banoviæ Mato.

�ABARICA71. Mile Anða Ivèiæ72. Frano Ivèiæ Ru�in73. Joso Ljevar Lucin74. Ilièiæ Ivo /Cujin/75. Niko Ivèiæ76. Marija Ljevar /Ferdina/77. Buha Ivca - Nikinca Kata78. Lovrièiæ Filip79. Bla� Lovrièiæ

80. Ljevar �ivko81. Ljevar Jozo82. Ljevar Marija Markova83. Lujiæ Piljo84. Lovrièiæ Vinko85. Baraæ Luka86. Baraæ Nedo87. Ivèiæ Ivo83. Ljevar Niko /Èièa/89. Èavloviæ Luka90. Ljevar Ru�a-Vikica91. Lovrièiæ Mirko92. Zorka �aliæ - Luka93. Behremoviæ Muhamed - Hamiæ94. Ljevar Ante Perin

OGARINE - KLADOVITA95. Lujiæ Ante96. Lujiæ Martin /Antin/97. Lujiæ Mile /MIirkin/98. Lujiæ Martin /Mirkin/99. Egred�ija Jozipl00. Egred�ija Marko101. �arèeviæ Ivo102. �arèeviæ Pero103. Ivèiæ Pero Rudin104. Mijad�ikoviæ Frano105. Tutiæ Svetko106. Tutiæ Martin107. Tutiæ Bone108. Tutiæ Ivo109. Bo�iæ Mato Paulin


�UPA SASINA

82

110. Ljevar Mile /Æuzo/111. Ilièiæ Jozip /Jurkanov/

STRATINSKA112. Luciæ Anðelko113. Mato Vukoviæ114. Praniæ Ante115. Grgiæ Ante Poljanac116. Marjan Ilièiè Æotin117. Ilièiæ Mile /Èupo/

POLJAK - RADJEVAC118. Joliæ Ivo119. Bo�iæ Niko Bla�120. Ljevar Zvonko121. Tomiæ Branko122. Èengija Stipo123. Bo�iæ Ivica /Marjana Ivanova/124. Bo�iæ Marko /Putar/125. Bo�iæ Frano /Markanov/126. Bo�iæ Nedo /Markanov/127. Ivo Bo�iæ/Luke/128. Karlo Baraæ129. Drago Dakiæ130. Mlinar Joso - Marko131. Kaurin Fina Vinkova132. Ilièiæ Martin133. Kaurin Ferdo - Tadija134. Kaurinoviæ Drago /Brico/135. Ko�iæ Marko136· Joliæ Kata137 .Marjan Tukara

138. �uniæ Ivica139· Ilièiæ Luka140. Drago Mauzer141. Mato Matjeviæ

SANSKI MOST142. Marija Radna143. Vinko Grgiæ144. Bo�o Juri�iæ � Juriæ145. Ivica Klariæ146. Ante Tunjiæ

KRUHARI147.Mato Tutiæ Josin148. Tomo Lovriæ149. Ante Èengija � Bosiljev150. Marko Ivekin151. Janja Ivekin (Ivekinca � prija)

VELI�KOVCI152. Mile Mandiæ153. Tomo Mandiæ154. Kazimir Grgiæ155. Jo�a (Marija Jose Grgiæ)156. Ante Ilièiæ Franin

DOBROVAC, LIPIK157. Luka Grgiæ158. Joso Lujiæ159. Ivo Lujiæ Ilin160. Mato Lujiæ Mirkin161. Bone Bo�iæ Antin


�UPA SASINA

83

162. Luka Koziæ Stipin163. Ante Ljevar164. Èedo Ljevar, Kata, Luca iBranka165. Marjan Lujiæ166. Nikola Pranjiæ167. Marko Pranjiæ168. Ru�a Bo�iæ Josina169. Tomo Grgiæ

ZAGREB, KUTINA I OSTALI170. Antonija Lovrièiæ171. Tomo Ljevar172. Nikola Grgiæ (Banjaluka)173. Marjan i Marko Buha(Banjaluka)174. Mato Lovrièiæ Antin (Rajiæi)175. Ante Tukara176. Juro Tukara177. Juro Mariæ178. Nedo �ejiæ179. Luca Iverac180. Ivo Lujiæ i Jela181. Marjan Klariæ

182. Ivæo Ilièiæ i Anka183. Joso i Marca Ilièiæ184. Stipo i Mara Turiæ185. Ante Bo�iæ (Brajo)186. Stipo i Anða Lovrièiæ (KUM)187. Dujo Lovrièiæ188. Drago Lovrièiæ189. Lucija Lovriæ190. Stipo Ljevar (stric)191. Augustin i Marija Ljevar192. Dujo i Jela Ljevar193. Luka Ljevar (Èièin)194. s. Emanuela Tutiæ195. s. Marijana Tutiæ196. s. Ignacija Tomiæ197. s. Mirela Ilièiæ198. s. Jelka Vulinoviæ199. Milka Mandiæ200. Kata �aliæ201. fra Bosiljko Ljevar202. fra Vlado Ljevar203. fra Dujo Ljevar204. fra Josip Bo�iæ (KUM)

fra Drago Ljevar

(Ovdje navodimo imena obitelji i pojedinaca koji su bili uzvanici na mladojmisi fra Drage Ljevar iz Sasine ili su u Sasini roðeni. Toga dana je biloukupno preko 400 uzvanika. Imena ostalih ne donosimo jer nisu roðeni uSasini. Ova imena navodimo da se zna za buduæe generacije koliko nas jeobitelji bilo 30. srpnja 1978. u Sasini.)


�UPA SASINA

84

Djete roðeno u ratu

0, djete roðeno u ratu,roðeno bez sunca i radosti,

koje svijet veæ gleda� prepla�enim oèima.Plaèuæi luta� u mraènom djetinjstvu

koje je pokrito mraènim imrtvaèkim sjenama.

0, djete roðeno u ratu!U svojim snovima

ne sanja� �arene lutke i barbikejer su kroz tvoje noæi i snove

grmjeli topovi i mitraljezi,a èuvala majka sa zaplakanim oèima.

Ko prosjak sjedi� na kuænom praguèekajuæi da otac se vrati

i da donese �arenu loptu �to obeæa.I dok plaèuæi, rukama lice skriva�

i pogleda� niz put:Eto tate! Vrisnu! Ali ne!

To, to je baka koja je tatu i strikutra�iti i�la, ali ni tata ni striko

ne doðo�e, ni lopte �arene ne doneso�e.

0, djeco u ratu odraslai vjeènom strahu koji se u oèima vidi,

ni djetinjstvo svoje ne upoznaste,ni igraèkama se svojim ne igraste.

Mjesto slikovnica punih �arenih i veselih slikagranate i metci oko va�ih u�iju igra�e.


�UPA SASINA

85

I cijeli �ivot u vama æe ostati tugajer ni oca ni rodbinu ne upoznaste pravo,

ni igraèke, ni slova prava,ni djetinjstvo svoje, ni ljubav roditeljskujer u oèima va�im vjeèno æe tuga ostati.

0, djete! O, djeco u ratu roðena!

Vladimir Buha, 2000.

Mlada misa Fra Drage Ljaevar u Sasini 30. srpnja 1978.


�UPA SASINA

86

SASINA U BOLU

O Sasino! O Sasino!O Sasino, pusto mjesto,puste njive, puste �ume,

sjekira ne èuje se tucni �tropot kola niz put.

0, Sasino!Gdje su pleæati oraèi

i sagnuti kopaèi,gdje je pjesma �etelaca

i graja �kolaraca?

Nema vi�e mlinara u mlinici,nema ribièa na rijeci,nema mukanja krava,nema blejanja ovaca.Nema kola i pjesmepod starim dudom.

Ne slu�am prièe na�eg Èièe,Nema Marka, Ferde,

Nema Mate i Ive,Nema kod Mareni sijela ni prela.


�UPA SASINA

87

O, Sasino majko na�a,tu�no sada plaèe�.

Za zlotvorom osta tuga,pohara�e gore nego kuga.Pogani proðo�e sasinskom

zemljom.Krv i suze natopi�e polja.

Pepeo pokri ognji�taza njima ne osta ni�ta.

A za�to? Za�to?

O, Sasino!O, Sasino s bolom u du�i,

ne plaèi!Sutra æemo biti sretniji.

Sutra æemo biti jaèi.Èuju se glasovi u zipkama nejaèi,

Na polja izlaze oraèi.Oj Sasino, oj Sasino! Vi�e ne plaèi!

Vladimir Buha, 2000.


�UPA SASINA

88

1. UVOD�upna crkva u Sasini je minirana razornim eksplozivom, �to je oèigledno nakon

prvog pogleda na postojeæe stanje, odnosno ostatke nekada predivnog objekta. Investitor�eli obnoviti objekt, kako bi se smanjile �tete, duhovne i materijalne, nastale u ovompodruèju. Program obnove i razvoja ratom devastirani areala je kompleksna zadaæa, aosnovni uvjet je povrat prognanika i izbjeglica. U tom cilju je i obnova �upne crkve �toje poticaj za normalizaciju �ivota lokalnog stanovni�tva.

Stanje objekta je karakteristièno u sljedeæem:- laða i oltar su poru�eni eksplozivom, pa je za daljnju upotrebu

samo lokacija, uz prethodni rad na ru�enju preostalih zidova i èi�æenjuporu�enog materijala

- zvonik je o�teæen, rastresen i znatno o�teæen, ali se mo�e saniratiNa ovakav objekt je vremenski uticaj znatno doprinio opæem lo�em stanju, pa je

inicijativa Investitora do�la u pravom trenutku, radi spa�avanja preostalog dijelaobjekta koji se mo�e sanirati, a to je zvonik, �to samo po sebi èini poticaj na realizacijuovog graditeljskog zahvata.

Objekt u �irem smislu predstavlja spomenik kulture, te mu se mora posvetitipa�nja zbog povijesne, ambijetalne i edukativne vrijednosti.

Inicijativu za obnovu je dao osobno Biskup, dr. Franjo Komarica, kao i�upnik, fra Ivo Orlovac, �to se vidi na prilo�enim fotografijama.

Na listu 1 je prikazana fotografija iz vremena graðenja �upne crkve, toènije iskopza temelje. Oèigledno je da je u tom poslu uèe�æe dala cjela lokalna zajednica, �to sei sada oèekuje. Na listu 2 je prikazana fasada, a na listu 3 izgled objekta sa svih strana.

INVESTITOR: RKT �UPNI URED SASINAOBJEKT: �UPNA CRKVA U SASINI � REKONSTRUKCIJA OBJEKTA

�UPNA CRKVA U SASINIREKONSTRUKCIJA OBJEKTA NAKON RU�ENJA

IDEJNI PROJEKT


�UPA SASINA

89

Kao projektant ovog nesvakida�njeg investicijskog zahvata zahvaljujem naukazanom povjerenju. U ovoj fazi je dogovorena izrada idejnog projekta sanacije �upnecrkve, a nakon revizije od strane Investitora æe se izraditi izvedbeni projekt sa svimnacrtima, opisima i detaljima.

2. OPIS OBJEKTA�upna crkva u Sasini je objekt klasièno izveden, kao zidani, sa zvonikom u

prednjem dijelu, centralnim prostorom - laðom, iz koje vodi stepeni�te do kora, i saoltarom iz kojeg se ulazi u sakristiju.

Gabarit objekta je sljedeæi:- sredi�nji dio objekta- (laða : du�ina 23.30 m, �irina 12.80 m,- oltar dubine 6.60 m, �irine 7.30 m,- sakristija dubine 4.00 m, du�ine 5.00 m,- zvonik tlocrtnih dimenzija 5.05/4.90 m.

Iz prednje ravnine zvonik viri 50 cm.Grafièki prilozi postojeæem stanja odnosno objekta nakon izvoðenja su prikazani

na listovima 4 do 12, po sadr�aju.Temelji objekta su izvedeni od kamena, a detalj se vidi na fotografiji sa lista 4.

Pretpostavlja se da je debljina temeljnog zida od lomljenog kamena 80 cm, sanepoznatom dubinom. Pretpostavljena je dubina od 120 cm, �to æe se ustanovitiiskopom temeljnih jama, u fazi izrade izvedbenog projekta. Tokom iskopa æe se ustanovitikarakter i nosivost temeljnog tla. Malter temeljnog zida je kreèni, lo�e kvalitete, apretpostavlja se da je temelj u zemlji izveden kao suhozid.

Zidovi su iznad temelja izvedeni od pune opeke starog formata, u kreènommalteru. Debljina zidova je razlièita, iznosi dvije cigle ili 60 cm, te dvije i po cigle ili 75cm. Zidovi laðe su najdeblji, i velike visine.

Zidovi zvonika su izvedeni od pune opeke starog formata, u kreènom malteru, sadebljinama prikazanim u dispozicionim nacrtima. Stropne konstrukcije u zvoniku sudrvene sa zidovima èija se debljina smanjuje prema vrhu. Na vrhu zvonika je armirano-betonska ploèa, i armirano-betonski kri�.

Prozori su zavr�avali sa lukom od nearmiranog betona, �to se mo�e objasnitièinjenicom da su u svodu prisutni naponi pritiska, sa relativno niskim naponimaobzirom na popreène presjeke.


�UPA SASINA

90

Krovi�te laðe, oltara i sakristije je drveno, od hrastove tesane graðe, sa crijepomkao pokrovom. Nagib krovne ravni je procijenjen na 35 ° ili 70 %. Ploèa zvonika jebetonskog pokrova.

Pod u laði i na oltaru je od teraco ploèa 20/20 cm.Kor je izveden kao arm. bet. konstrukcija do koje vode armiano-betonske stepenice.Dispoziciono su u objektu zastupljene sljedeæe povr�ine:- ulazni prostor sa zvonikom 11.93 + 15.90+ 11.93 m2- laða crkve 200. m2- kor 40.00 m2- oltar 36.90 m2- sakristija 15.40 m2

3. OPIS O�TEÆENJASamo pogled na objekt govori o stupnju njegovog o�teæenja. Oèigledno je da su

laða i oltar u cijelosti uni�teni a da se zvonik mo�e sanirati. U grafièkim prilozima sudate fotografije objekta, sa o�teæenjima, koja se neæe posebno opisivati. Posebno jeoèigledan uticaj djelovanja atmosferskih uticaja na zidnu strukturu. Dakle, mo�e sekonstatirati sljedeæe:

- krovi�te je potpuno uni�teno- zidovi laðe i oltara su potpuno uni�teni, a preostali dio je izgubio stabilnost- kor je potpuno uni�ten, neupotrebljiv te se mora poru�iti kako bi se

izveo novi- kameni temelji su dotrajali te ih treba sanirati- zidovi zvonika su rastreseni, sa pukotinama u zidnoj strukturi, ali se

mogu sanirati

5. UVJETI SANACIJE OBJEKTAUvjeti za sanaciju i novu izvedbu objekta �upne crkve u Sasini su naèelno dati u

«Pravilniku o tehnièkim normativima za sanaciju, ojaèanje i rekonstrukciju objekatavisokogradnje o�teæenih zemljotresom i za rekonstrukciju i revitalizaciju objekatavisokogradnje».

Istra�ni radovi provedeni na objektu su sljedeæi:- arhitektonsko snimanje postojeæeg stanja i izrada nacrta postojeæeg

stanja, datih u idejnom projektu


�UPA SASINA

91

- ocijenjen je kvalitet postojeæe opeke iz zidnih struktura, kaozadovoljavajuæi te æe se sa istom ponovo izvesti svi zidovi, �to namje dug i obaveza prema generaciji koja je izvela objekt, koji jekori�ten sve do ru�enja

- kameni temelji æe se sanirati, a prema projektu izvesti i novi- zvonik æe se sanirati

Osnovni principi ojaèanja, koji su navedeni i u citiranom Pravilniku su sljedeæi:- Temelji crkve su trakasti, moguæe i plitki, pa ih treba sanirati. Treba

predvidjeti ojaèanje temeljnih traka, po potrebi produbljenje. Zazvonik se treba izvesti nova temeljna ploèa, povezana sa postojeæimtemeljima. Preko cijelog objekta treba izvesti novu podnu armirano-betonsku ploèu. Su�tina sanacije temelja je izvedba krute ploèe univou temelja, kao osnove krute kutije u kakvu se objekt �elipretvoriti.

- Zidovi æe se prezidati, oni koji se poru�e. O�teæeni zidovi u kojimaje do�lo do prekoraèenja vlaène èvrstoæe

- pojava pukotina se mogu armirati zavarenim armaturnim mre�amasa istim horizontalnim i vertikalnim �ipkama i istim razmacima.Mre�a se sponama kao mo�danicima prikiva za zid. Posebnapa�nja se mora posvetiti uglovima i presjeci�tu zidova. Prijeugradbe armature moraju se izdubiti guge min. 3 cm. Nakonarmiranja zidovi se malteri�u produ�nim cementnim malterom, saprethodno nabaèenim �pric malterom.

- Krovi�te se izvodi potpuno novo, drveno, kruto u horizontalnoj ikosoj ravnini.

- Kor se izvodi sa potpuno novom armirano-betonskom konstrukcijom,novim armirano-betonskim stepeni�tem, i novim zidovima kojiukruæuju zvonik.

- Iznad oltara æe se izvesti nova kruta armirano-betonska ploèa- Zvonik æe se sanirati izvedbom novih krutih armirano-betonskih

ploèa i armiranjem njegovih zidova sa vanjske i unutra�nje strane


�UPA SASINA

92

6. DISPOZICIJA NOVOG STANJA-SANIRANI OBJEKTIdejnim projektom sanacije �upne crkve u Sasini su predviðeni sljedeæi prostori:- Ulazni trijem, povr�ine 30.00 m2, koji se dograðuje ispred zvonika,

otvoreni sa prednjim kri�nim stupovima, i zidnim panelima uzzvonik. Preko stupova je dvovodni krov, sa padom od 30 °. Pokrovje biber crijep.

- Prostor zvonika povr�ine 12.00 m2- Sakristija sa lijeve strane, povr�ine 12.00 m2- Stepeni�ni prostor, sa desne strane, kojim se ide na galerijski prostor

kora, povr�ine 12.00 m2- Sredi�nji prostor, laða, povr�ine 220.00 m2- Oltar, poligonalnog oblika, povr�ine 40.00 m2- Kor, povr�ine 67.00 m2

Dakle, ukupan prostor koji æe se dobiti nakon rekonstrukcije je 393.00 m2.Oblikovno sanirani objekt zadr�ava elemente koje je posjedovao i ranije. Neke

promjene su uvjetovane direktno zahtjevima Investitora, a neke zahtjevima trajnostiobjekta. Pojedini detalji su uvjetovani konstruktivnim odnosno statièkim zahtjevima.

a) Temelji crkve se saniraju i izvode novi. pojaèanje temeljnih traka se posti�epro�irivanjem postojeæih kamenih temeljnih traka, za min. 30 cm, po potrebi produbljenje,u dijelu zidova koji se odnose na laðu, jer se u tom dijelu zidovi izvode na istom mjestu.Veta se posti�e ugradbom horizontalnih i vertikalnih ankera, a novi betoni se armiraju.Za zvonik se planira izvesti nova temeljna ploèa, 600/600 cm, povezana sa postojeæimtemeljima zvonika i laðe ankerima i armiranjem. Ispod novih zidova sakristije i stepeni�nogprostor se izvode nove temeljne trake �irine 100 cm, koje su povezane sa ostalomtemeljnom konstrukcijom. Za zidove oltara æe se izvesti novi temelji �irine 90 cm.Preko cijelog objekta se izvodi novapodna armirano-betonskaploèa debljine 15 cm. Svinovi betoni su klase MB 30. Iz temelja æe se ostaviti ankeri vertikalnih serkla�a, kao ianker mre�e za armiranje zidova. Preko betonske ploèe se izvodi klasièna hidroizolacija,od varene bitumenske trake, sa aluminijskim ulo�kom, a na mjestima stupova iserkla�a se izvodi kruta hidroizolacija od hidrolita ili sliènog materijala.

b) Zidovi æe se prezidati, postojeæom oèi�æenom i opranom opekom, u produ�nomcementnom malteru. Zidovi laðe i oltara su novi, debljine dvije cigle, odnosno 60 cm.Dijelovi zidova zvonika se zadr�avaju, i nastavljaju novom zidnom strukturom, naprednjem fasadnom zidu. Zidovi zvonika se obzidaju novim zidom od pola cigle, nakonarmiranja postojeæeg zida. Ovi dijelovi zida se povezuju sa zidovima sakristije,


�UPA SASINA

93

stepeni�nog prostora i laðe. Zidovi koji se zadr�avaju armiraju zavarenim armaturnimmre�ama Q 257. Mre�e se sponama kao mo�danicima prikiva za zid. Posebna pa�njase mora posvetiti uglovima i presjeci�tu zidova, koji se armiraju dvostrukom armaturnommre�om. Prije ugrade armature moraju se izdubiti guge min. 3 cm. Nakon armiranjazidovi se malteri�u produ�nim cementnim malterom, sa prethodno nabaèenim �pricmalterom. Zidovi se ukruæuju vertikalnim i horizontalnim serkla�ima, po nacrtima izprojekta.

c) Kor se izvodi sa potpuno novom armirano-betonskom stropnom konstrukcijom,novim armirano-betonskim stepeni�tem, i novim zidovima koji ukruæuju zvonik. Stropnaploèa debljine 15 cm se oslanja na zidove laðe i na nove zidove. Prepu�ta s konzolnou prostor laðe, sa radijalnim srednjim dijelom. Na stupove zvonika se ploèa oslanja napro�ireni dio a dodatno se povezuje ankerima koji se bu�e, u dva reda horizontalno.Izmeðu unutra�njih stupova se izvodi novi luèni otvor od armiranog betona.

d) Iznad oltara æe se izvesti nova kruta armirano-betonska ploèa debljine 15 cm,beton MB 30.

e) Zvonik æe se sanirati izvedbom novih krutih armirano-betonskih ploèa debljine15 cm, koje se u�temavaju u zid min. 15 cm, i armiranjem njegovih zidova sa vanjskei unutra�nje strane. Armatura ploèa i zidova se meðusobno pro�ima i povezuje. Ako jekrovna ravna ploèa zvonika dotrajala mora se zamijeniti sa novom. Za ukruæenjezvonika se iznad kora izvodi nova arm. bet. ploèa u visini drvene stropne konstrukcije.

f) Krovi�te se izvodi potpuno novo, drveno, kruto u horizontalnoj i kosoj ravnini.Koristi se graða od èetinara I klase, a koristiti detalje iz projekta. Nagib se zadr�ava od35 °, pokrov biber crijep. Krovi�te se izvodi sa strehom od 100 cm, radi za�tite objektaod atmosferskih uticaja. Krovi�te nad oltarom je poligonalno, nagib 35 °, a krovi�te nadulaznim trijemom je sa nagibom od 30°. Sva limarija je bakrena. Statièki sistemkrovi�ta je slo�ena konstrukcija koja se sastoji od nazidnica, podro�nica, stupova,veznih greda, kosnika i rogova. Stropna konstrukcija je drvena, sa termoizolacijom od10 cm.

g) Krovi�te zvonika se izvodi na novoj arm. bet. ploèi od èetinara I klase. Nagibgornjeg dijela je 75 °, a donjeg 45 °. Krovi�te se formira prodorom dva èetvorovodnakrova, plitkog i strmog, meðusobno zarotiranih za 45°. Pokrov zvonika je bakreni lim,a na njegovom vrhu se nalazi drveni kri� oblo�en bakrom.

h) Zidovi u svojoj strukturi imaju visoke prozore sa polukru�nim vrhom, uokvirenihu ram od zida i betona. Zidovi se sa unutra�nje i sa vanjske strane malteri�u. Samo sedijelovi novih zidova sakristije i stepeni�nog prostora sa polukru�nim ni�ama ostavljaju


�UPA SASINA

94

neo�bukani, iz estetskih razloga. Sa vanjske strane zidovi se boje u bijelo, istaknutidijelovi u �uto. Unutra�nji zidovi se boje u svijetlu krem ili bijelu boju.

i) Svi podovi su od kamena, a za polaganje æe se napraviti poseban elaborat. Izborkamena je posebno va�an, a u svakom sluèaju mora biti svijetli kamen, nepoliran.

j) Vrata i prozori su drveni, od borove graðe I klase.

Sastavio: Isak Mediæ, dipl. in�. grad.

8. PROCJENA VRIJEDNOSTI FINANSIJSKIH SREDSTAVA ZA SANAClJU OBJEKTAOva procjena se daje na bazi idejnog projekta, i na bazi dosada�njih iskustava na

sanaciji sliènih objekata. Konaèna cijena æe se odrediti nakon izrade izvedbenog projekta,te detaljnog predmjera radova. U ovom trenutku, za informaciju investitoru da jesljedeæi pregled pojedinih faza radova:I) Ru�enje i odvoz 14.000,00 DMII)Temelji 19.000,00 DMIII)Zidovi 72.000,00 DMIV) Krovi�te i pokrivanje 32.000,00 DMV) Kor 18.000,00 DMVI) Zvonik 36.000,00 DMVI) Ulazni trijem 9.000,00 DMVII) Stolarija 28.000.00 DMVIII) 32.000,00 DMIX) Elektroinstalacija 30.000,00 DM

Sveukupno: I do VIII iznosi 290 000.00 DM

Usporedna cijena po 1 m2 prostora iznosi 680.00 DM/m2, �to se mo�e smatratiprihvatljivim. U ovoj cijeni nije sanacija zvonika koja po procjeni iznosi 36 000.00 DM.

Procjenu izvr�io: Isak Mediæ, dipl, in�. grað.

(Prenosimo iz Idejnog projekta samo tekst, ispustiv�i grafièke prikaze, da vidite kakogospodin Isak Mediæ cijeni na�u crkvu koju su na�i stari djedovi i bake izgradili. Sadaje na nama obnoviti je.)


�UPA SASINA

95

SVOJE PRILOGE ZA OBNOU CRKVE MO�ETE PREDATIOSOBNO NA�EM �UPNIKU:

FRA IVO ORLOVAC, �UPNI URED SASINA ,37260 SANSKI MOST.

ILI U HRVATSKOJ IMAMO OTVOREN �IRO RAÈUN 34600-672-250

poziv na broj: 02 29069101s naznakom: �upni ured Sasina, za crkvu u Sasini

SPONZORI ZBORNIKA:

AUGISTIN BO�IÆ - Benzinska postaja 35 221 Velika kopanicatel/fax. 032/ 334-045; 332-490MATO BO�IÆ - Ugostiteljstvo i trgovina 35 221 Velika Kopanicatel: 035/ 447-477; Mobitel: 091/ 210-81-10JAKOV LJEVAR - Vuèna slu�ba �Ljevar� 44320 Kutinatel. 044/ 681-987; Mobitel: 098/ 430-167JOSIP TOMIÆ - Autoprijevoznik 44320 Kutinatel. 044/ 653-192MILKA I IVO TUKARA - 10000 Zagreb, tel: 01/ 618-01-38LUCA I DRAGO TUKARA - Domagoviæi, tel: 01/ 627-06-76ANKICA I ANTO LJEVAR - Domagoviæi, tel: 01/ 628-45-69MARA I IVICA LJEVAR - 44320 Kutina, tel. 044/ 680-634DRAGO BUBALO - �Chorus� 10000 Zagreb, B. Vukasa 47tel/fax: 01/ 38-33-995, E-mail: [email protected]


�UPA SASINA

96

KAZALO

Predgovor: ...................................................................................... 3Anto Orlovac:Dva stoljeæa �upe Sasina, Slike iz povijesti �upe ................................. 5Fra Bosiljko Ljevar:Sjeæanje Fra Bosiljka Ljevar ............................................................. 49Fina i Jela Ljevar:Svadba i obièaji (Sasina, Stratinska, Toma�ica,i �krljevita) .................. 73Fra Stanko Buzuk:Sasina-spomen �rtvama rata ............................................................ 77Drago Ljevar:258 svijeæa .................................................................................... 78Uzvanici na Mladoj Misi .................................................................. 80Vladimir Buha: Djete roðeno u ratu ................................................... 84Vladimir Buha: Sasina u Bolu ........................................................... 86Isak Mediæ:�upna crkva u Sasini, Rekonstrukcija objekta nakon ru�enja .................. 88�iro raèun ...................................................................................... 95Sponzori ....................................................................................... 95


”UPA SASINAfree-zd.htnet.hr/sasina/sasina.pdf · 2002-03-17 · od starine rudarski kraj, gdje se...

Documents

Transcript of ”UPA SASINAfree-zd.htnet.hr/sasina/sasina.pdf · 2002-03-17 · od starine rudarski kraj, gdje se...