“Lipi naši škoji” - HRVATSKA MATICA ISELJENIKAti kostur, dok se unutrašnjost u pot-punosti...

Projekt HMI-a: ‘Stvaranje kazališta’

“Lipi naši škoji”

Svečano proslavljen Dan državnosti

ISSN

133

0-21

40

Jadranka Kosor – na čelu nove Vlade

MJESEČNA REVIJA HRVATSKE MATICE ISELJENIKA

MONTHLY MAGAZINE OF THE CROATIAN HERITAGE FOUNDATION

BROJ/NO. 7

SRPANJ/JULY 2009.

Mjesečna revija HRVATSKE MATICE ISELJENIKA /

Monthly magazine of the Croatian Heritage Foundation

Godište / Volume LIX Broj / No. 7/2009

Nakladnik / PublisherHrvatska matica iseljenika /

Croatian Heritage Foundation

Za nakladnika / For PublisherDanira Bilić

Glavni urednik / Chief EditorHrvoje Salopek

Uredništvo / Editorial StaffŽeljka Lešić, Vesna Kukavica

Tajnica / SecretarySnježana Radoš

Dizajn i priprema / Layout & DesignKrunoslav Vilček

Tisak / Print: Kerschoffset, Zagreb

Odjel za marketing i promociju HMI - Ivana Rora

tel. (+385 1) 61 15 116 ■ fax. (+385 1) 61 11 522

mob. 099 61 15 116 ■ E-mail: [email protected]

Internet marketing HMI osmislio je nekoliko načina oglašavanja:

■ BANERI ■ SPONZORIRANI ČLANAK ■ SPONZORIRANE RUBRIKE

Oglašavajte na web portalu Hrvatske matice iseljenika!

Budite korak ispred ostalih i predstavite se hrvatskim

iseljeničkim zajednicama, uglednim poslovnim

Hrvatima u svijetu i njihovim partnerima.

Posjetite stranice web portala Hrvatske matice iseljenika!

Web stranice

HMI čitaju se

diljem

svijeta,

dostupne su na

tri jezika

(hrvatski,

engleski,

španjolski)

i bilježe

stalan porast

posjećenosti.

HRVATSKA MATICA ISELJENIKATrg Stjepana Radića 3, pp 241

10002 Zagreb, Hrvatska / CroatiaTelefon: +385 (0)1 6115-116Telefax: +385 (0)1 6110-933

www.matis.hr

Naslovnica:

Lastovo - mladići u pokladnim nošnjama

(snimio: Vido Bagur)

58Legende o rodijaku Ćipi (Petar Miloš)

Naručite i vi svoju MATICU jerMATICA je most hrvatskoga zajedništvaŽelite li primati MATICU kao dar koji će stizati na Vašu kućnu adresu? Jedino što trebate učiniti jest poslati nam popunjenu narudžbenicu i uplatiti na naš račun odgovarajući novčani iznos koji pokriva troškove slanja. MATICA će potom svaki mjesec stizati u Vaš dom. Naručite, čitajte i preporučite MATICU Vašoj rodbini i prijateljima, kako biste aktivno sudjelovali u ostvarivanju MATIČINE misije: biti čvrsti most između Hrvatske i Hrvata diljem svijeta.

HRVATSKA MATICA ISELJENIKATrg Stjepana Radića 3, pp 241 10002 Zagreb, Hrvatska / CroatiaTelefon: +385 (0)1 6115-116Telefax: +385 (0)1 6110-933E-mail: [email protected] Web: www.matis.hr

GODIŠNJA PRETPLATA / ANNUAL SUBSCRIPTION(zračnom poštom / airmail)SAD / USA 60 USD, Kanada / Canada 65 CAD, Australija / Australia 80 AUD, Novi Zeland / New Zealand 60 USD,Južna Afrika / South Africa 60 USD, Južna Amerika / South America 60 USD(običnom poštom / regular mail) Europa / Europe 25 EUR, Hrvatska / Croatia 100 kn

DEVIZNI RAČUN BROJ /FOREIGN CURRENCY ACCOUNT:Acc. No. 702000-VAL-9100000-132344-273IBAN HRO6 2340 0091 5102 96717Privredna banka Zagreb, Račkog 6

ŽIRO RAČUN ZA UPLATU U KUNAMA /DOMESTIC CURRENCY ACCOUNT IN KUNA:Acc. No. 2390001-1100021305Hrvatska poštanska banka

Ime i prezime / Name and surname

Adresa / Address

Grad / City

Država / State Pošt. broj / Zip Code

Tel. Fax.

E-mail

Datum / Date

5 Svečano proslavljen Dan državnosti

6 Jadranka Kosor – nova hrvatska premijerka

8 Projekt HMI-a: Stvaranje kazališta

15 Sabor: Nova strategija prema iseljeništvu

16 Monografija: Hercegovina – zemlja svjetlosti

22 Splitski vatrogasci i iseljeništvo

23 Povratnik iz Australije Vid Borovac

24 Zagreb: Studenti medicine na engleskom

27 Turizam: Nautičari spašavaju sezonu?

28 Istra: Novi hrvatski vinski val

32 Program štednje i kreditiranja hrvatskih

iseljenika

11 Globalna Hrvatska (Vesna Kukavica)

44 Hrvatske županije (Zvonko Ranogajec)

48 Povijesne obljetnice (Željko Holjevac)

60 Govorimo hrvatski (Sanja Vulić)

KOLUMNE

SADRŽ AJ

Izložba o zbjegu

u El Shattu

Razgovor s Nikolom

Vrdoljakom iz Kanade

20

12

34 Izložba fotografija Vide Bagura

36 Nagrađeni dječji časopisi SMIB i Modra lasta

38 Nogometno prvenstvo hrvatskih manjina

39 Slovačka: Hrvatski festival

40 Istaknuti argentinski Hrvat Josip Puches

42 Prvi zajamčeni venezuelsko-hrvatski dodir

43 Iseljenički dan Općine Bosiljevo

47 Fra Petar Milanović ponovno među moliškim

Hrvatima

50 Dobitnici matičinog natječaja Zlatna ribica

52 Nova Miss Hrvatske dolazi iz Njemačke

53 Poznati američki kirurg prof. Tomislav Mihaljević

54 Razgovor s književnikom Božidarom

Prosenjakom

57 Knjiga Đure Vidmarovića ‘Teme o Hrvatima u

Mađarskoj’

4M AT IC A sr panj / ju ly 2009 .

PODIĆI JOŠ 5.500 HEKTARA MASLINIKAZAGREB - Zaključkom Vlade u srpnju prošle godine prihvaćene su izmjene i dopune Operativnog programa podi-zanja trajnih nasada, odnosno done-sen je program za razdoblje od 2008. do 2012. godine radi podizanja dodat-nih 5.500 hektara maslinika. Uz potporu Ministarstva poljoprivrede u razdoblju od 2000. do 2008. godine podignuto je 1.810 hektara novih maslinika. U tom razdoblju broj stabala maslina kretao se od 2,3 do 3,5 milijuna stabala. U Mi-nistarstvu poljoprivrede podsjećaju kako je lani bilo 8.513 korisnika poti-caja za preradu ploda maslina, od čega je njih 840 koristilo i poticaj za ekstra djevičansko maslinovo ulje.

KOSOR: SLOVENSKA BLOKADA JE NEEUROPSKADUBROVNIK - Hrvatska premijerka Jadranka Kosor izjavila je u Dubrovniku da je slovenska blokada hrvatskih pristupnih pregovora s Europskom unijom nee-uropska, ali da unatoč njoj očekuje dovršetak pregovora do kraja 2009. “To po-našanje nije europsko. Očekujemo da se pronađu rješenja”, rekla je Kosor uoči otvorenja 4. “Croatia summita” održanom u Dubrovniku 9. srpnja. Podsjetila je da je nedavno razgovarala sa slovenskim premijerom Borutom Pahorom i do-dala kako “u tome smislu očekuje susrete, razgovore i dovršetak pregovora do kraja godine”. “Radimo svoj posao bez prestanka i sigurna sam da ćemo ga do-vršiti u roku”, naglasila je Kosor, dodavši da će u susretima s visokim dužnosni-cima na dubrovačkom summitu posebno istaknuti pitanje slovenske blokade. Predsjednica hrvatske vlade Jadranka Kosor u Dubrovniku je otvorila sastanak na vrhu - “Croatia summit” - i izjavila kako Hrvatska odlučno nastavlja put prema Europskoj uniji, ali da očekuje od Europe ukidanje prepreka i blokada na putu Hrvatske prema punopravnom članstvu.

RIJEČKA LUKA VRATA EUROPE ZA KINU I KOREJURIJEKA - Najveći južnokorejski brodar Hanjin uspostavio je svoj “feeder” servis između Luke Rijeka i kontejnerskog terminala Gioia i talijanskoga kontejnerskog terminala Tauro, u koji robu dovoze kontejnerski brodovi-matice s Dalekog istoka. Dolaskom tog brodara povećana je konkurencija na liniji Daleki istok - Rijeka, na kojoj već godinama plove brodovi desetak najvećih europskih i azijskih broda-ra. Koliko je to značajno, najbolje govori podatak da je u prošlih 10 godina pro-met u riječkoj luci porastao sa skromnih 12.000 kontejnera na 170.000 kontejne-

ra 2008. godine. Uskoro će početi pregovori Luke Rijeka s nekoliko najjačih kineskih brodara koji žele također uspostaviti “feeder” servis između mediteranskih luka i Rije-ke. Roba brodovima u Rijeku stiže pet dana prije nego u sjevernoeu-ropske luke, a zbog sve bolje pro-metne povezanosti sa zemljama jugoistočne Europe, riječki pro-metni smjer je sve privlačniji, pa čak i tvrtkama iz pojedinih dije-lova Njemačke i Poljske.

VLADA O IZGRADNJI TERMINALA ZA UKAPLJENI PRIRODNI PLIN KRKZAGREB - Hrvatska vlada, na zatvorenome dijelu sjednice, usvojila je prijedlog odluke o utvrđivanju interesa Republike Hrvatske za izgradnju terminala uka-pljenoga prirodnog plina - Krk, priopćeno je iz Ureda za odnose s javnošću. U ci-lju povećanja sigurnosti opskrbe nužno je provoditi aktivnu politiku na izgradnji objekata kojima se diverzificiraju izvori opskrbe, dobavni pravci te osiguravaju skladišni kapaciteti. Projekt terminala za ukapljeni prirodni plin je stoga od stra-teškog interesa za Republiku Hrvatsku jer će bitno unaprijediti sigurnost opskr-be u smislu novog izvora opskrbe prirodnim plinom i novoga dobavnog pravca, ali kao i mjesta na kojem će se nalaziti spremnici prirodnog plina.

D OMOVINSKE VIJESTI

MUZIČKA AKADEMIJA ZA DVIJE GODINE U NOVOME PROSTORUZAGREB - Šest godina nakon odluke Poglavarstva grada Zagreba, prema kojoj zgradu nekadašnjeg Ferimporta u središtu grada predaje na korištenje Muzičkoj akademiji, ovih dana napo-kon su počeli radovi na uređenju sta-rog “nebodera” na Trgu maršala Tita 12. Ugovor o javnim radovima na gradnji Muzičke akademije potpisali su pred-stavnici Ministarstva znanosti, Grada Zagreba, Sveučilišta i Muzičke akade-mije. “Za Sveučilište je to jedan od naj-važnijih događaja zadnjih godina. Izvo-đač je izabran, novac osiguran i radovi mogu početi odmah”, kaže rektor Sve-učilišta Aleksa Bjeliš. Od Ferimportove zgrade trebao bi, prema planu, osta-ti kostur, dok se unutrašnjost u pot-punosti uređuje. Muzička akademija tako bi za dvije godine, kada je ugo-voren krajnji rok za završetak radova, trebala dobiti poslovnu zgradu i dvo-rište sa zemljištem površine oko 5.500 četvornih metara.

Premijer Ivo Sanader istaknuo je na sjednici Vlade RH da je 18 godina ne-zavisnosti nemjerljivo veliko postignu-će te ustvrdio da je Hrvatska doživjela punoljetnost. “Punoljetnost je, kaže na-rod, vrijeme zrelosti. No, Hrvatskoj ni-kada nije nedostajalo zrelosti u jasnom promišljanju nacionalnih i državnih ci-ljeva. Oslonjena na odlučnost naroda i zajedništvo političkih snaga, ta je zre-lost u proteklom razdoblju vodila zemlju kroz vremena raspada bivše jugoslaven-ske tvorevine i stvaranja hrvatske države”, rekao je Sanader, podsjetivši na vrijeme devedesetih kada je Hrvatska ostvari-la samostalnost, međunarodno prizna-nje, oslobođenje svojih okupiranih po-dručja i zajedništvo hrvatskog naroda. “S 18 godina samostalnosti upamtimo vrijednost i važnost tog zajedništva, naj-snažnijeg odgovora bilo kojoj i bilo či-joj politici ugroze Hrvatske ili podriva-nja njezine cjelovitosti. Stabilna, sigurna demokratska Hrvatska naše je zajedničko djelo i naša zajednička obveza da nastavi-mo dalje”, rekao je Sanader, zahvalivši hr-vatskim braniteljima i prvome hrvatskom predsjedniku Franji Tuđmanu. ■

Osamnaesta godišnjica samostalnosti

S punim pravom možemo smatrati da je naša zemlja danas ugledni čimbenik mira, stabilnosti i suradnje na regionalnom, europskom i globalnom planu, istaknuo je premijer Ivo Sanader

Tekst: Uredništvo Snimke: HINA

Prigodnim svečanostima Hr-vatska je u četvrtak, 25. lip-nja, proslavila svoj najveći državni praznik Dan držav-nosti i obilježila 18. godišnji-

cu proglašenja samostalnosti. Predsjed-nici Republike, Sabora i Vlade Stjepan Mesić, Luka Bebić i Ivo Sanader ujutro su položili vijence na Mirogoju, a zatim je u crkvi sv. Marka služena misa za-hvalnica za domovinu koju je predvo-dio zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić. Trojica najviših državnih duž-nosnika nazočili su zatim svečanoj sjed-nici Vlade RH, gdje su održali prigodne govore, a središnja proslava Dana držav-nosti održana je na Trgu bana Jelačića gdje su se pred državnim dužnosnicima postrojili pripadnici Oružanih snaga i policije raspoređeni u sedam ešalona, a postrojio se i jedan ešalon sastavljen od pripadnika zemalja NATO-a. Nakon što je obavio smotru, nazočnim vojnici-ma i okupljenim građanima obratio se predsjednik Mesić koji je istaknuo da Hrvatska prvi put Dan državnosti slavi

kao članica Sjevernoatlantskog saveza. Dodao je da je Hrvatska taj cilj ostvari-la zahvaljujući reformama obrambenog i sigurnosnog sustava i potpori građa-na koji razumiju suvremene međuna-rodne procese. Njih, prema Mesićevim riječima, karakterizira globalno ugro-žavanje mira i sigurnosti, zbog čega je nužno udruživanje obrambenih snaga svih država.

U CIJELOJ HRVATSKOJ SVEČANO PROSLAVLJEN DAN DRŽAVNOSTI


ENG Croatian celebrated Statehood Day, its biggest national holiday, on 25 June and marked the 18th year of its Declaration of Independence. President Stjepan Mesić, Speaker of Parlia-ment Luka Bebić and Prime Minister Ivo Sanader laid commemorative wreaths at Mirogoj cem-etery in the morning. A thanksgiving mass for the homeland was then held at St. Mark’s church led by Zagreb Archbishop Cardinal Josip Bozanić.

Luka Bebić, Stjepan Mesić i Ivo Sanader na

zagrebačkom Trgu bana

Jelačića

Postrojavanje ešalona Hrvatske vojske na zagrebačkom Trgu bana Jelačića

“Imao sam čast i povlasticu biti sudio-nik i donositelj odluka u tom povijesnom razdoblju stvaranja i obrane države, me-đunarodnog priznanja i, napokon, me-đunarodne afirmacije hrvatske države”, rekao je i dodao da je značajan dio nje-gova života bio posvećen politici. “Sada kada odlazim znam da je Hrvatska ze-mlja velikoga međunarodnog ugleda i siguran sam da ima sve uvjete za dalj-nji razvoj. Siguran sam da našim zajed-ničkim naporima možemo uspjeti”, ista-knuo je i zahvalio svim Hrvaticama i Hrvatima i svim hrvatskim građanima. “Moj posao je obavljen i moje političko djelovanje i privrženost daljnjem na-pretku Hrvatske ostaje trajno”, zaklju-čio je Ivo Sanader.

13. OPĆI SABOR HDZAJadranka Kosor izabrana je u subotu, 4. srpnja, za novu predsjednicu HDZ-a na 13. općem saboru stranke održanom u Areni u Zagrebu, a dosadašnji prvi čo-vjek HDZ-a Ivo Sanader izabran je za počasnog predsjednika. Na najvećoj stra-načkoj konvenciji ikad održanoj u Hr-vatskoj, na kojoj se okupilo 9.118 osoba, HDZ je proslavio 20. godišnjicu osnut-ka stranke, a ujedno je odabrao i nove stranačke čelnike budući da je Sanader odlučio povući se iz aktivne politike. Za

ODLAZAK IVE SANADERA IZ POLITIKE NOVA PREMIJERKA JADRANKA KOSOR

“Sada je vrijeme za druge” Hrvatska je početkom srpnja doživjela neočekivane političke promjene. Predsjednik Vlade dr. Ivo

Sanader podnio je ostavku i povukao se iz politike. Nova premijerka je dosadašnja potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor koja je na 13. općem saboru HDZ-a izabrana za predsjednicu stranke

Pripremio: Hrvoje Salopek Snimke: HINA

Predsjednik Vlade Ivo Sanader i predsjednik HDZ-a povu-kao se u srijedu, 1. srpnja, s tih dužnosti te iz aktivne po-litike. Predsjedniku Repu-

blike predložio je da nova mandatarka bude dosadašnja potpredsjednica Vlade Jadranka Kosor. O povlačenju iz aktivne politike premijer je izvijestio na izvan-rednoj konferenciji za novinare u Ban-skim dvorima. “Donio sam odluku da se neću kandidirati za predsjednika Repu-blike Hrvatske i da se povlačim iz aktiv-ne politike”, poručio je Sanader.

“Odluku o povlačenju nisam donio olako, nego nakon dubokog promišljanja. Otkako sam u politiku ušao prije dvade-set godina, nakon što sam prije deset go-dina naslijedio Franju Tuđmana, a prije šest godina došao na čelo hrvatske vlade, na politiku nisam gledao kao da je sama


sebi svrha. Shvaćao sam je kao servis hr-vatskog naroda i svih hrvatskih građana u ispunjavanju strateških ciljeva”, rekao je Sanader navodeći pobjedu u Domo-vinskom ratu, međunarodno priznanje Hrvatske, obnovu i razvoj zemlje te nje-zin povratak u euroatlantske integracije.

Nova premijerka Jadranka Kosor preuzima dužnost od bivšeg premijera Ive Sanadera

Čelnici HDZ-a na Općem saboru stranke


ENG Croatia saw unexpected political change at the start of July. Prime Minister Ivo Sanader submitted his resignation and withdrew from politics. Parliament has given its confidence to the now former Deputy Prime Minister Jadranka Kosor to serve as the new Prime Minister. She was also elected the new president of the HDZ party at its 13th convention.

Članovi nove Vlade RHPotpredsjednici Vla-de RH su Damir Polan-čec, koji je ujedno i mi-nistar gospodarstva, rada i poduzetništva, Božidar Pankretić, koji će voditi i Ministarstvo regionalnog razvoja, šu-marstva i vodnoga gos-podarstva, Đurđa Ad-lešić i Slobodan Uzelac. Članovi Vlade su, kao ministar vanjskih poslova i europskih integracija Gordan Jandroković, ministar obrane Branko Vukelić, ministar financija Ivan Šuker, ministar mora, prometa i infrastrukture Božidar Kalmeta, ministar zdrav-stva i socijalne skrbi Darko Milinović, ministar kulture Božo Biškupić, ministar unutar-njih poslova Tomislav Karamarko, ministar pravosuđa Ivan Šimonović, ministar poljo-privrede, ribarstva i ruralnog razvitka Petar Čobanković, ministar obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti Tomislav Ivić, ministar znanosti, obrazovanja i športa Radovan Fuchs, ministar uprave Davorin Mlakar, ministrica zaštite okoliša, prostor-nog uređenja i graditeljstva Marina Matulović Dropulić i ministar turizma Damir Bajs, a Bianca Matković predložena je za ministricu bez portfelja.

Životopis nove premijerke Jadranke KosorJadranka Kosor rođena je 1. srpnja 1953. u Pakracu. Di-plomirala je na Pravnome fakultetu u Zagrebu. Profesi-onalnu karijeru posvetila je novinarstvu, od 1972. bila je dopisnica Večernjeg lista i Radio Zagreba. Od 1991. do 1995. na Hrvatskom radiju vodila je emisije za prognani-ke, izbjeglice i stradalnike iz Domovinskog rata. Političku karijeru ostvaruje u Hrvatskoj demokratskoj zajednici, 1995. je postala potpredsjednica te stranke, a te je godi-ne izabrana i u Hrvatski sabor, gdje je do 2000. obnašala i dužnost potpredsjednice Sabora. U Sabor je ponovno ušla 2000., a dvije godine kasnije izabrana je za zamjeni-cu predsjednika HDZ-a na VII. općem saboru HDZ-a. Od 2003. bila je potpredsjednica Vlade i ministrica obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti. Dobitnica je

nagrade “Zlatno pero” Hrvatskoga novinarskog društva, nagrade Europske zajednice za humanitarni rad, nagrade “Europski krug” Hrvatskoga europskog doma, nagrade za životno djelo “Ivan Šibl” HRT-a, počasnog članstva u Udruzi roditelja poginulih brani-telja, a i počasna je dopredsjednica Udruge gluhoslijepih “Dodir”. Od 2007. je počasna predsjednica Hvidre. Objavila je četiri knjige (dvije o Domovinskom ratu, dvije poezi-je). Govori engleski i njemački jezik, a hobiji su joj glazba, ples i čitanje.

nje novoj vladi glasovala su 83 zastupni-ka, dok je protiv bilo 45 zastupnika.

U svemu što ćemo raditi prije svega ćemo služiti svome narodu, svim građan-kama i građanima Hrvatske. Kao što smo i do sada, i dalje ćemo svom svojom sna-gom raditi na projektima naznačenima u programu, i dalje ćemo raditi na jačanju

gospodarstva kao jednom od stupova i na završetku pregovora s EU-om. I da-lje ćemo promicati društvo međusobnog poštovanja, bez straha od drugog i druk-čijeg, rekla je nova hrvatska premijerka Jadranka Kosor prije nego što je Hrvat-ski sabor oko 23 sata izglasovao povje-renje njoj i njezinoj vladi. ■

Nova hrvatska Vlada na čelu s Jadrankom Kosor

zamjenika predsjednice HDZ-a izabran je Darko Milinović, a statutarnim pro-mjenama ponovno je, nakon pet godina, uvedena dužnost potpredsjednika stran-ke, na koju su izabrani Vladimir Šeks, Andrija Hebrang, Ivan Jarnjak, Božidar Kalmeta, Ivan Šuker i Petar Čobanković. “S osjećajem ponosa preuzimam dužnost predsjednice stranke. Trudit ću se iz sve snage biti hrabra i dobra predsjednica HDZ-a. Bilo je spekulacija mogu li vo-diti ovaj posao. Mogu. Sve mogu uz vašu iskrenu potporu. Ja ne mogu biti Ivo Sa-nader, on je jedan i jedinstven, ali mogu biti Jadranka Kosor. Dobila sam čast ka-kvu imaju rijetki.

Neću razočarati Ivu Sanadera ni iko-ga od vas koji ste digli ruku za mene. Obećavam čvrstu i snažnu žensku ruku”, rekla je Jadranka Kosor zahvalivši Sa-naderu na iskazanom povjerenju jer ju je predložio za svoju nasljednicu, kao i na svemu što je u devet godina vođenja HDZ-a učinio za stranku i za Hrvatsku. Dosadašnji predsjednik HDZ-a dvaput se obratio okupljenima na općem sabo-ru i uz podsjećanje na proteklo razdoblje zahvalio na potpori i suradnji svim svo-jim bliskim suradnicima i cjelokupnom članstvu HDZ-a. “Ja ne idem nikuda. Prihvatio sam biti počasni predsjednik, bit ću tu za svakoga, za stranku jer vi ste moja obitelj”, poručio im je Sanader, koji je posebnu zahvalnost uputio supruzi Mirjani i kćerima Petri i Bruni.

POVJERENJE VLADI JADRANKE KOSORNakon cjelodnevne rasprave u Saboru, Hrvatska je dobila 11. vladu. Jadranka Kosor je deveta osoba na čelu Vlade RH i prva žena na tom položaju, a za povjere-

ODLIČNO POSTAVLJENA GLAVNA ZADAĆA- Seminar Stvaranje kazališta iznimno mi je poticajan za usavršavanje glumačkog umijeća naše iseljeničke kazališne grupe Histerioni koja djeluje u multikulturnoj kanadskoj sredini poput Toronta. Rad naše kazališne skupine iznimno je zna-čajan za populaciju hrvatskih iseljenika kojih u južnom Ontariju, odakle dola-zim, ima oko sedamdeset tisuća. Uz to, odlično je postavljena glavna zadaća se-minara u kojoj je redateljica Kleflin go-vorila o raznim elementima hrvatskoga kulturnog života, s posebnim naglaskom na suvremenome dramskom stvaralaš-tvu u domovini o kojem mi iz iseljeniš-tva još uvijek ne dobivamo dovoljno in-formacija jer su kazališna gostovanja vrlo rijetka, rekla je zagrebačka Kanađanka Aranka Lengyel.

Iz torontskih Histeriona, koji djeluju više od deset godina u Kanadi, na semi-naru su uspješno sudjelovali još Josipa Kloštranec, te Edward Mavrinac i Theo Panteli koji su nam poznati odranije po izvrsnim glumačkim i glazbenim kreaci-jama iz njihovih predstava koje su izvo-đene u domovini poput kabareta Črni mačak i Šenoinih Kamenih svatova.

Seminar Stvaranje kazališta, jedana-estu godinu zaredom, pohađali su i pri-padnici hrvatskih autohtonih zajednica iz europskih zemlja te iz BiH, među ko-jima se izdvaja Marija Šeremešić iz Voj-vodine. Njima je, pak, u ovome Matičinu kazališnom programu, kaže M. Šereme-šić, koristan poticaj za razvitak scenskog izraza mladih, ali i kulture govora hrvat-skoga standardnog jezika te kulture go-vora hrvatskih dijalekata kojima se slu-že naše autohtone manjinske zajednice u europskim zemljama.

- Kazalište kao sinteza svih umjetno-sti nudi različite oblike kulturnog djelo-

U PUČIŠĆIMA NA BRAČU ODRŽAN PROJEKT HMIa STVARANJE KAZALIŠTA

Kazališni projekt iznimne vrijednosti

Odlično je postavljena glavna zadaća seminara Stvaranje kazališta u kojoj je redateljica Nina Kleflin govorila o raznim elementima hrvatskoga kulturnog života, s posebnim naglaskom na

suvremenome dramskom stvaralaštvu u domovini

Napisala: Vesna Kukavica

Redatelji, glumci i animato-ri kazališnih družina hrvat-skih zajednica izvan Hrvat-ske sudjelovali su od 20. lipnja u kreativnim radio-

nicama na seminaru Stvaranje kazališta u organizaciji Hrvatske matice iseljeni-ka u Pučišćima na otoku Braču, koji je uspješno završen izvedbom javnog sata prema poznatome predlošku Štefica Cvek u raljama života Dubravke Ugrešić, a pred mnogobrojnom publikom u dvo-rani Porat. Ovogodišnji polaznici su iz Nizozemske, Kanade, Vojvodine, Bosne i Hercegovine te Italije, rekla je voditeljica projekta Nives Antoljak, koja je najavila


da će ovaj kazališni projekt, unatoč ma-terijalnim teškoćama kulturnih udruga u iseljeništvu, i dalje poticati Hrvatska matica iseljenika.

Umjetnička voditeljica tradicional-noga Matičina seminara je ugledna re-dateljica iz Zagreba Nina Kleflin, koja je u intenzivnom programu, uz teorij-ska predavanja, s polaznicima semina-ra izvodila i redateljske praktične zadat-ke na poticajnom tekstu Štefica Cvek u raljama života slavne književnice Du-bravke Ugrešić.

U radu seminara sudjelovale su kao predavačice: prof. Vesna Kukavica (HMI) te kao gost, Dženita Imamović, dramska glumica iz BiH.

Glumci na sceni


ENG Directors, actors and animators from theatre troupes from the Croatian communities abroad took part in creative workshops on 20 June at the Creating Theatre seminar organised by the Croatian heritage Foundation in Pučišće on the island of Brač.

vanja kojima se s uspjehom izražavaju hrvatski kazalištarci na svim kontinen-tima, rekao je Davor Gašparac iz Nizo-zemske, koji procjenjuje kako će iskustva koje je stekao u radu s Ninom Kleflin moći ugraditi u projekte integracije na-ših građana koji su devedesetih nastavili živjeti u Nizozemskoj.

- U seminaru nastojim pomoći vo-diteljima kazališnih amaterskih grupa (profesorima hrvatskoga jezika i oso-bama druge struke) u nadgradnji kro-atističkih studija u području scenske umjetnosti, kako bi bili bolji voditelji ka-zališne grupe, rekla je renomirana reda-teljica Nina Kleflin.

GROMOGLASAN PLJESAKPosljednju večer polaznici su pred pre-punom dvoranom u Pučišćima izveli tzv. javni sat - predstavu prema tekstu Štefica Cvek u raljama života Dubravke Ugre-šić. Gromoglasan pljesak publike bio je najjasnija potvrda uspješnosti polazni-ka i redateljice.

Uz uvodno obraćanje voditeljice Odjela za nakladništvo HMI-ja i pre-davačice na seminaru Vesne Kukavice,

Mali iseljenici na “Malome Splitu”

U gradu podno Marjana dogodio se početkom srpnja i ove godine nakon “velikoga” i “mali” Split. Riječ je o festivalima zabavne glazbe koji se 19 godina zaredom

održavaju na Prokurativama gdje se nakon poznatih glazbe-nih imena u pjevanju okušaju djeca. Ovogodišnja manifesta-cija Mali Split okupila je oko 500 djece u raznim skupinama koji su pjevali i plesali pred prepunim gledalištem. Zahvaljujući nastojanjima splitskog ogranka HMI-ja, već drugu godinu zaredom na festivalu sudjeluju i djeca iz ise-ljeništva. Ove je godine na Prokurativama nastupio dječak iz Makedonije, 13-godišnji Luka Tošev iz Bitole, po majci hr-vatskih korijena – koji je izveo skladbu “Tra la – la”, za koju je sam napisao stihove. “Volim Hrvatsku, domovinu moje majke. Redovito barem dva puta godišnje idem kod bake u Vukovar, u Borovo Na-selje, gdje su se sredinom prošlog stoljeća majčini roditelji doselili iz Dalmacije”, priča nam Luka na odličnome hrvat-skom jeziku. Pri tome naglašava kako mu se, kao velikome navijaču Hajduka, konačno ostvarila velika želja. Posjetio je Split – grad majstora s mora čiji se nastupi s velikim zanima-njem redovito prate u Bitoli. Lukina obitelj, majka Nataša, otac Goce i 5-godišnja sestra Vera sudjeluju u radu Make-donsko-hrvatskog društva “Marko Marulić” u Bitoli gdje je Luka do prije godinu dana učio hrvatski jezik. Iduće godine navršava se 20 godina Maloga Splita – pod-sjetila je voditeljica splitskoga ogranka HMI-ja Branka Bezić Filipović te izrazila nadu da će tu značajnu obljetnicu popra-titi u većem broju i djeca iz dijaspore. (Ana Kaštelan)

nakon predstave, voditeljica projekta Nives Antoljak podijelila je svim pola-znicima potvrde o završenome semina-ru i prigodne darove - knjige u izdanju Hrvatske matice iseljenika. Polaznici su pred publikom zahvalili HMI-ju i vodite-

ljima, iznijeli su planove za budući rad u svojim sredinama te izrazili želju za po-novnim dolaskom u Pučišća, u kojima je dobar domaćin, i Matici i gostima, kao i uvijek bila Klesarska škola i tamošnji Đački dom. ■

Pljesak nakon predstave


HFA VUKOVAR IZ SYDNEYA 25 GODINAAUSTRALIJA - Članovi Hrvatskoga folklornog ansambla “Vu-kovar” iz Sydneya na svečan i jedinstven način proslavili su u lipnju svoju srebrnu obljetnicu – 25 godina uspješnog rada i vjernog čuvanja kulturne tradicije, ovoga puta folklorom domovine Hrvatske, pri čemu su u Parade Theatre održali

PREMINUO IVO SALAMUNOVIĆŠVEDSKA - U Stockholmu je 19. lipnja u 90. godini života preminuo Ivo Sa-lamunović. Rodno mjesto Postira na Braču napustio je 1936. godine, kada je otišao živjeti u Boliviju u gradove Po-tosi i Cochabambu, da bi se od 1992. godine kao udovac doselio u Šved-sku, gdje je otišao za kćeri Margari-tom. Osim nje, imao je još kći Beatriz i sina Ivu. Život je posvetio proučavanju žive, pa je o tome napisao knjigu “Ci-nabrio i Mercurio”, koja je objavljena u Boliviji 1988. godine. Vezano uz rudar-stvo, objavio je mnogobrojne članke, a bavio se i međuljudskim odnosima, o čemu je pisao u knjigama “Extrava-gancias” (2000.), “Extravagancias II” (2003.) i “Extravagancias III” (2003.). Osim au-tobiografskih elemenata, knjige sadrže i ljubavne elemente, što govori o sve-stranosti Salamunovićeva izražaja. Pisao je na španjolskome jeziku, a knjige su objavljene u Švedskoj. Bio je dugogodišnji prijatelj Hrvatske matice iseljenika. (B. Bezić Filipović)

EMISIJA LIJEPOM NAŠOM SNIMLJENA U ŠVICARSKOJŠVICARSKA - Emisija “Lijepom našom”, poznati je glazbeno-scenski spektakl koji njeguje tradicionalne običaje i tam-burašku glazbu, a snima se i emitira već dugi niz godina na HRT-u. U su-botu, 20. lipnja prvi put je emisija sni-mljena u Švicarskoj, u Schlierenu po-kraj Züricha. To je bio doživljaj kojem je prisustvovalo više od tisuću posje-titelja, ponajviše Hrvata, iz raznih dije-lova Švicarske. Domaćin priredbe bio je KUD “Silvije Strahimir Kranjčević” iz Züricha, koji njeguje pjesme i plesove iz svih krajeva Hrvatske. Društvo djelu-je već deset godina i može se pohvali-ti nagradama i velikim brojem mladih članova. Predsjednik društva dr. Pave Medved bio je oduševljen velikim in-teresom i zahvalio se svima koji su po-mogli realizaciju priredbe, a posebno uredniku i voditelju emisije Lijepom na-šom, Branku Uvodiću, da je tu popular-nu emisiju doveo u Švicarsku.

‘JORGOVAN’ ORGANIZIRAO RUČAK U DOCK SUDUARGENTINA - U svom sjedištu u Dock Sudu kraj Buenos Airesa Ansambl Jorgo-van je 7. lipnja, zajedno s članovima i prijateljima, održao svoj prvi ručak u 2009. godini. Među prisutnima su, kao i uvijek, bili prijatelji Društva, a među njima predsjednik Društva susjeda Valenzuela i predsjednik Dobrovoljnih vatrogasa-ca Dock Suda Carro, mnogobrojni prijatelji Društva “Istarski korijeni” iz Berissa; kum Jorgovana Miha Lerotić sa suprugom Danicom, Valgoni u pratnji svoje obi-telji te Cristina Kaczuba, predsjednica Odbora za vanjske institucije u Avellanedi. Ansambl hrvatskih plesova Jorgovan publici se predstavio izvedbom zagorskih plesova i kolom iz opere “Ero s onoga svijeta” te Svatovcem. Predsjednik Druš-tva Ante Medak na kraju programa je održao pozdravni govor.

ISELJENIČKE VIJESTI

svoj cjelovečernji koncert – Pjesmom i plesom kroz Hrvat-sku i Bosnu i Hercegovinu. Dvorana ovoga lijepog kazališta u Kensingtonu bila je popunjena, a među gostima nalazi-li su se i diplomatski predstavnici Republike Hrvatske – Vi-cencije Biuk, veleposlanik RH u Canberri i Mirjana Piskulić, generalna konzulica RH u Sydneyu. Program je bio nesvakidašnji, a bila je to zapravo šetnja Hr-vatskom, koju je zamislila australska Hrvatica Božana Radaš nakon što je provela svoj odmor u Hrvatskoj i Bosni i Herce-govini i u putopisnoj priči prenijela prisutnima ono što je vi-djela, a folkloraši su to dočarali pjesmom i plesom. Predsjednik HFA “Vukovar” Tom Irga u kraćem je govoru za-hvalio svima na potpori u posljednjih 25 godina. Rekao je da će ansambl djelovati sve dok bude imao potporu publi-ke, a članovi će plesati jer vole ples i tradiciju hrvatskih kra-jeva, kao i krajeva BiH u kojima žive Hrvati. Folkloraši, kao i uprava HFA “Vukovar”, zaslužuju pohvalu jer je malo ovakvih profesionalnih programa koji ne samo što su kulturni, već i informativni i mogu se prikazati ne samo hrvatskoj publici, nego i publici drugih naroda multikultur-ne Australije. (Franjo Harmat)

G L O B A L N A H R V A T S K A


ENG With seven UNESCO heritage sites Croatia is emerging as one of the top culture destination on the global tourism market. Culture tour-ism has become a long-term international trend, and makes Croatia a competitive tourism market, drawing foreign visitors and the descend-ants of Croatian emigrants.

Kulturni turizam rauna s iseljeništvom

Kulturni turizam postao je dugoročni svjetski trend, a kao jedan od selektivnih oblika turizma hrvatskom gospodarstvu daje konku-rentnost koja u Lijepu Našu sve više privlači, uz strance, i potomke hrvatskih iselje-nika iz metropola s raznih meridijana, koje su izrasle uz staze prošlostoljetnih

smolonosnih, salitrenih i zlatnih groznica

Svjetska turistička organizacija (WTO) potiče puto-vanja koja su motivirana kulturom poput studijskih tura, odlazaka na festivale i slične događaje, posjete povijesnim lokalitetima i spomenicima. Sve se češće priređuju putovanja za proučavanje prirode, folklo-

ra ili umjetnosti te hodočašća. WTO procjenjuje da danas 37 posto svih međunarodnih putovanja uključuje neki oblik kul-turnog turizma, čija se tendencija godišnjega rasta predviđa po stopi od 15 posto do 2020. godine. Ta se tendencija odražava i u Hrvatskoj gdje sve veći broj inozemnih turista sudjeluje u kulturnim aktivnostima. Uz strance, kulturni turizam stare do-movine sve više privlači i potomke hrvatskih iseljenika iz me-tropola koje su izrasle uz staze prošlostoljetnih smolonosnih, salitrenih i zlatnih groznica na raznim meridijanima od juga Afrike do Patagonije i novozelandskoga Južnog otoka, a koje su tijekom 19. i 20. stoljeća osigurale ekonomski prosperitet raseljenim hrvatskim obiteljima.

Hrvatska se danas na svjetskome turističkom tržištu, ned-vojbeno je, nameće kao jedna od top-destinacija okrenuta kul-turnom turizmu. Poznatiji hrvatski festivali u Dalmaciji, Istri, Slavoniji i Hrvatskom zagorju mahom su pokrenuti u drugoj polovici 20. stoljeća od kada je kultura prepoznata kao važan sadržaj turističke ponude. Najmlađi je varaždinski ulični festival Špancirfest, dok punih 60 godina slave Dubrovačke ljetne igre s međunarodnom reputacijom koja je ovjerena članstvom u udruzi europskih festivala. Hrvatska je lani s 11,2 milijuna tu-rističkih dolazaka ostvarila 56 milijuna noćenja i 55 eura pro-sječne dnevne potrošnje. Od toga je na kulturu dnevno potro-šeno 1,14 eura, što pomnoženo s noćenjima daje lijepi iznos od gotovo 64 milijuna eura.

Hrvatski građani iz europskih zemalja tradicionalno pro-vode godišnji odmor na Jadranu, iako domaće statistike malo govore o zaradama iz toga izdašnog izvora, nerijetko podcje-njujući njihove kulturne i zabavne potrebe te njihova uobiča-jena hodočašća u marijanska svetišta, posebice onih iz drugog naraštaja s visokom naobrazbom i lošim izgovorom materin-

skog jezika, koji su zapravo već više desetljeća zamijenili lje-tovanje kod rodbine radoznalim turama kakav je ovogodišnji zavičajni susret iseljenika iz Rame u ekološkim oazama domo-vine - okrunjen vrhunskim kulturnim simpozijem. K tome, sr-panjska dvotjedna turneja mladih američkih Hrvata iz Seattlea (SAD), koji djeluju u skupini The Seattle Junior Tamburitzans, ima cilj upoznati tradicijsku kulturu Hrvatskoga zagorja, Istre, Kvarnera i Dalmacije, gdje su im rođeni preci. Prema riječima njihova voditelja Johna Morovicha možemo i ubuduće, nakon popuštanja planetarne recesije, očekivati stotine drugih kul-turnih udruga koje djeluju u sklopu naše najstarije iseljenič-ke Omladinske kulturne federacije Hrvatske bratske zajednice Amerike. Nena Komarica, predstavnica HTZ-a u SAD-u, ta-kođer je optimistična i ne očekuje značajniji pad dolazaka sa sjevernoameričkog tržišta u odnosu na lanjsku godinu kada je zabilježeno 215.000 turista, među kojima je znatan broj ljudi naših korijena – koje posebno zanimanju sadržaji kulturnog turizma starog zavičaja. Kako je rađanje micro chic destinacija danas pitanje ugleda i u koje se odlazi radi kulturnih izazova, a ne pasivnog odmora – vjerujemo kako će mladi sa zapada Amerike biti izvrsni izvjestitelji razvitka kulturnog turizma na ovim mediteranskim prostorima.

U Hrvatskoj, zemlji s registriranih 4.000 kulturnih spome-nika, kultura i turizam imaju znatnih teškoća na zajedničkom putu pa u strategijama još nisu dovoljno apostrofirali iseljeništvo kao značajan potrošački segment te nezaobilazan promidžbe-ni čimbenik. Sedam hrvatskih lokaliteta uvršteno je na UNES-CO-vu svjetsku Listu kulturne baštine: splitska Dioklecijanova palača, dubrovački Stari grad, Nacionalni park Plitvička jezera, Eufrazijeva bazilika u Poreču, Katedrala svetog Jakova u Šibeni-ku te Starigradsko polje. U svijetu se na toj listi, u 145 zemalja, nalazi 878 znamenitosti, od čega 679 kulturnih, 174 prirodnih i 25 mješovitih lokaliteta. To znači da je Hrvatska, s obzirom na svoju veličinu, među zastupljenijim državama pa se oprav-dano postavlja pitanje je li ta činjenica dovoljno prepoznata u Hrvatskoj i koliko kulturni turizam računa s iseljeništvom koje je najuvjerljiviji promotor hrvatskog turizma. Mnogi turistički poduzetnici složit će se da je najbolji marketing upravo usme-na predaja, a uz potporu internetskih socijalnih mreža nastaju novi poslovni modeli turističke promidžbe, koje će iseljenički internetski portali dovesti u svaki hrvatski dom diljem svijeta. Ako se ima na umu da je sektor turizma jedan od najbolje po-zicioniranih sektora u on-line poslovanju na globalnome planu, razumljivo je zašto je suvremeni nomad sve više individualac koji sam bira odredište i organizira putovanje u domovinu, a manje se oslanja na agencijske usluge. ■

Piše: Vesna Kukavica

Napisala i snimila: Željka Lešić

Nedavni boravak u Kanadi na Kanadsko-hrvat-skome folklornom festivalu bio je prigoda za razgovor s mnogim iseljenim Hrvatima. Ovom prigodom upriličen je razgovor s Nikolom Vr-doljakom, predsjednikom Hrvatsko-kanadsko-

ga folklornog saveza (HKFS) i uglednim stomatologom koji je 1968. godine došao u Kanadu. Ovaj ugledni kanadski Hr-vat u multikulturalnoj kanadskoj zajednici zasigurno je naj-zaslužniji za osnivanje ovoga festivala, koji se neprekidno već 35 godina održava u organizaciji HKFS-a, na čijem je čelu Nikola Vrdoljak od osnutka. Svojim marljivim radom dao je doprinos rastu Saveza te čuvanju hrvatske tradicijske kultu-re na kanadskome tlu.

Kada je osnovan Savez i gdje je održan prvi festival?- HKFS osnovan je 1973. godine na inicijativu gospodina

Ante Belje, kojeg smo zbog njegovih zasluga kasnije progla-sili doživotnim počasnim predsjednikom. Prvi festival Saveza održan je davne 1974. u Sudburyju. Tada je na festivalu nastu-pilo pet hrvatskih skupina (“Hrvatsko kolo tamburica”, Sud-bury, FA “Zrinski-Frankopan” Toronto, FA “Croatia” Toronto, “Kolo i tamburica Sault Ste. Marie, “Jadran” Hrvatske škole i župe Toronto). Savez danas okuplja 36 folklornih ansambala, 24 skupine istočnog dijela i 12 skupina zapadnog dijela save-za, s više od 3.000 aktivnih članova.

Zbog čega je Savez podijeljen na zapadni i istočni dio?

- Administrativno je podijeljen na zapadni i istočni dio zbog zemljopisne veličine Kanade, velike udaljenosti te lakše komunikacije među grupama. Izabran je i Koordinacijski od-bor Centralnog saveza zbog bolje suradnje, a ima isti pravilnik i datum održavanja festivala. Redovito se održava svake godine sredinom svibnja, tijekom produljenog vikenda. Savez je orga-nizirao i festivale u Europi, kao i česte posjete Hrvatskoj.

Velike su zasluge Saveza u širenju hrvatskog imena i kulture na značajnim kulturnim događajima. Gdje ste sve gostovali?

- Sudjelovali smo na svim značajnijim događajima u Ka-nadi pronoseći hrvatsku riječ i kulturu. Kod nas nema razlike je li netko iz Slavonije, Dalmacije, Like, Zagorja, BiH... Mi smo jedno - Hrvatska. Nabrojit ću samo neke nastupe. Sudjelovali

RAZGOVOR: NIKOLA VRDOLJAK, DUGOGODIŠNJI PREDSJEDNIK HRVATSKOKANADSKOGA FOLKLORNOG SAVEZA

“Uvijek plešemo pod hrvatskim barjakom”

“Sudjelovali smo na svim značajnim događajima u Kanadi pronoseći hrvatsku riječ i kulturu. Kod nas nema razlike je li netko iz Slavonije, Dalmacije, Like, Zagorja ili BiH. Mi smo jedno - Hrvatska”,

naglasio je Nikola Vrdoljak


Nikica Vrdoljak u svojoj biblioteci


ENG An interview with Nikola Vrdoljak, the president of the Croatian-Canadian Folklore Federation and a respected dentist who came to Canada in 1968. This esteemed Canadian Croatian was the driving force behind the establishment of the Croatian-Canadian Folklore Festival, which has been held without interruption for 35 years.

smo na svečanom otvorenju Olimpijskih igara u Montrealu, na proslavi 200. obljetnice SAD-a, na otvorenju CN tornja, Ea-tons centra, na otvorenju Sky-doma s čak dvije folklorne sku-pine, organiziramo Hrvatski dan u Ontario Placeu, predstav-ljali smo Kanadu na Prvome svjetskome folklornom festivalu u Münchenu 1985. na olimpijskom stadionu, plesali smo na Grey Cup utakmici i tijekom poluvremena Svjetskog prven-stva u košarci koji je održan u Torontu, na University of To-ronto postavili smo izložbu “Zemlja-narod-zemlja” te izložbu za hrvatske sveučilištarce. Nastupali smo za najuglednije lič-nosti - papu Ivana Pavla II., englesku kraljicu Elizabetu i kra-ljicu Majku. Obilježili smo i proslavu 450. obljetnice dolaska prvih Hrvata u Kanadu. S radošću ističem i naš uspjeh i ime-novanje ulice Croatia Street u središtu Toronta, te da smo po-zdravili i dočekali prvoga hrvatskog predsjednika dr. Franju Tuđmana, koji je nazočio sjednici Saveza.

Golemu potporu u radu Saveza imate i u obitelji koja je uz Vas od početka njegova djelovanja.

- Svakako. Moja cijela obitelj je uvijek bila uključena u fol-klor, a to čine i danas. Čak su se i moji unuci i unuka uključi-li, pa tako na nastupima zajedno plešem s njima. Ta ljubav za folklor i njegovanje korijena njeguje se od malih nogu. Moja kćerka Ivana dugo je plesala u folklornoj skupini “Zrinski-Frankopan” i puno je s velečasnim Đuranom radila na pro-mociji Hrvatske u Kanadi. Ona je i najzaslužnija za dobiva-nje Croatia Streeta u središtu Toronta. Sada i njezina kćerka Tiana (15) pleše u istoj folklornoj skupini zajedno s bratići-ma Dion-Franom (14), Nikom (12) i Adrianom (10). Supru-ga Jelena bila je zadužena za šivanje nošnji i izložbe koje je s velikim uspjehom organizirala. Na izložbama je znalo biti i do 1.200 eksponata.

Od osnutka HKFS održava i folklorne seminare…- Već od osnutka Savez je organizirao seminare na kojima

se razmjenjivalo znanje i iskustvo. Prve seminare 1975. i 1976. godine vodili su naši učitelji tambure Joe Loncarich i Lav Vr-doljak, dok su plesni dio vodili Ilija Vranešić i ja. Od 1987. go-dine redovito organiziramo folklorne seminare na koje HKFS pozove najveće stručnjake i predavače iz Hrvatske, za sviranje tamburice maestra Sinišu Leopolda i Božu Potočnika, a za ples Ivu Ivančana ml., kojima smo uistinu zahvalni.

Kako ocjenjujete suradnju s Hrvatskom maticom iseljenika?

- Matica okuplja sve iseljene Hrvate i mi smo od prvog dana, i kada je bila pod onom upravom, željeli biti uz nju. Uvijek je imala prizvuk hrvatski i imala je razumijevanja za nas. Iz Ma-tice su nam uvijek dolazile nošnje, instrumenti, note... Preko HMI-ja smo dobili i prve učitelje. Na Maticu smo se oduvijek mogli osloniti i uspješno s njom surađivati u vezi s našim pro-jektima. Zahvaljujem svima u HMI-ju na potpori.

Budući da ste ugledni stomatolog, molim Vas da nam kažete nešto o Vašoj klinici i laboratoriju?

- Klinika i laboratorij su smješteni u Newmarketu, neda-leko od Toronta. U klinici je zaposleno 12 djelatnika, a zajed-no sa mnom ondje radi i moj sin Nikša. Kako me obitelj po-dupire u folkloru, tako i u ovom poslu pa određene poslove u klinici obavljaju supruga Jelena, kćerka Ivana i snaha Nataša. Budući da stalno idem na usavršavanja, primjenjujem najno-vije metode i materijale u stomatološkoj medicini. U klinici radimo specijalne poslove koji drugi ne rade te imamo puno vrsta implantata. Radimo ugradnju zuba, pomične proteze koje stoje od 3.500 do 4.000 dolara. Posao dobro ide, zadovo-ljan sam. Uvijek kažem - ne daj mi bog više i ne daj mi bog manje no što imam.

Namjeravate li se možda vratiti u domovinu?- Više o tome ne razmišljam, iako često dolazim u Hrvatsku

budući da u Baškoj Vodi imam vikendicu. Prije nekoliko go-dina cijela obitelj planirala se vratiti, uključujući sina i kćerku koji imaju svoje obitelji. Naime, želio sam kupiti jedan objekt u Makarskoj. Dao sam tada ponudu sa svim potvrdama moje kanadske banke, no na natječaju je objekt pripao osobi čija je ponuda doduše bila nešto viša od moje, ali koja nije priložila nikakav dokaz o svojoj platnoj sposobnosti. Poznata priča. Na kraju sam odustao, ostajem u Kanadi, zajedno sa sinom koji je stomatolog kao i ja te zajedno imamo veliku stomatološku kliniku. Možda je šteta što sve to nije u Hrvatskoj... ■

Od prvog nastupa 1972. godine, Hrvatski Folklorni Ansambl “Zrinski-Frankopan” neprekidno djeluje 37 godina

Unuci i unuka kreću djedovim stopama



PROSLAVA DANA DRŽAVNOSTI NA FEDERATION TRGU U MELBOURNEUAUSTRALIJA - U organizaciji General-nog konzulata, Dan državnosti Repu-blike Hrvatske u Melbourneu obilje-žen je ceremonijom podizanja barjaka Republike Hrvatske na Federation Squareu u središtu Melbournea. Bio je to prvi takav događaj u Melbourneu od proglašenja samostalnosti Republike Hrvatske 1991. godine. Na ceremoni-ju se odazvalo više od dvjesto hrvatskih iseljenika prvog, drugog i trećeg nara-štaja, a nazočni su bili i predstavnici Vlade i oporbe u saveznoj državi Viktoriji, te grada Melbournea. Prije početka ceremonije na velikom ekranu na trgu počelo je prikazivanje DVD-ova o turističkim ljepotama Hrvatske i posebna zahvala Au-straliji što je bila prva prekomorska zemlja koja je priznala Hrvatsku.

NOVO PREDSJEDNIŠTVO HSKNJNJEMAČKA - Na izbornoj skupštini Hr-vatskoga svjetskog kongresa u Nje-mačkoj, koji je održan u Schwrtzinge-nu blizu Mannheima početkom lipnja, o proteklom uspješnom radu Kongre-sa u dvogodišnjem razdoblju govorio je predsjednik Mijo Marić, a nazočnima se obratio i Petar Uzorinac, generalni konzul RH u Frankfurtu. Izbor novog vodstva povjeren je Izbornoj komisiji na čelu s predsjednikom Stanislavom Janovićem, bivšim predsjednikom HS-KNJ i jednim od osnivača Kongresa. Predsjedništvo u novom sazivu čine: predsjednik Mijo Marić i dopredsjedni-ci dr. Siniša Kušic i dr. Ivan Galešic; taj-nik Franjo Pavić i drugi tajnik Tina Mer-čep i rizničar Petar Ćosić. Šesteročlano Predsjedništvo čine: Zlatko Prtenjača, Danijel Lucić, Tomislav Svirac, Marijana Šogolj, Ivanka Kelava i Domagoj Kova-čić. Kongresni odbor čine Ivo Zeba, Ja-kov Mihaljević i Antun Cibarić.

PROSLAVA DANA HRVATSKE DRŽAVNOSTI U CARACASU VENEZUELA - Proslava hrvatske dr-žavnosti u Caracasu počela je pro-tokolarnim polaganjem vijenca s hrvatskim grbom pred sarkofagom Simona Bolivara, osloboditelja Ve-nezuele, Kolumbije, Ekvadora, Pe-rua i Bolivije. Nakon upaljenih ba-klji pred Nacionalnim panteonom

predstavnici hrvatskoga diplomatsko-konzularnog predstavništva u Venezueli, počasni generalni konzul dr. Zdravko Sančević i konzularni asistent Drago Mi-skiewicz sa suprugama, praćeni predstavnicima hrvatske zajednice u Venezue-li, pristupili su sarkofagu osloboditelja uz koji su bile izvješene venezuelanska i hrvatska zastava, a počasni odred odao je vojnu počast hrvatskim predstavni-cima i popratio pristup intoniranjem hrvatske i venezuelanske himne. U sklopu proslave Kulturna udruga venezuelskih Hrvatica priredila je u Hrvatskome domu kulturno poslijepodne u kojem je ing. Tomas Sančević održao predavanje o slav-nim Hrvatima. Također je ovom prilikom izišlo drugo izdanje na španjolskome popularne “Kratke hrvatske povijesti” hrvatskoga iseljeničkog potomka dr. Ri-karda Godigne. Kao zadnji čin ovogodišnje proslave hrvatske državnosti vene-zuelanski filharmonijski orkestar održao je svečani koncert.

KVALIFIKACIJE ZA HRVATSKE SVJETSKE IGRE U ZADRU 2010. AUSTRALIJA – Početkom srpnja u Hr-vatskom klubu u Adelaideu održano je službeno predstavljanje početka kvali-fikacija u Australiji za Hrvatske svjetske igre u Zadru 2010. godine. Uz dvjestoti-njak članova hrvatske zajednice u Adela-ideu na predstavljanju su bili i visoki go-sti: generalni konzul RH u Melbourneu mr. sc. Antun Babić, članovi parlamen-ta Južne Australije, Vini Ciccarello, koja je predstavljala Vladu Južne Australije i David Pisani, predstavnik oporbe. Nazo-čan je bio i Dean Lukin, dobitnik zlatne medalje za Australiju u dizanju utega, u superteškoj kategoriji na Olimpijskim igrama u Los Angelesu 1984., a koji je ujedno, zajedno s veleposlanikom Vi-cencijem Biukom, i pokrovitelj tog na-tjecanja. Iz Pertha je za tu prigodu do-šao i predsjednik Hrvatskoga svjetskog kongresa za Australiju Stjepan Asić. Za ovo vrlo uspješno predstavljanje kvali-fikacija za Hrvatske svjetske igre u Za-dru 2010. godine najzaslužniji je Orga-nizacijski odbor za Australiju, na čelu s tajnikom Branimirom Šprajcerom.

SV. IVO U FREIENBACHUŠVICARSKA - Tradicionalna pro-slava sv. Ive u Freienbachu, u or-ganizaciji Misijskog vijeća Pfäf-fikon i HKM Zug, održana je 21. lipnja. Nakon svečanoga misnog slavlja koje su predvodili fra Rade Vukšić i njegov gost, župnik iz Nove Bile fra Marko Kepić, prosla-va je nastavljena u župnoj dvora-ni. Na prigodnoj predstavi nastu-

pila je Folklorna skupina Duga iz Pfäffikona te učenici Hrvatske dopunske škole iz Bächa i Siebnena. Svečani program završen je dodjelom zahvalnica i nagrada za dosadašnji rad sestri Zdenki, gostu iz Nove Bile fra Marku Kepiću, te doma-ćinu fra Radi Vukšiću.

vatske, a ne samo njezina ustavna obve-za. Predsjednik Hrvatskog sabora Luka Bebić potvrdio je kako to pitanje Hr-vatsku zanima kako po Ustavu, tako i kao potpisnicu Daytonskog sporazuma. Nema BiH bez sva tri konstitutivna na-roda, rekao je Bebić, te dodao da se Hr-vatska neće miješati u unutarnje poslove BiH, ali da je dužna brinuti se za Hrvate u Bosni i Hercegovini.

Rasprava je nastavljena iznošenjem prijedloga mnogobrojnih predstavnika Hrvata izvan Hrvatske.

Uz sve postojeće programe i projek-te Hrvatska matica iseljenika, najavila je njezina ravnateljica Bilić, započinje i ra-zvoj novih sadržaja koji su namijenjeni mlađim naraštajima iseljeništva. Ponaj-prije je riječ o korištenju novih tehnolo-gija i mogućnostima brze komunikaci-je. Učenje hrvatskoga jezika na daljinu - Hrvatski internetski tečaj jedan je od suvremenih načina približavanja hrvat-skoga jezika i kulture širokom krugu ko-risnika, potomcima hrvatskih iseljenika i njihovim prijateljima na svim konti-nentima. ■

Nova strategija prema iseljeništvu

Na tematskoj sjednici saborskog odbora, na kojoj su bili i nova predsjednica Vlade Jadranka Kosor te predsjednik Hrvatskoga sabora Luka Bebić, predložena je izrada Strategije i Zakona o odnosu RH i

Hrvata izvan RH

Napisala: Vesna Kukavica Snimke: HINA

Odbor za Hrvate izvan Hr-vatske Hrvatskoga sabora održao je 8. srpnja temat-sku sjednicu pod nazi-vom Hrvati izvan Repu-

blike Hrvatske - suradnja i obveza na kojoj je utvrđeno kako je potrebna su-vremenija strategija prema hrvatskome iseljeništvu. Na sjednici, na kojoj su bili i nova predsjednica Vlade Jadranka Kosor te predsjednik Hrvatskoga sabora Luka Bebić - koji su održali uvodna izlaganja, predložen je ustroj posebnog tijela koje bi koordiniralo rad svih državnih insti-tucija koje se skrbe o potrebama Hrvata izvan Hrvatske te mogući zakon o od-nosu RH i Hrvata izvan Hrvatske s ja-snim strateškim usmjerenjima.

Na tematskoj sjednici, koju je vodio predsjednik saborskog Odbora za Hrva-te izvan Hrvatske Ivan Bagarić, uz nje-gov uvod, zapažena su izlaganja imali izaslanici Ministarstva vanjskih poslo-va i europskih integracije državni tajnik Božinović i načelnik Barišić, ravnate-ljica Hrvatske matice iseljenika Dani-ra Bilić, te čelnici Hrvatskog Caritasa i novoutemeljene Udruge bosanskih Hr-vata Prsten.

i renomirane predstavnike naše znan-stvene zajednice, u raspravi su sudjelovali ugledni predstavnici hrvatskih iseljenika i Hrvata iz BiH, među kojima i vrhbo-sanski nadbiskup, kardinal Vinko Puljić te banjolučki biskup Franjo Komarica, koji su osobito argumentirano obrazlo-žili, poštujući obvezujuće međunarodne sporazume, zašto je potrebno osigurati jednakopravnost Hrvata u BiH.

Hrvatska za projekte Hrvata izvan Hrvatske iz državnog proračuna godiš-nje izdvaja oko 200 milijuna kuna i ta su skromna sredstva povezana s našim

gospodarskim tendencijama koje pra-te krizu, ali ne moraju biti presudna za bolje povezivanje hrvatskoga iseljeniš-tva i institucionalno kreiranje suradnje s našim prekomorskim etničkim zajed-nicama, hrvatskim autohtonim manji-nama iz europskih zemalja te Hrvati-ma iz BiH, rekla je predsjednica Vlade Jadranka Kosor. Podsjetila je i na ustav-nu obvezu u članku 10. hrvatskog Usta-va, koja se odnosi na brigu Hrvatske za Hrvate u iseljeništvu. Naglasila je da će se Hrvatska i dalje brinuti za Hrvate u BiH, kako bi ostvarili jednakopravnost s ostala dva konstitutivna naroda u Bo-sni i Hercegovini. Kosor je dodala kako je nedovoljno poznato da je u koalicij-skom sporazumu s predstavnicima ma-njina u RH, i bivše i sadašnje Vlade, ugra-đeno kako se od njih traži da se u svojim matičnim zemljama zalažu za prava hr-vatskih nacionalnih manjina na temelju reciprociteta, a ovog su trenutka osobi-to potrebiti Hrvati iz Srbije, Kosova i Makedonije.

Kardinal Puljić rekao je da je opsta-nak Hrvata u BiH strateški interes Hr-

HRVATSKI SABOR: HRVATI IZVAN REPUBLIKE HRVATSKE SURADNJA I OBVEZA


ENG Croatian Parliament’s Committee on Croatians Abroad held a thematic session on 8 July on Croatians Outside of the Republic of Croatia – Cooperation and Obligation, which concluded that there was a need for a modern strategy towards the Croatian emigrant communities.

Predsjednica Vlade Jadranka Kosor, predsjednik Hrvatskog sabora Luka

Bebić i predsjednik Odbora Ivan Bagarić tijekom sjednice

hrlili pozdraviti ovu prvu opsežnu fotomonografiju koja je na jednome mjestu zarobila čarobne trenutke najljepših hercego-vačkih pejzaža. Iskonski duh Hercegovine na mostarskoj pro-mociji fotomonografije dočarali su glumac Robert Pehar, koji je recitirao pjesme Anđelka Vuletića, te hrvatska sopranistica Antonela Malis, poznata po nastupima sa Sarajevskom i Mo-skovskom filharmonijom, koja je izvela skladbe “Hercegovina u srcu” i “Emina” te Franjo Marić na diplama.

PROFESIONALNI TIM VRHUNSKIH LJUDIMonografiju su predstavili Mihovil Bogoslav Matković, komu-nikolog i inicijator mnogobrojnih književnih izdanja, Marijan Bušić, utemeljitelj branda Croata i teoretičar hrvatskog iden-titeta, Boris Ljubičić, koji potpisuje dizajn knjige i dr. sc. Božo

Skoko, idejni inicijator fotomonografi-je i autor teksta.

Sveučilišni profesor zagrebačkog Fa-kulteta političkih znanosti dr. sc. Skoko istaknuo je da je na realizaciji monogra-fije okupljen profesionalni tim vrhunskih ljudi, dobitnika mnogobrojnih međuna-rodnih priznanja koji nisu iz Hercego-vine, upravo kako bi ovaj kraj prikazali objektivnije i nepristranije. Tako je go-tovo dvije godine jedan od najnagrađi-vanijih hrvatskih fotografa Ivo Pervan snimao Hercegovinu na stotinama lo-kacija, a zatim je Boris Ljubičić, prizna-ti hrvatski dizajner, birao fotografije i slagao koncept monografije. Fotograf-sko-dizajnerski dvojac Ljubičić - Per-

MOSTAR: PREDSTAVLJENA FOTOMONOGRAFIJA O HERCEGOVINI

“Hercegovina – zemlja svjetlosti” ugledala svjetlo dana

Autor fotografija je Ivo Pervan, renomirani hrvatski umjetnički fotograf. Teoretičar hrvatskog identiteta, Boris Ljubičić, potpisuje dizajn knjige, a dr. Božo Skoko idejni je inicijator

fotomonografije i autor teksta

Napisala: Ivana Rora

Nakon mnogo godina iščekivanja prve prave mo-nografije koja će na jednome mjestu okupiti fotografije svih ljepota Hercegovine, u Domu Stjepana Kosače u Mostaru prošlog je mjeseca u sklopu Mostarskog proljeća i XI. dana Ma-

tice hrvatske predstavljena fotomonografija o Hercegovini. Zahvaljujući Ivi Pervanu, renomiranome hrvatskome umjet-ničkom fotografu te Borisu Ljubičiću, poznatome svjetskom dizajneru, autorima fotomonografije, ovo jedinstveno djelo na 330 stranica pod nazivom “Hercegovina – zemlja svjetlo-sti” ugledalo je svjetlo dana. Promocija je okupila 300-tinjak uglednih osoba iz hercegovačkoga javnog života koji su po-


Trenuci opuštanja u dodiru s prirodom

Veliki brončani kip Isusova uskrsnuća, Međugorje

ENG Herzegovina – The Land Of Light, a photographic monograph by Ivo Pervan, was recently presented in Mostar. Pervan is one of Croatia’s most acclaimed photographers. Croatian identity theoretician Boris Ljubičić designed the book. The book was written and is the brainchild of Božo Skoko PhD.

Cilj monografije je fotografijama ugođaja, koje govore o Hercegovini u različitim godišnjim dobima, vremenskim prilikama i dobima dana, predstaviti njezinu ljepotu priro-de i ljudi koji su veliki potencijal Hercegovine. Fotomono-grafija je dobila naziv zahvaljujući nobelovcu Ivi Andriću, koji je bio fasciniran ljepotom, izražajnošću i bojama svje-tlosti dok je boravio u Mostaru. Knjigu možete prelistati na: www.hercegovina.com.hr

van u kreiranje hercegovačke fotomonografije uložili su svoju kreativnost, bogato iskustvo i više od dvije godine predanog rada. Monografija na više od 400 fotografija vrhunske kvali-tete donosi dosad neviđeni prikaz prirodnih ljepota, kultur-nih znamenitosti, tradicije, povijesnih spomenika, ali i prizora iz svakidašnjeg života urbanog i ruralnog dijela Hercegovine. Knjiga tako na jedinstven i neponovljiv način prikazuje Her-cegovinu kao regiju bogatstva u različitosti i suprotnosti te ruši stereotipe i otkriva skriveno.

“Temeljna je postavka bila kako prikazati Hercegovinu koja do sada nije viđena, o kojoj vladaju stereotipi da je to zemlja krša, kamena i bezvodna zemlja”, rekao je Skoko. Na promo-ciji je prikazan i kratki film Mateja Meštrovića “Hercegovina – zemlja svjetlosti”.

Iako čitava ljepota hercegovačkog kraja ne bi stala niti u deset ovakvih monolitnih fotomonografija, ova knjiga će svim ljubiteljima Hercegovine i njezinim posjetiteljima prvi put ponuditi suvenir kojim će se moći prisjetiti ljepote naše zemlje te doživjeti Hercegovinu na posve novi način. Tako će ubuduće svi stanovnici ovoga kraja dobiti izdanje na koje će biti ponosni, a posjetitelji ovog kraja, osobito gosti Mostara i Međugorja, moći će ponijeti trajnu uspomenu na ovaj kraj kamena, sunca i vode.

Nakladnik fotomonografije “Hercegovina – zemlja svje-tlosti” je Novelti Millenium, nakladnička kuća iz Zagreba, a partner u realizaciji projekta je, među ostalima, agencija Plat-form CMC d.o.o. iz Sarajeva. Knjiga je tiskana u hrvatskom i engleskom izdanju. ■

Boris Ljubičić, Božo Skoko i Nevenko Barbarić, načelnik

općine Ljubuški

Crkva svete Kate u Grudama, kamena

ljepotica iznad Bekijskog polja


GRUDE - Dvodnevna kulturno-zabavna manifestacija “Brđan-ski susreti 2009.”, održana od 12. do 14. lipnja na Drinovač-kome Brdu, malome hercegovačkome mjestu župe Drinov-ci u Općini Grude. Brđanski susreti organizirani su prvi put i ubuduće bi trebali postati tradicionalni u cilju okupljanja svih stanovnika podrijetlom s Drinovačkoga Brda. U ovom trenutku na Drinovačkome Brdu i njegovim zaseocima da-nas živi samo dvjestotinjak stanovnika, ali ih zato ima ra-zasutih diljem svijeta, od Mostara, Zagreba, Slavonije, Nje-mačke pa do Amerike i Australije. Tako su se taj vikend na

“Brđanski susreti 2009” Drinovačkome Brdu mogli sresti general Zbora HV-a Ante Roso koji je na susrete stigao sa svojim ocem Antom, Mate Roso i dr. Ivica Alerić iz Zagreba, Robert Opačak iz Osijeka, Zvonimir Kurtović sa sinom Tomislavom došao je iz dalekog Sydneya, a malo manje su putovali Ivan Opačak i Mara Lo-zina rođ. Marinić iz SAD-a. Svi oni su rođeni ili podrijetlom s Drinovačkoga Brda.Prvoga dana susreta, nakon mise u crkvi sv. Ante, organizira-no je predstavljanje monografije prof. Anđelka Ađe Opačka pod nazivom “Moje Drinovačko Brdo”. U predgovoru je na-pisao pof. dr. sc. Vlado Pandžić: “Na hrvatskom jeziku nema takve prekrasne knjige o malom selu kao što je Drinovač-ko Brdo”, a mi bismo dodali da se ovakve monografije ne bi postidjeli ni puno veći gradovi i regije. Drugi dan susreta počeo je paljenjem svijeća i polaganjem cvijeća za sve pokojnike na mjesnome groblju na Šamator-ju, a večernji program nastavljen je koncelebriranom misom koju je predvodio fra Ante Kurtović uz sudjelovanje nekoli-ko svećenika iz okolnih mjesta. Nakon toga je u šatoru odr-žan kulturno-umjetnički i zabavni program u kojem su su-djelovali: HKUD “Sloga” iz Gorice, gangaši, guslari i diplari, pjesnici, te glazbeni sastav “Breze” iz Osijeka. Dugo u noć, uz vatromet, odjekivala je ganga i čula se šijavica, a Drino-vačko Brdo je nakon dugo godina oživjelo u nazočnosti oko 2.000 ljudi. (Ivica Grgić)

HIMNA BOSNE I HERCEGOVINESARAJEVO - Bosna i Hercegovina je ri-jetka država na svijetu koja ima himnu bez teksta. Kada je BiH izborila svoju neovisnost i postala članica UN-a, hi-mna je skladana na brzinu. Međutim, ponuđeni tekst himne nije zadovoljio predstavnike svih triju naroda pa je pronađeno “kompromisno rješenje” da za početak himna BiH bude bez teksta. Konačno, raspisan je natječaj za tekst himne i prihvaćeni su prilozi dvojice autora Benjamina Isovića i Dušana Še-stića. Ako se zna da s takvim prijedlo-gom Vlada BiH tek sad ide u Parlament BiH, onda je posve jasno da od prvo-bitnog teksta neće ostati baš ništa i da je malo vjerojatno da će se pronaći pri-hvatljivo rješenje, što znači da ćemo i dalje slušati ‘nijemu’ himnu. Strofa: “Mi idemo u budućnost zajedno” jedina je koju su svi prihvatili, a koja tako lijepo zvuči u tekstu, ali u praksi nije zaživjela u suživotu triju naroda u BiH.

ALARMANTNI PODACI O SMANJENJU BROJA HRVATA U BIH SARAJEVO - Ivo Miro Jović, bivši hrvatski član Predsjedništva BiH, sada izasla-nik Doma naroda Parlamenta BiH, objelodanio je da u BiH nedostaje 43% Hr-vata u odnosu na popis stanovništva iz 1991. godine. Iako službenog popisa u Bosni nije bilo, to su podaci koji su prikupljeni na terenu, ponajviše iz crkvenih izvora. Trend smanjivanja Hrvata u BiH iz godine u godinu se povećava kao po-sljedica različitih čimbenika kao što su: nepravedno Daytonsko rješenje i podje-la BiH na dva entiteta; opstrukcija i nepoduzimanje mjera Međunarodne zajed-nice za povratak Hrvata na njihova prijeratna ognjišta te vrlo često zatvaranje vrata financijskih institucija koje bi trebale pomoći Hrvatima koji se žele vratiti. U svemu tome Ivo Miro Jović vidi smislenu želju da se novi ustroj BiH riješi bez Hrvata tako što bi se zacementirala postojeća podjela na Republiku Srpsku, u kojoj gotovo 100% žive Srbi, i Federaciju koja se svakim danom sve više pretva-ra u bošnjački entitet.

MEĐUGORJE 28. OBLJETNICA GOSPINIH UKAZANJAMEĐUGORJE - Vrhunac vjerničkog okupljanja hodočasnika u BiH iz cijelog svi-jeta je 25. lipnja i to na obljetnicu Gospinih ukazanja u Međugorju. Unatoč kiši

koja je neprestano pljuštala, mnoštvo oku-pljenih vjernika dostojno je sudjelovalo na središnjemu misnom slavlju koje je predvo-dio fra Svetozar Kraljević, a koje je simulta-no prevođeno na dvadesetak svjetskih jezi-ka. Mnogi su hodočasnici iz svih krajeva BiH i susjedne Hrvatske hodočastili pješice, mno-gi i bosi, a među njima posebno je bio veli-ki broj mladih. Inače, unatoč globalnoj krizi i recesiji koje se osjećaju i u Međugorju, ove godine se broj hodočasnika povećao.

VIJESTI BiHPripremio: Petar Buljan


NEW YORK - Želja i namje-ra nam je skrenuti pozor-nost na aktualnu i vrlo oz-biljnu činjenicu da se u ratu izvršeno etničko čišćenje nastavlja i u mirovnom razdoblju i da se broj Hrvata u Bosni i Hercegovini iz dana u dan drastično smanjuje, bilo svjesnim brisanjem Hrvata iz matičnih knjiga, s popisa birača ili namet-nutim administrativnim teškoćama, kako bi se ljudima otežao život i natjeralo ih se na odlazak sa svojih vjekovnih ognjišta. Unatoč svemu, najveća opasnost koja prijeti hrvatskom narodu je Vaša pasivnost i nepoduzimanje onih mjera koje su dostupne Vama i Vašim najbližima. Svjesni smo da se veliki broj prognanih Hrvata još nije ili se čak neće vrati-ti u ranije prebivalište, ali to ne znači da se ne može za-štititi hrvatska imovina, stečena prava i Vaša djedovina!

HSK: Poziv pripadnicima hrvatskog naroda iz BiH u iseljeništvu

Želimo Vas upozoriti na činjenicu da se provo-di revizija svih osobnih dokumenata, i da do-kumenti koji su izda-

ni prije 2003. godine više ne vrijede. Apeliramo na Vas da provjerite vodite li se još uvijek kao državljanin BiH i jesu li svi članovi obitelji uvedeni u matične knjige, po-gotovo maloljetna djeca, rođena izvan granica BiH. Jeste li se pobrinuli da preminule članove obitelji uvedete u Knjigu umrlih u Vašoj općini? Ako to niste učinili, spriječili ste sve daljnje postupke ostavinske rasprave oko vlasništva nad imovinom Vaše obitelji! Jeste li provjerili vodite li se još uvijek pod Vašim točnim jedinstvenim matičnim brojem u općini kojoj pripadate? Gubitkom matičnog broja prestajete postojati kao građanin BiH. (Hrvatski svjetski kongres)

LIVNO PROJEKT TERRA 2LIVNO - U Lištanima kraj Livna održa-na je 2. međunarodna konferencija o poljoprivredi, obnovljenim izvorima energije i turizmu, poznatija kao Terra 2 na kojoj je sudjelovalo oko 300 sudi-onika, poslovnih ljudi iz BiH, Hrvatske, Njemačke i Austrije. Terra 2 predstav-lja znanstveno utemeljeni projekt ra-zvoja poljoprivrede i gospodarstva u Hercegbosanskoj županiji na kojem je radilo više desetaka stručnjaka s Agro-nomskog fakulteta u Zagrebu i Mo-staru, poljoprivrednog instituta Osije-ka i Zagreba koji su uglavnom rođeni u ovim krajevima. Oni su uz potporu županijske i federalne vlasti te finan-cijsku potporu tvrtke RIMC vlasnika Ivana Rimca osmislili i provode pro-jekt odabira najboljih sorti i vrsta bi-lja koje će davati najbolje rezultate na ovim područjima na kojima su inače prinosi manji od prosječnih. Uz Borja-nu Krišto, predsjednicu Federacije BiH, koja je bila domaćin susreta, na konfe-renciji je sudjelovao Ivan Šuker, mini-star financija RH, inače Livnjak, koji je s oduševljenjem izjavio da je sljedeći korak ponuditi iseljenim Livnjacima da se vrate u svoj zavičaj.

RAMSKI SUSRETI 2009.RAMA - Susreti iseljene i zavičajne Rame do sada su se redovito održavali u Zagre-bu, a ove godine u organizaciji općine Rama - Prozor, Ramske zajednice u Zagre-bu, franjevačkog samostana na Šćitu, župa Doljani, Gračac, Prozor, Uzdol i Rum-boci, susret svih Ramljaka održan je početkom srpnja u Rami. Glavni cilj Susreta je zbližavanje ljudi, razmjena iskustava i ideja i zajednički napor svih na stvaranju okruženja za lijepo i normalno življenje na ovome prelijepom prostoru. Poseban naglasak ovog susre-ta bio je usmjeren na one gospodarske ka-pacitete koje ovaj kraj ima, kao i za po-trebu očuvanja tradi-cionalnih vrijednosti po kojima je ovaj kraj nadaleko poznat. Na-mjera je organizato-ra da ovaj susret po-stane tradicionalan i da se zbog njega do-lazi u Ramu, ali da i Rama uz pomoć nje-ga ide u svijet.

OBLJETNICA: ‘LIPANJSKE ZORE’MOSTAR – U Mostaru je svečano obilježena obljetnica vojne akcije ‘Lipanjske zore’ koja je trajala od 7.-26. lipnja 1992. godine. Riječ je o prvoj pobjedi nad ve-likosrpskim agresorom u BiH koju su izvojevale snage HVO-a uz pomoć Hrvatske vojske. Ovom operacijom oslobođena je najprije desna, a potom i lijeva obala rijeke Neretve, Stolac i Čapljina. Veličina ove prve značajnije pobjede nije samo u oslobađanju Mostara nego i stoga što su postrojbe HVO-a prvi put nanijele ozbiljan poraz velikosrpskim snagama koje je predvodila JNA. Bio je to početak hrvatskih pobjeda nad velikosrpskim snagama i uvod u sjajne operacije hrvat-skih snaga u BiH koje su završene 1995. kada su hrvatske snage od međunarod-ne zajednice zaustavljene tek 20-ak kilometara od Banja Luke.

UVJETI NASTANKA ZBJEGA Nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943. njemačke postrojbe krenule su iz unu-trašnjosti prema obali kako bi zauze-le područja koja su dotad bila pod tali-janskom okupacijom. U tijeku žestokih borbi većina stanovništva u područjima zahvaćenim ratnim akcijama, zbog stra-ha od odmazde i već počinjenih zločina, bila je prisiljena na povlačenje i sklanja-nje na još neokupirana područja. Tako je postupno nastajao zbjeg, najprije s bio-kovsko-neretvanskog, a nešto kasnije i s otočkog područja Dalmacije. U sporazu-mu sa Savezničkim vojnim vlastima oko

UZ IZLOŽBU EL SHATT ZBJEG IZ HRVATSKE U PUSTINJI SINAJA, EGIPAT, 1944. 1946.

U pustinji se umiralo i rađalo Prva grupa hrvatskih izbjeglica, uglavnom žena, djece i staraca, stigla je u El Shatt 2. veljače

1944. Dočekala ih je beskrajna sinajska pustinja, užareni pijesak, velike razlike u dnevnoj i noćnoj temperaturi, pustinjski vjetar...

Pripremila: Anči Fabijanović

Ne zna svatko za El Sha-tt, za zbjeg naših ljudi u daleki i pustinjski kraj potkraj Drugoga svjet-skog rata, pa tu prazni-

nu uspješno pokušava ispuniti izložba nazvana El Shatt - Zbjeg iz Hrvatske u pustinji Sinaja, Egipat, 1944. - 1946. koja je bila postavljena u Hrvatskome povije-snom muzeju u Zagrebu, a sada boravi na Visu u Visu, u Gospinoj bateriji, da-kle ondje odakle je zbjeg i počeo! Ostat će ta izložba otvorena do kraja listopa-


da, pa je to mogućnost i za turiste da nešto vide i saznaju. Izložba je iznimno moderno napravljena, vrlo pregledno, a na otvorenju su Višani bili emotivni, oči su im bile pune suza – sjećali su se svo-jih iskustava ili svojih dragih koji su bili dugo odsutni, razgledavali su u velikom broju tu izložbu sjećanja.

Izložba je rezultat timskoga rada na istraživanju jedne zapostavljene, ali izni-mno značajne teme iz hrvatske povijesti. Autorski tim čine mr. Rhea Ivanuš, mr. Snježana Pavičić i mr. Dubravka Peić-Čaldarović. U nastavku donosimo dije-love teksta Nataše Mataušić.

Panorama šatorskog naselja El Shatt

Rađaona u zbjegu - dr. Visković i dr.

Feldman

Pekara u El Shattu


ENG Not everybody knows about El Shatt, of the flight of our people to this distant place in the desert near the end of World War II, something an exhibition entitled El Shatt – Flight From Croatia to the Desert of Sinai, Egypt, 1944-1946, aims to rectify. Over 30 thousand Croatian refugees, for the most part women, children and the elderly, found refuge in a tent camp in the Sinai desert.

40.000 izbjeglica prebačeno je u prvoj polovici 1944. preko otoka Visa u južnu Italiju. U logorima u južnoj Italiji ostale su 7.872 osobe, a svi ostali prebačeni su savezničkim brodovima u Egipat.

Otok Vis, kao najsigurniji i najuda-ljeniji naseljeni otok Dalmacije, postao je mjesto koncentracije svih izbjeglica i etapna postaja za prebacivanje izbjegli-ca u južnu Italiju. Masovno prevoženje postrojbi i zbjega s otoka srednje i juž-ne Dalmacije na Vis započelo je noću 30. na 31. prosinca 1943. Na Visu su se već nalazile grupe izbjeglica s obale i oto-ka, a njihov je broj svaki dan sve više rastao. Zbog toga je 28. prosinca 1943. Štab mornarice NOV poslao brzojav Voj-noj misiji NKOJ-a u Bariju u kojemu je zatraženo da se svi brodovi koji se on-dje nalaze pošalju u Komižu radi eva-kuacije zbjega. Nakon dolaska brodova (13 parobroda, 19 motornih jedrenjaka i 3 motorna čamca), ONOO Dalmacije preuzeo je sve organizacijske pripreme za prihvat i otpremu izbjeglica.

U sklopu priprema za evakuaciju pre-ko otoka Visa u južnu Italiju na otocima Hvaru, Šolti i Braču organizirane su eta-pne postaje. (…) Centralna etapno-pri-hvatna postaja nalazila se u austrijskoj utvrdi Gospinoj bateriji u Visu, a u Ko-miži u crkvi Gospe gusarice. Prebaciva-nje izbjeglica započelo je krajem 1943. Prva grupa prebačena je iz Komiže u Ita-liju 30. prosinca 1943. (2.600 izbjeglica s dva partizanska i jednim britanskim brodom), a prva veća grupa stiže u Ita-liju prvih dana siječnja 1944.

Prisilno evakuiranje VišanaA kada je 22. veljače 1944. stupila na snagu zapovijed Štaba 26. divizije o pro-glašenju otoka ratnim garnizonom, na-ređeno je prisilno evakuiranje viškog sta-novništva. U zbjeg su morali otići svi, bez razlike, koji nisu bili sposobni za borbu ili rad u pozadinskim postrojbama. Do kraja veljače i početkom ožujka zajed-no s ostalim izbjeglicama upućeno je u izbjegličke logore u južnu Italiju i Egipat 3.784 stanovnika otoka Visa.

EL SHATTPrva grupa izbjeglica stigla je u El Shatt 2. veljače 1944. Dočekala ih je beskrajna sinajska pustinja, užareni pijesak, velike razlike u dnevnoj i noćnoj temperaturi, pustinjski vjetar…

Dio izložbe posvećen je ženama, djeci i starcima, tim najbrojnijim sudionicima zbjega. Prosvjeta, izvanškolske aktivno-sti, zdravstvo i higijena, pa i vjerski ži-vot bile su aktivnosti kojima je posveći-vana velika pažnja. Svaki logor imao je svoju župnu crkvu smještenu u šatoru, posvećenu jednome od svetaca ili patro-nu mjesta iz kojeg su potjecale izbjegli-ce. Euharistiju je obavljalo sedam kato-ličkih svećenika. Na središnjemu groblju, na kojemu poput svjetionika stoji i da-nas visoki kip Majke domovine, poko-

pano je 856 izbjeglica, uglavnom djece i staraca. Kulturni život, a osobito pje-sma i ples, olakšavao je i podizao život-ni i radni elan izbjeglica, te propagirao i očuvao iskonske narodne običaje i je-zik kraja iz kojega su izbjeglice došle. Ra-dom i angažiranjem, ne samo afirmiranih kulturnih djelatnika (književnika, slika-ra, umjetnika, arhitekata), već i velikoga broja “običnih” ljudi s istinskim umjet-ničkim sposobnostima, kulturne aktiv-nosti afirmirale su zbjeg i izbjeglice u ši-rim međunarodnim okvirima.

Prva grupa izbjeglica otputovala je u domovinu 18. travnja 1945. Zadnja, de-vetnaesta grupa stigla je u splitsku luku 24. ožujka 1946., deset mjeseci nakon za-vršetka Drugoga svjetskog rata. ■

Crkva u šatoru – oltar sv. Ante

U pustinji se radilo i veselilo - u kolu i Savka Dabčević (prva zdesna)

Izbjegličko groblje

zvala austrijska ili dalma-tinska, zatim su bila jugo-slavenska, kako su to po-vijesne okolnosti nalagale, a sada se zovu hrvatska. U Punta Arenasu, gradu sa 120.000 stanovnika, druš-tvo se zove Bomba Croata odnosno četvrta postroj-ba. Jedno od vatrogasnih društava u Antofagasti po-svećeno je Pašku Baburi-ci - jednome od najboga-tijih hrvatskih iseljenika u prošlome stoljeću, inače podrijetlom s dubrovač-kog područja. U Sjevernoj Americi nema hrvatskih vatrogasnih društva, iako je među vatrogascima re-dovito bilo i Hrvata. Kao takav primjer naveden je Los Angeles gdje organi-zirano vatrogastvo postoji od 1886. godine. Vatroga-sna zajednica u tome ka-lifornijskome gradu ima mnogobrojne područne postaje. U jednoj je akti-van i Matt Fistonich, Hr-vat podrijetlom s otoka Hvara, koji je potaknut

kornatskom tragedijom u veljači prošle godine pozvao split-ske kolege u Los Angeles. U Americi je tom prigodom bora-vio i Mihovil Lukšić, tajnik DVD-a Split, inače idejni začet-nik ove izložbe.

DVD Split danas okuplja 60-ak članova od kojih je polo-vica aktivnih.

- Godine 2013. društvo slavi 130 godina djelovanja i sma-trao sam da je ova izložba postavljena u Gradskoj knjižnici Marka Marulića pod nazivom Splitski vatrogasni barjak samo početak velikoga slavlja koje će se dogoditi u Splitu, a na koje će biti pozvani i vatrogasci iz iseljeništva. Iako smo prostor-no daleko, Hrvatska nam je svima u srcu - zaključio je tajnik DVD-a Split, Mihovil Lukšić. ■

HMI SPLIT: SPLITSKI VATROGASCI I NJIHOVE VEZE S ISELJENIŠTVOM

Zajedno protiv požara Izložba koju su postavili DVD Split i HMI posvećena je i vatrogasnim društvima u Punta Arenasu,

Antofagasti i Los Angelesu, u kojima su aktivni mnogobrojni hrvatski iseljenici

Napisala: Ana Kaštelan

Vatrogasna d r u š t v a oduvijek su imala i istaknutu

domoljubnu ulogu. Na-šim ljudima u domovini, ali i u iseljeništvu, zna-čila su mjesto druženja i zajedništvo koje se mo-ralo sačuvati i po cijenu vlastitog života. I danas, kao i u 19. stoljeću, među vatrogascima vlada isto pravilo: “Svi za jednoga – jedan za sve”, kako je to uostalom i navedeno u pravilniku Dobrovolj-noga vatrogasnog druš-tva (DVD) Split, koji je napisan na hrvatskome jeziku još 1890. godine. To je istaknuto nedav-no u Splitu, na izložbi u povodu 126. godišnjice neprekidnog djelovanja toga društva. Dugu tra-diciju splitskoga vatro-gastva potvrđuju i pred-meti izloženi u Gradskoj knjižnici Marka Marulića, fotografije, kacige, zahvalnice, pe-hari, pa čak i stara truba. Dio izložbe posvećen je vatrogasnim društvima u Punta Arenasu, Antofagasti i Los Angelesu – gra-dovima prijateljima Splita. Izložba je postavljena u organiza-ciji DVD-a Split i Hrvatske matice iseljenika.

Prigodom otvorenja izložbe voditeljica splitskog ogran-ka HMI-ja, Branka Bezić-Filipović naglasila je kako su i naši ljudi u dijaspori svoja druženja i priče iz domovine nastavlja-li u novoj sredini nerijetko u vatrogasnim društvima. Tako je Splićanin Marin Šore 1892. godine potaknuo osnivanje Vatro-gasnog društva u Antofagasti koje i danas djeluje u tome čile-anskom gradu, a veliki dio članstva hrvatskoga je podrijetla. Hrvatsko vatrogasno društvo osnovano je 1902. i u Punta Are-nasu – podsjetila je Bezić-Filipović koja je i obiteljski vezana uz splitsko vatrogastvo. Njezin pradjed Ante Bezić jedan je od osnivača DVD-a Split. U zemljama Latinske Amerike mnoga vatrogasna društva nosila su hrvatska imena. U početku su se


ENG An exhibition to mark the anniversary of fire-fighting in Split or-ganised by the Split Volunteer Fire-Fighting Brigade is also dedicated to fire-fighting organisations in Punta Arenas, Antofagasta and Los An-geles, in which many Croatian emigrants are active.

ovdje - da”, slikovito je svoju životnu fi-lozofiju izložio Vid Borovac.

U Gospiću je upoznao i svoju supru-gu Anitu koja u osnovnoj školi predaje hrvatski jezik. I do Anite ga je, na neki način, dovela njegova strast za bilježe-njem svega što se još sačuvalo od ne-kadašnjeg života u Lici. Dogodilo se to kad je prvi put došao na jedno od tra-dicionalnih druženja Ličana na kojemu se svatko na svoj način veseli - i staro i mlado. I odmah su ga, kao što je to na tim druženjima običaj kad im se netko mlađi pridruži, babe počele zapitkivati tko je i čiji je, odakle je i što radi, čime se bavi - je li oženjen. Čuvši da nije oženjen i da bi se ženio, rekoše mu da tu - četi-ri kuće dalje - ima jedna cura za udaju. Bila je to, dakako, njegova Anita. Sretni su zajedno i uskoro će potražiti gradili-šte za svoju kuću u Gospiću. ■

“Jedino se u Lici ne osjećam kao stranac”

Iako rođen u Melbourneu, mladi informatičar čvrsto je odlučio ostatak života provesti u domovini, na bilo kakvom poslu i bilo gdje - samo da je u Hrvatskoj. Živi i radi u Gospiću gdje je upoznao i

svoju suprugu Anitu

Napisao i snimio: Damir Pijaca

Vid Borovac, mladi čovjek, informatičar po struci, u Gospiću je od 2006. Ro-đen u australskome gradu Melbourneu, gdje je zavr-

šio školu i radio kao informatičar, prvi put je došao u Hrvatsku, u Gospić, 1996. godine. Namjera mu je bila da bude što bliže svojim korijenima, selu Dragmu-šima u Pazarištu blizu Gospića odakle mu je otac 1967. otišao u svijet “trbuhom za kruhom”. Pokušao se tamo i zaposliti. Kako nije uspio u svome naumu, morao se vratiti k svojima u Australiju, gdje mu žive roditelji i dvije sestre.

Želja za povratkom nije jenjavala ni nakon deset godina tijekom kojih je šte-dio novac za - kako je tada odlučio - konačan povratak u Hrvatsku. Godine 2006. uistinu je čvrsto odlučio ostatak života provesti u domovini, na bilo ka-kvom poslu i bilo gdje - samo da je u Hrvatskoj. Ipak, uspijeva se zaposliti u Gospiću u tvrtki “Vemil” na poslovima informatičara.

Uz taj posao, koji obavlja s velikim zadovoljstvom ,Vid Borovac voli foto-grafskim aparatom zabilježiti sve što je u gospićkom kraju još ostalo od neka-dašnjega tradicionalnog života u Lici. To ga je najviše i “vuklo” nazad u Hrvatsku jer se želio što više približiti životu ka-kvim su živjeli njegovi preci u domovi-ni kojoj se, napokon, vratio.

Jer, kako voli reći, govoreći hrvatski onako kako ga je otac naučio: “Ja sam se cili život osjeća kao stranac tamo. Onda sam bija u Njemačkoj… bija sam u Bosni. Iako je tamo rodbina od mamine stra-ne, ja se nisam osjeća ko da ja tu pripa-dam… oni imaju neki drugi mentalitet. Kad sam doša ovdje ‘96., to je prvi put da sam naša neki narod koji misli kao ja… ja tu nemam problema s nikim…isti mozak smo… ni u Dalmaciji se ne mogu osjećati tako, ne mogu ni u Zagrebu, ali

POVRATNIK IZ AUSTRALIJE VID BOROVAC


ENG Young Australian returnee Vid Borovac, although born in Melbourne, has decided to spend the rest of his life in the homeland. He says he likes it best in the Lika region from which his fa-ther hails. He lives in Gospić, where he met his wife Anita, working as an IT technician.

Mladi supružnici Anita i Vid

Vid Borovac radi kao informatičar

u Gospiću

kako je program još uvijek vrlo mlad tako da treba raditi kako bi se stvari učinile boljima, primjerice mogle bi se pobolj-šati neke stvari koje se odnose na orga-nizaciju studija.

Gdje će nastaviti svoj život nakon studija još je prerano reći, slažu se bra-ća Kalamar. - Uvijek ostaje opcija da ostanem ovdje na praksi, ali mislim da je vjerojatnije da ću se vratiti u Kana-du. Razmišljam i o odlasku u SAD, ali Kanada mi je prvi izbor. Većina obite-lji mi je tamo, pa bih im volio biti blizu – kaže Viktor.

- Trenutno razmišljam kako ću radi-

STUDENTI ZAGREBAČKOGA MEDICINSKOG FAKULTETA PROGRAM NA ENGLESKOM JEZIKU

Lakši upis i pristupačna cijena studiranja

Više od stotinu studenata iz inozemstva, među kojima su mnogobrojni hrvatski iseljenici, studira na zagrebačkome Medicinskom fakultetu u programu koji se održava na engleskome jeziku. Za naš časopis nekolicina govori o svojim dojmovima o fakultetu i Hrvatskoj, o stvarima kojima su

zadovoljni i onima koje bi rado promijenili

Razgovarala i snimila: Dina Ivan

Viktor Kalamar iz Vanco-uvera kaže da odluka o dolasku na studij nije bila teška i da se pojavila pri-rodno. - Mama i tata su

mi rekli za program. Isprva nisam puno o tome mislio. Nisam znao da ću ovdje doći sve do travnja 2005. godine, samo nekoliko mjeseci prije nego što ću zapo-četi studiranje. Razlog mog dolaska bio je dosta logičan, nastavlja Viktor Kala-mar. - U Kanadi je, naime, jako teško biti primljen na studij medicine. Postoji više od tisuću aplikacija, i samo oko stotinjak mjesta. Također, potrebno je završiti če-tverogodišnji bachelor prije prijemnog koji je zapravo prava kocka.

- Nisam siguran što me odvuklo me-dicini - objašnjava njegov brat Vilim - ali znao sam da će to biti moj put od dese-tog razreda. Kanada je previše kompe-titivna za studiranje medicine, a želio sam također iskusiti novi život u Euro-pi. Studiram na engleskom jer se naj-bolje služim tim jezikom. Ne bih mo-gao tako intenzivno i duboko studirati na hrvatskome.

I Vilim i Viktor govore vrlo dobro hrvatski jer su hrvatski govorili s rodi-teljima koji su se iz Zagreba prije dva-desetak godina odselili u Kanadu. Dvi-je godine Viktor je živio u Hrvatskoj s bakom i djedom, s kojima je također razgovarao na hrvatskome. Ipak, kaže, kada su mu počela predavanja i rad na klinici najviše se služio hrvatskim i sada s ponosom može reći da mu se hrvatski znatno poboljšao.

Na četvrtoj godini u programu se pojavljuju i predavanja na našem jezi-ku jer će budući liječnici biti prisiljeni


sa svojim pacijentima komunicirati na hrvatskome.

BRAĆA KALAMAR IZ VANCOUVERAViktor je zadovoljan programom i skoro ništa ne bi mijenjao. - Nekoliko profesora s ranijih godina ipak bi trebali popraviti svoj engleski jer ih je teško pratiti, pogo-tovo u smislu razumijevanja zahtjevno-ga studijskog materijala.

- Materijal programa je vrlo zanimljiv najvećim dijelom. Sve sam do sada pro-šao, trenutno učim anatomiju koja je za-vršni ispit godine – kaže Vilim i dodaje

Prva generacija doktora školovanih na engleskom jezikuNa Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, 10. lipnja, održana je sveča-na promocija prve generacije doktora medicine sveučilišnog studija medicine na engleskom jeziku. Prva generacija studenata, njih desetero, upisala je studij akademske godine 2003/2004. i sa uspjehom je ove akad. god. (2008/2009.) za-vršila propisani program studija medicine u trajanju od šest godina. U toj prvoj generaciji upisanih studenata njih devetero (od 10) su pripadnici naše dijaspo-re (SAD, Kanada), dok je jedan student iz Malezije. Trenutno pri Medicinskom fa-kultetu studira 150 stranih studenata, a prosječno desetak njih godišnje dolazi na razmjene i kraće boravke. Studij svake godine privlači sve više stranih stude-nata pa je ove akademske godine (2008./2009.) na raspisanih 50 mjesta prijavilo preko 300 zainteresiranih kandidata.

notono, kaže kroz osmijeh. - Dignem se, popijem kavu, odem na

predavanja, vratim se kući i učim. Stepha-nie, koja dolazi iz Pennsylvanije, uvijek je znala da će upisati medicinu, ali njezina odluka da dođe u Hrvatsku bila je im-pulzivna. - Riječ je o najbržoj i najjefti-nijoj alternativi koja dopušta onima koji ne govore hrvatski studiranje i učenje još jednog jezika. - Različit je način studira-nja od američkog već i po načinu kako se polažu ispiti. Na skoro svakom ispitu se primjenjuje usmeno odgovaranje, što je potpuno nepoznato u SAD-u.

Misli da je program vrlo dobro orga-niziran i jedinu stvar koju bi mijenjala je da usmeni ispit bude potpuno dopu-štena opcija pismenome. Hrvatski go-vori za sada vrlo malo jer nema hrvat-ske korijene pa mora uzimati poduku iz hrvatskoga. Stephanie se sviđa Hrvatska, ima svega pomalo, mora, jezera, planina, gradova, ali misli da ne bi mogla prove-sti cijeli život ovdje.

IVANA IZ TORONTAI Ivana Čačić iz Toronta će završiti studi-ranje u Hrvatskoj, ali također nije sigur-na za ostanak jer bi voljela imati prak-su u Europi. Odlučila se doći ovdje zbog istih razloga kao njezini prijatelji, zbog činjenice da je cijena studiranja pristu-pačnija nego u Sjevernoj Americi ili ve-ćini europskih zemalja.

- Živjeti i studirati u Hrvatskoj či-nilo mi se najrazumnije, bolje nego ići u različite europske zemlje gdje uopće nisam znala jezik. Program u Kanadi je više temeljen na rješavanju problema, a u Zagrebu je strukturiran klasičnije, dvije - tri godine predkliničkog studiranja, koji prati tri godine kliničke prakse.

Ivana dosta dobro govori hrvatski jer ima hrvatske korijene, ali još uvijek se bori s padežima i nema tako veliki vokabular koliko bi željela. - Uživam u studiranju za sada, anatomija je najza-nimljivija, ali željela bih bolje tehničke uvjete studiranja. ■


ENG There are over a hundred students from abroad, including many from the Croatian em-igrant communities, studying at the Universi-ty of Zagreb’s Medical School in English lan-guage programs. Several of these spoke for our magazine about their impressions of the Medical School and Croatia, about the things they are happy with and those they would like to see changed.

ti negdje u Sjevernoj Americi, ali puno je stvari koje volim u Europi i zato ću, možda, ostati ovdje. Ulazak Hrvatske u EU također može utjecati na moju od-luku, zaista još nisam siguran. Isto tako, moji roditelji se šale na tu temu, ali ona bi mogla biti realnost: mogao bih, nai-me, susresti i svoju buduću suprugu ov-dje, tako da se nikada ne zna - objašnja-va Vilim.

Studentski život u Hrvatskoj svim je studentima uglavnom lijep. - Sviđa mi se u Hrvatskoj, pogotovo kao studentu. Lako je ići uokolo po događajima i ništa nije predaleko. Jadranska obala je pre-divna i uvijek na njoj provedem nekoli-ko tjedana prije nego što odem do Ka-nade. Noćni život je pomalo siromašan i nakon nekog vremena nađeš se u po-ziciji da radiš iste stvari skoro svaki vi-kend. Nekima to ne smeta, ali meni zna malo dosaditi - kaže Viktor.

- Volim što sam izvan dohvata rodite-lja. Nisam siguran kako bih to opisao, ali čini mi se da je ovdje život sporiji nego u Vancouveru, što je dobro, ali ponekad i frustrirajuće – dodaje Vilim.

- Prosječan dan studenata počinje oko osam ili devet sati, predavanja za-vršavaju oko 13 ili 14 sati. Tada odlazim doma, objedujem i učim nekoliko slje-dećih sati. Obično odem do gimnastič-ke dvorane na pauzu i vratim se doma kako bih još malo čitao. Obično ne idem van sve do vikenda, petka ili subote, kada odem na piće s prijateljima – objašnja-va Viktor.

IVAN IZ ŠVEDSKE I STEPHANIE IZ SADa- Kako nisam bio primljen na studij u Švedskoj, izbor za studij u Hrvatskoj je bio lagan jer su moji roditelji Hrvati – komentira njihov prijatelj Ivan Cetinić. Hrvatski mu nije savršen, ali je dovoljno dobar za snalaženje. - Najveća razlika iz-među programa ovdje i vani je nedosta-tak novca koji vodi do lošije organizacije i nedostupnosti materijala – kaže Ivan. Sviđa mu se jednostavnost studija, ma-nji broj studenata, što znači da ima više vremena koje može provesti s profeso-rom i lakše postaviti pitanja.

Ivan ne vjeruje da će ostati u Hrvat-skoj. - Švedska je cilj, ali ne bih imao ništa protiv da putujem malo po Europi...

Studentski dan njihove prijateljice Stephanie Ramirez izgleda prilično mo-

Vilim Kalamar

Viktor Kalamar

Stephanie Ramirez

Ivana Čačić

Ivan Cetinić


GODIŠNJE ĆE SE U VUKOVARU PROIZVODITI 40.000 TONA BIODIZELAVUKOVAR - Vukovarski gradonačelnik Željko Sabo i voditelj Ureda za branite-lje grada Zagreba Miodrag Demo sim-boličnim su presijecanjem vrpce pustili u rad Tvornicu za proizvodnju biodize-la tvrtke Europa Mil Biogoriva u kojoj će se na godinu proizvoditi oko 40.000 tona biodizela. U gradnju tvornice ulo-ženo je 20 milijuna eura, a zaposleno je 30 radnika, rekao je direktor i vlasnik Europa Mil Biogoriva Miodrag Gadže te dodao kako je za ostvarenje puno-ga kapaciteta rada tvornice na godinu potrebno osigurati oko 100.000 tona uljane repice. “Namjeravamo uz ovu tvornicu vezati oko 2.000 domaćinsta-va u Slavoniji koja nam mogu ponudi-ti uljanu repicu s vlastitih polja”, rekao je Gadže i dodao da će biogoriva tvrt-ka izvoziti na tržišta Rumunjske, Slo-venije i Austrije, a nadaju se i prego-vorima s Inom.

GODIŠNJA INFLACIJA SE SPUSTILA NA 2,7 POSTOZAGREB - Cijene dobara i usluga koje se koriste za osobnu potrošnju, mjerene indeksom potrošačkih cijena, u Hrvatskoj su u svibnju ove godine u odnosu na travanj u prosjeku ostale na istoj razini, dok su na godišnjoj razini, u odnosu na prošlogodišnji svibanj, više za 2,7 posto, objavio je Državni zavod za statistiku. To je usporavanje godišnje stope inflacije u odnosu na prethodni mjesec za 1,2 po-stotna boda, budući da je u travnju iznosila 3,9 posto. Ujedno je to najniža stopa inflacije na godišnjoj razini od kolovoza 2007. (kada je iznosila 2,6 posto).

NAJESEN DOVRŠENA GRADNJA MATOŠEVE SPOMENKUĆETOVARNIK - Do sredine listopada trebala bi biti dovršena gradnja spomen-kuće Antuna Gustava Matoša, odnosno rekonstrukcija i dogradnja već postojeće kuće u Matoševu rodnome selu Tovarniku, u zapadnome Srijemu, udaljenome 20-ak kilometara od Vukovara i Vinkovaca. Idejno rješenje stalnog postava, povjereno tvrtki Muze d.o.o. iz Zagreba, prihvaćeno je na nedavno održanome sastanku Od-bora za uređenje Matoševe spomen-kuće u Zagrebu. Čitav projekt, najznačajniji projekt Matice hrvatske iz Tovarnika, trebao bi biti gotov do idućega ljeta, 12 godina na-kon što je započeo. Obnova i rekonstrukci-ja Matoševe kuće, koja je tijekom mnogih godina bila arhitektonski oštećivana i pro-širivana, stajat će oko dva milijuna eura, a u jednakim je dijelovima financiraju Vlada Republike Hrvatske i Grad Zagreb.

DODIJELJENE GODIŠNJE NAGRADE MATICE HRVATSKE ZAGREB - Godišnje nagrade Matice hrvatske za književna i umjetnička dosti-gnuća te za znanost u protekloj godini pripale su Pavlu Pavličiću, fra Bernardi-nu Škunci i Radoslavu Katičiću. Nagrade je predao dobitnicima na svečanosti predsjednik Matice hrvatske Igor Zidić. Akademik Pavao Pavličić ponio je nagra-du za knjigu “Mala tipologija moderne hrvatske lirike”. Fra Bernardin Škunca na-građen je za svoj povijesni roman “Mirotovorac u Bolonji”. Svojom knjigom “Bo-žanski boj” akademik Radoslav Katičić odnio je priznanje u kategoriji za znanost koja nosi ime “Oton Kučera”.

BRANKO LUSTIG POČASNI DOKTOR SVEUČILIŠTA U ZAGREBUZAGREB - Najistaknutiji predstavnik hrvatske filmske umjetnosti u svijetu Branko Lustig primio je počasni dokto-rat Sveučilišta u Zagrebu za umjetnič-ka i producentska ostvarenja, kao i za dugogodišnje društveno djelovanje na dobrobit Hrvatske te promidžbu hrvat-ske kulture i umjetnosti. Na svečanosti dodjele akademskog naslova počasnog doktora bio je i premijer Ivo Sanader, ministar znanosti, obrazovanja i športa Dragan Primorac, ministar kulture Božo

Biškupić i drugi uglednici javnog i političkog života. Lustig iza sebe ima više od 100 filmskih naslova koje je potpisao kao jedan od stvaratelja. Svoga prvog Os-cara dobio je za film “Schindlerova lista”, a drugoga za “Gladijatora”. Branko Lu-stig (1932., Osijek) upisao je glumu na ADU 1951./52. U Hollywood odlazi 1988. gdje postaje producent mnogobrojnih filmova A produkcije.

BEZ ČEKANJA NA NAPLATI CESTARINE U LUČKOM KRAJ ZAGREBAZAGREB - Na autocesti kraj Zagreba vozači odnedavno mogu koristiti de-set novih prolaza za bezgotovinsku na-platu cestarine u Demerju kraj Lučkoga pa se tako na ulazu u Zagreb prometuje bez većih čekanja u kolonama. Na novi izlaz na autocesti vozači se tek privika-vaju. Na novoj naplatnoj postaji dva su prolaza za plaćanje cestarine tzv. brzim ENC-om, a u ARZ-u napominju da vozači taj uređaj moraju staviti na vjetrobran-sko staklo kako bi mogli proći. U preo-stalih osam prolaza cestarina se plaća karticama - Americanom, Maestrom, MasterCardom, Visom, Visa Electronom, Dinersom, Ina karticom te Smart Car-dom. Ni za jednu karticu nije potrebno unositi PIN. Prilaz Demerje s novim na-platnim kućicama tri je kilometara prije Lučkoga gdje se cestarina i dalje plaća gotovinom. Izgradnjom naplatne po-staje u Demerju propusnost vozila kroz Lučko povećala se za pet puta pa bi se tijekom turističke sezone trebale sma-njiti gužve u Lučkome.

D OMOVINSKE VIJESTI

preuređenih apartmana s četiri zvjezdi-ce, a tu je sada i baza 12 natjecateljskih jeanneua 35 na kojima početnici mogu učiti jedriti, a vrhunski jedriličari treni-rati. Za tu ponudu već su veliko zanima-nje pokazali jedriličari iz Slovenije, Ita-lije, Finske i Švedske, ali i mnoge tvrtke iz Hrvatske. ■

Nautičari “spašavaju” sezonu? Unatoč recesiji interes nautičara za vezove u hrvatskim marinama je velik. U marinama “Rovinj”

i “Opatija” zabilježeno je stopostotno povećanje prometa u odnosu na isto razdoblje lani, a u “Pomeru” čak za dvjesto posto

Napisao: Luka Capar

Bez obzira na recesiju, rezul-tati u nautičarskom sektoru turizma zadovoljavajući su. U ACI-ju su zadovoljni po-slovnim rezultatima za pr-

vih pet mjeseci ove godine, kada su u 21 marini ostvarili 13. 944 “brod-dana”, od-nosno noćenja koje su ostvarili brodovi u tranzitu. Rezultat je nešto slabiji nego za isto razdoblje prošle godine, ali treba uzeti u obzir da se dvije njihove marine “Pomer” i “Pula” preuređuju, što sigur-no utječe na poslovni rezultat, a i svjet-ska kriza učinila je svoje.

Što se tiče posjeta nautičara za ovo-godišnje uskrsne blagdane, u ACI-jevim marinama zabilježeno je 1.170 dolaza-ka brodova, što je gotovo dvostruko više nego za iste blagdane lani. U marinama “Rovinj” i “Opatija” zabilježeno je stopo-stotno povećanje prometa u odnosu na isto razdoblje 2008. godine, a u “Pome-ru” čak za dvjesto posto.

Na listi čekanja za četrdeset budućih novih vezova u toj marini je stotinjak brodova, što najbolje pokazuje kako je potražnja za kvalitetnim vezovima na hr-vatskoj obali i dalje osjetno veća od po-nude, unatoč činjenici da je u dobrom dijelu u pedesetak naših marina cijena usluga u ovoj godini povećana.

Takvi pokazatelji bili su jasan signal kako je nužno povećanje kapaciteta, pa je ACI u protekle tri godine potrošio oko sto milijuna kuna na podizanje kvalitete usluga u 21 marini. Ponajprije je riječ o povećanju kapaciteta, zamjeni pontona i elektroinstalacija te preuređenju sani-tarnih čvorova. Unatoč recesiji, u ACI-jevim marinama “Umag”, “Opatija”, “Su-petarska Draga”, “Trogir” i “Vrboska” od početka ove godine do danas se bilježi porast tranzita brodova. To je više nego obećavajuća najava za nadolazeću glav-nu najezdu nautičara na našu obalu. Po-dizanjem kvalitete usluga u svojim ma-

rinama ACI je povećao i broj brodova na stalnom vezu, ponajprije u Trogiru, Milini i Vrboskoj, u kojoj je, primjerice, prije na stalnom vezu bilo 69 brodova, a sada ih je 107.

Posebno je zanimljiv i novi jedrili-čarski centar u marini na Cresu gdje je gostima na raspolaganju osam temeljito

AKTUALNOSTI IZ HRVATSKOG TURIZMA


ENG In spite of the recession the interest among sailors for berths in Croatian marinas is great. The marinas Rovinj and Opatija have seen a one hundred percent rise in traffic year over year, while the marina Pomer has seen an increase of as much as 200 percent.

je u novoizgrađenoj porečkoj dvorani “Žatiki“ s više od 600 uzoraka istarskih vina, maslinova ulja i rakija. Ove godi-ne prvi put je organizirano i svjetsko pr-venstvo malvazija u sklopu manifestacije, u kojem su sudjelovale razne malvazije proizvođača iz skoro svih mediteran-skih zemalja. Malvazija je najspecifič-nija sorta Mediterana, a ima više od 20

ISTARSKI VINARI SU PREDVODNICI NOVOGA HRVATSKOGA VINSKOG VALA

Dobrodošli u Istru - zemlju ‘dobrega’ vina

Istra je jedna od rijetkih svjetskih regija u kojoj podjednako kvalitetno uspijevaju bijele i crne sorte vina. Autohtone sorte koje se sade ponajprije su istarska malvazija i teran

Napisao: Berislav Kresinger

Istra je jedina hrvatska turistička regija kojoj se ne predviđa sma-njenje broja noćenja u odnosu na prošlu sezonu. To nije slučaj-no. Naravno da je bitno to što je

Istra naša najbliža jadranska destinacija gostima iz središnje Europe. Ali ono što goste vraća u Istru nije samo njezin ge-ografski položaj i prirodne ljepote, već i dobrim dijelom njezina vrhunska ga-stronomija i ponuda izvrsnih autohto-nih vinskih sorata. Oni kojima se pruži prilika kušati istarske kobasice, pršut, sir, ribu, rakiju bisku, tartufe, istarsko ma-slinovo ulje i naravno vino, tih okusa i mirisa će se s radošću sjećati. Vino je ključni dio mozaika istarskog identiteta. U posljednjem desetljeću istarski vinari pokazali su se kao predvodnici novoga hrvatskoga vinskog vala. Razlog tome je korištenje modernih vinarskih tehnolo-gija, ali oslanjanje na autohtone sorte a ne na svjetske trendove. Uz to, kao prvi u Hrvatskoj, istarski su vinari shvatili važnost dobre promidžbe, čije plodove u posljednje vrijeme ubiru.


VINISTRAOd 1994. godine istarski vinari i vino-gradari okupljeni su u udrugu “Vinistra“. Smisao udruge je zajednička prezentacija i stručna pomoć članovima. Ovog pro-ljeća održana je najbolje organizirana i najbogatije predstavljena 16. smotra Vi-nistre. To je najbolja vinska manifesta-cija u državi. Ove godine organizirana

Grozdovi istarske malvazije


ENG Over the past decade Istrian winemakers have proven themselves as the front-runners of a new wave in Croatian winemaking. Their leadership is a result of the use of modern winema-king technologies and in the fact that they do not blindly follow global trends, and base their production on local grape varieties.

vrlo različitih podvrsta. Istarska malva-zija je jedna od najkvalitetnijih, ako ne i najkvalitetnija među njima. Među 214 poslanih uzoraka pobjednička čast na prvome prvenstvu malvazija pripala je Dubrovačkoj malvasiji. Odnedavno je u sklopu Vinistre organizirana i oznaka “IQ,“ odnosno Istarska kvaliteta, nami-jenjena istarskim malvazijama. Oznaka podrazumijeva provjereno visoku kva-litetu. Do sada priznanje imaju 24 istar-ske malvazije.

AUTOHTONE SORTE Istra je jedna od rijetkih svjetskih regija u kojoj podjednako kvalitetno uspijevaju bijele i crne sorte vina. Tu se od davnina piju i bijela i crna vina. Autohtone sorte koje se sade su ponajprije istarska mal-vazija i teran. Istarska malvazija zasađe-na je na čak dvije trećine istarskih vino-grada. To je bijela djelomično aromatična sorta koja se odlikuje cvjetnim i voćnim mirisom. Iako se do sada oblikovala kao svježe vino za toplije dane, koje se treba popiti do sljedeće berbe, razvija se novi trend vezan uz malvaziju. Sve više vinara dio svoje malvazije obrađuje starinskim metodama održavanja na dropu (sur lie metoda) i odležava u malim hrastovim bačvama, što vinu daje kompleksnost, osebujnost i dulji vijek trajanja. Teran je osebujna sorta crnog vina koja se uzgaja samo na istarskom poluotoku. Odlikuju je rubinskocrvena boja, živopisni mirisi - primarno šumskog voća, jak karakter i naglašene kiseline.

VINO I EUTrenutno je u Istri zasađeno 4.500 hek-tara vinograda, čime je ona naša najve-ća vinska regija. Prilikom ulaska u Eu-ropsku uniju, nove zemlje članice više ne smiju povećavati nasade vinove loze. Štoviše, EU potiče uklanjanje nasada vi-nove loze i to kompenzira vrlo velikim novcem, do 7.000 eura po posječenom hektaru. Ta pojava događa se zbog pre-velike količine niskokvalitetnih vina koja

ruše cijene na europskome tržištu. Hr-vatski proizvođači u prosjeku ne posje-duju tako velike vinograde kao njihovi europski kolege, pa postoji bojazan da se dio naših vinara neće moći nositi s kon-kurencijom. Pošto je vinogradarstvo u Hrvatskoj u razvoju, a to podrazumije-va i povećavanje nasada, cilj je što više povećati površine pod vinogradima do ulaska u EU. Time bi se mogao zauzeti kvantitativno značajniji dio na vrlo ve-likome tržištu Europske unije. Hrvatska do sada ima zasađenih 34.000 hekta-ra vinograda. Cilj je bio da se do ulaska u EU zasadi 40.000 hektara. Kako bi se dan ulaska mogao malo oduljiti, povr-šine pod vinogradima bi mogle i prije-ći tu brojku pa bi Hrvatska mogla do-čekati i značajniju ulogu u europskom vinarstvu nego što se nadala.

Trebali bismo spomenuti vinogra-dare i vinare koji su najviše pridonijeli razvoju istarskog vina. U već etablirane vinare ubrajaju se Gianfranco Kozlo-vić, dr. Ivica Matošević, Moreno Degra-ssi i Moreno Coronica. Među najkvali-tetnijim proizvođačima su i Cattunar, Clai, Markežić, Radovan i Pilato. Vrlo je značajan i najveći proizvođač - porečka Agrolaguna, koja također sve više radi

na povećanju kvalitete svojih vina. No, novi val mladih vinara pokazuje da Istra i njezino vino imaju prostora za napre-dak te nove ideje i okuse. Ponajprije se to odnosi na vina Benvenuti, Kraljević, Trapan, Damjanić, Geržinić, Vivoda i Roxanich. Budućnost Istre kao turistič-kog odredišta je blistava, a jedan od zna-čajnih razloga za to je i osigurana svijetla budućnost istarskog vina, kao i cjeloku-pne istarske gastronomije. ■

Od crnih sorti najpoznatiji je teran

Nagrađene malvazije s

oznakom IQ

I povijesni gradić Motovun je okružen vinogradima

transfer novca

može li transfer novca biti pouzdan i brz?

uslugu nudi:www.posta.hr 01/4839 166

© 2

009

WES

TER

N U

NIO

N H

OLD

ING

S, IN

C. A

ll ri

gh

ts r

eser

ved

.


PAPA JANDROKOVIĆU: HRVATSKA MI JE UVIJEK PRI SRCURIM – Nakon opće audijencije na Trgu sv. Petra pred više desetaka tisuća vjernika iz cijeloga svijeta i Hrvatske, ministra Jandrokovića i članove hrvatskoga izaslan-stva primio je papa Benedikt XVI. Tom je prigodom Jandroković zahvalio Papi na potpori Hrvatskoj i pozvao ga da je posjeti, a Papa je rekao kako mu je Hrvatska uvijek pri srcu i kako se nada da će je u skoroj budućnosti i posjetiti. Ministar Jan-droković uručio je Papi prigodan dar, čipku od agave koju su izradile časne sestre benediktinskog samostana na Hvaru. Nakon toga, Gordan Jandroković sastao se s državnim tajnikom Svete Stolice kardinalom Tarcisiom Bertoneom s kojim je razgovarao o tradicionalno dobrim odnosima Svete Stolice i Hrvatske.

ZLATNI PROIZVODI ZVEČEVA POŽEGA - Zvečevo iz Požege, koje je jedno od naših najpoznatijih i najstari-jih proizvođača konditorskih proizvoda, karakterizira relativno mlada upravljač-ka ekipa iza koje stoje odlični rezultati. Sve svoje proizvode, a riječ je o žesto-kim pićima koji se proizvode od 1921. te čokolade čija proizvodnja je počela 1925., Zvečevo plasira na tržišta bivše države, ali i na svjetsko tržište. Prvi su počeli proizvoditi čokoladu s rižom, a “Mikado Premier” je čokolada koja se jedina u svijetu proizvodi od svježega mlijeka. Konkurencije se ne boje, ističu u tvornici u kojoj proizvode čokoladu za 30 posto domaćega tržišta. Poslovna filozofija temelji se na visokoj kvaliteti, što rezultira i nešto višom cijenom.

HRVATSKA RIBARSKA FLOTA SVE JE MODERNIJA I BOLJA SPLIT - Hrvatska ribarska flota ulovila je u 2008. godini nešto više od 49.000 tona ribe, što je za 3.000 tona više nego godinu ranije. Od toga je bilo 41.000 tona plave ribe (39.000 tona u 2007.), a svemu tome treba pridodati i 5.000 uzgojenih tuna te 4.000 lubina i komarča te 3.500 školjkaša, također sve iz uzgoja. Hrvatska ribarska flota trenutačno ima oko 300 većih brodova i 700 brodica, a u posljed-njih je nekoliko godina uz pomoć države sagrađeno petnaestak novih brodova, ponajviše dužine od 30 do 40 metara koji mogu i na otvoreno more, a dosad su uglavnom “rezervirani” za moćnu talijansku ribarsku flotu. Predsjednik Ceha ri-bara Hrvatske Ante Fabijanić rekao nam je da je sedam priobalnih županija ne-davno odredilo lučice i luke za iskrcaj ulova s ribarskih brodica i brodova. Tako će ulov sada brže stizati do krajnjega kupca, odnosno prerađivača.

PREMINUO AKADEMIK DALIBOR BROZOVIĆZAGREB - Jezikoslovac i akademik Dalibor Brozović preminuo je u noći 18. lipnja u Za-grebu u 82. godini. Bio je redoviti član Hrvat-ske akademije znanosti i umjetnosti u Ra-zredu za filološke znanosti od 1986. godine. Akademik Brozović bio je i jedan od najvećih hrvatskih lingvista 20. stoljeća, proučavatelj hrvatskih dijalekata, hrvatskoga standardnog jezika i mnogih drugih jezika. Bio je i jedan od autora Deklaracije o nazivu i položaju hrvatskoga književnog jezika 1967. Rođen je 1928. u Sarajevu. Osnovnu školu završio je u Zenici, a gimnaziju u Visokom, Sarajevu i Zagrebu. Godine 1990. bio je član Predsjedništva Repu-blike Hrvatske i poslije potpredsjednik Republike Hrvatske te nekoliko godina (1992. - 1995.) saborski zastupnik. Od 1991. do 2001. bio je glavni ravnatelj Lek-sikografskog zavoda “Miroslav Krleža” u Zagrebu.

HU JINTAO: KINA I HRVATSKA IMAJU TRADICIONALNO PRIJATELJSKE ODNOSEZAGREB – U dvodnevni službeni po-sjet Hrvatskoj stigao je kineski pred-sjednik Hu Jintao, a bio je to ujedno i prvi posjet jednoj od zemalja jugoi-stočne Europe. Taj posjet potvrđuje do-bre odnose među dvjema zemljama i poticaj je za daljnje jačanje političkih i, što je osobito važno, gospodarskih odnosa dviju zemalja. Tijekom svoga posjeta kineski predsjednik se osim s domaćinom, predsjednikom Stjepa-nom Mesićem, sastao i s predsjednikom Hrvatskog sabora Lukom Bebićem te premijerom Ivom Sanaderom. “Odnosi Hrvatske i Kine su prijateljski i dobri, ra-zvijaju se uzlaznom linijom, no još puno toga, posebno u gospodarskoj suradnji možemo napraviti kako bi ti odnosi bili još bolji”, rekao je predsjednik Stjepan Mesić nakon što ga je u njegovu ure-du posjetio predsjednik Narodne Re-publike Kine Hu Jintao.

D OMOVINSKE VIJESTI

štedionica (a i zbog propisa koji se od-nose na poslovanje stambenih štedioni-ca), one su vrlo stabilne i sigurne finan-cijske institucije i za sve iznose štednje do 400.000 kuna po osobi jamči hrvat-ska država.

Koje su konkretne prednosti Wüstenrot stambene štedionice?

- Konkretno, možemo reći da su naše prednosti u tome što imamo vrlo pažlji-vo osmišljene programe za sve potrebe naših štediša. Tako s jedne strane nudi-mo visoke prinose onima koji žele samo štedjeti, a s druge strane imamo odlič-ne uvjete za one koji štede radi rješava-nja svoga stambenog pitanja. Pri tome nudimo vrhunsko savjetovanje za oda-bir optimalnog rješenja za svakoga po-jedinog klijenta. Potaknuti vrlo čestim upitima i zahtjevima Hrvata iz dijas-

WÜSTENROT STAMBENA ŠTEDIONICA: PROGRAM ŠTEDNJE I KREDITIRANJA HRVATSKIH ISELJENIKA

Postoji štednja drukčija od svih drugih!

Wüstenrot stambena štedionica našim iseljenicima (Hrvatima bez obzira u kojoj zemlji trenutno žive) nudi jedinstvenu priliku da štede i istodobno rješavaju svoje stambene potrebe uz pomoć

našega štednoga i kreditnog programa koji je kreiran isključivo za njih

Napisala i snimila: Ivana Rora

Wüstenrot stambena štedionica d. d. pri-premila je poseban program stambene štednje i stambenog

kreditiranja hrvatskih iseljenika diljem svijeta po specijalnim uvjetima koji su jedinstveni na hrvatskome tržištu. O po-jedinosti programa Wüstenrot stambene štedionice koja već 11 godina uspješno posluje u Hrvatskoj razgovarali smo sa simpatičnim i odlučnim hrvatskim me-nadžerom, članom Uprave, magistrom Ivanom Ostojićem.

Vjerujemo da za početak naši čitatelji žele saznati nešto više o Wüstenrot stambenoj štedionici i sustavu stambene štednje?

- Zadovoljstvo nam je predstaviti se hrvatskim iseljenicima diljem svijeta. Mi smo dio međunarodnoga financijskog sustava s tradicijom duljom od 85 godi-na u Njemačkoj i Austriji, te smo idejni pokretač i začetnik stambene štednje u Europi gdje imamo više od osam miliju-na klijenata. U Hrvatskoj smo osnovani prije 11 godina kao zajednička investici-ja Wüstenrot stambene štedionice i Wü-stenrot osiguranja iz Austrije i Njemačke te smo financijska institucija specijalizi-rana za stambenu štednju i financiranje stambenih potreba. Naime, smisao stam-benih štedionica koje odobravaju stam-bene kredite uz fiksnu kamatnu stopu i pri kojima štednju građana potiče i dr-žava s 15% poticajnih sredstava, upravo i jest zaštita socijalnog standarda građa-na kojima se time omogućava nepromje-njivost otplatne rate kredita tijekom ci-jelog roka otplate. Svjedoci smo da ovih dana mnoge štediše od svojih banaka do-


bivaju obavijesti o povećanju kamatnih stopa, no naši klijenti spavaju mirno jer su kamatne stope na stambene kredite koje mi odobravamo isključivo fiksne i ne mogu se mijenjati.

Čini se da je stambena štednja opet ‘in’.

- Nakon burnih godina, stambena štednja je postala isplativi posao i za gra-đane i za državu. Činjenica je da Hrva-ti otkrivaju prednosti stambene štednje (visoki prinos koji je fiksan i siguran) i danas sve više njih štedi u stambenim štedionicama. Prinosi na stambenu šted-nju su u pravilu viši nego što su prino-si od svih drugih vrsta ulaganja, pa čak i onih koji sa sobom nose znatne rizike i na godišnjoj razini prinos na štednju može biti i do 7,5 – 8 posto. S druge stra-ne, zbog prirode poslovanja stambenih

Ivan Ostojić, član Uprave Wüstenrot stambene štedionice

pore, pripremili smo poseban program prilagođen isključivo njihovim željama i potrebama.

Znači li to da hrvatskim iseljenicima nudite posebni program?

- Wüstenrot stambena štedionica na-šim iseljenicima (Hrvatima bez obzira u kojoj zemlji trenutno žive) nudi jedin-stvenu priliku da štede i istodobno rje-šavaju svoje stambene potrebe uz pomoć našega štednoga i kreditnoga programa koji je kreiran isključivo za njih. Naime, koliko nam je poznato, mi smo jedi-na kreditna institucija u Hrvatskoj koja Hrvate zaposlene u inozemstvu smatra kreditno sposobnim na temelju radnog odnosa u inozemstvu i pri tome ne po-stavljamo nikakve posebne uvjete u smi-slu obveze da dio ili sva primanja mo-raju biti usmjerena u Hrvatsku. Jedini uvjet je da je riječ o hrvatskim držav-ljanima koji imaju bilo kakav dokaz o hrvatskom državljanstvu (domovnica, osobna iskaznica ili putovnica). Poč-nimo s prednostima štednje koju Vam preporučujemo!

Sami odlučujete koliko ćete štedjeti i kada želite uplaćivati štedne uloge. Svake godine država jamči poticajna sredstva u iznosu od 15% štednje, maksimalno do 750 kn godišnje, a mi jamčimo i ka-matu na štednju od 2% do 4% godišnje. Vaši prinosi ovise o iznosu koji može-te uplaćivati i broju članova obitelji na koje možete otvoriti ugovore stambene štednje, ali s državnim poticajima mogu iznositi i do 8% godišnje. Ušteđevinu nakon pet godina štednje možete nena-mjenski koristiti!

Štedeći u Wüstenrotu stječete pravo na najpovoljniji kredit stambene štednje u Republici Hrvatskoj s fiksnom kama-

tom tijekom otplate cijeloga kredita u visini od samo 5% godišnje. Pri otplati kredita možete uplaćivati i rate veće od predviđenih, bez bilo kakvih troškova ili negativnih posljedica, a kamata na kredit računa se samo na trenutni saldo duga na dan obračuna. To znači da tijekom otpla-te kredita možete dodatno izvršiti uplatu od primjerice 5.000 eura i mi za uplaće-ni iznos automatski umanjujemo glav-nicu tako da je pri sljedećem obračunu kamate osnovica umanjena za iznos od 5.000 eura. To je najpošteniji i za klijen-ta najpovoljniji način obračuna kojim se koristi veliki broj naših klijenata.

No, primjećuje se jedna posebnost koja puno znači hrvatskim iseljenicima. O čemu je zapravo riječ?

- Točno. Kod nas možete ostvari-ti kredit i ako nemate ili ne želite ima-ti sudužnika ili jamca u Hrvatskoj, od-nosno samostalno s vašim primanjima u inozemstvu možete ostvariti kredit za financiranje stambenih projekata u Hr-vatskoj. Time smo jedini u Hrvatskoj po-nudili takav program financiranja naših iseljenika. Također, za iseljenike nudimo i mogućnost sklapanja ugovora stambe-ne štednje bez naknade koja inače izno-si 1% ugovorne svote ili prosječno 100 eura po stambenom štediši.

Kako ste došli na ideju da razvijete ovakvu ponudu i kome se zainteresirani čitatelji mogu javiti za dodatne informacije?

- Osim općih informacija na našim internetskim stranicama (www.wuesten-rot.hr), predlažem da se jave voditeljici projekta, gđi Slavici Mišić, koja je i sama bila dio iseljene Hrvatske i koja je naj-zaslužnija što ovaj projekt iz dana u dan

postaje sve veći i kvalitetniji. Gđa Mišić je primjer kako se povratnici u Hrvatsku mogu uspješno uključiti u domaću ban-karsku industriju, a riječ je o osobi koja na temelju vlastitog iskustva najbolje zna potrebe hrvatskih iseljenika i koja će za svaki konkretni upit ponuditi najbolje rješenje. Njezin broj mobitela je: 00385 98 939 94 26 i 003851 4803 766 ili e-ma-il: [email protected]

S obzirom na postojeću situaciju, što mislite o budućnosti stambene štednje?

- Wüstenrot stambena štedionica je tržišni lider kada je u pitanju financira-nje stambenih potreba u Hrvatskoj gdje držimo oko 32,5% ukupnog tržišta među stambenim štedionicama. Samo u pro-tekle tri godine u stambene svrhe inve-stirali smo u Hrvatskoj više od 1 mlrd. kuna. Na izravan ili neizravan način uz ove investicije vezano je jako puno rad-nih mjesta i sudbina građana u Hrvat-skoj. Država danas u Hrvatskoj potiče stambenu štednju s 15% od ušteđenog iznosa, maksimalno do 5.000 kuna. Svako povećanje poticaja u sadašnjim gospo-darskim prilikama donijelo bi velike ko-risti nacionalnome gospodarstvu. Kada bi poticaji bili veći, stambene štedioni-ce bi raspolagale većim iznosima sred-stava kojima bi mogli financirati stam-benu izgradnju.

Time bi se sačuvao veliki broj radnih mjesta u građevinskoj industriji, a po-reznim davanjima bi se povećao i pri-hod državnog proračuna u puno većem iznosu nego što bi bilo povećanje troš-ka. S druge strane, stambene štedionice bi mogle još intenzivnije pomagati gra-đanima u rješavanju stambenog pita-nja na prihvatljiv način, uz niske i fik-sne kamate. ■

I Z L O Ž B A F O T O G R A

Nakon Zagreba i Metkovi-ća, izložba fotografija pod nazivom “Lipi naši škoji” autora Vide Bagura može se odnedavno razgledati

u Etnografskome muzeju u Dubrovni-ku. Posjetitelji mogu istinski uživati u pomno izabranim fotografijama naših otoka i izvornih otočkih narodnih noš-nji, od Mljeta i Lastova, pa sve do Paga, Raba i otoka Krka. Čuvari tradicijske kulture uklopljeni su u prelijepe vizure svojih otoka: pjace, starinske crkve, ka-mene kuće, okruženi gromačama, masli-nama i morem.

Dugogodišnji suradnik Hrvatske ma-tice iseljenika Vido Bagur ugledni je hr-vatski folklorist, koji je tijekom desetlje-ća svojih terenskih istraživanja i rada s izvornim folklornim skupinama diljem Hrvatske i Bosne i Hercegovine kame-rom i fotoaparatom snimao nepregled-no etnološko blago. Nastale su tako tisuće

“LIPI NA

Brač

Lastovo poklade

Nerezine

Hvar

Mljet

F I J A V I D E B A G U R A

iznimno vrijednih fotografija koje bilje-že činjenice jednog vremena, a istovre-meno, svaka posebno, predstavljaju izni-mna umjetnička djela. Folklorna grupa snimljena u plesnome pokretu, portreti kazivača i svirača tradicijskih glazbala, detalji narodnih nošnji, u autentičnom su okružju. Vješto oko Vide Bagura ne-pogrešivim je instinktom uvijek prona-lazilo onaj pravi trenutak, detalj, osvjet-ljenje, atmosferu, ambijent.

“No, Vidina fotografija ne ograniča-va se samo na folklor i tradiciju. U sre-dištu njegove pozornosti je čovjek kao nasljednik i promicatelj baštine, ali mu ne promiču ni ljepote prirode, posebno-sti krajolika, značajke arhitekture. Nje-govo podrijetlo veže ga uz Dalmaciju i Neretvu, njegovo divljenje izazivaju ka-men i more, a sve što voli uvijek ponovno nalazi na našim otocima”, kaže o izložbi naša istaknuta etnografkinja Zorica Vi-tez. (Srebrenka Šeravić)

ŠI ŠKOJI”

Cres

Korčula

Krk Jurandvor

jem. U ljetnoj su školi hrvatskog jezika Hrvatske matice iseljenika, u dopunskim školama diljem svijeta, u Dortmun-

du, među moliškim Hr-vatima, na neočekiva-nim mjestima, a uvijek s djecom, roditeljima, učiteljima, nastavni-cima. “Od stalne su-radnje s njima nije se nikada odustalo, od prvog do najnovijeg broja, niti će se odu-stati”, tvrde obje.

Kako je sve počelo?

- Ideja se stvo-rila u vrijeme slav-

lja pedesete obljet-nice “Modre laste”, nakon što smo

odlučili novac za domjenke predati Centru za razminiranje. U razgovo-

rima i suradnjom s drugima uvjeri-li su nas u našu posebnost. Iznenadili

smo i Hrvatsku gospodarsku komoru, postupak certificiranja je trajao gotovo pet godina. Trebalo je dokazati da je naš proizvod jedinstven, iako se ne degusti-ra kao paški sir. Nisu imali ni kriterije, samo našu ideju. Osnovali su posebnu, tehničku komisiju za odgojno-obrazovne publikacije i interaktivne sadržaje nami-jenjene učenju. Angažirali su vrhunske stručnjake, pedagoga, likovno-grafičkog urednika, fakultet novinarstva, učitelj-sku akademiju.

Po čemu ste jedinstveni u svijetu?- Osim po sadržaju i po već spome-

nutoj suradnji s dopunskim školama i kontaktu djece s brižljivo lektoriranim standardnim hrvatskim jezikom, po rav-nopravno zastupljenoj suradnji djece iz

CERTIFIKAT “IZVORNO HRVATSKO” ZA DJEČJE ČASOPISE ŠKOLSKE KNJIGE SMIB I MODRA LASTA

“Mi smo oni iz vašeg djetinjstva”

Urednice Smiba i Modre laste Snježana Marić i Željka Horvat Vukelja novinarke su koje su same potaknule institucionalnu aktivnost tržišta, izazvale intelektualnu elitu – ono što one rade domaći

je proizvod prisutan i u hrvatskoj dijaspori

Razgovarala: Klara Kovačić Snimio: Branko Nađ

Zaobišla ih je struka, zaoku-pljena starim i novim tran-zicijskim izazovima novinarstva, ali ne i Hrvatska gospodarska

komora koja je časopisima Smibu i Modroj lasti dodijelila certifi-kat “Izvorno hrvatsko”. Bljesak medijske pozornosti navodi na razgovor o jedinstvenom pothvatu – o tome kako im certifikat jamči globalnu jedinstvenost, a nije hrana, ni Bajadera, ni Vegeta, ni kulen…

Urednice “Smiba” i “Modre laste” Snježana Marić i Željka Horvat Vukelja novinarke su koje su same potaknu-le institucionalnu ak-tivnost tržišta, izazvale in-telektualnu elitu – ono što one rade domaći je proizvod, kupljen novcem roditelja, prodan u dvadese-tak milijuna primjeraka, pri-sutan i u iseljeništvu i u nacio-nalnim manjinama. “Mi smo oni iz vašeg djetinjstva, ona zlatna nit u hrvatskom odgoju i školstvu, ne odustajte od nas ni u ovoj krizi”, po-ručuje urednica “Modre laste”, časopi-sa za starije učenike osnovne škole koji od 1954. godine izlazi deset puta godiš-nje. “Smib” je namijenjen djeci od šest do deset godina, izlazi od 1969. godine, također deset brojeva godišnje tijekom školske godine. Naklada svakog časopi-sa stabilizirana je na 20.000 primjeraka mjesečno, nekad i više, dopiru do svakog mjesta u Hrvatskoj barem s jednim bro-


Smib” je nastao na

tradiciji “Smilja”,

najdugovječnijega

hrvatskog časopisa

(1873. - 1945.) i

“Bosiljka” (1864.

- 1868.), našega

prvoga dječjeg

časopisa.


ENG The Smib and Modra lasta monthly magazines for primary school children have been award-ed the Croatian Creation certificate issued by the Croatian Chamber of the Economy. Editors Snježana Marić and Željka Horvat Vukelja discuss the editorial policies of these publications.

domovine i djece iz svijeta, po novinar-skim radionicama, književnim susretima, posjetu školama. Stalno objavljujemo pi-sma, dječje radove, djeca stvaraju list, ne cijeli, ali jednu trećinu sigurno. “Smibu” se javio dječak koji je odnjegovao 73 kak-tusa. Nastala je novinarska priča, čitate-lji su naučili i nešto novo o kaktusima, a dječak je, potaknut, poslao o svemu vrlo lijepu pjesmu, prvu u životu. Integrirati djecu što je više moguće način je funk-cioniranja oba lista, u tome smo jedin-stveni, iako nam je urednički rukopis različit – kaže Snježana Marić.

Vaš izdavač “Školska knjiga” dopušta prednost dječjeg rada, prednost djeteta nad oglasnim sadržajem, propagandom, estradom?

- Apsolutno, pomažu nam u tome i nastavnici, oni su naš potporni stup.

Ali i vi ste s njima, u obrazovnom programu?

- Ne oponašamo čitanke, radne bi-lježnice, udžbenike, uključujemo se kre-ativnim idejama, potičemo ih da se kori-ste ovim časopisima u nastavi. “Smib” u svakom broju ima edukativni dar, CD s igricama i crtićima, naš vlastiti proizvod. “Modroj lasti” CD nije specijalnost. Ona je prva među našim časopisima, još pri-je deset godina, uvela edukativni poster. Crtić “Pauk Praško” bio je i u konkuren-ciji na 18. danima hrvatskog filma, na europskom festivalu animiranog filma u Annecyju u lipnju predstavljamo šest crtanih filmova. Naši posteri su izrazito didaktički, naše igrice prilagođene dje-ci, uključujući i djecu s posebnim potre-bama, a ima i složenijih, čak i za odrasle. Ludički karakter postera obrazuje za ži-vot – bonton u knjižnici, bonton na In-ternetu – a nudi i zanimljive povijesne teme. Prilagođavamo se vremenu i kom-pjutorskoj tehnologiji poštujući tradici-ju. I to je bilo važno. Analiziran je kon-cept, sadržaj, prijelom, grafička oprema, uključila se i Agencija za odgoj i obra-zovanje Ministarstva znanosti, obrazo-vanja i športa, pregledali su nas od gla-ve do pete.

I susreti s djecom su važni?- Odlazak čitateljima također je dio

ovog standarda, ali i njihov dolazak k nama, obnavlja se dvorana za više od

200 posjetitelja, “Školska knjiga” dugo ugošćuje škole. S nekima se srećemo i u svijetu. Moliški Hrvati su lijepo primili “Modru lastu”, razumjeli smo se odlič-no, no čini mi se da bi voljeli učiti mo-derni hrvatski, njihov je arhaičan. Lakše čitaju “Smib” nego “Modru lastu”. Na sve te susrete dođu roditelji, djedovi, bake, uvijek je to fešta, naši listovi pojačaju do-jam, nastavnicima smo najveća potpora. Ja sam i pisac za djecu, pozivam djecu da mi budu suradnici u mom “pričokazu”. Neki put su to posve mali doprinosi, ne-kad tek nešto pridržavaju, nekad izrađuju lutkice, maske, nekad crtaju. Njima je to čast i doživljaj. Na kraju pjevamo, sve uz domaću riječ. To nije nešto režirano, ili iznuđeno, to je nešto življeno, sretan je onaj tko može u tome sudjelovati. Poštu-jemo tradiciju, ali nismo konzervativne. Sadržaj je važan, čitatelj najvažniji.

Pomišljate li i na elektroničko online izdanje?

- Nismo baš sigurni da je to dobro za pismenost, djeca sve manje pišu. Za-sad se koristimo internetskom stranicom “Školske knjige” za najavu novog broja i to naslovnicom, ali favoriziramo ruko-pis, pisanu riječ.

“Smib” je nastao na tradiciji “Smi-lja”, najdugovječnijega hrvatskog časo-pisa (1873. - 1945.) i “Bosiljka” (1864. - 1868.), našega prvoga dječjeg časopisa. “Modra lasta” je utemeljena u zagrebač-koj školi Trnjanska kao list koji stvara-ju djeca za djecu. Zaslužna je za prodor stripa u nastavu prije 40 godina – Mau-rović, Neugebauer, Beker njezini su su-radnici – serijali “Lastan” i “Genije” Ivice Bednjanca obilježili su naraštaje osnov-noškolaca. I danas uporno objavljuju is-ključivo domaći strip. Pokrovitelj je lite-rarnih dječjih smotra u Žminju, Zlataru i Cerniku za čakavsko, kajkavsko i što-kavsko narječje. Suradnici su im pozna-ti pjesnici i pisci, priznati znanstvenici i umjetnici bili su čitatelji, klasici dječje književnosti, Zvonimir Balog i niz dru-gih kao urednici gradili su uređivački koncept od kojeg se ni danas ne odstu-pa. “Smib” i “Modra lasta” dio su sretni-jeg odrastanja, vizualni znak “Izvorno hrvatsko” jamči da ste kupili proizvod posebne vrijednosti, vrh svjetske ponu-de u svojoj klasi, neponovljivih i jedin-stvenih osobina. Zasad ih je stotinjak, od penkale do imotske torte, nema prvog ili drugog mjesta, otpadate ako kriterijima ne možete udovoljiti. ■

Snježana Marić i Željka Horvat Vukelja - urednice Smiba i Modre laste

vatske klubove izvan domovine od samih početaka. Predstavnik HMI-ja i povjere-nik Nenad Zakarija predao je prigodne darove u ime Matice. Spomenimo da je svečanosti nazočila i voditeljica područ-nog ureda HMI-ja u Splitu Branka Be-zić-Filipović, čija je knjiga o nogomet-nim klubovima u iseljeništvu bila jedan od darova u vrećici HMI-ja. Nazočnima su se obratili legendarni Ante Pavlović, savjetnik HNS-a i duša okupljanja izvan-domovinskih Hrvata u sklopu nogo-meta, predsjednik Povjerenstva HNS-a Pero Šarić i dužnosnik Nogometnog saveza Dalmacije Ante Plazibat, koji je odlično obavio organizacijski dio posla. U zaključku, može se reći da je ovo bio zaista ne samo kvalitetan nego i učin-kovit turnir, kako u športskome tako i u društvenome smislu. Pogotovo su bili pozdravljeni dolasci reprezentacija iz Makedonije, Rumunjske, Crne Gore i Slovačke, gdje su ti napori u začetku, a po optimizmu i raspoloženju gostiju može se reći da je okupljanje bilo pun pogodak i u očuvanju nacionalne svije-sti i ponosa. ■

SPLIT: 2. EUROPSKO PRVENSTVO NOGOMETNIH REPREZENTACIJA HRVATSKIH NACIONALNIH MANJINA

Fešta hrvatskog zajedništva u sklopu nogometa

Ovo je bio ne samo kvalitetan nego i učinkovit turnir, kako u športskome tako i u društvenome smislu, a po optimizmu i raspoloženju gostiju može se reći da je okupljanje bilo pun pogodak i u

očuvanju nacionalne svijesti i ponosa

Napisao: Nenad Zakarija

Podjelom priznanja kako po-bjednicima tako i svim su-dionicima 2. europskog prvenstva nogometnih re-prezentacija, u nedjelju 21.

lipnja na svečanosti u splitskom hote-lu “Zagreb” okončano je ovo natjecanje koje je okupilo osam reprezentacija hr-vatskih nacionalnih manjina i to iz Crne Gore, Gradišća (Austrija), Mađarske, Ma-kedonije, Rumunjske, Slovačke, Sloveni-je i Vojvodine (Srbija). Nakon dva dana uzbudljivih razigravanja, ponekad ome-tanih jakom kišom, u finalu su se sastale reprezentacije Slovenije i gradišćanskih Hrvata. S obzirom na to da je utakmica u regularnom vremenu završila rezulta-tom 0 : 0, prešlo se na izvođenje jedanae-steraca u čemu su Hrvati iz Slovenije bili s(p)retnije ruke odnosno noge i odnijeli pobjednički pehar. Treće mjesto je zau-zela momčad Vojvodine koja je u pret-hodnoj utakmici svladala Slovačku s 2 : 0, a ona se morala zadovoljiti četvrtim ali vrlo vrijednim mjestom. Prikazan je iznimno kvalitetan i borben nogomet unatoč povremenoj čak i jakoj kiši, na nekoliko terena u okolici Splita, polu-finale i finale na pomoćnome terenu u Dugopolju, općini koja se naglo razvi-


ja i koja je izgradila prekrasan novi sta-dion kojim bi se mogli podičiti i mnogi gradovi. Posebno je oduševila kvaliteta nekoliko “novih” reprezentacija poput Slovačke, Crne Gore, Rumunjske i Ma-kedonije. Sudili su profesionalni suci HNS-a, i što je možda najvažnije turnir je uglavnom prošao u fer igri i prijatelj-skom natjecanju.

Tajnik HNS-a Zorislav Srebrić od-mah nakon finalne utakmice pozdravio je nazočne i uručio pobjednički pehar kako bi se slavlje nastavilo zajedničkim ručkom u hotelu u kojem su uručena ostala priznanja svim sudionicima. HMI je bio suorganizator ovog natjecanja, a inače je član Povjerenstva HNS-a za hr-

ENG The 2nd European football (soccer) championships for Croatian communities abroad were held in Split. The event pooled teams from Croatian minority groups from Montenegro, Austria’s Gradišće (Burgenland) region, Hungary, Macedonia, Romania, Slovakia, Slovenia and Vojvodina in Serbia. The Croats of Slovenia won the event.

Finale: Gradišćanski Hrvati i Hrvati iz Slovenije

Dodjela priznanja

Pobjednički pehar

Obje festivalske večeri završavale su zaba-vom na kojoj su bili mnogobrojni mješta-ni željni lijepe glazbe i dobroga društva. Domaćini su bili iznimno gostoljubivi pa su osim programa Festivala uprili-čili i posjet starome gradu Devinu koji datira iz 9. stoljeća, kraj kojega se rije-ka Morava ulijeva u rijeku Dunav i koji svjedoči o burnim povijesnim događa-jima koji su se na tim prostorima doga-đali tijekom mnogih stoljeća. Imali smo sreću da smo to mogli vidjeti jer do 1989. godine to ne bi bilo moguće jer se tu na-lazila ‘željezna zavjesa’ koja je razdvaja-la komunistički blok zemalja od zapada, bila je to granica koja je bolno razdva-jala Hrvate naseljene u tom području. Na Festivalu su bili nazočni predstavnici javnog, kulturnog i znanstvenog života hrvatskih zajednica u Slovačkoj i Češ-koj, hrvatski veleposlanici iz Bratisla-ve Tomislav Car i iz Praga Frane Krnić te Marija Hećimović iz Hrvatske mati-ce iseljenika. ■

Ovogodišnji festival posvećen moravskim Hrvatima

Dobar suživot slovačkih Hrvata s većinskim stanovništvom bio je očit, kako na primanju kod gradonačelnika Vladimira Mraza tako i u svim događajima tijekom festivalskog vikenda

Napisala: Marija Hećimović

Snimio: Darko Plahtan

U organizaciji Hrvatskoga kulturnog saveza u Slo-vačkoj i Mjesnog vijeća u Devinskome Novom Selu održan je 20. i 21. lipnja

21. festival hrvatske kulture. Vrlo bogati program započeo je otvorenjem izložbe Hrvati na južnoj Moravi u Muzeju kul-ture Hrvata u Devinskome Novom Selu. Ovogodišnji festival bio je usmjeren na predstavljanje ove male hrvatske zajed-nice u Južnoj Moravskoj kojoj neumolji-va sudbina nakon II. svjetskoga rata nije dala njihovim pripadnicima da ostanu u svojim selima Jevišovki, Novoj Preravi, Drinovcu i dr. Izložba predstavlja i dio novije suradnje između Hrvata u Češ-koj Republici i Hrvata u Slovačkoj. Svoj doprinos ovoj izložbi dao je i Regional-ni muzej iz Mikulova.

U bogatome kulturnom programu nastupile su amaterske skupine gradi-šćanskih Hrvata iz Austrije “Kolo sla-vuj”, iz Mađarske tamburaši i klapa iz Koljnofa, iz Slovačke kulturne skupine iz Hrvatskog Jandrofa, Čunova i Hr-vatskog Groba i na kraju iz Devinskoga Novog Sela - Rosica, najstariji pjevač-

ko-instrumentalni ansambl i najmlađa skupina Grabarčieta, zatim gosti iz Hr-vatske iz istarskoga gradića Roč te an-sambl Palava iz Češke.

Dobro vrijeme drugoga dana Festi-vala omogućio je folklornim i pjevačkim grupama kao i tamburašima da u povor-ci selom pokažu ljepotu svojih narodnih nošnji, svoje pjesme te instrumentalne izvedbe. Osobitu pozornost izazvale su dječje skupine koje svojom brojnošću daju nadu u budućnost ovakvih manife-stacija. Mještani sela su iznijeli pred svo-je kuće stolove na kojima su se nalazili kolači i vino kojim su častili sudionike povorke. Dobar suživot slovačkih Hrva-ta s većinskim stanovništvom bio je očit, kako na primanju kod gradonačelnika Vladimira Mraza tako i u svim događa-jima tijekom festivalskog vikenda.

U prepunoj mjesnoj crkvi Sveto-ga Duha koju su podigli Hrvati 1580. godine, propovijed je održao hrvat-ski svećenik vlč. Ferdinand Takač.

SLOVAČKA: 21. FESTIVAL HRVATSKE KULTURE


ENG The 21st Festival of Croatian Culture was held in Devinsko Novo Selo on June 20 and 21. The event was organised by the Croatian Cultural Federation of Slovakia and the local council. The lavish program kicked off with the opening of an exhibition on the Croatians in Southern Moravia at the Museum of Croatian Culture in Devinsko Novo Selo.

Mladi iz Devinskog Novog Sela predvode povorku

Župna crkva u Devinskom Novom

Selu nedaleko od Bratislave

na Zapad. “Preko tajnih kanala, uz vrlo visoku nadoknadu, moj otac je uspio nabaviti iskaznice grada Trsta s našim fotografijama, i tako smo preko Rijeke dospjeli u Trst. Ondje smo boravili oko godinu dana. Tata je privremeno radio kao urar i tako smo uspijevali preživjeti.” Uz pomoć međunarodne organizacije za izbjeglice IRO Puchesi traže mogućnost da se isele iz Europe. Josip kaže kako je u tom pogledu Argentina tada bila naj-naklonjenija Hrvatima. “Za nas Hrvate najjednostavnije je bilo doći do argen-tinske vize. U argentinskom konzulatu u Rimu dobili smo useljeničku dozvolu i preko njemačke luke Bremerhaven ot-plovili smo za Buenos Aires.”

VJEROVALI U SKORI POVRATAKI tako je ta nekoć ugledna i imućna vu-kovarska obitelj 1948. započela od nule novi život na drugom kraju zemaljske kugle. Tada 18-godišnji Josip kao po-moćni građevinski radnik pridonosi kuć-

ARGENTINSKI HRVAT JOSIP PUCHES USPJEŠAN POSLOVNI ČOVJEK I ISTAKNUTI ISELJENIK

“Čekam da nam vrate kuću u Vukovaru”

Posebno je ponosan na djelovanje u Pjevačkom zboru Jadran koji vodi kao dirigent u razdoblju od 1985. do 1989. te u Hrvatsko-argentinskome kulturnom klubu čije je predsjednik bio od 1997. do

2003.

Napisao: Hrvoje Salopek

Kad vam netko uruči posjet-nicu na kojoj piše José Pu-ches, Buenos Aires, zacijelo je posljednje što ćete po-misliti da je ta osoba Hr-

vat. Međutim, gospodin José, kojeg ćemo u ovom članku predstaviti, zove se za-pravo Josip, istaknuti je član hrvatske zajednice Buenos Airesa, situirani inže-njer, poduzetnik i dugogodišnji aktivist hrvatskih udruga u glavnome gradu Ar-gentine. I unatoč svojim zrelim godina-ma života (79), gospodin Puches pun je životnog i radnog elana. Ni iz čega se ne može naslutiti da se taj poliglot i bizni-smen u mladosti probijao kroz život kao siromašan emigrant, radeći teške građe-vinske poslove.

Rođen je 1930. kao prvo dijete ugled-ne vukovarske obitelji koja je imala po-znatu urarsku i zlatarsku radnju u samo-me središtu grada na Dunavu. Puchesi


su podrijetlom iz Gradišća odakle se Josipov djed sredinom 19. stoljeća do-selio u Vukovar.

Josipov otac, istaknuti Vukovarac i je-dan od prvaka HSS-a u gradu, uspijeva u teškim godinama Drugoga svjetskog rata voditi posao i brinuti se o svojoj četve-ročlanoj obitelji. Međutim, kad se 1944. Vukovaru približila Sovjetska armija, donosi odluku da se obitelj zbog sigur-nosnih razloga privremeno skloni kod rodbine u Zagreb. “Odlazak iz Vukova-ra svi smo smatrali privremenim kora-kom. Nitko tada nije ni sanjao da će to biti zadnji put kako su moji roditelji vi-djeli svoj rodni grad”, kaže Puches i do-daje kako njegov otac nije bio politički istaknut tijekom rata. “Kad su partizani ušli u Vukovar, ubijeno je 140 nedužnih uglednih Hrvata. Da se nije sklonio u Za-greb, i moj otac bi zasigurno bio među njima.” Obitelj Puches, kojoj je sva imo-vina u Vukovaru konfiscirana, ostaje u Zagrebu i čeka prigodu da prebjegne

Josip Puches sa suprugom - izlazak nakon vjenčanja sina Ive

Josip i sin Ivo u uredu svoje tvrtke Metalpack


ENG Prominent Argentinean Croatian Josip Puches has lived in Buenos Aires since 1948. He is a well-situated engineer, businessman and a long time activist among the Croatian associations in the Argentinean capital.

nom proračunu svojih roditelja. “Nešto kasnije otac je uspio unajmiti mali pro-stor, zapravo dio jedne radnje u četvr-ti Saavedra, gdje smo on i ja obavljali urarske popravke. Stanovali smo u da-nas nezamislivim, skučenim i skromnim uvjetima”, priča Puches te dodaje kako se nakon rata u Argentinu doselila ve-lika hrvatska kolonija. “Bila je to vrlo živa i aktivna zajednica koja je u svojim redovima imala bezbroj stručnih i spo-sobnih ljudi. Tadašnji argentinski pred-sjednik Peron jednom prilikom je ista-knuo da je Argentina dobila nevjerojatno bogatstvo takvom useljeničkom koloni-jom koju je činila čak trećina akademski obrazovanih ljudi!”

Puches naglašava da je tada među Hrvatima vladala ni na čemu temeljena misao da će se uskoro vratiti u Hrvatsku.

To je bio i razlog zašto su mnogi mla-di Hrvati, a među njima je bio i on, od-gađali svoje visokoškolsko obrazovanje, nadajući se romantičarski da će uskoro moći studirati u ‘slobodnoj Hrvatskoj’. Tako tek 1955. u večernjoj školi stječe maturu, a 1959. upisuje studij građevi-narstva. Iste godine ženi se Jasnom Hra-nilović, hrvatskom doseljenicom rodom iz Požege. “Upoznali smo se u pjevačkom društvu Jadran, u Hrvatskom domu, koji je 50-ih godina bio za nas mlade Hrva-te glavno okupljalište. Tamo su djelo-vali, osim Jadrana, i Društvo uzajamne pomoći, Hrvatski Caritas, Hrvatski do-mobran, kazališna grupa…”

Tijekom studiranja Josip radi u gra-đevinskoj tvrtki hrvatskog poduzetnika Despota i tako uzdržava obitelj koja se povećava - 1960. rodila se kći Dunja, ‘62. sin Miro, ‘69. Ivo i ‘71. Marina. “Godine 1967. konačno sam diplomirao. Ubrzo sam dobio zanimljivu poslovnu ponu-du njemačke tvrtke Krupp, koju sam i prihvatio, te započeo raditi kao inže-njer prodaje i voditelj predstavništva te svjetske kompanije za proizvodnju čelika. Radeći za Krupp imao sam niz vrlo vrijednih poslovnih uspjeha. Go-dine 1981. osamostalio sam se i osno-vao svoju tvrtku Metalpack, koja zastu-pa niz europskih tvrtki među kojima je i hrvatski Dalekovod.”

Od početka 70-ih Puchesi stanuju u vlastitoj kući koja se nalazi u četvrti Flo-rida gdje svoje domove imaju mnogi Hr-vati Buenos Airesa. “U obitelji se uvijek

govorilo hrvatski. Tako sva moja djeca dobro govore hrvatski.”

Uz zavidnu poslovnu karijeru Josip je od mladih dana aktivan u hrvatskim udrugama Buneos Airesa. Posebno je po-nosan na djelovanje u Pjevačkom zboru Jadran koji vodi kao dirigent u razdoblju od 1984. do 1988. te u Hrvatsko-argen-tinskom kulturnom klubu čije je pred-sjednik bio od 1997. do 2003. “Klub je u svojim prostorijama u četvrti Belgrano organizirao vrlo zanimljiva predavanja, poglavito o temama iz hrvatske politi-ke i povijesti, ali i svih drugih znanstve-nih područja. Pripremali smo i zabave, druženja i slično.”

UNUK DIEGO ŽELI STUDIRATI U HRVATSKOJOd 1990. Josip često dolazi u Hrvatsku. Čeka na povrat obiteljske kuće u Vuko-varu koju je nakon rata konfiscirala ko-munistička vlast, a 1991. porušila srpska vojska. Sretan je otac četvero djece i djed devetero unučadi koji su ponosni na svo-je hrvatsko podrijetlo. Sin Ivo preuzeo je od oca vođenje Metalpacka, a u slobod-no vrijeme aktivan je voditelj hrvatske klape ‘BA’. Sin Miro je visoko pozicioni-rani menadžer u velikome aluminijskom koncernu. “Zanimljivo je da unuk Die-go, čiji je otac pravi Argentinac, najviše pokazuje ljubavi prema Hrvatskoj. Bo-ravio je ovdje prošle godine i vratio se oduševljen. Sljedeće godine namjerava ponovno doći i u Hrvatskoj pohađati postdiplomski studij…” ■

Djeca – Dunja, Ivo, Marina i Miro 2005. Buenos Aires 1987- 40-a godišnjica Zbora JADRAN

objavljenom na hrvatskom jeziku u Cara-casu, 1986.), može se najpouzdanije reći o prvome neposrednom dodiru Venezu-ele i Hrvata. Riječ je o zapisu koji je svo-jeručno zabilježio u svome pomno vo-đenom dnevniku general Francisco de Miranda (1756. - 1816.), preteča nezavi-snosti hispanoameričkih zemalja i jedna od najslavnijih osoba u vrijeme stvara-nja venezuelske nacije. Još kao trideseto-godišnjak on je pohodio neke europske zemlje. U sklopu tog putovanja boravio je u Dubrovniku. Ondje je imao priliku vidjeti jedan uzoran republikanski oblik vladavine kakav nije mogao vidjeti u mnogim velikim europskim državama toga vremena. Kao gorljivi sljedbenik francuskih enciklopedista, Miranda je maštao o slobodnoj i neovisnoj Latin-skoj Americi, kao što je i njegov hrvatski suvremenik i istomišljenik Toma Bosi-ljević (1756. - 1806.) od Dubrovnika že-lio stvoriti veliku Ilirsku (Hrvatsku) Re-publiku. Miranda se s njim htio susresti, ali ga na žalost nije zatekao u Dubrov-niku. Srdačno ga je primio Tomin otac Jakov i predstavnici dubrovačke vlastele Rojnića, Sorkočevića, Gučetića, Rastića, Đurđevića, Matalića i drugih. Pouzdano se drži da je Mirandu njegov boravak u Dubrovniku definitivno opredijelio za republikanstvo.

Bilo je to, podsjetimo se, 1785. godi-ne koju Hrvati u Venezueli drže kao prvi neposredni i pismeno zajamčeni dodir između Južne Amerike i Hrvatske. Da-kle, ove veze između Latinske Ameri-ke i Hrvata dogodile su se puno ranije nego što su se, prema Holjevcu, pojavili Hvarani Buratovići u Argentini, od ko-jih je jedan bio građevinski poduzetnik i akordant javnih radova između 1860. i 1865. godine. ■

PRVI ZAJAMČENI VENEZUELSKOHRVATSKI DODIR

Dubrovačka Republika kao uzor

General Francisco de Miranda (1756. - 1816.), preteča nezavisnosti hispanoameričkih zemalja i jedna od najslavnijih osoba u vrijeme stvaranja venezuelske nacije boravio je još kao

tridesetogodišnjak u Dubrovniku

Napisao: Ante Laušić

Sva nastojanja naših i stranih istraživača u traženju odgovo-ra na pitanje kada je došlo do prvih neposrednih, u izvorima potvrđenih, hrvatsko–venezu-

elskih dodira, nisu dali jamačne potvr-de sve do potkraj 20. stoljeća. Doduše, u svim dotadašnjim istraživanjima ima mnoštvo podataka koji upućuju na mo-gućnost da je to moglo biti i znatno ra-nije od sedamdesetih godina 18. stolje-ća, ali ne i potvrđenu vjerodostojnost s čvrstim dokazima. Stoga je Mirko San-čević u pravu kad kaže: “Kad bi priče o prisutnosti Hrvata kao mornara u brod-skim momčadima otkrivača novoga kon-tinenta bile istinite, onda bi prvi kontak-ti između Venezuele i Hrvata datirale od samog otkrića, jer su tada stupili na tlo Venezuele Kristofor Kolumbo (1489.), te Alfonso de Ojeda i Amerigo Vespu-cci (1499.).” Isto tako, lišeni smo čvrstih dokaza da su Hrvati dotaknuli obale Venezuele kada je 1510. godine jedna


dubrovačka ekspedicija (o kojoj posto-je sačuvana izvješća) otplovila za Južnu Ameriku da tamo osigura smještaj izbje-glicama koje su se pred Turcima sklonile na tlo Dubrovačke Republike.

Tek 1922. godine, zahvaljujući pro-nađenom dokumentu u pismohrani en-gleske obitelji Gloucestershire (prvi put

ENG The first confirmed Venezuelan-Croatian contact occurred in the year 1785 when General Francisco de Miranda (1756-1816), a pioneer of Hispanic American national independence move-ments and one of the most famed persons during the creation of the Venezuelan nation, was in Dubrovnik, where he studied the republican system in the Republic of Dubrovnik.

pome iseljeničkom skupu gotovo svi su istaknuli važnost ovakvih okupljanja i razloge iseljavanja tijekom prošlosti te potrebu za još boljom suradnjom na-roda domovinske i iseljene Hrvatske, te povratka u ovaj lijepi gorski kraj.

U ime HBZ-a i predsjednika Ber-narda Luketicha prisutne je pozdravio Franjo Bertović te istaknuo veliko odu-ševljenje jer se nalazi u rodnome mje-stu prvog predsjednika Zajednice Ivana Ljubića koji je prije 115 godina stao na čelo ove iseljeničke organizacije koja još i danas vjerno predvodi iseljenički puk i njegove potomke. Župan Ivan Vučić i predsjednik odsjeka 2001 “Frankopan” iz Ogulina podsjetio je na važnost pri-padnosti ovoj velikoj i snažnoj udruzi iseljenika u svijetu te pozvao prisutne da se učlane u tu jedinstvenu iseljenič-ku organizaciju. ■

Napisao i snimio: Franjo Bertović

U nedjelju, 28. lipnja odr-žan je prvi Susret iselje-nika općine Bosiljeva s raznovrsnim sadržajima: svetom misom u crkvi sv.

Mavra Opata, a uz pratnju pjevačkoga cr-kvenog zbora iz Stenjevca, blagoslovom i otvorenjem adaptiranoga župnog ureda i “Ulice iseljenika Bosiljeva”. Zatim je u Lovačkom domu “Družac” priređen kul-turno-umjetnički program u kojem su sudjelovali KUD “Frankopan” te Tambu-raški sastav “Lotos” iz Bosiljeva, a za za-bavu i razonodu svirali su “Najbolji hr-vatski tamburaši”.

Na susret iseljenika općine Bosilje-vo doputovalo je Hrvatsko-kanadsko društvo Bosiljevo iz Toronta, na čelu s predsjednikom Stjepanom Jarnevićem, predstavnici Tamburaškog zbora “Hr-vatsko srce” iz Hamiltona, izaslanstva Društva Ogulin odsjeka 530 HBZ-a iz St. Thomasa (Ontario) i Društva Fran-kopan odsjeka 2001 HBZ-a iz Ogulina, iseljenici iz Australije, Novog Zelanda i europskih zemalja, voditeljica podruž-nice HMI-ja iz Rijeke Vanja Pavlovec, bivši konzul RH iz Mississauge (Kana-da) Mario Livaja, dogradonačelnik grada Ogulina Tone Radočaj, zastupnici Karlo-vačke županije na čelu sa županom Iva-nom Vučićem. Glavnu upravu i članstvo HBZ-a zastupao je predsjednik Glavne porote Franjo Bertović.

Poslije sv. mise i blagoslova novou-ređenih prostorija župnog ureda, doma-ćini i gosti uputili su se na glavnu uli-cu Bosiljeva, koja je nakon preuređenja imenovana - Ulicom iseljenika Bosilje-va. Riječi dobrodošlice uputio je nazoč-nima zamjenik gradonačelnika Robert Biturajac i objasnio općinsku odluku o imenovanju ulice, a riječi zahvale i pri-znanja uputio je Stjepan Jarnjević. Plo-

ču s natpisom su otkrili: u ime HBZ-a u Americi Franjo Bertović, u ime Op-ćinskog vijeća Bosiljeva dopredsjednik Slavo Barčić, u ime Društva Bosiljeva iz Kanade dopredsjednik Josip Blažić i predsjednik Stjepan Jarnjević. Nasta-vak susreta i druženja nastavljeno je u Lovačkom domu “Družac”. Izveden je kulturno-umjetnički program, a zatim su se prigodnim govorima nazočnima obratili načelnik Josip Korenčić i pred-sjednik Općinskog vijeća Bosiljeva Sla-vo Marković.

Oni su istaknuli važnost suradnje i poveznicu domovinske i iseljene Hrvat-ske te zadovoljstvo da se ovako veliki su-sret iseljenika održava u njihovoj općini. Od gostiju skupu su se obratili Stjepan Jarnjević, Mario Livaja, Vanja Pavlovec, Franjo Bertović i Ivan Vučić. Čestitaju-ći domaćinima i gostima na ovome lije-

PRVI SUSRET ISELJENIKA BOSILJEVA


ENG Sunday 28 June saw the 1st Meeting of Emigrants from the municipality of Bosiljevo. Present at this diverse event were, along with the members of the Croatian-Canadian Bosiljevo Socie-ty out of Toronto, many from the emigrant communities in Canada, Australia, New Zealand and European countries.

Glavna ulica posvećena iseljenicima

Na susret su doputovali uz članove i Hrvatsko-kanadsko društvo Bosiljevo iz Toronta i mnogobrojni iseljenici iz Kanade, Australije, Novog Zelanda i europskih zemalja

Predaja darova iseljenika i predstavnika Općine Bosiljevo

ja graniči s pet županija. Na jugoistoku je Virovitičko-podravska, na jugu Bjelo-varsko-bilogorska i Zagrebačka županija, na zapadu Varaždinska i na sjeveru Me-đimurska županija.

KRIŽEVCI NAJSTARIJE NASELJES površinom od 1.734 km četvorna Ko-privničko-križevačka županija je na 17. mjestu među hrvatskim županijama i zauzima tri posto površine Hrvatske. Prema zadnjem popisu iz 2001. godine ova županija imala je 124.467 stanov-nika ili 2,8 posto hrvatskog stanovniš-

HRVATSKE ŽUPANIJE: KOPRIVNIČKOKRIŽEVAČKA

Od Kalnika do Drave Najznačajniji gospodarski čimbenik cijele županije i tog dijela Hrvatske je Koprivnica. Jedan od

najvećih hrvatskih brandova je prehrambena industrija Podravka, tu je i farmaceutska industrija Belupo, drvna i industrija papira itd.

Piše: Zvonko Ranogajec

Koprivničko-križevačka žu-panija, šesta po redu pre-ma službenom redoslijedu hrvatskih županija, smje-štena je u sjevernom dijelu

zemlje i prema dimenzijama spada među manje hrvatske županije. Naziv župani-je dobiven je od dvaju glavnih gradskih središta Koprivnice i Križevaca, te je time uz Šibensko-kninsku županiju specifična po tvorbi naziva. Reljefno gledajući, Ko-privničko-križevačka županija nizinskog je karaktera i spada u panonski dio Hr-vatske. Središnjim dijelom županije pru-


žaju se sjeverozapadni obronci Bilogo-re i sjeveroistočni obronci Kalnika koji razdvajaju podravski i kalničko-prigor-ski dio županije. Kalnik je sa 643m n.v. najviši vrh županije dok na Bilogori do-minira Rajčevica sa 309 m n.v. Križevci su na 142, Koprivnica na 140, a Đurđe-vac na 118 m n.v. Osim podravskog di-jela na desnoj obali Drave, ova županija zauzima i značajni dio na lijevoj obali odnosno Prekodravlje između Drave i mađarske granice (općina Gola). Osim s Republikom Mađarskom na sjeveroi-stoku, Koprivničko-križevačka župani-

Križevci panorama

Drava kod Đurđevca


ENG Koprivnica-Križevci County, situated in northern Croatia, is the sixth county by the official numbering, and is by size one of the smaller counties in Croatia. The county draws its name from its two major cities, Koprivnica and Križevci.

tva te po brojnosti stanovnika zauzima 15. mjesto. Najveći broj stanovnika ova županija bilježi 1910. godine kada ih je imala142.000, nakon čega dolazi do bla-ge depopulacije. Pozitivne demografske tendencije bilježi zadnje popisno razdo-blje između 1991. i 2001. godine kada broj stanovnika blago raste. Istovreme-no se događaju i procesi deruralizacije i urbanizacije. Gradskog stanovništva u ovoj županiji ima više od 35 posto dok je poljoprivrednog stanovništva čak 17,5 posto, te su po tome u vrhu Hrvatske, od-mah nakon susjedne Bjelovarsko-bilo-gorske županije. Time je razvidna i gos-podarska struktura županije u kojoj u znatnoj mjeri dominira poljoprivredna proizvodnja. S gustoćom naseljenosti od 72 stanovnika po četvornom kilometru

Tri grada i 21 općinaKoprivničko-križevačka županija ima tri grada: Koprivnicu s 24.808 stanovnika prema popisu iz 2001. godine, Križevce s 11.541 stanovnikom i Đurđevac sa 6.616 stanovnika, te 21 općinu: Drnje, Đelekovec, Ferdinandovac, Gola, Hlebine, Kali-novac, Kalnik, Kloštar Podravski, Koprivnički Bregi, Legrad, Molve, Novigrad Po-dravski, Novo Virje, Peteranec, Podravske Sesvete, Rasinja, Sokolovac, Sveti Ivan Žabno, Sveti Petar Orehovec i Virje.

Koprivničko-križevačka županija je 12. među hrvatskim županijama.

Najstarije naselje županije su Križev-ci koji 1252. godine dobivaju status slo-bodnoga kraljevskoga grada. U Križevci-ma je boravio ban, održavali su se sabori od kojih je najpoznatiji onaj iz 27. veljače 1397. poznat po nazivu Krvavi križevač-ki sabor na kome su se sukobili prista-lice kralja Žigmunda Luksemburškog i bana Stjepana II. Lackovića. Veliku ulo-gu Križevci su imali u obrani od Turaka te su bili kapetanija u sastavu Slavonske vojne krajine. Križevci su postali središte moderne županije 1759. godine i ostali su sve do 1886. godine kada su pripojeni novoj Bjelovarsko-križevačkoj županiji. Končano, 1993. je osnovana Koprivnič-ko-križevačka županija na tradiciji sta-re Križevačke županije. Gradnjom želje-znice razvija se trgovina, obrt i industrija od kojih je najznačajnija prerada mesa, ratarskih proizvoda i vinogradarstvo. U Križevcima se nalazi sjedište Križevačke eparhije Grkokatoličke crkve.

KOPRIVNICA INDUSTRIJSKO SREDIŠTENajznačajniji gospodarski čimbenik ci-jele županije i tog dijela Hrvatske je Ko-privnica. Nakon što su u drugoj polo-vici izgrađene željezničke prometnice,

Koprivnica do tada razvijen obrt preta-če u snažnu industriju s velikih brojem zaposlenih. Jedan od najvećih hrvatskih brandova je prehrambena industrija Po-dravka, zatim farmaceutska industrija Belupo kao i drvna i industrija papira Bilokalnik te kožna i metalna industri-ja i građevinskog materijala. Gospodar-ska snaga Koprivnice vidljiva je i po Po-dravskoj banci. Đurđevac je poznat po turističko-povijesnoj manifestaciji Pico-kijadi, kao i jedinoj hrvatskoj “pustinji” Đurđevačkim pijescima koja je geograf-sko-botanički rezervat. U Đurđevcu se nalazi sjedište proizvodnje nafte i plina. Najveće nalazište plina je u Molvama te Kalinovcu, Starom Gradcu i Goli Dubo-koj, a važna su i manja polja Ferdinan-dovac, Gola, Hampovica - Čepelovac i Pepelana. Svi oni proizvode 70% plina izvađenog u Republici Hrvatskoj.

Prekodravlje i Podravina područja su intenzivne poljoprivredne proizvod-nje, povrtlarstva, proizvodnje hmelja, stočarstva i vinogradarstva. Županija je značajna i po mnogobrojnim turistič-kim znamenitostima, od Hlebine i ga-lerije, svjetski poznatog naselja po na-ivnoj umjetnosti, Galerije Lacković u Ferdinandovcu pa do Kalnika sa svo-jom poučnom stazom i planinarskim potencijalima. ■

Stari grad Kalnik

Pogled s Kalnika

Koprivnica park

Đurđevac – legenda o picokima


IZLOŽBA O MOLIŠKIM HRVATIMASPLIT - U Gradskoj knjižnici Marka Maru-lića sredinom lipnja održan je Tjedan ta-lijanske kulture. Manifestaciju je otvorio talijanski konzul Augusto Vaccaro, a zapo-čela je predstavljanjem knjige “Hrvatsko-talijanski jezični dodiri u Dalmaciji” prof. dr. sc. Ljerke Šimunković i otvorenjem izložbe fotografija iz Molisea pod naslovom “Drev-

ni kamen moliških Hrvata” te izložbom starih dopisnica s motivima talijanskih gradova iz privatne zbirke obitelji Bezić Filipović. Ugođaj je upotpunio koncert mandolinskog društva “Sanctus Domnio”. U sklopu tjedna predstavljene su još dvije knjige, tiskane dvojezično na hrvatskome i talijanskome jeziku. Jedna je “Quelle donne/Te žene” Giuseppea Cerrutija, a druga je “Ići dalje/Andare oltre” Kasje Gruice Kurtović.

KLAPA FILIPA DEVIĆA NA TURNEJI U MAKEDONIJIMAKEDONIJA - Već skoro 10 godina HMI-jeva podružnica Split u suradnji s Makedonsko-hrvatskim društvom “Marko Marulić” iz Bitole, a odnedavno i s tamošnjim počasnim konzulatom RH, organizira kulturni program za Hrvate i njihove prijatelje u povodu Dana dr-žavnosti naše domovine. Ove godine se uz Dan državnosti slavila i 15. obljet-nica društva “Marko Marulić”, a tim po-vodom nastupila je muška klapa “Filip Dević”. Klapa je pjevala pred mnogo-brojnom publikom u Narodnom ka-zalištu u Bitoli u nazočnosti ministara, konzularnog zbora, članice Parlamenta i hrvatskoga veleposlanika u Skoplju, Ive Kujundžića, te organizatora cijele manifestacije, počasnog konzula RH u Makedoniji, Splićanina Branka Mare-tića. Idući koncert u organizaciji Ivana Bradića održan je u Skoplju, sljedećeg dana. Na putu za Makedoniju, klapa je nastupila i u Kotoru, čime je uveličala godišnju skupštinu Hrvatskoga gra-đanskog društva Crne Gore.

TRI PRIZNANJA LJUTOVČANIMA U BUDIMPEŠTIMAĐARSKA - Dva prva i jedno drugo osvojeno mjesto rezultati su gostova-nja Hrvatskoga kulturno-umjetničkog društva “Ljutovo” iz Ljutova nedaleko od Subotice, u Budimpešti. Udruga je gostovala na Mađarskome državnom fe-stivalu gastronomije i narodnih običaja pod nazivom “Bijeli stol”, na poziv ma-đarskog Ministarstva poljoprivrede. Ljutovčani su gostovali s koreografijom “Bunjevački svatovi”, koju je prosudbeno povjerenstvo proglasilo najuspješ-nijom, među ukupno pet predstava koje su prikazale udruge iz Vojvodine. Dopredsjednik HKUD-a “Ljutovo” Antun Bajić govori podrobnije o natjecanju: “Zlatno priznanje osvojila je mladenkina crvena oprava koja je proglašena naj-ljepšom, a koreografija je proglašena najboljom na ovome festivalu.”

GRADIŠĆANKE APSOLVIRALE MASTERSKI STUDIJ HRVATSKOGA JEZIKAMAĐARSKA - Četiri gradišćanske Hrvatice završile su prvi jednogodišnji ma-sterski studij hrvatskoga jezika i književnosti na sambotelskome Sveučili-štu Savaria. Izobrazbu je završila načelnica Narde, Kristina Glavanić, koja je i učiteljica hrvatskoga i njemačkoga jezika. Studij su apsolvirale i Hele-na Devai Gerenčer, odgojiteljica u sambotelskome dječjem vrtiću “Grad baj-ki”, odgojiteljica lvira Verhas iz Narde i učiteljica Ingrid Klemenčić iz Koljnofa. Kristina Glavanić, profesorica u srednjoj školi u Sambotelu, u svibnju ove godi-ne postala je nova načelnica Narde. (dšš)

HRVATSKO DRUŠTVO LJUBLJANA DOBILO NOVE PROSTORIJESLOVENIJA - Hrvatsko društvo Ljublja-na (HDL) je 22. lipnja svečano otvorilo svoje vlastite prostorije u Brilejevoj ulici 14 u Ljubljani. Otvorenje novih prosto-rija značajan je događaj za Hrvate u Lju-bljani budući da sada prvi put u 16 go-dina svoga postojanja i djelovanja ima vlastite prostorije. HDL okuplja Hrvate i prijatelje Hrvatske koji žive i rade u Lju-bljani. Po brojnosti je to najveća hrvat-ska udruga u Sloveniji. Društvo odlično surađuje s Hrvatskom katoličkom misi-jom i drugim hrvatskim udrugama te Društvom slovensko-hrvatskoga prija-teljstva. Članovi HDL-a na čelu s pred-sjednikom Petrom Antunovićem sku-pljali su donacije za kupnju prostorija društva. Više o Hrvatima u Ljubljani na stranicama HDL-a: www.hdl.si

MANJINSKE VIJESTI

IZLOŽBA O GRADIŠĆANSKIM HRVATIMAZAGREB – U holu Zagrebačkoga autobusnog kolodvora postavljena je izložba “Gradišćanski Hrvati kroz 500 ljet” koju je organiziralo Hrvatsko kulturno druš-tvo iz Gradišća u povodu svoga 80-godišnjeg jubileja. Na izložbi koja će traja-ti tijekom srpnja i kolovoza može se u 12 vitrina dobiti uvid o povijesnim, jezič-

nim, etnološkim posebnostima naše manjine u Gradišću. Ujed-no se prikazuje sadašnje stanje gradišćanskohrvatske zajednice te uspješna poduzeća u vlasniš-tvu naših poduzetnika. Među nji-ma je i poznata austrijska auto-busna i turistička tvrtka Blaguss koju vode potomci doseljenika iz Međimurja.

niti da se što prije ujedine ova tri sela s obzirom na školu pa da djeca ne idu u druga talijanska mjesta, nego da ostanu u ova naša tri moliška. To je također važ-no za očuvanje moliškohrvatskog jezika “na našo” i suradnju s Hrvatskom na kul-turnom i ekonomskom planu. Kako bi bilo lijepo sagraditi jedan športski, kul-turni i rekreativni centar gdje bi gosto-vale grupe iz Hrvatske i družili se mje-štani triju sela.

Za kraj, što želite poručiti ljudima u Hrvatskoj, a što moliškim Hrvatima?

- Hrvatima iz Hrvatske želim po-ručiti da, kada putuju u Italiju, planira-ju posjet moliškim Hrvatima. Čut će i vidjeti što čuli i vidjeli nisu. Moliškim Hrvatima poručujem da se češće sasta-ju i njeguju međusobno prijateljstvo i suradnju te da zajedno posjete Hrvat-sku. Ove godine organiziramo izlet od-nosno hodočašće u Hrvatsku od 21. do 28. kolovoza. Smatram da je i nužno i lijepo vraćati se na izvore, tamo odakle su došli preci moliških Hrvata – “s one bane mora”. ■

Treba njegovati prijateljstvo i suradnju

“Potrebno je sve učiniti da se što prije ujedine sva tri moliškohrvatska sela po pitanju škole, pa da djeca ne moraju ići u talijanska mjesta na nastavu. To je iznimno važno za očuvanje

moliškohrvatskog jezika”

Razgovarao: Gabriele Romagnoli

Matica je već pisala da je fra Petar Milanović, koji je od 1983. pa sve do 1996. bio župnik u moliškohrvatskoj župi

Kruć, ponovno među našom manjinom u talijanskoj pokrajini Molise, ovaj put u župi Mundimitru. Zamolili smo ga za kraći razgovor.

Vi ste već bili svećenik u Kruću prije nekoliko godina, kako vam je bilo?

- Trinaest godina sam obavljao žu-pničku službu u župi sv. Marije Ester u Kruću. Početak je bio veoma težak. Tre-balo se prilagoditi novoj sredini, po-sebnome mentalitetu, starome hrvat-sko-moliškome jeziku te usavršavanju talijanskog jezika. To je zahtijevalo po-seban napor i određeno vrijeme. Nakon nekoliko godina, kada sam se uklopio u novu sredinu i biskupiju Termoli-Lari-

no, te upoznao i svećenike i župljane, do-bro sam se osjećao. Odmah smo 1984. godine organizirali prvi odlazak u Hr-vatsku. Mjesto je oživjelo. Primali smo različite grupe iz Hrvatske i često smo odlazili u Hrvatsku. U selu su nicale ra-zličite grupe i inicijative. Bilo je veoma živo i zanimljivo.

Jeste li i nakon povratka u Hrvatsku ostali u vezi s moliškim Hrvatima?

- Kontakt nisam nikada prekinuo. Naprotiv, vraćao sam se u Molise vo-deći hodočasničke grupe, i u Hrvatskoj sam toliko puta susretao moliške Hrva-te. Žao mi je što za vrijeme moga borav-ka i rada u Molizama, u Kruću, još nije bila priznata jezična manjina moliških Hrvata. Sve inicijative bile su plod po-jedinih entuzijasta, bez posebne moral-ne i materijalne pomoći. Danas je druk-čija situacija.

Kako se snalazite u novoj župi Mundimitru?

- Iz dana u dan sve više upoznajem Mundimitar i njegove stanovnike. To je mali i mirni gradić, ljudi su simpatični, mirni i gostoljubivi. Lijepo mi je.

Prema Vašemu mišljenju što nedostaje za daljnji razvitak moliškohrvatskih naselja Mundimitra, Kruća i Filića? I što predlažete?

- Smatram da je potrebna veća su-radnja triju naselja, te suradnja moliš-kohrvatske zajednice s regijom Molise. Iznimno je važno pitanje školstva koje treba hitno riješiti. Potrebno je sve uči-

RAZGOVOR S FRA PETROM MILANOVIĆEM, ŽUPNIKOM U MUNDIMITRU MOLISE, ITALIJA


ENG An interview with Friar Petar Milanović, the parish priest in Mundimitar (Molise, Italy) who served as parish priest in the Molise Croat parish of Kruć from 1983 to 1996. As of last year he is again with our minority in the Italian region of Molise, this time in the parish of Mundimitar.

Fra Petar Milanović u mundimitarskoj crkvi

Panorama Mundimitra

je oblikovao prema češkom uzoru. Gaj je 1833. napisao pjesmu Horvatov sloga i zjedinjenje, poznatiju po početnom sti-hu “Još Horvatska ni propala”. Bila je to najpoznatija preporodna budnica koja je odigrala veliku ulogu u omasovljenju preporodnih strujanja i značajno prido-nijela Gajevoj popularnosti. Gaj je 1835. u Zagrebu počeo izdavati Novine horva-tzke, prve novine samo na hrvatskome jeziku, s tjednim književnim prilogom Danicza horvatzka. Gajeve su novine bile važan medij širenja preporodne pi-sane riječi u javnome životu pa se njiho-va pojava smatra početkom širenja pre-porodnog pokreta.

Tadašnja slavistička znanost tumači-la je da postoji samo jedan slavenski na-rod i da on govori jednim jezikom koji ima četiri narječja: rusko, poljsko, češko i ilirsko. Budući da Gaj i njegovi surad-nici preporodnim pokretom nisu htjeli obuhvatiti samo Hrvate, nego i sve Južne Slavene, a uz to su smatrali da su Južni Slaveni baštinici starih Ilira, bili su uvje-reni da će ilirskim imenom kao zajed-

POVIJESNE OBLJETNICE

Dva stoljeća Ljudevita Gaja Zamisli iliraca o solidarnosti i slozi među južnoslavenskim narodima pokazale su se fikcijom jer

zajedničke vrijednosti koje su oni pokušali promovirati nisu postojale u životnoj zbilji tih naroda niti su imale uporište u njihovim povijesnim iskustvima

Piše: Željko Holjevac

Prije dva stoljeća, 8. srpnja 1809. u Krapini je rođen Lju-devit Gaj, središnja osoba hr-vatskoga narodnog preporo-da ili ilirskog pokreta. Došao

je na svijet u obitelji ljekarnika Ivana Gaja i majke Julijanije, rođ. Schmidt. Osnovnu školu i prvi razred gimnazije završio je u Krapini. Školovanje je na-stavio u gimnaziji u Karlovcu. Studirao je filozofiju u Beču i Grazu, a doktori-rao 1834. u Leipzigu. U mladosti je pisao pjesme, pretežno na njemačkome jeziku, a 1826. objavio je u Karlovcu svoje prvo djelo Die Schlösser bei Krapina (Dvorci kraj Krapine), koje sadrži povijest staro-ga grada u Krapini.

Devetnaesto stoljeće bilo je vrije-me širenja ideja slobode i jednakosti u Europi, ali i vrijeme u kojem su se stari europski narodi počeli okupljati u mo-derne nacije. U to je vrijeme Hrvatska, u sklopu Austro-Ugarske, bila politički podijeljena. Civilna ili banska Hrvatska i Slavonija bile su zemlje ugarske krune. Vojna krajina nije bila je pod upravom Dvorskoga ratnog vijeća u Beču, a Dal-macija je, kao i Istra, bila posebna po-


krajina, odvojena od ostatka Hrvatske, neovisno o tome što se Dalmacija sma-trala dijelom “trojedne kraljevine”. Me-đimurje i Baranja bili su pod ugarskom upravom. Hrvatska je bila podijeljena i u jezičnom pogledu. Nije postojao jedin-stven hrvatski književni jezik, nego su se rabili različiti govorni oblici koji su po-čivali na trima narječjima: kajkavskom, štokavskom i čakavskom. Nije bilo ni je-dinstvenog pravopisa, nego se pisalo na različite načine. Uz to, službeni jezik u civilnoj Hrvatskoj i Slavoniji bio je latin-ski, u Vojnoj krajini njemački, a u Dal-maciji i Istri talijanski.

PRVI HRVATSKI PRAVOPISLjudevit Gaj je na Budimu 1830. objavio na hrvatskom i njemačkom jeziku knji-žicu Kratka osnova horvatsko-slavensko-ga pravopisanja, prvi hrvatski pravopis. Iako kajkavac, predložio je da se za je-dinstveni hrvatski književni jezik uzme štokavsko narječje koje je bilo najraši-renije. Zauzeo se i za novi način pisa-nja riječi s pomoću slova: č, ć, š, ž, koja

Ljudevit Gaj na portretu Vjekoslava Karasa

Vlaho Bukovac: Hrvatski narodni preporod


ENG Ljudevit Gaj was born in Krapina two centuries ago, on 8 July 1809. Gaj was the central fig-ure of the Croatian National Revival, also known as the Illyrian Movement, and, following the model of processes in other parts of Europe in the first half of the 19th century, launched the formation of the modern Croatian nation.

ničkim “prezimenom” povezati južnosla-venske narode i premostiti razlike među njima. Stoga se hrvatski narodni prepo-rod naziva i ilirskim pokretom, a hrvatski preporoditelji ilircima. Osnovne težnje iliraca bile su okupljanje hrvatskih kra-jeva u jedinstvenu cjelinu i povezivanje s drugim slavenskim narodima. Ubrzo su i Gajeve Novine horvatzke promijeni-le ime u Ilirske narodne novine, a Dani-cza horvatzka je postala Danica ilirska. U njima se rabio Gajev pravopis, a pi-sane su štokavskim narječjem s ijekav-skim izgovorom.

HRVATSKA POLITIČKA PRAVAIzražavajući stajalište hrvatskih preporo-ditelja o slavenstvu kao kulturnom okvi-ru za preporodni pokret i upozoravajući ujedno na hrvatska politička prava (“iura municipalia”), Gajev pristaša Ljudevit Vukotinović istaknuo je 1842. da je ili-rizam “život naš duševni”, a kroatizam “život naš politički”. Smatrajući ugarsko-hrvatsku stalešku ustavnost i političku posebnost zemalja ugarske krune u Au-stro-Ugarskoj djelotvornom zaštitom od bečkog centralizma i apsolutizma, ilirci su se u sklopu toga zauzimali za samo-stalnost i cjelovitost hrvatskih zemalja. Istodobno su u duhu ideja slovačkog preporoditelja Jána Kollára o slavenskoj uzajamnosti radili na povezivanju, prije svega kulturnom, s ostalim slavenskim narodima, osobito s “ilirskim” narodima na slavenskom jugu. Gaj je to 1839. sa-žeto izrazio geslom: “Da Bog živi kon-stituciju ugarsku, Kraljevinu Hrvatsku i narodnost ilirsku!”

Preporodni pokret imao je odjeka

i izvan Hrvatske i Slavonije, posebno u Dalmaciji. Tako je u Zadru 1844. u pre-porodnom duhu pokrenut časopis Zora dalmatinska sa simboličnom pjesmom Petra Preradovića “Zora puca”. Žarišta i uporišta preporodne misli u Hrvatskoj i Slavoniji bile su knjižnice i čitaonice, a važne nacionalne ustanove, npr. Matica ilirska (danas Matica hrvatska), uteme-ljene su tijekom preporodnoga pokreta u Zagrebu, gradu koji se postupno po-čeo preobražavati u nacionalnu jezgru svih Hrvata. Ilirski pokret že-lio je povezati Južne Slavene, ali je zbog odbijanja Srba i većine Slovenaca da pri-hvate ilirsko ime (prvi su se oslanjali na Kneževinu Sr-biju i djelovanje Vuka Stefa-novića Karadžića, a drugi su imali vlastiti preporod s Franceom Prešernom i Janezom Bleiweissom) ostao ograničen samo na hrvatske zemlje. Od Slovenaca Gaju su se pridružili Jakob Fra-ss (koji je u Zagrebu postao Stanko Vraz) iz Štajerske i Ma-tija Majar iz Koruške, dvi-ju pokrajina u kojima je slo-vensko sta-

Još Hrvatska ni propala Još Hrvatska ni propala dok mi živimo, visoko se bude stala kad ju zbudimo. Ak je dugo tvrdo spala, jača hoće bit,

ak je sada u snu mala, će se prostranit. Hura! Nek se ori i hrvatski govori!

Ni li skoro skrajnje vrijeme da nju zvisimo, ter da stransko teško breme iz nas bacimo?

Stari smo i mi Hrvati, nismo zabili da smo vaši pravi brati, zlo prebavili.

Hura! Nek se ori i hrvatski govori! Oj, Hrvati braćo mila, čujte našu riječ,

razdružit nas neće sila baš nikakva već! Nas je nekad jedna majka draga rodila,

hrvatskim nas, Bog joj plati, mlijekom dojila. Hura! Nek se ori i hrvatski govori!

novništvo, za razliku od Kranjske, bilo manjinsko, a jedino što su Slovenci pri-hvatili bio je Gajev pravopis.

DJELOVANJE ILIRACAZamisli iliraca o solidarnosti i slozi među južnoslavenskim narodima pokazale su se fikcijom jer zajedničke vrijednosti koje su oni pokušali promovirati nisu posto-jale u životnoj zbilji tih naroda niti su imale uporište u njihovim povijesnim iskustvima. Zbog toga su osnivanje hr-vatskih nacionalnih institucija i ujedinja-vanje Hrvata u jedinstvenoj književno-sti, jezičnom standardu i jedinstvenom pravopisu, a također i očuvanje politič-ke posebnosti središnje Hrvatske, ostali jedinim stvarnim postignućima hrvat-

skoga narodnog preporoda. Djelo-vanjem iliraca, u skladu s proce-sima u ostatku Europe, položeni su u prvoj polovici 19. stoljeća temelji za oblikovanje moder-ne hrvatske nacije. U tome je i prava Gajeva veličina. Nakon što je 1872. umro u svojoj za-grebačkoj tiskari, gradsko za-

stupstvo je 1880. dalo 200 forin-ti za njegov spomenik u Krapini,

obrazloživši svoju odluku time što je “pokojnik uskrisitelj na-rodnje sviesti, radio je u Za-grebu, a tim ovaj grad postade središtem narodnoga hrvat-skog života”. ■

“Muževi ilirske dobe” (u sredini Janko Drašković i Ljudevit Gaj)

Spomenik Ljudevitu Gaju

u Zagrebu

ZAKLJUČEN 6. NATJEČAJ LITERARNIH I NOVINARSKIH RADOVA ZLATNA RIBICA

Prve nagrade idu u Berlin, Ravnik, Göteborg i Rim


Uručivanje priznanja Zlatna ribica bilo je

31.05.09 u Goteborgu na Festivalu djece i

mladih. Oni su osvojili prvu nagradu.

I ove godine 6. natječaj literarnih i novinarski radova Zlatna ribica bilježi povećani broj “ribica” koje su se odazvale pozivu Hrvatske matice iseljenika, Podružni-ce Rijeka, te sudjelovali sa svojim radovima. Brojke go-vore same za sebe. U trima dobnim skupinama, s te-

mama koje su odabrali, a mogli su birati između dvije teme po skupini, sudjelovalo je 396 učenika (prošle godine 350)

UUruUruUUUruručivčivvvanjanjjjan eeee ppppe peeee prizrizizrizri nananaannnnjjajaa ZlZlaaaatnatnatnanat ririibicbbicci a ba baa bbbbbbbiloiloiloloilooiil jejejeeejeeej

mp

Dobna skupina od 7 do 12 godina – literarni radoviPrvonagrađena učenica:MATEA MATIĆ 11. g., Berlin, Njemačka (Vlasta Morović)Drugonagrađeni učenici:ANTONIA VRANIĆ 6. g., Berlin, Njemačka (Marija Šarić)MARIO MAJEROVIĆ 11. g., Stuttgart, Njemačka (Julija Jović)MATEO MENALO 11.g., Toronto, Kanada (Ružica Vujčić)IVONA PANDŽIĆ 11. g., Wholen, Švicarska (A. Matić Matičević)BENEDIKT BAUMGARTNER 11. g., Freisig, Njemačka (Darija Anić)

Dobna skupina od 13 do 15 godina – literarni radoviPrvonagrađeni učenik:JURE ZLATKO BANAK 13. g., Ravnik, Rumunjska (Maria Latchici)Drugonagrađeni učenici:KRISTIAN NICOLAS MIJIĆ 13. g., Oslo, Norveška (Renata Abramac)DOMENIKA KRASAN 13. g., Tivat,Crna Gora (Marina Bastašić)JURAJ MAASZ, Bratislava, Slovačka (Davorka Jergović)KRISTJANE RAŠTEGORAC 14. g., Berlin, Njemačka (Marija Šarić)ANDRIJA KARAČIĆ 15. g., Luzern, Švicarska (Mandica Jurišić)

Dobna skupina od 16 do 18 godina – literarni radoviPrvonagrađena učenica:MARTINA TONJAC 16. g., Getebörg, Švedska (Biserka Maletić)Drugonagrađeni učenici:DUŠICA KRUČEANU 15. g., Rešice, Rumunjska (Maria Latchici)BENEDIKTA TOPIĆ 15. g., Offenburg, Njemačka (Marijana Matić)STIPE ČIKEŠ 16. g., Sigmaringen, Njemačka (Marta Bubić)SILVIO DUSPARA 16. g., Železno, Austrija (Angelika Kornfeind)MONIKA MARJANOVIĆ 17. g., Dietikon, Švicarska (Andrijana Matić Matičević)

Dobna skupina od 13 do 18 godina – novinarski radoviPrvonagrađeni učenik:TOMISLAV MARTINOVIĆ 15. g., Rim, Italija (Ljiljana Došen)Drugonagrađeni učenici:TANJA MATKOVIĆ 13. g., Bellinzona, Švicarska (Elida Trusić)IVA ZDUNIĆ 13. g., Maribor, Slovenija (Koraljka Čeh)DAJANA KRIŠTIĆ 13. g., Berlin, Njemačka (Marija Malekinušić)DAJANA IVKIĆ 14. g., Usora, BiH (Anto Kovačević)ANTONIO ANĐELIĆ, Žabljak Usora, BiH (Ljerka Pejičić) Napomena: U zagradama se nalaze imena učitelja mentora.



iz 18 država. Sa zadovoljstvom ističemo da su prvi put sudjelovali učenici iz Austrije, Irske i SAD-a. Pridružili su se višegodišnjim sudionicima i to iz sljedećih zemalja: Australije, BiH, Crne Gore, Italije, Kanade, Makedonije, Nizozemske, Njemačke, Norveške, Rumunjske, Slovač-ke, Slovenije, Srbije, Švicarske i Švedske. Ove godine posebno po brojnosti radova, pa prema tome i sudionika, uz već tradicionalno Njemačke, ista-knuli su se Kanada i Australija. One su se prošle godine javile s nekoliko radova, no na ovogodišnjem natječa-ju mnogobrojni radovi stigli su iz Toronta i Oakvilla, te iz dalekog Melbourna. Učitelji-mentori, njih 57 (prošle godine 51), uložili su veliki trud da motiviraju učenike te su ih vodili u zadanim i odabranim temama. Povje-renstvo u sastavu: dr. sc. Karol Visinko, red. prof. na Od-sjeku za kroatistiku Filozofskog fakulteta u Rijeci; Ma-rica Zrilić, profesorica hrvatskog jezika u OŠ Brajda te Linda Grubišić Belina, prof., viša savjetnica za hrvatski jezik pri Agenciji za odgoj i obrazovanje, imalo je težak zadak odabrati koga će nagraditi. Mogućnost odabira između zadane dvije odnosno tri teme pružila je učenicima slobodu izražavanja u prozi ili poeziji, u najvećoj mjeri na hrvatskome standardnom jeziku, ali i zavičajnom idiomu. Novinarske teme imale su istraživačku notu. Odabir osoba koje su opisivali od-nosio se uglavnom na pripadnike obitelji odnosno po-rodice. Učenici su opisali niz zanimljivih životnih priča njima bliskih osoba.I ove godine Povjerenstvo je uočilo kvalitativni napre-dak u pojedinim sredinama u odnosu na prošlogodiš-nje sastavke. To posebno veseli jer vjerujemo da Zlatna ribica daje poticaj kako učenicima tako i učiteljima. Pr-vonagrađeni učenici s velikim veseljem iščekuju svoju nagradu – boravak u Matičinoj ljetnoj školi u Novome Vinodolskom. Zahvaljujemo svim sudionicima ovogo-dišnjeg natječaja, s nadom da ćemo se i sljedeće godi-ne ponovno susresti u Zlatnoj ribici.

STRUČNO SAVJETOVANJE ZA LEKTORE INOJEZIČNOGA HRVATSKOGA ZAGREB - Croaticum – Centar za hrvatski kao drugi i strani jezik i Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa i ove su godine organizirali Stručno savjetovanje za lek-tore inojezičnoga hrvatskoga (SIH). Savjetovanje se odr-žalo 3. i 4. srpnja na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a odazvalo se pedesetak lektora sa sveučilišta u Hrvatskoj i svijetu. U sekciji Predstavljanja knjiga i programa Lada Kanajet Šimić predstavila je rad Hrvatske matice iseljeni-ka i programe za poučavanje hrvatskoga jezika. Autorice Hrvatskoga internetskog tečaja (HIT-1) Lidija Cvikić, Marija Bošnjak i Zrinka Kolaković, čiji se probni rad predviđa u akademskoj godini 2009./2010., preda-vanjem Ususret tečaju e-hrvatskoga predstavile su do-sadašnji rad na ovome projektu. HIT je novi projekt Hrvatske matice iseljenika, Sveuči-lišta u Zagrebu i Sveučilišnoga računskog centra Srce namijenjen svima onima koji nemaju mogućnosti doći na tečaj u Hrvatsku i kojima su ograničene mogućnosti učenja hrvatskoga u zemlji u kojoj žive.

OTVORENA HRVATSKA KNJIŽNICA U SINGENUNJEMAČKA - U sklopu Hrvatske katoličke misije Singen-Villingen početkom srpnja je otvorena Hrvatska knjiž-nica. Tako je u sklopu Hrvatskoga katoličko–kulturnog centra ostvarena ovim otvorenjem jedna cjelina. “Rije-či koje izgovorimo ili zapišemo čine nas ljudima! A ov-dje će biti mjesto gdje ćemo svjedočiti svoju pripad-nost kroz riječ, kako narodu čiji smo dio, tako i Crkvi koja nas je i ovdje okupljala i očuvala!” rekao je ovom prigodom pokretač i voditelj ovog projekta fra Dinko Grbavac, voditelj HKM Singen-Villingen. Prigodnim ri-ječima okupljenima se obratio i generalni konzul RH u Stuttgartu Ante Cicvarić koji je zatim i svečano prere-zao vrpcu te time službeno otvorio knjižnicu. Ova za-jednica Hrvata u Njemačkoj je nakon četrdeset godina svoga života dobila i mogućnost za prepoznatljivo svje-dočenje svojih 13-stoljetnih korijena.

Ravnateljica HMI-a Danira Bilić uručila je nagrade

Zlatna ribica hrvatskim učenicima iz Usore (BiH)

žiti s Hrvatima. Želim i da mi budući su-prug bude Hrvat!”

Uvjereni smo da će se Ivanina že-lja uskoro ispuniti te da će dostojno i uspješno predstavljati svoju Hrvatsku kao missica. Želimo joj, naravno, i što bolji plasman na predstojećem izboru za miss svijeta. ■

MISS DIJASPORE IVANA VASILJ IZ KÖLNA IZABRANA ZA MISS HRVATSKE

Ivana kroči Aničinim stopama “Ivana pohađa školu za kozmetičarke. Marljiva je, svestrana i druželjubiva. Športski je tip, voli razne

športove, posebno aerobiku, no i kuhanje joj je veliko veselje”, kaže majka Ruža

Napisao: Hrvoje Salopek

Da hrvatska dijaspora, po-sebice onaj hercegovački ogranak, rađa ‘lipu’ čeljad potvrdio je nedavni izbor za miss Hrvatske održan

sredinom lipnja u Iloku. Naime, titu-lu najljepše Hrvatice ponijela je, nakon legendarne Anice Martinović, ponovno jedna iseljenička ljepotica. Riječ je o Iva-na Vasilj (21) iz Njemačke koja je rođena u Kölnu, od oca Hercegovca i majke Li-čanke. Ivana je, kao i bivša pratilja miss svijeta Anica Martinović, u prednatjeca-nju osvojila titulu miss dijaspore koja joj je omogućila natjecanje u superfinalu za miss Hrvatske.

“Anica mi je oduvijek bila uzor. Nje-zin golemi uspjeh me i potaknuo da se natječem za miss dijaspore”, govori Iva-


na na ne baš savršenome hrvatskom. O tome kaže: “Najvažnije je da me svi do-bro razumiju. No, svakako ću nastojati što prije poboljšati svoj govor.” Da nje-zin hrvatski nije bio prepreka u osvaja-nju članova žirija, dokazuje i osvajanje titule miss simpatičnosti.

Nakon povratka u Njemačku Ivanini roditelji organizirali su feštu za prijatelje u svome restoranu Bürriger Wirtshaus u Leverkusenu. Lokal, koji je uz među-narodnu kuhinju poznat i po hrvatskim kulinarskim specijalitetima, Vasilji drže u najmu već desetak godina. Ondje su gosti uz dobru hranu mogli često uživati i u ljepoti buduće miss Hrvatske koja je nerijetko pomagala roditeljima u restora-nu. Majka Ruža i otac Mate te mlađi brat Antonio posebno su ponosni na uspjeh svoje Ivane. No, kako kažu, iznenadilo ih je neočekivano veliko zanimanje njemač-kih medija za Ivanin uspjeh u Hrvatskoj. “U naš restoran su počeli dolaziti mno-gobrojni novinari i TV-ekipe raspituju-ći se o Ivani”, kaže majka Ruža.

Vasilji su tipična iseljenička obitelj. Mate, rodom iz Međugorja, kao dječak je došao u Njemačku, a suprugu Ružu, rodom iz Velikog Skočaja, upoznao je na ljetovanju u Hrvatskoj. U Kölnu su Va-silji povezani s tamošnjom Hrvatskom katoličkom misijom gdje su im djeca po-hađala vjeronauk te primila sakramen-te. “Ivana pohađa školu za kozmetičar-ke. Marljiva je, svestrana i druželjubiva. Športski je tip, voli razne športove, po-sebno aerobiku, no i kuhanje joj je veliko veselje”, kaže majka Ruža. Cijela obitelj ne skriva ponos na svoje hrvatsko podrije-tlo. “Svake godine dolazimo u Hrvatsku, koliko nam to obveze u restoranu dopu-ste. Svi se mi želimo jednog dana vratiti u domovinu.” Ivana potvrđuje majčine riječi i dodaje: “Ja se najviše volim dru-

ENG Miss Diaspora Ivana Vasilj (21) out of Cologne, has been crowned Miss Croatia. This is the second time the title of most beautiful Croatian woman has been taken by someone from the emigrant communities. The first was the legendary Anica Martinović, who went on to be named runner-up to Miss World.

Ivana Vasilj osvaja simpatije ljepotom i

neposrednošću

Oduševljenje i nevjerica kod proglašenja najljepše Hrvatice

- Mayu i Nellu. O zaradi je, naravno, nepristojno razgovarati, ali nema sum-nje da je prof. Mihaljević kao vrhun-ski kardijalni kirurg i vrhunski plaćen. - Vrlo sam zadovoljan na Cleveland kli-nici, gdje mi je omogućeno vrlo brzo na-predovanje. Upoznao sam i mnoge oso-be iz vrha američkoga poslovnog svijeta, umjetnosti i politike. Zatim, nastojim što je više moguće pomoći u obrazovanju hrvatskih liječnika organizacijom po-sjeta Cleveland klinici i ranije u Brig-ham and Women’s Hospital u Bostonu. Više od 40 hrvatskih liječnika raznih specijalizacija uspjelo je zahvaljujući toj inicijativi provesti dio svoga medicin-skog obrazovanja u SAD-u. Također, nastojim pomoći bolesnicima iz Hrvat-ske koji traže liječenje izvan Hrvatske. Na nezaobilazno pitanje o tome razmi-šlja li o povratku, odgovara - Iako smo moja supruga i ja vrlo zadovoljni poslom i životom u Clevelandu, koji nas je div-no prihvatio, vezani smo uz Hrvatsku i rado bismo se jednog dana vratili i sve što smo naučili u SAD-u prenijeli u do-movinu. ■

Kralj robotske kardiokirurgije “Nastojim što je više moguće pomoći u obrazovanju hrvatskih liječnika organizacijom posjeta Cleveland klinici. Također, nastojim pomoći bolesnicima iz Hrvatske koji traže liječenje izvan

Hrvatske”, kaže prof. Mihaljević

Tekst: Uredn. (Izvor: Večernji list, D. Glavina)

Robotska kirurgija najnovi-ja je grana moderne kirur-gije srca koja omogućuje provođenje određenih vr-sta operacija kroz rez po

strani prsišta dužine dva centimetra. Gubitak krvi je minimalan, a bol na-kon operacije znatno umanjena. Ožiljci nakon operacije gotovo su neprimjet-ni, a bolesnici napuštaju bolnicu dva do četiri dana nakon operacije i vra-ćaju se svome uobičajenom životu za sedam do deset dana nakon operacije. Ako kažemo i to da robot - kirurg zvuč-noga imena Da Vinci stoji između 1,5 i 1,8 milijuna dolara, čini se kao da govo-rimo o znanstvenoj fantastici ili medici-ni budućnosti. Ipak, riječ je o operacija-ma u našem vremenu! Istina, nije riječ o hrvatskoj, već američkoj realnosti, ali je zato kirurg robotske kardiokirurgije hrvatski liječnik prof. Tomislav Mihalje-vić koji od 2004. radi u Cleveland klini-ci, najboljoj bolnici u svijetu za kirurgiju srca i krvnih žila. Njegova je uža specija-lizacija područje minimalno invazivne kirurgije i upravo - robotska kirurgija.

- Operacije se provode visokosofistici-ranim i kompjutoriziranim robotskim instrumentima koji se uvode u prsište između rebara, kroz rezove dužine centi-metar. Software uklanja i najmanji drhtaj ruku operatera te omogućuje precizni-ju izvedbu operacije - opisuje nam prof. Mihaljević tu metodu te izdvaja još jed-nu posebnost robotske kirurgije: kirurg se ne nalazi uz pacijenta odnosno ope-racijski stol, već upravlja instrumentima s konzole koja je udaljena od pacijenta. - Robotika se u kardijalnoj kirurgiji naj-češće primjenjuje u kirurgiji zalistaka, osobito mitralnog zalistka, u operaciji bypassa odnosno premosnica te kirur-giji prirođenih mana srca, primjerice pri zatvaranju atrijskog defekta. Robot-ska kirurgija ne može se primijeniti na svim bolesnicima, a odluku o tome do-nosi kirurg u razgovoru s pacijentom – kaže prof. Mihaljević.

U Hrvatskoj nije nepoznato da je supruga prof. Mihaljevića dr. Iva Fatto-rini, koja je u Cleveland klinici vodi-teljica Instituta za umjetnost i medi-cinu te da imaju trogodišnje blizanke

CLEVELAND: PROF. TOMISLAV MIHALJEVIĆ, STRUČNJAK MINIMALNO INVAZIVNE KIRURGIJE SRCA


ENG Croatian physician Tomislav Mihaljević has been working at the Cleveland Clinic, the world’s foremost hospital for cardiovascular surgery, since 2004 on robotic cardiac surgery. He is spe-cialised in minimally invasive surgery.

Razgovor s republikanskim predsjedničkim kandidatom Johnom McCainom

Prof. Tomislav Mihaljević

Prvoga svjetskog rata, zaljubio se i ože-nio se njezinom majkom. Bili su sretni, no njezin otac je silno čeznuo da se bar jednom vrati u svoju Poljsku. Na žalost, taj san nije mu se ostvario. Zato je uči-nio nešto neobično. Deset dana prije smrti odlučio je govoriti samo poljski i nije više progovorio ni jednu francusku riječ. Iako je to za njega i njegove najbli-že bilo vrlo bolno, tako se oprostio od svoje domovine. Ja sam poslije o tome dugo razmišljao, ali nisam bio zadovo-ljan onime što sam napisao jer o Poljskoj i Poljacima ne znam dovoljno. Napokon sam shvatio da se slična čežnja za zavi-čajem događa u srcu svakog iseljenika, bez obzira gdje se rodio i gdje živi i da je to univerzalna priča. Zato sam je ispri-čao kao hrvatsku priču u romanu “Če-žnja za hrvatskim nebom”.

Jeste li ga pisali za ljude s iseljeničkim životnim pričama, je li vam se javio netko tko se prepoznao u glavnome liku Pakovu?

- U glavnom liku toga romana živi mnogo iseljeničkih priča. Na primjer, jedan moj američki rođak prvi put je doputovao u Hrvatsku tek kao šezdese-

RAZGOVOR S KNJIŽEVNIKOM BOŽIDAROM PROSENJAKOM O ISELJENIČKIM TEMAMA

Čežnja u srcu svakog iseljenika Prije svog boravka u Francuskoj nisam ni znao koliko volim Hrvatsku. U to sam vrijeme odlučio da

nikad neću napustiti domovinu, ma kakvo mi se obilje ponudilo. Pisac mora biti uz svoj narod

Razgovarala: Ksenija Erceg

Snimke: Zbirka B. Prosenjaka

Božidar Prosenjak domaćoj je i široj čitateljskoj publici naj-poznatiji kao autor amble-matičnoga romana za djecu Divlji konj; višestruko je na-

građivan i prevođen na dvadesetak jezi-ka, uvršten u školske lektire i udžbenike, zbornike i antologije. Manje je poznato da je objavio i roman iz iseljeničke te-matike “Čežnja za hrvatskim nebom”, u izdanju Meridijana iz Samobora, u ko-jem je poticaj za pisanje barem jednako zanimljiv kao i sama priča. U razgovoru nam je ispričao kako je iz jednoga davno-ga (ne)slučajnog susreta nastao cijeli taj roman i kako je, s obzirom na naglašeni ‘iseljenički val’ u vlastitoj obitelji, cijeloga života u doticaju s iseljeničkim čežnjama, strahovima, nadama i mukama.

Iz jednog naoko slučajnog susreta i podsjetnice koja će Vas skoro 35 godina podsjećati na preuzetu obvezu, nastao je roman od dvjestotinjak stranica...

- Kao student radio sam ljeti u Naci-onalnom parku Plitvice. Nekom zgodom vodio sam skupinu Francuza u razgleda-vanje jezera. Dok su se oni fotografira-li ispod najvećeg slapa, ja sam se povu-kao da mi vodena izmaglica ne namoči laganu ljetnu odjeću. Tada mi je pristu-pila gospođa srednjih godina i zapo-čela razgovor. “Dobro govorite francu-ski, gdje ste ga naučili?” upitala me, a ja sam odgovorio: “U Parizu!” Zanimalo ju je čime se bavim i što bih volio raditi u životu. Rekao sam joj da studiram ro-manistiku u Zagrebu, da se poslom vo-diča uzdržavam i da bih želio biti pisac. Iznenada se lice francuske gospođe iz-mijenilo. Bila je potresena, a oči su joj se napunile suzama. Rekla mi je: “Mi se ni-smo slučajno sreli!” Zgrabila me za ruku i drhtavim glasom nastavila: “Želim vam nešto ispričati, a Vi o tome napišite priču


ili roman!” A zatim je iz novčanika izva-dila par novčanica i pružila mi u znak naše pogodbe. I dalje je bila vrlo uzbu-đena, a suze su joj padale niz lice. Kad sam kimnuo glavom u znak pristanka, objasnila mi je da je njezin otac bio Po-ljak, da je došao u Francusku u vrijeme

Književnik Božidar Prosenjak

S gostovanja na Sajmu knjiga u Tirani s hrvatskim diplomatskim predstavnicima


ENG An interview with writer Božidar Prosenjak, best known to readers as the author of the chil-dren’s novel Divlji konj (Wild Horse), and the emigrant topics he deals with in the novel Čežnja za hrvatskim nebom (Yearning For Croatian Skies) and other works.

togodišnjak. Nikad neću zaboraviti tre-nutak kad sam ga doveo pred našu kuću i rekao mu: “Evo, tu se rodio tvoj otac!” Oči su mu se u trenu napunile suza-ma i iskočile kao dva oraha. Uhvatio se za stup od ograde i počeo se tresti kao da ga je udarila električna struja. Upla-šio sam se da će doživjeti srčani udar… Drugi je slučaj još potresniji. S rođacima s majčine strane izgubili smo neko vri-jeme svaki kontakt, iako je od sedmero braće i sestara čak šestero otplovilo pre-ko oceana, pa nam je tamo obitelj broj-nija nego u Hrvatskoj. Iznenada, jedan od mojih bratića odlučio je doputovati u stari kraj i potražiti svoje korijene. U seoskom dvorištu moga ujaka događa-la se drama. Nepoznati mladić tvrdio je da je naš američki rođak. Ujak mu nije vjerovao jer je imao loše iskustvo s on-dašnjim vlastima. Bojao se da su mu po-slali nekog agenta. Koliko god se mladi Amerikanac trudio, sav mu je napor bio uzaludan. Ujak je stalno odmahivao gla-vom. Ali, kad je mladić vidio da ništa ne postiže, počeo je pjevati pjesme koje ga je naučila njegova baka. I to je slomilo ujaka. Shvatio je po pjesmama da ih je mogao znati samo netko iz njegova bli-skoga roda. Pozvao ga je u kuću i pogo-stio. I tako se veza opet obnovila.

Koliko je Pakova u Vama osobno, odnosno Vas u tom liku?

- Naravno da ne bih o Parizu i Fran-cuskoj mogao pisati da nisam tamo neko vrijeme bio, studirao, radio i živio. Za-nimljivo je da sam za vrijeme svoga pr-vog boravka u Francuskoj zavolio Hrvat-sku. Prije toga nisam ni znao koliko je volim. U to sam vrijeme odlučio da ni-kad neću napustiti domovinu, ma kakvo mi se obilje ponudilo. Pisac mora biti uz svoj narod.

Meni se čini da u romanu malo idealizirate pojmove domovine i hrvatskoga čovjeka, tako nepomućenom ljubavlju može se voljeti samo u čežnji, tj. na daljinu!?

- Možda ćete me bolje razumjeti ako vam ispričam jednu povijesnu anegdotu. Kažu da je Vilim Osvajač, kad je iskrcao svoju vojsku na englesko tlo, dao postro-jiti sve svoje vojnike, odjenuo najljep-šu vojnu odoru, stavio na sebe trofej-no oružje i izašao pred njih kako bi im

održao ohrabrujući govor. Ali, na prvom se koraku spotaknuo i tresnuo nosom o tlo. Sva vojska se sledila jer su to protu-mačili kao loš predznak uoči predsto-jećega vojnog pohoda. Međutim, Vilim je ustao, otresao se, nasmijao se i rekao: “Sada znam da ću osvojiti Englesku jer sam je odmah na prvom koraku zgrabio s obje ruke!” Eto, to je moja priča. Ta-kav duh ubrizgavam u svoje knjige. Na-ime, duh koji čovjek nosi u sebi je jedi-na istina o našem životu. Svatko isijava ono što je u njemu.

Koliko je na sadržaj romana utjecao i Vaš osobni iseljenički ‘background’?

- Moj djed Jakov radio je u Americi. Bio je boss u čeličani. Za njim je došao i mlađi brat Stjepan. Bilo je poslije dir-ljivo čitati u njegovim pismima: “Brate, sjećam se uvijek tvoje lijeve ruke!” Stje-pan je bio još mlad i nejak, nije mogao ostvariti normu pa mu je moj djed jed-nom rukom pomagao, kad god bi pro-šao pokraj njega. Kasnije je djed pozvao i svoju suprugu i moj se otac, Vinko, ro-dio u Americi. Još i danas čuvam njegov krsni list iz crkve u Youngstownu. Zani-mljiva se scena dogodila na brodu kad su se djed i baka vraćali u domovinu. Moj otac imao je godinu dana i baka se na-šalila i zanjihala ga kao da će ga baciti preko ograde. Ali, djed se naljutio: “A što da ti je dijete izletjelo iz ruku u more?” Pitao sam se često kako je upravo moj

djed među tolikim ljudima mogao po-stati boss? Očigledno zato jer je bio veli-ki radnik i dovoljno snažan da se mogao nositi sa svim onim karakterima raznih rasa i narodnosti, koji su radili u čeličani. Bio je također osjetljiv za položaj dru-goga, osobito slabijega. Pamtim ga kao neobično pravednog čovjeka.

Jesu li vas rođaci-iseljenici nagovarali ili molili da neka njihova životna iskustva ‘literarizirate’? Imate li takvih planova?

- Vidite, ima ljudi koje snažno privla-či novac, a ima ih koje privlači drukčiji dobitak. Pa iako je taj dobitak ponekad samo osjećaj da ste u miru sa samim so-bom i s drugim ljudima. Da biste o tome pisali, ne treba vas nitko nagovarati. To dolazi samo od sebe.

Je li i recentni roman o kravati također neka vrsta priče o nama u svijetu – ‘iselili’ smo kravatu u sve dijelove svijeta?

- Priča o kravati pod radnim na-slovom “Prva kravata” je lijepa priča o ljubavi i vjernosti, i o Hrvatima u Tri-desetogodišnjem ratu. Ona je simbol neprolaznih vrijednosti i zato je osvo-jila svijet. I još ga osvaja. Nisam se mo-gao oduprijeti mnogim poticajima mog prijatelja Marijana Bušića, tvorca krava-te Croata, da se posvetim toj priči. Vri-jedilo ju je ispričati. ■

Na promociji knjige u HOŠIGU (hrvatski vrtić, osnovna škola i đački dom) u Budimpešti


Nagrada za dizajn Studiju Rašić u LondonuNakon nedavno dobivene ugledne europske nagrade u Zürichu, svjetska nagrada poznata po imenu Yellow Pencil organizacije D&AD u Londonu dodijeljena je zagrebačkom Studiju Rašić i Anti Rašiću za djelo Bijela cesta - U iščekiva-nju kiše, koje je realizirano u sklopu 36. mediteranskoga ki-parskog simpozija kao dio projekta u Parku skulptura Du-brova, Labin. Nagrađeno djelo je pravi primjer sinergije

umjetnika, umjetnosti, prirode i čovjeka - posjetitelja. To je djelo po kojem se hoda - kulturni prostor za boravak u prirodi, šetnju i vizualni doživljaj. D&AD Awards je jedan od najvažnijih i najuglednijih internacionalnih natječaja za kreativnost u di-zajnu i oglašavanju. Obuhvaća 30 kategorija u svim područjima kreativnih komuni-kacija, a ove godine je bilo prijavljeno više od 20.000 radova iz više od 58 zemalja. Nagrade su otišle u 13 zemalja, a nagrađeni hrvatski projekt Bijela cesta je jedinstve-ni land art projekt nastao u sklopu Parka skulptura u Labinu kao dio Mediteransko-ga kiparskog simpozija. Sam rad iščitava se višeslojno. Djelo je svojevrsni hommage ideji Bijele ceste kao umjetničkom fenomenu i projektu koji je pokrenuo kipar Josip Diminić i MKS. Druga razina iščitavanja rada uključuje prirodu i vremenske prilike kao sastavni dio izgleda. U izdubljenim krugovima - zdjelicama skupljaju se “darovi prirode” (voda, lišće, zemlja....) te površina prati sve mijene prirode...

Davor Vuković izlagao u njujorškoj Ico Gallery

Gostovanje hrvatskoga slikara Davo-ra Vukovića u uglednoj nju-jorškoj galeri-ji “Ico Gallery” na Manhatta-nu od 5. do 29. svibnja zasigurno je događaj vri-jedan pozor-nosti, to više

jer se naš umjetnik predstavio na najbolji mogu-ći način pa je ponovno pozvan na izložbu preko “bare”. Američko gostovanje hrvatskog slikara Davora Vukovića ve-liko je priznanje autoru koji već dugo ima poseban status na hrvatskoj sceni. “Prvi dojmovi iz New Yorka su iznenađujući jer nisam išao s velikim očekivanjima, sam poziv za mene je bio uspjeh. Međutim, kada je još i Ljiljana Vinković, konzu-lica za kulturu u New Yorku, vidjela prostor gdje se izlaže, u samom središtu Manhattana koji je jedan od najskupljih dijelova New Yorka, i obavijestila me o tome, bio sam jako iznenađen. Iznenađenje je bilo još veće kada sam svoje sli-ke vidio u Gallery One, najreprezentativnijem prostoru. Još veća mi je čast ukazana time što je dio moje slike (Albyss) tiskan na zadnjoj stranici kataloga izložbe”, rekao je nakon povratka u Hrvatsku Davor Vuković. (Željka Lešić)

Nagrada za karikaturu Louisu Postruzinu Zagreb 2009, 14. međunarodna izložba karikature na temu “U se, na se i poda se” (ili na engleskom Basic human needs) upravo traje u galeriji Zvonimir. Na toj je izložbi predstav-ljeno 100-tinjak karikatura, ali je ukupno na izložbu natje-cateljskog karaktera pristiglo čak 899 radova 409 karika-turista iz 59 država. Ocjenjivački sud, u čijem su sastavu: Rudi Aljinović, Branko Ilić, Joško Marušić, Petar Pismestro-vić i Frane Dulibić, odabrao je 120 najkvalitetnijih radova od 80 autora (Kina, Makedonija, Švedska, Japan, Hrvatska, Turska, Ukrajina, Australija, Kostarika, Bugarska...), te dodi-jelio nagrade i posebna priznanja. Zlatnu medalju dobio je Australac hrvatskih korijena Louis Postruzin, srebrna me-dalja pripala je Aristidesu E. Hernandesu Guerreru s Kube, a brončana Jugoslavu Vlahoviću iz Srbije. Dodijeljeno je i pet posebnih priznanja. Mnogobrojne goste i uzvanike na otvorenju je pozdravio Davor Trgovčević, dopredsjednik Hr-vatskog društva karikaturista (HDK) koji je rekao da ova pri-redba svoju dugovječnost zahvaljuje kvaliteti radova i ne-pristranosti žirija. Izložbu je otvorio Ivan Šarić, predsjednik HDK, te je godišnju nagradu Hrvatskog društva karikaturi-sta uručio Otu Reisingeru.

Hrvatski kratki film najbolji u EngleskojPrvi igrani film redatelja Coste Ipse Stvar ukusa, snimljen prema sce-nariju Mirele Krnete, proglašen je najboljim kratkim filmom na bri-tanskom festivalu Heart of England International Film Festival u Tamwor-thu, priopćeno je iz zagrebačke pro-dukcijske kuće Third Vision. Na tome međunarodnome filmskom festi-valu predstavljeni su filmovi iz 31 zemlje, a u konkurenciji za 25 na-grada bilo je 150 filmova. Riječ je kratkoj crnohumornoj drami, sni-mljenoj potkraj 2007., u kojoj glav-ne uloge tumače Zvonko Novosel i Zvonko Zečević, a direktor fotogra-fije je Boris Krstinić.

KULTURA: HRVATSKA I SVIJET

Pripremila: Anči Fabijanović

koja je nepovratno oslabila hrvatsku ma-njinu u Mađarskoj.

Autor također donosi niz zanimlji-vih podataka koji pokazuju kako je naj-brojnija hrvatska manjina bila u znatno nepovoljnijem položaju od Srba u sklo-pu Demokratskoga saveza Južnih Sla-vena u Mađarskoj, a u čijem su sastavu bili prisiljeni djelovati sve do državno-ga osamostaljenja njihove matične do-movine Hrvatske. Tako je npr. u srpsko-me selu Pomazui u Mađarskoj djelovao Srpski folklorni ansambl dok je u hrvat-skome čakavskom Koljnofu u zapadnoj Mađarskoj bio Južnoslavenski folklor-ni ansambl.

Treba istaknuti da autor nastoji po-svetiti pozornost svim hrvatskim subet-ničkim skupinama u Mađarskoj pa su u njegovoj knjizi svoje mjesto našli za-padnomađarski čakavci, osobito pjesnik Mate Šinković, pomurski kajkavci Jolan-ka Tišler i Joško Vlašić, podravski Hrvat Josip Gujaš Džuretin, šokački Hrvat iz Bačke – pjesnik Marko Dekić, bunjevač-kohrvatski književnik Antun Karagić i mnogi drugi. Naravno, nisu zaboravljeni ni oni Hrvati koji su se u međuvreme-nu asimilirali, kao npr. Hrvati Dalmati-ni u Sentandreji i Segedinu. Posebna je pozornost posvećena i ustanovama u sklopu kojih djeluju ili su djelovali Hr-vati u Mađarskoj.

U mnogobrojnim zanimljivim pri-kazima objavljenih knjiga Vidmarović se nerijetko i kritički osvrće na različite dvojbene ili posve netočne tvrdnje po-jedinih autora. Upravo zbog raznolikosti tema i opsežnosti sadržaja ova će knjiga, koju je izdala Naklada Bošković iz Spli-ta, ubuduće biti nezaobilazno štivo svim budućim istraživačima hrvatske manji-ne u Mađarskoj. ■

O Hrvatima u Mađarskoj s različitih aspekata

Vidmarović na više mjesta upozorava kako je za hrvatsku manjinu u Mađarskoj bila kobna školska reforma 1962., kojom je u hrvatskim manjinskim školama ukinut hrvatski jezik kao nastavni jezik

Napisala: Sanja Vulić

Jedan od najboljih poznavatelja hrvatske manjine u Mađarskoj nedvojbeno je hrvatski publicist, književni kritičar i povjesničar Đuro Vidmarović. Ta je manjina

predmet njegova interesa već više od tri desetljeća, i to s različitih aspekata, po-najprije kulturološkoga, povijesnoga i književnoga, a zatim sociološkoga pa i politološkoga.

Svoje je mnogobrojne radove na spo-menutu temu odlučio sabrati u još jed-nu knjigu, te objašnjava: “Sada sam, kada su prošla već tri desetljeća od moga bav-ljenja ovom tematikom, odlučio skupi-ti dio radova o Hrvatima u Mađarskoj kako bi ti radovi svojom intonacijom, porukom, sadržajem i metajezikom svje-dočili o proteklom vremenu, ali ujedno bili i na raspolaganju mlađim istraživa-čima, političarima i ljudima dobre volje koji nemaju energije ili vremena listati mnogobrojne časopise i glasila kako bi otkrili poneki članak.”

Ti tekstovi, koji su do sada bili raza-

suti po različitim publikacijama, u ovoj su knjizi objavljeni neizmijenjenog sa-držaja i jezika, a pojedini podaci iz tek-stova ponekad su objašnjeni u naknadno dodanim bilješkama kako bi čitateljima bilo lakše pratiti određenu problemati-ku. Tekstovi su sabrani u sedam osnov-nih tematskih cjelina koje se odnose na etničku elitu Hrvata u Mađarskoj, na njihovo književno stvaralaštvo, etničku i subetničku identifikaciju, probleme u školstvu i pravno-politički položaj. Važ-no mjesto zauzimaju i povijesne teme, a također i teme koje se odnose na smje-štanje kulturne baštine Hrvata u Mađar-skoj u kontekst hrvatske kulturne bašti-ne u cjelini. Vidmarović na više mjesta upozorava kako je za hrvatsku manji-nu u Mađarskoj bila kobna školska re-forma 1962., kojom je u hrvatskim ma-njinskim školama ukinut hrvatski jezik kao nastavni jezik, te sveden tek na je-dan od nastavnih predmeta. Upravo je to bio početak galopirajuće asimilacije

KNJIGA ĐURE VIDMAROVIĆA TEME O HRVATIMA U MAĐARSKOJ, NAKLADA BOŠKOVIĆ, SPLIT, 2008.


ENG Đuro Vidmarović, one of the top authorities on the Croatian minority in Hungary, has com-piled his many works on the subject in a book entitled Themes On Croatians In Hungary.

LEGENDE O RODIJAKU ĆIPI PRIČE IZ KNJIGE PETRA MILOŠA O ŽIVOTU DUVANJSKOG GASTARBAJTERA

Odlazak u partizane

Bilo je to jednog ratnog nedjeljnog dana. Pošto su sva čeljad otišla na svetu misu, doma je ostao samo Ćipa. Kakva divna prigoda spoznati sve kuć-ne tajne, razmišljao je pa se dao na posao. Prvo se uspeo na tavan i nakon nekoliko trenutaka ra-

zgledanja nožem je odrezao komad pečenice, što je na brzi-nu smazao. Prije toga je tražio i našao znak na pečenici, mali zarez nožem, koji je djed sačinio kako bi mogao kontrolira-ti potkrada li mu tko od kućne čeljadi meso. Ćipa je napra-vio isti rez na pečenici, nadajući se da će prevariti djeda. Po-tom se provukao kroz mali prozor u smočnicu, izvukavši sa sobom komad sira.

Napokon je potražio i našao ključ od materine škrin je koja mu je uvijek budila jaku znatiželju, ne samo stoga što se iz nje, uvijek kad je mater otvori širio neodoljiv miris jabu-ke, već i stoga što se tu vjerojatno nalazilo još puno tajni. No, razočarao se sadržajem. Bilo je tu nekoliko suk nenih čakšira, ječermi, te čarapa i terluka, jedna korpica s krpama i iglama, ženska oprava za glavu, što je majka vjerojatno čuvala za uda-ju kćerke, te na samom dnu komplet ženske odjeće, od kape i pletenog šudara za glavu do terluka za noge, u čemu je Rodi-jak prepoznao materinu ukopnu odjeću.

Znao je da su sve glavičke mlade žene istodobno prikuplja-le, šile i plele dječju opravu - pelene, povoje, kapice... i vlastitu ukopnu odoru. U prvi mah mu bijaše žao matere, ali mu onda pade na pamet da se prave uštipci kad u kući netko umre, te s nejasnim osjećajem između žalosti i radosti prijeđe preko tih stvari u škrinji i napokon nađe ono što je tražio, ono što mu je odavno golicalo osjetila mirisa i okusa, rumenu jabuku u kutu škrinje. Znao je da jabuku ne smije pojesti, da bi time počinio očit i neoprostiv grijeh, ali je osjećaj gladi bio jači.

Doduše, prije nego je smazao jabuku, Rodijak je pokušao krunicom svetog Ante nagovoriti Svevišnjega da mu zatvori apetit, da ga očuva od te pogibelji. Taj grijeh toga dana nije bio i posljednji koji je počinio Ćipa. Dok je smišljao oprav-danje za svoje grijehe, ugledao je na zidu dnevne sobe malu vitrinu, dulap, kako su ga zvali, u kojemu se, u dvije pregrade, nalazio šećer, divka i lonac. Ne bi bilo loše nakon svega zasla-diti se šećerom, pomisli Rodijak i već se našao ispod dulapa. Nije mogao dohvatiti posudu, pa je dovukao djedov trono-žac koji je još djedov djed donio sa sobom u Runjavu Glavicu kada je doselio iz Hercegovine. Tako se barem pričalo, a pri-ču je potvrđivao i izgled tronošca. Godine su ga potamnile i otvrdnule, čakšire uglancale. Na sredini je imao udubljenje s tisuću rezova. Naime, na njemu su Ćipini preci rezali duhan.

Valjda nije potrebno kazati da je tronožac bio od hrastovine čim je tolike godine izdržao. Mnogo se nogu pod gornjom plohom polomilo, ali je tronožac, pričao je djed Kleco, izdr-žao sve ratove i selidbe.

Dakle, privukao je Rodijak tronožac do zida, a onda se pro-peo prema vitrinici, pokušavajući šakom zagrabiti šećer iz me-talne posude. I upravo kad je prstima dohvatio slatke i sitne kristale, dulap se najednom otkačio sa zida i naprosto oble-tio oko Rodijaka. Pritom se prevrnuo i lonac s kiselim mlije-kom te se zaustavio Ćipi na glavi, dok se niz njega cijedilo mlijeko. A vani se istodobno začuše gla-sovi ljudi, što je moglo značiti da misari već dolaze. Za razmišlja-nje, dakle, nije bilo vremena, a za čišćenje lica i odjeće od kiseline još manje. Nije se Rodijak bojao batina, ali je znao da ovakvi gri-jesi po djedovim aršinima znače smrtnu kaznu.

Mora se bježati. Bilo kuda. I počeo je Rodijak bježati prije nego je i pokušao skinuti sa sebe kiselinu. A bježao je putom ko-jim se jedino moglo pobjeći kad vode nadođu, kao što je to tada bio slučaj, dakle preko ćuprije prema Biloj jaruzi. Usput je raz-mišljao o tome da će se baciti s Bile jaruge u Ričinu, jer je on io-nako višak. Još jednom Rodijak zažali što se umjesto njega nije rodio netko pametniji i bolji. Držao je da će skokom s Bile jaruge spasiti mater od još jed-nog truda - zavjeta da će bosa otići Gospi Sinjskoj kako bi se on, Ćipa, popravio.

Sudbina je ipak drukčije htjela. Iza ćuprije je naletio na povorku partizana koja je mar-širala u selo. A s njima je u selo umarširao i Rodijak Ćipa, onako umazan kiselinom. Ako Glavičani njima oproste, oprostit će i meni, razmišljao je Rodijak dok je hvatao korak s vojnicima.

A ORA KNJIPRAKU ŽIVOTU DUVANJLEGENDE O OŠAPETRZ KNI PDIJA MILOE PEE IIZĆIPIODD MIIGEIČEU ĆIO RO

Živina u zraku

Znate li vi da u zraku, mliku i vodi ima puno ži-vine, ali se okom nemere vidit? - veselo i glasno upita Rodijak Ćipa seoske žene koje su sjedile na skalinama, plele, prele i čavrljale. Pitanje je ponaj-više bilo upućeno strini Krezi koja je mela mli-

jeko u stapu i djedu Kleci koji se zabavljao djeljanjem drveta na pristojnoj udaljenosti od žena kako mu netko ne bi spo-čitnuo da se s njima druži.

- Di ima živine? - u čudu upitaše žene prekidajući s po-slom.

Ponovljenu Rodijako-vu tvrdnju da živine ima svuda, da je to kazao učitelj i da se radi o tako sitnim bićima koje se može vidje-ti tek ako se povećaju tisu-ću puta, čuo je i djed Kle-co, ali se na to nije obazirao. Znao je da njegov najstariji unuk naprosto bulazni ot-kako je krenuo na tečaj za opismenjavanje, o čemu je čitavo selo pričalo. Jedanput je, pričali su Ćipini vršnja-ci, na učiteljevo pitanje ko-liko je dva više dva, nakon duže šutnje i propitivanja, odgovorio protupitanjem: Čega?

Rodijaku se činilo be-smislenim zbrajati i oduzi-mati ništa. On je imao svoju matematiku kojom se veoma dobro služio. Ovce je brojao tako što bi na svaku pokazi-vao prstom i glasno govorio kako su one prolazile: jed-na, jedna, jedna, jedna…, da bi na kraju izbacio rezultat: manjka Zrna, Bika ili Čula, ovisno koja ovca nije bila u stadu. Sva je provjera poka-zivala ispravnost Rodijakova

brojanja. Svih je stotinu ovaca znao u glavu i uvijek znao koja manjka. Zato je od učitelja tražio da mu naznači što treba zbra-

jati, a ne samo upitati koliko je pet više šest. Matematika mu je najbolje išla u računu s ovcama i kravama. Do dvadeset je mogao pobrojati, ali bi odustajao kod većih brojki.

- Bogarca ti poljubim, kumpiri mi se sakriju jedan iza dru-gog, pa ji ne vidim - govori Rodijak. Zadaj mi zadatak na vri-će krumpira, pa ćeš vidit što se računa! Daj me na veću ma-tematiku!

Pošto se na satu hrvatskoga jezika tada učio srpski, učitelj

je počeo nastavu s učenjem ćirilice. Rodijak je već znao po-koje latinično slovo, pa kada je zagazio u ćirilicu, sve mu se zbrkalo u glavi. Zato je na učiteljevo pitanje znade li on uop-će slova, Rodijak Ćipa iskreno odgovorio:

- Znadem svako iz viđenja, ali ne znam svima imena. Puno ji, Bogarca ti poljubim, pa jadni čovik nemere popamtit.

Gromoglasni smijeh učitelja i učenika opet je vratio Rodi-jaka njegovoj vječnoj dvojbi: Zašto se umjesto njega nije rodio netko pametniji, netko poput Gale koji za sve ima odgovor, koji sve zna i sve može, koji je sam otišao u grad.

To su, dakle, bili razlozi zbog kojih djed Kleco nije obra-ćao pozornost na riječi svoga najstarijeg unuka. A on je i da-lje neumorno ženama objašnjavao svoje spoznaje koje je tog dana čuo od učitelja na školskom tečaju. A priča o tako sitnoj živini koja se ne vidi zaintrigirala je žene, koje su počele pro-pitkivati Rodijaka.

- Veliš, tako su malešne da se ne vide? Pa, kako ondak zna-ju da postoje? – upita jedna od njih.

- Povećaju se durbinom, odgovori Rodijak samozado-voljno.

- Bože moj, pa kako išta more biti manje od miša?, upi-ta druga žena.

- More, bona, buva, dosjeti se treća.- A ta živina je iljadu puta manja od buve, ustvrdi Rodi-

jak. I zove se baterija.- I, veliš, ima ji svagdi – u zraku, vodi, zemlji, kupusu, puti,

mliku…- A ima li ji u mlaćenici?, priupita strina Kreza.- Lude ženske glave, javi se tada djed Kleco. Koliko tučeš

mećajom po mlaćenici, poginuli bi da su ka volovi, završi ovu znanstvenu raspravu stari Kleco. A onda zovnu svoga “zamu-zenog unuka”, kako ga je često zvao.

- Veliš, ima živine?! Svagdi?! A?! I to ti učitelj kaže?! A ti ondak kaži učitelju nek se država okane moji ovaca i krava što mi odgone u otkup, kad znaju za toliku živinu u ariji, vodi i mlaćenici! Marš tamo, magarče budalasti!

G O V O R I M O H R V A T S K I

Čuvanje baštine u suvremenome svijetu zrcali se i u jeziku

Pri nabrajanju mnogobrojnih vrijedno-sti po kojima Hrvatska može biti zani-mljiva stranim turistima, često se spo-minju i kvalitetna hrvatska vina koja, prema tome, zauzimaju važno mjesto

na vinskim kartama uz pomoć kojih nailazimo na različite vrste hrvatskih bijelih i crnih vina. Sto-ga svi Hrvati dobro znaju što je crno vino, a što bijelo. Unatoč tome i izvan svih logičnih očeki-vanja, na vinskim kartama naših restorana, pa i u vinskim podrumima odnosno enotekama, sve češće nailazimo na popise crvenih i bijelih vina usporedno s engleskim popisom na kojemu su, naravno, red wine i white wine. Zvuči nevjerojatno, ali je na žalost istini-to da svijest hrvatskoga čovjeka o vlastitoj višestoljetnoj tra-diciji i vlastitom jeziku može biti tako niska da se naš naziv crno vino zamijeni doslovnom prevedenicom engleskoga red wine. Kao da ne znamo da je ružica u nas posebna vrsta vina i kao da nikada nismo čuli za crno vino?! Kada sam konoba-ra u jednoj splitskoj enoteci upozorila na taj besmisleni pri-jevod, odgovorio mi je da je to jednostavno postalo moder-no! Stječe se dojam da se naziv crno vino doživljava običnim i priprostim, pa takvima doslovna prevedenica iz englesko-ga valjda zvuči finije. Na žalost, to nipošto nije jedini primjer ponašanja kao da smo nedavno pali s Marsa, kao da nemamo

vlastite prošlosti pa smo, eto, prisiljeni izmišljati nazive za općepoznate pojmove prilikom prije-voda sa stranih jezika. Tako se npr. pri prijevodu najpopularnijega romana suvremenoga švedsko-ga književnika Vallgrena, na više mjesta susreću nazivi i izrazi tipa fratri isusovci i opat isusovač-koga samostana. Ne znam koje je nazive i izraze autor upotrijebio u švedskome izvorniku, ali ako i nisu bili posve točni, to za autora i čitatelje u tra-dicionalno nekatoličkoj zemlji kao što je Švedska možda i može biti prihvatljivo jer u švedskome jeziku možda i ne postoje precizni izrazi za pri-

padnike pojedinih katoličkih redovničkih zajednica i njiho-ve poglavare. Međutim, u hrvatskome jeziku, u jeziku naroda s bogatom katoličkom tradicijom, dobro se zna da se za isu-sovce ne rabi naziv fratri (za razliku od npr. franjevaca ili do-minikanaca), kao što se zna da se za čelnika pojedinih isuso-vačkih zajednica ne rabi naziv opat nego superior.

Zato stalno treba ponavljati - ne zaboravljajmo tko smo i što smo, poštujmo svoju povijest, svoju baštinu i svoj jezik, bogatstvo svoga jezika. Tko ne zna što je ljubav prema vlasti-tim roditeljima i vlastitoj djeci, sigurno neće biti u stanju vo-ljeti ni tuđu obitelj. Kao što nije normalno poštovati i voljeti tuđe roditelje a ne voljeti svoje, isto tako nije normalno kla-njati se tuđim jezicima, a zanemarivati vlastiti. ■

Piše: Sanja Vulić

Snimke Hrvata iz južne ArgentineGospođa Mariángeles de Uribarri poslala nam je mnoge zani-mljive fotografije iz obiteljskog i društvenog života Hrvata u Argentini. U svome popratnom dopisu piše da je unuka hrvat-skih doseljenika koji su kao poljoprivrednici živjeli u argentin-skome gradu Comodoru Rivadaviji, koji leži na Atlantskom oce-anu u pokrajini Chubut. Prve hrvatske obitelj koje su se naselile u tome gradu bile su: Markotić, Dabo, Hendić, Prpić, Martinović, Vučica, Pavlović, Šimunović i Šuveljak.

Imate li sliku za Matičin foto-album?Ukoliko imate zanimljive fotografije iz života hrvatskog iseljeništva potpišite ih i pošaljite na e-mail adresu: [email protected] fotografije koje zadovoljavaju našim stručnim i tehničkim kriterijima bit će objavljene u Matici. Ujedno ćemo fotografije pohraniti u foto-arhivi Muzeja hr-vatskog iseljeništva u osnivanju.

Mare Martinović (1917. – 1969.) i Vlaho Vučica

(1907. – 1969.) u gradu Comodoru Rivadaviji,

pedesetih godina prošloga stoljeća.

Druženje hrvatskih doseljenika u gradu

Comodoru Rivadaviji, pedesetih godina prošloga stoljeća.

M a t i i n f o t o a l b u m


JEDINSTVEN LEKSIKON O MARINU DRŽIĆUU samo deset godina stvaralaštva Marina Držića, između 1548. i 1558. godine nastao je najsnažni-ji dramski opus u povijesti hrvatske književnosti, a kruna mnogobrojnih događaja u čast petstote go-dišnjice Držićeva rođenja nedvojbeno je leksikon posvećen njemu, jedinstveno djelo takve vrste u povijesti hrvatske knjige. “Držić nije jedan s one us-pavane kolone Bukovčeva zastora, njega tamo nema, njegova ulica u Zagrebu nalazi se u novome dijelu grada. On je sporo došao na hrvatski Parnas, ali kad je došao, dočekalo ga je najbolje i najljepše mjesto”, rekao je prof. dr. Slobodan Prosperov Novak, jedan od četvero urednika Leksikona, uz Mirjanu Mataiju, Milovana Tatari-na i Lea Rafolta. Dvosveščani leksikon koji, prema riječima prof. dr. Tihomila Maštrovića, glavnog ravnatelja Nacionalne i sveučilišne knjižnice, suizdava-ča Leksikona uz Leksikografski zavod Miroslava Krleže, određuje kvalitetno novi pristup Držiću i po tome je jedinstven u povijesti naše enciklopedisti-ke. Prvi svezak koji je izdao Leksikografski zavod obrađuje leksikografski lik i djelo Marina Držića, njegovo doba i suvremenike, a drugi, u izdanju NSK, opsežnu bibliografiju djela.

TOMISLAV ĐURIĆ LEGENDE PUKA HRVATSKOGAOvo troknjižje, koje sadrži 300 pučkih hrvatskih legendi i povijesnih priča, samo je mali dio prebogate narodne pripovjedačke pogače. Zapravo, ta je tema neiscrpna jer go-tovo svako selo ima narodne pripovjedače, stare legende koje se osobito rado pri-čaju djeci i mladima. Međutim, u ove tri knjige Tomislav Đurić skupio je prije sve-ga one legende koje imaju barem neku povijesnu osnovicu, oslonac u stvarnim događajima. Stoga te legende možemo nazvati i povijesnim pričama. Dakako, dio tih legendi autor je izravno zabilježio od kazivača u raznim područjima u kojima žive Hrvati, ali je mnoge priče preuzeo iz djela povjesničara, književ-nika i umjetnika - preradivši ih na pučki način. Godinama je Đurić objavljivao skupljene legende u programu Hrvatskoga radija, svaki tjedan po jednu priču. Urednica tih emisija bila je (maštovita) Astra Božiković koja je o Đurićevim pučkim le-gendama pisala u kontekstu stvarnih povijesnih događaja.

KRČKA MONOGRAFIJA“Krčka biskupija - Otoci žude za njego-vim naukom”, naslov je prve fotomo-

nografije o toj otočkoj bisku-piji u izdanju Krčke bisku-pije, predstav-ljene počet-kom lipnja u crkvi sv. Kviri-na u Krku pri-godom 1700. obl jetn ice mučeništva sv. Kvirina. “Ova foto-monografija želi biti spo-menik proš-

losti, svjedočanstvo sadašnjosti i vizi-ja budućnosti”, istaknuo je krčki biskup Valter Župan. O nastanku monografije i suradnicima govorio je predsjednik uređivačkog odbora dr. Franjo Velčić, ujedno i autor uvodnog članka “Povije-sno-zemljopisni pregled Krčke biskupi-je”. O liturgiji i životu puka u monogra-fiji piše mr. Ivan Milovčić, a o obrisima kršćanskog života u Krčkoj biskupiji dr. Anton Tamarut. Skicu za čitanje kul-turnoga i umjetničkoga blaga Krčke biskupije orisao je Anton Šuljić, a au-tor fotografija, koncepta i oblikovatelj monografije Petar Trinajstić potpisuje i prilog “Kušnja sadašnjosti i optimizam budućnosti”. Paralelno s hrvatskim iz-danjem objavljena je i engleska inači-ca knjige za koju su prijevod načinili Miroslav i Peggy Vuko.

NEVENKA NEKIĆ: RUĐER BOŠKOVIĆPoznata hrvatska književnica Nevenka Nekić napi-sala je literarno nadahnutu i u nas do sada jedinu književnu biografiju velikoga hrvatskog i svjetskog znanstvenika o. Ruđera Josipa Boškovića, jednog od vertikala hrvatske duhovnosti, znanosti i uljud-be. Knjigu je izdala Naklada Bošković iz Splita. Isu-sovac Ruđer Josip Bošković (Dubrovnik 1711. – Mi-lano 1787.), bio je fizičar, matematičar, astronom i filozof. Ličnost, pa čak i hrvatsko podrijetlo o. Ruđera Boškovića, još uvijek su u nekim sredinama kamen spoticanja. Velikosrpski krugovi svojataju ga kao Srbina, a talijanski neoiredentisti kao talijanskog mislitelja. Uz to, mno-gi izbjegavaju, pa i prešućuju istinu da je riječ o redovniku Družbe Isusove i rimokatoličkom svećeniku. Naime, premda je najveći dio svojega života proveo izvan domovine, on je trajno ostao vezan uz svoj rodni Dubrovnik i nikada se nije odrekao svoje narodnosti i svoga materinskoga, hrvatskoga jezika. Obitelj Bošković potječe iz Orahova Dola u Hercegovini. Svojim do-sezima monografija Nevenke Nekić vrijedan je prilog za proučavanje života i djela velikoga hrvatskog mislioca. (Đuro Vidmarović)

o je malia jer go-do pri-sve-im,

iču.čkim le-

NOVE KNJIGEPripremio: Hrvoje Salopek

GL AZBA+Snimke: HINA

Republika Hrvatske ima gotovo 250 godišnju tradiciju u gospodarenju šu-mama na načelima racionalnosti, održivosti i potrajnosti. Gotovo 95% na-ših šuma su prirodne s velikim blagotvornim utjecajem na okoliš pa ne čudi što je Hrvatska peta zemlja u Europi po količinama pitke vode. Repu-blika Hrvatska je šumovita zemlja, šumama i šumskim zemljištem prekrive-no je čak 44% kontinentalne površine, a više od 80% šuma je u državnom vlasništvu kojim gospodare Hrvatske šume d.o.o. U 2002. godini Hrvatske šume d.o.o. dobile su akreditirani certifikat FSC za čitavu površinu od 2,0 milijuna hektara što je međunarodna potvrda da se našim šumama gospo-dari racionalno, dugoročno održivo i prema strogim ekološkim, socijalnim i ekološkim standardima.

Hrvatske šume su riznica biološke raznolikosti RH jer u njima nalazimo više od 260 autohtonih drvenastih vrsta i približno 4500 biljnih vrsta, dok je gos-podarski značajno čak 60 autohtonih vrsta drveća. U našim šumama raste najvrsniji hrast lužnjak u svijetu. Za njega vrijedi uzrečica da je poput dragu-lja među biserima, posebice se to odnosi na slavonski hrast kod Vinkovaca. Hrvati su kroz povijest pokazali da znaju s drvom. Višestoljetna tradicija u preradi i obradi drva ima niz uspješnih primjera. Bačve francuskih vinara u prošlosti su često bile izrađivane iz slavonske hrastovina, a upravo naš Qu-ercus robur krasi mnoge palače Južne Amerike. Parlamenti, crkve, prestižni hoteli i luksuzne vile u svojim promidžbenim materijalima danas ističu kako ih- pored niza drugih umjetnina i vrijednosti –krasi i hrast iz Slavonije.

Klimatske promjene uvjetovane ljudskom aktivnošću jedan su od najvećih izazova vremena u kojem živimo. Upravo su šume te koje smanjuju alar-mantne količine ugljičnog dioksida u atmosferi. Tijekom jednog dana, jedan hektar šume veže oko 900 kg ugljičnog dioksida, a u isto vrijeme oslobađa oko 600 kg kisika. Zbog toga je potrajno gospodarenje, koje podrazumije-va korištenje šuma na način i u obimu koji ne vodi do njihova propadanja već do stalonog povećanja drvne zalihe, garancija da će u blagodatima na-ših šuma uživati i budući naraštaji.

ŠUME REPUBLIKE HRVATSKEnajvrijednije prirodno bogatstvo

Prva nagrada stručnog žirijaIznimno zapažen i uspješan bio je na-stup atraktivnog Roberta Čoline, hrvat-ske glazbene zvijezde iz iseljeništva, u Herceg Novome, na 15. festivalu zabav-ne glazbe “Sunčane skale”. Na prvoj ve-čeri Festivala dodijeljene su Prinčeve nagrade u nekoliko kategorija, i to oni-ma koji su prema ocjenama glazbenih redakcija, radio-postaja i tv-postaja bili najbolji u proteklih godinu dana. Tako su nagrađeni: Jelena Tomašević, Seve-rina Vučković, Nina Badrić, kao i Vlado Georgijev, Sergej Ćetković, Hari Vare-šanović. No, kao posebno iznenađenje Festivala bila je prva nagrada stručnog žirija upravo Robertu Čolini, koji je iza-zvao veliku pozornost tamošnjih me-dija. Briljantnom izvedbom ovaj mladi glazbenik, koji živi i radi u Njemačkoj, pokazao je da sigurno kroči u sam vrh glazbene scene.


Hrvatski glazbenici pjevali za hrvatske generale Zaklada za istinu o Domovinskome ratu, potaknuta mnogim hrvatskim glazbeni-cima, u suradnji s Hrvatskom glazbenom unijom organizirala je u zagrebačkom hotelu The Westin 17. lipnja gala-koncert i donatorsku večeru pod nazivom “Hr-vatski glazbenici hrvatskim generalima”. Treća je to uzastopna donatorska večer održana u Zagrebu, i nakon “Hrvatski umjetnici hrvatskim generalima” te “Hrvat-ski športaši hrvatskim generalima”, ova je posljednja, prema riječima organiza-tora, i najuspješnija. Prikupljeno je više od 2,200.000 kuna. Predsjednik Uprav-nog vijeća Zaklade Ivan Ćurković istaknuo je da su nastupi glazbenika na večeri darovani Zakladi u znak potpore pravnim obranama generala Ante Gotovine i drugih hrvatskih generala koji su optuženi u Haagu. Svoj glazbeni donatorski prilog dali su: Jacques Houdek, Natali Dizdar, Marko Perković Thompson, Miro-slav Škoro, Vanna, Ivana Kindl, Mate Bulić, Mladen Grdović, Mišo Kovač, klapa Intrade i Najbolji hrvatski tamburaši.

Deseta sezona scene Amadeo i LadoKlupsko-kazališno-glazbena scena Amadeo svoju je jubilarnu, desetu sezonu po-čela koncertom Arsena Dedića, Gabi Novak, Matije Dedića i Branka Bulića. Sve-čanom otvorenju u atriju Hrvatskoga prirodoslovnog muzeja nazočio je iznimno veliki broj posjetitelja, a sam čin otvorenja pripao je, naravno, zagrebačkome gradonačelniku Milanu Bandiću. On je čestitao utemeljiteljima ma-nifestacije koja se, uz spomenuti prostor, koristi i prostorima Muzeja za umjetnost i obrt. Voditelj scene Amadeo Nenad Jandrić rekao je da će prema programu ugostiti ugled-ne glazbene i dramske umjetnike, među ostalim violinista Stefana Mi-lenkovića, gitarista Petrita Cekua i ansambl Lado, koji ove godine pro-slavlja 60. obljetnicu djelovanja.

Hari i Nina - Ne mogu ti reći što je tugaHRF, 2009. / HRF 2009. 1ET - Soba 202Hit Records2Franka Batelić - Možda volim teHRF 2009. 3D.O.G. KanTina ft. Cubismo - Kao da smo samiCapo Media Music

4Toše Proeski - Srećo ne krivi meHit Records5Sergej Ćetković - Pogledi u tamiNema 6Urban & 4 - MagnetCroatia Records7Nola - Iznad oblakaMenart 8Ruswaj - Što će mi ljubavHit Records9Colonia - Lažu oči mojeHRF 2009.10

pop&rock

Miroslav Škoro - DomovinaHRF 2009. 1Jole - SamacHRF 2009. 2Magazin - Voda tečeHRF 2009. 3Jelena Rozga - Svega ima al bi jošHRF 2009. 4Prva liga - Godine ne brojimHRF 2009. 5Neda Ukraden - Kad sam kod kućeHRF 2009. 6Dražen Zečić - VladaricaHRF 2009. 7Naum Petreski - Moja ili ničijaHRF 2009. 8Ivan Zak - Sve sam joj kraoHRF 2009. 9Branko Čulić Vukovarac i Kemal Monteno - Trebali bi domaCroatia Records

10

zabavna

CROR AMASnimke: HINA


Naši berlinski prvopričesniciHrvatska katolička misija u Berlinu dočekala je svečano i dostojanstveno dan u kojemu je dominirala bjelina svije-ća i opravica, te čistih dječjih srdaca. Sakrament prve sve-te pričesti primila su 62 dječaka i djevojčice. Mali prvopri-česnici obišli su u procesiji, koju su predvodili ministranti i svećenici fra Rade Tolić i fra Stipe Čirko, ponajprije crkvu svetog Sebastiana te ušli u crkvu gdje su ih, uz župnika fra Petra Čirka, dočekali roditelji, braća i sestre, bake i djedo-vi. (S. Breljak)

Zagrebačko nebo plesalo u ritmu glazbeZagrebačko noćno nebo bilo je tijekom trodnevnog Festivala vatrometa 2009. obojeno i osvijetljeno vatrometom u ri-tmu glazbe. Na ovome 9. međunarodnome festivalu vatrometa, koji je održan na Bundeku, predstavili su se zagrebačkoj publici, koja se u tisućama okupila na savskome nasipu, pirodizajneri iz Italije, Poljske, Rumunjske, Filipina te Hrvatske. Na slici vidimo vatromet i panoramu Zagreba s Medvedgrada.

Relikvije sv. Bone dovezli vukovarski veslačiDočekom relikvija svetoga Bone na obali Dunava na Otoku športova kraj Hrvatskoga veslačkog kluba, koje su zatim u svečanoj procesiji gradskim ulicama prenesene do župne crkve sv. Filipa i Jakova, u Vukovaru je započela proslava blagdana sv. Bone, zaštitni-ka toga grada. Relikvije sv. Bone, kršćanskog mučenika ubijenog zbog prelaska na kršćanstvo 260. godine, Du-navom su do Otoka športo-va dovezli veslači Hrvatsko-ga veslačkog kluba Vukovar, a nakon što je relikvije sve-ca u ruke primio gvardijan Franjevačkog samostana u Vukovaru fra Gordan Propa-dalo, gradskim su ulicama u procesiji i pratnji velikog broja vjernika donesene do crkve sv. Filipa i Jakova.


Uručene nagrade “Vladimir Nazor”Ministar kulture Božo Biškupić uručio je nagrade “Vladimir Nazor”, najviša državna priznanja za najbolja ostvarenja u književnosti, glazbi, filmu, likovnoj i primijenjenoj umjetno-sti, kazališnoj umjetnosti te arhitekturi i urbanizmu za 2008. Nagrade za životno djelo dobili su pjesnik i prevoditelj, aka-demik Zvonimir Mrkonjić - za književnost, Zagrebački kvar-tet - za glazbu, slikar Nikola Koydl - za likovnu i primijenje-nu umjetnost, redatelj Bogdan Žižić - za filmsku umjetnost, dramski umjetnik Zlatko Crnković - za glumu i arhitekt Ni-kola Filipović - za arhitekturu i urbanizam.

Prijatelji iz Bele krajine pregazili KupuMještani Preloke sa slovenske obale Kupe pregazili su u tradicionalnom duhu Kupu i došli u posjet prijateljima u Prilišće kako bi sudjelovali na manifestaciji Ljeto na Lujzijani. Ova putujuća priredba povijesne ceste Lujzijane ove se godine odr-žava peti put zaredom, nakon što je 2005. obilježena 200. godišnjica izgradnje dionice Lujzinske ceste od Rijeke do Del-nica. Organizator svih manifestacija je delnička udruga “Lujzijana”, a pokrovitelji i suorganizatori su, uz ostale, turističke zajednice Primorsko-goranske županije i Karlovačke županije, Ministarstvo regionalnog razvoja i drugi.

Arena ugostila 250.000 posjetiteljaRukometno prvenstvo, osam koncerata, te snimanje filma o boksaču Maxu Schmelingu i Opći sabor HDZ-a, događa-ji su koji su se održali u Areni Zagreb i okupili oko 250.000 posjetitelja. Podaci su istaknuti na konferenciji za medije koja je održana na sredini podija najveće dvorane u Hrvat-skoj. Početni rezultati su pozitivni i obećavajući, istaknuo je njezin direktor Zdenko Antunović, najavljujući kako plani-ra radnu godinu završiti s pet milijuna kuna zarade. Najav-ljeni su koncerti i za sljedeću sezonu, koju će nakon ljetne stanke otvoriti Eros Ramazzoti, Miroslav Škoro, Halid Bešlić, te Oliver Dragojević. Najavljen je i koncert Depeche Modea na Valentinovo i Backstreet Boysa 27. studenoga.

ŠPORT SKE VIJESTIPripremila: Nikolina Petan Šutalo Snimke: HINA


JUNIORI TREĆI NA SVIJETUNakon deset su godina hrvatski košarkaši opet osvojili medalju na Svjetskom juniorskom prvenstvu. U borbi za treće mjesto na SP-u u Novom Zelandu naša je reprezentacija svladala Australiju s 87-81. Tako su na najbolji način uzvratili »klokanima« za poraz u skupini. Ovog puta suparnicima nisu dozvolili domina-ciju pod obručima. Ponovo je blistao je tercet Prostran-Delaš-Zubčić. Možemo reći da se hrvatska košarka vratila na scenu - lani četvrtfinale na OI u Pekingu, a ljetos zlato na Mediteranskim igrama u Pescari i sada bronca na Novom Zelan-du. Za potpuni će povratak trebati i uspjeh seniora na EP u Poljskoj. Hrvatski košarkaški prvak Cibona u novoj sezoni Eurolige igrat će u skupini A s Barcelonom, Montepaschi Sienom, Fenerbahčeom, Žalgirisom i Asvelom. Natje-canje počinje 21. listopada. Kraj sezone, Final Four, koji će se ove sezone održati u Parizu, na rasporedu je od 7. do 9. svibnja 2010. godine.

ZLATO RUKOMETAŠIMA NA PIJESKUHrvatska muška reprezentacija u rukometu na pijesku novi je europski prvak. U finalnom susretu EP-a u norveškom Larviku hrvatska reprezentacija je pobijedila branitelja na-slova Rusiju 2 : 0 (24 : 20, 20 : 18). Djevojke su na kraju bile treće. U susretu za broncu pobijedile su Ukrajinu s 2 : 0 (22 : 17, 20 : 19).Hrvatski rukometni reprezentativac Igor Vori i najbolji igrač SP-a napustio je hrvatskog prvaka, zagrebačko Croatia osi-

guranje, te potpisao za jedan od najjačih njemačkih i eu-ropskih klubova, Hamburg. Tamo ga čeka suigrač iz re-prezentacije Blaženo Lacko-vić, a od 2011. njima će se pridružiti i reprezentativac Domagoj Duvnjak, jedan od najboljih mladih rukometaša svijeta. Inače, hrvatska ruko-metna reprezentacija osigu-rala je nastup na Europskom prvenstvu, koje će se sljede-će godine održati u Austriji, a bit će nositelj skupine koja će igrati u Grazu.

BLANKA ODLIČNA, ALI BEZ ŠANSE ZA JACKPOTOMNajbolja hrvatska i svjetska atletičar-ka u skoku u vis Blanka Vlašić na pr-vome mitingu Zlatne lige osvojila je drugo mjesto. Bolja od nje bila je Nje-mica Ariane Friedrich koja je na Olim-pijskom stadionu, gdje će se za mjesec dana održati Svjetsko prvenstvo u atle-tici, slavila s novim njemačkim rekor-dom i najboljim rezultatom sezone od 206 cm, dok je Blanka preskočila 203 cm. Tako je Splićanka, inače aktualna svjetska prvakinja, ostala bez moguć-nosti ulova milijunskog jackpota već na prvoj postaji Zlatne lige. Blanka je zatim nastupila na mitingu u Ostravi i Oslu i uvjerljivo slavila, no na niti jed-nom od tih mitinga nije nastupila Ari-ane Friedrich.

ČILIĆ ODVEO HRVATSKU U POLUFINALEPobjedom Marina Čilića protiv Jamesa Blakea sa 6-3, 6-3, 4-6, 6-2 hrvatska teniska reprezentacija plasirala se u polufinale Davisova kupa drugi puta u povijesti. Prvi puta to je našim tenisačima pošlo za rukom 2005. godine, kad su i osvojili Da-visov kup. Ovaj je put, u odličnoj atmosferi porečke dvorane Žatika, Čilić donio treći i odlučujući bod za treću pobjedu protiv SAD-a. Prvi puta Hrvatska je bila bolja 2003. godine, a drugi puta 2005. Rezultat četvrtfinala: HRVATSKA - SAD 3-2 (Čilić - Blake 6-3, 6-3, 4-6, 6-2, Karanušić - B. Bryan 7-5, 3-6, 6-7). Hrvatski tenisač Ivo Karlović nije se uspio plasirati u po-lufinale najvećega svjetskog turnira i trećega ovogodišnjeg Grand Slam tur-nira Wimbledo-na. Svoj najbolji nastup u kari-jeri na london-skoj travi Ivo je završio u če-tvrtfinalu gdje ga je sa 6 : 3, 7 : 5 i 7 : 6 (3) svla-dao najbolji te-nisač svijeta Ro-ger Federer.

Nažalost, moram reći da će mi ova sezona biti gadnija od

prošlih pet-šest. Opet mi netjak javlja da dolazi sa ženom,

punicom i ovaj put s troje dice!


Joe Sakic odlazi u športsku mirovinuNakon 20 godina u NHL ligi, kanadski hokejaš hrvatskog podrijetla Joe Sakic odlučio je zaključiti karijeru. “Super Joe”, čiji je otac Marijan rodom iz okolice Imot-skog, a majka Slavica iz Like, bio je 15 go-dina zaštitni znak Colorado Avalanchea. Osim vrhunskih igračkih kvaliteta, Sakic je u hokejaškom svijetu bio cijenjen kao istinski vođa na ledu. Budućeg člana hokejaške Kuće slavnih, na novačenju 1987. izabrali su Quebec Nor-diquesi, a u NHL ligi debitirao je u sezoni 1988./1989. Cijelu je karijeru ostao vjeran istoj momčadi, samo se 1995. preselio u SAD. Naime, Nordiquesi su preseljeni u Denver, pod imenom Colorado Avalan-che. Sakic je bio kapetan momčadi od 1992. godine. Pod njegovim vodstvom Avsi su osvojili dva Stanley kupa (1996. i 2001.). U obje sezone kanadski Hrvat dominirao je ledom. Sezonu 1995./1996., uključujući doigravanje, završio je s čak 154 boda (69 golova, 85 dodavanja), a 2001./2002. s tek 10 bodova manje (67 golova, 77 dodavanja). Tijekom 20-godišnje karijere u najjačoj svjetskoj ligi odigrao je 1.378 utakmica te ostvario 1.641 bod (625 golova i 1.016 asistencija). Nastupio je u 13 All Star uta-kmica i osvojio zlatnu medalju na Olim-pijskim igrama 2002. u Salt Lake Cityju s Kanadom, gdje je proglašen najboljim igračem turnira. Na OI u Torinu bio je i ka-petan kanadske reprezentacije, ali mom-čad s javorovim listom na prsima ostala je bez medalje. Joeu je materinski jezik hrvatski. Engleski je počeo govoriti tek u vrtiću, a njegova je obitelj organizirala i turneju mladih hrvatskih hokejaša po Sjevernoj Americi.

SPEKTAKULARNI OPROŠTAJ NIKE KOVAČA Niko Kovač, bivši ka-petan hrvatske re-prezentacije, za koju je nastupio 83 puta, oprostio se od aktiv-nog igranja nogome-ta na spektakularan način. Njegov aktu-alni i bivši klub, Red Bull Salzburg i Bayern, upriličili su mu opro-štajnu utakmicu koje se ne bi postidjeli ni najveći svjetski maj-stori nogometne igre. Prepuna salzburška Arena uveličala je oproštaj igrača koji je bio ljubimac svih na-vijača, gdjegod igrao, još u berlinskoj Herhi, HSB-u, Bayeru iz Le-verkusena, Bayernu ili Red Bullu, a napo-se u hrvatskoj repre-zentaciji.

“Lipi naši škoji” - HRVATSKA MATICA ISELJENIKAti kostur, dok se unutrašnjost u pot-punosti...

Documents

Transcript of “Lipi naši škoji” - HRVATSKA MATICA ISELJENIKAti kostur, dok se unutrašnjost u pot-punosti...