ASPEKTI ZAŠTITE VODNIH RESURSA U FAZI PROJEKTOVANJA, GRAĐENJA I EKSPLOATACIJE AUTOPUTA NA KORIDORU Vc

CONSIDERATIONS

REGARDING PROTECTION OF WATER RESOURCES DURING DESIGNING, CONSTRUCTION AND UTILISATION OF CORRIDOR Vc

Prof.dr. Tarik Kupusović,

dipl.inž.građ. Institut za hidrotehniku

Građevinskog fakulteta u Sarajevu,

Stjepana Tomića 1., tarik.kupusovic@heis.com.ba

Dragana Selmanagić, dipl. inž.građ.

Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u

Sarajevu, Stjepana Tomića 1.

dragana.selmanagic@heis.com.ba

Sabina Hadžiahmetović, dipl. inž.građ.

Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u

Sarajevu, Stjepana Tomića 1.

sabina.hadziahmetovic@heis.com.ba Sažetak: Autoput kao linijski objekat, svojim položajem može uticati na promjene režima površinskih i podzemnih voda. Osjetljivosti područja i vodoprijemnika u zoni prolaza autoputa od posebnog su značaja za određivanje i sprječavanje mogućih negativnih uticaja. Pravilna procjena osjetljivosti područja i vodoprijemnika, preduvjet je za racionalno projektovanje i iznalaženje najpovoljnijih postupaka upravljanja sistemima odvodnje i onečišćenja, odnosno sprečavanje negativnih uticaja. Tokom građenja autoputova, učinci mogu biti izrazito negativni. Stoga organizaciji gradilišta i mjerama zaštite u toku građenja, potrebno je posvetiti posebnu pažnju. U fazi korištenja autoputovi mogu predstavljati aktivni izvor zagađenja voda. Uspostava monitoringa voda sastavni je dio sagledavanja i vrednovanja promjena nastalih u okolišu tokom obje spomenute faze. Ključne riječi: autoput, uticaji na vodne resurse, aspekti zaštite, monitoring.

1

1.0. UVOD Autoput na koridoru Vc uvršten je u mrežu TEM – transportne infrastrukture jugoistočne Evrope i ide pravcem od Budimpešte (Mađarska), preko Osijeka (Hrvatska), Sarajeva (BiH) do luke Ploče (Hrvatska). Kroz BiH trasa koridora Vc, dužine oko 330 km, ide pravcem sjever-jug, najpovoljnijim prirodnim uvjetima, dolinama rijeka Bosne i Neretve. Saobraćajnice općenito predstavljaju stalni i aktivni izvor zagađenja okoliša, a posebno podzemnih voda. Kondenzacijom izduvnih plinova iz motornih vozila, kao i prokapavanjem ulja, na površini saobraćajnice stvara se sloj “koncentriranog” zagađivača, koji se pretežno sastoji od ugljikovodika, fenola, teških metala, raznih sumpornih i azotnih spojeva. Na površini saobraćajnice, u kišnom razdoblju prikupljaju se znatne količine oborinskih voda koje ispiru površinu saobraćajnice, te otapaju i mobiliziraju spomenute zagađujuće supstance. Osim ovog, saobraćajnice su također potencijalni izvori zagađenja, koja mogu nastati kao posljedica izlijevanja većih količina nafte, naftnih derivata, kao i različitih drugih otrovnih tekućina koje se prevoze auto-cisternama. Unutarnje vode sa autoputa treba smatrati onečišćenim fluidom, kojeg je prije upuštanja u okoliš potrebno u hipsometrijski najnižim tačkama uzdužnog profila saobraćajnice prikupiti u separatore ulja. Samo mehaničko odvajanja uljne frakcije u separatoru ulja i masti nije dovoljno, posebno u uvjetima kraškog terena u kojem praktično nema mogućnosti autopurifikacije ovog tipa zagađenja. To se posebno odnosi na vodozaštitna područja, kao i dijelove terena u kojem postoje značajne zalihe podzemnih voda, kao i tokovi površinskih voda. Tokom projektovanja modernih saobraćajnica potrebno je na odgovarajući način sagledati sve prirodne faktore koji mogu uticati na nivo rizika od zagađenja podzemnih i površinskih voda. Hidrogeološki odnosi u području trase u tom smislu predstavljaju važan faktor na osnovu kojeg se može prognozirati nivo rizika kojim objekat na pojedinim potezima utiče na vode, odnosno na okoliš u cjelini budući da je voda u prirodi element koji predstavlja vrlo efikasno transportno sredstvo kojim se zagađujuće materije mogu prenositi na velike udaljenosti. Određeni uticaji na vode mogu se izbjeći u fazi projektovanja, odgovarajućim projektnim rješenjima: vanjske i unutrašnje odvodnje, prijelaza preko vodotoka mostovskim konstrukcijama ili vijaduktima uz uslove da otvori obezbjeđuju proticaje utvrđenih velikih voda, kao i da se poštuju propisana nadvišenja između nivoa velike vode i donje konstrukcije građevine, hortikulturnim uređenjem pojasa uz autoput, te projektovanjem vertikalnih

barijera (odbojnih ograda ili betonskih blokova-new jeresy) duž autoputa na lokalitetima utvrđenim kao zone visokog rizika od zagađenja površinskih i podzemnih voda. Odgovarajućom organizacijom gradilišta, primjenom mjera prevencije i dobre građevinske prakse u toku gradnje zahvata, mogu se izbjeći negativni uticaji na režim tečenja i kvalitet podzemnih voda. Adekvatnim održavanjem izvedenih objekata za prečišćavanje otpadnih voda sa autoputa tokom faze korištenja mogu se izbjeći negativni uticaji na kvalitet podzemnih i površinskih voda. Poznavanje aktivnih i potencijalnih zagađivača je potrebno kako bi se jasno razdvojili uzroci mogućih incidentnih situacija, koji potiču iz drugih izvora od onih koji mogu biti uzrokovani uticajem autoputa [1, 2].

2.0. UTICAJI AUTOPUTA NA KVANTITATIVNO-KVALITATIVNE KARAKTERISTIKE VODNIH RESURSA Autoput kao linijska građevina i fizička prepreka u prostoru prouzrokuje određene promjene vodnog režima. Oticaj vode sa asfaltiranih površina se dešava znatno brže, odnosno koeficijenti oticanja su veći, što kod malih vodoprijemnika može bitno povećati velike vode. Kod autoputova, norme odvodnje su vrlo visoke. Svojim položajem autoput može uticati na karakteristike površinskog i podzemnog oticanja. Djelimične promjene smjera tečenja, kao i kapaciteti propusta i mostova, trebaju uvažavati i potrebu većeg stepena zaštite autoputa. Veći koeficijenti oticanja, te povećane norme zaštite i evakuacije vode iz zone autoputa mijenjaju, odnosno povećavaju visoki vodni režim nizvodno, o čemu svakako, ovisno o konkretnim prilikama, treba voditi računa pri izradi projektnih rješenja. Zagađivanje vodotoka je složen i dinamičan proces koji zavisi od raznih faktora, u prvom redu od količine i vrste zagađujućih supstanci, te prijemne sposobnosti samog vodotoka. Saobraćaj zagađuje vodonosno područja na dva načina i to kontinuirano i u akcidentnim situacijama. Kontinuirano zagađenje od saobraćaja potiče od emisije izduvnih gasova, dijelova guma i kočnica, te od određenih postupaka održavanja puteva. Obim zagađenja zavisi od gustine saobraćaja i karakteristika kolovoza. Zagađenje u akcidentnim situacijama nastaje kao rezultat izvanrednog događaja, a može imati značajne posljedice na vodne resurse [3].

2

2.1. Uticaji u fazi građenja autoputa Uticaji na vodne resurse u fazi građenja autoputa mogu biti izrazito negativni. Krčenje i čišćenje trase, te općenito zemljani radovi, mogu pospješiti procese erozije i bitno povećati nanos erozije u vodotocima. Miniranje može poremetiti podzemne tokove, a rad sa mašinama, prisustvo naftnih derivata i drugih zagađujućih supstanci, može ugroziti kvalitet voda. Stoga, organizaciji gradilišta i mjerama zaštite u toku građenja treba posvetiti posebnu pažnju [3].

2.2. Izvori i vrste zagađenja u fazi eksploatacije autoputa Autoputovi u fazi eksploatacije su potencijalni izvor različitih vrsta zagađenja. Glavni izvor zagađenja su vozila, direktno ili indirektno, održavanje autoputa i prateći sadržaji. Značajniji izvori zagađenja su izduvni plinovi, ostaci od trošenje guma, ali i ležajeva, dijelova motora, kočnica, kapanje goriva, maziva, abraziva, antifriza, te razna sredstva za održavanje autoputa u zimskim uvjetima, zagađenja od neodgovarajućeg skladištenja goriva i maziva, odnosno odlaganja upotrebljenih ulja, nekompletni, neizvedeni ili loše održavani sistem odvodnje s uređajima za prečišćavanje i sl. Glavne vrste zagađenja su krute i taložive čestice, ulja, masti i naftni derivati, teški metali, sulfati, hloridi i druge vrste soli, zagađenja sa odmorišta i pratećih sadržaja, te razna specifična onečišćenja izazvana saobraćajnim nesrećama. Koncentracije zagađenja variraju ovisno o gustoći i vrsti saobraćaja, vremenskim uvjetima, godišnjim dobima i drugim faktorima [3].

2.3. Iznenadna zagađenja Sa iznenadnim zagađenjima različitih vrsta nužno je računati. Saobraćajne nesreće, razne incidentne situacije, uključujući i neodgovorno odbacivanje raznih otpadnih tvari, pojava su koju nije moguće izbjeći. Iako vrste onečišćenja mogu biti vrlo različite, zagađenje naftnim derivatima zbog brzog širenja i velike opasnosti za upotrebu vode, zahtijevaju posebnu pažnju i dopunske mjere pri izgradnji kontroliranog sistema odvodnje autoputa. Ovim dopunskim mjerama u kontroliranom sistemu odvodnje s uređajima za prečišćavanje, kontrolira se i niz drugih onečišćenja uslijed incidentnih situacija. Iznenadna zagađenja nije moguće u cijelosti kontrolirati i rješavati sistemima odvodnje. Ti sistemi imaju bitnu ulogu za početni prihvat zagađenja i smanjivanje posljedica, ovisno o lokaciji, vrsti i nastanku onečišćenja. Od izuzetne važnosti je Operativni plan interventnih mjera zaštite voda u ovim situacijama, koji treba da sadrži:

• Procjenu o mogućim uzrocima, opsegu i opasnosti od iznenadnog zagađenja, te preventivne mjere za sprečavanje nastajanja iznenadnog zagađenja.

• Procjenu ugroženosti voda od iznenadnog zagađenja.

• Organizaciju postupka, obim i način provedbe mjera u slučaju iznenadnog zagađenja.

• Odgovorne osobe i potrebne stručne zaposlenike u provedbi mjera.

• Opremu i sredstva za provedbu mjera. • Potrebu sudjelovanja drugih fizičkih i pravnih

osoba u provedbi intervencija. • Program osposobljavanja zaposlenika i

stručnih osoba za primjenu mjera intervencije.

• Program provjere provedbe Operativnog plana.

• Način i sredstva informiranja o iznenadnom zagađenju.

Iznenadna zagađenja idealno bi bilo sanirati ili bar staviti pod kontrolu u roku od 48 sati od njihovog nastanka. To zahtijeva dobru organizaciju službe za interventne mjere, koje za pravodobnu reakciju moraju raspolagati potrebnim znanjima i sredstvima. Stoga je izrada operativnih planova i njihovo funkcioniranje za sprečavanje i sanaciju iznenadnih zagađenja na autoputovima, u praksi od posebnog značaja [3].

3.0. KVALITATIVNO STANJE VODA DUŽ DIONICA LOT 1, LOT 2 I LOT 4 AUTOPUTA NA KORIDORU Vc U Studiji uticaja na okoliš autoputa na koridoru Vc za dionice LOT 1, 2 i 4, prostor istraživanja za razmatranje uticaja izgradnje autoputa na vodne resurse obuhvatio je pojas od po jedan kilometar sa lijeve i sa desne strane krajnje konturne linije objekta, uključujući i samu trasu. U situacijama gdje je to bilo opravdano sa tehničkog, hidrogeološkog i sa aspekta zaštite podzemnih voda, kod definiranja prostornog ograničenja, usvojena je prirodna granica vodonosnika prema vodonepropusnoj sredini, s obzirom da su u takvom okruženju veoma česte pojave izvora, vrela ili crpilišta za vodosnabdijevanje.

3.1. Kvalitativno stanje površinskih voda U zoni obuhvata trase autoputa na razmatranim dionica postoji gusto razvijena mreža vodotoka, koje autoput presijeca ili se projektuje u njihovoj neposrednoj blizini. Pregled značajnijih vodotoka prezentiran je u Tabeli I [4].

3

Tabela I: Pregled značajnijih vodotoka u prostoru obuhvata trase autoputa po dionicama

Dionica autoputa Vodotok

LOT 1 SVILAJ –

DOBOJ-JUG (KARUŠE)

• Alibegovačka rijeka

• rijeka Lukavica

• rijeka Usora • niz manjih

potoka

LOT 2 DOBOJ-JUG (KARUŠE) – SRAJEVO –

JUG (TARČIN)

• rijeka Tešanjka

• Trebačka rijeka

• rijeka Bosna • Bijela rijeka • Gračanička

rijeka • rijeka

Papratnica • Strupinski

potok • niz manjih

potoka

LOT 4 MOSTAR SJEVER –

JUŽNA GRANICA

• Buna • Bunica • Neretva • Studenčica • Trebižat • niz manjih

potoka Zagađivanje vodotoka je vrlo kompleksan i dinamičan proces koji zavisi od raznih faktora, u prvom redu od količine i vrste zagađujućih supstanci, te prijemne sposobnosti samog vodotoka. Iz ovih razloga, teško je dati pravu ocjenu uticaja autoputa na vode bez sistemskog osmatranja parametara kvaliteta voda. Kvaliteta površinskih voda u prostoru obuhvata trase autoputa na tri dionice, razmatran je kroz dva razdoblja:

• period do 1992. godine • period od 1998. godine do danas.

Ovakav pristup uvjetovan je činjenicom da je u periodu do 1992. godine sistemski praćena kvalitet površinskih vodotoka u BiH. U periodu od 1992. do 1998. godine nije bilo kontinuiranog praćenja kvaliteta površinskih voda. U periodu od 1998. godine do danas, uspostavljeno je redovno praćenje kvaliteta površinskih voda, i to:

• na dionici LOT 1, koja najvećim dijelom prolazi kroz Republiku Srpsku, od 2000. godine započelo je kontinuirano praćenje kvaliteta vode površinskih vodotoka, od strane Republičke direkcije za vode iz Bijeljine,

• na dionici LOT 2, koja je cijelom svojom dužinom smještena u slivu rijeke Bosne, od 2005. godine uspostavljeno je redovno praćenje kvaliteta vode od strane Javnog preduzeća za vodno područje slivova rijeke Save iz Sarajeva, te

• na dionici LOT 4, koja je smještena u slivu rijeke Neretve, kontinuirano praćenje kvaliteta površinskih voda je započelo od 1998. godine, od strane Javnog preduzeća za vodno područje slivova Jadranskog mora iz Mostara.

Podaci o propisanoj klasi kvaliteta površinskih voda i stvarnog stanja za vodotoke po dionicama koje presijeca trasa autoputa ili se projektuje u njihovoj neposrednoj blizini, daju se u Tabelama II-IV [ 4, 5, 6, 7, 8, 9]. Tabela II: Prikaz kvaliteta površinskih voda na profilima vodotoka duž dionice LOT 1

Propisa

-na klasa

Utvrđe-na

klasa

Propis-ana klasa

Utvrđe-na

klasa

Vodotok/mjerni profil

1989 2005 Bosna-Doboj uzvodno

III III - IV II II

Bosna- Doboj nizvod.

III IV III II

Bosna –Modriča nizvod.

III III - IV II II

Usora Ušće Doboj

II II - III II II

Spreča- ušće Doboj

III vk III II

*vk-van predviđene klase

Tabela III: Prikaz kvaliteta površinskih voda na profilima vodotoka duž dionice LOT 2

Propisana

klasa

Utvrđena klasa

Utvrđena klasa

Vodotok/ mjerni profil

1989 2005 Bosna-uzvodno od Zenice

III III-IV II-III

Bosna- nizvod. od Zenice

III vk II-III

Bosna – uzvodno od Maglaja

III III II-III

Bosna nizvod. od Maglaja

III III-IV II-III

Usora - ušće II II-III II

Lašva - ušće II III II-III

*vk-van predviđene klase

4

Tabela IV: Prikaz kvaliteta površinskih voda na profilima vodotoka duž dionice LOT 4

Propisana

klasa

Utvrđena klasa

Utvrđena klasa

Vodotok/ mjerni profil

1989 2005 Neretva – uzvodno od Mostara

II - II

Neretva – nizvod. od Mostara

II - II

Buna I - I Neretva - Žitomislići II II II

Neretva - Čapljina II II II

Trebižat - Struge I - I

Neretva - Dračevo II - II

Iz prethodnih tabela može se zaključiti da je kvalitativno stanje značajnijih vodotoka duž dionica LOT 1 i LOT 2 značajno bolje u odnosu na period do rata, zbog prestanka rada većih industrijskih kapaciteta. Trenutno u slivu rijeke Bosne najveći zagađivači rade sa značajno reduciranim kapacitetom, a što se odražava na kvalitet voda rijeke Bosne i njenih pritoka. Na dionici LOT 4, analizirajući podatke o kvalitativnom stanju Neretve u periodu do rata i od 1998. do 2005. godine, može se zaključiti da se vode ovog vodotoka održavaju u propisanoj II klasi, dok su pritoke u propisanoj I klasi kvaliteta.

3.2. Kvalitativno stanje podzemnih voda Kvalitet podzemnih voda, u prostoru obuhvata trase autoputa na razmatranim dionicama, ne kontroliše se sistemski. Redovno ispitivanje kvaliteta podzemnih voda vrši se uglavnom na lokalitetima gdje se nalaze izvorišta pitke vode koja su u sistemima za javno vodosnabdijevanje. Pregled značajnijih izvorišta pitke vode koja su u sistemima za javno vodosnabdijevanje i na kojima se prati kvalitet vode prezentiran je u Tabeli V [4].

Tabela V: Izvorišta u prostoru obuhvata trase autoputa na kojim se provodi kontinuirano ispitivanje kvaliteta podzemnih voda

Dionica autoputa

Izvorište

LOT 1 SVILAJ – DOBOJ-JUG (KARUŠE)

• izvorište vodovoda Odžak-Općina Odžak

• izvorište Bare – Općina Doboj

• izvorište Rudanka – Općina Doboj

• izvorište Kraševo – Općina Tešanj

LOT 2 DOBOJ-

JUG (KARUŠE)

– SARAJEVO

–JUG (TARČIN)

• izvorišteTešanjka – naselje Tešanjka

• izvorište Oaza - Općina Tešanj

• izvorište Tešanjskla vrela - Općina Tešanj

• izvorište Klopče – Općina Tešanj

LOT 4 MOSTAR SJEVER –

JUŽNA GRANICA

• izvorište Salakovac, Bošnjaci, Vrapčići, bunari jug, Posrt – Općina Mostar

• izvorište Buna –Blagaj- Općina Mostar

• izvorište Bjelave – Općina Čapljina

Rezultati analize kvaliteta vode na izvorima navedenim u Tabeli V, zadovoljavaju zahtjeve važećeg pravilnika [10]. U prostoru razmatranja uticaja autoputa duž tri dionice nalazi se veliki broj lokalnih izvora (91) koji se koriste za vodosnabdijevanje većeg ili manjeg broja domaćinstava, a kojima upravljaju grupe građana ili Mjesne zajednice na čijim se prostorima nalaze. Ovi lokalni izvori nisu registrovani ili su u toku registracije u skladu sa važećim zakonima. To znači da nemaju uspostavljene zone sanitarne zaštite, a kontrolisanje kvaliteta vode se ne provodi kontinuirano, već se organizira po vlastitom nahođenju građana. Kvalitet vode na lokalnim izvorištima, za koje postoje podaci (23 izvora), je zadovoljavajući prema važećem pravilniku [10].

5

4.0. PROCJENA OSJETLJIVOSTI PODRUČJA I VODOPRIJEMNIKA Osjetljivost područja i vodoprijemnika u zoni prolaza autoputa od posebnog su značaja za određivanje i sprečavanje mogućih negativnih uticaja. Pravilna procjena osjetljivosti područja i vodoprijemnika, preduvjet je za racionalno projektovanje i iznalaženje najpovoljnijih postupaka upravljanja sistemima odvodnje i onečišćenja, odnosno sprečavanja negativnih uticaja [3]. S obzirom na različite specifičnosti pojedinih područja, a polazeći prije svega od hidrogeoloških karakteristika područja kojima autoput prolazi, osjetljivim područjima za aspekt uticaja na vodne resurse smatraju se:

1. vodonosnici utvrđeni analizom hidrogeoloških karakteristika u razmatranom prostoru obuhvata trase autoputa,

2. zone sanitarne zaštite izvorišta u sistemu za javno vodosnabdijevanje,

3. podzemni izvori, stalnog ili povremenog karaktera, čiji je položaj utvrđen analizom hidrogeoloških karakteristika tla u prostoru obuhvata trase autoputa,

4. vodotoci i njihove obale, uz koje je trasiran i koje presijeca autoput.

Procjena osjetljivosti područja i vodoprijemnika u Studiji uticaja na okoliš [4] za sve tri dionice izvedena je u skladu sa nivoom raspoloživih podataka i dokumentacije od strane projektanata. Za detaljnu i cjelovitu procjenu osjetljivosti neophodno je raspolagati sa detaljnom hidrogeološkom podlogom užeg pojasa terena oko autoputa u razmjeri 1:5.000, kao i rezultatima detaljnih istražnih hidrogeoloških radova. Tada je moguće definisati u cijelosti zone različitog rizika za vode (tj. niskog, umjerenog i visokog). Uzimajući u obzir dostupnost podataka, hidrogeološke karakteristike i odnose duž razmatranih dionica, kao i hipsometrijski položaj izvora u odnosu na položaj trase, potencijalni negativni uticaji na vode, kako u fazi građenja, tako i u fazi eksploatacije autoputa, procijenjeni su po dionicama i to: Dionica autoputa LOT 1

• izvorišta koja se nalaze u sistemima za vodosnabdijevanje Osječana - Općina Doboj, izvorišta koja se nalaze u sistemu za javno vodosnabdijevanje Odžaka – Općina Odžak,

• lokalna izvorišta: Ularice (Općina Usora), Makljenovac (Općina Usora), Alibegovci (Općina Usora),

• 11 vodonosnika utvrđenih analizom hidrogeoloških karakteristika i odnosa,

• obale vodotoka uz koje je trasiran i koje presijeca autoput (vodotoci navedeni u Tabeli I).

Dionica autoputa LOT 2:

• izvorište Klopče, koje se nalazi u sistemu javnog vodosnabdijevanja Općine Zenica,

• lokalna izvorišta: Tešanjaka – (Općina Tešanj), izvorišta Kilavi dolovi, Šume i Grab (Općina Doboj-jug), izvorišta Novi Šeher (Općina Maglaj), skupina lokalnih izvora na području Općine Žepče, Lokvač, Dumanac, Crvena voda, Hrasnice, Slivnice (Općina Kakanj), Laze, Gaj i Vukuše (Općina Kiseljak),

• 33 vodonosnika utvrđena analizom hidrogeoloških karakteristika,

• obale vodotoka uz koje je trasiran i koje presijeca autoput (vodotoci navedeni u Tabeli I).

Dionica autoputa LOT 4: Za dionicu autoputa LOT 4 raspolagalo se sa više podataka istražnih hidrogeoloških radova tokom izrade Studije uticaja na okoliš. Na temelju raspoloživih podataka i hipsometrijskom položaju izvora i vodonosnika u odnosu na trasu autoputa, utvrđene su zone rizika za vodne resurse i to: Zona niskog rizika:

• Salakovac – Općina Mostar. Zone umjerenog rizika:

• Izvori uključeni u sistem javnog vodosnabdijevanja: Posrt (Općina Mostar), Buna-Blagaj (Općina Mostar).

• Lokalni izvori: Kosor (Općina Mostar), Bunica (Općina Mostar), Vrhovnik (Općina Čapljina) bunar u Počitelju (Općina Čapljina), Bobanovo vrelo (Općina Čapljina), Donji Studenci i Kajtazovina (Općina Ljubuški).

Zone visokog rizika:

• Izvori uključeni u sistem javnog vodosnabdijevanja: Bošnjaci-Potoci, Vrapčići, Bunari-jug (Općina Mostar), Bjelave (Općina Čapljina), Prud (susjedna država Republika Hrvatska).

• Lokalni izvori: Livčina (Općina Mostar) površinski vodozahvat iz Trebižata, Dragičevića bunar i Lazine, Donji Studenci i Kajtazovina (Općina Ljubuški).

• obale vodotoka uz koje je trasiran i koje presijeca autoput (vodotoci navedeni u Tabeli I).

6

5.0. MJERE ZAŠTITE VODNIH RESURSA Negativni uticaji na vodne resurse, mogu se izbjeći ili umanjiti mjerama zaštite, predviđenim kako za više faze projektovanja, tako i u fazi građenja i eksploatacije autoputa. Ovdje treba istaknuti problematiku nedostatka preciznijih podataka tokom izrade Studije uticaja na okoliš za sve tri dionice, odnosno potreba za provođenjem dodatnih istraživanja određenih vodnih pojava u višim fazama projektnog rješenja, imajući u vidu kako njihov potencijalni negativni uticaj na autoput, tako i negativne uticaje autoputa na iste.

5.1. Mjere zaštite tokom viših faza projektovanja U cilju što kvalitetnije zaštite, te ublažavanja negativnih efekata na vodne resurse u višim fazama projektovanja potrebno je [4]: a./ Izraditi Glavni projekat odvodnje voda sa trupa autoputa i pripadajućih vanjskih voda, sa detaljnim hidrološkim i hidrauličkim proračunima, kao i nacrtima objekata za prikupljanje, transport i disponiranje istih. Projekat odvodnje mora uzeti u obzir najmanje sljedeće:

• Objekti za tretman otpadnih voda sa autoputa načelno se smiju locirati unutar područja definiranih kao osjetljiva u Studiji, ali se prije konačnog odabira dispozicije tih objekata, kao i krajnjih tačaka ispusta otpadne vode, treba konsultovati detaljna hidrogeološka podloga užeg pojasa oko autoputa u razmjeri 1:5.000, a koja će se dobiti na bazi detaljnih istražnih radova. Potrebno je obratiti pažnju na to da se objekti ne pozicioniraju u akviferskim područjima u kojima su utvrđeni visoki nivoi podzemne vode kako ne bi došlo do poremećaja hidrauličkog režima tečenja podzemnih voda, poremećaja prihranjivanja izdani i sl.

• U projektu odvodnje minimalno predvidjeti zatvoreni sistem odvodnje, sa separatorom ulja i masti, te po potrebi daljim tretmanom vode kojim će se postići kvalitet vode u skladu sa propisima. (kao smjernicu preporučeno je koristiti važeće pravilnike [11, 12, 13]). Konstrukcija predviđenih objekta za tretman otpadnih voda sa autoputa mora garantovati vodonepropusnost, odnosno ne smije se dozvoliti procjeđivanje otpadnih voda u podzemlje.

• Prilaze objektima unutarnje odvodnje tj. separatorima i lagunama riješiti na efikasan način uz mogućnost prilaza vozila (tipa cisterni za odvoz otpadne vode) istim.

b./ Izraditi Projekat organizacije gradilišta i tehnologije i dinamike građenja za svaku poddionicu unutar dionica autoputa LOT 1, LOT 2 i LOT 4. Projekat mora sadržavati sljedeće:

• Granice gradilišta, koje trebaju biti postavljene uvažavajući, pored tehničkih kriterija za organizacijom gradilišta, potrebu zaštite osjetljivih područja od pojave erozije, istresanja otpadnog i zemljanog materijala, izlijevanje ulja i slično (površinske vode, izvori, poljoprivredno zemljište, i druge prirodne vrijednosti evidentirane Studijom uticaja na okoliš).

• Najpogodnije lokacije pozajmišta i odlagališta materijala. Pri izboru lokacija potrebno je izbjeći njihovo smještanje u osjetljivim područjima.

• Način sanacije i rekultivacije pozajmišta i odlagališta.

• Najpogodnije lokacije za smještaj radionica, baza za mehanizaciju, asfaltnih, baza, te skladišta goriva i maziva za građevinske strojeve. Obavezno izbjegavati smještanje u zonama neprihvatljivog i visokog rizika za vode definiranih sa hidrogeološkog aspekta i na bazi istražnih radova.

• Transportne rute u i izvan gradilišta. • Planirani sistem odvodnje otpadnih i

oborinskih voda sa gradilišta. • Planom izvođenja radova, te detaljnom

razradom tehnoloških postupaka treba potpuno izbjeći mogućnost djelomičnog, a pogotovo potpunog zasipanja korita vodotoka (svi vodotoci koje trasa presijeca ili se nalazi u njihovoj blizini, a koji su detaljno opisani u okviru hidrografske mreže).

• Plan krajobraznog uređenja po završetku građevinskih radova.

• Plan žurnih intervencija u slučaju akcidenata.

U višim fazama projektnog rješenja potrebno je izraditi Glavni projekat odvodnje komunalnih i oborinskih otpadnih voda za sve prateće objekte, koji treba osigurati:

• Za sve prateće i uslužne objekte riješiti pitanje odvođenja i tretmana otpadnih voda. Na lokacijama gdje to moguće, otpadne vode treba sprovesti do već postojećih kanalizacionih sistema u obližnjim naseljima. Na lokacijama gdje ne bude moguće fekalne vode pratećih uslužnih objekata treba upustiti u vlastiti kanalizacioni sistem sa izgrađenim odgovarajućim uređajem za tretman prije njihovog ispuštanja u recipijent. Oborinske vode iz ovih objekata tretirati, kao i na samom autoputu. Poštivanje graničnih emisija u otpadnim vodama koje se upuštaju u površinske vodotoke ili postojeću kanalizaciju treba uskladiti sa relevantnim

7

pravilnicima. Kao smjernicu preporučeno je poštivanje graničnih vrijednosti definisanim u važećim pravilnicima [11, 12, 13].

c./ Predvidjeti: • Na svim mjestima gdje trasa autoputa

prelazi vodotoke, na područjima gdje je trasa smještena uz same obale vodotoka, kao i tamo gdje prolazi zonom sanitarne zaštite izvorišta ili vodonosnicima, obavezno je projektovanje vertikalnih barijera (odbojne ograde ili betonski blokovi - new jersey) za fizičko sprečavanje prevrtanja vozila sa autoputa.

• U fazi projektovanja neophodno je izbjeći sve moguće kolizije sa postojećima vodoprivrednim objektima na razmatranom području koridora Vc, te tamo gdje nije moguće izbjeći ovu koliziju, potrebno je dati adekvatna tehnička rješenja na mjestima sučeljavanja sa istim.

• Projekt regulacije vodotoka koji podrazumijeva okolišno prihvatljive konstrukcije, odnosno kriterij treba biti izbjegavanje izmještanja prirodnog korita, tj. projektovanje propusta kroz trup autoputa gdje god uvjeti to dozvoljavaju.

• Kod projektovanja izmještanja korita primijeniti principe okolišno prihvatljivih praksi.

5.2. Mjere zaštite tokom građenja U fazi građenja autoputa neophodno je u svim područjima, koja su definisana kao osjetljiva, implementirati sljedeće mjere [4] :

• Poseban način miniranja da se ne poremete podzemni tokovi voda na potezima, gdje trasa prolazi u blizini osjetljivih zona tj. zona neprihvatljivog i visokog rizika na podzemne vode.

• Sav materijal od iskopa, koji neće biti odmah upotrijebljen u građevinskim aktivnostima, mora biti deponiran na za to predviđenim lokacijama u skladu sa Projektom organizacije gradilišta (deponije viška materijala) zaštićenim od pojave erozije, kao i van definiranih osjetljivih zona tj. zona neprihvatljivog i visokog rizika na podzemne vode.

• U najvećoj mogućoj mjeri sačuvati biljni pokrivač, odnosno ostaviti pufer zone formirane od biljnog pokrivača između saobraćajnice i vodnih tijela.

• U blizini vodotoka koristiti samo čisti materijal za nasip, kao što je šljunak, bez primjesa zemlje ili drugih nečistoća.

• Deponovanje ne vršiti u koritu i uz obale vodotoka, ili zonama sanitarne zaštite kao i zonama koje su obilježene kao vodonosnici.

U slučaju da se ovi lokaliteti nađu na vodnom dobru i javnom vodnom dobru potrebno je tražiti vodoprivrednu saglasnost.

• Zaštiti površine osjetljive na eroziju sredstvima stabilizacije i biljkama koje sprječavaju eroziju.

• Provoditi učestalo i kontrolisano zbrinjavanje komunalnog i opasnog otpada na propisan način, odnosno zabraniti bilo kakvo privremeno ili trajno odlaganje otpadnog materijala na okolno tlo, osim na za to Projektom organizacije gradilišta predviđenim mjestima, te osigurati nepropusne kontejnere za otpad. Istovremeno disciplinski sankcionirati prekršitelje utvrđenih pravila ponašanja. Može se očekivati da će izvođači tokom građenja na više mjesta zateći evidentirane ili neevidentirane (divlje) deponije raznog otpada. Sve ovakve lokacije potrebno je, u zavisnosti od vrste otpada, sanirati prema posebnim projektima.

• Upotrebljene vode sa gradilišta prihvatiti sigurnim sistemima kanalizacije, skupljati u odgovarajućim rezervoarima i prečišćavati na propisani način (bilo na licu mjesta, bilo na udaljenoj lokaciji), a prije ispuštanja u vodene tokove. Na lokalitetima gradilišta, za potrebe radnika obavezno postaviti ekološke toalete.

• Osigurati prostore sa nepropusnom podlogom za smještaj i servisiranje mehanizacije, izvan zona definiranih kao zone neprihvatljivog i visokog rizika na podzemne vode. Zauljene oborinske vode sa ovih prostora prikupiti i prečistiti na pjeskolovu i separatoru ulja i masti, prije upuštanja u recipijent.

• Zabraniti popravak mehanizacije, te izmjenu ulja u zonama neprihvatljivog i visokog rizika na podzemne vode.

• Sve površine gradilišta i ostale zona privremenog uticaja potrebno je sanirati u skladu sa Planom sanacije, odnosno, ovisno o budućem korištenju prostora dovesti u prvobitno stanje.

• Za lokacije gradilišnih baza, servisa, asfaltnih baza, pozajmišta i drugih objekata zatražiti zasebne vodoprivredne uvjete.

• U slučaju pojave štetnih uticaja na izvorima koji se koriste za vodosnabdijevanje, u najkraćem mogućem periodu osigurati alternativno vodosnabdijevanje za stanovništvo u ugroženom području.

• Postaviti ploče sa upozorenjem na prolaz kroz zonu mogućeg zagađenja tj. zona neprihvatljivog i visokog rizika na podzemne, te ploče s ograničenjem brzine kretanja vozila.

8

• U slučaju akcidenata, izlijevanja goriva ili maziva, u okoliš potrebna je hitna intervencija u skladu sa Planom žurnih intervencija u slučaju akcidenata.

5.3. Mjere zaštite tokom eksploatacije Ove mjere podrazumijevaju sljedeće aktivnosti:

• Na nivou općine ili kantona potrebno je organizovati i opremiti odgovarajuću interventnu službu, adekvatno opremljenu da u što kraćem periodu osigura sanaciju šteta izazvanih akcidentima, te spriječi pojavu nesreće većih razmjera.

• Organizacija/preduzeće/organ kojem se bude povjerilo upravljanje korištenje i održavanje autoputa mora imati Plan žurne intervencije u slučaju akcidenata. Plan treba da sadrži najmanje sljedeće elemente:

• Ukoliko dođe do nesreća sa vozilima koja nose opasni teret u praškastom ili granularnom stanju, zaustavlja se promet i upućuje se zahtjev specijaliziranoj službi koja treba da obavi operaciju uklanjanja opasnog tereta i asanaciju kolovoza. Rasuti praškasti ili granulisani materijal se mora ukloniti sa kolovoza isključivo mehaničkim putem (vraćanjem u novu prikladnu ambalažu, čišćenjem, usisavanjem, itd.), bez ispiranja vodom.

• Ukoliko dođe do nesreća sa vozilima sa tečnim opasnim materijama, odmah se zaustavlja promet i angažiraju specijalizirane ekipe za sanaciju štete. Prosuta materija se uklanja sa kolovoza posebnim sorbentima. Ukoliko je tečnost dospjela van profila i zagadila tlo, sanacija se vrši njegovim uklanjanjem. Sve materije prikupljene na ovaj način tretiraju se prema posebnim postupcima regeneracije ili se deponiraju na, za takve materije predviđenim odlagalištima.

• Planirani autoput je potrebno opremiti odgovarajućom horizontalnom i vertikalnom signalizacijom koja obuhvata sve vidove potrebnih zabrana i obavještenja. Prometnom signalizacijom uticati na učesnike u prometu koji prevoze opasne tvari na način da se smanji brzina vožnje, zabrani preticanje kamiona, poveća nivo pažnje, zabrani zaustavljanje vozila na cesti.

5.4. Administrativne mjere zaštite Kompleks administrativnih mjera zaštite obuhvata niz aktivnosti u smislu administrativnog regulisanja određenih pojava koje, ukoliko se na vrijeme ne regulišu, mogu izazvati određene negativne posljedice koje se vrlo teško dovode u prihvatljive granice. Ove mjere zaštite voda obuhvataju sljedeće aktivnosti:

• U okviru saglasnosti koje izdaju nadležne ustanove (nadležna ministarstva vodoprivrede) zahtijevati da se u toku izvođenja radova vrši permanentna kontrola u smislu eliminisanja mogućih negativnih uticaja na vode.

• U okviru ugovorne dokumentacije koju Investitor bude formirao sa izvođačima izričito zahtijevati provođenje mjera zaštite voda koje su određene Studijom uticaja na okoliš, te sprovođenje monitoringa kvaliteta voda. Pored toga Izvođači zahvata su dužni svojom aktivnošću poštivati propise, kojima su regulisana pitanja zaštite voda.

• U okviru tenderske dokumentacije za izvođenje radova zahtijevati od ponuđača da dokaže da u svom preduzeću ima službu za zaštitu okoliša, koja će osigurati provedbe uvjeta zaštite okoliša, a koji će biti propisani okolinskom dozvolom.

6. MONITORING KVALITETA VODA Uspostava monitoringa sastavni je dio sagledavanja i vrednovanja promjena nastalih u okolišu tokom faza građenja i korištenja autoputa. Monitoring nultog stanja kvaliteta voda preduvjet je za sprovođenje adekvatnih analiza, te poduzimanje odgovarajućih mjera za prethodno spomenute obje faze. Imajući u vidu hidrogeološke, hidrografske i hidrološke značajke područja kroz koje prolazi trasa autoputa na koridoru Vc, predložena je uspostava sistema monitoringa kvaliteta površinskih i podzemnih voda u tri faze i to :

• nultog stanja kvaliteta voda, • u fazi građenja autoputa, te • u fazi eksploatacije autoputa.

9

6.1. Monitoring nultog stanja kvaliteta voda Površinske vode U pripremi monitoring plana težilo se obuhvatanju mjernih profila koje se nalaze u prostoru obuhvata trase autoputa, a gdje već postoji praćenje stanja kvaliteta vode [6, 7, 8, 9]. U tom kontekstu, uz ove profile, predloženi su i novi mjerni profili, na kojima je potrebno osmotriti nulto stanje prije započinjanja bilo kakvih građevinskih radova. Novi profili su odabrani sa ciljem zadovoljavanja sljedećih zahtjeva:

• da se obuhvate sekcije autoputa koje presijecaju površinske vodotoke i na kojima se očekuju intenzivniji i obimniji građevinski radovi (mostovi, vijadukti, čvorišta),

• da se jasno utvrde promjene izazvane industrijskim i sanitarnim otpadnim vodama, te diferencira između te vrste zagađenja i zagađenja koja mogu prouzrokovati radovi na izgradnji autoputa (lokaliteti prije i poslije naselja), te

• da se obuhvate duže sekcije autoputa koje prolaze kroz akviferske sredine kako bi se mogla obuhvatiti međusobna interakcija površinske i podzemne vode.

Za nove mjerne profile, za koje ne postoje podaci o nultom stanju, potrebno je izvršiti uzimanje uzoraka vode u minimalno dvije serije, tokom hidrološkog minimuma i maksimuma, a prije izvođenja bilo kakvih radova. Monitoring nultog stanja kvaliteta površinskih voda predložen je [4]:

• na dionici autoputa LOT 1 - na 9 mjernih profila (5 postojećih i 4 nova mjerna profila),

• na dionici autoputa LOT 2 – na 12 mjernih profila (5 postojećih i 7 novih mjernih profila), te

• na dionici autoputa LOT 4 – na 14 mjernih profila (9 postojećih i 5 novih mjernih profila).

Na svakom predviđenom profilu, nakon uzimanja uzoraka vode, potrebno je izvršiti detaljnu analizu 19 parametara, koji su karakteristični za utvrđivanje uticaja autoputa na kvalitet površinskih voda. To su parametri: temperatura, elektroprovodljivost, pH vrijednost, HPK, BPK5, mutnoća vode, ukupne suspendovane materije, gubitak žarenjem, hloridi, sulfati, teški metali (kadmij, bakar, hrom, cink, nikl, olovo, željezo, mangan, živa), amonijak, nitriti, nitrati, ukupne masnoće, mineralna ulja, ukupni fenoli, ukupni rastvoreni ugljik (TOC), PAH-ukupno (kloroform, tetraklorugljik, tetrakloretilen, trikloretilen, trikloretan). U skladu sa budućim aktivnostima kako u pogledu projektovanja u višoj fazi, tako i sa aktivnostima u pogledu buduće izgradnje autoputa, neophodno je planirati ažuriranje podataka.

Podzemne vode U razmatranom prostoru obuhvata trase autoputa na koridoru Vc, nalazi se određeni broj izvora podzemne vode , koji su uključeni u sistem javnog vodosnabdijevanja ili su lokalnog karaktera (seoski vodovodi koji nisu uključeni u sistem javnog vodosnabdijevanja, a koriste se za vodosnabdijevanje određenog broja stanovnika). U skladu sa hidrogeološkim karakteristikama u prostoru razmatranja, te hipsometrijskim položajem izvorišta u odnosu na trasu, procijenjen je određeni broj izvorišta na kojima su mogući negativni uticaji na vode. Na ovim izvorima, neposredno prije izvođenja radova, neophodno je utvrditi nulto stanje kvaliteta podzemnih voda. To su izvori [4]: Dionica LOT1:

• izvori Makljenovac, Ularice, Alibegovci (Općina Usora).

Dionica LOT2:

• izvori Šume, Kilavi dolovi i Grab- (Općina Doboj-jug),

• izvor Tešanjka, u okviru lokalnog vodovoda Tešanjka, Općina Tešanj,

• izvor Oaza. Tešanjska vrela- Općina Tešanj,

• izvor MZ Novi Šeher (Općina Maglaj), • skupina izvora na području Općine Žepče, • izvor Klopče (Općina Zenica), • izvorišta MZ Tičići (Općina Kakanj), • Laze, Gaj, Vukuše(Općina Kiseljak).

Dionica LOT4:

• izvori Vrapčići i Posrt. Na ovim izvorima potrebno je izvršiti detaljnu analizu 19 parametara, koji su karakteristični za utvrđivanje uticaja saobraćajnica na kvalitet podzemnih voda. To su sljedeći parametri: temperatura, miris, boja, okus, elektroprovodljivost, pH vrijednost, utrošak KMnO4, mutnoća vode, fluoridi, hloridi, sulfati, teški metali (kadmij, olovo, željezo, mangan), amonijak, nitriti, nitrati, ukupne masnoće, mineralna ulja, ukupni fenoli, PAH-ukupno. Uzimanje uzoraka izvršiti u dvije serije, tokom jednog hidrološkog minimuma i maksimuma. Izvještaj o izvršenom monitoringu nultog stanja kvaliteta površinskih i podzemnih voda treba se dostaviti relevantnim organima i institucijama u sektoru voda i okoliša u FBiH.

10

6.2. Monitoring u fazi građenja Površinske vode Za vrijeme radova na izgradnji autoputa, zbog mogućeg uticaja korištenja mehanizacije i ljudskog faktora, potrebno je realizirati monitoring kvaliteta površinskih voda. Izbor profila na kojima će se provoditi monitoring, također zavisi od toga da li će se graditi istovremeno sve sekcije ili samo neke od njih. U višim fazama izrade projektne dokumentacije potrebno je voditi računa o preciziranju ovih profila za osmatranje tokom faze građenja, a u zavisnosti od dionice na kojoj će biti aktivno gradilište. Ovo se preporučuje iz razloga što je monitoring kvaliteta voda dosta skup. Ovakav pristup je opravdan iz razloga da se budući izvođač radova ne bi finansijski opteretio i obavezao na osmatranje kvaliteta na svim predloženim profilima po dionicama, ako se građenje bude realizovalo po sekcijama. Za vrijeme građenja potrebno je jednom mjesečno realizovati detaljnu analizu 19 parametara, koji su karakteristični za utvrđivanje uticaja građenja autoputa na kvalitet površinskih voda. U cilju sagledavanja neposrednog uticaja na kvalitet površinskih voda uspostavljenih aktivnih gradilišta i baza za mehanizaciju koja se koriste za izvođenja građevinskih radova, potrebno je vršiti i skraćene - sedmične analize, a koje obuhvataju analizu sljedećih 9 parametara: mutnoća vode, HPK, BPK5, ukupne suspendovane materije, ukupne masnoće, mineralna ulja, teški metali (olovo), pH vrijednost, provodljivost. Predložene skraćene analize kvaliteta vode potrebno je izvoditi samo na profilima u neposrednoj blizini gradilišta (gdje se predviđa smještaj mehanizacije, osoblja, itd.). Ovi lokaliteti se utvrđuju u zavisnosti od projekta organizacije gradilišta. U višim fazama izrade projektne dokumentacije potrebno je imati preciznije podatke kako bi se odabrali mjerni profili za skraćene analize. Tokom ove faze, neophodno je angažiranje okolišnog stručnjaka od strane Investitora, odnosno izvođača radova koji bi svakodnevno nadgledao slijed gradnje po dionicama, sa aspekta mogućih uticaja na kvalitet površinskih voda u neposrednoj blizini gradilišta. Podzemne vode Za vrijeme radova na izgradnji autoputa, zbog mogućeg uticaja korištenja mehanizacije i ljudskog faktora, potrebno je realizovati i monitoring kvaliteta podzemnih voda. Monitoring podzemnih voda u fazi građenja autoputa, planira se na izvorima, za koje je procijenjeno da tokom izgradnje autoputa može doći do negativnog uticaja na vode. Kao i za površinske vode, izbor izvora na kojima će se realizirati monitoring također zavisi od toga da li će se graditi istovremeno sve sekcije ili samo neke od njih,

odnosno, trebaju se pratiti oni izvori koji se nalaze u blizini lokacije aktivnog gradilišta. Kao što je već rečeno i za površinske vode, u višim fazama izrade dokumentacije potrebno je voditi računa o preciziranju ovih izvora za osmatranje tokom faze građenja, a u zavisnosti od dionice na kojoj će biti aktivno gradilište. Ova kontrola kvaliteta obuhvata kontrolu higijenske ispravnosti vode za piće u skladu sa važećim pravilnikom za vode za piće [10] u sedmičnim intervalima, a detaljne analize karakterističnih 19 parametara trebale bi se realizirati bar jednom mjesečno.

6.3 Monitoring u fazi eksploatacije Površinske vode S obzirom da u FBiH ne postoji podzakonski akt koji definiše uvjete i granične vrijednosti za ispuštanje otpadnih voda u površinske vodotoke, onda se kao smjernica preporučuju granične vrijednosti definisane u važećim pravilnicima Republike Srpske [11, 12, 13] . Ovo je razlog više, jer se dionica LOT-a 1 u RS uglavnom proteže dolinom rijeke Bosne, a za koju su definisani ovi uvjeti na potezu RS od strane relevantnih institucija u sektoru voda, a na koju se nastavlja dionica autputa LOT 2. U slučaju ispuštanja otpadne vode u vodotoke, one moraju biti prečišćene i dovedene na kvalitet vode vodoprijemnika, odnosno da odgovaraju po svim parametrima klasi vode budućeg vodoprijemnika. U tom smislu, potrebno tokom eksploatacije predvidjeti nastavak praćenje kvaliteta voda na području uticaja planiranog autoputa na odabranim mjernim profilima na dionicama autoputa LOT 1, LOT 2 i LOT 4. Mjerenja je potrebno obavljati najmanje pet kalendarskih godina, i to svaki mjesec u prvoj godini, a naredne četiri godine svaki treći mjesec. Ako se tokom tog perioda utvrdi da nema uticaja autoputa na ove vodotoke, onda se broj i učestalost ovih analiza može umanjiti i uskladiti sa zahtjevima Zakona o vodama FBiH, odnosno RS [14, 15] . Podzemne vode Nakon puštanja u promet autoputa, potrebno je vršiti mjesečnu kontrolu higijenske ispravnosti vode za piće na izvorištima, koja se nalaze u prostoru razmatranja, a za koje je procijenjeno da mogu biti pod negativnim uticajem tokom eksploatacije autoputa najmanje pet kalendarskih godina. Analize karakterističnih 19 parametara trebale bi se realizirati bar četiri puta u jednoj godini, tokom dva hidrološka minimuma i maksimuma. Ako se tokom tog perioda utvrdi da nema uticaja autoputa na ova izvorišta tokom eksploatacije, onda se broj i učestalost ovih analiza može umanjiti i

11

uskladiti sa zahtjevima Zakona o vodama FBiH, odnosno RS [14, 15], koji nalažu minimalan broj propisanih pregleda zdravstvene ispravnosti vode za piće. Otpadne vode iz separatora ulja i masti i objekata za prečišćavanje Potrebno je vršiti kontrolu kvaliteta otpadne vode sa autoputa na mjestima ispusta voda iz separatora ulja i masi i na mjestima dodatnog prečišćavanje otpadnih voda. Ova kontrola treba se realizirati četiri puta godišnje, i to jedan put obavezno tokom intenzivnih oborina, kao i obavezno jedan put ljeti poslije prve kiše, a nakon dugotrajnog sušnog razdoblja i najintenzivnijeg korištenja saobraćajnice. Osmatranje se treba vršiti na najmanje dvije lokacije separatora, na mjestima ispuštanja iz separatora, a prije ulaza u filtarsko polje i nakon filtarskog polja prije upuštanja otpadne vode u recipijent. U toku ovih analiza, potrebno je izvršiti analize 19 karakterističnih parametara datih u tački 6.1. Površinske vode. Mjesta osmatranja potrebno je precizirati u narednoj fazi projektovanja, nakon provedenih detaljnih hidrogeoloških istražnih radova, te nakon precizno utvrđenih pozicija separatora i objekata za dodatno prečišćavanje otpadnih voda. Granične vrijednosti emisija otpadnih voda definišu se u skladu sa tipom recipijenta otpadnih voda sa saobraćajnih površina (kanalizacioni sistem, tlo, vodotoci). Kao smjernica se preporučuju granične vrijednosti definisane u važećim pravilnicima [11, 12, 13].

7. ZAKLJUČAK Imajući u vidu da autoput može izazvati brojne negativne uticaje na vodne resurse uzduž trase u fazama izgradnje i eksploatacije, u skladu s time, a vodeći računa o najboljim okolišnim praksama, predložene su mjere prevencije, odnosno minimiziranja štetnih uticaja. Određeni negativni uticaji na vode mogu se izbjeći još u fazi projektovanja, te je u tom smislu u mjerama prevencije preporučena izrada odgovarajućih projektnih rješenja objekata u narednim fazama projektovanja, i to na lokalitetima označenim kao ranjivim i osjetljivim za vodne resurse. U cilju sagledavanja i vrednovanja promjena nastalih u okolišu tokom faza gradnje i eksploatacije, odnosno, efekta predloženih mjera prevencije/minimizacije, te uvođenja neophodnih

poboljšanja i ispravki, predložen je plan monitoringa površinskih i podzemnih voda za obje faze. Na kraju, bitno je još jednom istaknuti da se procjena uticaja budućeg autoputa na koridoru Vc na vodne resurse, te definiranje mjera zaštite vodnih resursa u prostoru obuhvata trase, temeljilo na analizi raspoloživih podataka o površinskim i podzemnim vodama u prostoru obuhvata trase autoputa, dobivenih od relevantnih institucija, uvidom na terenu, te u raspoloživu projektnu dokumentaciju, koja se radila paralelno sa izradom Studije uticaja na okoliš, a koja je uglavnom bila nepotpuna i u radnoj verziji. Nedostatak detaljne hidrogeološke karte, kao i rezultata detaljnih istražnih radova u uskom pojasu oko trase autoputa tokom izrade Studija uticaja na okoliš za sve LOT-ve, zahtijeva dodatnu provjeru pretpostavljenih uticaja, kao i predloženih mjere prevencije u narednim fazama projektovanja trase autoputa. U tom kontekstu, treba naglasiti da sve što je propušteno, kada je u pitanju aspekt zaštite vodnih resursa, zbog vremenske neusklađenosti izrade različitih nivoa projektne dokumentacije, biti će moguće ugraditi u višim fazama projektovanja, tačnije prilikom izrade Glavnog projekta autoputa. U toj fazi, planira se izrada projektne dokumentacije koja će se odnositi na procjenu uticaja na okoliš autoputa na koridoru Vc.

12

LITERATURA [1]. Direkcija cesta Fedracije BiH, JP Putevi Republike Srpske, „Smjernice za projektovanje, građenje, održavanje i nadzor na putevima“, Sarajevo/Banja Luka, 2005. [2]. Građevinski institut Zagreb, Smjernice za projektiranje, građenje i održavanje autocesta u vodozaštitnim podrucjima (prof. S. Tedeschi) 1990. [3]. Hrvatske vode, Hrvatske autoceste, „Građenje prometnica i zaštita vodnih resursa“, Zagreb, 2002. [4]. IPSA Institut i Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu, Draft elaborat „Studija uticaja na okoliš za Autoput na koridoru Vc, dionice LOT1, LOT2 i LOT4“, Sarajevo, septembar 2006. [5]. IPSA Institut i Institut za hidrotehniku Građevinskog fakulteta u Sarajevu, Draft elaborat „Studija uticaja na okoliš za dionice LOT1, LOT2 i LOT4“, Prilog 12.2., septembar 2006. [6]. Institut za vode Republike Srpske d.o.o., Monitoring kvaliteta površinskih voda u Republici Srpskoj, Bijeljina, 2005. [7]. JVP „Vodoprivreda BiH“ i Zavod za vodoprivredu, Okvirna vodoprivredna osnova BiH, Sarajevo, 1994. [8]. JP „Vodno područje slivova rijeke Save“, Ispitivanje kvalitete površinskih voda na području slivova rijeke Save u Federaciji BiH“, Sarajevo, februar 2006. [9]. JP VPS Jadranskog mora , Monitoring kvaliteta voda na rijeci Neretvi, Mostar, 2005 [10]. Republika Bosna i Hercegovina, „Pravilnik o higijenskoj ispravnosti vode za piće“ (Sl list R BiH 2/92;13/94; ranije objavljen u “Sl. SFRJ” 33/87; 23/91); [11] Republika Srpska, „Pravilnik o uslovima za ispuštanje otpadnih voda u površinske vode“, Službeni Glasnik RS, broj 44/01

[12] Republika Srpska, „Pravilnik o uslovima za ispuštanje otpadnih voda u javnu kanalizaciju“, Službeni Glasnik RS, broj 44/01 [13] Republika Srpska, „Pravilniku o tretmanu i odvodnji otpadnih voda za područja gradova i naselja gdje nema javne kanalizacije“, Službeni Glasnik RS, broj 68/01“ [14] Republika BiH, „Zakon o vodama” – novi , Službeni glasnik RS 50/06, Službene novine FBiH 70/06, 2006. [15] Republika BiH, „Zakon o vodama“ – stari, Službeni glasnik RS 10/98 i 51/01 i Službene novine FBiH, 18/98, 1998.

13