Carolyn Barry & Paul Dennis

MARIHUANA

Zagreb, 2004.

PREDGOVOR

Moć inkvizicije u carstvu predrasuda

Predrasude i stereotipi nisu samo pojmovi iz sociologije i srodnih znanosti, na njima se često temelji društveno djelo-vanje, a na ovim i susjednim prostorima upoznali smo kako djeluju u svojoj jako materijaliziranoj formi - ratu, mučenju i ubijanju, protjerivanju ljudi. No, rat je iza nas, razdoblje u kojem su naši susjedi dokazivali genocidnost Hrvata, pa se nakon toga u našem dvorištu čuo glas o genetski naslijeđenoj bizantinskoj logici pljačke i osvajanja, razdoblje u kojem su naslovi novina cementirali predrasude i stereotipe, ipak je nekako prošlo, ili se barem smanjila tenzija u većini eleme-nata javnog diskursa. Međutim, predrasude i stereotipi o ak-terima takozvane devijacije, o moralno i zakonski kriminali-/iranom i anatemiziranom području, nisu se smanjile niti ba-rem izgubile na javnoj učestalosti i medijskom multiplicira-nju.

Interakcionistički pristup u sociologiji, još prije četiri de-setljeća, snažno je naglasio potrebu promjene fokusa s tako-zvanih devijanata na sustav socijalne kontrole i društvene re-akcije na devijaciju. Doista, kako nekoga može zanimati is-ključivo kršenje pravila, bez razmišljanja o kontekstu nasta-janja pravila, kako netko (zvan još i znanstvenikom) može svoju pozornost usmjeriti samo prema onima koji pravila kr-Se, a ne zapitati se nešto o onima koji su pravilo stvorili, na-

5

metnuli? Tragedija socijalne inercije ogleda se u ratovima i konclogorima, no u nekim slučajevima postoje i osvještava-nja i katarzične preobrazbe, pa i gore spomenuta snižavanja tenzija, umekšavanja tona javnog diskursa. Danas, nakon ko-lonijalnog razdoblja ekspanzionističke zapadne civilizacije, nakon osvještavanja priče o moći, totalitarizmu, ksenofobiji, naprosto nije pristojno generalizirati i donositi jednostavne ocjene o društvenim skupinama, rasama, narodima, spolovi-ma itd.

Moralni poduzetnici

Dok je na nekim mjestima moguće uočiti pomake, kako u akademskoj zajednici, tako i u široj javnosti hrvatskog dru-štva, kada je riječ o kolektivnoj krivnji, predrasudama i stere-otipima o Srbima, Muslimanima, Hrvatima, o dalmatinskom, hercegovačkom ili nekom trećem neizbježnom "mentalite-tu", led koji se uhvatio na stereotipima o devijantnim akteri-ma debeo je poput onog na sjevernom polu. U području dro-ge i ovisnosti, gdje postoji niz podjela i opravdanih diferenci-ranja, naša javnost i sustav drže se podjele na legalno i ilegal-no kao osnovnog i jedinog kriterija, apsolutnog suca u moral-noj i svakoj drugoj prosudbi korisnika. Zapravo, u tom pod-ručju caruje moralna paradigma, iako se tome protive naši najveći stručnjaci. Naša javnost puna je moralnih poduzetni-ka, skoro identičnih moralnim poduzetnicima iz drugih dru-štava, što možemo naučiti iz interakcionističke sociologije. Hovvard Becker, pišući o moralnim poduzetnicima, opisao je lik moralnog križara koji je uvjeren u borbu dobra i zla, pre-poznaje zlo u društvu i želi se angažirati na iskorjenjivanju zla. Najčešće su takvi moralni križari zapravo prototip stva-

6

ratelja novih pravila, ljudi koji smatraju da je njihova sveta misija donijeti pravilo čije će kršenje rezultirati sankcijama i time onemogućiti prepoznato "zlo" u društvu Kad se jed-nom pravilo uspostavi, generacije ćega nastaniti provoditi (tu su uvijek oni poput policije koji zakon ne propituju nego provode, iako im to može omogućiti distancu od moralne pa-radigme, što objašnjava naoko neobičan slučaj kada je polici-ja zaustavila moralnu paniku oko darkera i navodnih masov-nih samoubojstava u Zagrebu krajem osamdesetih).

Morbidna logika

To se dogodilo i nakon tridesetih godina kada je indijska konoplja zabranjena u SAD-u, u kontekstu ultrakonzervativi-zma, rasizma, izmišljanja znanstvenih dokaza i agresivne propagande goebelsovskog stila. Danas, na početku 21. sto-ljeća, još se susrećemo s inkvizicijskom logikom i unosnim moralnim poduzetništvom u području droge i ovisnosti. Iako se sustav počeo graditi u doba utjecaja dr. Slavka Sakomana, kada se i percepcija javnosti polako počela mijenjati u kon-tekstu napuštanja rigidnih stereotipa o ovisnicima kao krimi-nalcima, moralno izopačenim, agresivnim osobama, taj je proces zaustavljen, a posljednjih godina na scenu se vraćaju upravo takvi stereotipi. Umjesto pomaka od pojma bolesti prema pojmu osobe s posebnim potrebama ili naprosto koris-nika usluga, vraćamo se unatrag, moralnoj paradigmi koja osuđuje i stigmatizira korisnika! Takva morbidna logika mo-gla bi nas dovesti do toga da ćemo nekim dijabetičarima odu-zimati pravo na inzulin ili tretman uopće, jer su se odavali užicima hrane, iako su bili gojazni i znali da ih to može dove-sti do šećerne bolesti. Treba naglasiti da moralna paradigma

7

stvara konkretnu štetu pojedincima i društvu, i to upravo u području koje je povezano sa štetom i problemom, pa umje-sto smanjivanja postojeće realne štete, megalomanskim mo-ralnim poduzetništvom o iskorjenjivanju problema zapravo prepuštamo ulicu i korisnike kriminalu.

Nema štetnosti, ali protiv legalizacije

Dok je za područje ovisnosti o heroinu ili, još više, alkoho-lu, moguće ući u polemiku o stvarnim socijalnim problemi-ma, znatnoj šteti, popisima umrlih i ozlijeđenih, te modalite-tima tretmana, pluralizmu pristupa, teškoćama izazvanim le-galnim ili ilegalnim statusom, percepcijom okoline, marihua-nu je ovdje zapravo besmisleno spominjati. Rasprava o mari-huani izvan dominacije moralne paradigme ne bi gotovo ni postojala, osim možda u potrebnim prilozima poput Radovi u vrtu. Zašto se marihuana uopće nalazi na mjestima gdje se raspravlja o smrti, ovisnosti, predoziranju, i to u društvu u kojem su alkohol i nikotin potpuno legalni, to je prilično ne-razumljivo ako racionalno razmišljamo, naprosto mislimo, mirno upotrebljavamo mozak bez opsjednutosti jednostav-nim istinama o dobru i zlu, bez opsjednutosti bolesnim potre-bama kontroliranja drugih i nametanja svojih boleština u gla-vi svim drugim ljudima.

Moguće je svoj osobni stav razdvojiti od prihvaćanja znan-stvenih činjenica, stoje pošteno, i za svaku buduću raspravu neophodno, za razliku od izmišljanja, preuveličavanja, jefti-ne simbolizacije i drugih karakteristika govora boraca protiv droge. Tako će dr. Robert Torre u svojoj knjizi ustvrditi kako danas nema ozbiljnog znanstvenika koji bi argumentirao o nekoj velikoj štetnosti marihuane. Treba pridodati; posebno

8

r

u kontekstu dostupnosti mnogo težih, adiktivnijih i socijalno razornijih supstancija, poput duhana i alkohola. Torre će, sa-svim ispravno, pobiti teze o tome da marihuana vodi prema heroinu, ali će isto tako biti protiv legalizacije, smatrajući da bi ona donijela više štete od postojećeg stanja.

Nužnost depenalizacije

O tome se može pričati, kada jednom apsolviramo gomilu laži i lažnih svrstavanja na osnovi puke činjenice ilegalnosti marihuane, onda doista možemo razmisliti što bi značila pot-puna legalizacija. Kada konačno pokopamo besmislice o ma-rihuani koja navodno masovno uzrokuje sterilnost, navodi na agresiju, predstavlja stepenicu prema težim drogama, stvara problematičnu ovisnost, kada prihvatimo notorne činjenice i iskustva brojnih generacija, samorazumljive stvari i znanja iz opće kulture druge polovice 20. stoljeća, jednako tako znanstveno potvrđene, koje kazuju da se od marihuane nikad ne umire i ne postoji pojam predoziranja u tom smislu, kada stvarno prestanemo s inkvizicijskom logikom koja se hrani roditeljskim strahom, neinformiranošću i zakonskim statu-som kanabisa, tek ćemo tada moći razgovarati o oblicima normalizacije, regulacije upotrebe i integracije korisnika. Stručnjaci se mogu razlikovati u procjeni tih modela, u pri-stupu potpunoj legalizaciji ili izbjegavanju takvih koraka, ali depenalizacija posjedovanja malih količina kanabisa morala bi biti razumljivim konsenzusom svakog mislećeg bića, na osnovi elementarnih informacija, bez obzira na struku i obra-zovanje.

9

Smanjivanje realne štete

Harm reduction, pokret i pristup u području raznolike upo-trebe droge, želi smanjivati realnu štetu koja za pojedinca i društvo nastaje od nekih oblika upotrebe. No, ako stvarna šteta za organizam nije takva da se može usporediti sa štetom koju stvaraju legalni duhan i alkohol, onda je marihuana odli-čan primjer, potvrda teze da politika prema drogama može donijeti više štete od same upotrebe droge. Takvu štetu, koja nastaje uslijed politike prema drogama, uslijed besmislenog i potpuno neosnovanog proganjanja ljudi, stigmatiziranja i kriminaliziranja, također je potrebno smanjivati, dovoljno je samo zamisliti što bi se dogodilo da svakog tko prođe cestom s plastičnom dozom Ožujskog redovito privodimo, kažnjava-mo, zatvaramo, onog s gajbom proglašavamo surovim dile-rom, pušačima cigareta osim rizika raka pluća i drugih po-sljedica za zdravlje pripišemo nekoliko psihijatrijskih dijag-noza, šaljemo ih redovito na testiranje urina, i da svi oni nose stigmu ovisnika, kriminalca, devijantnog aktera protiv kojeg se pokreće šira društvena akcija?

Kako bi se osjećali oni koji su prekršili zakon vozeći se u autu pod utjecajem alkohola, da ih javnost prikazuje kao pe-dofile, silovatelje, predstavnike najveće kuge za mlade u ovom stoljeću? Vožnja autom pod utjecajem alkohola mnogo je opasnija i za druge destruktivnija radnja nego pušenje ma-rihuane u svojoj sobi, pa ipak se alko-akteri i vozači oduzetih dozvola ni izdaleka ne susreću s etiketama i besmislenim pre-tjerivanjima kao korisnici marihuane.

10

Stvarna dekriminalizacija jest depenalizacija

Stvarni rizik, i to samo za okorjele, dugogodišnje i svako-dnevne pušače marihuane sastoji se u sličnim rizicima koji prate pušenje cigareta. Dakle, na te rizike, poput bronhitisa, čestih upala i mogućih gorih (kancerogenih) problema s gr-lom i plućima, treba upozoriti korisnike marihuane, uz savje-te početnicima o mogućim efektima promjene percepcije i nekim akutnim stanjima. Dakle, upravo onako kao što se i korisnici duhana susreću s upozorenjima o štetnosti pušenja za zdravlje. I to je sve. To je realan govor, bez moraliziranja i izmišljanja nekih nepostojećih utjecaja.

To znači da ne treba marihuanu reklamirati, ali je treba svesti u stvarne okvire štete, poput duhanskih, te napokon prestati s tragičnim šikaniranjem ljudi, prestati s fundamenta-lističkim divljanjem i buncanjem, neartikuliranim glasanjem pojmovima "droga-zlo", "korisnik-ovisnik", "pošast", "ku-ga" i slično.

U Nizozemskoj će uskoro (točnije, 2006.) biti punih tride-set godina od stvarnog dekriminaliziranja kanabisa. Stvarna dekriminalizacija jest depenalizacija, propisivanje količine za osobnu upotrebu koja se ne sankcionira niti oduzima. Ta-kođer, upotreba je regulirana u posebnim lokalima s bezalko-holnim pićima ( c o f f e e shops), pa je uz prethodeću normali-zaciju i navedenu regulaciju, ostvarena i socijalna integracija brojnih, ranije bespotrebno marginaliziranih, raznolikih dru-štvenih skupina.

Putem dekriminalizacije krenula je i Velika Britanija, ve-ćina njemačkih pokrajina, Belgija, u Kanadi je otvoreno i ne-koliko coffee-shopova prema uzoru na amsterdamske, pa je tako u nekim sredinama djelomično ispravljena sumanuta

11

odluka o kriminaliziranju proizvodnje i potrošnje kanabisa. Nažalost, kod nas je posljednjih godina osnažila inkvizicij-ska logika, koja na plodnom tlu predrasuda može bez srama poopćivati vlastite besmislice, propisivati drugima što da ra-de, predlagati testiranja i progon ljudi koji su normalni kao i svi drugi građani, (često normalniji od alkoholom potaknu-tih agresivaca), i to samo zbog vlastita straha, lažnih dogmi o drogama, opsjednutosti totalitarnom kontrolom i nadzo-rom, i, ne zaboravimo, za dio aktera - zbog unosnog biznisa.

Nakon praznine koja je vladala do objavljivanja knjige Marihuana - zabranjeni lijek, u posljednje vrijeme može se s raznih strana čuti, pročitati, (živimo u doba Interneta) i pri-ča s druge strane, kako iz drukčijeg znanstvenog ugla i pristu-pa, tako i sa strane samih korisnika. Ova knjiga o marihuani istovremeno je dokument jednog vremena i konteksta (pa je zato u nekim dimenzijama zastarjela) i također priča o "van-vremenskim", odnosno uvijek aktualnim elementima koji govore o jednoj biljci i upotrebi, što se može odvijati u vrlo različitom vremenu i kontekstu. Eventualna zastarjelost ov-dje može biti i prednost jer dobijamo sliku Amerike krajem šezdesetih i početkom sedamdesetih, sa tragovima slobodar-skog duha koji je u toj zemlji kasnije žestoko potiskivan i obuzdavan. Ovakvom knjigom se barem malo može ispraviti nepravda kriminaliziranja, stigmatiziranja i etiketiranja kori-snika marihuane, u uvjetima još uvijek glasnih suvremenih inkvizicijskih aktera. Ovakva knjiga može označiti i proces normalizacije, koji se odvija u mnogim zemljama i kojem ćemo se prije ili kasnije priključiti. Righteous!

Benjamin Perasović

12

UVOD

Ludilo trave, niskobudžetni film snimljen 1935. godine ko-|i govori o zlu marihuane, prošao je gotovo nezapaženo kod gledatelja. Danas se prikazuje na koledžima i u kinima širom Amerike kao parodija na paranoju i neistine koje su nekad postojale u vezi s korištenjem marihuane. Zaista, trava svoju popularnost duguje koliko korištenju, toliko i zabranjivanju. Dokazi su svuda oko nas: časopisi i novine, televizija, muzi-ka - svi su se bavili pitanjem marihuane. Do pribora za puše-nje može se doći lako kao i do krigle pive u baru iza ugla. Po-stupan preokret u stavu javnosti - od iskrivljene slike pušača, samoubojica i manijaka u filmu Ludilo trave do današnjih statistika o milijunima "vikend pušača", pripadnika srednje klase - može se u velikoj mjeri smatrati rezultatom kulturne eksplozije šezdesetih godina.

Bez obzira na popularnost marihuane u posljednja dva, tri desetljeća, ona je i prije toga bila poznata u Americi. Sve do šezdesetih godina njezino je korištenje bilo ograničeno samo na određene slojeve stanovništva. Jazz pjevači dvadesetih pjevali su o bestidnom "čovjeku s jointom". Desetak godina kasnije uživanje trave se raširilo među jazz glazbenicima, pretežno crncima i emigrantima s Jamajke te iz zapadne In-dije koji su naviku pušenja marihuane stekli prije dolaska u Sjedinjene države. Ona je tim ljudima predstavljala dio kul-ture i načina života, no to se u Americi nije uklapalo u glavne tokove društva.

Marihuana je ostala nepoznanica za većinu Amerikanaca. Smatrali su je baukom i uzrokom nepredvidljivog ponašanja

13

umjetnika, glazbenika ili kriminalaca. Godinama se ništa nije mijenjalo; koristila se samo unutar određenih subkulturnih grupacija, a dezinformacije i zablude o travi i dalje su vladale nacijom. Zdravstveni programi u školama vršili su indoktri-naciju studenata vladinom propagandom d a j e marihuana srodnik, pa čak i brat, heroina, a izvjesno je da ni sami profe-sori nisu imali drukčiji stav.

Marihuana je ponovno isplivala s beat generacijom pede-setih godina. Muzika je bila cool, a religija istočnjačka. To je bilo vrijeme sloma bopa* i Roberta Mitchuma. Jazz publika, kao i jazz muzičari, već su bili poznati po tome što puše "čaj". Spominje se i u romanima Jacka Kerouaca, portparola beat generacije, i u prvom romanu Williama Burroughsa, Junky.

Krajem šezdesetih kad je beat, lutalački stil života, prona-šao svoje pristalice među studentarijom, marihuanaje prona-šla svoj put do koledža i studentskih naselja. Nakon depresije koja je vladala pedesetih godina, studenti su počeli prihvaćati mnogo aktivniji način života. Kako je trava postala pristupa-čnija, tako je velik broj skeptičnih studenata počeo shvaćati da su opasnost od marihuane izmislili ljudi koji je nikad nisu probali. Postupno su je sami počeli otkrivati - to je bilo vrije-me eksperimentiranja.

Pripadnici generacije šezdesetih, bilo u muzici ili politici, bili su u potrazi za svojim vlastitim vrijednostima.

Marihuanaje odigrala važnu ulogu u njihovom neprihva-ćanju glavnih kulturnih strujanja te pomogla da se ujedine ljudi različitih stavova i interesa. Korištenje marihuane - vr-ste "ekskluzivne" navike - dalo je novoj generaciji osjećaj za-jedništva i zajedničkih vrijednosti. Čak je i način na koji je pušena, tako da joint ide u krug od jednog do drugog, simbo-lizirao zajedničko iskustvo. Ljudi su polako otkrivali zado-

* rani oblik modernog jazza nastao oko 1940. godine; op. prev.

14

voljstvo koje trava pruža, kao i mogućnost da pomoću nje po-nekad pobjegnu od pritisaka u školi i društvu.

Ova takozvana kontrakultura stvarno je oživjela kad se marihuana počela glorificirati u rock muzici. Beatlesi su po-stali predvodnici kad su 1967. godine izdali album Sergeant Pepper's Lonely Hearts Club Band. Na omotu albuma prika-zane su stabljike marihuane oko groba Beaf/esakoje su zami-jenile četiri neobična muzičara u kostimima svijetlih boja. Bilo je to rođenje nove "svijesti". Ovajeploča postigla velik uspjeh, možda i iznad očekivanja Beatlesa. Milijuni mladih Amerikanaca oduševljavali su se dokje John Lennon pjevao I'd love to turn you on. Potrošnja trave naglo je porasla dok su mediji i uvrijeđeni političari raspravljali o značenju fraze Getting on high with a littlehelp from my friends. Generacij a šezdesetih stvorila je svoju vlastitu subkulturu kroz muziku i ostale medije: jedinstvena mješavinu teškog rocka, zaslje-pljujućeg svjetla, smiješne odjeće i droge. Haight-Ashbury*, flower power i nekonvencionalni stilovi života posvećivali su veliku pažnju imidžu u javnosti, a masovni mediji su u ve-likoj mjeri stvorili i popularizirali hipi pokret šezdesetih.

Omladina je reagirala na društveni preokret: milijuni su se "uzbuđivali" jer je jednostavno tako trebalo biti. Kao što je Bob Dylan rekao u jednoj od svojih pjesama - Everybody must get stoned. Možda je kontrakultura šezdesetih bila samo eksperiment, no ona je svakako dalekosežno utjecala na da-našnje društvo. Svijetlo obojena kultura šezdesetih koja se ja-vila s grass-roots** pokretom promijenila je javno mišljenje i stvorila uvjete za današnje nesmetano uživanje marihuane. Simbol te kulture i njezino zagovaranje mogao bi biti imidž

* dio središnjeg San Franeisea- šezdesetih je bio poznato mjesto hipija i sljed-benika drogeraške kulture; op. prcv.

** obični ljudi na lokalnoj razini za razliku od ljudi u središtima političke aktiv-nosti; op. prev.

15

pjesnika Allena Ginsberga najednom okupljanju human be-ina* u San Franciscu koji pokazuje bedž s jednostavnom po-rukom: TRAVA JE ZABAVA.

Danas je dovoljno reći daje šezdesetih godina srednja kla-sa otkrila marihuanu i da se od tada njezino uživanje stalno povećava. Domaćin koji vam danas ponudi joint na tulumu lako može biti jedan od veterana uživanja trave od prije dva-desetak godina. Te su starije generacije pušača danas odrasli ljudi koji vode poslove, podižu djecu - i nastavljaju pušiti tra-vu. S obzirom d a j e marihuana našla svoje "sljedbenike" u srednjoj klasi, moralo je doći do promjene njezina statusa, kao i medicinskog i društvenog stava prema njezinom kori-štenju. Ona je postala važna činjenica u životu srednje klase sedamdesetih. Nacionalna komisija za marihuanu i zloupo-trebu droga procijenila je da je do 1970. godine 24 milijuna Amerikanaca probalo travu te da postoji 8 milijuna stalnih uživatelja. Danas su ove brojke još veće: 30 milijuna Ameri-kanaca je probalo, a 12 milijuna su stalni pušači trave.

Marihuanaje bila u duhu načina života sedamdesetih. Na-kon razdoblja afere Watergateu Americi je prevladalo mišlje-nje da bi se vlada trebala manje miješati u privatnost građana te da bi se odluke o tome kako treba živjeti trebale prepustiti pojedincu. Nova "otvorenost i poštenje" karakterizirali su ta-dašnji stil života. U skladu s tim zamijećena je veća toleran-cija i eksperimentiranje s brakom, seksom i korištenjem dro-ga. Danas se marihuana puši gotovo slobodno. Njezin oštar miris možete osjetiti na koncertima, raznim manifestacija-ma... čak i na ulici, od slučajnog prolaznika. Uobičajene su javne izjave o tome tko koristi marihuanu. Uživatelja ima i među stanovnicima Bijele kuće. Zakonodavci brzo reagira-

okupljanjc hipika šezdesetih godina; na najpoznatijem takvom okupljanju u San Franciscu okupilo se preko 100.000 ljudi; op. prcv.

16

ju na rastuću popularnost ovog opojnog sredstva, ne samo među tinejdžerima i studentima, nego i među pripadnicima srednje klase. Također i znanstvena istraživanja, iako još nedovoljno uvjerljivo, podržavaju tvrdnju da marihuana nije štetnija - možda je čak i manje štetna - od obične cigarete. Praktično gledano, cijena primjene zastarjelih zakona o drogi postala je prevelika. Samo u Kaliforniji se na suzbijanje dro-ge potroši sto milijuna dolara godišnje. Broj ni zakonodavci zaprepašteni su lobističkim djelovanjem različitih grupa kao što je, na primjer, Nacionalna organizacija za reformu zakona o marihuani koja se zalaže za legalizaciju prodaje i posjedo-vanja s ograničenom kontrolom od strane vlade.

Godine 1972. Nacionalna je komisija za marihuanu i zlo-upotrebu droga zatražila ukidanje kazne za one koji posjedu-ju i koriste travu za sebe. Sljedeće je godine država Oregon postupila po toj preporuci i postala prva država koja je posje-dovanje malih količina za osobnu upotrebu proglasila obič-nim prekršajem umjesto kaznenim djelom. Kazna je bila ot-prilike kao i za krivo parkiranje - 100 dolara - novčana glo-ba. Još su četiri države tijekom 1975. godine donijele slične zakone, a i zakonodavci ostalih država razmatraju pitanje de-kriminalizacije marihuane. Unatoč napadima protivnika ovog zakona, Vrhovni je sud Aljaske napravio korak naprijed i proglasio da pravo na privatnost štiti pojedinca koji posjeduje marihuanu za osobnu upotrebu te da, štoviše, marihuana ne predstavlja opasnost za zdravlje stanovništva.

Jedna manje očigledna promjena u zakonima i cjelokup-nom stavu prema drugome jest da čak i na mjestima gdje za-kon još nije promijenjen tužitelji ne pokreću postupak zbog malih količina. To je proizvoljno i možda opasno provođenje zakona o drogi, ali ono odražava mišljenje da oni koji uživaju marihuanu nisu kriminalci i da se ne mogu tretirati kao takvi.

17

Vjerojatno najviše štete zbog kriminalnog statusa marihu-ane ima omladina. Ne samo da uhićenje zbog droge mlade ljude demoralizira, nego im ono može uništiti karijeru i ogra-ničiti buduće školovanje. Vlasti i socijalne ustanove postaju svjesni hipokrizije, stvaranja kriminalaca od mladih koji u bi-ti nisu nikad prekršili zakon. Mišljenje da su pušači trave ne-odgovorni, lijeni i pasivnije kontradiktorno. Ispitivanje mari-huane koje je 1975. proveo Nacionalni institut za mentalno zdravlje na Jamajci, nije uspjelo potvrditi niti jedan ozbiljan negativan učinak trave. Nije bilo dokaza da postoji bilo ka-kva veza između korištenja marihuane i mentalnih poreme-ćaja, agresivnosti i ludila. Štoviše, nije bilo znakova gublje-nja motivacije ili volje za radom. Jamajčani, koji su tradicio-nalno mnogo veći potrošači trave od Amerikanaca, koriste marihuanu prije teških fizičkih poslova jer im daje snagu i poticaj za rad. To je otkriće zadalo ozbiljan udarac onima koji tvrde da marihuana uništava radnu "etiku" te da predstavlja opasnost za američki način života. Polako ali sigurno sve ve-ći broj uživatelja trave, kao i dio bolje obaviještene javnosti, uklanja sve zablude oko marihuane. Sve se rjeđe može čuti argument da je trava opasna jer se s nje kasnije prelazi na te-že droge. Dovoljan broj Amerikanaca danas zna što je mari-huana - da ne spominjemo medicinska istraživanja - da pri-hvati domino teoriju koja se primjenjuje na droge. Srodna te-orija, da marihuana ne stvara fizičku ali stvara psihičku ovis-nost, također je opovrgnuta. Ljudi koji su godinama bili "te-ški" pušači mogu preko noći prestati i nakon toga ne osjećaju nikakve smetnje. Srednja klasa je danas manje "uznemirena" i pušenje marihuane prihvaća kao vid relaksacije i zadovolj-stva - kao i alkohol, uostalom. Stoga je ona sedamdesetih go-dina postala uobičajena stvar u životima brojnih ljudi pa nje-zina popularnost i dalje raste. Stereotip "pušača" bio je čudan nespretnjaković s dugom kosom, neuredno obučen i izgublje-

18

na pogleda. Takav su izgled, naravno, u najvećoj mjeri krei-t a I i masovni mediji. Današnji pušač vjerojatno izgleda kao poslovan čovjek koji se ponaša sasvim normalno. Marihuana je postala fenomen današnjice te zato zahtijeva, kao i svaka kontroverzna stvar, objektivnu procjenu koja se temelji na či-njenicama. Čak bi i oni kojije ne koriste trebali dobiti priliku da shvate, uz pomoć činjenica a ne mašte, zastoje ona toliko popularna. Ova je biljka suviše rasprostranjena da b i j e se moglo ignorirati.

Cilj ove knjige je da svima koji su zainteresirani ponudi najpotpunije informacije o nabavci, pušenju i uživanju trave. Ova knjiga mogla bi se shvatiti kao: "Sve što ste željeli znati o marihuani, a niste smjeli pitati". Zbog svoje cjelovitosti, ova jc knjiga idealna i za iskusne pušače, kao i za ljude koji jc ne namjeravaju pušiti, ali žele saznati nešto više o toj dro-gi. Svjesni prepreka s kojima se pušač suočava, ovom smo knjigom pokušali pokriti sva pitanja: od pribora za pušenje do načina pušenja (posebno važnog za ljude koji prije toga nisu konzumirali niti duhan), kao i do psiholoških rizika kod novih pušača. Marihuanaje danas industrija od više milijuna dolara pa su početnici obasuti hrpom proizvoda čak i prije ne-go što je počnu pušiti. Jednostavan proizvod kao što je papir za motanje nudi se u sto različitih varijanta, a za svaki od njih se tvrdi daje najboljeg okusa, trajanja i najlakši za upotrebu. Papir se proizvodi u različitim veličinama, bojama i okusima. Postoji najmanje petnaest različitih tipova lula, od jednostav-nih drvenih do limenih, plastičnih, staklenih i složenih, ručno rađenih od vapnenca. Novopečeni pušači mogu se zapitati koliko sama lula utječe na kvalitetu pušenja ili da li se može koristiti stara duhanska lula; mogu pitati: "Što je točno vva-Icrpipe (nargila), kako ona funkcionira i kakva je razlika iz-među nargile i obične lule?" Početnik će u ovoj knjizi naći odgovore na najosnovnija, kao i na složena pitanja, kao na

19

primjer: "Kako da kupim travu? Koji je najbolji način za pu-šenje? Koliko će dugo trajati njezino djelovanje? U koje je vrijeme nabolje pušiti?" Budući da se početnik može osjećati pomalo nelagodno u grupi iskusnijih pušača, informacije iz-nesene u ovoj knjizi mogu mu uvelike olakšati prilagođava-nje.

Sve u svemu, ova je knjiga informativnog karaktera, ali nije poput stručnih ili školskih knjiga. Možete je otvoriti na bilo kojoj stranici i početi čitanje a da ne izgubite kontinuitet. Ona je priručnik koji se ne mora pročitati od korica do korica, iako će biti zabavna i ako je pročitate cijelu.

Pretpostavljamo daje najbolja osobina ove knjige njezina cjelovitost. Posljednjih je godina izašao velik broj sličnih knji-ga, ali nijedna nije sveobuhvatna kao ova. Neke od tih knjiga bave se samo uzgajanjem trave, druge su kuharice. Ovdje smo sakupili sve informacije koje su dosad bile dostupne sa-mo u više različitih izdanja.

Početnik će se osjećati samouvjereno dok u rukama drži ovaj najkompletniji višenamjenski priručnik za marihuanu koji vam je danas dostupan. Budući da su sva izlaganja vrlo temeljita, tekst će biti zanimljiv i iskusnim pušačima. Na kra-ju, nudimo jednu studiju marihuana-kulture koja će sigurno zanimati i slučajne promatrače. Štoviše, jedina stvar u vezi s marihuanom koju vam ova knjiga ne može pružiti jest da je "popušite".

22

1. POVIJEST MARIHUANE

Bilo da je nazivate marihuana, marica, trava, pljuga, stuff ili slično, biljka pod stručnim nazivom poznata kao Canna-bis sativa (latinski naziv za "kultivirana") u kratkom je roku postalajedno od najpopularnijih opojnih sredstava današnji-ce. Do prije tridesetak godina vrlo je malo ljudi čak i čulo za nju. Danas ne samo daje ogroman broj ljudi koristi, nego su i /argon i značenje uživanja trave ugrađeni u našu kulturu.

Od svojih skromnih početaka, kao droga koju su koristili seljaci i pripadnici nižih klasa, marihuanaje postala najras-prostranjenija u svim slojevima društva. Danas ona predstav-lja "drogu po izboru" velikog broja pripadnika više srednje klase i viših klasa. Njezina je popularnost počela ugrožavati popularnost alkohola. Nije neobično da na ulici vidite ljude koji mirno puše joint-to više nije slika rezervirana samo za područja u blizini studentskih naselja. Joint koji kruži od jed-ne do druge osobe vidjet ćete i na tulumima - čak i u kancela-riji.

Marihuanaje postala toliko javna stvar da dućani slobod-no izlažu nevjerojatan broj različite opreme za pušenje - ma-le štipaljke za joint, papir za motanje, lule, nargile, opremu za čišćenje i čuvanje trave, čak i nakit i odjeću s motivima marihuane. Postoje i časopisi za ljubitelje marihuane s član-cima o tome kako pušiti i izvući što više iz dima, a čak posto-|i i magazin za trgovce i proizvođače pribora za pušenje.

Kako raste popularnost trave, zakoni protiv nje polako prestaju vrijediti. Kao što smo već napomenuli, postoji i or-ganizacija koja se zalaže za ukidanje tih zakona - Nacionalna organizacija za reformu zakona o marihuani.

21

Mi smo se s marihuanom upoznali u posljednjih tridesetak godina, no ona ima svoju povijest dugu gotovo 5.000 godina. Prvi put se spominje u kineskim medicinskim tekstovima te se preporučuje kao lijek za giht, reumatizam i "žensku sla-bost". Nekoliko tisuća godina kasnije u drugom kineskom medicinskom tekstu propisuje se mješavina trave i vina kao anestetik. Ta mješavina, poznata pod imenom ma-yo, dovo-dila je pacijenta do polusvjesnog stanja, slično kao i moder-ni anestetici, te je stvarala amneziju tako da se pacijent nakon operacije ničeg ne bi sjećao.

No dok su doktori preporučali travu kao lijek, čini se da su drugi uspjeli otkriti njezine psihoaktivne osobine. Neki su ki-neski pisci upućivali na travu kao na "ono što pruža užitak", dok su drugi smatrali da ona "oslobađa od grijeha". Od tada se očigledno malo toga promijenilo.

I danas u Kini liječnici preporučuju marihuanu čime poti-ču primjenu tradicionalnih kineskih medicinskih metoda, uključujući i biljne lijekove i akupunkturu. Za razliku od vre-mena kada se hašiš mogao mimo pušiti i na javnim mjestima, u današnjoj Kini je uživanje marihuane zabranjeno jer to nije u skladu sa socijalističkim moralom.

Vjerojatno su prvi uživatelji trave bili nomadski narodi koji su živjeli u ravnicama središnje Azije. Oni su donijeli marihuanu u Kinu, a kasnije i u Indiju. Čak 2.500 godina pri-je Krista, indijsku su kulturu odlikovale religiozne pjesme i himne koje su veličale korištenje some* koja bi po svim po-kazateljima mogla biti marihuana.

Ostaci govore da se soma pripremala i koristila kao i bhang (napitak koji se radi od marihuane), i to na način kako se i danas on priprema i koristi. Korištenje trave toliko se

još nije utvrđeno da li jc to camabis ili gljiva Amanita muscaria koja ima halucinogcna svojstva; op. prev.

22

proširilo da je ona postala važan dio života u Indiji i sastavni dio kulture. Indijci dijele proizvode cannabisa na tri vrlo ra-zličite kategorije:

1. Najjednostavniji i najrasprostranjeniji vid cannabisa je tekućina bhangkoja se kuha od lišća divljih stabljika marihu-ane. Suvremena istraživanja pokazuju da se bhang koristio u religiozne, medicinske i socijalne svrhe te da su ga koristili pripadnici različitih slojeva društva.

Bhang je bio i ostao piće vjernika u religioznim svečano-stima i na vjenčanjima (gdje je otac mlade bio zadužen za na-bavku bhanga), kao i na drugim manifestacijama i proslava-ma. Prema tradiciji su studenti i bogoslovi pili bhang prije nego što bi se posvetili učenju. Svećenici su često najveći dio svoga života provodili potpuno omamljeni djelovanjem ovog napitka.

Podaci govore da su bhang koristili i seljaci i radnici. Po-činjali su dan s bhangom, a po povratku s posla bi uzimali još jednu turu ovog pića - isto kao što i suvremen poslovan čo-vjek nakon napornog dana uzima čašu dvije martinija. Bhang se također koristio za stimuliranje apetita. Prema tradiciji su sc mlade žene, za koje se smatralo da su previše mršave da bi bile dobre supruge, debljale uz pomoć bhang-lonika. Da-našnja medicinska istraživanja pokazuju da se marihuana može koristiti kao lijek za anorexiju nervosu, živčano rastroj-stvo koje se uglavnom sreće kod mladih žena. Bolest uzroku-je gađenje prema hrani do te mjere da uslijed gladovanja obo-ljela osoba može ozbiljno narušiti svoje zdravlje.

Bhang se može grubo usporediti s meksičkom marihua-nom najniže kvalitete koja se ponekad nađe i na tržištu Sjedi-njenih država. S obzirom na činjenicu da se bhang ne puši ne-go pije, on ima mnogo izraženiji utjecaj, uzrokuje teško "odu-zimanje" u fizičkom pogledu jer je kemijska reakcija mnogo intenzivnija kad se sredstvo unese u probavni sustav.

23

2. Cannabis srednje kvalitete naziva se i ganja te se sastoji od cvjetova i listova kultivirane biljke. Ganja se pretežno konzumira metodom pušenja, a mnogo rjeđe se unosi s hra-nom. Može se usporediti s boljim meksičkim i kolumbijskim vrstama marihuane koje su vrlo rasprostranjene u Americi. Potencija ganje otprilike je približna onoj koju posjeduje vrs-ta trave zvana Thai stick*.

3. Najkvalitetniji vid cannabisa je charas, kod nas poznat kao hašiš. Charas se priprema od čiste smole s biljaka. Smola se skuplja skidanjem s listova biljke ili jednom tradicional-nom metodom: radnici obučeni u kožne pregače i jakne trče kroz polje na kojem se uzgaja marihuana u najtoplije doba dana kad je smola najviše ljepljiva. U trku dodiruju stabljike i pritom se smola lijepi za njihove jakne. Na kraju svakog re-da stabljika, dok se odmaraju, ostali radnici skidaju smolu s njihove odjeće. Charas je najkvalitetniji i najmanje osam pu-ta jači od bhanga.

Ganju i charas također su koristili svećenici koji su poku-šavali "nadvladati" običan svakodnevni život i dostići najviši stupanj religiozne ekstaze. U Indiji su svi vidovi korištenja cannabisa bili legalni u razdoblju koje je trajalo otprilike dvi-je tisuće godina prije Krista do početka 19. stoljeća. Tijekom tog razdoblja cannabis je bio važan za svakodnevne religioz-ne rituale, isto kao i kruh i vino u katoličkim obredima.

Štoviše, cannabis je bio važan i u ekonomskom smislu: od te se biljke dobivalo čvrsto i žilavo vlakno koje se koristilo za izradu odjeće i konopa.

Prva znanstvena istraživanja marihuane provedena su kra-jem prošlog stoljeća za vrijeme britanske kolonijalne vlasti u Indiji. Kasnije ćemo se više pozabaviti rezultatima tih istra-živanja, no bit izvješća Komisije za indijsku konoplju bila je

trava koju su američki marinci donijeli iz Vijetnama; op. prcv.

14

tvrdnja da trava "nije kriva" za izazivanje psihotičnih stanja ili kriminala. Kasnije je ovo izvješće zanemareno. Druga ma-nje pouzdana ispitivanja, čiji su rezultati podržavali tvrdnju daje trava uzrok raznih socijalnih problema, dobila su mno-go istaknutije mjesto u javnim diskusijama oko zabrane ma-rihuane.

Međutim, kampanje protiv trave počele su mnogo kasnije. U međuvremenu je biljka cannabis koja se lako uzgaja nasta-vila svoj put prema Zapadu. Širila su je nomadska plemena i trgovci koji su lutali raznim područjima.

Otprilike 500. godine prije Krista grčki je povjesničar He-rodot opisao "parne kupelji" koje su koristili Skiti, nomadski narod koji je lutao područjem između Crnog i Kaspijskog mora - područjem koje je danas podijeljeno između Sovjet-skog saveza, Turske i Irana. Skiti su uživali cannabis na slje-deći način: izgradili bi kolibu nad jamom koja je omeđena kamenjem. Kad bi se kamenje zagrijalo, na njega su bacali sjemenke i dijelove stabljike konoplje te bi se stvorio gust ob-lak dima oštrog mirisa. Skiti bi se onda okupili oko kamenja i udisali bi dim, što ih je sudeći prema Herodotu činilo vrlo sretnima. I dok većina Grka nije bila previše oduševljena obi-čajima barbara, Herodot je bio ushićen ovim činom i učin-cima dima.

Otprilike iz ovog vremena potiču i prvi ostaci marihuane. Nađeni su na tlu sjeverne i središnje Europe. Njemački su ar-heolozi otkrili ljuske sjemenki i druge ostatke stabljike kono-plje u zemljanim posudama nađenima u jednoj nekropoli na tlu Njemačke koja datira iz petstote godine prije Krista.

U prvim se godinama kršćanskog doba cannabis koristio u Grčkoj i Rimu. Miješali su ga sa sredstvom za zaslađivanje i posluživali kao desert.

Međutim, korištenje cannabisa najviše se ukorijenilo na Srednjem istoku gdje je postalo popularno sredstvo za opu-

25

stanje. Negdje 300. godine prije Krista spominje se izvjesni pustinjak Zin. On je navodno pripremao napitak suama koji je izazivao vizije. Sličnost između Zinove suame i indijske some nagovještava da su i trava i recept za ovaj napitak stigli iz Indije.

Širenju marihuane najviše je doprinijelo širenje islama ko-ji zabranjuje konzumiranje alkohola. Bogati su muslimani bez obzira na zabranu i dalje konzumirali alkohol - mogli su snositi stroge vjerske i civilne kazne za pijanstvo. Međutim, sirotinja sebi nije smjela dozvoliti d a j e se uhvati s flašom. Zbog toga su se siromašni slojevi okrenuli cannabisu u svim njegovim vidovima, pogotovo moćnom hašišu. Muslimanski su vođe bili protiv cannabisa jer je prema njihovim riječima pijanstvo bilo isto, bez obzira da li je uzrokovano alkoholom ili hašišom. No, u većini su se slučajeva pušači hašiša mogli mirno prepustiti uživanju.

U muslimanskoj kulturi postoji mnogo šaljivih pričica u vezi s pušenjem hašiša. U Tisuću i jednoj noći, zbirci priča sastavljenoj negdje 1400. godine nakon Krista, jedan uživa-telj cannabisa napušen razgovara sa svojim sultanom; on pri-ča s briljantnom pronicljivošću, pa umjesto kazne koja mu je slijedila biva imenovan za vezira. U drugoj prilici jedan su-dac pokušava sakriti hašiš koji je konfiscirao od zločinca ko-jeg je osobno optužio za ugrožavanje javnog zdravlja. Spo-minje se i priča o svećeniku kome ispada ploča hašiša iz halje dok svojoj braći povjeri prokazuje "vražji" cannabis.

Međutim, nisu sve priče tako zanimljive. Jedna priča vrlo sumnjiva podrijetla u velikoj je mjeri odgovorna za mit koji su iskoristili pokretači kampanje protiv marihuane kako bi dokazali d a j e trava uzročnik kriminala te da ljude pretvara u manijake i ubojice. Ta je priča počela kružiti u vrijeme Marca Pola, putnika iz 13. stoljeća koji je mnogo poznatiji po tome što je navodne iz Kine donio špagete u Italiju. Polo je

26

lakođer donio i priču o strašnoj muslimanskoj sekti koja je ži-vjela pokraj Kaspijskog mora na području današnjeg Irana. Sekta Ismailiti, predvođena Perzijancem Hasanom ibn Saba-hom, bila je moćna 200 godina prije nego što je Marco Polo prošao tim područjem. Pod Hasanovim vodstvom sekta je djelovala kao nasilnička, teroristička grupa koja je pokušava-la proširiti svoj utjecaj putem okrutnih ubojstava.

Sudeći po legendi koju je donio Marco Polo, Hasan je za svoje vojnike odabirao mlade ljude u dobi između 12. i 20. godine koje bi kasnije drogirao hašišom. U nesvjesnom bi ih se stanju odnijelo u vrt ograđen zidom. U vrtu je bilo mnogo mladih djevojaka i svega drugog što mlad čovjek može pože-ljeti. Nakon određenog vremena provedenog u tajnom vrtu u uživanju i nasladi, Hasan bi ponovno drogirao regrute i izvo-dio ih izvan "raja". Rekao bi im da se mogu vratiti u vrt ako prihvate počiniti ubojstvo nekog od njegovih vjerskih ili poli-tičkih neprijatelja. Hasan im je obećavao da će se vratiti u vrt čak i ako poginu u pokušaju likvidacije neprijatelja.

Rezultat ovog pokušaja promjene ponašanja regruta jest činjenica da su svi neprijatelji bili ubijeni čim bi se pojavili. Hasanov se utjecaj proširio na veliko područje. Hasanovi su odredi ubojica postali poznati pod imenom asasini* jer su, sudeći po legendi, bili pod utjecajem hašiša dok su izvršavali svoje gnjusne zločine. Znanstvenici ističu da riječ asasini ta-kođer može vući podrijetlo i od Hasanova imena. U svakom slučaju, malo je vjerojatno da bi itko mogao izvršiti političko ubojstvo - koje zahtijeva mnogo više vještine i lukavstva -ako je prije toga pušio hašiš.

U trinaestom su stoljeću sektu Ismailita uništili Muslima-ni, ali je legenda o asasinima nastavila živjeti, kao i vjerova-nje da su se oni pretvarali u ubojice pod utjecajem hašiša. Ka-

jcdan od naziva za njih je i hašišimi; op. prev.

27

snije je ova priča - kao i brojne druge uglavnom nepotvrđene priče o ljudima koji uzmu jedan dim trave i postanu luđaci i ubojice - postala poticaj za zabranjivanje konoplje i svih nje-zinih derivata.

No, prohibicija će doći puno kasnije te će na Srednjem is-toku hašiš, obično pripremljen od smole cannabisa i nekog veziva, postati potpuno uobičajena stvar. U Europi je kono-plja bila malo poznata, iako su se vodili križarski ratovi, a bi-lo je i trgovačkih veza s istokom u 15. i 16. stoljeću. Među-tim, stanje se promijenilo iz najneočekivanijeg razloga: bilj-ka cannabis postala je vrlo važna sirovina za razvitak imperi-jalističkih sila. Konoplja je predstavljala izvanredan izvor ja-kog vlakna od kojeg se priprema pravi konopac za teretne je-drenjake koji su obilazili svijet. Konoplja je u to vrijeme bila važna isto koliko je danas važno mlazno gorivo. Po završetku križarskih ratova konoplja se pojavila na jugu Francuske.

U većini slučajeva su uzgajivači ove biljke bili ograničeni samo na proizvodnju vlakna za konopac. Postoji samo neko-liko bilješki iz tog doba o njezinim psihoaktivnim osobina-ma. Rabelais spominje uživanje cannabisa i vv/cca, staru reli-giju prirode čiji sljedbenici kuhaju napitak od trave.

Najvažnija preporuka za medicinsku kvalitetu konoplje nalazi se u knjizi CulpeppersHerbaliz 1640. godine. To je velik, ali ne i previše točan pregled znanja o biljnom svijetu. Na popisu se nalazi i indijska konoplja čije se korijenje i sje-menke preporučaju za različita fizička oboljenja.

U međuvremenu je cannabis došao do Afrike na isti način kao što se sa Srednjeg istoka proširio na Europu - putem tr-govačkih veza, Ne zna se da li se trava i prije toga koristila u Africi ili je stigla tek tada, no sigurno je da su je Kongo ple-mena pušila u 13. stoljeću. U druge su dijelove Afrike kono-plju donijeli arapski trgovci robljem, a kasnije Indijci koji su se naseljavali po istočnoj obali. Do 19. stoljeća, kad su stigli

2H

europski kolonisti, upotreba cannabisa već se udomaćila. Ra-zni vidovi u kojima se cannabis koristio potvrđuje velik broj imena pod kojima je on poznat u Africi. Evo nekih: dagga, nsangu, bhangi, whi, matakvvane i dijana - to su afrička, por-tugalska i arapska imena.

Druga strana svijeta razvijala se sama za sebe, ali postoje čvrsti dokazi da su njezini stanovnici također otkrili čudo-tvorno djelovanje konoplje. Cannabis su u Ameriku mogli do-nijeti ljudi koji su se iz Azije dolazili u njoj nastaniti, a mož-da je i prije toga rasla na tlu Novog svijeta. Bilo kako bilo, Asteci su dobro poznavali cannabis, a Montezuma je navod-no uživao u napitku pripremljenom od marihuane koji je iza-zivao vizije i snove.

Duž Atlantske obale Sjeverne Amerike plemenski su ša-mani pušili marihuanu pomiješanu s duhanom i drugim lisna-tim biljem. U izvješćima istraživača iz 17. stoljeća spominje se da su šamani nakon pušenja "duhana" imali vizije i padali u dubok san. Teško je otkriti točne količine raznih sastojaka u ovom "duhanu" jer su rituali pušenja bili obavijeni velom tajne, a i zbog odnosa urođenika i europskih istraživača.

Indijsku konoplju (kao industrijsku biljku) u Novi su svijet donijele britanske vlasti. Pokušale su zainteresirati koloniste za uzgajanje konoplje jer je ona bila značajna kao izvor vla-kna za konopac. Amerikanci su ubrzo otkrili psihoaktivne osobine biljke, no ne zna se da li iz iskustava američkih uro-đenika ili iz priča koje su dolazile iz Indije. U dnevnicima (icorgca Washingtona postoje i savjeti za uzgajanje. Sredi-nom svibnja 1765. godine Washington je zapisao u svom dnevniku d a j e zasadio konoplju. Početkom kolovoza zapi-sao jc da je počeo odvajati muške biljke od ženskih, dodajući du se boji d a j e proces odvajanja počeo malo prekasno.

Da je Washingtona zanimalo uzgajanje konoplje samo /bog vlakna, proccs odvajanja ne bi bio potreban. On se vrši

LlLuu ,,-, '

samo ako kasnije želite dobiti smolu. Nikad nećemo saznati da l i je Washingtonu smola trebala iz medicinskih ili "nekih drugih" razloga.

Ekspanzionistička kolonijalna politika približila je europ-ske nacije nekim kulturama u kojima je cannabis bio glavno opojno sredstvo umjesto alkohola. Francuski su vojnici upo-znali hašiš za vrijeme Napoleonovih pohoda na Egipat. Iako je Napoleon pokušavao iskorijeniti upotrebu hašiša kod svo-jih vojnika, nema sumnje da su neki od njih stekli naviku upo-trebe i donijeli ga kući u Francusku. Godine 1840. francuski je liječnik J. J. Moreau de Tours počeo istraživati učinke ha-šiša na sebi i pacijentima svoje duševne klinike. Europska je znanost izašla iz svojih mračnih godina i ušla u romantično doba obuzeto eksperimentiranjem i slobodnim izražavanjem. Vjerojatno koristeći sjevernoafrički hašiš, J. J. Moreau de Tours je postigao dobre rezultate kod svojih depresivnih i me-lankoličnih pacijenata. Taj ga je početni uspjeh naveo da pre-poruči hašiš svom prijatelju, pjesniku Theophileu Gautieru.

Gautier i njegovi prijatelji brzo su postali ljubitelji ove droge, pa su osnovali i klub ljubitelja hašiša koji su nazvali Club des Hachischins. I Gautier i Charles Baudelaire, tako-đer pjesnik i hašišoman, pisali su o spektakularnim iskustvi-ma s drogom. Sudeći po njihovim izvještajima, izgleda da su uspijevali nabavljati hašiš najveće kvalitete. Hašiš koji nam je danas pristupačan uglavnom dolazi u pločama, pomiješan s nekom vezivnom tvari da bi dobio oblik. No, Gautier i pri-jatelj i očigledno su dobivali čisti hašiš u vidu aromatične smo-laste paste koju su topili u kavi. Gautier i Baudelaire su opi-sali halucinogena iskustva koja uključuju ekstremne promje-ne raspoloženja, veliku ushićenost, strah, gubljenje osjećaja za prostor i vrijeme, izoštravanje čulnih doživljaja i prave ha-lucinacije. Gautierov opis njegovog prvog iskustva s hašišom postao je klasik:

30

"Bio sam kao spužva usred mora; svakog trenutka su me zapljuskivali valovi sreće ulazeći i izlazeći iz mojih pora, po-slao sam propustljiv... i cijelo je moje biće bilo ispunjeno bo-lama fantastičnog ambijenta u koji sam uronio. Zvuči... mi-risi... obasjavala me svjetlost iz bezbroj cijevi tankih kao vlas kose, čuo sam zvižduk magnetskih struja. Sudeći po mojoj procjeni, ovo je stanje trajalo oko tri stotine godina jer su sen-zacije bile toliko brojne i učestale da je svako točno određi-vanje vremena postalo nemoguće."

Iskustva kao što je ovo brzo su se pročula po umjetničkom svijetu. Probudila su zanimanje za hašiš, opijum, morfij, a kasnije i kokain. U vrijeme kad su umjetnici i boemi počeli uzimati hašiš i medicina ga je počela ozbiljno proučavati.

Jedan od prvih važnijih radova na temu cannabisa napisao je dr. W. B. 0'Shaughnessey. On je ovu drogu upoznao za vrijeme putovanja po Indiji gdje se cannabis koristio za zaba-vu te u obredne svrhe. 0'Shaughnessey je po povratku iz In-dije 1839. godine objavio rad - pregled devetostoljetnih in-dijskih medicinskih iskustava s travom, kao i svojih osobnih iskustava. Zaključio je da se cannabis može koristiti za sma-njenje bolova, opuštanje mišića i sprečavanje grčeva.

Njegov rad je naveo europske i američke liječnike da poč-nu eksperimentirati s cannabisom te su ga oni ubrzo počeli preporučati kao lijek za astmu, migrenu, kašalj i oboljenja di-šnih organa, menstrualne bolove, prekomjerno menstrualno krvarenje, nesanicu i za oslobađanje ovisnosti o opijatima. U drugoj polovici 19. do početka 20. stoljeća koristili su se raz-ličiti preparati na bazi cannabisa za tretman ovih poremećaja.

Jedan je od liječnika kraljice Viktorije, dr. J. Russell Rey-nolds, prihvatio marihuanu kao lijek protiv glavobolje te je preporučao njezino svakodnevno uzimanje za prevenciju od napada migrene. Trava se također propisivala za olakšanje porođajnih bolova, za kontroliranje epileptičnih napada i za

31

olakšanje napada suhog kašlja kod bolesnika od tuberkuloze, bolesti-ubojice tog vremena.

U drugoj su polovici 19. stoljeća liječnici toliko slobodno preporučali opijate da su brojni pacijenti postali ovisni o nji-ma. To se odnosi i na vojnike koji su sudjelovali u građan-skom ratu. Eksperimenti s tim ovisnicima pokazali su da je marihuana ne samo bezopasna, nego i da se može koristiti kao sredstvo za ublažavanje muka ovisnika o opijatima.

Međutim, krajem 19. stoljeća počeo se mijenjati stav pre-ma marihuani. Stimulativni je učinak cannabisa uzbudio broj-ne konzervativne liječnike, a upotreba droge za zabavu posta-la je tabu za moraliste tog vremena.

Medicinska se praksa također promijenila. Na preporuči-vanje cannabisa počelo se gledati sa sumnjom zbog teškoća utvrđivanja potrebnih doza. Previše promjenjivih veličina, kao što su uvjeti u kojima biljka raste, njezine genetske oso-bine i uvjeti za žetvu i obradu, onemogućile su liječnicima da utvrde kolika je učinkovita doza. Ista količina cannabisa u jed-noj bi se situaciji pokazala kao nedjelotvorna, a u drugoj kao vrlo učinkovita.

Drugi čimbenik koji je doveo do prestanka korištenja ma-rihuane u medicinske svrhe bila je igla za injekcije koja je omogućila ubrizgavanje točnih doza lijeka direktno u krvo-tok. S obzirom da se cannabis ne topi u vodi, ova se nova teh-nologija nije mogla primjenjivati.

Tada je jedna egipatska studija o korištenju trave i hašiša pokazala da postoji nešto što bi se moglo nazvati cannabis psihosa čije su osobine manija debljanja, agresivni napadi i potpuni gubitak motivacije. Izvješće dalje tvrdi da je canna-bis psihosa odgovorna za hospitalizaciju brojnih ljudi, pa čak predlaže uvođenje opijuma kao dio napora da se iskorijeni uživanje trave.

32

Usprkos velikom kontrastu sa znanstveno utemeljenim i mnogo pažljivije napisanim izvješćem Komisije za indijsku konoplju, egipatska je studija stekla mnogo više pristalica. Indijsko izvješće, objavljeno 1893.-94., do današnjih je dana ostalo najkompletnija i najiscrpnija studija o učincima mari-huane na pušače.

Indijska komisija, u čijem su sastavu bila četiri Engleza i n i Indijca, potrošila je godinu dana proučavajući ovaj pred-met i ispitujući tri stotine liječnika i mnoge druge. U Indiji ni-su uspjeli naći niti jedan dokaz o postojanju psihoze uzroko-vane cannabisom. Komisija je zaključila da upotrebu bhanga treba dozvoliti, upotrebu ganjeograničiti, a eharasa zabraniti. Međutim, indijska je vlada tek 1950. godine donijela kazneni zakon o cannabisu koji se odnosi samo na charas.

Nema sumnje da su razlike u vjerskom i društvenom živo-tu Indije i Egipta uvjetovale toliko suprotstavljena izvješća u vezi s marihuanom. No, ono što je važno istaknuti jest velik broj pristalica egipatske studije na Zapadu, pogotovo u Sjedi-njenim državama.

Činjenica d a j e cannabis bio popularan u "zaostalim" i "poganskim" društvima također je štetila njegovoj reputaciji. I liječnici i industrija lijekova pridavali su veći značaj novim i modernijim "kemikalijama" nego biljnim lijekovima čije je pravilno doziranje gotovo nemoguće.

Gledano u socijalnom kontekstu, imigranti i radničke or-ganizacije su na početku ovog stoljeća pokušavale steći poli-tičku vlast. Za upotrebu zloglasne droge pričalo se da izaziva agresivnost te se na nju gledalo sa sumnjom među pripadni-cima radničkih slojeva koji su težili uspinjanju na više dru-štvene ljestvice. Dvadesetih godina ovog stoljeća samo su najstaromodniji liječnici i siromašno stanovništvo koristili cannabis kao lijek.

33

Napokon je objavljen i Freudov rad o svjesnim i nesvje-snim psihološkim stanjima i njihovom utjecaju na zdravlje i oboljenja. Jedan od rezultata ovih Freudovih istraživanja jest i prednost koju su dobili lijekovi farmaceutske industrije i psihoanaliza nad liječenjem starinskim travama kao što je ca-nnabis.

U prvoj četvrtini ovog stoljeća marihuanaje prešla iz liječ-ničkih ordinacija u slobodnu javnu domenu. Sve se rjeđe ko-ristila kao lijek, ali ipak nije bila ilegalna. Počeli su je koristi-ti ljudi koji su otkrili neke njezine "blagotvorne" učinke. Voj-nici koji su se susreli s travom u Meksiku 1916. godine u ratu protiv Pancha Ville, ili oni koji su bili u zoni Panamskog ka-nala, nastavili su je uživati i nakon povratka kući. Mornari koji su plovili zajedno s Južnoamerikancima, ili koji su pri-stajali u južnoameričke luke, također su došli u dodir s mari-huanom. Za jazz muzičare i crnačke radnike na Jugu, kao i za Meksikance na jugozapadu, travaje predstavljala način živo-ta, sastavni dio njihove kulture.

Dvadesetih godina ovog stoljeća svi su se oni mogli sresti u New Orleansu, najvažnijem otpremničkom središtu i me-đunarodnoj luci Juga gdje su se slijevale i miješale najrazliči-tije kulture. Do 1926. godine već je i javnost znala da crnci i ljudi španjolskog podrijetla puše sušeno lišće konoplje te da bijeli muzičari i omladina od njih "uče zanat". Tih su godina novine u New Orleansu pokrenule seriju članaka o marihuani koji su bili daleko od objektivnog stanja stvari. Predstavili su travu kao omiljenu drogu crnaca i drugih pripadnika nižih klasa te su tvrdili da crnci prodaju drogu bijeloj omladini u mračnim igraonicama bilijara.

U jednom od članaka novinari su intervjuirali proslavlje-nog morfinista koji je izjavio da je odbio probati marihuanu iz straha da od n je ne poludi. Od takvih su se besmislica stva-rale legende u javnosti. Osim trenutnog porasta u prodaji no-

34

vina, glavni je rezultat ove serije članaka bila skupina zakona donesenih u Louisiani kojom se izjednačava upotreba i pro-daja marihuane sa silovanjem ili ubojstvom s predumišlja-jem.

Međutim, trava nije ostala bez svojih pristalica, posebno u umjetničkom svijetu - među slikarima, muzičarima i pisci-ma koji su je nastavili pušiti. Koristio ju je i Louis Armstrong, Diego Rivera i brojna druga manje poznata imena.

Njih je zapravo trebalo proglasiti kriminalcima. Biljni li-jek je postao "trava-ubojica" otprilike u vrijeme kad je jedan drugi veliki eksperiment - prohibicija, zabrana alkohola -obustavljen zbog neuspjeha. Netko će pomisliti da vlasti ne bi stavile zabranu na marihuanu da su ustanovile da je nemo-guće kontrolirati upotrebu droge na način na koji se može kontrolirati alkohol. Međutim, prohibicija je bila neuspješna kao zakon - ne samo da nije spriječila upotrebu alkohola, ne-go je stvorila mrežu organiziranog kriminala koja je opstala do danas - postigla je veliki uspjeh kao "predstava". Trinaest godina provođenja racija protiv kriminalaca i prodavača pića stvorile su mit o herojskim Fedsima i G-menima (Federalna policija). Preko noći su ove "sluge naroda" postajali nacio-nalni heroji, a njihovi su odjeli i uredi imali obilnu podršku.

Izvanredno ukidanje Zakona o prohibiciji prijetilo je osta-vljanjem birokrata bez posla. Očigledno je da su birokrati, suočeni s nezaposlenošću, otkrili novu opasnost koja je dola-zila od "trave-ubojice" koja je navodno ugrožavala moral i budućnost nevine američke omladine.

Tada je 1930. godine, nakon četiri godine koje je proveo kao G-man u prvim redovima borbe protiv alkohola, Harry J. Anslinger, najvažnija figura u povijesti zabranjivanja mari-huane, imenovan načelnikom Ureda za narkotike - tek osno-vanog odjela Ministarstva financija. 1933. godine, u vrijeme kad je prestao vrijediti Zakon o prohibiciji, Anslinger je us-

35

pio uvjeriti naciju i Kongres da j e indijska konoplja (biljka koju je vjerojatno njegova baka koristila za ublažavanje men-strualnih bolova) dijabolična biljka koja od sasvim normal-nih ljudi stvara čudovišta nadljudske snage koji će napasti nevine prolaznike, pa čak i svoje najbliže.

Usprkos činjenici daje imao jurisdikciju samo nad opijati-ma i kokainom, Anslingerov Ured počeo je djelovati kao cen-tar za razmjenu informacija i lokalnih izvješća o ovom najno-vijem socijalnom zlu. Rezultat toga bilo je donošenje obilja konfuznih i bezumnih lokalnih zakona od kojih su mnogi sa-stavljeni po uzoru na zakone u Louisiani, a koji za korištenje trave predviđaju najoštrije kazne.

Dvadesete godine bile su doba jazza te se on širio po cije-loj zemlji, do Saint Louisa, Chicaga, Detroita, New Yorka i drugih gradova. Crnci, Meksikanci, muzičari i umjetnici do-nijeli su sa sobom i marihuanu. Došli su u sredine sa strogim, ponekad i fundamentalističkim moralnim načelima, u kojima je bilo malo mjesta za hedonizam i čudne navike, posebno među siromašnima. Rasna je diskriminacija također odigrala veliku ulogu u povećanju straha i nepovjerenja prema mari-huani.

Nakon što je osigurao poticaj i argumente koji su bili po-trebni da bi se lokalni zakoni protiv marihuane proširili po ci-jeloj Americi, Anslinger je bio spreman zadati odlučujući udarac. 1935. godine govorio je pred Kongresom o raznoli-kosti lokalnih zakona naglašavajući daje potreban jedan stro-gi federalni zakon koji će poduprijeti njihove napore u borbi protiv "đavolje trave". Kongres je pristao i zakonom proširio nadležnost Anslingerovog malog imperija na marihuanu i ha-šiš.

Sada je Anslinger upregnuo svu svoju snagu objavljujući zastrašujuće članke u poznatim časopisima u kojima je davao pregled svih mogućih opasnosti koje vrebaju od trave. Jedan

3 6

ovakav tipičan članak objavljenje u svibnju 1936. godine u časopisu Popular Science Monthly pod naslovom Ujak Sam bori se protiv nove opasne droge. U tom se članku tvrdi da sa-mo najednom omanjem praznom zemljištu može izrasti ko-ličina trave koja je dovoljna da postane "potencijalni uzro-čnik nekoliko ubojstava i drugih brutalnih zločina". U članku se s odobravanjem govori da kad se ovakav užasan zločin do-godi u Pennsylvaniji, pogotovo ako je izvršen na perverzan način, policija automatski uhiti sve poznate pušače trave. Hapšenja su se izvodila bez ikakvih teškoća budući da su pu-šači uvijek bili u grupama u svojim jazbinama, napominje ovaj članak.

U njemu se dalje prelazi na opis iskustava pod utjecajem marihuane. Ovaj je opis postao klasik te ga se ponovno izda-valo i navodilo gotovo petnaest godina. U početku se pušač osjeća vrlo dobro. U stvari, postaje toliko euforičan da bi se "da mu netko kaže da mu je umrla majka, vjerojatno glasno nasmijao na tu vijest". Ovo je stanje pratilo osjećaj posjedo-vanja velike fizičke i mentalne snage, a tada bi uslijedile vizi-je, "ponekad lijepe, ali puno češće jezive", pa bizarni pore-mećaj osjećaja za prostor i vrijeme te dramatično pojačava-nje percepcije.

Da su učinci marihuane ograničeni samo na ovakve senza-cije, to bi za prosječnu osobu predstavljalo samo moralni pro-blem. Nažalost, postoji i gora strana stvari, sumorno nas upo-zorava članak. Kontinuirana upotreba trave, kaže se nadalje, dovest će pušača do stanja mahnitog bijesa tijekom kojeg je on neodgovoran i "sklon najstrašnijim divljačkim zločinima. Svako povećanje kriminala vlasti obično pripisuju marihua-ni... Dugotrajno uživanje ove droge vodi do mentalnih pore-mećaja i ludila".

Razumljivo je da su "autoritativni" tekstovi poput ovog izazvali povećanje straha od marihuane, a Anslinger je nasta-

37

vio bombardirati javnost dezinformacijama. Jedan od teksto-va koje je on osobno napisao, članak pod naslovom Marihu-ana - ubojica mladih, ne samo daje objavljen u časopisu The American Magazine, nego je doživio i ponovno izdanje u Re-ader's Digestu.

Časopis Journal ofHome Economics bio je toliko zabrinut da je 1938. godine izdao upozorenje da novinski izvještaji o marihuani, koji su toliko strašni da izgledaju nevjerojatni, predstavljaju "realnost koja se ne može ispraviti ukoliko se ne angažira javno mnijenje". Časopis upozorava: "Važno je znati da ne samo dugotrajno uzimanje većih doza, nego i jed-na jedina veća doza koju uzme početnik može prouzrokovati manijakalna kriminalna djela. Štoviše, i male količine mogu uništiti snagu volje i sposobnost povezanog i kontroliranog mišljenja i djelovanja."

The American Weeklyje 1940. godine objavio članak koji je napisao dr. Arthur La Roe, član Američkog udruženja za borbu protiv narkotika. Već u prvih nekoliko stavaka on na-vodi sve stare optužbe, kao na primjer o asasinima sa Sred-njeg istoka koji su pušili da bi kasnije ubijali, o stoci koja po-jede konoplju pa nakon toga bježi pomračena uma ili o Mek-sikancima koji uzimaju marihuanu da steknu "lažni osjećaj superiornosti". La Roe pušačima trave pripisuje "ubojstva, silovanja, samoubojstva i zločine svih kategorija".

Optužbe slične navedenima stvorile su osnovu za snima-nje popularnih filmova kao što je Ludilo trave, koji navodno pokušavaju prikazati prijetnju koja dolazi od "trave-ubojice".

Ovakav prasak u povijesti nastavlja uzimati svoj danak budući da se i kod onih koji danas pišu zakone primjećuje strah koji se desetljećima oblikovao pomoću dezinformacija o travi, pomoću laži kojima ih je kljukala ona ista vlada koja ih je pokušavala "zaštititi" od teških posljedica krize krajem dvadesetih godina. Događaji iz šezdesetih godina mogu se

38

shvatiti jedino iz perspektive tridesetih i četrdesetih godina ovog stoljeća.

Međutim, dok se sjedne strane borila protiv cannabisa, s druge je strane vlada bila primorana pokrenuti kampanju za njegovo uzgajanje. Na početku Drugog svjetskog rata Sjedi-njene su se države suočile s opasnošću da budu odsječene od svojih izvora konoplje na Filipinima i u istočnoj Indiji. Vlasti su naložile farmerima Srednjeg zapada da počnu uzgajati ko-noplju za izradu užadi u slučaju da se prekinu veze s izvori-ma. Tako je opasna droga koja razara mozak odjednom po-stala strateški važan proizvod. Vlada je ovu dilemu pokušala riješiti stvaranjem vrste konoplje koja sadrži vrlo malo cana-binola (psihoaktivne materije), a i dalje je bogata vlaknom. Napori u ovom pravcu ostali su bez uspjeha, ali se došlo do nekih drugih otkrića. Istraživači su otkrili da se povećanjem broja kromosoma biljke povećava i njezin potencijal. Drugi su eksperimenti uključivali kalemljenje vrhova stabljike od-govarajuće vrste hmelja (koji se koristi za izradu piva) na ko-rijen marihuane. Rezultat toga bio je hmelj čiji su listovi sa-državali canabinol i pivo s "pravom pjenom".

Kad je završio Drugi svjetski rat vlada je prekinula svoje pokušaje poboljšavanja prirodne verzije konoplje. Završetak rata također je značio da Harry Anslinger, koji je dokazao da je jedan od najprilagodljivijih birokrata, može ponovno za-početi svoju osobnu borbu protiv biljke cannabis. Nakon što je komunističko zlo zamijenilo nacističko zlo i "žutu opas-nost", Anslinger je kampanju protiv droge prilagodio novo-nastalim uvjetima. Tijekom pedesetih godina on je optužio crvenu Kinu, a kasnije i Kubu, da pomoću cannabisa žele za-trovati srca i umove mladih Amerikanaca. Kad je ovisnost o heroinu postala mnogo neposrednija opasnost, Anslinger, ko-ji je prvobitno uvjeravao Kongres da "ovisnici" o marihuani ne prelaze na narkotike, iznenada je promijenio svoj stav. Me-

39

đu policajcima i drugim "stručnjacima" zavladalo je čvrsto uvjerenje da pušenje trave utire put porocima heroinske ovis-nosti. Anslingerova logika bila je dovoljno jednostavna: pra-ktički svi koji upotrebljavaju heroin kad-tad su pušili travu, dakle, većina pušača trave osuđena je da prije ili kasnije po-stanu heroinomani.

Usprkos propagandnim dezinformacijama, marihuanaje nastavila svoj prodor u društvo. Stvari su se potpuno izmije-nile početkom sedamdesetih godina: trava je postala "prizna-to" opojno sredstvo u brojnim krugovima.

Vrlo je težak zadatak otkriti zašto je marihuana postala to-liko prihvaćena droga. Očigledno je to dijelom i zasluga veli-kih društvenih promjena koje su se odigrale u posljednjih tri-desetak godina. Poslijeratni porast nataliteta, hladni rat, stvarna prijetnja nuklearnim uništenjem, pokret za ljudska prava, Vijetnamski rat i protesti protiv njega, metež u politici i atentati šezdesetih godina, duhovne poruke s istoka i droge farmaceutske industrije koje utječu na svijest - samo su neki od čimbenika koji su imali utjecaja.

Po mišljenju jednog od "antimarihuana-križara", dr. Ed-warda R. Bloomquista, 1965. godina je označila prekretnicu u osnovnom stavu Amerikanaca prema travi. On tvrdi da su zakoni koji su doneseni tijekom tridesetih godina bili korisni i da nisu bili toliko loši. "Do 1965. godine", piše on, "bili su vrlo djelotvorni, a onda su ljudi prestali poštivati ne samo za-kone o marihuani, nego i zakone uopće."

Dok Bloomquist možda griješi u pogledu zakona o mari-huani iz tridesetih godina (nema sumnje da se oni uglavnom temelje na rasističkim, puritanskim i ksenofobičnim osnova-ma), u pravu je kad 1965. godinu određuje kao godinu velikih promjena. Bjesnio jerat u Vijetnamu, nacija je bila u vihoru velikog društvenog eksperimenta i naglih promjena, a čudo od televizije je izvještavalo, možda i pretjerano, o svemu što

40

se događalo. Pred licem starinskih tradicija, dobrote i čistoće Amerike, naciju su razdirali konflikti. U vrijeme kad su ovi problemi postali očigledni, generacije rođene u doba poslije-ratnog baby booma dostizale su političku i socijalnu zrelost - odbacujući vrijednosti i "stvarnost" koju im je nametnula starija generacija. Stare istine najednom zazvučaše lažno, pa budući da su ih roditelji i establishment i dalje branili, jedini stav koji su mladi mogli zauzeti bio je "anti". S obzirom na takav slijed događaja, jedan od važnih simbola ovog sve ve-ćeg otpora američke omladine bile su i psihodelične droge, naročito marihuana, uz ostale atribute: glasna rock muzika, traperice i neuredno oblačenje te seksualni eksperimenti.

Travu su počeli pušiti i rock muzičari ugledajući se na ja-zzere. U pjesmama brojnih rock zvijezda metaforično se spo-minje trava. Upotreba marihuane je igrom slučaja preobratila brojne apolitične pušače u neku vrstu otpadnika od društva, približila ih je raznim pokretima za ljudska prava, crncima, demonstrantima protiv rata, političkim reformatorima, umjet-nicima. Upotreba marihuane postala je opipljiv znak otpadni-štva - odbacivanja dogmi svojih predaka, naročito srednjo-vjekovnog praznovjerja da pušenje trave pretvara ljude u po-mamne manijake.

Marihuanaje mnogima pružila mogućnost za ispitivanje unutrašnjeg života, ispitivanje duše, napuštanje konkurent-skog načina života Zapada i prelazak na mnogo duhovniji is-točnjački način. Ona je bila "šifra" za uspostavljanje veze s ostalim članovima velike slobodne subkulturne grupacije: iz-vadiš joint, zapališ ga, daš ga dalje da ide u krug i primljen si.

Kao što je cannabis bio jedan od sastavnih dijelova religi-oznog života Indije, tako je postao i sastavni dio jednog no-vog životnog stila koji se razvijao u Sjedinjenim državama. Na marševima mira, kružocima, demonstracijama i nijemim protestima, na rock koncertima i drugim manifestacijama,

41

marihuanaje uvijek bila prisutna. Možda je najbolji primjer Woodstock, najspektakularniji subkultumi događaj šezdese-tih.

Woodstock muzički festival planirao se održati u ljeto 1969. godine u državi New York, u blizini gradića koji nosi ime Woodstock i koji je bio skoro raj za muzičare, pisce, um-jetnike i druge "otpadnike". To je bila proslava Novog doba - trodnevni mamutski festival najboljeg rocka. Organizatori su procjenjivali da će doći oko 150.000 posjetitelja, ali se ka-snije pokazalo da su drastično podcijenili situaciju. Pred kraj festivala više od 500.000 ljudi bilo je na pašnjaku koji je za tu priliku iznajmljen od izvjesnog Maxa Yasgura. Ime Wood-stock ušlo je u jezik kao sinonim za magiju i ludilo kontra-kulture.

Ograde su srušene, rulja je preplavila polje, promet je bio u zastoju miljama uokolo, ponestalo je hrane, sanitarni ob-jekti su bili u jadnom stanju, a onda je počela padati kiša po vjernicima koji su se skupili na proslavu doba Aquariusa, Vo-denjaka.

Bilo je i porođaja i smrtnih slučajeva, golišavi su se veseli-li u lokvama blata dok su mali, ručno smotani jointovipunje-ni suhim lišćem konoplje išli iz ruke u ruku. Procjenjuje se da je od 500.000 ljudi koji su posjetili festival više od 90 po-sto pušilo marihuanu. Ako uzmemo u obzir umjerenu procje-nu: jedan jointpo osobi, 30 jointova smotanih od jedne unce trave (28 grama), to rezultira dnevnom potrošnjom od 937 funta (pola tone marihuane). S obzirom na činjenicu da je fe-stival trajao tri dana, znači da su posjetitelji popušili najma-nje jednu i pol tonu trave.

Međutim, Woodstock i sve što je on značio nije uspio pro-mijeniti surovezakore protiv korištenja marihuane. Tijekom šezdesetih i sedamdesetih godina uhapšene su stotine tisuća mladih pod prijetnjom da će biti kazneno gonjeni zbog uživa-

42

nja, kao i zbog drugih stvari - odbijanja služenja vojnog roka, protesta u korist građanskih prava i političkog angažiranja svih vrsta.

Oni koji su se borili u Vijetnamu postali su pušači trave ia-ko nisu pohađali koledž, a mnogi koji nisu vidjeli ni Saigon ni koledž otkrili su užitak pušenja, čak i omladina u srednjim i osnovnim školama. Mitovi tridesetih godina potisnuti su is-kustvima sedamdesetih.

Za one s druge strane barikada - za one koji nisu pušili tra-vu i dovodili establishment u pitanje - događaji iz ovog raz-doblja bili su šokantni. Najbolje obrazovana generacija u po-vijesti čovječanstva okrenula je leđa svojim dobrotvorima, pušila je travu, odbijala boriti se u Vijetnamu i demonstrirala protiv Demokratske stranke u Chicagu 1968. godine. Većina roditelja to nije mogla razumjeti. Mnogi od njih poistovjeći-vali su upotrebu marihuane s upotrebom LSD-a i heroina. Govorili su da se trava prodaje nevinim školarcima, da se djevojke odvode u bijelo roblje pomoću dopea i da se istak-nuti omladinci pretvaraju u ubojice i komunističke urotnike.

No, psiholozi establishmenta u najboljem su slučaju puša-če marihuane mogli optužiti da postaju zbunjeni, da gube mo-tivaciju, da su beskorisni za produktivan rad. Pušenje trave i socijalni protesti samo su dio njihovog bunta protiv kuće i obitelji, teoretizirali su psiholozi; pravi uzrok nemira bili su osjećaji.

Nekoliko projekata istraživanja marihuane koje je odobri-la vlada nije uspjelo prodrti u srž stvari te su u većini slučaje-va potpuno nevažni. Jedna je od tih studija pokazala da štako-ri koji svakodnevno konzumiraju količinu marihuane jedna-ku njihovoj trostrukoj težini kroz tri mjeseca postaju vrlo bo-lesni. Druga je studija pokazala da pušači dopea mnogo lakše zarade prehladu od nepušača.

43

Istraživači koji nisu radili u vladinim projektima nego su se služili vlastitim iskustvom otkrili su da marihuana pomaže nervoznim ljudima s različitim tenzijama, da olakšava glavo-bolje, grčeve, pa čak i glaukom koji je uzrok sljepoće. Upra-va za hranu i lijekove odobrila je specijalni istraživački pro-jekt koji je jednom oftalmologu omogućio propisivanje mari-huane jednom od svojih pacijenata koji pati od glaukoma.

Od sredine šezdesetih godina brojne su organizacije koje se bave statistikom, nezavisne istraživačke grupe, ljudi koji se bave školstvom i ostali zainteresirani pokušavali odrediti u kojoj se mjeri marihuana upotrebljava u američkom dru-štvu, koja je učestalost upotrebe, koliko se intenzivno i dugo upotrebljava. Pokušavali su otkriti sve stavove i ponašanja ko-ja postoje u vezi s marihuanom, kao i razviti profil prosječnog pušača.

Između 1965. i 1971. godine provedenoje više od stotinu ispitivanja koja se odnose na upotrebu trave. Međutim, veli-ke razlike između ispitanika u metodama uzimanja uzoraka i ispitivanja, u terminologiji i operativnim definicijama one-mogućile su precizno uspoređivanje rezultata.

Sljedeća procjena broja Amerikanaca koji su probali ili koriste marihuanu preuzeta je iz rezultata općeameričkog is-pitivanja koje je Komisija provela u kolovozu 1971. godine. Nalazi (na reprezentativnom nacionalnom uzorku) pokazuju da je 14% maloljetnika (od 12 do 17 godina) i 15% punoljet-nih barem jedanput probalo marihuanu. Kad ovaj uzorak us-poredimo s ukupnim brojem stanovništva Amerike 1970. go-dine, rezultat je 3.360.000 maloljetnika i 20.700.000 puno-ljetnika ili ukupno 24 milijuna Amerikanaca koji su probali (ili koriste) marihuanu.

Ove su brojke znatno veće od onih do kojih su došla druga nacionalna ispitivanja provedena između 1969. i 1971. godi-ne, a koja su obuhvatila osobe od 18 do 21 godinu i starije.

44

Niti jedno od ovih ispitivanja nije ukazalo da postoji više od 6% ispitanika koji su probali marihuanu.

Galupovo nacionalno ispitivanje provedeno u listopadu 1969. godine, kojeje obuhvatilo punoljetne osobe od 21 go-dine i starije, došlo je do podataka d a j e 4% ili 10 milijuna Amerikanaca probalo marihuanu. Telefonska anketa koju je proveo CBS u kolovozu 1970. godine, koja je obuhvatila na-cionalni reprezentativni uzorak od 1.128 osoba od 18 godina i starijih, otkrila je da je 6% njih probalo travu. Grupa za is-traživanje društva Sveučilišta George Washington intervjui-rala je reprezentativni uzorak od 2.552 osobe od 18 do 74 go-dine. Rezultati ovog ispitivanja izvršenog krajem 1970. i po-četkom 1971. godine pokazali su daje 5% punoljetnih Ame-rikanaca probalo marihuanu.

Ove brojke pokazuju da je broj Amerikanaca koji su pro-bali marihuanu između 1971. i 1976. narastao za preko 300 posto. Smatra se da ove brojke rastu geometrijskom progresi-jom. Ako uzmemo u obzir konzervativnu procjenu utemelje-nu na prodaji papira za motanje u vrijednosti od 60 milijuna dolara i drugim sličnim pokazateljima, nije teško zamisliti nekih 20 milijuna redovnih pušača.

Danas trava predstavlja prihvatljivo opojno sredstvo - ili je barem možete vidjeti gotovo svuda, čak i na javnim mjesti-ma. Iako je marihuana ilegalna, jedan indirektni pokazatelj njene popularnosti jest i veliki biznis koji je napravljen od prodaje pribora potrebnog za pušenje. Papir za motanje, lule i štipaljke za joint prodaju se u velikim količinama, otvoreno i javno, a ne ispod pulta. Federalna vlada i dalje progoni ljude koji se bave prodajom marihuane, ali samo u blizini pogra-ničnih područja. Pokušaji presijecanja kanala za uvoz droge uspješni su kao i pokušaji zaustavljanja prometa alkohola u razdoblju prohibicije.

45

Kad generacija koja je prihvatila travu kao svoju omiljenu zabavu bude zauzela mjesta ekonomske, zakonodavne i poli-tičke moći, počet će se ukidati zakoni protiv marihuane. U određenoj mjeri to se već počelo događati. U nekim je podru-čjima već izvršena dekriminalizacija marihuane, što znači da i dalje ne možete kupovati ili prodavati marihuanu legalno, ali imate pravo posjedovati malu količinu za osobnu upotre-bu. Mnogo je važnija činjenica da su kazne za upotrebu mari-huane u brojnim državama toliko smanjene da su postale be-značajne. Na nekim se mjestima još prakticira novčano kaž-njavanje, ali se ne ide u zatvor. Policija više ne uhićuje zbog marihuane, nego samo piše prijavu kakvu bi dobili i za pro-metni prekršaj. Svi se pitaju koliko će vremena proći do pot-pune legalizacije. Nacionalna organizacija za reformu zako-na o marihuani (NORML) pokušava preko Kongresa postići dekriminalizaciju marihuane u određenom broju država. Sljedeći će korak biti legalizacija posjedovanja i prodaje te uspostavljanje mehanizama za regulaciju tržišta marihuane na čemu bi vjerojatno inzistirala zakonodavstva većine drža-va.

Legalizacija naravno pokreće brojna pitanja: da li će se le-galizirati i hašiš? Da li će postojati ograničenje potencije "le-galne trave"? Tko će imati dozvolu za prodaju trave? Da li će se ona prodavati u prodavaonicama alkohola ili će postojati specijalizirani dućani za prodaju marihuane? Što će se dogo-diti s velikom ilegalnom mrežom dilera koji su opskrbljivali naciju za vrijeme prohibicije trave?

Na sva ova pitanja tek treba odgovoriti, ali nije nemoguće da ćete jednog dana moći skočiti do dućana na uglu po bocu bhanga - koji će možda proizvoditi Coca-Cola koja je svoje-vremeno sadržavala određenu količinu kokaina*.

* Coca-Cola je sadržavali kokain sve do 1903. godine kada je donesen jedan od prvih zakona o narkoticima; op. prev.

46

2. KAKO NABAVITI TRAVU

Ukoliko ne znate nikoga tko bi vam mogao dati malo trave - ili je ne želite posuditi ili ukrasti - postoje još samo dva praktična načina da se do nje dođe: da je sami uzgojite ili da je kupite. Ovo će poglavlje razmotriti osnovna pravila za ku-povinu trave, dok će se treće poglavlje pozabaviti misteriji-ma uzgajanja.

Za početnika postoje dva problema kod kupovine marihu-ane: prvi je kako pravilno postupati, a drugi pridržavanje na-učenih pravila. Ovo će poglavlje riješiti prvi problem, no u većini slučaja samo će vas gorko iskustvo "zajeba" - gublje-nja vašeg novca u dealu naučiti koliko je važno pridržavati se pravila, bez obzira koliko ste zapaljeni za pušenje.

TRI OSNOVNA PRAVILA

Ako kupite traperice u robnoj kući, ne morate brinuti o to-me što ćete dobiti za svoj novac: dućan će i sutradan biti na istom mjestu ako se budete željeli vratiti i reklamirati robu. S obzirom na činjenicu da dućani zarađuju novac na stalnim kupcima, njihova je reputacija "garancija" - stoga nemaju običaj bezočno prevariti kupca. Također postoji i zakon te javnost rada u društvu koji štite "malog" čovjeka pri kupovi-ni.

Ništa od toga ne vrijedi na tržištu marihuane (iako njezina potrošnja raste, pa samim tim i prodaja, pa dolazi do prilično ustaljenog tržišta za kupovinu manjih količina marihuane po brojnim lokalima). Možda ste kao i većina Amerikanaca ne-

47

prijateljski raspoloženi prema policiji, nećete shvatiti koliko ovisite o vladavini zakona sve dok nekim nepoznatim tipovi-ma ne budete dali četrdesetak dolara za uncu trave koju su vam samo pokazali. Jedan će strpati vaš novac u džep, drugi će u džep štipati "vašu" travu, a onda će obojica mimo odše-tati. Sve što možete učiniti jest žaliti se.

U biti, najveći broj "zajeba" u svijetu dilanja mnogo se sup-tilnije izvodi. Kod kupovine trave ništa ne treba uzeti zdravo za gotovo. Jedina zaštita koju možete imati jest zaštita koju sami sebi pružite. A sljedeća pravila upravo su to - jedno-stavna osnovna samozaštita koju su ljudi izmislili učeći na greškama. Naravno, ako kupujete od poznanika, obično ne morate biti toliko oprezni, ali čak i onda nepoštivanje pravila može vas koštati vašeg novca. Prije ili kasnije kupovat ćete travu od nekoga koga ne poznajete; prema tome, proučite ova pravila i naučite ih. Ona su jedini zakon koji postoji na tržištu marihuane.

PRAVILO BR. 1: Test-pušenje trave koju kupujete

Kako se određuje kvaliteta marihuane? Što podrazumije-vamo pod izrazom "trava koju kupujete"?

Svaki će vam pošteni diler (ukoliko na ulici ne kupujete već smotan joint) dozvoliti i obično vas ohrabriti da sjednete i probate stuffu njegovu društvu. Iako za travu unaprijed ka-že d a j e dobra, odlična, bombastična ili upotrijebi bilo koji drugi pridjev za kvalitetu, obavezno je testirajte.

Sjednite slobodno i opušteno te polako udahnite dim pu-nim kapacitetom pluća te ga zadržite koliko god možete dok vam ne počne smetati (jedan od načina da zadržite dim her-metički zatvoren u plućimaje sljedeći: nakon što ste duboko udahnuli dim, progutajte i zadržite "gutljaj" na pola - to će blokirati dušnik - sve dok ne budete htjeli izdahnuti dim).

48

Dok su pluća puna trebate biti mirni, osjetiti dim, osjetiti ka-ko se širi po udovima i tijelu. Pokušajte se što manje smijati i pričati jer test inače neće dati prave rezultate. Šest puta uda-hnite dim punim plućima na ovakav način. Ako nakon deset ili najviše petnaest minuta ne osjećate da ste viši od zvijezde Sjevernjače na Badnju večer, pitanje je da li je trava "uboji-ca". Ako se osjećate prilično dobro, trava je OK Ukoliko os-jećate samo male promjene, morat ćete si spaliti grlo da se napušite. Kada nekoliko puta napravite ovakav test, naučit ćete svoje vlastite reakcije. Možete postati iznenađujuće os-jetljivi na različitu kvalitetu. Jedini nepogrešivi test jest vaša vlastita reakcija.

Ako želite procijeniti točnu kvalitetu trave koju namjera-vate kupiti, nemojte popušiti više od dvije trećine cijelog jo-inta, barem dok ne ustanovite kvalitetu i cijenu koju želite platiti. Vrlo se često događa da diler podijeli cijeli joint s kup-cem. S obzirom na činjenicu daje diler možda pušio travu ci-jeli dan, on će uzeti samo dim ili dva. Popušit ćete cijeli joint sami, a da to i ne primijetite. Osjećat ćete se odlično! I mora-te se tako osjećati, sami ste popušili skoro cijeli joint. Ako je toliko trave potrebno da vas podigne, to nije super trava. Čak ako i diler popuši koliko i vi, jedini način da provedete preci-zan test - i razvijete umijeće prepoznavanja kvalitete trave na licu mjesta - jest da za svaki test upotrebljavate istu koli-činu marihuane.

Naravno, ova formula može varirati ovisno o različitim stvarima. Na primjer, možda vam je potrebno više vremena da se napušite nego ostalima, što znači da trebate uzeti više dimova i pričekati petnaest minuta. S druge strane, postoje i oni kojima su potrebna samo dva dima. Diler vam može reći: "Priznajem da ovo nije Acapulco Gold, ali je dobra trava, naj-bolja koju trenutno mogu nabaviti. Probaj malo, svidjet će ti se." Znači, odlučite u sebi - pet dimova, petnaest minuta. To će vam biti osnova da razmislite o kvaliteti i cijeni.

49

Što podrazumijevamo pod "test pušenjem trave koju ku-pujete"?

Kao što vjerojatno znate, većina dilera živi u izmaglici di-ma. U trenutku kad uđete u njihov stan, pušit će se trava iz posljednje isporuke, neki kolumbijski "dinamit" koji je upra-vo stigao. U sredini sobe stajat će poveća hrpa te trave i neko-liko vrećica od jedne unce. Priključit ćete se društvu, joint će stići i do vas - vjerojatno ćete povući nekoliko dimova i od sljedećeg jointa. Muzika će biti cool i to će stvarno biti naj-bolja trava koju ste ikad pušili. Nakon sat vremena uživanja, izvadit ćete petnaest dolara, dobiti dvije vrećice i otići kući da pozovete prijatelje.

Kad oni dođu, popušit će se dva, tri, četiri jointa, a oni će i dalje trijezno piljiti u vas. Sve što ćete osjetiti udaljeno je brujanje i pospanost. "Pa dobro, Henry, čujemo se kasnije!" Ništa! Što se dogodilo? Očigledno ste kod dilera pušili neki dobar stuff, ali ste dobili nešto potpuno drukčije, neku miro-diju koju je danima pokušavao nekome uvaliti.

Znači, pravilo je sljedeće: uvijek probajte uzorak iz vreći-ce koju ste kupili; ukoliko ne poznajete dilera, promatrajte vrećicu kao kuglicu u igri sa šibicama. Još nešto, pošteni će vam diler također ponuditi joint čim uđete u njegov stan -onako prijateljski. Kasnije kad probate svoju travu prije ku-povine, nećete moći razlučiti da liste se napušili od prvog jo-inta koji ste dobili na poklon ili od trave koju kupujete. Ako vam ponudi da povučete dim kad dođete kod njega, recite: "Ne hvala, OK sam." Nakon što dobijete u ruke travu koju namjeravate kupiti, recite samo: "Nemaš ništa protiv ako probam malo?" Ako diler počne tvrditi da je joint koji drži u rukama ista stvar koju vi kupujete, odgovorite da samo želite probati to što ste dobili u vrećici. Svaki će pošteni diler reći: "Naravno!" To je osaovno pravilo u pouzdanom dealu.

Znači, pravilo broj jedan glasi: "Uvijek testirajte onu travu koju ste dobilipri kupovini."

50

PRAVILO BR. 2: Nikad ne plaćaj unaprijed

"Platiti unaprijed" znači platiti prije nego što dobiješ travu u ruke. Tip kojeg poznaješ reći će ti: "Upravo sam čuo da je stigla neka trava, 25 dolara za uncu čistih cvjetova! Idem ta-mo uzeti za sebe." Vi kažete: "Daj uzmi i za mene malo" i dajete 25 dolara. "Nema problema, donijet ću ti kući kad ću ići na posao", kaže on.

Tako će i biti pet puta od šest. Šesti ćete put izgubiti svojih 25 dolara ili ćete dobiti neki čaj od mente i nikad nećete sa-znati što se dogodilo. Tip će vam reći da je onaj drugi diler uzeo i njegov i vaš novac i da se više nije pojavio. Ili je baš u tom trenutku naišla murija. Možda se neće pojaviti taj dan, a kad ga budete sreli reći će da je taj deal propao, ali da ima drugi i da ćete dobiti svoj stuffdo sutra navečer; onda ga opet nećete vidjeti tjedan dana, a onda će vam reći da su provalili u stan njegove sestre i ukrali i vaših 25 dolara. Ili...

Ponekad je to neki stari prijatelj kome bi mogli povjeriti i vlastitu ženu. Nije mislio na vrijeme, dao je novac i novac je izgubljen. Sigurno nećete smatrati da je potrebno od svog starog prijatelja tražiti da vam nadoknadi gubitak. Imate os-jećaj da ste bespomoćni i kao daje trebalo da se i vi i vaš pri-jatelj pridržavate pravila.

Jedna dodatna poruka je da ćete često čuti pravilo: Kupuj samo od dilera kome možeš vjerovati, bilo iz osobnih isku-stava s njime, bilo iz iskustava svojih prijatelja. To je također dobra ideja - ali ponekad nemate taj luksuz. Ako strogo po-štujete prva dva pravila - testiranje prije kupovine, testiranje onoga što kupujete i nedavanje novaca unaprijed - možete biti skoro potpuno sigurni u sebe. Ali ako morate prekršiti ovo pravilo o "provjerenom dileru", poštujte treće pravilo i smanjite rizik.

51

PRAVILO BR. 3: Kad odlučite prekršiti pravilo, prekršite ga samo u malom dealu

Ovo je samo zdrav razum, međutim veliki je deal taj koji pobjeđuje zdrav razum "u ovom slučaju", recimo da dobijete punu kutiju Thaistick marihuane. Osim toga, tko će svo vri-jeme biti na oprezu? "Bez rizika nema profita" i "Ovakav deal neće ponovno iskrsnuti". Eto zašto je pravilo broj tri pravilo koje nikad ne smijete prekršiti, osim ako sebi možete dozvo-liti da izgubite sav novac. Da ponovimo, kad odlučite prekr-šiti pravilo, prekršite ga samo u malom dealu. Možda odluči-te samo "još ovaj put" platiti unaprijed; to je jedini način da dobijete. Samo neka to ne bude 450 dolara unaprijed. Ili vam je možda nezgodno testirati travu iz vrećice koju ste kupili. I to može proći, osim ako niste kupili funtu trave.

U obzir morate uzeti još neke komplikacije do kojih može doći ukoliko nabavljate preko prijatelja. S obzirom d a j e to malo veći deal i da vam on čini uslugu, nezgodno vam je reći mu da on plati, a da ćete mu vi vratiti novac kad donese tra-vu. Znači, dat ćete mu novac unaprijed. Jednom smo mi dali 400 dolara unaprijed nekom svom prijatelju koji je bio isku-san višegodišnji diler. Trebao je dilati od svog distributera kojeg je dobro poznavao i s kojim je često i prije radio. Njih dvojica su zajedno otišli u veliku stambenu zgradu gdje se trebala podići roba. Pozvonili su. Čovjek koji je otvorio vrata bio je vrlo ljubazan, ali je rekao da bi bilo vrlo nezgodno da obojica ulaze u stan u kojem je navodno bila roba. "Da li bi naš prijatelj pričekao par minuta u predvorju?" "Pa, u redu, može." Prošlo je pola sata i nitko se nije pojavio. Naš se pri-jatelj vratio gore te zvonio i zvonio. Nije bilo odgovora. Ne-koliko dana nakon toga uspio je pronaći svog distributera. Bi-la je to duga priča u kojoj smo na kraju ostali bez svojih 400 dolara.

52

Zapamtite ovaj dodatak pravilu broj tri i kad se pridržavate sva tri pravila: kad se radi o povećoj svoti novaca u dealu oba-vezno poštujte pravilo o "provjerenom dileru" i nikad nemoj-te nositi veliku svotu novaca kad sami idete na potpuno nepo-znato mjesto i situaciju.

Tek kad svladate ova pravila krenite u kupovinu. Kako će-te pronaći poštenog i pouzdanog dilera? Prvi korakje da shva-tite da njih u ovoj zemlji ima u velikom broju. U osnovi i u tom poslu vladaju čisti kapitalistički odnosi. Vi i milijuni drugih predstavljate tržište stalnih kupaca. Iako postoji hrpa hohštaplera koji pokušavaju budalama oteti novac, postoji bar isti broj ljudi koji dilanjem pokušavaju ostvariti stalnu (ili dodatnu) zaradu. Budući da se ne mogu reklamirati u novina-ma ili na lokalnoj TV postaji, njihov jedini oslonac predsta-vljaju stalne mušterije. A jedino zadovoljan kupac postat će stalna mušterija.

Profesionalni dileri pripadaju kategorijama od onih "skoro pouzdanih" do onih koji su "pravo zlato". Kako ćete ih pro-naći i kako ćete ih razlikovati? Danas u Americi u skoro svim većim gradovima i sveučilišnim naseljima postoji tržište ma-rihuane. To tržište čine tisuće kupaca i velik broj prodavača. Vaš je zadatak pronaći manje ili više pouzdanog člana jedne ili druge strane. Držite oči otvorene. Idite gdje idu i "sumnji-vi" tipovi. Prodrite u njihovu kulturu: tulume, rock koncerte, studentske skupove. Koristite maštu. Procjenjujte pouzda-nost, zrelost i iskustvo ljudi s kojima dolazite u kontakt. Vrlo brzo ćete pronaći ono što bi se moglo nazvati "upućivanjem" na dobrog starog dilera.

Nije važno da li će diler doći k vama ili ćete vi otići u nje-gov stan. U svakom slučaju, pouzdan će diler uvijek doći na zakazan sastanak i dozvolit će vam da probate ono što kupu-jete. S vremenom ćete otkriti da će se najbolji diler uvijek pri-državati svih dogovora, ohrabrivat će vas da probate travu

53

koju kupujete, uvijek će vam točno reći koja je trava, koje je kvalitete te će vam na kraju vratiti novac ako ne budete bili zadovoljni. Ovakvi dileri nisu rijetki. Ubrzo nakon što konta-ktirate dilera moći ćete ga smjestiti u određenu kategoriju. Od tada ne biste trebali raditi sa svakim dilerom za kojeg ču-jete, osim ako nije posebno dobar.

O količinama i cijenama. Što je jedna prosječna kupovina? S koliko se prijatelja treba udružiti da biste napravili veliku kupovinu?

Najmanja količina marihuane (koja se može kupiti) jest naravno joint- jedna cigareta. Već smotan joint se na ulici prodaje za 50 centa ili 1 dolar. Slijede nickel* bagsili dime** bags - vrećice od 5 ili 10 dolara koje sadrže dovoljno trave za nekoliko jointova. Nitko ne kupuje već smotan joint ili di-me & nickel osim ako u tom trenutku nema drugog izbora. To je najskuplji način kupovanja trave (za 15 dolara na veliko možete dobiti trave za 40 jointova- znači da svaki košta 35 centa). Štoviše, ne možete probati travu i to je skoro sigurno najlošija trava u gradu. Znači, za duplu količinu novaca dobi-vate ostatke.

Osnovna mjerna jedinica kod prodaje trave za osobnu upotrebu jest jedna unca (28 grama). Unca je u stvari i služ-beno prihvaćena kao standardna mjema jedinica za marihua-nu u velikom broju država koje su izvršile dekriminalizaciju posjedovanja marihuane za osobnu upotrebu u težini do jed-ne unce. To da se naziva osnovnom jedinicom znači da veći-na ljudi za osobnu upotrebu kupuje po jednu uncu. Prosječna cijena unce je 40 dolara. Cijena može biti i viša ili niža za do deset dolara, ovisno o kvaliteti i mjestu gdje kupujete; u sva-kom slučaju, nije preskupo. Unca vam može biti dovoljna za nekoliko tjedana ili za nekoliko mjeseci, ovisno o vama.

* novčić od 5 ccnta; op. prcv. ** novčić od 10 ccnta; op. prev.

54

Većina dilera posjeduje vage čija je najmanja mjerna vri-jednost gram. Naš diler mjeri i desetke grama. Jedna unca te-ži oko 28 grama, ali ne zaboravite plastičnu vrećicu. Ako ima-te poštenog dilera, jedna će unca najčešće biti oko 30 grama.

O cijenama. Sve što se može reći sa sigurnošću jest da one variraju i da inflacija utječe na cijenu trave, kao i na sve osta-lo što postoji na tržištu. Danas je vrlo teško naći uncu dobre trave za manje od 30 dolara. Ali ista trava koja u Arizoni (ko-ja je blizu Meksika) košta 30 dolara, u New Yorku može ko-štati i do 50 dolara. New York i Aljaska imaju najskuplje trži-šte marihuane.

Na manjem području cijene variraju ovisno o kvaliteti. Ta-kozvana meksička trava - vrsta trave srednje kvalitete (od jednog jointa dvoje se mogu pristojno napušiti) košta 25-35 dolara za uncu i polako poskupljuje što se ide sjevernije. U New Yorku ili Anchorageu meksička će trava koštati od 35-45 dolara za uncu. Visokokvalitetna kolumbijska trava košta oko 35 dolara u južnijim dijelovima Sjedinjenih država, a u New Yorku se cijena penje i do 60 dolara za uncu. Na tržištu marihuane ne postoji običaj da se daje popust za kupovinu nekoliko unca, osim ako ne kupite najmanje pola funte (8 un-ca).

Sljedeća mjerna jedinica za količinu koja se koristi u trgo-vini marihuanom je funta (pola funte se manje koristi). Veći-na komercijalnih proizvoda u Americi do potrošača stiže pre-ko dvije ili tri strukture: General Motors, lokalni diler, kupac ili Volkswagen, regionalni distributer, lokalni diler, kupac. Za razliku od tih proizvoda, marihuana obično prođe kroz ruke šest ili sedam posrednika od kojih svaki uzima sve manju ko-ličinu, a povećava cijenu. Najniži nivo su ulični prodavači koji u prolazu šapuću: "Joints nickel bags." Dilerima bi se već mogli nazvati oni koji travu uglavnom kupuju da bi je preprodali i koji barataju količinama od najmanje jedne fun-

55

te. Oni kupe funtu za 400 dolara, podijele je na 16 unca po 35 dolara i zarade bruto 560 dolara ili neto 160 dolara. Mogu ku-piti i dvije ili tri funte u isto vrijeme, ali diler od kojeg kupuju obično dila po više desetina funta od velikih distributera, kao što su šverceri, stranci i zemljoposjednici. U međuvremenu treba podmititi i one koji se ne bave dilanjem ali su važni, kao što su policajci, piloti i kapetani brodova.

Vama i vašim prijateljima može pasti na pamet da zajedni-čki uložite novac i kupite jednu funtu (oko pola kile) i tako uštedite poveću svotu. Svako od vas bi trebao poznati još jed-nog ili dvoje drugih koji bi vjerojatno uzeli po uncu, tako da kada se sve skupi pokrijete svih 16 unca (koliko ima u jednoj funti). Tako se vrlo često i radi. Budući da i vi i ostali kupuje-te travu za osobnu upotrebu, ne morate se voditi tržišnom lo-gikom dilera - sve dok uncu možete dati po istoj cijeni po ko-joj ste je i kupili. Nije sigurno da bi policajci i suci prihvatili takvo opravdanje.

Na vašu molbu, vaš će vam stalni diler dati i funtu trave po povoljnoj cijeni. On funtu plaća 400 dolara, a prodat će vam je za 425-450 dolara, što za vas i dalje predstavlja veliku uš-tedu. Ukoliko više puta kupite po funtu od njega, možda će vas direktno povezati sa svojim distributerom - naročito ako shvati da se vi nemate namjeru baviti dilanjem, te da mu sto-ga ne predstavljate konkurenciju. Možda ćete na drugom mje-stu pronaći funtu trave po jeftinijoj cijeni, pa ćete prije ili ka-snije steći vlastitog distributera za kupovinu većih količina.

Ako slučajno počnete dilati manje količine (za profit), br-zo ćete shvatiti da nevolje koje iskrsavaj u i vrijeme utrošeno za čišćenje, mjerenje, telefoniranje, isporuku, slušanje pri-mjedba kupaca i trpljenje ćudljivih mušterija u potpunosti opravdavaju onih 150 dolara koje u prosjeku možete zaraditi od jedne funte marihuane. Jedan od motiva hvatanja u koštac sa svim ovim nevoljama mogao bi biti (osim profita) i način

56

da financirate vašu osobnu potrošnju. Još nismo sreli dilera koji ne ostavlja malo trave i za sebe. Recimo, kupite funtu pristojne trave za 400 dolara. Dvije unce ostavite za sebe, a ostalih 14 prodate za po 40 dolara i opet zaradite oko 160 do-lara.

S druge strane, odgovornost koju snosite mnogo je veća od zarade. U većini Američkih država policiju ne zanimaju oni koji kupuju manje količine za osobnu upotrebu (naravno, po-sjedovanje jedne unce za osobnu upotrebu je dekriminalizira-no u velikom broju država, a u ostalima predstavlja prekršaj na razini prometnog prekršaja). Onaj koji kupi jednu funtu za sebe i osobnu upotrebu manje grupe svojih prijatelja već sno-si puno veći rizik, ali su šanse da ga policija otkrije male. Me-đutim, kad počnete dilati veće količine, sve veća aktivnost i broj nepoznatih ljudi s kojima dolazite u kontakt dovode vas u situaciju u kojoj je rizik mnogo veći.

Čak i ako policiju uopće ne zanima marihuana, vaš distri-buter možda također dila i kokain, pa će murija upasti u nje-gov stan baš kad vi budete tamo. Pouka priče je sljedeća: lako je postupno prijeći s kupovine jedne unce na kupovinu funte, i s kupovine funte na dilanje trave, ali ako dotle dođete, stani-te i ozbiljno razmislite o promjeni koju činite svom legalnom (pravnom) statusu. Jedno je pušiti travu iz zadovoljstva, a kad "nezakonite" droge postanu potencijalno najvažnija stvar u vašem životu, to je nešto sasvim drukčije. Kad o sitnom di-lanju razmišljate samo kao o maloj pomoći u financiranju va-še osobne potrošnje trave, razmislite i o svojoj obitelji, poslu ili karijeri koja vam sad možda i ne znači puno, ali koja kas-nije može prouzročiti katastrofalne posljedice. Pušenje trave je bezazleno, ali ne znate kako će na to gledati drugi, sada ili u budućnosti.

Govorili smo o različitim količinama u kojima se marihu-ana prodaje. Da li bi se nešto određenije moglo reći i o kvali-teti marihuane?

57

Naravno, osnovno mjerilo kvalitete marihuane jest koliko ćete se od nje napušiti - što je osobno i subjektivno iskustvo. S druge strane, trava nije kao ljubav, skoro sasvim subjektiv-no iskustvo, pa čak ni kao film, subjektivno u okviru granica. "Razumni će se ljudi", kao što kaže zakon, uvijek složiti da će vam izvjesna trava iz vrećice A spržiti mozak, a da će vam ona druga iz vrećice B samo spržiti grlo. Čak i ako razlike u kvaliteti nisu toliko velike, pušači će se obično složiti u ocje-ni trave, osim ako jedan nije prodavač, a drugi kupac, čije oc-jene obično nisu objektivne. Druga komplikacija koja se če-sto primjećuje jest činjenica da vam se izvjesna trava svidjela kad ste je prvi put probali, ali da poslije nekoliko tjedana ne djeluje toliko uvjerljivo. Postoji pretpostavka da se živci i stanice mozga vrlo brzo prilagodavaju "drmanju" koje izazi-va svaka nova vrsta dobre trave.

Postoji sustav za određivanje kvalitete marihuane koji su razvili Jack Herer i A1 Emmanuel. Njega koriste dileri u ne-kim dijelovima zemlje. Tim su sustavom uspostavljeni krite-riji za ocjenu bilo kojeg uzorka trave na ljestvici od jedan do deset.

Cilj ovog sustava ocjenjivanja jest razviti kalibriranu ljes-tvicu kvalitete koja će se prihvatiti u cijeloj Americi i koja će profesionalnim dilerima olakšati prodaju. Ako vas vaš diler izvijesti da ima pola funte "osmice" za dvjesto dolara, ponu-du ćete moći lakše usporediti s onim što vam nude drugi dile-ri. Ako kupite travu koju niste prethodno testirali i njezina vam kvaliteta kasnije postane sumnjiva, imate ovaj objektiv-ni set kriterija na koji se možete pozvati kod dilera.

Taj se sustav zove GRASS, to je akronim za GreatRevo-lutionary American Standard System (Veliki revolucionarni američki sustav standarda). Na tržištu također postoje i ke-mijski testovi koje sami možete primijeniti na bilo koji uzo-rak marihuane. Na primjer: D-Ometer, brzi test. U pakiranju

58

dobivate mekanu plastičnu tubu koja u sebi sadrži dvije am-pule s kemikalijama. U tubu stavite malu količinu trave, za-tvorite je, pritisnete da bi slomili ampule i snažno promućka-te. Ocjena kvalitete ovisi o boji koju smjesa dobije. Ako je boja iz crvenog spektra - prisutan je THC (psihoaktivni sa-stojak marihuane); što je boja tamnije crvena, više je THC-a. U tom paketu dobivate i tablicu boja za uspoređivanje, ta-kođer uz ljestvicu od jedan do deset. Napravili smo probu sa slabom travom iz posude i s marihuanom visoke kvalitete. Prva je proba dala svijetlonarančastu boju, a druga tamnocr-venu. Međutim, i početnik će nakon par dimova moći proci-jeniti da li mu trava odgovara ili ne, dok ovaj kolor-test ne može uspoređivati na takav način.

Nakon svega što je rečeno, napravljeno i "isprobano", naj-bolji test ostaje onaj koji smo malo prije preporučili - šest di-mova, deset minuta, kontrolirani uzorak ili bilo koja njegova kontrolirana varijanta koja zadovoljava vaše potrebe.

Jedan od čimbenika kvalitete trave jest i čistoća. Trava ko-ja postoji na tržištu može varirati od "sirove" - recimo funta trave prešana u obliku cigle, direktno s plantaže, u kojoj ćete naći dijelove stabljike, grančice, listove, cvjetove, sjemenke, skakavce itd. - do "ekstra čiste" trave koja je temeljito očiš-ćena i prosijana u fini prašak koji je dobar za kuhanje, ali nije pogodan za pušenje. Ne može se reći da lije bolja neočišćena ili očišćena trava jer to ovisi o onome što vama treba i što vam prodavač naplaćuje. U svakom slučaju, kupiti travu s puno grančica i sjemenki isto je kao i kupiti meso s puno ko-sti; tada cijenu treba oboriti. Naravno, ako mislite sami uzga-jati, a diler vam ponudi uncu kvalitetne jamajčanske marihu-ane s previše sjemenki, pokazat ćete razočarenje zbog toga (ne bi li oborili cijenu ako je moguće), ali ćete na kraju kupiti vrećicu jer je idealna za vašu namjenu. Ni dijelovi stabljike ni sjemenke nemaju učinka, ali su "pupoljci", ženski cvjeto-

59

vi, najpotentniji dio biljke. Njih obično ima u travi s puno sje-menja (oplođen cvijet postaje sjemenka) i obično se drže za dijelove stabljike, tako da ih možete prepoznati. Znači, pri-sutnost grančica i sjemenki nije tako loša.

Uglavnom, svu marihuanu koju kupite morate još pročiš-ćavati. Čak i ako nema grančica i sjemenki (što je vrlo rijet-ko), suhi se listići moraju zdrobiti u finu mješavinu. To može-te izvesti vlastitim prstima, kuhinjskom cjediljkom ili pomo-ću posude i tuckala za začine. Neki pušači usitne listiće prije nego što će smotati joint zato što se marihuana suši kao i dru-ge biljke, a ako ovako postupate oslobađa se potencija kad vi to želite. Neki ljudi u procesu čišćenja uživaju kao i u samom pušenju, naročito ako odvajaju travu od sjemenki u limu ili poklopcu kutije za cipele - kao što se ispiralo zlato u doba zlatne groznice. Listiće nemojte previše sitno izdrobiti jer ne-ćete moći smotati joint. Od grančica sjemenki koje izdvojite može se skuhati dobar čaj. Potencija mu ovisi o kvaliteti tra-ve, trajanju kuhanja i količini sjemenki i grančica.

Bez obzira da li svoju travu čistite unaprijed ili ne, da l i je kupujete ili uzgajate sami, čuvajte je u hermetički zatvorenoj kutiji na hladnom i suhom mjestu, kao stoje recimo ladica za povrće u frižideru.

60

3. SAM SVOJ UZGAJIVAČ

Marihuana ili korov*, što je jedan od brojnih nadimaka, uopće se ne srami svoje osobine da se sama lako reproducira. Kao što smo već naveli, američka je vlada tijekom Drugog svjetskog rata, iz straha da se ne prekinu veze s plantažama konoplje u jugoistočnoj Aziji, ohrabrila američke farmere da za svaki slučaj i oni počnu uzgajati ovu biljku. Vlada je slje-dećih trideset godina pokušavala popraviti svoju "pogrešku". Nije uspjela, pa danas na brojnim zabačenim mjestima Kan-sasa i Iowe cvjeta ovaj korov, dar Majke Prirode.

Rođeni ste kao savršen izdanak ljudskog roda, sve vam polazi od ruke osim jedne stvari: niste talentirani za vrtlar-stvo. Cvijeće vene ako ga samo gledate. Da li biste čak i vi mogli uzgajati marihuanu?

Dobro pitanje. Što bi se dogodilo kad biste od prijatelja po-sudili nekoliko sjemenka, stavili ih u šalicu za kavu punu gno-jiva, ostavili je na prozoru i zalijevali kad god se gnojivo osu-ši? Iznenadili biste se. U većini slučajeva više od trećine sje-menki bi proklijalo. Nakon šest tjedana imali biste malu šu-mu najljupkijih biljčica na svijetu koje brzo rastu u vis. Mož-da će vam pasti na pamet da ih presadite u nekoliko posuda kako biste odstranili slabije biljke i dali ostalima više prosto-ra za rast. Međutim, čak i ako se toga ne sjetite, samo uz po-moć sunca i vode za nekoliko ćete se mjeseci moći pohvaliti s nekoliko biljaka visokih i do 1 metar (ukoliko mačka ili ne-ka druga štetočina u međuvremenu ne pojede biljke). Što će

Wced- jedan od naziva za marihuanu u žargonu; op. prev.

61

se dogoditi ako ih jednog dana popodne progonjeni žudnjom odrežete, skinete listove, prosušite ih u pećnici dvadesetak minuta - i kao ponosan "roditelj" popušite "rezultat"? Bit će-te razočarani. U najboljem ćete se slučaju malo omamiti, a i to samo ako popušite veću količinu. Vjerojatno nećete od-mah telefonirati svojim prijateljima da se pohvalite. Pa da, sami ste znali da vam vrtlarstvo nije jača strana. Kao svaki pravi Amerikanac odmah ćete početi kupovati svoj "užitak".

Međutim, prije nego što ponovno pozovete svog dilera, ra-zmotrite sljedeće dvije stvari: prvo, uz malo znanja o onome što radite i uz malo truda, u roku od samo nekoliko mjeseci možete uzgojiti koliko god hoćete kvalitetne trave. Drugo, ako u sebi posjedujete malu dozu fanatizma ili bar perfekcio-nizma, potpuno ste sposobni bez ikakvog prethodnog znanja o vrtlarstvu početi sa šestomjesečnim projektom uzgajanja trave najveće kvalitete.

Ovdje ćemo vam dati osnove koje predstavljaju kamen te-meljac uzgoja kvalitetne trave. Ako ste zainteresirani još više upoznati ovu "umjetnost", postoji velik broj knjiga o uzgaja-nju marihuane. Mi vam prepomčamo knjigu Marijuana Gro-wer's Guide Mela Franka i Eda Rosenthala koja je izdana 1974. godine.

62

AMATERSKI VODIČ ZA UZGAJANJE TRAVE

Naravno, za amatera bi bilo idealno da marihuanu uzgaja vani gdje će se Majka Priroda, sunce i kiša pobrinuti za po-greške uzrokovane njegovom nevinošću. Budući da uzgaja-nje trave u kući zahtijeva mnogo više vještine, ovaj je vodič namijenjen uzgajanju trave u kućnim uvjetima. Primjena na-čela uzgajanja na uzgajanje u prirodi mnogo je jednostavnija, a razlike između uzgajanja vani i uzgajanja u kući bit će ista-knute.

Nije teško uzgajati vlastitu kvalitetnu travu, ali je potrebno voditi računa o deset važnih faktora:

1. Sjemenke 2. Zemlja (gnojivo) 3. Klijanje 4. Svjetlost 5. Voda 6. Oplodnja 7. Podrezivanje 8. Kukci 9. Cvjetanje 10. Žetva

SJEMENKE. Uglavnom sva marihuana koja je spremna za pušenje sadrži sjemenke u sebi. One nisu dobre za puše-nje, ali će većina njih (ako ih se zasadi) proklijati i početi ras-ti. Posudite deset ili petnaest sjemenka (najmanje dva puta više od broja stabljika koje namjeravate uzgojiti). Kako poten-cija trave ovisi dijelom i o nasljednim osobinama, pokušajte nabaviti sjemenke najjače marihuane do koje možete doći. Izaberite veće i tamnije sjemenke u dobrom stanju. Zelene ili bijele sjemenke, kao i one osušene i smežurane, vjerojatno neće proklijati.

63

Ukoliko sjemenke želite sačuvati za kasniju upotrebu, dr-žite ih u hermetički zatvorenoj kutiji na hladnom i tamnom mjestu (recimo u hladnjaku). Nakon godinu do dvije sjemen-ke marihuane postaju neupotrebljive.

ZEMLJA. Najpogodnija područja za uzgajanje trave su u Meksiku, Kolumbiji, Turskoj, Indiji, Kansasu, Iowi i na Ja-majci. Za kvalitetnu je travu neophodno ispuniti 4 uvjeta: svjetlost, toplinu, dobru zemlju i vodu. Prve tri stavke potreb-ne su joj u izobilju, dok joj previše vlage smeta. Tajna kontro-le održavanja odgovarajuće vlažnosti nalazi se u kvaliteti ze-mlje u koju sadimo sjemenke. Osim što mora biti plodna, ona mora biti rastresita da bi voda mogla otjecati. Ako koristite zemlju iz prirode, poželjno je da ona sadrži malo pijeska. U njoj ne smije biti gline. Može se i pomiješati (najviše 50/ 50%) sa zemljom za cvijeće koja se može kupiti u cvjećarna-ma.

Ukoliko ne uzgajate velik broj biljaka, vjerojatno je jedno-stavnije kupiti specijalno pripremljenu zemlju za "travu" ko-ja je uvijek kvalitetna, rastresita i sterilizirana (bez kukaca i plijesni). Treba izbjegavati zemlju tresetnicu jer sadrži previ-še kiseline.

KLIJANJE. Omogućiti sjemenkama da počnu klijati i ra-sti najlakši je od svih faza uzgajanja. Plodne će sjemenke proklijati za samo par dana ukoliko se nalaze na vlažnom, to-plom i tamnom mjestu. Postoji više metoda i svejedno je koju ćete od njih odabrati. Većina ljudi proces klijanja vrši izvan zemlje. Sjeme se ostavi u plitkom poslužavniku dok ne pro-klija. Kasnije se uspjeli zameci prebace u posudu sa zem-ljom. Međutim, na kraju ovog poglavlja pronaći ćete potpuno drukčiji pristup.

64

Da bi sjeme proklijalo, dovoljno je potopiti ga u malo to-ple vode ili ga staviti između nekoliko slojeva vlažnih novina ili papirnatih maramica. Vlažne papirnate maramice mogu se staviti u čašu, a sjeme prosuto preko njih će se zadržati na ra-zličitim mjestima između stakla i papira ili će ući ispod nabo-ra na papiru. Bilo koju metodu izabrali, posudu u kojoj će sje-menke proklijati stavite na toplo i mračno mjesto i počnite je kontrolirati nakon tri dana. (Ako koristite "papirnatu meto-du", provjeravajte da li je papir stalno vlažan). Nakon krat-kog će vremena skoro iz svake sjemenke početi izbijati mali bijeli pipak. Proklijalo sjeme treba presaditi u zemlju na du-binu od 5-10 mm, pipak treba usmjeriti prema gore. Sjemen-ke moraju biti na međusobnoj udaljenosti od 5 cm, a dubina zemlje mora biti 7 cm ili više. Da bi se osiguralo dobro otje-canje vode, bilo bi dobro da ispod sloja zemlje postoji sloj sitnog šljunka. Zemlja iznad proklijalog sjemenja mora biti potpuno rastresita. Ako se i nakon dva tjedna klice ne pojave na površini, znači da je sjeme previše staro ili da je osušeno. U tom slučaju nabavite sjemenje od drugog dilera; uglavnom je svo sjemenje do kojeg se može doći plodno, što znači da će proklijati.

Uz odgovarajuće svjetlo i navodnjavanje, klice će ubrzo iz-biti na površinu zemlje s parom glatkih listova ovalnog obli-ka, tzv. kotiledoni, s kojima sve biljke koje cvjetaju počnu ži-vot. Za vrijeme rasta biljke svi će sljedeći parovi listova biti ispupčeni i nazubljeni u specifičnom marihuana-stilu te će postajati sve veći i veći kako se biljka bude približavala svo-joj zrelosti. Kad stabljike dosegnu od 7-15 cm visine, nakon dva do tri tjedna, trebalo bi svaku stabljiku presaditi u poseb-nu posudu. To znači da bi posude trebalo malo ranije pripre-miti.

Postoje samo dva uvjeta koje treba ispunjavati posuda za marihuanu: na dnu mora imati rupicu za otjecanje vode i mo-

65

ra biti dovoljno široka, od 15-25 cm. Mogu se koristiti obične glinene posude, konzerve i plastične kutije, ali se mora osigu-rati dobra drenaža. Na dno stavite sloj novina da ne bi ispada-la zemlja, preko njih sloj sitnog šljunka ili pijeska debljine 2,5-3 cm koji će omogućiti bolje otjecanje vode, a ostatak prostora ispunite zemljom ili mješavinom zemlje. Na sredini napravite jamicu dubine oko 5 cm da u nju zasadite stabljiku.

Kad stabljike dosegnu 7-15 cm visine, odaberite onoliko najviših i najzdravijih biljaka koliko ste posuda pripremili, osim ako ne koristite vrlo velike posude u koje može stati i više biljaka. Pažljivo izvucite svaku biljku s korijenjem i pre-sadite u jamicu u jednu od posuda. Ukoliko vrh korijena osta-ne viriti malo iznad površine zemlje, prekrijte ga gnojivom i lagano pritisnite da oko korijena ne ostanu zračni džepovi. Zalijte biljke (zemlja će se slegnuti), ali ne previše i pazite da ne sperete zemlju s vrha korijena.

Procedura koja je potpuno drukčija od ove jest kad se sje-menje ostavi da proklija u istoj posudi gdje će kasnije biljka narasti do svoje zrelosti. Većina ljudi koristi prvu proceduru jer neće svo sjemenje proklijati i neće sve klice biti dobre. Kupovina kvalitetne zemlje i posuda ipak predstavljaju tro-šak, posude zauzimaju prostor, pa nitko ne želi za svako poje-dino sjeme koristiti posebnu posudu. Ako se proces klijanja i rasta biljke odvija zasebno, osiguravate se da u svakoj posu-di imate jaku mladu biljku kojaće sigurno doživjeti svoju zre-lost.

S druge strane, kvalitetno sjemenje marihuane skoro je uvijek plodno tako da će proklijati i da će klice biti zdrave. Štoviše, presađivanje usporava proces rasta biljke, pa ćete se možda odlučiti za alternativnu proceduru koja je možda ris-kantnija, ali zahtijeva manje truda. Prvo što treba pripremiti su posude. Uzmite pet puta više sjemenki od broja posuda ko-je imate i potopite ih u čaši vode u kojoj će prenoćiti. Sljedeći

66

(lan zasadite po pet sjemenki u sredinu svake posude na dubi-nu od 5-10 mm. Zemlja mora biti stalno vlažna. Sjemenke ne dirajte dok klice ne izbiju na površinu zemlje, a to će se dogo-diti nakon dva do tri tjedna. Za to vrijeme posude moraju sta-jati na svjetlu (što ćemo objasniti kasnije). Nakon otprilike tri tjedna rasta, kad biljke dosegnu visinu od 7-15 cm, u sva-koj posudi odaberite najjaču biljku, a ostale izrežite škarama u razini zemlje (nemojte ih vaditi da se ne bi poremetio sustav korijenja biljke). Ukoliko u jednoj od posuda ništa ne uspije, možete pokušati presaditi neku od viška zdravih biljaka iz drugih posuda, ali budite krajnje oprezni da ne oštetite sustav korijenja. Zemlju prvo navlažite, pa uz pomoć žlice otkopajte i presadite biljku. To je vrlo rizičan postupak i na kraju može-te ostati s nekoliko praznih posuda.

Ako marihuanu uzgajate vani, možete koristiti i prvu i dru-gu proceduru. Međutim, zemlja se mora prekopati najmanje četrdesetak centimetara u dubinu, a biljke moraju biti na me-đusobnoj udaljenosti od oko pola metra.

SVJETLOST. Za marihuanu je svjetlost vrlo važna. Što je više ima, to bolje. Ako se oslanjate na prirodnu sunčevu svje-tlost, vašoj je biljci potrebno nekoliko sati direktne sunčeve svjetlosti dnevno, ne računajući povremeno oblačno vrijeme. Budući da obično prozorsko staklo ne propušta određene val-ne dužine sunčeve svjetlosti, biljke bi trebalo iznijeti na otvo-reno ili otvoriti prozor.

Ukoliko ne budu imale dovoljno svjetla, sporije će rasti, vjerojatno neće cvjetati i na kraju neće postići željene rezul-tate. Iz tog razloga brojni uzgajivači prirodno svjetlo nadopu-njuju umjetnim ili se oslanjaju isključivo na umjetnu svje-tlost. Tamo gdje sunca nema u izobilju, problem umjetne svjetlosti razdvojit će uzgajivače na one stvarno ambiciozne i na one koji se time bave amaterski. Ako imate problema sa

67

svjetlom, pa ipak i nakon čitanja ovog poglavlja ostanete pri tome d a j e umjetna svjetlost iznad vaših mogućnosti, dajte svojim biljkama što više prirodnog svjetla. Slijedite ostale upute i nadajte se najboljem (možete se iznenaditi). Među-tim, zapamtite da će vam se svi napori koje ulažete u to da vašim biljkama osigurate što više svjetla višestruko uzvratiti.

Kad je u pitanju umjetno svjetlo, bolje je koristiti i bilo ka-kvo nego nikakvo. Međutim, obične žarulje s ugljičnim vlak-nom nisu ni približno dobre kao neonske iz više razloga. Od ukupne energije koju žarulje troše samo trećina ima korisno djelovanje. One mnogo brže pregore, a proizvode i više topli-ne koja šteti biljkama ako se nalaze preblizu žarulje, recimo na udaljenosti od 30 cm. Učinkovitost umjetne svjetlosti na-glo se smanjuje s povećanjem udaljenosti, tako da što je izvor svjetla bliži biljkama - to bolje. Neonske žarulje mogu stajati i na 5 cm od biljke.

Najbolje neonske žarulje su one koje su specijalno namije-njene za osvjetljenje biljaka; nije važno da li daju bijelu ili plavičastu svjetlost, obje vrste su izvanredne. Obične neon-ske žarulje nisu toliko dobre, ali se bez problema i one mogu koristiti. Cannabisu odgovaraju valne dužine plave (za brz rast biljaka) i crvene boje iz spektra svjetlosti (za korijenje, stabljiku i cvjetanje). Kod neonskih žarulja tzv. "dnevna svjetlost" i "hladnobijela" naglašena je valna dužina plave boje, pa se one koriste u kombinaciji s neonskim žaruljama "prirodnobijela" ili s običnim žaruljama koje imaju valnu du-žinu crvene boje. Standardna snaga neonskih žarulja je oko 10 W i ona sasvim odgovara ovoj namjeni. Postoje i super ja-ke neonske žarulje koje su mnogo bolje, ali su i skuplje i za-htijevaju dodatnu opremu.

Kako kod umjetnog svjetla vrijedi pravilo što bliže to bo-lje, najbolje je da ležište neonske žarulje stoji na samo neko-liko centimetara od vrha biljka Ležište se može objesiti i na

68

konac koji je pričvršćen za plafon. Na taj način možete dizati neonsku žarulju kako biljka raste, a sve do cvjetanja bit će maksimalno osvijetljena. Neke stabljike mogu rasti i dva do tri centimetara dnevno, pa stoga stalno provjeravajte kolika je udaljenost izvora svjetla od biljke. Svjetlost možete poja-čati bijelim ili srebrnim površinama koje ćete postaviti oko biljaka. Neki entuzijasti oko posuda postavljaju reflektore od folije kako bi zadržali svjetlost u "vrtu".

Koliko je dnevno potrebno umjetnog svjetla? Iako pravilo glasi "što više svjetla, to bolje", biljke trebaju i spavati. Ako su biljke izložene tri sata dnevno suncu, uz pomoć umjetnog svjetla produžit ćete im "dan" na 12 sati. Ako se služite is-ključivo umjetnim svjetlom, svjetlo može biti upaljeno i do 18 sati dnevno tijekom cijelog razdoblja rasta. Ako sjeme kli-ja u posudi-zemlji, ukoliko koristite tu metodu, svjetlost treba ostati upaljena sve dok klice ne izađu na površinu zemlje -znači, nekoliko dana. Postoje i automatski uređaji za mjere-nje vremena koji će uključivati i isključivati osvjetljenje ako nekamo otputujete za vikend ili ako se kasno vraćate kući.

Osim što biljke opskrbljuje energijom za rast, svjetlost ta-kođer služi ženskim biljkama kao znak kad da počnu cvjetati i venuti. Tako u prirodi kad dani počnu biti sve kraći (od 22. lipnja) biljke ulaze u svoju zrelost te u srpnju i kolovozu po-činju cvjetati i proizvoditi sjemenke. Marihuana je jednogo-dišnja biljka, što znači da klija, živi i umire tijekom jedne go-dine. U stvari, velike vrućine u srpnju uzrokuju da ženske bilj-ke počnu proizvoditi smolu (tetrahidrokanabinol - THC, ili samo kanabinol) na višim dijelovima stabljike. Smola će za-štititi nježne pupoljke i sjemenke od vrućine da bi kasnije mogle sazrijeti i oploditi se. To znači da je najbolje vrijeme za sijanje sjemenka odmah nakon zadnjeg mraza (o tome se raspitajte kod poljoprivrednika u vašem kraju). Na taj ćete način imati dugačku sezonu za uzgajanje i najjaču moguću

69

travu. Naravno, ne zaboravite da se berba mora izvršiti prije prvih hladnoća u jesen.

S druge strane, ako uzgajate u kući uz pomoć umjetnog svjetla, inicirat ćete cvjetanje i stvaranje smole tako što ćete nakon šest mjeseci rasta početi skraćivati umjetni "dan". Ka-ko i kad ćete to raditi, objasnit ćemo u dijelu "Cvjetanje".

* VODA. Ako biljkama bude nedostajalo vode, odmah će

početi venuti. U tom ih slučaju odmah zalijte i one će se vid-no popraviti za samo nekoliko minuta. Ako ih zalijevate pre-više, svi će hranjivi sastojci oteći s vodom kroz rupicu na dnu. Biljke će usporiti rast i smanjiti potenciju, a to nećete znati sve dok stablj ika i korijenje ne počnu truliti. Tada će biti pre-više kasno da ih spasite. Rješenje pravilnog zalijevanja je us-postavljanje ciklusa suho-vlažno na sljedeći način:

Temeljito zalijte vaše biljke, ali tako da samo malo vode otekne kroz rupicu na dnu. Ubrzo ćete otkriti koliko vode po-suda može primiti. Pustite da prođe nekoliko dana, osjetit će-te da li je zemlja suha ako u nju zabodete prst. Ponovno ih te-meljito zalijte, količinom vode za koju ste utvrdili da odgo-vara vašim posudama. Kako biljka bude rasla i vrijeme po-stajalo toplije a zrak suši, zalijevat ćete sve češće. Na kraju ćete vjerojatno zalijevati svaki dan. Međutim, i dalje se pridr-žavajte ciklusa suho-vlažno i utvrđene količine vode koja ne-će varirati. Vrtlari-početnici u nastupima ljubavi prema svo-jim biljkama trude se zemlju stalno održavati vlažnom doda-vanjem male količine vode svakog dana. To nikako ne smije-te raditi. Također zapamtite da biljke više vole mlaku vodu nego hladnu. Kada zalijevate, vodu sipajte po rubovima po-sude da ne sperete zemlju sa stabljike i korijenja u sredini.

HRANJIVI SASTOJCI. Kao pravi amater možda nećete imati strpljenja gnojiti svojebiljcice. Ukoliko koristite dobru,

70

svježu i plodnu zemlju, za to neće biti ni potrebe. Međutim, marihuana raste brzo i "gladno" pa bi joj jedna dijeta, nedo-statak dušika, fosfora i kalija sigurno smanjila potenciju. Bo-čicu tekuće hrane za biljke možete kupiti u svakom super-marketu. Sipajte nekoliko kapljica (pisat će u uputama koli-ko) u vodu kojom zalijevate. To je sve, a i mirnije ćete spava-ti kad budete znali da vaše biljke jedu kako treba. Kao što možete zalijevati previše, tako možete i sipati previše ove "hrane". Pazite da vam se to ne dogodi za vrijeme klijanja i tjedan-dva nakon presađivanja.

PODREZIVANJE. Prepuštena sama sebi, stabljika mari-huane može narasti vrlo visoko - pod idealnim uvjetima i preko tri metra - i imati oblik vitke jele. Da ne bi privlačila pažnju ako se uzgaja vani ili da bi bila niža i više nalik na grm ako se uzgaja u kući, brojni uzgajivači podrezuju svoje biljke po nekoliko puta dok su još mlade da kasnije narastu u širinu. Također, biljke koje se uzgajaju pod neonskim lampama mo-raju biti iste visine da bi sve jednako napredovale; u protiv-nom će najviše biljke rasti sve brže i brže, a one niže, udalje-nije od svjetla, sve sporije i sporije. Neki znalci na osnovu svojih saznanja tvrde da su pupoljci na višim dijelovima sta-bljike najpotentniji; drugi smatraju da je podrezivanje neop-hodno jer grmovitija biljka daje puno veći broj listova. Mini-starstvo poljoprivrede tek treba provesti ispitivanje ove dvije metode, pa je izbor sada na vama.

Ukoliko odlučite podrezivati, sačekajte dok mladica ne dobije tri ili četiri para listova, a onda pažljivo odsijecite sta-bljiku od pupoljka koji je najbliži posljednjem paru listova. Na mjestu odrezanog pupoljka izniknut će dva nova vrha. Ovu proceduru ponovite i na ta dva vrha nakon što razviju tri para svojih listova. Tako ćete na svakoj biljci imati četiri "glave". Proceduru ponavljajte na svakom novom izdanku

71

čim razvije tri para listova. U svakom slučaju, biljka će se na-kon izvjesnog vremena sama početi širiti.

Ako želite, možete pažljivo odrezati velike listove na sta-bljici čime ćete stimulirati rast novih izdanaka. Noviji i manji listovi će na kraju dati jaču mješavinu za pušenje. Većina će starijih i većih listova otpasti sami.

Ako je ovo pnd put da uzgajate travu, kao i svako ljudsko biće nesumnjivo ćete osušiti odrezane pupoljke i listove i po-pušiti ih. Vjerojatno neće biti nikakvog djelovanja. Nemojte se razočarati. Problem je u smoli, biljkaje još nije počela lu-čiti. Listovi odrezani u kasnijim fazama razvoja biljke bit će mnogo bolji, ali nemojte pretjerivati u podrezivanju. Sasvim odrasla i zrela biljka bit će neusporedivo plodonosnija.

KUKCI. Ne postoji mnogo prirodnih neprijatelja marihua-ne, ali ipak ima nekoliko na koje treba paziti. Na prvom su mjestu domaći pas i mačka koji će jednog jutra mirno pojesti vrhove vaših biljaka. Stručnjaci kažu da se ne treba oslanjati na odgoj vaših životinja: stavite posude ondje gdje ih životi-nja ne može dohvatiti.

Neprijatelj broj jedan među insektima jest nevidljivo malo čudovište zvano grinja, pauk grinja ili lažni pauk grinja. Ako do sada niste primijetili ništa neobično na biljkama, ne brini-te, zdrave su. Zdravi su listovi marihuane uvijek čisto zelene boje. Ali ako jednog dana na pojedinim listovima primijetite bijele točkice, znači da su grinje tu. S njima ćete imati muke sve do žetve. Grinje isisavaju sokove iz lišća i od toga potiču bijele točkice. Ako ih se ostavi da se slobodno kreću, grinje će za nekoliko tjedana potpuno izbijeliti listove. Na poleđini listova ostavit će svoja bjeličasta dlakava jajašca, a između njih će razapeti paučinu, dok na kraju ne unište cijelu stablji-ku. Od jedne grinje može se za samo mjesec dana razmnožiti i milijun insekata.

72

Čim primijetite bijele točkice na donjem dijelu listova, moći ćete primijetiti i malene smeđe točkice koje polako obavljaju svoj posao (ubojstvo). Najlakše ćete ih uočiti ako zraka sunca prolazi kroz list.

Evo što trebate napraviti: u dućanu potražite neki jaki pe-sticid koji ima osobinu da se nakon desetak dana biokemijski razgradi u bezopasnu tvar. Budite vrlo oprezni kad ga nanosi-te da ne udahnete paru jer vam nakon toga može biti mučno nekoliko dana. Striktno se pridržavajte uputa za upotrebu. Nema potrebe da ga nanosite previše. I mala će doza bez pro-blema uništiti sve postojeće insekte (i nakon toga će se vidje-ti male smeđe točkice, ali se više neće micati). Ipak, ovakav sprej ne uništava jajašca, pa kad nakon nekoliko tjedana opet primijetite žive grinje, ponovno nanesite pesticid. Upotreb-ljavajte sprej sve dok ne nestanu i grinje i njihova jajašca. Međutim, protiv njih ćete se najvjerojatnije morati boriti sve do žetve. Treba pričekati deset dana nakon nanošenja, pa tek onda požeti da ne bi pušili otrov.

Drugi neprijatelji nisu toliko otporni. Lisne uši su zelene i nešto veće od grinja. Bijela muha i žižak su bijele boje i lako su uočljivi. Samo jedna upotreba pesticida zauvijek će ih uni-štiti.

I na kraju, previše vode će uzrokovati truljenje donjeg di-jela stabljike te će ona poprimiti tamniju boju. Skinite sve gljivice koje se budu razmnožile te oboljele dijelove tretirajte sa sredstvom protiv gljivica. Kasnije počnite pravilno zalije-vati, pustite zemlju da se osuši do svakog sljedećeg zalijeva-nja.

Ako marihuanu uzgajate vani, morat ćete je čuvati od ve-ćih štetočina, od glodavaca do savjesnih građana koji će od-mah otrčati u policiju kako bi vas prijavili.

73

CVJETANJE. Marihuana ima i muške i ženske stabljike iako pojedine biljke mogu imati i nekoliko cvjetova suprot-nog spola. Vrlo je važno otkriti spol svake vaše biljke jer su ženske biljke mnogo potentnije (ženski cvjetovi sadrže mno-go više smole). U Indiji se muške stabljike režu i bacaju ili se koriste za konopac. Ako se uspostavi da biljke nisu potent-ne za upotrebu, trejba odvojiti samo listove i cvjetove sa sna-žnije ženske stabljike. To je pitanje kozntrole kvalitete.

Spol biljke se ne može odrediti dok b iljka ne počne cvjeta-ti. Nakon četiri ili pet mjeseci zdravog rasta, otprilike polovi-ca vaših biljaka bit će nešto viša i grmovitija od ostalih. Na vrhu svake takve stabljike pojavit će se: mali bijeli, ponekad i zelenkasti ili crvenkasti, cvjetovi koji će stršiti iznad listića. To su muške stabljike i one će cvjetati t>ez obzira da li se dan ili razdoblje umjetnog osvjetljenja poč-elo smanjivati.

Kao što je objašnjeno u dijelu o svjetlu, ženske biljke poči-nju cvjetati nekoliko tjedana nakon ljetmog solsticija (21. li-panj) ako rastu na sunčevoj svjetlosti. Ako biljke uzgajate pod umjetnim osvjetljenjem, sami ćete inicirati cvjetanje žen-skih biljaka - to ćete napraviti u vrijeme kad muške biljke po-čnu cvjetati - tako što ćete smanjiti razdoblje svjetlosti s 18 na 12 sati dnevno. Za nekoliko tjedana pojavit će se cvjetovi na ženskim biljkama. Oni izgledaju kao> mali bjelkasti pipci, dugi su oko 2,5 cm i pojavit će se u paru: na vrhu svake gran-čice između listova. Ženske biljke su niže, grmovitije i imaju mnogo više lišća od muških biljaka. Nalkon otprilike mjesec dana rasta, između svaka dva lista pojaviit će se gust grozd pi-paka.

Biljka proizvodi smolu (cannabinoJ) kako bi se ženski cvjetovi zaštitili od sunčeve topline. A k o se cvjetovi opraše, od njih će kasnije nastati sjemenje. Ženski su cvjetovi daleko najpotentniji dio biljke. Lučenje smole tmože se povećati ako se smanji količina vode koju dobiva biljka, a samim tim će tim biljkama biti još "toplije".

74

ŽETVA. Nakon otprilike mjesec dana, nakon što se pojave ženski cvjetovi, može se početi sa žetvom. Nema potrebe da ih muški cvjetovi oplode, neki tvrde da se time smanjuje po-tencija ženskih biljaka. Žetvu možete početi tako što ćete pr-vo odrezati same cvjetove. Novi će se cvjetovi pojaviti za ne-koliko tjedana. Ovaj proces možete ponoviti više puta prije nego požnjete cijelu biljku. A kad to odlučite napraviti, pot-puno prestanite sa zalijevanjem čime će se povećati tempera-tura. Za nekoliko tjedana izvadite stabljiku iz posude i objesi-te je da visi naopako na nekom suhom i toplom mjestu kako bi se i posljednji ostaci smole slili u cvjetove. Zatim skinite cvjetove, "pupoljke" i listove. Stavite ih na pladanj i ostavite na suncu da se nekoliko dana suše. Ako vam se žuri, ostavite ih petnaest minuta u pećnici na temperaturi od 250 stupnjeva. Pećnicu trebate zatvoriti do kraja i trebate paziti da ne pretje-rate sa sušenjem. Ako počne smrdjeti, to znači da je pećnica počela "pušiti" vašu travu.

Većina pušača samelje lišće i cvjetove u finu mješavinu, ali naravno, ne previše finu jer se ne bi mogla smotati u joint. Mješavina se može usitniti i nekim kuhinjskim aparatom. S druge strane, neki pušači koji sami uzgajaju smotaju nekoli-ko cijelih listova u papir i puše.

75

4. ČIŠĆENJE, OBRADA, MOTANJE I SKRIVANJE

Četrdeset milijuna Amerikanaca nije pogriješilo, a sad ste i vi jedan od onih koji posjeduju svoj osobni stuff.

Što ćete dalje raditi sa svojom travom? Sjedite za kuhinjskim stolom. Pred vama je na hrpi unca

trave koju ste upravo kupili ili uzgojili (ili konfiscirali od svo-je djece). Međutim, nije zapakirana i spremna za paljenje kao Marlboro. Prethodno se moraju izvršiti određene pripreme koje su po riječima nekih iskusnijih pušača skoro isto toliko zabavne kao i samo pušenje. Trava se mora očistiti. Možda će-te joj poželjeti povećati potenciju. Morate smotati jointprije pušenja, a i trebate sakriti travu (na bolje mjesto od onog koje su izabrala vaša djeca). Bacimo sada pogled na te priprem-ne radnje.

ČIŠĆENJE

Vaša hrpa trave nije ništa drugo nego smrvljena biljka. Na hrpi su zajedno i grančice i sjemenke, kao i listovi koji su je-dini dio biljke koji će vas "odlijepiti" od zemlje. Čišćenje u biti predstavlja izdvajanje listova od sjemenki i grančica. Stupanj čistoće koji želite može biti vrlo različit, od finog praška koji se koristi za kuhanje do sirove mješavine koju ko-riste neki pušači lule. Oni koji puše travu smotanu u joint ne vole da im oštre grančice trgaju papir, a nikome se ne bi svi-djelo da mu upaljeno sjeme ispadne i padne na odjeću.

Postoji više metoda čišćenja trave.

77

CJEDILJKA. Odavno udomaćena u kulinarskoj upotrebi, obična kuhinjska cjediljka u posljednje je vrijeme postala je-dan od najvažnijih dijelova pribora za dope. Koriste se i male cjediljke za čaj, kao i velike poput košarica za kruh. Stavite malo trave u cjediljku, a cjediljku držite nad kutijom. Prstima trebate pročešljati mješavinu naprijed-nazad sve dok se listo-vi ne izmrve toliko da mogu proći kroz rupice. Sjemenke i grančice ostat će u cjediljki. Iz cjediljke izbacite veće granči-ce, dodajte još mješavine i nastavite proces sve dok ne očisti-te cijelu količinu i dok u cjediljki ne ostane samo smeće.

SITO ZA BRAŠNO. Ovo je u biti jedna od varijacija me-tode pomoću cjediljke samo što se uz pomoć sita dobiva fini-ja mješavina. Ako koristite ovu metodu, neće biti potrebno protjerivati listove kroz rupice, nego ćete prstima morati zdro-biti sfuffpri je nego što ga stavite u sito.

SJECKALICA (blender). Da biste dobili najfiniju mješa-vinu (prah) - koja se koristi isključivo u kulinarstvu - stavite šaku marihuane u sjeckalicu, poklopite i uključite da radi na najvećoj brzini. Svi dijelovi biljke bit će smljeveni u mješavi-nu praha. To je vrlo ekonomično, ali kao i kad se stavi led u pivo, može se osjetiti pad kvalitete. Kako bi se prah lakše iz-vadio iz kutije, trebate staviti četvrt šalice vode u stakleni kontejner (sjeckalice) i snažno promućkati. Ovako će se spra-ti sav prah. Ako ne želite da bilo što propadne, sačuvajte vo-du za sljedeći put kad budete spremali čaj ili maslac od trave.

POKLOPAC KUTIJE ZA CIPELE. Omiljena metoda brojnih pušača-veterana je upotreba poklopca kutije za cipe-le, omota ploče ili sličnih površina. Neki više vole poklopac kutije za cipele zbog njegovih rubova; drugi preporučaju omot ploče zato što je skoro uvijek pri ruci. Prvo trebate prs-

78

tima usitniti mješavinu sve dok se listići i pupoljci ne skinu i oslobode od grančica i sjemenka. Ako koristite ovu metodu, pomoći će vam gravitacija: površinu trebate nagnuti i prodr-mati, sjemenke će iskočiti i otkotrljati se, a očišćena trava os-tati pri vrhu. Za sve to je potrebno malo vještine. S vreme-nom ćete steći pravi stupanj nagiba površine i određeni ritam trešnje poklopca. Određeni broj onih potpuno "obuzetih" pu-šača koristi kreditnu karticu da travu vraćaju na hrpu dok se sve sjemenke ne otkotrljaju.

RAD RUKOM. Čak i u vrećici trave s najviše grančica i sjemenki otkrit ćete da se na dnu skupilo dovoljno čiste trave da se pošteno napušite. Možda čak i za tri ili četiri jointa. Iz tog razloga neki ležerni pušači i određeni broj onih neodlu-čnih više vole tzv. "ručni rad" - metodu čišćenja trave. Prije nego istresete sadržaj vrećice na stol, pomoću prsta i kaži-prsta izvucite s dna vrećice prah (talog) i smotajte jedan joint, upalite i popušite. Tako napušeni čistit ćete travu s velikom preciznošću i minucioznim radom prstiju kao u rezača dija-manata. Rukom zdrobite travu, izdvojite sjemenke, ogulite svaku grančicu i pročešljajte hrpu naprijed-nazad kako biste se uvjerili da nije nešto ostalo.

Možda ćete primijetiti zelenkastu tvar koja vam se taloži i lijepi na prste. Taje gumenkasta smjesa u stvari THC smola koja travi daje snagu. Ili liznite vrhove prstiju ako vam ne smeta malo te "čarobne prašine" koja nije previše ukusna, ili je skinite s prstiju i dodajte očišćenoj travi. "Čistunci" tvrde da se mnogo više potentne smole bespotrebno skine s lišća kad se čisti pomoću cjediljke ili žičanog sita. Preciznim "ruč-nim radom" ostavit ćete maksimalnu količinu smole tamo gdje ona i treba biti - na travi koju ćete pušiti.

79

OBRADA

Postoje tri stvari koje možete napraviti s grančicama i sje-menkama: (1) baciti ih, (2) vidi poglavlje "Sam svoj uzgaji-vač", (3) vidi poglavlje "Trava u kulinarstvu".

Pred sobom na kuhinjskom stolu imate hrpicu očišćene trave i iako bi sljedeći korak bio da je smotate u joint ili sta-vite u lulu, među nama, kao i uvijek, postoje i oni koji bi htje-li popraviti Majku Prirodu i povećati kvalitetu "jačeg od naj-jačeg". Ljubitelji kemije i fakultetski alkemičari obasut će vas formulama i složenim procesima pomoću kojih ćete po-većati snagu vašeg stuffa. Uslijed stalno prisutne želje da joj se poveća potencija, travi su dodavani najčudniji sastojci. Brojni recepti, kao što su potapanje trave u sok od naranče, zatim zakopavanje u zemlju dok se ne uhvati plijesan ili izla-ganje ultravioletnim zrakama i suncu ili pečenje na 250 stup-njeva nekoliko minuta, primjenjivali su se kako bi se pove-ćala "udarna" snaga marihuane.

Povećanje potencije uz pomoć kemije. U stvari, "teorija o plijesni", u jednom ili drugom obliku,

najrasprostranjeniji je način pristupa problemu povećanja po-tencije. Osnovna procedura je sljedeća: pronaći konzervu ka-ve ili neki čvrst plastičan poklopac. Unutra staviti jednu uncu pročišćene trave i dvije velike žlice obične vode i malo šeće-ra. Mali laboratorij u konzervi pažljivo prenesite na hladno, mračno i vlažno mjesto. Trebate pričekati otprilike 10 dana, a onda provjeriti što se događa. Stuffbi trebao postati potpu-no pljesniv. Ako nije, onda treba dodati još malo vode i šeće-ra te ga ostaviti još nekoliko dana da odstoji. Kad popljesnivi, sadržaj konzerve izgledat će kao zeleni mulj, no nemojte se uznemirivati, to su osnovni životni procesi. Temeljito promi-ješajte cijelu količinu i ostavite je na suncu dok se ne osuši.

80

Ili, ako ste nestrpljivi, stuffsušite pomoću grijalice ili u peć-nici na niskoj temperaturi. Ovisno o tome koliko je prvobitna količina trave bila svježa i gusta, kao i o stupnju vlažnosti i fermentacije, osušena će kaša poprimiti boju koja se kreće od crne do boje zelenkaste hrđe. Kako god da ispadne, smotajte i popušite kao što biste popušili i svježu marihuanu.

Listovi i pupoljci marihuane sadrže i jednostavan cannabi-nol čija molekula sadrži jedan atom ugljika manje od mole-kula THC-a (tetrahidrokanabinola). Kad suhi led (smrznuti C02) počne isparavati, svaka molekula otpusti atom ugljika koji se zatim veže za molekulu cannabinola koji tada postaje THC, te se jako povećava potencija marihuane. Da bi ovo ču-do uspjelo, potrebno je nabaviti blok od 2-5 kg suhog leda.

Zapakirani stuff treba staviti na vrh leda. Kako bi se održa-la niska temperatura i usporilo isparavanje, cijelu ovu kombi-naciju treba zaviti u novinski papir i smjestiti u hladnjak od stiropora (priručni hladnjak za izlet). Ukoliko hladnjak nije dovoljno velik, stavite paket u zamrzivač kako biste nastavili i dovršili proces. Smatra se daje dva dana na ledu minimum, a sedam dana taman potrebno vrijeme. Ako je potrebno, osu-šite travu prije pušenja. Naravno, povećanje potencije ne ovi-si o tome da li je trava svježa, uzgajana u kući ili je sive boje, kupljena tko zna kada. Ipak, rezultat će ovisiti o snazi koju je trava imala prije nego što je podvrgnuta obradi budući da potentna trava prirodno sadrži više THC-a, a manje cannabi-nola. Neki stručnjaci upozoravaju da j e ovaj "sintetizirani" THC manje stabilan te ga stoga treba pažljivo čuvati i upotri-jebiti što je prije moguće.

Na tržištu također postoji i određen broj mehaničkih na-prava koje će, tvrdi se, pretvoriti prosječnu travu u zlatnu. Jedna od tih naprava spominje se u 5. poglavlju. Naše osobno mišljenje jest da je ideja o poboljšanju kvalitete negdje izme-đu mita i stvarnosti. Čuli smo razne priče o tome, ali nikad ni-

81

smo željeli riskirati sa svojom vlastitom travom da bi to i po-tvrdili. Postoji jedan prilično skup uređaj u kojeg bi možda neki ozbiljniji pušač poželio investirati - ISO-2. Kako kaže proizvođač, on vam omogućuje da povećate potentnost za 200, a u nekim slučajevima i do 300 i 400 posto, bez gubitka na težini. Mi nismo probali ovaj uređaj s obzirom da se pro-daje za 179 dolara.

MOTANJE

Još od dana Sir Waltera Releigha, Amerikanci su se usavr-šavali u umjetnosti motanja. Ne morate biti kauboj iz jedne poslovice koji, iako nema jednu ruku, može smotati savršenu cigaretu dok jaše kroz Texas po oluji. Dobro smotan joint ipak predstavlja malo umjetničko djelo.

Brojni se pušači upuštaj u u pravi maraton pokušavajući na jednak način i s jednakom sposobnošću izrade nadmašiti sva-ki prethodno smotan joint. Dobro smotan joint odlikuje se ne-kim osobinama - dim se lako vuče iako je joint čvrsto smotan da trava ne bi ispadala na krajevima, neće se raspasti kad ga se zapali i gorjet će ujednačeno. Po svom izgledu savršeno smotan joint sličan je tankoj cigareti i nije savijen na krajevi-ma iako će većina početnika zavrnuti papir da trava ne ispada.

U jednoj komuni u državi New York nakon jedne su se ve-čere davali satovi iz motanja jointa. Dok je objašnjavao kako se to radi, glavni je "motač", gospodin koji je mogao smotati pet do šest savršenih jointova za kratko vrijeme, davao učeni-cima instrukcije, a zatim bi oni vježbali postavljene zadatke. Provjeravali su ih tako što su ih pušili iako se većina "razre-da" toliko napušila da su imali problema sjetiti se čiji je joint. Ipak, svi su primijetili da se "cigarete" razlikuju po tome što je iz nekih lako vući dim, a iz drugih ne. Neki su očigledno bili bolje smotani od drugih.

8 2

Joint se mota sličnom tehnikom kojom se mota i običan duhan. Joint je obično tanji od cigarete jer je marihuana vrije-dnija i ne može se kupiti tako lako kao duhan. Isto tako, tanki je joint učinkovitiji jer se najveći postotak dima uvuče u plu-ća, dok se kod obične cigarete, poznate i pod nazivom straight, dobar dio dima izgubi. Takav "gubitak" je grijeh koji pušači-veterani izbjegavaju.

Za motanje jointa najčešće se koriste dva listića papira za motanje. Neki danas koriste i papir za motanje duple širine, no drugi tvrde daje cilj pušiti travu a ne papir. Dva lista omo-gućavaju sporije sagorijevanje jointa. Papir za motanje du-ple širine ili dva listića normalne širine uvelike olakšavaju motanje te bi nam naš jednoruki kauboj samo mogao zavidje-ti.

Treća metoda motanja zapravo ne uključuje ikakvo mota-nje i zahtijeva nešto više vremena. Neki je poklonici preporu-čuju jer je pri pušenju dim hladniji, a jointnema izgled jointa. Ta metoda je pomalo teška procedura vađenja običnog duha-na iz filter cigarete te punjenje šupljine papirnog omota mari-huanom. Za vađenje duhana najčešće se koristi obična igla, ali mora se paziti da se ne probuši papir. Ako je originalna ci-gareta imala okus mentola, njezin će filter kasnije obogatiti dim trave takvim mirisom. To će biti tajanstvena kombinaci-ja toplog i hladnog u isto vrijeme. Brojni pušači koji nemaju vremena ili strpljenja za ovu proceduru prinuđeni su na nju kad ostanu bez papira za motanje, na primjer na izletu u orga-nizaciji crkve ili ako prenoće u zatvoru. Za tako napravljen joint se u svijetu marihuane, s obzirom na njegovu veličinu, može reći da predstavlja kratku cigaru (tom-pouce).

U 5. poglavlju spominju se mehaničke naprave za motanje jointa, ali ih većina ljubitelja trave prezire. Neki kažu d a j e joint savršena izgleda koji izađe iz takve naprave previše čvr-sto smotan da bi se iz njega mogao lako vući dim. Naravno,

83

Prva metoda motanja jointa:

SLIKA 1: Na stol ispred sebe pos tavi te jedan listić papira za motanje tako d a j e ljepljivi dio okrenut prema gore . SLIKA 2: Sada odmjeri te nešto m a n j e od jednog centimetra i savijte donj i rub. Uzduž stvorenog pregiba stavi te malo trave (naravno, ta će količina odrediti obu jam jointa) i r avnomjerno rasporedite tu biljnu mješavinu cije-lom dužinom os im po samim krajevima. Napravite filter od tvrđeg papira i položite ga na lijevi rub listića papira za motanje . SLIKA 3: Savij te donj i rub još j edanput čime ćete zatvoriti travu u pregi-bu. Zat im trebate čvrsto saviti dio u kojem je trava te ćete dobiti t i jesno za-pakirano ispupčenje.

SLIKA 4: Između palca i kažiprsta obje ruke nastavite motati prema gore. Čvrs to mota j te dok ne dođete do l jeplj ive trake na kraju. SLIKA 5: Liznite l jepljivu traku, savijte je i zalijepite. SLIKA 6: Provucite joint po usnama i lagano ga navlažite slinom. Tako će sporije goijeti . SLIKA 7: Motan je vašeg jointa je završeno. Izgleda li on koj im s lučajem kao zmija koja je progutala psa, počnite cijelu proceduru ispočetka. Stru-čnost se postiže isključivo praksom.

Ako se joint nepravilno zapali, neće sagorijevati ravnomjerno. Da biste ga pravilno zapalili, jo/nttrebate držati u visini očiju, plamen polako približiti i zapaliti samo vršak okrećući ga prema plamenu. Tako će pravilno sagorijevati kad povučete dim.

Druga metoda motanja jointa:

SLIKA 1: Na stol položite jedan listić papira za motanje. Ljepljivi rub mo-ra stajati vertikalno s lijeve strane. Napravite filter od tvrđeg papira. Polo-žite ga na donji rub listića papira za motanje.

SLIKE 2 i 3: Omota j te papir j edanput oko filtera. Zatim, dok vam je kaži-prst čvrsto na fi l tera koji je prekr iven papirom, nastavite motati sve dok ne napravite tuljac nalik megafonu . Navlaži te ljepljivi rub i zalijepite tu-ljac.

SLIKA 4: U tuljac stavite trave koliko je inače potrebno za normalan joint. S L I K A 5: Zat im travu nabijte odgovara jućim predmetom. SLIKA 6: Gornj i rub tuljca zavrnite sve dok ne bude solidno zapakiran. SLIKA 7: Motanje vašeg jointa je završeno. Možete ga zapaliti.

Ako nakon brojnih neuspješnih pokušaja ne savladate ovu metodu, vratite se konvencionalnim tehnikama ili pušite lulu. Alternativa je i smotati spliff. Tehnika pripremanja spliffa slična je prethodnoj metodi. Papir za motanje na Jamajci je skup pa rastafarijanci umje-sto njega koriste novinski papir. U njega stavljaju tzv. gangu koju puše uz velike napade kašlja.

istina je da iskusni pušači vole veličinu, čvrstoću i rahlost jo-inta koju su sami odredili i koja im odgovara - neki su tanki kao čačkalica i toliko čvrsti da možete dobiti bruh pokušava-jući uvući dim, drugi su debeli i rahli te se dime poput lon-donskih dimnjaka. Dim koji odlazi u zrak može izgledati kao velik gubitak, no oni koji više vole taj tip jointa ističu neo-spornu činjenicu da mješavina kisika i dima samo poboljšava učinak.

Iz sličnih razloga mala, ali vjerna grupa "travara" izbjega-va joint i koristi isključivo lulu, bilo minijaturnu verziju izra-đenu specijalno za travu a posebno za hašiš, bilo običnu du-hansku lulu izrađenu od ružina drveta ili tzv. "morske pjene", preuzetu iz svijeta straight pušača. Trava koja će se pušiti u luli može biti praktički neočišćena te tako predstavlja sirovu mješavinu sličnu običnom duhanu za lulu. Prednosti su što se skine vrlo malo ili nimalo smole budući da se trava ne mora drobiti niti stavljati u cjediljku, a i veća rahlost osigurava više kisika u mješavini. Ako za pušenje koristite običnu lulu, ne pokušavajte s onom u kojoj je prethodno pušen duhan jer će vam njegovi ostaci ulaziti u usta svaki put kad uvučete dim. Također, ne morate tako često čistiti svoju lulu kao pušači duhana jer je trava mnogo suša od duhana za lulu. Ako po-vremeno neko sjeme zaluta u cijev, izbijte ga pomoću pribora za čišćenje lule. Osim toga, smola koja se skuplja na dnu lule pojačat će i začiniti dim te će vam pušenje biti slađe i ugodni-je iskustvo. Pojavili su se trgovci s velikim izborom lula mo-dificiranih za pušenje hašiša i trave kod kojih se dim hladi pomoću zraka ili tekućine (vidi 5. poglavlje).

SKRIVANJE

Čuvanje trave možda ne izgleda kao problem vrijedan raz-matranja. Postoje dva važna razloga zbog kojih ćete ipak po-svetiti malo vremena ovoj temi. Prvo, marihuana je biljka te isto kao i čaj i začini duguje svoju potenciju smoli i uljima koja se s vremenom suše i isparavaju. Stara sasušena trava može po snazi biti daleko od prvobitnih smolastih pupoljaka, isto koliko i osušeno lišće metvice od aromatičnosti svježe grančice. Drugo, dok ovo pišemo marihuana je i dalje ilegal-na u brojnim zakonicima Sjedinjenih država; sama činjenica da je posjedujete može vas uvaliti, kad to najmanje očekuje-te, u veliku nevolju ili može neprijateljski raspoloženom i ra-doznalom policajcu poslužiti kao opravdanje da vas uhiti i pretrese.

Čistunci (koji su u ovom slučaju vjerojatno u pravu) tvrde da je jedini siguran način da se održi kvaliteta trave taj da je stavite u frižider ili još bolje, u zamrzivač. Sve što vam je po-trebno jest plastična kutija koja se može sigurno zatvoriti ka-ko bi se spriječio ulazak vlage. Na taj bi način pogotovo tre-balo čuvati rezervne količine trave koje vam neće biti potreb-ne u skorije vrijeme. U praksi, većina pušača čuva svoje zali-he, ili bar onu travu koju upravo koriste, na skoro svim mje-stima na koja bi ih mogao uputiti njihov osobni stil ili nastra-nost. Ukoliko je izvedivo, to bi skrovište barem trebalo biti suho, mračno i hladno. Sva se druga ograničenja tiču sigur-nosti vašeg pravnog statusa.

Poanta je u tome što osim pravnog pitanja koje se odnosi na posjedovanje, što je, pretpostavljamo, rizik koji ste pri-hvatili, vi još uvijek u velikoj mjeri imate zaštitu na temelju propisa o "dokaznom materijalu na vidljivom mjestu". U teo-riji, prema američkoj pravnoj proceduri ne može vas se uhiti-ti zbog posjedovanja ako neka od "kontroliranih supstanci"

89

nije nađena kod vas, a općenito govoreći, takva tvar koja bi služila kao dokazni materijal ne može se naći bez legalno iz-vedene premetačine. U većini slučajeva legalna se premeta-čina ne može provesti bez sudskog naloga za premetačinu, a takav se nalog, kako predviđa zakon, ne može izdati bez "razloga za pretpostavku" da će kontrolirana supstanca biti pronađena kod o.dređene osobe. Međutim, te pažljivo smi-šljene odredbe koje štite vaše ustavom garantirano građansko pravo da nitko ne smije izvršiti premetačinu i nešto konfisci-rati, padaju u vodu ako se dogodi da se kontrolirana supstan-ca, kao što je trava, nađe na vidljivom mjestu u trenutku kad naiđe policijski službenik i to sasvim legitimno. Čak i onda kad nema nalog za premetačinu i najvjerojatnije nije došao sumnjajući da posjedujete kontroliranu supstancu, trava na vidljivom mjestu predstavlja očigledan dokaz posjedovanja, što mu dozvoljava da izvrši temeljitu premetačinu i vas osob-no i vaših prostorija. Mjera opreza koju preporučaju svi ad-vokati jest ne ostavljati marihuanu na vidljivom mjestu. Po-gotovo je teško zapamtiti i poštivati ovaj savjet kad se vi i va-ši prijatelji napušite i krenete u provod. Lakše je ostaviti sve nesređeno dok se ne vratite, a osim toga, možda ćete poželjeti smotati još jedan joint po povratku kući. Na žalost, na taj su način nastale brojne tužne priče.

Ako imate praktično i uobičajeno skrovište za vaš stuff, koristite ga uvijek kad odlazite iz kuće jer ćete tako lakše iz-bjeći opasnosti koje proizlaze iz propisa o "dokaznom mate-rijalu na vidljivom mjestu". Na neki se način radi o ugledanju na svoju "blagonaklonu vladu". Što se tiče Sjedinjenih drža-va, trava je kontrolirana supstanca te ćete i sebi učiniti dobro ako to sami shvatite i počnete je smatrati kontroliranom sup-stancom.

Osim što travu trebate skloniti s vidljivog mjesta (na hlad-no i suho mjesto), sve ostalo je prepušteno vašem izboru. Ide-

90

je da se napravi udubljenje na stranicama Biblije ili da se za-lihe sakriju ispod dasaka na podu prilično su zastarjele. Ako policija ima nalog, ona će sve prevrnuti i naći sfuffpod svaku cijenu prije nego što će priznati da ima neosnovani nalog za premetačinu. A ako nema nalog, nema zakonsko pravo čak ni podignuti poklopac od kutije za kekse.

Bizarna skrovišta bila su uzrok brojnih čudnih situacija i gomile priča. Jedna je naša prijateljica smatrala da će sakriti miris koji bi je odao time što će svoju travu staviti u kutiju s naftalinom u svoj ormar. Međutim, kasnije je priznala da j e njen izum katastrofalan. Izgleda da je svaki joint smotan od tog stuffa izazivao nekontrolirano kihanje zbog udisanja naf-talinskih para. Morala je baciti cjelokupnu količinu. Zbunila se kadje u zahodu otkrila roj napušenih moljaca zauzetih je-lom. Ako se može vjerovati našoj prijateljici, mali su opijeni insekti pojeli cijeli kaput od dabrovine za deset minuta.

Kad dođe trenutak da odaberete skrovište, izgleda d a j e najbolje prisjetiti se stare izreke: ne koristi svoju maštu i do-bro ćeš proći. S obzirom na to da većina ljudi voli držati travu odvojeno u manjim količinama, najpopularnije su kutijice koje se lako zatvaraju (kao na primjer plastične kutijice za film). U nekim časopisima, uključujući i High Times, Dope i Head, reklamiraju se sefovi u zidu, šuplji štapovi za hoda-nje, lažni aerosol, konzerve sode s poklopcem koji se može skinuti i slično, sve kao skrovišta za travu. Postoje i modni krikovi dostupni bogatijima.

Čuli smo i za automobile koji imaju ugrađene "bunkere" za "namirnice za putovanje" koji se navodno ne mogu otkriti. Jednu od najčudnijih reklama smo vidjeli u časopisu High Ti-mes. To je skrovište u obliku piramide koje ujedno i poveća-va potenciju jer se piramidalnom obliku pripisuju čudotvorna svojstva. Za one "visokog roda" postoje posude od oniksa i kamena, kao i zgodne drvene zdjelice. Također, postoji i spe-cijalan artikl i šešir-skrovište s ugrađenim tajnim džepom.

91

Ne znamo da li je potrebno zaluđivati se ovakvim skrovi-štima da biste sfuffsklonili od djece, ali vam preporučamo da vaše skrovište bude osigurano protiv kućnih ljubimaca. Puno smo puta čuli za psa i naravno, brojne mačke, koji su pokaza-li interes da pojedu čudnu mješavinu i napuše se. Također, što se tiče pravila o dokaznom materijalu na vidljivom mjestu, ono vrijedi i za sav vaš pribor; stvorite si naviku da sklonite izdajnički water pipe (nargilu), držače za joint ili papir za motanje. Za pravu sigurnost proizvode se futrole koje se drže preko ramena (kao one za pištolj) koje će odlično obaviti po-sao skrovišta.

Na kraju, pokušavajući utvrditi pravo mjesto za skrivanje, ne trebate se previše mučiti oko pronalaženja skrovišta koje ne izaziva sumnju jer se kasnije može dogoditi da ni sami ne možete pronaći svoj vlastiti stuff. Prije ili kasnije, većini nas se dogodi da naiđemo na davno zaboravljen joint ili čak cije-lu vrećicu trave, lukavo sklonjenu prije mnogo godina. Me-đutim, nikad se ne zna što će ili tko prvi pronaći blago.

92

5. PRIBOR

Marihuana mora sagorijevati na temperaturi crvenog usi-janja kako bi psihoaktivni sastojci u smoli koju biljka luči mogli prijeći iz čvrstog u plinovito stanje i kako bi se mogli normalno inhalirati. Najpraktičnija metoda jest pušenje join-ta (cigareta marihuane koju ljudi iz FBI-a i roditelji ponekad nazivaju i reefer). Jointovi su obično tanji od normalne ciga-rete i budući da su ručno rađeni, nisu jednaki. Većina pušača travu više voli smotati u joint, dok hašiš, samu smolu jointa, obično puši u luli - tzv. hash pipe. Međutim, u tom pogledu nema nikakvih formalnosti. Trava se može pušiti i u luli, a hašiš se može smrviti prstima i smotati u joint.

Za pušenje marihuane lule su se koristile još u antičko do-ba. Na arheološkim nalazištima Srednjeg istoka pronađene su lule u kojima se dim hladio pomoću vode ili vina. Kićene izrade, od mesinga, od ljuski kokosova oraha i stakla, ove su antičke lule vrlo brižno napravljene.

Postoje dvije osnovne vrste lule: prva vrsta podsjeća na običnu duhansku lulu s time što je zdjelica* uža, a druga vr-sta lule ima sustav za hlađenje dima pomoću tekućine i raz-motrit ćemo je kasnije.

Jednostavan, moderan i komercijalan dizajn imaju džepne jednodijelne lule napravljene od uobičajenih materijala kao što su drvo, staklo, metal i glina. Neke od njih imaju normal-ne zdjelice na vrhu cijevi, dok se druge sastoje samo od cijevi na čijem se vrhu nalazi jamica u koju se stavlja stuff. Budući

dio lule u koji se stavlja stuff, op. prev.

93

da u dimu ima smole, lule se s vremena na vrijeme začepe. Mogu se očistiti, no ljudi time nisu oduševljeni, pa se one jef-tinije bacaju. Skuplje lule tradicionalnog dizajna, izrađene od oniksa, mramora, ružina drveta, životinjskih zubi, različitog egzotičnog drveta ili čak "morske pjene", ipak zaslužuju čiš-ćenje.

Prije nego što»se počne sa čišćenjem, treba izvaditi mreži-cu koja sprečava stuff od ulaženja u cijev i vaša usta i zatim potopiti lulu u toplu vodu s malo tekućeg sapuna. Ako je lula jednodijelna, krpu ili ono čime čistite treba povlačiti napri-jed-nazad kroz lulu. Međutim, brojne se lule sastoje iz više dijelova upravo radi lakšeg čišćenja. Koliko često se puši, to-liko se često mora i čistiti. Na mrežicu će se nataložiti smr-dljiva crna smjesa, nečista smola cannabisa. Ona se može od-mah popušiti ili se može podvrgnuti kemijskom tretmanu ko-ji ćemo objasniti kasnije.

Male jeftine lule uvoze se iz Južne Amerike. Dizajner lula Edward Gordon objašnjava: "Dio ovog biznisa ugasio se u ovoj zemlji 1970.-71. godine. Jeftinije je otići tamo i donijeti lule. Možete otići na Tajvan i jeftino nabaviti male, ručno iz-rađene lule koje se ovdje prodaju mnogo skuplje. Ceremoni-jalne ručno rađene glinene lule u Gvatemali se prodaju za 1 dolar, a ovdje ih prodajem za 2,5. Poslovni ljudi dilaju s Indi-jancima. Izrezbarene lule dio su kulture Maya već vjekovi-ma".

Određena sela proizvode samo lule. Chi Chi Chastenango je jedno od tih koje smo posjetili. Isto vrijedi i za ručno isko-vane mesingane lule iz Perzije. Cijena je prihvatljiva, a kvali-teta je sasvim dobra.

Jeftine kamene lule masovno se proizvode u američkim tvornicama. "Većina ih se boji supstancom koja daje izgled mramora. Proizvode se u ogromnim količinama. Potrebe pu-šača utjecale su na američku industriju lula. Većina tih lula

94

izrađuje se s ravnim dnom tako da se mogu spustiti na stol bez straha da će se prevrnuti i da će se prosuti vreli pepeo.

Inventivni američki dizajneri oblikovali su lule koje izgle-daju kao osobe iz Tolkienove trilogije ili lule u obliku životi-nja izrezbarene od rogova jelena i losa. Ove potonje su laki-rane, boje meda i prodaju se za 4 do 7 dolara. Postoje kerami-čke lule u obliku glave slona. Njegova surla je cijev, a sama glava je zdjelica. I seksualni motivi igraju ulogu u dizajnira-nju: na primjer falus-lula - penis u erekciji - koja se izrađuje u četiri različite boje - crnoj, bijeloj, srebrnoj i bakrenoj. Zdjelica (testisi) predstavlja niži dio, dok cijev završava na vrhu uzdignutog penisa, gdje se nalazi i rupica kroz koju se vuče dim. Također se proizvode i lule u obliku ženskih geni-talija. "Falus" i "slon" su tzv. stolne lule, što znači da se mo-gu ostaviti da stoje na ravnoj površini, ali nisu baš praktične.

Među čuda oralne fiksacije ubraja se i dječja bočica, obi-čna cucla s ugrađenom zdjelicom na jednoj strani. Povucite kroz cuclu i dim će ući u bočicu, a potom i u vaša pluća.

Paranoičnima bi se mogla svidjeti "bezdimna" lula mora koja se reklamira kao "način da diskretno pušite". Sav dim koji ode u atmosferu samo je onaj koji izdahnete. L'il Toot lula sliči na remorker i trubi kad iz nje povučete dim. Lula s rotirajućom cijevi laka je za sakrivanje: cijev je izvijena iz-nad rupice te joj je cjelokupna dužina smanjena za 2,5 cm. Može se naći i čelična lula s tri zdjelice koje se rotiraju. Neke su lule maskirane kao olovke, zviždaljke ili kao mjerači tlaka u gumama za one koji uopće ne žele riskirati.

Jedan od osobitih izuma dvadesetog stoljeća jest električ-na lula. Konstruirao ju je dotični Gordon, međutim, ideja je na kraju napuštena zbog jedne ljudske mane koju je nemogu-će ispraviti. On kaže: "Koristio sam sve; od avionskog uređa-ja za rashlađivanje do pojedinih automobilskih dijelova. To je bio problem ljudske slabosti. Da električna lula počne radi-

95

ti, potrebno je samo dvadesetak sekunda 'struje'. Međutim, problem je u tome što bi ljudi nastavili pritiskati gumb kad bi ih stresla struja. Lula bi pregorjela nakon samo jedne upo-trebe. Pokušali smo je osposobiti da se sama isključi, ali taj sustav nikad nije proradio". Ova se lula i dalje može pronaći za 15 do 20 dolara u bolje opskrbljenim dućanima. Ona se sa-stoji od staklene kugle koja prekriva elemente u zdjelici. Ke-ramička zdjelica čvrsto je zalijepljena za kuglu i dim ne mo-že izaći. To je glavna prednost. Kako bi se ova lula očistila, dovoljno je skinuti kuglu i dati jedan elektrošok da smola sa-gori te izbaciti pepeo.

Drugo elektronsko čudo radi na baterije. Nazvana "elek-trična nargila koju je dovoljno upaliti samo jednom", ova lula posjeduje fen koji sav dim usmjerava u jednu unutrašnju ko-moru gdje se on koncentrira, pa je navodno i učinak bolji.

Rasplinjači, ponekad zvani i parobrodi, su lule čiji se kori-jeni nalaze u erotskoj tradiciji zvanoj shotgunning (shotgun je kad jedan pušač pažljivo stavi užareni kraj jointa u svoja usta i puhne, a njegov partner koj i u ustima drži drugi kraj jo-inta uvlači taj dim. Na taj način drugi pušač udahne veliku količinu dima. Kako su im usne tako blizu, često slijedi i po-ljubac). Za "parobrod" se prvo koristila metalna tuba, no ona se nije pokazala dobrom jer je metal ubrzo postajao previše vruć. Staklo je postalo materijal za većinu rasplinjača. Duži-na im se kreće od 10 do 40 cm. Rasplinjači imaju rupe na oba kraja i još jednu rupicu na samom tijelu - za joint. Dim se uvlači najednom kraju, a drugi se prekriva prstom. Staklena se tuba ispuni dimom, prst koji zatvara drugi kraj malo se odigne i cijeli dim ulazi u pluća. Mješavina dima i zraka na-vodno ubrzava "razvaljivanje". Neki rasplinjači imaju ugra-đenu staklenu zdjelicu (kao lula) u koju se stavlja sfuffumje-sto jointa. Čiste se oblom četkicom ili se mogu prokuhati. Mali stakleni rasplinjači koje proizvodi tvrtka Pyrex labora-

96

tories mogu se nabaviti za 2 do 4 dolara. Složenije verzije rasplinjača izrađuju se od puhanog stakla u najneobičnijim oblicima. Rasplinjači su jeftini, lako se održavaju i mogu se koristiti beskonačno dugo.

Chillumje jednodijelna lula, praktična za nošenje, porije-klom iz Indije. Sastoji se od zdjelice u obliku jajeta i cijevi u nastavku. Kroz sredinu cijevi izdubljen je uski kanal koji se pri vrhu cijevi širi. Marihuana se stavlja u zdjelicu koja na dnu ima mrežicu, pali se i inhalira tako što se cijev stavlja iz-među prekriženih prstiju obje ruke, a otvor na skupljenim ru-kama priljubljuje se na usta. Ovu metodu pušenja nije tako lako savladati kako se čini iz opisa. Ako nemate mrežicu, ka-menčić stavljen na rupu na dnu zdjelice spriječit će travu da ulazi u cijev. Prvobitno uvožene s istoka, tzv. vodene lule (water pipe) ili nargile postale su strahovito popularne i sad ih već isključivo proizvode domaći "majstori". Uvozne ver-zije imaju dijelove i moraju se namočiti prije uporabe. Kako u dućanima one nisu dobro prolazile, na scenu je opet stupila dovitljivost. Nargile posjeduju posudu u koju se toči neka hladna tekućina, voda, konjak ili vino. Od zdjelice koja ujed-no služi i kao čep za posudu s tekućinom (to je najčešće obi-čna boca, na primjer prazna boca od Coca-Cole) proteže se cijev koja ulazi u tekućinu. Ta staklena, plastična ili gumena cijev stvara vezu između čepa i piska (dijela kroz koji se vuče dim). Rashlađujuće djelovanje tekućine omogućuje da se udahne mnogo više dima odjednom, nego što je to moguće jednim "srkom" iz jointa ili obične lule. Kod upotrebe bilo kojeg stolnog modela nargile provjerite da li u posudi ima dovoljno tekućine da lula bude stabilnija, jer će se u protiv-nom prevrnuti.

Bong, tako nazvan zbog zvuka koji nakon njegove upotre-be imate u glavi, u biti je waterpipe koja posjeduje neke pre-dnosti pred rasplinjačom. To je cijev s proširenim krajevima,

97

obično je od pleksiglasa i ima pisak sa strane. Rupa probuše-na sa strane iznad nivoa tekućine prekriva se vrhom prsta koji se sklanja u posljednji trenutak kako bi bogata mješavina di-ma i zraka ušla u pluća. Morate paziti da ne poremetite "čep" koji stvarate ustima dok inhalirate. Ako se to dogodi, voda će provaliti u cijev, poplavit će zdjelicu i namočit će travu. Uko-liko se pri dodavanju bonga drugome dlanom ne pritišće do-voljno čvrsto vrh tube, može se dogoditi isto.

Lule u obliku gas-maski nedavna su inovacija. Umjesto s piskom, cijev kroz koju se uvlači dim završava s maskom ko-ja prekriva nos i usta. Dim se prirodno hladi inhaliranjem kroz nos, kao što je i htjela Majka Priroda dok je smišljala naš dišni sustav. Upotrebom nazalne maske, grlo nakon puše-nja neće biti poput šmirgl-papira. Sluznica nosa, bogata krv-nim žilama, apsorbira dim trave koji će pluća možda propu-stiti. Cijene maska kreću se od 5 dolara na više. Budući da ih je većina napravljena od lijevane plastike, sklone su s vreme-nom početi gubiti boju. Mogu se, kao i standardne metalne ili drvene lule, očistiti prokuhavanjem.

Druga popularna inovacija jest lula s "komorom", lula s ugrađenim odjeljkom između zdjelice i piska. Taj odjeljak (komora), koji na ulazu i izlazu ima mrežicu, služi da se u njega stavi određena količina trave. Zatim se ta komora čvr-sto zatvori i lula se normalno puši tjedan dana ili duže. Mari-huana u komori apsorbira potentnu smolu koja se obično na-taloži u unutrašnjosti lule. Nakon tjedan ili više dana pušenja, komora se isprazni i ta "pojačana" trava se ostavi da se osuši. Kod pušenja apsorbirana smola toj travi daje oštrinu, ali je ona i mnogo potentnija nego prije. Cijena ovih lula je oko 15 dolara. Kao i većina metalnih lula, i ona kod upotrebe postaje vrlo vruća i teško ju je držati u mkama. Pokušajte je omotati s komadom gumenog crijeva oko zdjelice i cijevi. Ove su lu-le duge od 6 do 10 cm.

98

Potomci prvobitnih lula s komorom su one kojima je do-dana još jedna zdjelica, pa pušač može birati između veće i manje. Zdjelica koja nije u upotrebi blokira se pomoću čepa. Većina lula s komorom izgleda kao dio vodovodnih instalaci-ja. Ako mislite da ste vrijedni, možete je i sami napraviti s malim ulaganjem u dijelove za cijev, zdjelice i vrijeme. Ušte-da će biti značajna, a bit ćete i zadovoljni jer ćete sami napra-viti svoju lulu. Ako ste se namjerili na lulu s komorom, ali su vam sredstva ograničena, raspitajte se kod svog dilera za ver-ziju od stakla koja je dostupna za 3 dolara.

Možda je od svih lula najbolje smišljena ona koja je po-znata pod imenom "majstorija". Također je od mesinga, ali posjeduje kožnu navlaku za zdjelicu koja je štiti od topline, zatim trajnu mrežicu koju se ne treba zamjenjivati i žarač po-moću kojeg se čisti mrežica i potiče djelomično upaljena tra-va. Također posjeduje i "zamku" za smolu u kojoj se ona sku-plja, pa čak i skrovište za rezervnu travu u koju može stati količina dovoljna da se lula napuni četiri puta. Ova lula košta oko 12 dolara. Vide se ozbiljni pokušaji dizajnera da udovo-lje specijalnim potrebama pušača trave koji koriste lulu. Bilo kako bilo, ova je lula nezgrapna i nije estetski privlačna. Do-stupna je u svim bolje opskrbljenim dućanima za pušače.

Usprkos ogromnom broju komercijalnih lula, puno je onih koji ih izrađuju sami za sebe. Jedan od njih opisuje svoju lu-lu: "Izrežem gornji poklopac prazne konzerve sode, unutra stavim malo trave. Upalim i pokrijem vrh komadićem debe-log kartona, ostavim da gori nekoliko minuta, zatim karton malo odignem, stavim u usta i udišem. To stvarno i gori, ali to je onda dimčina!"

Jednostavan raspi i nj ač može se napraviti od kartonskog cilindra iz sredine role toalet papira prekrivenog aluminij-skom folijom. Oba se kraja valjka ostave otvorena i na otpri-like 2,5 cm od jednog kraja probuši se rupica koja ima obu-

99

jam jointa. Joint se zaglavi u rupicu i pripali; rukom se pre-krije jedan kraj valjka, a na drugom se inhalira. Shotgun uči-nak postiže se podizanjem one ruke koja zatvara kraj valjka. Umjesto upotrebe jointa, od rupice na cilindru može se na-praviti zdjelica. Dovoljno je prekriti je folijom i to mjesto bo-cnuti nekoliko puta pribadačom. Tako napravljena lula ne traje dugo, ali je za vrijeme dvije-tri upotrebe odlična. Sve te "napravi sam" lule mogu se smatrati potomcima lula koje su napravljene za vrijeme festivala Woodstock, isključivo od aluminijske folije.

Waterpipese lako može konstruirati od stare vinske boce ili kemijskih posuda. Potreban je čep s rupom na sredini ko-jim će se boca začepiti. Potrebna je i staklena cijev koja na jednom kraju ima mali lijevak koji će služiti kao zdjelica. Ta se cijev provuče kroz rupu na čepu, stavi u unutrašnjost boce i uroni u vodu skoro do dna boce da mjehurići dima prolazeći kroz vodu imaju dovoljno vremena za hlađenje i filtriranje. Na čepu također mora biti još jedna ili više rupa u koje će se staviti cijevi kroz koje će se vući dim. U lijevak (zdjelicu) treba staviti mrežicu da trava ne upada u bocu.

Osim zapanjujućeg izbora lula, na komercijalno je tržište izbačeno mnoštvo različitog papira za motanje koji po svom broju može konkurirati beskrajnom izboru američkog tržišta pasta za zube. Kod odluke koji papir za motanje kupiti, izbor vam može pasti na stotinu raznih vrsta. One se razlikuju po boji, okusu, veličini, dizajnu i materijalu. Aromatični papir, koji donosi 10 do 20 posto ukupne prodaje, proizvodi se s okusom slatkog korijena, banane, višnje, jagode, kokosa, grožđa, pa caki mentola koji hladi dim. Vrste papira, ovisno o materijalu, su žitni papir, rižin papir, kukuruzni, pa čak i pa-pir od vlakna cmnabisa. Dizajn firme Highway Imports prcd-stavlja kamuflažu - joint izgleda kao filter cigareta. Papir Virginia Papers ima kod sagorijevanja miris duhana koji mo-

100

že maskirati izdajnički miris trave. Možete nabaviti papir sa svojom vlastitom posvetom, s likovima zvijezda rock muzike ili možete pokazati političku svijest koristeći papir s američ-kom zastavom. Druga vrsta "patriotskog" papira nosi morbi-dni memorandum Regrutne službe koji glasi: "Ministar obra-ne me zamolio da vam izrazim njegovo duboko žaljenje zbog pogibelji vašeg sina u akciji u Vijetnamu". Joint se može smotati i od lažne novčanice od sto dolara koja nosi serijski broj koji je u stvari broj telefona Bijele kuće. Takvi papiri za motanje su zabavni, ali predstavljaju znak za policiju da to što pušite nije duhan. To vas može uvaliti u nepriliku osim u onim državama u kojima je marihuana dekriminalizirana.

Najprodavaniji papir za motanje je Top. Iza njih slijede Bugler, Zig-Zag i na istočnoj obali omiljen Bamboo. Tom Creacy, direktor marketinga tvrtke Robert Burton Associates (četvrtog po veličini distributera papira), uspjeh papira Top i Bugler pripisuje njihovom veteranskom statusu: i jedan i drugi proizvode se već skoro sto godina, a u nekim krajevima u unutrašnjosti samo se oni i mogu kupiti. Papire tradicional-ne veličine, Top i Zig-Zag, distribuira R. J. Reynolds. E-Z Wider, papir duple širine postaje prilično popularan, a nastao

je kad je španjolska tvrtka Miguel y Costa zamoljena da di-zajnira papir duple širine. Papir E-Z Wider sad se proizvodi s aromom banane, kao i s aromom jagode. Najveća konku-rencija papiru E-Z Wider je Job, papir koji se proizvodi u Francuskoj. Tvrtka HeadImports sada reklamira papir širine "jedan i pol" i smatraju daje to savršena veličina. Također bi trebalo spomenuti i veliki papir BigBamboo. Prema riječima čovjeka iz tvrtke Burton, "jedina promjena koja se dogodila na tržištu u posljednjih pet godina jest papir duple širine. No-ve vrste papira stalno se pojavljuju i nestaju, no bitno svoj-stvo, kao što je veličina, ostaje."

101

Proizvode se i drugi papiri nestandardne veličine: Roach, Harvest, Reefer, Rollers i Joker. Drugi važni distributer je tvrtka Adams Apple iz Chicaga koja radi s papirima Foy, Al-fa i Bamboo.

Kooperativa Amorphia proizvodi papir Acapulco Gold. To je žuti papir od čistog vlakna stabljike marihuane. Svi pri-hodi ove kooperative koriste se za kampanju za legalizaciju marihuane.

Kvalitetu papira možete ocijeniti ako provjerite da li na li-stiću postoji vodeni znak. Taj znak pokazuje d a j e papir ta-nak, sporogoreći i da sadrži potreban postotak vode. Papir s premalim postotkom vode je krhak i lomljiv, a to se događa i Coolleaf papiru s aromom mentola koji je inače vrlo dobar. Drugi način provjere kvalitete jest sagorijevanje listića bez sadržaja. Dobar će papir za sobom ostaviti minimalnu količi-nu pepela koji će biti bijele boje umjesto sive ili čak tamne, kakav je kod manje kvalitetnih papira. Različiti kemijski adi-tivi mogu učiniti papir tanjim ili debljim. Lakši rižin papir ima slabiju aromu, gori polako i ravnomjerno, ali se može ra-spasti ako se joint mota previše brzo. Također postoji i rižin papir bez ljepljive trakice ako ne želite pušiti ljepilo.

Papir za motanjejejeftin. Cijene se kreću od lOdo 50 cen-ta za paketić s 32 listića. Papir Bamboo je najjeftiniji, ali sa-gorijevajući ostavlja previše pepela. Job, Zig-Zag, Harvest, Top, Stella i Bugler papiri standardne širine koštaju oko 25 centa, a oni duple širine između 40 i 50 centa. Acapulco Gold košta 50 centa, ali to je za "zajedničku stvar". Papir se može držati u atraktivnim srebrnim kutijicama koje se specijalno proizvode za određene vrste papira. Bamboo kutijice koštaju 1,25 dolara, a E-Z Wider 2,50 dolara. Međutim, veličine su uglavnom standardne tako da većina tih kutij ica može primiti i druge veličine papira uz onu koja je ugravirana na poklop-cu. Vrlo je -važno da se papir ne gužva i ne namoči tijekom transporta.

102

Niska cijena ovih proizvoda dozvoljava da ih sve isproba-te dok ne pronađete onaj koji će vam najbolje dogovarati.

Većina papira za motanje može se lako pronaći. Veće koli-čine mogu se naručiti kod distributera.

Ako se ne snalazite baš najbolje s motanjem jointa ruka-ma, a i dalje više volite joint nego lulu, možete potražiti neku od mehaničkih naprava za motanje. Mašinice Rizle jedno-stavne su za uporabu, naravno nakon što shvatite na kojem principu rade. Stuff mora biti ravnomjerno raspoređen cije-lom dužinom papira i treba pritiskati valjke dok ih vrtite, čvr-sto držeći oba kraja.

Kad se joint popuši toliko da ga više ne možete držati pr-stima, tad se on naziva roach. Obično je smećkast i ima smr-dljiv miris sasušene smole. To je najpotentniji dio jointa koji nikako ne bi trebalo baciti. Neki pušači odlažu takve opuške u posebne kutije i kasnije odstranjuju papir i koriste mješavi-nu kako bi dobili "super" dim. Drugi koriste neke od brojnih metoda pušenja opušaka. Jedna od jednostavnijih metoda je i tzv. "koktel" - iz normalne cigarete treba izvući dio duhana i u prazni prostor umetnuti roach, te zavinuti vršak papira, pripaliti vrh i popušiti. Treba napomenuti da se na ovaj način dim filtrira, pa potencija slabi. Metoda omiljena na Zapadnoj obali je omotavanje opuška malim komadićem kartona (na primjer, od kutije šibica). To će poslužiti kao držač. Da bez teškoća popušite roach, valjak od kartona treba čvrsto držati, a to je važno i zbog toga da ne progutate upaljeni opušak.

Opušak se može umetnuti u uski prorez na dnu zdjelice lu-le te ga na taj način popušiti. Može se i ušmrkati kroz nos: opušak ukliještite između dvije šibice na vrhu, zapalite šibice te ih ugasite čim se opušak zapali i odmah počnite s ušmrka-vanjem dima. Ovu metodu ne preporučamo, ali izbor je vaš.

Roach clips (štipaljke za opuške) izgledaju kao pincete i funkcioniraju na sličan način. Dva kraja male savitljive me-

103

talne šipke spojena su pomoću perle koja, ovisno o položaju, skuplja ili razvlači krakove. Najjednostavnije štipaljke s per-lom od poludragog kamena koštaju od 5 do 15 dolara. Budući da se štipaljke mogu lako zagubiti, predlažemo da počnete s onim jeftinijima. Koji god izbor napravili, to je vrlo važan dio pribora.

104

6. TRAVA U KULINARSTVU

Mnogi zaboravljaju da postoji još jedna učinkovita (neki kažu čak i puno djelotvornija) metoda upotrebe ovog pleme-nitog "korijenja" - KUHANJE. Rasprava "pušenje ili kuha-nje" može se svesti na sljedeće relativno jednostavne činjeni-ce:

Pušenje je brža i jeftinija metoda konzumiranja trave. Or-ganizam će brže apsorbirati THC preko dišnog sustava (udi-sanjem dima) nego preko probavnog sustava, te je stoga i "lansiranje u orbitu" brže. Potrebno je mnogo manje trave da se smota joint nego da se začini jelo. Također, smotati joint je mnogo lakše nego upustiti se u kompliciran postupak obra-de marihuane kako bi se ona kasnije mogla koristiti u vašim omiljenim jelima. Međutim, i trava u hrani ima svojih pred-nosti.

Na javnim je mjestima travu mnogo jednostavnije "jesti", a to je također i idealna metoda konzumiranja za one koji ne mogu ili ne žele pušiti. Isto tako, mnogi tvrde d a j e učinak mnogo snažniji ako se trava unese u probavni sustav. U stva-ri, kuhanje s marihuanom odavno je poznato kao tradicional-ni način konzumiranja. Prvi su korisnici u primitivnim dru-štvima obično pripremali razne napitke koristeći lišće biljke cannabis. Iako mi živimo u tehnološki najnaprednijem dru-štvu u povijesti, i dalje postoje oni koji nisu uspjeli raspoznati okrepljujuća svojstva trave. Vrlo je često potrebno "maskira-ti" stuff, a nema boljeg mjesta od vrećice browniesa* - koji

čokoladni kolačići s marihuanom kao jednim od sastojaka; op. prev.

105

su postali najpopularnije "skrovište" za travu. Na kraju kraje-va, da l i je itko ikada čuo za uhićenje zbog posjedovanja ko-lačića?

Stuffsakriven u hrani pruža vam mogućnost da se razvali-te i na javnom mjestu. Možete ga pojesti prije nego uđete u kino dvoranu i nakon otprilike sat vremena (toliko je potreb-no da pojedeni stuffdođe do glave) gledat ćete film potpuno drukčiji od onoga koji gledaju ostali.

Kolačić pojeden prije ulaska u avion učinit će da letite na barem kilometar većoj visini od svojih suputnika. Najbolje od svega jest to što nema izdajničkog mirisa po kojem vas policajci mogu nanjušiti.

Trava u hrani također pruža mogućnost onima koji ne mo-gu pušiti zbog astme, bronhitisa, ili onima koji jednostavno ne vole osjećaj hrapavosti u grlu koji dim izaziva. Za njih je šalica dobrog vrućeg čaja i neki ukusan hrskavi keks ili mas-lac od trave (pot butter, vidi recept) na kojem će kokice stvar-no "iskakati" uz pucanje i praskanje. To je ono što je liječnik propisao.

Najznačajniji razlog zbog kojeg bi travu trebalo uzimati na ovakav način jest mnogo bolji učinak koji se može postići. Naravno, taj učinak uvijek ovisi o potenciji marihuane (koja varira i koja se ne može kontrolirati), o duševnom i tjelesnom ustroju korisnika te o okruženju u kojem se koristi. Ma kako bilo, oni koji daju prednost žvakanju pred pušenjem tvrde da je njihov trip dublji, viši i dugotrajniji. Zbog onih probirljivih među nama, treba istaknuti da je to i mnogo više higijenska metoda od pušenja: nećete navući prehladu koju vam preko jointa može prenijeti netko od prijatelja.

Činjenica koju također treba uzeti u obzir jest i ta da ishra-na na pravi način predstavlja jedno od najčulnijih iskustava poznatih čovjeku. Pravi gurmani će vam reći daje ishrana vr-lo slična seksu (koji je također bolji uz travu, o čemu će biti

106

riječi kasnije). Možete zamisliti učinak koji se postiže kom-biniranjem ta dva čulna zadovoljstva.

S obzirom na sve ove razloge, smatramo da bi pravog stru-čnjaka za Cannabis sativu trebalo dobro obavijestiti prije ne-go što se upusti u dodatne troškove, vrijeme i napor koji su potrebni da se marihuana spremi za jelo. Po našem mišljenju, treba dodati i da specijalitet s travom nije zgodno nuditi go-stima koji nisu svjesni sastojaka, barem ne bez upozorenja: "Ovo ti stvarno može razgaliti dušu."

I uz ovo upozorenje ćete otkriti da s travom možete napra-viti bilo što, a sve ovisi o mašti i kulinarskoj vještini.

Postoje brojna proturječna mišljenja o travi i o tome kako s njom kuhati, no ono oko čega se svi "stručnjaci" slažu jest činjenica da marihuana koja nije skuhana ima odvratan okus. Nikad nemojte u svoja usta staviti šaku sirove trave i početi je žvakati, osim ako vam policija ne pokušava provaliti vrata, jer će vam u tom slučaju gorak i odvratan okus u ustima biti najmanja briga. No, problem lošeg okusa trave nije nerješiv. Važna je činjenica da prije stavljanja u jelo travu treba potpu-no isušiti i obraditi. Drugo rješenje jest stavljanje trave u jela koja već sama po sebi imaju bogat i jak okus koji će nadjačati okus marihuane.

FAZA I: Očistiti marihuanu i izdvojiti grančice i sjemen-ke, ali ih ne bacati. Sjemenke se mogu upotrijebiti za uzgaja-nje vlastite trave, a grančice za spremanje ukusnog čaja ili maslaca. Ako niste upoznati s time kako se trava čisti, pogle-dajte poglavlje 4.

FAZA II: Travu samljeti u najfiniji mogući prah. Za to je najbolje upotrijebiti omiljeni kuhinjski uređaj: sjeckalicu (blender). Svaka će sjeckalica za samo nekoliko sekunda pre-tvoriti cijelu količinu trave u fini prah. Za to se može upotri-

107

jebiti i posuda u kojoj se tuckalom usitnjavaju začini ili va-ljak za razvijanje tijesta i neka hrapava površina.

FAZA III: Travu brzo popržiti na maloj količini maslaca dok sićušne grudice ne postanu lijepe i ne poprime smećka-stu boju. Upotrijebiti tavu koja točno odgovara količini stuffa koji se obrađuje - tava treba biti dovoljno malena da se cjelo-kupna površina Rokrije slojem trave te ne smije biti prevelika kako taj sloj ne bi bio previše tanak. Na dno tave staviti ulja i maslaca samo toliko da se zamasti te ga postaviti na umjere-nu vatru. Za vrijeme prženja smjesu treba jednom ili dvaput lagano pomiješati kako bi se cijela količina temeljito ispržila. Cijeli bi proces trebao trajati oko pet minuta, a znat ćete da je trava spremna po tome što će se početi malo dimiti i davat će svoj karakterističan miris.

Alternativna metoda je prženje u pećnici na oko 230 stup-njeva. Dok se pećnica zagrijava, travu u prahu treba staviti u komad aluminijske folije (30x30 cm). Treba je rasprostrijeti tanko ali ujednačeno kako bi se dobili dobri rezultati. Alumi-nijsku foliju staviti na lim za kolače i staviti ga u srednju pre-gradu pećnice. Dope treba ostaviti u pećnici oko pet minuta ili dok se ne počne pomalo dimiti i mirisati. Tijekom procesa može se promiješati kako bi se ujednačeno pržio.

Rezultat pečenja ili prženja stuffa su malene pržene pahu-ljice trave koje se mogu dodati bilo kojem receptu. Otprilike pola šalice trave pripremljene na ovaj načinje količina koja je sasvim dovoljna da se doda kupovnom pakiranju smjese za kolačiće brownies. Također se mogu upotrijebiti i kao doda-tak vašoj omiljenoj juhi ili paprikašu.

Prije nego štose prijeđe na recepte, postoji nekoliko stvari koje bi trebalo znati o "kemiji" cannabisa.

PRVO: Canmbis sativa se ne rastapa u vodi. Drugim rije-čima, smola biljke (psihoaktivnatvar) nije topiva u vodi te je

108

se stoga nemojte truditi kuhati. Samo će zasmrdjeti prostori-ju. Trava se topi u alkoholu, maslacu i drugim biljnim uljima i životinjskim mastima. Svaka od tih tekućina može se upo-trijebiti za topljenje THC-a, nakon čega se može dodati jelu koje pripremate.

DRUGO: Kao stoje već istaknuto, trava ima odvratan okus te se ne smije upotrebljavati MSG (monosodium glutamate) ili bilo koji prašak za omekšavanje mesa ili poboljšanje oku-sa. Također, nipošto ne koristite kupovna gotova jela od kojih mnoga sadrže konzervanse; pažljivo pročitajte popis sastoja-ka i izbjegavajte artikle koji sadrže sredstvo za omekšavanje mesa.

TREĆE: Kritična temperatura trave je, kao i kod ljudskog tijela, 37 stupnjeva. Na temperaturi iznad 37 stupnjeva THC smola se počinje raspadati - drugim riječima, trava počinje gubiti svoju potenciju. Ipak, ona može izdržati oko 30 minuta na temperaturi i do 65 stupnjeva, a da ne izgubi svoju snagu. To znači da kad ispržite stuff, pahuljice možete upotrijebiti u drugom jelu, a da se potencija ne umanji.

ČETVRTO: Marihuana unesena u probavni sustav ima vr-lo snažan učinak samo što se on počinje osjećati nešto kasni-je. Potrebno je sat vremena, a možda i nešto više, da bi tra-va počela "rasti" u vašoj glavi. Zato prema tome planirajte svoj dnevni raspored. Provjerite da li ćete se nalaziti tamo gdje želite kad budete osjetili da ste spremni za "polijetanje".

Iako može izgledati da je punjenje svakog jela s malo do-pea dobra ideja, ona u biti to nije. Treba zapamtiti da stuff vr-lo snažno "udara" i da ako ste već napušeni, nove "porcije" nećete ni osjetiti.

Umjesto toga treba puniti samo jedno jelo i planirati po-služivanje tako da djelovanje počne u zgodno vrijeme.

Recepti koji slijede pokazat će vam koliko je zabavno ku-hati s travom i upoznat će vas s potpuno novim svijetom gur-

109

manskih zadovoljstava. Neki od recepata potiču iz Indije u kojoj je upotreba trave u kulinarstvu "plemenita" tradicija; neki su underground klasici koji postoje samo generaciju-dvije, a neki su i najnoviji. Slobodno eksperimentirajte i ig-rajte se s ovim receptima sve dok ne pronađete onaj koji će vam u potpunosti odgovarati.

110

RECEPTI

EKONOMIČNI RECEPTI

SUSIE APPLE BOMBED'S PEANUT BUTTER QUI-CKIES*

Izdvojiti iz kutije tijesta za onoliko kolačića-keksa koliko želite, prema uputama na kutiji. U svaku grudicu tijesta obli-kovanu po želji utisnuti 1/2 do 3/4 žličice za kavu dopea toa-stiesa**. Peći prema uputama na kutiji.

BLOODY MARY JANE 1 dl votke 2 dl soka od rajčice 2 žlice soka od limuna 2 žlice trave malo soli malo ljutog sosa (npr. tabasco sauce) Sastojke dobro izmiješati. Ohladiti prije upotrebe.

ovaj sc recept odnosi na posebno kupovno (smrznuto) tijesto s maslacom od kikirikija. Međutim, ista metoda može se primijeniti i na bilo koje drugo kupovno ili domaće tijesto za kolačiće-kekse; op. prev. pahuljice dopca-, vidi kako sc trava obraduje prije stavljanja u hranu; op. prev.

111

TRIPLE-HIGH FRITTERS 4 šalice brašna 6 jaja 1 žličica za kavu soli 1 žlica šećera 2 čašice viskija 1 čaša vina «» 1 žličica za kavu vanilija arome 1/3 do 1/2 šalice dopea toastiesa Zamiješati sve sastojke u tijesto. Tijesto razvaljati vrlo

tanko i onda ga razrezati na manje komade različitih oblika. Pržiti ih potopljene u dosta vrućeg ulja. Pustiti da se komadi osuše na papiru, a onda posuti šećerom u prahu.

PIZZA POT Evo brzog i lakog recepta da napravite pizzu: Kupiti pakiranje smrznutog tijesta za pizzu. Staviti ga u

odgovarajući lim. Dobro izgnječiti tijesto da se oblikuje po kalupu, tj. limu. Točiti vlastoručno napravljeni umak ili kupi-ti bočicu već pripremljenog sosa za pizzu.

Staviti i ostale sastojke koje volite u pizzi. Ne zaboravite na vrh staviti marihuanu prije nego što lim stavite u zagrijanu pećnicu.

Peći dok se sir ne rastopi.

KRUH

BANANA BREAD 1/4 šalice maslaca (krema) 1 šalica šećera 2 jaja 2 šalice pasiranih banana 1 1/2 žličica za kavu tartar umaka

112

2 šalice brašna 1/2 žličice za kavu soli 2 žličice praška za pecivo 1/2 šalice trave 1 šalica narezanih oraha Pomiješati maslac i šećer u glatku masu. Dodati tučena ja-

ja toj kremastoj mješavini, izmiješati banane i tartar umak, a zatim ih dodati smjesi. Prosijati brašno, sol i prašak za peci-vo te izmiješati s malo maslaca. Dodati travu i orahe te mije-šati dok smjesa ne postane ujednačena. Peći u odgovaraju-ćem limu 1 sat na 180 stupnjeva.

PREDJELA

ACAPULCO AVOCADO

3 žlice vinskog octa ili sok iscijeđen od ledenog limuna 1/2 šalice trave 2 žličice papra ili crvene paprike 2 izribana i izgnječena avokada 1/2 šalice vrlo sitno nasjeckanog luka 1 žličica soli Izmiješati ocat (ili sok od limuna) s travom i paprom (ili

crvenom paprikom). Avokado, sol i luk dodati octu i travi. Dobro promiješati i pustiti da odstoji oko 1 sat. Možete po-služiti s tortillom ili kao salatu.

CANNABIS BEANS 5 režnja šunke 1 nasjeckani luk srednje veličine 1/2 žličice soli 1/2 žličice papra malo tzv. "hikori soli" 1 velika konzerva svinjetine i graha

113

1/2 šalice melase 1/2 šalice umaka za roštilj 3 velike, oguljene rajčice 1/2 šalice trave 1 mala konzerva ananasa U dva režnja šunke uviti nasjeckani luk i začine. Dodati

grah i ostale sastojke. Peći u pećnici na 180 stupnjeva oko 35 minuta. Zatim na vrh staviti kolutiće ananasa i peći još 15 minuta.

REFRIED BEAN DIP 1 konzerva graha 2 do 3 ljute papričice, sitno nasjeckane 1/2 nasjeckanog luka 1 žličica crvene paprike 1/3 šalice trave zapapriti i posoliti po ukusu malo bijelog luka u prahu Sve sastojke zajedno promiješati. Najbolje je poslužiti

vruće na tortilli. Pravo meksičko zadovoljstvo.

ITALIAN DRES SIN G Počnite sa svojom omiljenom salatom i nemojte se ustru-

čavati u nju ubaciti sve što želite. Što više svježeg povrća, to bolje.

Uzmite pola bočice nekog dobrog, suhog talijanskog pre-ljeva za salatu i pomiješajte s malo maslinova ulja i vinskog octa. Dodajte otprilike dvije žličice trave. Dobro promiješaj-te prije posluživanja kako bi svatko dobio malo trave. Pospite parmezanom i paprom u zrnu.

114

SAUERKRAUTSALAD Probajte ovu oštru kombinaciju. Sasvim sigurno će biti

"bomba". 1 šalica šećera 1/2 šalice ulja 1/2 šalice vinskog octa 1 velika konzerva kiselog kupusa (dobro ispranog) 1 šalica sitno nasjeckanog luka 1 šalica sitno samljevene papričice 1 naribana mrkva (za boju) 1 šalica nasjeckanog celera 1/2 šalice trave Napraviti marinadu od šećera, ulja i vinskog octa. Ubaciti

ostale sastojke pazeći da se trava dobro pomiješa s marina-dom. Držati marinadu u frižideru barem 6 sati. Najbolje je da je ostavite preko noći.

24-HOUR FRUIT SALAD Pravo zadovoljstvo za sve ljubitelje voća. U ljetno vrijeme

može se napraviti od svakog voća. 1 šalica ananasa 1 šalica naranče 1 šalica jagoda, grožđa, banana, lubenica ili bilo kojeg

drugog voća 1 šalica kokosa 1 šalica bijelog sljeza 1/3 šalice trave 1 do 2 šalice vrhnja Izmiješajte sve sastojke. Stavite u frižider i ostavite 24 sa-

ta.

115

GLAVNA JELA

HOT POT BURGERS 8 do 10 režnja šunke 3/4 šalice nekuhane riže 1/4 šalice sasvim sitno nasjeckane zelene papričice 1 šalica fino nasjeckanog luka 0,5 kg mljevenog mesa 0,5 kg rajčice iz konzerve 1 žličica soli 1/2 žličice Worccstershire umaka 1 šalica soka od rajčice 1/3 šalice trave Dobro popržite šunku, a zatim je odložite i odstranite po-

lovinu masti iz posude u kojoj pečete. U preostalu polovinu masti stavite rižu i nakon nekoliko minuta, kad zadobije sme-ćkastu boju, dodajte zelenu papričicu i luk. Neka se sve to krčka dok se ne smekša. U dubljoj tavi ispeći hamburger, a zatim odstraniti višak masnoće. Dodati rižu i ostale sastojke. Poklopiti i pustiti da se krčka još oko 30 do 40 minuta. Odoz-go posuti šunku. Poslužiti.

POT NOODLE BURGERS Ako volite lazanje, ovo će vam se sigurno svidjeti. 0,5 kg mljevene govedine 1 luk 2 konzerve umaka od rajčice 1 žličica soli 1 žličica šećera malo bijelog luka u prahu malo papra 1/3 šalice trave 1/4 šalice vrhnja

116

1 pakiranje kremastog sira (bijelog) 1/4 šalice sitno nasjeckanih zelenih papričica 1/4 šalice sitno izribanog parmezana 0,5 kg valjušaka (od jaja) Popržiti govedinu i luk dok ne potamne. Dodati prvih 6 sa-

stojaka, promiješati i maknuti s ploče. Skuhati valjuške i pro-cijediti ih.

U međuvremenu napraviti preljev od ostala 3 sastojka. Ra-širiti dio valjušaka po plitkom loncu i preliti ih s malo umaka u kojem se pržilo meso, a zatim preljevom od sira. Ostatak valjušaka staviti na vrh i preliti ostatkom umaka. Posuti par-mezanom i peći 30 minuta na 180 stupnjeva.

CHILI CON POT 1 kg graha 0,5 kg šunke narezane na veće komade 1/2 glavice bijelog luka 1 luk sitno narezan 1/4 šalice gljiva 4 žlice crvene paprike 1/2 šalice trave sol i papar po želji 2 šalice crvenog vina Ostaviti grah potopljen preko noći. U većoj posudi krčkati

grah i šunku oko 1 sat. Povremeno dodavati vodu da grah ne zavrije. Dodati i ostale sastojke. Pustiti da se krčkaju još 3 sa-ta. Ovaj se recept može prilagoditi vašem ukusu, a umjesto vode možete dodati i sok od rajčice.

117

PATACOS 0,5 kg mljevenog mesa 1 luk srednje veličine malo tučenog bijelog luka 1 žličica soli 1/2 žličice papra 1/2 šalice trave 12 tortilla Dobro popržiti mljeveno meso, luk, začine i travu, a zatim

ih ocijediti od viška masnoće. Popržiti tortille na masti dok ne porumene, zatim ih oblikovati. Napunite ih nadjevom od mljevenog mesa i pecite u zagrijanoj pećnici oko 15 minuta, tj. dok ne porumene i postanu reš pečene. Poslužiti s nasjec-kanom rajčicom, lukom, zelenom salatom i sirom.

POTENT STUFFING 1 zelena paprika 2 stabljike celera 1 mali luk 100 grama gljiva 2 žlice ulja 1 mala štruca bijelog kruha natopljena vodom 1 šalica corn flakesa 1 žličica soli malo papra 1/3 šalice dope pahuljica 2 jaja Narezati povrće i popržiti ga na ulju. Iscijediti višak vode

iz kruha, dodati com flakes i začine, pa sve to promiješati za-jedno s povrćem i travom. Zatim dodati jaja i opet dobro po-miješati. Može poslužiti kao nadjev za pile ili puricu i drugo.

118

JAMAICANS MEATBALLS 1 kg mljevenog mesa 2 jaja 1/2 šalice riže 1 nasjeckani luk 1/2 šalice trave sol i papar po želji 2 konzerve umaka od rajčice 1 šalica smeđeg šećera 1 manja konzerva procijeđenog kiselog kupusa Pomiješati meso s jajima, rižom, lukom, travom, solju i

paprom. Od te smjese napraviti ćufte. U lonac staviti umak od rajčice, vodu, smeđi šećer i kiseli kupus. Dodati ćufte i pu-stiti da se krčkaju na slaboj vatri 2 sata.

SHRIMP-BANANA CURRY 1 kg sirovih račića 1/3 šalice maslaca 1 nasjeckani luk srednje veličine 6 žlica brašna 2 žličice curryja 1 1/2 žličica šećera 1/4 žličice đumbira 1/3 šalice trave 2 šalice mlijeka 1 šalica pilećeg bujona 1/2 do 1 žličica soli 1 žličica soka od limuna 4 banane srednje veličine vruća, skuhana riža Skuhati i oljuštiti račiće. Rastopiti maslac u plitkom loncu

i po njemu rasporediti luk dok'se ne smekša. Zatim u lonac postupno dodavati brašno, curry, šećer, dumbir i travu.

119

Neprestano dolijevati malo vode dok se masa ne zgusne. Zatim dodati sol, limun i škampe, pa sve to kuhati još neko vrijeme. Pržiti banane na maslacu dok ne požute, zatim ih staviti na vruću rižu i preliti curryjem.

CHICKEN POLYNESIAN 3 cijela pileća bijela mesa 1/2 šalice maslaca 1/4 šalice trave 1 vrećica juhe od luka 3 žlice soka od limuna 1 konzerva ananasa u komadićima (sačuvajte sok) 1 žlica kukuruznog škroba Bijelo meso skinuti s kosti i narezati ga na manje komade.

Zagrijati pećnicu na 180 stupnjeva. U plitkom loncu rastopiti maslac, zatim dodati travu i juhu od luka. Potom u to staviti kukuruzni škrob, sok od limuna i sok od ananasa. Bijelo me-so i komadiće ananasa naslagati u vatrostalnu posudu i preko toga preliti preljev od luka. Peći u pećnici 45 minuta.

LASAGNE 1/4 šalice ulja 1/4 šalice nasjeckanog luka 1 glavica bijelog luka 2 žličice nasjeckanog peršina 1 konzerva umaka od rajčice 2-3 cijele rajčice 1 žličica origana 1 žličica osušenih listića bosiljka 2 žličice soli 1/4 žličice papra 1/4 šalice trave

120

Popržiti luk, dodati ostale sastojke i pustiti da se krčka je-dan i pol sat.

Priprema mesa: Popržiti 0,5 kg mljevene govedine i začiniti je s 2 žlice na-

sjeckanog luka, 1 glavicom bijelog luka, 2 žlice peršina, pola žličice origana, pola žličice bosiljka, malo soli i papra, 2 žlice parmezana. Sve to dodati već pripremljenom umaku.

Nadjev: Zajedno izmiješati: 1 kg bijelog sira, pola šalice ribanog

parmezana, 2 istučena jaja, 1 žličicu soli i pola žličice papra. Pripremanje kompletnog jela: Kuhati lasagne-valjuške dok se ne smekšaju. U dublji lim

položiti jedan sloj lasagna. Nasuti malo nadjeva od sira i dio umaka (nemojte zaboraviti staviti meso i umak). Nastaviti sa stavljanjem: sloj valjušaka, sloj nadjeva i sira. Valjušci mora-ju biti zadnji sloj. Peći 30 minuta na 180 stupnjeva.

QUICHE 3 jaja 1 šalica mlijeka ili vrhnja malo soli, papra i oraščića 250 grama cheddar sira 250 grama švicarskog sira pola šalice trave kore za savijaču 1 žlica maslaca Zajedno istući jaja i mlijeko ili vrhnje. Dodati sol, papar

i oraščić, naribati cheddar i švicarski sir, dodati ih zajedno s travom gore navedenim sastojcima i sve to naliti u kore za sa-vijaču. Premazati maslacom. Peći na 180 stupnjeva 45 minu-ta.

121

CHINESE CASSEROLE 1 šalica riže 1 žlica maslaca 2 jaja 250 grama narezane kuhane svinjetine pola šalice trave 5 nasjeckanih glavica luka 4 žlice soja umaka 1 konzerva bambusovih mladica 1 konzerva ananasa Skuhati rižu, zatim je popržiti s maslacom i jajima. Dodati

narezanu svinjetinu i fino samljevenu travu. Prokuhati luk u soja umaku oko 15 minuta. Dodati bambusove mladice i ana-nas. Sasuti sve sastojke ujedan plitki lonac i peči 15 minuta na 180 stupnjeva.

COTTAGE CHEESE OMELET 1/4 šalice fino samljevene trave pola šalice bijelog sira 1 narezani luk 6 punjenih maslina 4 jaja 2 žlice maslaca Staviti travu, sir, luk, masline i jaja u sjeckalicu (blender).

Zatim sve dobro izmiješati. Smjesu staviti u tavu prethodno premazanu maslacom. Peči na srednjoj vatri dok se omlet do-bro ne isprži. Poslužiti toplo.

122

DESERTI

COCONUT TREATS trava maslac oguljeni kokosov orah 1 žličica vanilije kora naranče bademi šećer u prahu Ispržiti travu na maslacu. Zatim dodati ostale sastojke i pr-

žiti ih dok sasvim ne omekšaju. Koristiti samo vanjsku stranu narančine kore, tanko narezanu.

RUMMY BALLS 1/2 šalice mlijeka 400 grama naribane čokolade 1/3 šalice ruma 3 žlice kukuruznog sirupa 1 šalica mljevenih oraha 1/3 šalice trave 2 1/2 šalice izmrvljenih listića s okusom vanilije 1 1/2 šalica šećera u prahu (za glazuru) U plitki lonac točiti mlijeko, čokoladu i kukuruzni sirup i

sve to držati na blagoj vatri dok se čokolada ne rastopi. Mak-nuti posudu s vatre i naliti rum i 1/2 šalice šećera u prahu. Mi-ješati dok se smjesa ne ujednači, a onda dodati orahe. Izmi-ješati travu i izmrvljene listiće, pa ih dodati u smjesu. Obliko-vati male bombice i posuti ih šećerom u prahu. Pustiti ih da se hlade barem 1 sat.

123

CARROT CAKE 2 šalice šećera 1 i 1/2 šalica ulja 4 jaja 3 šalice naribane mrkve 1/2 šalice oraha 1 žličica cimeta 2 šalice brašna 3 žličice sode bikarbone 1/2 šalice trave 1 žličica oraščića Pomiješati sve sastojke. Peći 45 minuta na 180 stupnjeva.

FUDGE čokolada 1 žličica vanilije 1/4 šalice narezanih oraha 3/4 litre kondenziranog mlijeka 1/4 šalice trave Rastopiti čokoladu na pari. Polagano usuti vaniliju, mlije-

ko i travu. Maknuti s ploče i dodati orahe. Usuti smjesu u lim namazan maslacom. Ostaviti da se ohladi.

OATMEAL GOODIES 1 1/2 šalica zobene kaše 2 žlice vrhnja 20 grama fino prosijane trave 3 žlice meda 1 šalica smeđeg šećera 1 šalica suhog grožđa brašno voda

124

Skuhati zobenu kašu u 2 šalice vode. Dodati preostale sa-stojke i postupno sipati i miješati brašno i vodu dok smjesa ne postane kompaktna. Smjesu ostaviti da se ohladi, a zatim je nasuti u zamašćeni lim i peći 20 minuta na 180 stupnjeva.

UNCOOKED APPLESAUCE 8 jabuka srednje veličine 1/4 šalice šećera 1/4 šalice trave 4 žlice soka od limuna 1/2 šalice vode Jabuke oguliti i izvaditi jezgru. Narezati ih na kocke. Po-

lovicu jabuka, zajedno sa šećerom, limunovim sokom, vo-dom i travom staviti u sjeckalicu (blender). Namjestiti sjec-kalicu te ostatak jabuka dodavati postupno. Miješati dok se ne ujednači. Poslužiti odmah.

UNCOOKED MARI-CHOCO BALLS 1 1/2 pakiranje maslaca 0,5 kg šećera u prahu 1 šalica maslaca od kikirikija 3 šalice pahuljica od riže 1/2 šalice trave 1 pakiranje naribane čokolade za kuhanje 1 šalica narezanih oraha Napraviti kremu od šećera u prahu, maslaca od kikirikija

te tome dodati pahuljice od riže, orahe i travu. Od te smjese napraviti bombice veličine oraha, rastopiti naribanu čokola-du. Umočiti svaku bombicu u rastopljenu čokoladu (pazite da su potpuno obložene sa svih strana).

125

BAKED APPLES 1/3 šalice trave 1/2 šalice smeđeg šećera 2 žlice cimeta 4 jabuke s izvađenom jezgrom 1/4 šalice suhog grožđa 1/4 šalice narezanih oraha 1/4 šalice vode Mikserom izmiješati travu, šećer i cimet. Dodati ovu smje-

su suhom grožđu i orasima, ali naravno, s dovoljno vode ka-ko bi smjesa bila kompaktna. Napuniti izdubljene jabuke i peći ih u pećnici 25 minuta na 180 stupnjeva.

HOT DATE CAKE 2 šalice datulja 1 1/2 šalica kipuće vode 1/2 šalice maslaca 1 šalica šećera 1/3 šalice trave 1 jaje 1 žličica ekstrakta vanilije 1 šalica brašna 1 žličica sode bikarbone 1 žličica soli 1 žlica narezanih oraha Točiti prokuhanu vodu po datuljama. Pustiti da se hladi

dok ne postane mlaka. Napraviti kremu od maslaca i šećera, pa dodati travu, jaje, vaniliju i na kraju sve to dobro istući. Prosijati brašno, sodu i sol zajedno, pa u njih staviti datulje, orahe i zatim sve to promiješati s kremom koju ste prethodno napravili. Uliti smjesu u dublji lim i peći u zagrijanoj pećnici oko 35 minuta na 180 stupnjeva.

126

NAPICI

HEALTH DRINK 1 šalica soka od jabuke 1/4 šalice soka od šljiva 1/4 šalice trave 3 očišćene i izdinstane šljive 1 jaje Staviti sve sastojke u sjeckalicu i miješati dok se sve ne

ujednači.

PARTY PUNCH 3 šalice ohlađene slatke jabukovače ili soka od jabuke 5 žlica meda 3 šalice brusnica 1 narezana banana pola šalice trave Staviti sve sastojke u sjeckalicu i miješati dok se sve ne

ujednači.

127

7. DJELOVANJE MARIHUANE

Marihuana i danas za većinu ljudi predstavlja fenomen o kojem se malo zna. Neki entuzijasti predviđaju da će trava iz-baciti iz igre veliki američki izum - "vrijeme za koktel", a da će na međunarodnom planu pomoći okončanju suvremenih ratova. "Trijezne" vlasti, s druge strane, proglasile su je zlom, a pojedini postojeći zakoni propisuju čak i kaznu doživotne robije zbog posjedovanja jednogjedinog jo/nfa. Po riječima Consumer reportsa, mišljenje da se malo toga sa sigurnošću zna o učincima koje marihuana može izazvati jest "jedno-stavno pogrešno". Sudeći po izjavi vladine Nacionalne komi-sije za marihuanu, "cannabis sativa jedna je od najstarijih i najčešće korištenih droga. Upotrebljavala se na različite na-čine te se susreće i u najranijim medicinskim spisima, a i da-nas se koristi kao višenamjenski lijek širom svijeta". Do sada je šest važnih službenih studija i najmanje šest izvanrednih knjiga proučavalo djelovanja marihuane:

Izvještaj komisije za indijsku konoplju (1894.) britansko-indijske vlasti

Vojna ispitivanja u zoni Panamskog kanala (1929.), vojska Sjedinjenih država

Izvještaj odbora LaGuardia (1944.), New York City Izvještaj barunice Wootton (1968.), Velika Britanija Izvještaj komisije Le dain (1972.), Kanada Nacionalna komisija za marihuanu i zloupotrebu droga,

Sjedinjene države The Marijuana Smokers, autor Erich Goode, izvanredni

profesor sociologije, State University Of New York (Basic Books, 1970.)

129

Marijuana Reconsidered, autor dr. Lester Grinspoon, iz-vanredni klinički profesor psihijatrije, Harvard Medical School, i šef psihijatrije, Massachussets Mental Health Cen-ter (Harvard University Press, 1971.)

Marijuana: The New Prohibition, autor profesor John Ka-plan, Stanford University law School (Crown, 1970.)

The Strange Case of Pot, autor Michael Shoefild, član Wootton pododbora i autor brojnih drugih radova iz psiholo-gije (Penguin Books, 1971.)

The New Social Drug - Cultural, Medical and Legal Per-spective on Marijuana, autor dr. David E. Smith, upravnik Haight-Ashbury Medical Clinic, docent toksikologije na Uni-versity of California Medical Center (Prentice-Hall, 1970.)

Ličit and Illicit Drugs, izvještaj sindikata potrošača o nar-koticima, stimulansima, depresivima, inhalantima, halucino-genim drogama i marihuani - uključujući kofein, nikotin i al-kohol, autor Edward M. Brecher i urednici biltena Consumer Reports (Consumer Union, 1972.).

Studija sindikata potrošača ističe da su svi izvještaji i knji-ge od 1894. do 1973. praktički u suglasnosti po pitanju svih bitnih činjenica. Dosadašnja istraživanja ukazuju da mari-huana, čija je upotreba vrlo raširena u Sjedinjenim državama, uzrokuje izuzetno mali broj različito fizičkih učinaka (manji od kave, na primjer), a da su psihički učinci promjene u po-našanju relativno blagi u usporedbi s učincima alkohola. Ako je to istina, možete li reći zašto su onda toliki ljudi zabrinuti zbog pušenja trave? Odgovor je taj da ta izvanredna biljka (koja je, izgleda, jedinstvena po svojim učincima i ne sliči ni jednoj drugoj vrsti hrane niti droge) obustavlja izvjesne funk-cije središnjeg živčanog sustava za nekoliko sati, a onda u ro-ku od nekoliko dana nestaje iz tijela ne ostavljajući nikakve tragove. Međutim, kratka subverzija izvjesnih funkcija ima vrlo primjetan i subjektivan (duhovan ili intelektualan) uči-

130

nak na većinu ljudi. Oni sebe i svijet oko sebe doživljavaju drukčije i upravo je to kvalitativno iskustvo ono što ljude na-vodi da puše travu. Prema tome, koji su učinci jedne normal-ne, "društveno prihvatljive" doze marihuane?

FIZIČKO DJELOVANJE. Vrlo opsežna farmakološka is-traživanja do danas su uspjela prisutnosti THC-a (psihoaktiv-ne tvari u travi) u tijelu pripisati samo tri fizičke reakcije. One su privremene i neznatne. Prvo, trava dovodi do crvenila očiju zbog povećane izraženosti spleta krvnih žila i prošire-nja žila u bjeloočnici. Do te će reakcije doći bilo da se trava puši ili unosi u probavni sustav: što je više THC-a, oči će više pocrvenjeti. Taj učinak nastupa postupno i svoj vrhunac do-stiže nakon otprilike sat vremena. Trava ne uzrokuje proši-renje zjenica kao što se to obično misli. Drugo, neznatno se povećava broj otkucaja srca i puls. Ta promjena nastupa na samom početku pušenja i dostiže vrhunac nakon otprilike dvadeset minuta. Rad srca se vraća u normalu u roku od sat i pol vremena. Taj je učinak neznatan i skoro se nikad ne pri-mjećuje. Treće, nakon upotrebe trave spava se nešto duže i bolje. Postoji još i jedan usputni učinak koji nećete primijetiti osim ako nemate glavobolju ili zubobolju. To je smanjenje osjećaja boli, a to je razlog zašto se trava u nekim zemljama koristila kao anestetik. Inače, nema drugih fizioloških učina-ka koji se dosljedno manifestiraju na nekom organu, dijelu ili funkciji tijela.

Istina je da postoji određen broj drugih simptoma koji su primijećeni kod pojedinaca, no znanost nije pronašla nikakvu čvrstu fiziološku osnovu za njih. Većina pušača pod utjeca-jem trave počinje osjećati nezasitnu glad, međutim, dokaza-no je da marihuana ne uzrokuje pad šećera u krvi. Neki puša-či nikad ne osjećaju glad, a neki opet mogu biti potpuno siti, ali će im se ipak dogoditi da za vrijeme pušenja ogladne. Oči-

131

gledno je da fenomen nije prava glad, nego povećana želja da se osjeti okus i da se jede, bilo to potrebno ili ne. Pušenje ta-kođer uzrokuje sušenje usta, pa stoga i žeđ - što može tako-đer biti posljedica konzumiranja vina ili piva uz djelovanje toplog i suhog dima.

Određene osobe opažaju da su pokreti njihovih prijatelja brzi i nagli. Znanost se slaže s mogućnošću postojanja tog učinka. Međutim, učinak "hipermobilnosti" često je toliko neznatan da su potrebni vrlo precizni instrumenti da se ona zabilježi. Postoje neke indikacije da smo češće skloni urinira-ti, iako je dokazano da se količina tekućine ne povećava. Po-jedinci se pod utjecajem trave osjećaju pomalo lijeni, osjeća-ju određenu slabost u mišićima, skloni su smijehu i razgovo-ru, a manje pokretu. Mnogi tvrde da osjećaju veće seksualno uzbuđenje kad su napušeni. Međutim, testovi pokazuju da marihuana nije afrodizijak. Strogo gledajući, to i je tako bu-dući da ona ne pridonosi nadraživanju seksualnih organa. Ipak, djelovanje marihuane na središnji živčani sustav rezul-tira smanjenjem inhibicija i povećanjem nagona, te se stoga i može objasniti veza između trave i seksa.

Sve u svemu, Nacionalna komisija za marihuanu je za-ključila d a j e "primijećeno nekoliko konzistentnih fiziolo-ških posljedica. Patološke tjelesne promjene nisu se manife-stirale od akutne upotrebe".

PSIHIČKO DJELOVANJE Toliko o fizičkim učincima. Kakvi su psihički učinci?

Psiholozi su do sada proveli velik broj laboratorijskih te-stova nad osobama koje su bile pod djelovanjem marihuane. U te testove spadaju IQ test (rezultati su bili nešto malo slabi-ji nego pod uobičajenim okolnostima), Rorschach inkblot test (više različitih interpretacija, bolje zapažanje detalja), Digit-Symbol Substitution Test (rezultati koje su postigli re-

132

gularni pušači trave bili su bolji od rezultata koje su postigli pod "normalnim" okolnostima, ali su rezultati onih koji su ta-da prvi put probali travu bili lošiji nego obično).

Istraživanja potvrđuju da se pod djelovanjem trave gubi osjećaj za vrijeme. Jedna jedina pjesma s ploče može izgle-dati kao dvadeset minuta fantastičnih zvukova, a čekanje lif-ta može trajati cijelu "vječnost". Isto tako, dok trava pojača-va ujedinjeni čulni doživljaj sadašnjosti (na primjer, slušanje muzike u zamračenoj sobi ili promatranje light showa), ona u isto vrijeme dezintegrira "mentalnu" koncentraciju, što znači da onemogućava ignoriranje zvukova i prizora koji od-vlače pažnju, pa samim tim i koncentraciju na misli).

U stvari, ta dva učinka, gubitak sposobnosti "mentalne" koncentracije i osjećaja za vrijeme, dvije su strane iste meda-lje i ukazuju na glavni učinak marihuane na mozak i središnji živčani sustav koji još nije u potpunosti shvaćen. Pod utjeca-jem trave potpuno se uključujete u čulni svijet "ovdje i sada" onoga što vas u tom trenutku okružuje. Očigledan je čak i "normalan" osjećaj za protok vremena, u stvari, mentalna ap-strakcija iz čulne sadašnjosti, te pamćenje svijeta objektiv-nog vremena i neprekidno usklađivanje iskustva u skladu s njim. Svakako je ta mentalna sposobnost apstrakcije iz nepo-sredne senzacije ono što vodi evidenciju (pamti) o svim rele-vantnim podacima i ono što organizira te podatke u smislenu cjelinu. Izgleda da pod utjecajem trave privremeno ostajemo bez te sposobnosti.

Bez tih "smislenih mentalnih cjelina" uzalud ćete pokuša-vati, recimo, namiriti svoj čekovni račun, pa čak i ispričati jednu običnu priču u društvu. Stalno ćete gubiti nit pitajući se: "Gdje stadoh?". U širem se kontekstu gubi perspektiva i moć rasuđivanja. Mislit ćete daje sve što vidite ili čujete fan-tastično, a možda ćete čak i zapisati neku veliku ideju ili pje-smu koja vam odjednom padne na pamet. Sljedećeg ćete ju-

133

tra na papiru otkriti neke bezvezne, obične riječi. Iznad sve-ga, trava privremeno oslobađa najveće "organizirane smisle-ne cjeline" vlastitog identiteta (koji je kreiran u svijesti), stru-kture vašeg svijeta. Pod utjecajem marihuane osjećat ćete se "kao dijete" i svaki prizor i zvuk - cvijeće, muzika, mirisi, hrana, seks - ispunjavat će vas i izgledati kao nešto novo i fan-tastično.

To je značenje fraze "rasturiti se". Marihuana, a također i druge psihodelične droge, pogotovo LSD, odjednom otkriva da i vas i vaš svijet, koji uzimate zdravo za gotovo i koji je nesvjesno ograničen, stvara i nameće vaš vlastiti um - "orga-nizator". Stručnjaci ponekad upućuju na "slom moralnih vri-jednosti" kao na rezultat pušenja trave ili upotrebe psihodeli-čnih droga. To je istina na određen način. Mnogi će (privre-meno) precijeniti svoje stečene, naučene i nametnute vrijed-nosti u svjetlu mnogo neposrednijih i spontanijih vrijednosti koje će iskusiti pod utjecajem trave. Ljudi su zadovoljni so-bom kad su napušeni te obično u tim trenucima smatraju da je taj osjećaj vlastite vrijednosti i ljepote svijeta oko njih "mo-ralniji" od brojnih vrijednosti koje su u modernom društvu prihvaćene. Otud i izreka "Vodite ljubav, a ne rat".

Dosadašnja psihološka istraživanja nisu uspjela točno utvrditi kako THC djeluje na središnji živčani sustav i mozak pa to zasad ostaje dio subjektivnog iskustva s travom, što je tema sljedećeg odjeljka. Kad su u pitanju psihološki učinci (uzrokovani manjim dozama uobičajenima u Americi), Na-cionalna je komisija otkrila samo "manje poremećaje pamće-nja, psihomotornih funkcija i socijalnog ponašanja". Njihovo jedino upozorenje bilo je: "Ova su zapažanja očigledno po-tegnula praktično pitanje o sposobnosti osobe pod utjecajem marihuane da obavlja poslove koji zahtijevaju pamćenje, kon-centraciju i organizaciju misli".

134

SUBJEKTIVNO DJELOVANJE. Sad je očigledno da se pravi učinak marihuane ne može izmjeriti, a još manje ga mogu procijeniti nepristrani promatrači. "Udarac" marihua-ne je jedno subjektivno, unutrašnje i osobno iskustvo. Stoga jc nemoguće unaprijed sa sigurnošću reći kakvo će iskustvo s travom imati određena osoba. Različite vrste trave (THC izomeri vrlo su složeni i nisu do kraja proučeni) u različito vrijeme različito utječu na ljude. Reakcija određene osobe na istu vrstu trave u različitim okolnostima može biti potpuno drukčija. Također, jako utječu i različite doze.

Postoji i ono što bi se moglo nazvati "raspoloženje i okru-ženje". "Raspoloženje" se odnosi na psihičko stanje u kojem se pojedinac nalazi dok puši - trava neće promijeniti osnov-nu strukturu osobe, međutim, može pojačati raspoloženje s kojim netko ulazi u trip. "Okruženje" se odnosi na sve ono što okružuje pojedinca tijekom tripa. Na kvalitetu tripa nena-viknutog pušača naročito može utjecati mjesto na kojem se nalazi, osobe s kojima je u društvu i ono što za vrijeme tripa rade. Pod nepoznatim, uznemiravajućim okolnostima, s ne-poznatim osobama, pojedinac može posumnjati da radi nešto rizično i trip će postati neugodno iskustvo koje izaziva nervo-zu.

S obzirom na sve te činjenice, nitko ne može predvidjeti kakvo će biti iskustvo određene osobe. Na isti način, razumi-jevanje različitih čimbenika koji utječu na trip i spoznaja vla-stitih reakcija omogućit će vam da postupate pravilno i imate stvarno dobar trip prilikom svakog pušenja.

Kakvu vrstu iskustava ljudi obično imaju kad se napuše? Prije svega, "posljedice" se pojavljuju 10 minuta do pola sata nakon pušenja i traju između 2 do 4 sata. "Promjene" koje pr-ve nastupaju mogu biti i fizičke (unutrašnje) i perceptivne (vanjske). Fizičke promjene: prvo što ćete primijetiti jest po-buđivanje jednog privlačnog osjećaja koji zadovoljava i koji

135

se širi po cijelom tijelu, a najčešće počinje u grudima, grlu i rukama. To je osjećaj čudesnog blaženstva, blage, skoro is-kričave duševne ekstaze. Perceptivne promjene: otkrit ćete da ste se toliko zadubili u muziku da počinjete otkrivati neka njezina skrivena značenja ili daje sve što je obasjano sunče-vom svjetlošću odjednom postalo sjajnije i kristalnije. Među-tim, bilo da se ta nova svježina prvo pojavi u vašem tijelu, bi-lo da se prvo pojavi u atmosferi, ona će ubrzo prožimati sve ono čega ste svjesni. Kad do toga dođe, kad shvatite da se "dižete", primijetit ćete da osjećaji naviru kao valovi, a zatim nastupa ushićenje i opčinjenost praćeni trenucima sanjivosti.

Neki kažu da osjećaju blagu vrtoglavicu, lakomislenost, kao da lebde u zraku. Neki čak osjećaju da napuštaju svoje tijelo, izdižu se i promatraju što se događa. Drugi učinak koji se skoro ne može kontrolirati jest rapidna najezda misli, ideja i sjećanja koja se "izlijevaju" u oduševljenim riječima. Kad se cijelo društvo napuši, postaje vrlo veselo, svi brbljaju na sav glas, od trenutka do trenutka zaboravljajući što su htjeli reći ili padaju u nesvijest od smijeha bez ikakvog razloga. Ponekad nećete imati potrebu govoriti, međutim, misli će vam kroz glavu prolaziti ogromnom brzinom; one će izgleda-ti kao otkriće, kao nešto o čemu nikad prije niste razmišljali, osjetit ćete silno uzbuđenje, sretni što živite. U biti, pod utje-cajem marihuane ljudi osjećaju sigurnost i samopouzdanje -po riječima izvješća LaGuardia, trava pojedincu daje osjećaj "krajnje ispunjenosti". Ona ljude pretvara u optimiste i lju-bavnike, makar to bilo i za nekoliko sati. Ostali su učinci već spomenuti. Izgledat će da vrijeme protječe vrlo sporo. Suptil-ni detalji na dobro poznatoj slici, nikad prije primijećeni, sad će biti potpuno uočljivi. Odjednom će i najobičnija hrana, ja-buka ili zdjelica juhe, postati nevjerojatno ukusna. Proždirat ćete hranu, a i dalje ćete htjeti još. To se posebno odnosi na sladoled, čokoladu, kolače i razne delikatese. Možda ćete

136

imati izljeve nježnosti, možda ćete se osjetiti kao gazela i po-trčati kroz park uživajući u snazi svojih mišića.

Nakon tri ili četiri sata nastupit će mir, manje ćete pričati, slušat ćete ostale, sanjarit ćete, možda malo pospani. Poseb-no se noću može pasti u dubok san koji će trajati 8 do 9 sati nakon kojeg ćete se osjećati potpuno odmorno i dobro. Uko-liko niste popušili previše trave i uz to popili previše alkoho-la, vjerojatno neće biti nikakvih naknadnih posljedica. Tako će biti u 90 posto slučajeva. Međutim, povremeno se mogu iskusiti i manje ugodne posljedice o kojima će biti riječi. No, prije toga možda nikad niste pušili i pitate se da li početnik za prvi put može očekivati sve što je navedeno.

Što početnik može očekivati? Ako nikad prije niste pušili travu, možete očekivati jednu od dvije mogućnosti: baš ništa ili izvanredno, nezaboravno iskustvo. Malo je onih čije je pr-vo iskustvo bilo "nešto osrednje". Uglavnom se kod većine prvo iskustvo svodi na ono "baš ništa". Na primjer, neki pri-jatelji vas uvjere da s njima probate pušiti, pa sjednete s nji-ma, tijekom večeri ste popušili dva, tri jointa. Svi ostali poči-nju "brijati" - vi ih gledate - a sami ne osjećate ništa. Možda ćete pokušati neke druge noći - opet ništa. Reći ćete svojim prijateljima da ste vjerojatno jedan od onih koji se ne mogu napušiti i bit ćete pomalo ljuti cijelim događajem.

Nema potrebe za zabrinutost (ili ljutnju): mnogima se do-godila potpuno ista stvar. Postoje teorije koje objašnjavaju ovu pojavu. Prva teorija se zove "farmakološka sensitizaci-ja*" (A. T. Weil, Science Magazine, 1968.). Bit te teorije jest sugestija da kad je marihuana u pitanju, središnji živčani su-stav mora prvo apsorbirati određenu količinu THC-a kako bi stekao sposobnost, tako da kasnije tijekom druge, treće ili če-tvrte upotrebe reagira na tu supstancu te joj "dozvoljava" pri-

stjccanje osjetljivosti na određene supstancc; op. prev.

137

vremeno suspendiranje određene funkcije. Prema drugom načinu tumačenja iste teorije, sustav treba apsorbirati određe-nu inicijalnu količinu THC-a da bi prešao neki magični prag. Međutim, kao i kod krštenja, jednom kad prijeđete prag, više nikad neće biti potrebno prolaziti kroz ceremoniju inicijacije. Ako ova teorija vodi k rješenju problema, onda se vjerojatno živčani sustavi međusobno razlikuju u otpornosti prema gu-bljenju pojedinih funkcija, a to objašnjava zašto se neke oso-be napuše i kod prve upotrebe, dok je drugima potrebno tri ili četiri pokušaja prije nego što uđu u "kraljevstvo".

Druga se teorija naziva "proces učenja", a postavio ju je 1953. godine sociolog H. S. Becker. Osnovna ideja ove teori-je jest slična prethodnoj, no ova se oslanja na umne procese umjesto na fiziološke. Slaže se s time da THC privremeno suspendira ili ometa sposobnost organiziranja misli, među-tim, prema ovoj teoriji do toga ne može doći prije nego što svijest ne raspozna što se događa i u stvari to ne dozvoli. Svi-jest počinje prepoznavati ugodno djelovanje te ga prihvaća kroz određeni proces obuke (učenja) koju obično provode va-ši iskusniji prijatelji. Proces učenja se sastoji od tri faze koje "učenik" mora proći kako bi razvio sposobnost "letenja".

Prva faza predstavlja učenje tehnike pušenja. Ako "uče-nik" zna kako se puši obična cigareta - uvlačiti dim u pluća - odmah može prijeći na sljedeću fazu. Ako ne zna i smatra da ne može uvući dim, ne treba se pokolebati jer to nije teško. Treba se samo opustiti i udahnuti iz jointa nekoliko dimova pomiješanih sa što više svježeg zraka (kroz uglove usana). Milijuni nepušača naučili su pušiti travu, a nakon toga nisu prešli na pušenje običnih cigareta. Miješanje svježeg zraka i dima tijekom pušenja trave u biti preporučujemo svima. Ono pomaže hlađenju grla i čini se da mješavina ima jače djelovanje od čistog dima. Sve što treba naučiti jest što duže držati dim u plućima.

138

Druga faza jest učenje primjećivanja učinaka. Ponekad se događa da se početnik tijekom prvog pušenja trave toliko na-puši te se počne tresti od smijeha, brbljati i jesti sve iz frižide-ra. Prijatelji će mu reći: "Eto vidiš, napušio si se!" On će od-važno reći: "Nisam", iskreno misleći da j e tako. "Uvijek se tako osjećam." Možda će biti potrebno dva ili tri pušenja pri-je nego što njegova svijest prizna: "U redu, ovo više nisam onaj starija. Sad vidim na što ste mislili." Prema ovoj teoriji, "učeniku" se može pomoći da prepozna djelovanje pušenja ako unaprijed o tome porazgovara s prijateljima ili ako proči-ta odjeljak o subjektivnom djelovanju.

Treća faza prema teoriji "proces učenja" jest učenje uživa-nja u djelovanju nakon što ga jednom uoči na sebi. Kao što sljedeći odjeljak - Moguće neugodno djelovanje ističe, neke osobe na taj nepoznati nov osjećaj reagiraju nemirom ili čak panikom. Becker objašnjava daje navika na osjećaje uzroko-vane marihuanom "stečena i po tipu se razlikuje od stečene navike konzumiranja oštriga." Nakon što osobno upozna dje-lovanje trave, početnik će možda uz uvjeravanje svojih prija-telja i otkrivši neka od zadovoljstava, postupno naučiti pot-puno uživati.

Bez obzira da li su ove teorije održive ili ne, činjenica da pokušavaju naći objašnjenje zašto se mnogi kod prvog puše-nja ne napuše jest dokaz da u većini slučajeva to i jest tako. Prema tome, ako se ne napušite prvi put, ne brinite. Pokušajte ponovno ako vam je stalo. No, što god radili, prvi put nemoj-te pokušavati (ili dozvoliti da vas prijatelji uvjere) pušiti joint za jointom sve dok se ne napušite. Može vam lako postati mučno, kao klincima koji iza garaže puše cigarete. Iako se možda možete na kraju i napušiti na takav način, osim muč-nine počet ćete osjećati i strah, gađenje, pa čak i užasavanje. Ako se odlučite napušiti, mirno usavršavajte svoju tehniku pušenja i nemojte nikad pretjerivati s količinom trave. Pravi-

139

lo je sljedeće: društvo ne treba popušiti broj jointova koji je veći od broja ljudi u društvu. Na primjer, ako četvoro puši, onda više ne treba pokušavati nakon što četvrti joint napravi svoj krug.

Ako ste opušteni i umjereni i ako slijedite proceduru, na-pušit ćete se prije ili kasnije. Svakako, ima i onih koji se i iz prvog puta uspiju potpuno "razvaliti" te u svakom trenutku uživati u uzbuđenju kakvo nisu doživjeli još od svoje prve vožnje na "toboganu smrti".

Možda se pitate da li postoji neko posebno djelovanje ko-je treba očekivati prilikom prvog "putovanja". Ne postoji, ia-ko mnogi kojima je to prvi put imaju klasične napadaje smi-jeha. Smiju se bespomoćno i nekontrolirano bez ikakvog oči-glednog razloga te po petnaest, dvadeset minuta urlaju dok im se suze slijevaju niz lice, udaraju nogama o pod te se drže za trbuh bezuspješno pokušavajući zaustaviti smijeh. Među-tim, vi se možda uopće nećete previše smijati. Koliko su ljudi različiti, toliko su različiti i tripovi.

I na kraju, "Da li početnik može biti siguran da će njegovo prvo odvaljivanje biti ugodno iskustvo, a ne jedan od onih 'loših tripova' o kojima je mogao čuti?"

Ukoliko je dotična osoba stabilan karakter, ako nema pro-blem "prilagođavanja društvu" (vrstu problema zbog kojeg bi se trebalo posjetiti psihologa), ako ima povjerenja u prija-telje s kojima puši i koji će ga savjetovati, ako postoji odgo-varajuće "raspoloženje i okruženje" (dobro raspoloženje te sigurno i ugodno mjesto za pušenje), te napokon, ako ne po-puši previše, nema razloga za strah od bilo kakvog "lošeg tri-pa". Da biste bili sigurni, trebate pročitati sljedeći odjeljak o Mogućem neugodnom djelovanju i o tome kako ga spriječiti.

140

MOGUĆE NEUGODNO DJELOVANJE. U neku je ruku pušenje trave slično uzimanju alkoholnih pića iako je s druge strane i potpuno različito. U oba slučaja, za one koji travu ni-su probali, konzumacija piva, vina i žestokih pića može po-služiti kao prepoznatljiva osnova za usporedbu. Na primjer, pušenje trave i uzimanje alkohola imaju fazu konzumiranja (unošenja) i fazu "posljedica" koje se mogu usporediti. Da pojednostavnimo, svrha pušenja trave i svrha uzimanja alko-hola su manje-više suprotne. Kad je u pitanju pušenje trave, faza konzumacije ("spaljivanje" pluća udisanjem vrućeg di-ma) je nužno zlo koje određena osoba mora pretrpjeti da se napuši, što je svrha. Suprotno od toga, kod uzimanja alkohola je faza konzumacije, ispijanja svog omiljenog pića s prijate-ljima, važna barem onoliko koliko i djelovanje koje slijedi. A moguće naknadne posljedice, mučnina i mamurluk, su zla koja se nakon svega moraju podnijeti uz obećanje samom se-bi da se sljedeći put neće toliko popiti. U praksi su te razlike pomalo zamagljene. Pijete zato što uživate u okusu pića, is-kustvu kakvo je uzimanje alkohola u društvu, kao i zbog po-četnog osjećaja "zagrijanosti" od alkohola. Međutim, pro-blem kod alkohola nastaje kada dođe do potpune intoksikaci-je, pijanstva. Kad pušite travu, potpuna "intoksikacija" je ono čemu težite, to je najbolji dio cijelog doživljaja, iako "vetera-ni" kažu da u društvenom smislu počinjete uživati i u ritualu pušenja, dijeljenju jointa, pijuckanju vina, ćaskanju i čekanju da djelovanje nastupi. Međutim, kontrasti su tu: kod ispijanja alkohola užitak je u fazi "unošenja", a kod pušenja trave uži-tak je naknadno djelovanje.

No, kao što kod upotrebe alkohola dolazi do neugodnih posljedica, do njih također može doći i kod pušenja trave. Po-vremeno neugodne posljedice od alkohola možete osjetiti ia-ko niste pretjerali s pićem, pa tako i trava ponekad uzrokuje te neželjene posljedice iako niste popušili previše. Srećom,

141

kad je trava u pitanju te su posljedice mnogo rjeđe, a i kad do njih dođe, lakše ih je ukloniti kad znate što treba raditi.

Kao i kod alkohola, neugodne posljedice od trave uvjetova-ne su konzumiranom količinom. Izuzimajući neke početnike, pušači trave nikad se ne susreću s takvim neugodnim simpto-mima osim ako ne popuše previše trave ili ako je trava neuo-bičajeno potentna. Iz tog razloga pušenje hašiša (koji je više od deset puta jači od standardno dobre trave) neznatno pove-ćava mogućnost neugodnog sporednog djelovanja.

Općenito govoreći, svo to neželjeno djelovanje nastaje od onih ugodnih u kojima uživate (pa stoga možete naučiti kako ne dozvoliti da do njih dođe). Na primjer, kad počnete pri-mjećivati da trava djeluje, osjećate se lakomisleno i slobod-no. Međutim, ako je trava nešto jača ili ako na nju niste navi-knuti, lakomislenost se može pretvoriti u neku vrstu vrtogla-vice - možda će vas to malo uplašiti te će se zbog toga vrto-glavica pogoršavati sve dok ne osjetite mučninu. U najgorem slučaju, ako ste stvarno pretjerali s pušenjem, možete povra-ćati i zaspati. Kad se probudite, sve će biti u redu.

Vrtoglavica i mučnina stvarno su jedine moguće neugodne fizičke pćsljedice i vrlo su rijetke. S psihološke točke gledi-šta, jedini problem s kojim se možete susresti je neka vrsta straha. Na primjer, napušeni ste oko 45 minuta i za to ste vri-jeme stvarno uživali. To je bilo jedno od najboljih pušenja trave koje ste dosad doživjeli. Domaćin vam dodaje još je-dan joint, međutim, počinjete osjećati da ste u doslovnom smislu riječi "visoko", da ste se na čudan način odvojili od svog tijela i da promatrate sebe i ostale koji tu sjede. Shvaća-te da ne možete govoriti, da ne možete ispružiti ruku prema ostalima, osjećate sc udaljeno. Najprije je taj utisak udaljeno-sti i mirnoće ugodan, međutim, ubrzo se počinjete osjećati nesigurno, bespomoćno, čujete buku izvana, pomišljate da dolazi policija. Osjećate sve veći nemir, no to se na vama ne

142

vidi i nitko iz društva to ne primjećuje. Posebno kod početni-ka takva vrsta neosnovanog straha može prerasti u paniku. Nakon što tako nešto doživite, sljedeći ćete put znati prepo-znati simptome i reći sebi da se nemate čega bojati i bit ćete u stanju kontrolirati taj osjećaj panike. Ako vam se takav na-padaj straha ikad dogodi, odmah kažite svom prijatelju da postajete uplašeni. Razgovor, promjena ambijenta i svjež zrak dovest će vas u red. Razumljivo je da ste, nakon što se organizacijska funkcija mozga privremeno obustavi, prepu-šteni čudnim strahovima i neizvjesnostima koje bi pod nor-malnim okolnostima izgledale besmisleno. To je važno shva-titi i uz pomoć prijatelja ili promjenom aktivnosti vratiti misli na "pravi put".

U vrlo rijetkim slučajevima situacija može biti još gora. To se događa kad strah prijeđe u neku vrstu paranoje: to jest, kad se iz uplašenog stanja prijeđe u stanje straha od ljudi koji su u društvu. Ako ih ne poznajete dobro, možete povjerovati da ih čujete kako u kuhinji razgovaraju o vama. U svom ćete sve većem strahu pomisliti da vas ne vole, da vam se sprema-ju nešto učiniti, da su neprijateljski raspoloženi prema vama i da vam se svi smiju iza leđa. Ono što stvara te paranoidne laži na žalost je činjenica da se nikom od prisutnih (zbog svog tripa) nećete obratiti za pomoć i podršku. Imat ćete osjećaj da ste potpuno usamljeni i prepušteni sami sebi. Mozak će vam raditi velikom brzinom, ali srećom će vam tijelo biti relativ-no mirno. Nema bojazni da ćete pod utjecajem trave skočiti kroz prozor, no ipak ne bi bilo loše malo se prošetati i poraz-govarati s nekim od prijatelja ne bi li promijenili raspolože-nje i prekinuli zbrku u glavi. U najgorem ćete slučaju imati jednu gadnu večer i sljedeći ćete dan biti iznenađeni što ste sposobni za takve paranoidne gluposti.

Osim fizičkih posljedica, vrtoglavice i mučnine te mental-nih, otuđenosti i paranoje, nema drugih neugodnih djelovanja

143

s kojima bi se jedna normalna osoba mogla susresti prilikom upotrebe standardnih količina trave, pa čak i one vrlo poten-tne. Ta djelovanja nisu učestala i mnogo su rjeđa od onih dob-ro poznatih koje uzrokuje alkohol. Dobro je da ih poznajete u slučaju da netko od vaših prijatelja počne osjećati neugodu i strah. Treba biti vrlo pažljiv prema raspoloženju drugoga, pogotovo ako je početnik. Ako netko počne osjećati strah, treba ga uvjeravati da se nema čega bojati, treba ga odvesti u drugi ambijent i natjerati ga da misli o nečem drugom. Ima-ginarni strahovi ubrzo će početi slabjeti te će nestati.

"Umaranje*" je povremeno djelovanje pušenja trave za koje se ne bi moglo reći niti da je dobro niti da je loše. Nitko ne zna zašto samo pojedina trava "umara", dok druge vrste to ne uzrokuju. "Umaranje" može biti rezultat pušenja malo veće količine trave, a uzrok se može nalaziti i u "kemiji" tije-la - nizak šećer u krvi. U svakom drugom slučaju postat ćete "umorni" ako ste prethodno nekoliko sati proveli u napuše-nom stanju. Postupno otkrivate da više niste veseli, da se po-vlačite u sebe, da se udaljavate od društva, pa čak i da se uda-ljavate od sebe. Čujete zvuk radija, gledate što se događa pred vama, ali ne osjećate ništa do toga i ne razmišljate ni o čemu. Netko će možda primijetiti da ste neugodno mirni. "Čovječe, stvarno sam napušen!", odgovorit ćete. Usta vam mogu biti vrlo suha, a udovi teški i izmoreni. Nije vam ugodno, no ipak će proći. Nakon što se potpuno "spustite" ili malo odspavate, sve će doći na svoje mjesto.

faza koja ponekad nastupa nakon sto/ied (napušenog) stanja. Neki je smatraju i superstoned stanjem; op. prev.

144

DJELOVANJE UVOĐENJA TRAVE U PROBAVNI SU-STAV Što se događa kad pojedemo hranu koja sadrži marihu-anu? Da lije djelovanje drukčije od onog prouzročenog puše-njem trave?

Da. Prije svega, ispitivanja koja su dosad provedena poka-zala su d a j e pušenje (inhaliranje) oko tri puta djelotvornije od unošenja trave u probavni sustav kad je u pitanju dolazak THC-a u krvotok. To znači da bi za isti učinak koji uzrokuje jedan joint, u kolačiću bilo potrebno tri puta više trave.

Drugo, da se "razvalite" jedući travu potrebno je tri puta više vremena nego daje pušite, to jest od pola sata do sat na-kon konzumacije. (Pogledajte 7. poglavlje)

Treće, mnogi spominju kvalitativnu razliku u djelovanju trave kad se ona unosi preko hrane. Po njihovom mišljenju "udarac" nastupa odjednom, ponekad punom snagom usred rečenice, fizički osjećaj je mnogo bolji, čvršći, možda i mno-go jači. Neki kažu da j e takvo napušeno stanje mnogo teže kontrolirati i savladati te da ono potpuno "oduzima" umjesto da bude oblak na kome ćete "ploviti". Takvo stanje ima obi-čaj duže trajati - pet do šest sati, a ponekad i do deset.

Druga je velika razlika mogućnost samokontrole. Kad je u pitanju pušenje trave, količina se može lako regulirati i do-zirati. Većina ljudi prestane pušiti čim se napuši, barem pri-vremeno (još jedna razlika između alkohola i trave). Među-tim, kad se radi o travi koja je unesena u probavni sustav, ona "udara" punom snagom, odjednom, i taj se udarac ni na koji način ne može ublažiti niti smanjiti. Štoviše, ako znate što ra-diti onih sat vremena prije nego što počne djelovanje a kola-čići budu ukusni, nastavit ćete ih jesti. Ako kolačići sadrže makar i prosječnu količinu trave, može doći do neželjenih posljedica koje ćete morati osjetiti. Prema tome, treba biti mnogo strpljiviji i pažljiviji kad je u pitanju trava unesena s hranom.

145

Različita su ispitivanja pokazala da većinu neuobičajenog djelovanja o kojima smo govorili u prethodnom odjeljku, a to se posebno odnosi na mučninu, mnogo češće uzrokuje uno-šenje trave u probavni sustav nego pušenje. Razlog tome jest nadmoćno predoziranje do kojeg vrlo lako dolazi kad se trava konzumira na ovaj način. S druge strane, "trava u hrani" štedi vaše grlo i pluća.

DUGOTRAJNO DJELOVANJE I na kraju, da li postoji značajno djelovanje čiji je uzrok relativno stalno pušenje tra-ve tijekom više godina?

Istraživanja djelovanja uzrokovanih dugotrajnom upotre-bom standardnih vrsta trave u Americi još nisu dovršena. Do-sadašnja otkrića ne ukazuju na postojanje štetnih posljedica koje su nastale kao rezultat desetogodišnjeg pušenja i po ne-koliko jointova tjedno, pa čak i svaki dan. Ono što posebno zanima sve stručnjake za droge su tolerancija i ovisnost.

Tolerancija predstavlja adaptaciju organizma na određenu supstancu, što znači daje tijekom upotrebe potrebna sve veća i veća količina supstance da se postigne isti učinak. Primjer takve supstance prema kojoj organizam postaje "tolerantan" jest bilo koja od teških droga, recimo heroin i morfij. Među-tim, organizam ne razvija toleranciju prema marihuani. To znači da će onaj isti joint koji vam je bio dovoljan da se napu-šite prve godine pušenja biti isto toliko djelotvoran i nakon desetogodišnjeg pušačkog staža.

U stvari, postoje određene indikacije "negativne toleranci-je". Drugim riječima, iskusnim će pušačima, kako bi se "raz-valili", često biti potrebna mala količina trave koja početniku ne bi bila dovoljna za postizanje istog učinka.

Isto tako, brojni pušači s vremenom prihvate motanje join-ta i njegovo kruženje od jednog do drugog kao da se radi o ri-tualu, te razviju određenu vrstu afektacije prema suhom i oš-

146

trom dimu koji se širi, kao i prema cijeloj "igri". Rezultat to-ga je da iskusnim pušačima ne samo d a j e potrebno manje trave da se napuše, nego su i sami skloni pušiti manje od os-talih.

Fenomen u kojem organizam počne zahtijevati stalno uno-šenje određene supstance zove se ovisnost. Ovisnost se ma-nifestira kad se unošenje supstance obustavi. Simptomi (pre-stanka upotrebe) kreću se od blage glavobolje i halucinacija uzrokovanih detoksifikacijom od heroina (cold turkey*). Na primjer, čak i oni koji piju kavu u velikim količinama ili teški pušači cigareta bez nikotina ili kofeina postaju vrlo razdra-žljivi i nervozni, a ponekad imaju i glavobolje. Međutim, is-pitivanja provedena u Americi pokazuju da marihuana ne ra-zvija fizičku ovisnost, kao uostalom ni nikotin ili kofein. Čak i pušači koji već godinama svakodnevno koriste marihuanu, ne osjećaju fizičke simptome kad odjednom prestanu pušiti iz bilo kojeg razloga.

Neki protivnici marihuane spominju vrstu tzv. psihičke ovisnosti. Međutim, dokazano je da se kod jedne zdrave i normalne osobe razvija ovisnost o travi koja nije ništa veća od one koja se kod nekoga razvije prema čaši vina uz večeru.

Drugi učinak prouzročen dugotrajnom upotrebom koji se ponekad spominje jest "sindrom demotivacije", tj. kad oni koji su često napušeni postupno počinju gubiti interes za bilo što drugo osim za to kako u takvom stanju ostati. Dokazi za ovakvu tvrdnju nisu sasvim jasni jer je neosporno da brojni "teški" pušači žive bez ikakvih smetnji, a do sada nema do-kaza da su dugotrajna upotreba marihuane i konzistentno gu-bljenje motivacije ili ambicije direktno povezani. Istina je da zadovoljstvo koje trava pruža ponekad služi za "bijeg" od stvarnog života, ali u današnjem naelektriziranom društvu

nagli i potpuni prestanak konzumiranja droge; op. prev.

147

koje je potpuno usmjereno prema stjecanju dobiti ovako ne-što može imati samo blagotvorno, relaksirajuće djelovanje.

Međutim, u slučaju osoba s osobnim ili problemima u dru-štvu, ima mjesta za brigu. Te osobe mogu iskoristiti travu (stanje napušenosti) kao alternativu suočavanju s izazovom rješavanja svojih problema.

Razlog za brigu također predstavlja i pretjerano česta upo-treba trave među nekim adolescentima. Stjecanje znanja i discipline koja je neophodna u životu za većinu ljudi pred-stavlja vrlo tešku borbu. Međutim, ako postoje brojni poslovi koji se mogu obavljati čak i pod utjecajem trave, učiti i obra-zovati se nije moguće ako ste previše često napušeni. Trava privremeno oslabljuje organizacijsku strukturu mozga koja inače igra vrlo važnu ulogu u proučavanju i savladavanju no-vih informacija, kao i u različitim mentalnim procesima. Na-dalje, neosporno je da se određene osobe pod utjecajem trave osjećaju "ohrabreno", tj. vjeruju da je život u biti dobar i da će sve biti u redu. Dugotrajna upotreba marihuane može oko pojedinca, posebno mladih, stvoriti određenu auru optimiz-ma te tako uzrokovati neosnovano precjenjivanje svojih mo-gućnosti i prilika. To dovodi do vrste "magičnog mišljenja" koje pojedincu pretpostavlja blistavu budućnost, a da pritom ne uzima u obzir naporan rad i vježbu koja je potrebna za bilo kakvu budućnost. I napokon, marihuana oslobađa fantaziju i maštu te narušava dominaciju matematičko-logičkih proce-sa razmišljanja. Za odrasle koji su već previše podređeni svo-jim karijerama i koji imaju racionalan pogled na svijet, trava može služiti jedino za opuštanje. Međutim, za mlado stvore-nje koje izlazi iz djetinjeg svijeta fantazija i maštanja i koje tek treba proći kroz fazu logičnog i racionalnog treninga i ra-zvitka, prečesta upotreba marihuane može predstavljati samo kočnicu.

148

Posljednje za što bi se moglo reći daje rezultat dugotrajne upotrebe trave jest transformiranje stanja napušenosti u odre-đenoj mjeri. Pušači-veterani više ne doživljavaju "otkrića" i poremećaje u čulnom opažanju kao u vrijeme kad su bili po-četnici. Trava kasnije više postaje dio pojedinca: više uživate u onome što ste naučili da možete biti. Osjećaj napušenosti sad je duboko u vama, više nije potrebno da i ono što vas okružuje dobije neko posebno značenje da bi vam bilo ugod-no. Gomila misli i fantazija i dalje navire, ali ih sad mirno pu-štate da polako prolaze. Osjećaj "udaljenosti" i strah koji se povremeno pojavi vas ne uznemiruju. Prepoznajete ih i pri-hvaćate kao "igru" ili jednostavno mijenjate ritam. Iskustvo donosi čak i spokojstvo.

Postoji i jedan učinak uzrokovan dugotrajnim pušenjem trave koji nema veze s marihuanom kao takvom, nego je uči-nak samog pušenja. Kako marihuana ne sadrži katran i niko-tin kao duhan, a tijekom godina se popuši mnogo manja koli-čina trave od količine duhana koju popuši jedan umjereni pu-šač cigareta, učinci uzrokovani dugotrajnim udisanjem dima marihuane su minorni. Međutim, oni ipak postoje zbog toga sto dim trave sadrži strane materijale koji se uvlače u pluća, •i taj se dim uvlači mnogo dublje i mnogo duže se zadržava u plućima nego duhanski dim. Slični učinci uzrokovani uno-šenjem trave preko hrane nisu primijećeni ni na želucu ni na iclri ni na bubrezima.

Testovi su pokazali da se u slučaju neposredne opasnosti trenutno probija "barijera" koja se u mozgu stvara djelova-njem trave te da pojedinac počinje trezveno rasuđivati. Me-đutim, iako je dovoljno dokumentiran, ovaj učinak "isključi-\ i inja" nije moguć u svim slučajevima budući da snaga djelo-\ imja marihuane varira. Stoga taj učinak ne bi trebalo ispiti-\ .ili tako da sebe u napušenom stanju namjerno izlažemo po-li ni t jalno opasnim situacijama. Treba dodati još nešto. Sma-

149

tramo daje važno srušiti mit o povezanosti marihuane i nasi-lja. I studija o marihuani vlade Sjedinjenih država također ukazuje na to da se i u popularnoj i u stručnoj literaturi pojav-ljuju brojne neosnovane, često emocijama obojene, optužbe koje se odnose na doprinos marihuane nasilju:

"U studiji o trideset sedam ubojstava počinjenih u New Orleansu u godini dana, sedamnaest je ubojstava direktno po-vezano s marihuanom... Zla marihuana svoje tragove ostavlja po cijeloj zemlji, od sitnih krađa do pljačke banaka..."

(La Roe, 1940.)

"Čak ni seks ne zadovoljava abnormalne nagone koje po-tiče marihuana. I dalje postoji potreba za daljnjim uzbuđe-njem i oslobađanjem emocija, a to je onda kad se počnu hva-tati pištolja i vitlati noževima i britvama. Oni koji upotreblja-vaju marihuanu sve to smatraju sasvim normalnim!"

(Williams, 1969.)

"U ranim fazama intoksikacije uništava se snaga volje i oslobađaju se inhibicije i ograničenja; moralne barikade se ruše i često slijedi razvrat i seksualnost. Tamo gdje postoji mentalna nestabilnost ponašanje će biti nasilničko. Narciso-idne će osobe uživati u zavodljivom osjećaju veličine, pla-šljive će osobe biti uznemirene, a one agresivne su sklone na-silju i zločinu."

(Anslinger & Tompkins, 1953.)

Druga ispitivanja jednostavno potiču ove navode ili tvrde da ne postoje dokazi koji će potkrijepiti teze o jednom neza-visnom kauzalnom odnosu.

150

"Činjenica da su brojni svjedoci govorili u prilog tvrdnji 0 miroljubivosti, čak i onih koji prekomjerno konzumiraju, dokazuje daje iskustvo u ovoj zemlji takvo da ova droga (ko-noplja) u pravilu nije sklona izazivati nasilničko ponašanje 1 zločine."

(Komisija za indijsku konoplju, 1969.)

Veza između upotrebe marihuane i izražavanja agresivno-sti ili zločina, kao što su ubojstvo, silovanje i nasrtaj, ostaje jedno od najkontroverznijih pitanja vezanih za ovu drogu.

Ovaj argument postavlja nekoliko fundamentalnih pitanja: Da li su takva stanja (učinci), pod pretpostavkom da ih izazi-va marihuana, svojstvena svima onima koji je upotrebljava-ju? Da li ti učinci, ako do njih dođe, uvijek ili često utječu na otvoreno postupanje pojedinca? Da li se to ponašanje uvijek manifestira kao agresivnost i nasilničko ponašanje?

Odgovori na ova pitanja mogu se dobiti iz različitih izvo-ra. Jedan od njih su laboratorijska ispitivanja provedena s ci-ljem određivanja određenih fizioloških i psihičkih reakcija i identifikacije vidljivih posljedica na ponašanje. Drugi su iz-vor retrospektivna izvješća o učincima koje su iznijeli sami pušači marihuane. Dodatni dokazi mogu se dobiti ispitiva-njem (kriminalnih) dosjea onih za koje se zna da su pušili marihuanu i učestalosti upotrebe marihuane kod osoba koji-ma se sudilo zbog različitih teških zločina. I iako ta posljed-nja metoda može otkriti određene statističke asocijacije (za koje se daljnjom analizom može dokazati da su netočne), one sc ne bi trebale interpretirati tako da pokažu postojanje kau-zalnog odnosa između marihuane i počinjenih zločina.

Dokazi izvedeni iz dosadašnjih iskustava ne idu u korist hipotezi da marihuana povećava agresivnost ili da njezini učinci značajno povećavaju mogućnost da se pušač potakne na nasilje ili zločin.

151

U istraživanju koje je 1972.g. u Philadelphiji provela Ko-misija za marihuanu Sjedinjenih država na muškarcima od 15-34 godine, ispitanici su intervjuirani o tome u kojoj mjeri i koliko često upotrebljavaju marihuanu, u kojoj mjeri ona djeluje na izvršavanje zločina i delinkvenciju, i kakva obilna iskustva imaju pod djelovanjem marihuane. Uzimajući u ob-zir učinke koje su iskusili (oko 75 posto ispitanih je izjavilo da su marihuanu probali ili je koriste), skoro svi su negirali da se učinci marihuane mogu interpretirati kao nešto što iza-ziva zločin ili nasilje.

Podaci pokazuju da je većina ispitanika odgovorila da "nikad ili skoro nikad" nisu osjetili učinke za koje bi se mo-glo reći da stvaraju frustraciju, bijes ili agresivnost te da to obično nisu učinci koji uzrokuju povećanje podložnosti vanj-skim utjecajima. S druge strane, 72 posto ispitanika je odgo-vorilo da se osjeća potpuno opušteno, 53 posto da se osjeća manje "bijesno" i 47 posto d a j e pospano barem polovinu vremena dok je pod utjecajem trave.

Sve u svemu, ovi podaci navode na to da marihuana obi-čno ne uzrokuje učinke koji mogu povećati agresivnost ili potaknuti nasilje. Više drugih studija koje su taj odnos prou-čavale mnogo detaljnije u cjelini pokazuju da marihuana ne igra značajnu ulogu u poticanju na izvršavanje teških zločina.

Kao što se i stanja napušenosti razlikuju ovisno o vrsti tra-ve, osobi i o prilici, tako će i ponašanje pojedinca u napuše-nom stanju biti vrlo raznoliko. Postupno ćete otkriti što vam se sviđa. Srećom, ruke su vam potpuno odriješene da izabe-rete.

152

8. HAŠIŠ

MISTERIOZNA DROGA ISTOKA Niti jedna knjiga o marihuani nije kompletna ako ne razmotri pitanje hašiša, bu-dući da postoji velik broj zabluda i nesporazuma u vezi s tom drogom i njezinom upotrebom.

Milijuni su Amerikanaca probali hašiš. Većina nas je ba-rem čula za tu misterioznu drogu, ali ako pitate nekog stari-jeg korisnika marihuane o tome što je hašiš, odakle dolazi, kako se proizvodi ili kako se koristi, vrlo vjerojatno na svoje pitanje nećete dobiti zadovoljavajući odgovor. Većina onih koji upotrebljavaju hašiš zna vrlo malo ili nimalo o njemu.

Različite znanstvene studije provedene proteklih godina objelodanile su brojne do sada nepoznate kvalitete marihua-ne te razbile ukorijenjene zablude. Dokazano je da trava kod pušača ne stvara naviku u onom smislu u kojem je stvara ni-kotin, iako se može razviti vrsta psihičke ovisnosti kao rezul-tat nediscipliniranog, konstantnog konzumiranja trave. Či-njenica je također da upotreba marihuane ne vodi k upotrebi težih droga. Jedno je istraživanje provedeno na Columbia Universityju čak pokazalo da marihuana može usporiti raz-voj kancerogenih stanica kod miševa. Kao rezultat sve većeg broja stalnih korisnika marihuane u Sjedinjenim državama i dokaza koji su prikupljeni tijekom ovih istraživanja, pojavile su se grupe kao što je NORML koje se zalažu za dekriminali-zaciju i legalizaciju marihuane. Međutim, te grupe rijetko spominju hašiš i rijetko zahtijevaju njegovu legalizaciju. Ra-zlog je jednostavan: nedostatak znanstveno utemeljenih zna-nja o hašišu. Misterije i zablude koje postoje u vezi s hašišom

153

nikad nisu znanstveno ispitane te je pušačka publika ostala u mraku što se tiče znanja o njemu. U ovom ćemo poglavlju pokušati skinuti veo tajne s ove droge, pa će svatko za sebe odlučiti da l i je treba koristiti ili ne.

Drevna droga hašiš koristi se već tisućama godina. 2737. godine prije Krista jedan je kineski car napisao knjigu o lije-kovima tog doba. On spominje da njegovi podanici stalno koriste hašiš te ga preporučuje kao lijek za malariju i mental-nu rastresenost. Nema sumnje daje u tim drevnim vremeni-ma svako sredstvo koje je izazvalo stanje napušenosti moglo pomoći oboljelima od malarije budući da bi se pacijent smi-rio i nelagoda se smanjila. Danas je znanstveno dokazano da se nakon konzumacije marihuane snižava tjelesna temperatu-ra. Prema tome, taj je kineski car imao pravo jer hašiš uzro-kuje isti učinak, a to ćemo objasniti kasnije. Nelagoda i groz-nica koju osjećaju oboljeli od malarije se ublažava jer se tako "kamufliraju" simptomi bolesti. Pa čak i danas, iako su aspi-rin i ležanje u krevetu osnovni načini za tretiranje gripe, trava ili hašiš će u svakom slučaju učiniti da se stanje oboljelog i u fizičkom i u psihičkom smislu poboljša. Međutim, s tim se carem ne slažemo u tome da se ova droga može koristiti za liječenje mentalne rastresenosti. Iz naših iskustava i ispitiva-nja znamo da je hašiš sklon izazivanju povećane zaboravlji-vosti. I uz sve to, važna je činjenica to da se ova droga kori-stila vjekovima prije pojave Kršćana te daje do danas ostala popularna, pogotovo na Istoku.

Sljedeće dvije do tri tisuće godina uopće se nije ili se malo pisalo o hašišu. A onda, u 1. stoljeću nakon Krista je u djelu Arapske noći opisan način na koji bi Arapi zasjeli i pušili ha-šiš cijeli dan i cijelu noć. Taje droga bila stil života na Istoku. Hašiš i danas igra vrlo važnu ulogu u životu u Indiji i sjever-noj Africi. U Maroku ne možete proći pokraj ili ući u sukhs (tržnicu ili dućan) a da ne osjetite nezamjenjiv, oštar miris ha-

154

šiša. U tim dućanima nije neobično da dok pregovarate o ci-jeni, s trgovcem podijelite lulu dobrog hašiša.

Slična je situacija nekad bila i u Kini. Marco Polo je po povratku sa svojih putovanja u 12. stoljeću napisao detaljan izvještaj o životu u drevnoj Kini. On spominje urođenike koji tijekom rada na rižinim poljima konzumiraju hašiš (slično Ja-majčanima koji i danas upotrebljavaju travu dok rade na po-ljima šećerne trske), a također i pripadnike viših klasa koji su se, uz opijum i druge narkotike, odavali regularnoj upotrebi hašiša.

U bilo koju svrhu da se koristio hašiš, nije bio ništa više od snažnijeg oblika marihuane. To nije halucinogena droga kao što je LSD, na primjer. Sve halucinogene droge (osim kaktu-sa peyotI) stvorili su ljudi u laboratorijima. Hašiš nije barbi-turat, depresiv. Isto tako, hašiš nije ni narkotik. Svi narkotici, kao što su opijum ili heroin, proizvode se od maka, biljke čiji je stručni botanički naziv Papauer Somniferum. Hašiš se do-biva od iste biljke od koje i marihuana, obične indijske kono-plje, Cannabis sativa. Ova biljka raste i plodonosna je na po-dručjima umjerene klime širom svijeta. Zaista, svi se dijelovi stabljike konoplje mogu koristiti za osnovnu svrhu, dolaženje u stanje napušenosti. Smola sakupljena s vrha stabljike sadrži obilje psihoaktivnih sastojaka i naziva se hašiš ili charas. Li-stovi i cvjetovi s gornjeg dijela biljke nazivaju se bhang. Smo-la koja se dobiva s listova donjeg dijela stabljike naziva se ganja (crna ganja je vrsta marihuane koja se izvozi iz Sjever-ne Afrike i smatra se jednom od najjačih na tržištu). Pomije-šani i usitnjeni listovi, cvjetovi, grančice i sjemenke predsta-vljaju običnu marihuanu. Odnos snaga između marihuane koja se dobiva s biljaka koje rastu u Sjevernoj Americi i cha-rasa (hašiša) dobivenog s biljaka koje rastu u Indiji je kao ra-zlika između pive i najjačeg ruma. Drugim riječima, Acapul-co gold ili dobra kolumbijska trava posjeduju deseti dio po-tencije čistog hašiša.

155

Kao što smo već prije spomenuli, hašiš se dobiva s vrha stabljike. Kad biljka dostigne zrelost, ona počinje lučiti teku-ćinu (smolu) iz cvjetova, a to se posebno odnosi na vrste koje uspijevaju u sjevernoj Africi. U svom čistom obliku ta je te-kućina osnova hašiša. U drugim dijelovima svijeta, a pogoto-vo u Aziji, ženske stabljike konoplje žanju se prije nego što potpuno procvjetaju. Smola se s pupoljaka, listova, grančica i sjemenki skida na taj način što se vrhovima stabljike šiba po gruboj tkanini (smola se zadržava na tkanini). Smola se zatim zgrušava i nastaju tamno smeđi grumeni. Zbog težine se do-daje šećer ili neka slična supstanca te se zatim proizvod pro-daje kao hašiš.

Najjači hašiš je onaj koji se proizvodi u Indiji. Tamo se ta-kođer smola skida s vrhova zrelih biljaka, miješa se s određe-nom supstancom te se prodaje. Charas se vrlo rijetko može naći u Sjedinjenim državama. On je tamniji od afričkog i azijskog hašiša, prodaje se u obliku "pogače" te je znatno sku-plji od bilo koje druge vrste hašiša.

Kao i kod marihuane, i u hašišu psihoaktivni sastojak predstavlja THC, tetrahidrokanabinol. THC je supstanca ko-ja izaziva euforiju i lakomislenost, kao i povećanje osjetljivo-sti (čulne). Marihuana, bilo da je mjerimo po težini ili po vo-lumenu, prosječno sadrži količinu od 1 do 3 posto psihoaktiv-ne supstance, THC-a. S druge strane, hašiš sadrži 10 do 15 posto THC-a. Prema tome je marihuana u usporedbi s haši-šom otprilike ono što je vino u usporedbi sa žestokim pićem. Obje ove vrste pića sadrže istu aktivnu supstancu, alkohol. Međutim, vino sadrži samo 12 posto alkohola, dok se oko 43 posto alkohola nalazi u pićima kao što su viski, burbon, votka i druga žestoka pića. Slično tome, trava sadrži samo 10 do 25 posto THC-a koji postoji u istoj količini hašiša. Dakle, hašiš uzrokuje snažniji i dugotrajniji učinak.

156

Budući da je jasno da i stanje napušenosti izazvano haši-šom i isto stanje izazvano marihuanom uzrokuje i oblikuje is-ta kemijska supstanca - THC, hašiš se, kao i marihuana, mo-že sigurno koristiti sve dok se konzumiraju (razumne) količi-ne. Isto tako, hašiš, kao i marihuana, ne stvara naviku. Može jedino izazvati vrstu psihičke ovisnosti, sličnu ovisnosti koja se stvara od trave. Hašiš također ne izaziva halucinacije i nije "prethodnik" upotrebi bilo kojeg narkotika.

Naravno, svi smo čuli priče o korisnicima hašiša koji su toliko napušeni da počnu halucinirati. Te priče nisu istinite. "Halucinogena svojstva" THC-a otprilike su kao i ona koja posjeduju obične cigarete. Međutim, hašiš se često "siječe" LSD-om ili nekom drugom halucinogenom drogom. Kad ta-kva droga izazove halucinacije onda se one pripisuju hašišu.

Ukratko, hašiš nije ništa drugo nego najpotentniji dio sta-bljike indijske konoplje koji izaziva iste učinke kao i mari-huana, iako u snažnijem i koncentriranijem obliku.

VRSTE HAŠIŠA Kakve se vrste hašiša proizvode i proda-ju?

Kao što smo prije istaknuli, čisti hašiš je jednostavno smo-la biljke konoplje koja sadrži najveći mogući postotak THC-a. Taje smola osnovni sastojak svih različitih vrsta hašiša ko-je se mogu kupiti u Sjedinjenim državama. Komercijalni se hašiš pojavljuje u različitim oblicima: kao tekućina, pogača ili u blokovima, kao i u obliku praška. Međutim, nisu sve te vrste hašiša dostupne. Ipak ćemo razmotriti svaku od tih vrsta posebno, kao i njezinu dostupnost, način upotrebe i potenciju.

Hašiš u tekućem stanju naziva se haš-ulje te se može kupi-ti u Americi za 20 do 50 dolara po bočici, ovisno o potenciji i količini. Haš-ulje se može dobiti od bilo koje vrste cannabi-sa. Nakon što se smola skine s biljke i sakupi, ona se miješa s tekućom osnovom, a to je ponekad voda, a ponekad glukoza

157

u obliku sirupa. Mješavina se zatim odlaže u hermetički za-tvorene kontejnere. Budući daje haš-ulje tekućina, neće mo-ći gorjeti. Stoga se samo haš-ulje ne može konzumirati puše-njem, a najprikladnija metoda upotrebe razmotrit će se u slje-dećem odjeljku. Potencija ulja je strogo određena postotkom THC-a u ulju. Kao i u slučaju marihuane, haš-ulje je dostup-no u svim kladama kvalitete, međutim, potencija se ne može odrediti ni pogledom ni mirisanjem, nego se mora probati.

"Pogača" je sljedeća vrsta hašiša. U tu kategoriju spada is-ključivo charas koji se proizvodi u Indiji jer jedino konoplja koja uspijeva u toj zemlji daje smolu koja se pomiješana sa šećerom ili nekom drugom vrstom glukoze u čvrstom stanju može drobiti prstima. Razlog tome je vrsta biljke konoplje iz koje se ta smola dobiva. Osim toga što se za proizvodnju cha-rasa upotrebljavaju samo potentnije ženske stabljike, u Indiji se uzgaja samo jedna vrsta konoplje, a to je Cannabis sativa, predak svih biljaka koje stvaraju THC. U drugim dijelovima svijeta razvile su se još dvije vrste: Cannabis indica u Africi i pojedinim dijelovima Azije i Cannabis americana u Južnoj i Latinskoj Americi, Meksiku i Sjedinjenim državama. Ni-jedna od tih sorti ne daje pravi charas, smolu s najvišim po-stotkom THC-a.

S biljaka izdvojen i sakupljen charas miješa se s vrlo ma-lom količinom drugih sastojaka. Smola se veže za dodatnu tvar te se suši na propuhu sve dok ne postane tamnosmeđa ili crna masa. Međutim, ne dolazi do kemijske reakcije između smole i dodane supstance. Zbog toga hašiš-pogače nisu do-stupne u Americi. Previše su nepostojane da bi se izvozile ili švercale. Na žalost, to je najbolje vrsta hašiša te daleko naj-potentnija. Zar još vjerujete da su John Lennon i ostali išli u Indiju da bi upoznali istočnjačku religiju i kulturu? Za one koji stvarno vole hašiš, Indija je raj.

158

Najrasprostranjenija vrsta hašiša je ona koja se prodaje u obliku sivkastih, smeđih ili crnih ploča ili grumena. Ona pr-venstveno stiže iz Libanona, Nepala i sjeverne Afrike. Takvi blokovi hašiša prave se na vrlo sličan način kao i charas, ali sc dodaje više šećera te se smjesa pažljivo miješa na umjere-noj toplini dok se svi sastojci kemijski ne povežu. Zatim se mješavina suši na višoj temperaturi dok se ne formiraju čvrsti blokovi koji se kasnije razrežu na manje, praktičnije komade od unce, funte ili kilograma te se izvoze širom svijeta.

Većina je ljudi čula za opće pravilo za određivanje kvalite-te ili potencije hašiša koje glasi: što je hašiš tamniji, to je i bolji. Ta tvrdnja također nije istinita, iako je vjerojatno da je hašiš tamnije boje sklon imati veći postotak THC-a. Među-tim, proizvođači ili distributeri često dodaju različite sup-stance (na primjer jod) da oboje proizvod. Kao i kod marihu-ane, jedini način određivanja postotka THC-a, to jest poten-cije, jest probati hašiš. Ponekad i hašiš svjetlije boje može bi-ti vrlo potentan.

Posljednja vrsta hašiša je bijeli prašak. Proizvodi se jedino u sjevernoj Africi i nikad se ne izvozi. To je u biti obična čista smola osušena na suncu. Kako se ne može konzumirati meto-dom pušenja jer ne sadrži ugljik, taj se bjeličasti prašak kori-sti za pripremanje jestivih proizvoda s hašišom.

Najpoznatiji od tih prehrambenih proizvoda je tzv. "zeleni kolačić". Spominje ga i James Michener u svojoj noveli Skitnice o mladim ljudima koji putuju po Europi i sjevernoj Africi. "Zeleni kolačići" pripremaju se isključivo u Marrake-shu te se stanje napušenosti koje oni izazivaju ne može uspo-rediti ni s jednim drugim, osim s onim koje izaziva čisti cha-ras. Izraz "zeleni kolačići" u stvari je pogrešan naziv. Taj je kolačić u biti smećkaste boje, a okus i tekstura su mu slični medenjaku. Kolačić je okrugla oblika te u promjeru ima 4 do 6 cm. Uobičajenim se sastojcima (za kolače) prije pečenja

159

dodaje određena količina čistog haš-praha koji kolačiću daje "suhi" okus. Zahvaljujući potenciji čistog haš-praha krajnji je učinak vrlo snažan. Na žalost, taj se proizvod vrlo rijetko izvozi.

Ukratko, kod kupovine hašiša samo je za znalca bitno koje je vrste hašiš ili koliko je potentan. Pod pretpostavkom da je ono što kupujete pravi hašiš te da nije pomiješan s nekom ha-lucinogenom drogom, narkotikom ili otrovom (kao što je stri-hinin), za što se ne morate brinuti ako vas opskrbljuje pošten diler, hašiš će uvijek izazvat snažan, dugotrajan učinak koji će osjetiti i u kojem će uživati čak i korisnik početnik.

KONZUMIRANJE HAŠIŠA S HRANOM Nakon što ste odlučili kupiti određenu količinu hašiša, bez obzira da li je to haš-ulje ili komad hašiša, postoji nekoliko načina kako ga is-koristiti. Kao i marihuana, hašiš se može "pojesti", pušiti u luli ili u jointu. Svaka od tih metoda ima svoje prednosti i svoje loše strane.

Prvo ćemo razmotriti uzimanje hašiša s hranom. Ako ima-te haš-ulje, nekoliko kapi možete staviti u svaku vrstu hrane. Na žalost, hrana neće apsorbirati ulje, pa ćete ga stoga i osje-titi kad dođete do zalogaja na kojem ima ulja. Haš-ulje ima gorak i odvratan okus. Određenim je osobama mučno od nje-ga. Ako ste nepušač, ovo je jedini način da se "rasturite" po-moću haš-ulja.

Ako imate grumen hašiša, odlomite manji komad i usitnite ga teškim predmetom dok se ne pretvori u najfiniji mogući prah. Zatim taj prah pospite preko onog što pripremate, ali budite pažljivi kako biste ga posipali ravnomjerno. Hrana se zatim mora dobro skuhati i možete početi jesti. Hrana će ima-ti pomalo "suh" i gorak okus. Prema tome, preporučujemo vam da hašiš dodate u nešto slatko kao što su kolači ili u ne-što pikantno kao, na primjer, u umak za špagete.

160

Prednost unošenja hašiša s hranom trostruka je u uspored-bi s pušenjem:

Štedite pluća. Nema neugodnog mirisa (dima). Cjelokupna količina hašiša imat će koristan učinak. Kad se puši dobar hašiš, ovisno o tome koliko je oštar, on

može izazvati gadan kašalj. Upaljeni hašiš ima vrlo oštar i opor miris. Ako se nalazite na javnom mjestu ili ako jedno-stavno ne želite da se njegov miris zadrži u stanu, stuffje naj-bolje "pojesti". Na taj se način također iskorištava cjelokup-na količina hašiša i ništa ne propada. Stoga je ta metoda mno-go ekonomičnija.

Po našem mišljenju, konzumiranje hašiša na taj način ima i velike mane:

Hašiš je nešto manje "djelotvoran" kad se uzima s hranom. Mnogo sporije se dolazi u stanje napušenosti. Nije moguće kontrolirati učinak. Znanstveno je pokazano i dokazano da će jedna te ista ko-

ličina popušena hašiša imati mnogo snažniji učinak nego kad je se "pojede". Jednostavno je manje potentna ako se konzu-mira na taj način. To je zbog toga što psihoaktivne tvari poč-nu djelovati na svijest tek nakon što THC dođe u krvotok, a zatim putem krvi i u mozak. Kad se hašiš "jede", THC zajed-no s hranom u koju je stavljen apsorbiraju probavni organi. Velika količina THC-a nikad ne dospije u krvotok. Uz to je potrebno određeno vrijeme prije nego što osoba počne proba-vljati tu hranu obogaćenu hašišom, te stoga THC vrlo polako i postupno dolazi u krv. Zbog toga djelovanje nije koncentri-rano, ali zato učinak može trajati nešto duže. I na kraju, bez obzira na to koliko se onaj koji sprema hranu trudio biti paž-ljiv, neizbježno će pojedini dijelovi jela imati veću količinu hašiša od drugih. Prema tome, iako je svatko pojeo po dva ko-lačića s hašišom, neki će osjetiti mnogo snažnije djelovanje.

161

Možda vam je prethodna rasprava ukazala na to da mi vi-še cijenimo metodu pušenja. Prije nego što shvatite kako se hašiš puši, morate znati da on sadrži vrlo mali postotak uglji-ka za razliku od marihuane koja sadrži veliku količinu uglji-ka koji će oksidirati (gorjeti).

Stoga hašiš neće gorjeti u uobičajenom smislu, na način na koji gori duhan ili trava, te može biti kompliciran za pušenje.

Ako ste čuli priče o onima koji puše hašiš, ili ako ste i sami probali, saznali ste da tijekom pušenja dobrog hašiša šibicu ili upaljač svo vrijeme treba držati iznad lule. Ako konstant-no uvlačite zrak, hašiš počinje tinjati, a ako prestanete, lula se ugasi. Ne možete se napušiti jer se lula stalno gasi. Ovisno o svojoj gustoći i konzistentnosti, kao i količini smole koju sadrži, hašiš može vrlo teško sagorijevati. Zbog toga brojni pušači hašiša više vole joint nego lulu. Uz to, prethodna se rasprava odnosi i na hašiš i na marihuanu. Hašiš se može pu-šiti u svakoj luli u kojoj se može pušiti marihuana. Budući da je dim vrlo oštar, većina pušača hašiša više voli vodenu lulu koja će dim ohladiti i obogatiti kisikom. (Vidi 5. poglavlje za detaljne informacije o lulama). I haš-ulje i hašiš u čvrstom stanju mogu se pušiti u luli. Kad je u pitanju haš-ulje proce-dura je sljedeća:

Lulu do pola napuniti duhanom ili marihuanom. Usuti nekoliko kapi haš-ulja na duhan ili marihuanu. Držati šibicu nad lulom sve dok se duhan ili trava temelji-

to ne zapale. THC će u haš-ulju sagorjeti s duhanom ili travom, a lula

će se rijetko ugasiti kao što je to slučaj s čistim hašišom. Lulu treba pušiti kao da j e običan joint s marihuanom. Naravno, ako se za osnovu koristi marihuana, treba usuti manje ulja da se kontrolira količina THC-a koji se unosi.

Ako posjedujete grumen hašiša i želite ga popušiti u luli, treba postupiti na sljedeći način:

162

Odlomiti komad hašiša koji je velik kao polovina zdjelice (lule).

Taj komad zatim usitniti kako bi se izbjeglo neravnomjer-no sagorijevanje.

Usitnjeni hašiš staviti u lulu, ali tako da bude rahli kako bi do dna zdjelice moglo stići dovoljno kisika (na dno treba sta-viti mrežicu).

Upaljenu šibicu ili upaljač treba držati iznad zdjelice. Povući dim duboko i bez prekida - ne kao običnu cigaretu,

nego duboko udahnuti. Ako dvije ili više osoba puše iz iste lule, preporučamo da

jedna osoba drži šibicu iznad zdjelice dok druga puši, budući da i mala pauza bez uvlačenja može učiniti da tinjajući hašiš sagori. Naravno, kad na dnu zdjelice ostane samo pepeo, to je znak d a j e popušen sav hašiš.

Ne namjeravamo preuveličati slučaj hašiša koji neće gor-jeti. Povremeno se može naići na hašiš koji nakon što se jed-nom upali gori kao tamjan: ustaljeno i ravnomjerno, čak i ako sc ne vuče dim iz lule ili jointa. Pušači-veterani najčešće puše hašiš u jointu, uglavnom zbog problema s gašenjem u luli. Ia-ko je osnovna procedura motanja jointa ista, tj. ona koja je objašnjena u 4. poglavlju, s obzirom na drukčije sastojke jo-inta postoje i neke razlike koje ovise o vrsti hašiša koja se upotrebljava.

Za pušenje haš-ulja u jointu postoje dvije metode. Pojedi-ne osobe, pogotovo pušači cigareta, imaju običaj haš-uljem izvana navlažiti cigaret-papir te popušiti cigaretu na uobiča-jeni način. Radi postizanja mnogo boljeg učinka, neki koris-nici smotaju regularan joint marihuane, a onda dodaju ulje di-rektno u travu ili uljem navlaže unutrašnje strane papira za motanje.

Pod pretpostavkom da se za obje metode koristi haš-ulje iste kvalitete, ova potonja će dati mnogo bolje rezultate za-

163

hvaljujući većoj količini THC-a. Ako želite smotati joint s hašišom u čvrstom stanju, za osnovu ćete upotrijebiti duhan ili travu jer sam hašiš neće dobro sagorijevati. Faze "filanja" jointa s hašišom su sljedeće:

Odlomiti mali komad hašiša. Usitniti taj komad dok se ne pretvori u fini prah. Pomiješati prah s količinom trave ili duhana koja je do-

voljna da se ispuni joint. Smotati joint na uobičajen način. Kao i u slučaju haš-ulja, kombinacija marihuane i hašiša

je mnogo jača nego kad se joint smota s duhanom. Koju ćete kombinaciju odabrati, ovisi o tome koliko se želite napušiti. Kad se joint smota s mješavinom trave i hašiša, to se naziva wacky weed. Takva mješavina izaziva moćan učinak, pogo-tovo ako su sastojci visoke kvalitete. Zato nemojte pokušava-ti odjednom popušiti previše ove mješavine.

Vjerojatno ste zapazili da smo izostavili spomenuti joint smotan s čistim hašišom. Takav se joint može napraviti, pa i popušiti, no zbog nedostatka ugljika u hašišu, bit će velikih problema kod pušenja. Takav joint ima vrlo slab cug, a skoro je nemoguće održati žar. Prema tome, naš je savjet da ako že-lite pušiti hašiš u jointu, pomiješajte ga s travom ili duhanom.

164

9. MARIHUANA I SEKS

"Predstavnički dom Kongresa Sjedinjenih država je gla-sao da se ukinu fondovi za kontroverznu studiju o odnosu sek-sa i marihuane na sveučilištu South Illinois. Predstavnički je dom s 352 glasa odobrio zakon o dodatnom budžetu za fis-kalnu godinu 1976. koji je predviđao odredbu da se uskrati podrška projektu koji se financirao preko Ministarstva za ob-razovanje, zdravstvo i socijalnu zaštitu.

Sveučilište South Illinois dobilo je 121.000 dolara za pro-učavanje seksualnih reakcija muškaraca (pod djelovanjem marihuane) na erotske filmove kako bi se otkrilo da li mari-huana pojačava ili ublažava seksualne reakcije. Više od 65.000 dolara (od 121.000) već je dobio voditelj projekta dr. Harrisu Rubinu, a ono što nije utrošeno mora se vratiti Vla-di."

High Times, kolovoz 1976.g.

Vezu između marihuane i ljudskog seksualnog reagiranja proučavali su znanstvenici i laici još otkad se trava prvi put počela pušiti radi zadovoljstva 3.000 godina prije Krista. Po-tencija trave, moć utjecanja na svijest i mijenjanje realnosti leži u njezinoj smoli, THC-u ili tetrahidrokanabinolu. U od-nosu na prosječan joint (s travom), postotak te smole je osam puta veći kod hašiša, a dvanaest puta veći u haš-ulju, najja-Cem od svih derivata cannabisa.

Većina znanstvenika modernog doba odbacila je afrodizi-lake, no određeni broj stručnjaka danas nije tako kategoričan. Kamenice, jensen i mljevena peraja morskog psa sigurno ne-

165

će vratiti muškost ili probuditi uspavani libido, no oni potiču dobro zdravlje, što je sigurno najvažniji pojedinačni čimbe-nik seksualne vitalnosti. Svi afrodizijaci, bez obzira koliko su tajnoviti, dijele se u dvije kategorije:

psihofiziološki - vizualni (pornografski film, na primjer), taktilni i oni koji djeluju na osjetilo mirisa, okusa i sluha, i

interni - hrana, alkoholna pića, droge ili ljubavni napici. Marihuana, naravno, spada u ovu grupu.

Brojni uživatelji tvrde da marihuana daje ljubavnom isku-stvu novu dimenziju. Oni oduševljeno govore o tome kako trava pobuđuje mnogo intenzivnije osjećaje, prolongira sta-nje sanjivosti, izaziva jaču mušku erekciju i vrlo produžen in-tenzivan orgazam. Smatraju da marihuana intenzivira ove re-akcije tako što u isto vrijeme oslobađa inhibicije i pojačava osjetilne elemente vođenja ljubavi.

Znanstveno priznati afrodizijaci, kao što su Damiana, Pro-pionate i Yohimbin, su supstance koje zaista uzrokuju pove-ćanje genitalnih organa; erekciju kod muškaraca i nabreknu-tost vagine kod žena. Vrlo je teško doći do tih supstanci; na primjer, Yohimbinje kristalni alkaloid koji se dobiva iz kore yohimbo drveta koje raste samo u centralnoj Africi. Čak i ako ga uspijete nabaviti, laboratorijskim je testovima dokazano da doza ove supstance, koja može izazvati direktnu seksual-nu stimulaciju, ima i toksično djelovanje. Cantharides (špa-njolska mušica), inače ilegalna supstanca, je iritant koji u ge-nitalnom predjelu stvara nesnošljiv svrab koji se može otklo-niti samo seksualnim kontaktom.

U časopisu Evergreen Review, sociolog Erich Goode tvrdi da "u najužem smislu marihuana nije seksualni stimulant -tj. da se u laboratorijskim ispitivanjima nije pokazala kao ta-kva". Međutim, on zaključuje da "kad su muškarac i žena za-jedno i puše travu, što bi im drugo moglo biti na pameti?" Društvene okolnosti u kojima se marihuana puši mogu djelo-vati kao afrodizijak.

166

Sudionici u istraživanju koje je dr. Good proveo 1969. go-dine ispitivani su "da li marihuana stimulira seksualnu zain-teresiranost". 38 posto ispitanika je odgovorilo da ne stimu-lira, 5 postoje odgovorilo da trava ima čak negativan učinak, a 13 postoje odgovorilo da možda stimulira ovisno o raspo-loženju. Međutim, većina od 44 posto ispitanika je odgovori-la da trava definitivno navodi misli na seks. Značajno je to da su polovinu te zadnje grupe činile žene. Sljedeće je pitanje bilo: "Da lije pod utjecajem marihuane uživanje u seksu ve-će?" 68 posto ispitanika je odgovorilo potvrdno - naročito za vrijeme orgazma (62 posto onih koji su dali pozitivan odgo-vor bile su žene). Podijelivši svoje ispitanike na stalne i po-vremene uživatelje, Good ističe da 77 posto stalnih uživatelja smatra da se uživanje povećava, 30 posto povremenih uživa-telja smatra da trava stimulira njihov seksualni interes, a 49 posto smatra da povećava uživanje.

Svodeći postotak žena koje su potvrdno odgovorile na oba pitanja, Good je zaključio daje "ženama potreban izgovor da opravdaju svoju želju i da mogu razmišljati o uzbuđivanju". On dalje kaže: "Muškarci su manje usredotočeni na predi-gru", pa stoga imaju problem s prijevremenom ejakulacijom kad su u napušenom stanju. "Žene su više preokupirane uver-tirom, dok je ona kod muškaraca često samo sredstvo".

"Ona vas vodi u ekstatičko, spiritualno, lebdeće stanje. Seks je potpuno iskustvo kad ste na marihuani", tvrdi 24-go-dišnja domaćica iz Philadelphije.

"Iskustvo vođenja ljubavi u napušenom stanju ne pripada ovom svijetu. To je poput plesanja po svilenim oblačićima", kaže 28-godišnja pravnica iz New Yorka.

Pisac Norman Mailer kaže: "Marihuana je moje omiljeno zadovoljstvo, istinsko zadovoljstvo. Dopire do onih dijelova tijela do kojih ništa drugo ne može dosegnuti; oslobađa me napetosti koju još jedino seks može ublažiti - a i seks je si-

167

gurno bolji uz travu. Možete naučiti bolje iskoristiti svoje ti-jelo. Isti pokret koji radite svakodnevno, dobit će novo zna-čenje. Kad se pronađe lijek koji će izazvati veću osjetljivost od marihuane, to će biti moj lijek. I trudit ću se poštovati nje-gove poroke, otrove i cijenu koju zahtijeva na isti način na koji to radim s travom."

Godine 1968. u San Franciscu je osnovan Nacionalni fo-rum za seks i drogu. Osnovan je kao obrazovna organizacija i kao podružnica Glide memorijalne metodističke crkve. Sa svojim impresivnim timom liječnika i različitih profesionala-ca, Forum je organizirao tečajeve namijenjene prije svega na-stavnicima, socijalnim radnicima, svećenicima i pripadnici-ma sličnih društvenih profesija.

Jedan član tima koji je u više navrata upitan o vezi trava - ljubav, tvrdi: "U biti, afrodizijaci ne postoje. Vjerojatno ne-ka u kemiji nepoznata sila sama po sebi automatski budi sek-sualnost. Međutim, marihuana je sredstvo kojim možete upra-vljati i kontrolirati ga u pravcu 'seksa'. I nakon što je naučite koristiti, to je onda vjerojatno najbolja od svih droga u smislu afrodizijaka."

Raspravljajući o dva čimbenika koja se smatraju osnovom tzv. afrodizijačke reakcije, a to su psihološka i osjetilna djelo-vanja, on dalje navodi: "Prvo, marihuana pomaže ljudima da se oslobode osjećaja krivice, kao i različitih ograničenja koja su u prošlosti stekli. Daje im slobodu da se međusobno odno-se u smislu 'ovdje i sada', umjesto sa suzdržanošću na koju su se naučili tijekom sazrijevanja."

"Marihuana pojačava fenomene vezane uz vođenje ljuba-vi, kao što su taktilne senzacije, tako da dodirivanje i milova-nje partnera postaje beskrajno zadovoljstvo. Trenuci predigre su produženi ili se barem tako čini. Nema žurbe da se doživi orgazam. I napokon, marihuana potiče asocijativni aparat u mozgu koji doprinosi maštovitosti, a mašta je vrlo važna kad je u pitanju dobar seks."

168

Zanimljiva činjenica u vezi s gore spomenutim članom ti-ma jest ta da on nije profesionalni psiholog ili znanstvenik, nego zaređeni svećenik metodističke crkve, ali se bavi i prou-čavanjem utjecaja psihodeličnih droga na modernu kulturu i religiju. Velečasni Lair Sutton kaže: "Bojim se d a j e crkva protiv mojih uvjerenja, ali ja imam ovdje u Forumu posao i ako me ljudi pitaju da lije marihuana afrodizijak, ja im odgo-varam. Čini mi se da većina naših seksualnih trzavica potiče od puritanizma, od prevelike uštogljenosti. Za neke ljude ma-i iliuana može predstavljati prvi korak prema 'buđenju'."

S velečasnim se slaže dr. Joel Fort, suosnivač Foruma i au-tor djela Tragači za zadovoljstvom, koji je inače poznat kao autoritet na području upotrebe i zloupotrebe droga. On tvrdi: "Ne postoji droga za koju se može reći da 'navodi' na bludne misli ili potiče seksualni nagon ondje gdje taj nagon ne po-stoji i u nonnalnim uvjetima. I alkohol i španjolska mušica

pogotovo španjolska mušica - sve je to veliki mit. Ako sma-traju daje marihuana afrodizijak, to je zbog toga što kad dvo-je ljudi imaju duboku unutrašnju vezu ili kad se jednostavno međusobno simpatiziraju i žele jedno drugo, trava može sa-mo još pojačati tu potpunu vezu."

"Marihuana to čini na više načina. Prvo čini da se čovjek osjeća mnogo opuštenije smanjujući inhibicije, nervozu i os-jećaj krivice. Zatim, promjenama i utjecajem na taktilne sen-zacije. Uz to može promijeniti osjećaj o vremenu tako da se čini da zajednički trenuci traju mnogo duže. Također, faza ljubavne predigre može izgledati duža i mnogo ugodnija. Kad dođe do samog seksa, ova droga tu utječe samo utoliko što intenzivira neki već postojeći čimbenik života te osobe."

Teorija dr. Forta samo je jedna od mogućnosti. On vjeruje da je placebo reakcija osnova navodnog "afrodizijačkog učinka".

169

"Ako ljudi vjeruju da će marihuana izazvati određenu re-akciju, ako su čitali ili čuli da će proizvesti određen učinak, onda će određen postotak njih (što je dokazano i u drugim studijama) reagirati tako čak i ako im se da potpuno nedjelo-tvorna supstanca. To je posljedica vjerovanja da će do reak-cije doći, a ne supstance same po sebi."

Izgleda da se sociolog Good slaže s ovom teorijom kad ka-že da "kulturne norme" pušenja marihuane pojačavanju nje-zino djelovanje. On smatra da naše društveno određenje utje-če na djelovanje. "Marihuana je afrodizijak, ne zbog svojih svojstava, nego zbog toga što se za travu stvarno napalite. Sve asocijacije izgrađene oko trave u našoj kulturi pomažu da se doživi povećanje seksualnog nagona."

Kao što je slučaj s većinom droga u našem društvu, i mari-huana je nepredvidljivo sredstvo. Čini se da njezina moć po-ticanja seksualnog nagona uvelike ovisi o osobnosti pojedin-ca, sredini i okolnostima u kojima se upotrebljava, kao i o re-agiranju te osobe na farmakološka svojstva supstance. Budu-ći da svatko od nas posjeduje različito fizičko-kemijsko us-trojstvo i različit skup seksualnih reakcija, nijedan znanstve-nik ne može točno predvidjeti da li će nas trava "podići" ili će nas "spustiti". Čini se da su također stupanj sugestivnosti, li-bido, ambijent i uzbuđenost od vrlo velikog utjecaja. Marihu-ana sama po sebi ne zadovoljava definiciju iz rječnika: "...hrana ili droga koja izaziva ili povećava seksualnu želju." Ona neće, kao nekom magijom, potaknuti nekoga ako on nije podložan drugim oblicima stimulacije. Podvrgnute tradicio-nalnoj metodi proučavanja u laboratoriju, većina seksualno aktivnih osoba dostiže ugodno stanje napušenosti, a zatim mirno pada u san.

Brojni su psihijatri, uzevši u obzir rezultate laboratorijskih testova izvedenih na životinjama, zaključili da se marihuana može ponašati i kao seksualni inhibitor. Kad se štakorima

170

ubrizga određena doza THC-a, oni gube pokretljivost, a tako-đer i seksualni poriv. Neki su liječnici zaključili da i kod ljudi postoji sličan utjecaj na seksualni odnos. Međutim, dr. Good to stajalište ne smatra vjerodostojnim. On tvrdi: "Farmakolo-zi proučavaju samo u okviru laboratorija; oni kažu da je ma-rihuana anti-afrodizijak jer ona smanjuje seksualni nagon kod štakora. Vrlo je rizično primjenjivati na ljude znanja ste-čena ispitivanjem štakora."

Doktor James West, psihijatar sa sveučilišta UCLA, slaže se s dr. Goodom i tvrdi: "Vrlo je teško proučavati afrodizijake u laboratoriju. Za mjerenje trajanja erekcije i stupnja stimula-cije potrebno je da osoba bude stvarno uzbuđena. Prema to-me, ako hoćemo znanstvenu potvrdu, treba se osloniti na ži-vot, a ne na laboratorij."

U stvarnosti, prema dr. Westu, trava je sklona poticati že-lju na svim razinama. On zatim nastavlja: "Mnogo je puta objavljeno da marihuana nije afrodizijak. No, mislim d a j e točno uopćavanje prema kojem marihuana potiče različite 'apetite', sve apetite, uključujući i seksualni. Stoga je onome tko je pod utjecajem marihuane potrebna manja psihosocijal-na stimulacija da dođe u odgovarajuće raspoloženje, nego onome tko je potpuno trijezan."

Pojedini su ispitani parovi izjavili da im je iskustvo s mari-huanom predstavljalo frustraciju. Trava bi koristila uživa-telju sve dok nije došao do seksualnog vrhunca, no onda bi njegove spolne organe učinila tako neosjetljivima da je vrlo teško postizao orgazam ili ga uopće nije mogao postići.

Jedna od pacijentica dr. Gooda, četrdesetogodišnja tajnica, ispričala je sociologu kako su ona i njezin četrdesetpetogodi-šnji prijatelj odlučili pušiti marihuanu budući da su čuli broj-ne priče o marihuani i seksu. "Ona mi je nastavila objašnja-vati u detalje što se događalo", priča dr. Good. "Rekla je kako je njezin prijatelj imao neobično snažnu erekciju te daje i ona

171

bila vrlo stimulirana i 'spremna'. Počeli su voditi ljubav, no, rekla je: "To nije bilo ništa." Pokušavali su sat vremena, ali su oboje osjećali neosjetljivost u genitalnom predjelu. Zapra-vo, apsolutno ništa nisu osjećali. "Bilo je dosadno", rekla je, iako inače u normalnim okolnostima oboje uživaju u seksu."

Mnogi koji se ne slažu daje marihuana potencijalni seksu-alni napitak tvrde da ona umanjuje razinu seksualnog hormo-na kod muškaraca. Činjenice pokazuju da su proučavanja ko-ja je 1974. godine proveo par Lohnson-Masters & Kolodny ukazala na to da su testirani imali smanjenu razinu testostero-na. Citirajući rezultate tog proučavanja, novinari su povikali da se slavna "trava" konačno pokazala kao nesigurna, pa su neki predstavnici u Kongresu izjavljivali da će ona kod mu-škaraca uzrokovati neplodnost.

Sljedeća studija. Dr. Roberta Meyera sa Sveučilišta Ma-ssachussets nije dobila takav publicitet u tisku. Koristeći identične metode ispitivanja, on nije bio u stanju otkriti bilo kakav značajan manjak testosterona. Ovo pitanje ostaje otvo-reno, međutim, treba imati na umu daje čak i po rezultatima ispitivanja koje su izvršili Masters & Kolodny manjak hor-mona još uvijek u okviru "normalnih granica". Također, važ-no je naglasiti da iako je testosteron primarni seksualni hor-mon kod muškaraca, svaki muškarac ima različitu razinu tog hormona te se ona mijenja od razdoblja do razdoblja. Ispiti-vanje nije navelo niti jedan slučaj poremećaja.

Jedno drugo kontroverzno ispitivanje datira iz 1963. godi-ne, a proveo ga j e dr. Jay Harmon iz bolnice New England Deaconess Hospital. Po njemu marihuana može izazvati neo-bičan rast grudi kod mladih muškaraca. Dr. Harmon smatra da tetrahidrokanabinol (THC) snažno utječe i na razinu hor-mona kod žena, pa zaključuje da česta upotreba marihuane može uzrokovati povećanje grudi. Ipak, kasnije provedene studije ne uspostavljaju takvu uzročno-posljedičnu vezu; us-

172

prkos tome, brojne su žene navodno počele učestalo pušiti travu, uzalud pokušavajući razviti svoje grudi.

Budući da marihuana ima stimulativno djelovanje na mo-zak, ona na određeni način podiže moć zapažanja ovisno o tome na koji dio mozga utječe. U prvom redu, trava stimulira viša misaona središta, a manje utječe na dublje emocionalne oblasti. Kako viša središta imaju snažan utjecaj na maštu, vi-zije i govor, čovjek je sklon postati svjesniji stimulansa izvan tijela te je sklon u većoj mjeri razmišljati o njima. Iako će uživatelj možda potpuno mirno sjediti, on će o nečemu de-taljno razmišljati. Općenito govoreći, osoba postaje zaintere-sirana za neke "unutrašnje" vrijednosti, a manje se usredoto-čuje na emocionalni utjecaj pojedinih stvari. Ona je prije oduševljena nego ganuta, a pojedini fragmenti misli, kao i fragmenti iz iskustva, dobivaju veći značaj, iako je manja ko-hezivna povezanost u čovjekovom normalnom načinu opaža-nja i osjećanja. To koncentrirano preispitivanje onoga što je "ovdje i sada" može često otkriti detalje koje je čovjek u dru-gim prilikama sklon ignorirati. Veća usredotočenost na sada-šnji trenutak jest uzrok učinka "produženja vremena" koji je poznat većini uživatelj a marihuane. ("Zezaš se, zar je sve tra-jalo samo deset minuta?")

I kad je seks u pitanju, pojedinac je više okrenut detaljima. Dodir, miris, okus i opći izgled stvari je pojačan, a doživljaj se prolongira. Kako se senzualnost povećava, intimni odnos "uzimanja i davanja" postaje manje bitan. Seks postaje ero-tičniji te se u tim trenucima više ne radi toliko ljubavi i neče-mu što se dijeli.

Mnogi koji puše travu slažu se da pod utjecajem marihua-ne svoju seksualnost ne samo da osjećaju intenzivnije i da ona duže traje, nego da ju je na početku mnogo lakše pobudi-ti. Jedna domaćica iz Chicaga tvrdi: "Marihuana uskomeša moje sokove već nekoliko trenutaka nakon pušenja."

173

Dvadesetosmogodišnja poslovna žena iz New Yorka tvrdi: "Uvjerena sam da je marihuana afrodizijak jer kad smo se moj zaručnik i ja prvi put napušili najmanje smo mislili na seks. Bili smo vrlo nervozni. Ipak, nešto nas je prisiljavalo da se zagrlimo i kad smo to učinili osjetili smo nevjerojatno jaku privlačnost. Nismo ništa planirali, jednostavno se dogodilo."

Dvadesetdvogodišnja studentica sa Sveučilišta u Mexico Cityju kaže: "Znam da marihuana u stvari nije afrodizijak, ali za mene je, jer kad se napušim s dečkom senzacije mi prolaze skroz do genitalija. On može biti i u drugoj sobi, ali ću ga os-jetiti u vagini. To je skroz nezavisna pojava."

Televizijski izvjestitelj, tridesetosmogodišnjak zaposlen u New Yorku, sjeća se kako je jednom čekao svoju djevojku u stanu: "Očekivao sam da stigne svakog trenutka, a prethodno sam se napušio. U roku od deset minuta bio sam skroz u vatri razmišljajući o njezinom dolasku. Smiješno, sjedio sam tako s erekcijom. Trudio sam se misliti na nešto drugo, čitati novi-ne. Osjećaj je postupno slabio."

Što se tiče onih ljudi kojima možda nedostaju seksualni "apetiti", psihijatar dr. West kaže: "Ne znam da li čovjek koji je u danoj situaciji nesposoban djelovati može djelovati ako je pod utjecajem marihuane. To nikad nije znanstveno ispita-no. No, kad radite s ljudima čiji su seksualni nagoni oslabjeli, nalazite se u području nejasnog odnosa između fiziologije i psihologije. A kad ljudi misle da su potentniji, onda i jesu po-tentniji. Dvoje ljudi su jedno drugom privlačniji kad se svaki osjeća poželjnijim."

O učinku marihuane i otvorenom "seksualnom ponašanju" Nacionalna je komisija za marihuanu i zloupotrebu droga iz-nijela mješovite rezultate određenog broja zanimljivih studi-ja.

Kao što je na početku ovog poglavlja napomenuto, dru-štvo općenito, a osobito tvorci politike, najviše su zabrinuti

174

u kojoj mjeri i pod kojim uvjetima je marihuana u stanju po-većati vjerojatnost seksualno nenormalnog ili agresivnog po-našanja. Pokazalo se da marihuana povećava psiho-seksual-nu stimulaciju korisnika u znatnim razmjerima, kao i da služi za oslobađanje inhibicija i ograničenja. Pitanja koja su još uvijek nerazriješena odnose se na: (1) važnost seksualnog po-ticaja u ostvarivanju seksualne aktivnosti - naročito u devi-jantnim seksualnim radnjama; i (2) da li su inhibicije i ogra-ničenja, koja u normalnim okolnostima služe za zaštitu poje-dinca i društva od ekscesa i zloupotrebe, oslobođena djelova-njem marihuane do te mjere da više uopće nemaju utjecaj.

Dostupni rezultati istraživanja ukazuju da (1) iako su uži-vatelj i marihuane seksualno aktivniji i slobodniji od onih koji je ne upotrebljavaju, marihuana, općenito govoreći, ne sti-mulira njihovu seksualnu aktivnost, primjetno ne mijenja us-taljene vidove seksualnog ponašanja i ne služi kao katalizator seksualnog promiskuiteta; (2) uživatelj marihuane rijetko je seksualno agresivan; (3) osobe uhićene zbog prekršaja u vezi s marihuanom u globalu ne posjeduju kriminalni dosje zbog prethodno izvršenih seksualnih nasrtaja.

Prije zaključka istraživanja koje je dalo osnove za ovakve tvrdnje treba napomenuti da u vezi s tvrdnjom (1) postoji ne-koliko proturječnih stajališta. U jednoj od provedenih studija, na primjer, dva su philadelphijska liječnika proučavala učin-ke marihuane na adolescente i na mlade osobe. Utvrdili su da jc ova droga bila direktno odgovorna za seksualni promiskui-tet trinaest njihovih pacijentica. Po riječima tih liječnika:

"Ova je grupa izdvojena zbog neobičnog stupnja seksual-nog promiskuiteta koji se očitovao u vidu nekoliko seksual-nih odnosa tijekom jedne večeri s osobama oba spola. Kod sv ih se ovih osoba suočavamo s gubitkom seksualnih inhibi-cija već nakon kratkog razdoblja pušenja marihuane. Sedam jc pacijentica iz ove grupe ostalo u drugom stanju, a četiri je

175

zaraženo spolnim bolestima... Ni u jednom od ovih slučajeva nije postojao seksualni promiskuitet prije nego što je osoba počela koristiti marihuanu... Smatramo da ovi rezultati uka-zuju da marihuana djeluje na gubljenja kontrole super-ega i na mijenjanje ideala super-ega."

Tijekom 1970. godine jedan je drugi istraživač (dr. Good) podijelio redovnim studentima (bilo ih je 500-600) na veli-kom predavanju na sveučilištu upitnik o korištenju droga. Bi-la su postavljena četiri pitanja u vezi sa seksualnom aktivno-šću: (1) upuštanje u seksualni odnos prije braka, (2) ukupan broj različitih seksualnih partnera, (3) godina starosti pri pr-vom seksualnom odnosu i (4) prosječna učestalost odnosa u zadnjih šest mjeseci. Tri pitanja ticala su se uzimanja droga: (1) da li je ispitanik ikad pušio marihuanu, (2) koliko često ju je uzimao u zadnjih šest mjeseci i (3) ukupan broj različitih vrsta droga koje je ispitanik ikad probao. Ovaj je istraživač otkrio da j e "svaka seksualna aktivnost u značajnoj i snažnoj korelaciji s upotrebom droga." Konkretno uzevši, uživatelji marihuane bili su daleko više skloniji upuštanju u predbračne odnose od neuživatelja (72% - 34%); što je veća učestalost upotrebe marihuane, veći je i broj različitih droga koje je od-ređena osoba probala; što je osoba ranije stupila u seksualne odnose, imala je i veći broj seksualnih partnera.

Prema onome na što ovaj istraživač ukazuje, netko jc sklon zaključiti da marihuana i ostale droge uzrokuju prerani seks, učestale seksualne odnose i seks s većim brojem razli-čitih partnera - iako slična otkrića mogu ukazivati na obrnuti kauzalni odnos, tj. ne samo da su uživatelji marihuane i osta-lih droga skloniji ranije u životu stupiti u intimne odnose, ne-go su "također i prerano seksualno sazrele osobe sklone po-četi uzimati neku od droga, pa tako i marihuanu." Od svih is-pitanika koji su u intimne odnose prvi put stupili sa 16 godi-na, na primjer, 7% ih je odgovorilo da nikad nisu probali dro-

176

gu, a od ukupnog broja onih koji do tada nisu imali seksualne odnose, 47% ih je izjavilo da do tada nije probalo niti jednu nezakonitu drogu.

Profesor Good je zaključio da "uzimanje marihuane ili drugih nezakonitih droga uzrokuje 'seksualno ponašanje' u istoj mjeri u kojoj 'seksualno ponašanje' uzrokuje uzimanje droga". On smatra: "I seksualna sloboda i upotreba marihua-ne - kao i u određenoj mjeri eksperimentiranje s nekim dru-gim nezakonitim drogama - pokazatelji su vezanosti mladih ljudi za kulturu koja je tolerantna prema širokom spektru ne-tradicionalnih vrijednosti i aktivnosti... Sasvim jasno korište-nje marihuane proizlazi iz specifičnog stila života koji djelo-mično ovisi o specifičnim društveno-kulturnim čimbenici-ma, a slobodno seksualno ponašanje (označeno kao promis-kuitetno od strane onih koji ga ne odobravaju) je dio takvog stila života."

Rezultati slični onima koje je dobio dr. Good su i oni dobi-veni ispitivanjem 1400 redovnih studenata na Sveučilištu UCLA 1971. godine. Podaci pokazuju da su uživatelji mari-huane ranije stupili u intimne odnose od neuživatelja - 50% uživatelja nasuprot 30% neuživatelja je prve odnose imalo prije osamnaeste godine. Zatim, uživatelji su imali više sek-sualnih iskustava, veći broj seksualnih partnera (dvostruko više od onih koji upotrebljavaju travu imalo je 5 ili više part-nera) i slobodniji odnos prema seksu od onih koji ne uživaju travu.

Jedno od postavljenih pitanja studentima bilo je: "Da li po vašem mišljenju ili iz vašeg iskustva uzimanje marihuane ti-ickom dužeg vremena rezultira seksualnim promiskuite-tom?" Više od polovice neuživatelja (54%) i skoro 3/4 uživa-telja (73%) je odgovorilo da ono rezultira rijetko ili da uopće ne rezultira, dok je 12% neuživatelja, 3% povremenih uživa-n j a i 2% kroničnih uživatelja bilo mišljenja da uzimanje

i uarihuane često vodi seksualnom promiskuitetu.

177

Iako uživatelji marihuane češće obolijevaju od spolnih bo-lesti nego oni koji travu ne koriste (7% nasuprot 2%), između te dvije kategorije ne postoji postotna razlika kad je u pitanju prosječna učestalost seksualnih odnosa, broj istovremenih seksualnih partnera, broj trudnoća, pobačaja i izvanbračne djece, kao i slučajeva homoseksualnosti.

Stajalište koje se više drži neke "sredine" po pitanju veze između seksualnog promiskuiteta i marihuane zauzeto je na-kon ispitivanja koje je putem pošte organizirala Komisija is-pitujući 781 suca, policajca-pripravnika i sudskog vještaka. S ciljem opisivanja profda stalnog uživatelja marihuane upi-tani su: "Imajući u vidu vaše profesionalno iskustvo, da li smatrate da su svi, većina, priličan broj ili samo nekolicina onih koji redovito uzimaju travu seksualno promiskuitetni?"

Tablice odgovora su pokazale daje u sve tri grupe prisutna velika nesigurnost i ambivalentnost. To se vidi iz toga što 23% ispitanika ili nije odgovorilo na pitanje ili je odgovorilo da ne zna. 3/5 onih koji su odgovorili nisu bili kategoričniji od tvrdnje da se samo "neki" mogu opisati kao seksualno promiskuitetni.

Komisija je pronašla nekoliko studija iz 1939. godine koje su potvrdile da je uživatelj marihuane rijetko kad seksualno agresivan te da rijetko posjeduje kriminalni dosje zbog poči-njenih seksualnih nasrtaja.

U usporedbi s alkoholom, marihuana ima neznatan ili čak nikakav učinak na čovjekovu koordinaciju mišića. U knjizi Psihološki aspekti intoksinacije marihuanom, Allen i Bow-man inzistiraju na tome da i marihuana i alkohol djeluju na moždanu koru te da ublažavaju uznemirenost i oslobađaju in-hibicije, s tim što se alkohol općenito definira kao depresiv zbog svog utjecaja na središnji živčani sustav. Ondje je u pi-tanju jedno od osnovnih načela psihičke pripreme za seks: umjesto da je stimulirana na aktivnost, osoba mora biti do-

178

voljno trijezna da je uopće prihvati. Prema toj premisi mari-huana i alkohol mogu se promatrati kao relaksanti za one koji nisu u stanju očitovati svoju prirodnu seksualnost prije nego što dospiju u stanje manje nervoze.

Dr. R. Doranje 1916. godine u Review Americana tvrdio daje to rasterećenje uzrok što se žene "u seksualnom odnosu ponašaju vrlo agresivno". Moderno stajalište daje prednost teoriji po kojoj trava predstavlja jedno od najučinkovitijih sredstava za "opuštanje" još od pronalaska kreditne kartice. Psihijatar iz New Yorka, Walter Bromberg, kaže da su njego-vi klijenti marihuanu opisali kao "značajan erotski stimu-lans". R. J. Bouquet je 1916. godine u Bulletin ofNarcotics naglasio da je zapazio da se u Egiptu i sjevernoj Africi vjeru-je da canijabis čuva, održava, pa čak i povećava seksualnu moć i da je to jedan od najvažnijih razloga zbog čega se trava (amo svakodnevno konzumira. Hector Franz u djelu Musk, llashish and Bloodkaže da je marihuana "svakako afrodizi-jak, čin 'oprostivog grijeha' se pojačava i produžava".

Da lije sve ovo gore spomenuto, kao što tvrdi znanstvenik I Branton u jednoj britanskoj publikaciji o farmakologiji, samo "djelomičan delirij"? Prema njegovom shvaćanju ovog pitanja, "marihuana samo izaziva stanje djelomičnog delirija n kojem istočnjaci vjerojatno imaju vizije seksualne prirode i zaista pokušavaju u 'seksualnom pravcu' uputiti mentalne poremećaje (!) koje uzrokuje kad se cannabis pomiješa s am-forom i kataridom". Po tom se pitanju stečena gledišta izgleda vrlo brzo vraćaju subjektivnom shvaćanju. Takozvani će "/.nanstvenik" iznijeti neku tvrdnju, a onda će navesti izvje-štaj s rezultatima ispitivanja u kojima redovni, povremeni i ii/ivatelji-početnici tvrde kako trava pojačava zadovoljstvo u seksu.

Kako bismo zaključili ovo ispitivanje odnosa između ma-rihuane i seksa, prvenstveno ćemo se složiti s Nacionalnom

179

komisijom za marihuanu i zloupotrebu droga koja je uzela u obzir brojne studije koje su se bavile ovim pitanjem. Mnogo-brojna medicinska i klinička proučavanja te eksperimentalna ispitivanja koja je Komisija ponovno pregledala pokazuju da postoji vjerovanje u stimulativna djelovanja marihuane, tj. da ona pojačava seksualnu moć te da prolongira seksualni od-nos. Dokumentirano je da takvo vjerovanje postoji već stolje-ćima. Međutim, teško je procijeniti postotak populacije koji je stvarno potaknut marihuanom. Važni rezultati istraživanja temeljeni su na divergentnim procedurama istraživanja, ra-zličitim kriterijima za ono što se naziva "uzbuđeno stanje" te na mjeri "uzbuđenosti" onih koji su takvo nešto iskusili. Ipak, potrebno je reći da marihuana izaziva povećano seksualno zanimanje i želju te i da stvarno "potiče" na seks velik broj muških i ženskih uživatelja. S druge strane, također je isprav-no tvrditi da marihuana ne povećava, odnosno, da u stvari može i smanjiti seksualnu želju ili stimuliranost određenog broja osoba.

Veza između ljubavi i marihuane uistinu je individualno određena. I kad stvarno djeluje kao ljubavni napitak i kad smanjuje seksualno uzbuđenje, to će ovisiti ne samo o kvali-teti i kvantiteti, nego i o izazvanim učincima na mozak, hor-mone, sklonosti, strahove, odnosno, svaki dio "nje" ili "nje-ga". "Stručnjaci se slažu", piše Alexander Trocchi u Knjizi trave, "da marihuana nema afrodizijačka svojstva, međutim, u velikom broju slučajeva oni nemaju pravo. Ako je netko seksualno uzbuđen i ako osjeća da bi bilo lijepo voditi ljubav, razumna upotreba ovog sredstva još će ga više stimulirati i nemjerljivo će povećati zadovoljstvo. Stoga je možda glavni učinak marihuane (što se seksa tiče) mnogo intenzivniji doži-vljaj - trava izaziva senzualniju vrstu koncentracije, detaljno opažanje najsitnijih pojedinosti, pa i mogućnost prihvaćanja egzotičnih položaja. A što može biti važnije u ljubavnom či-nu?"

180

10. POVIJEST ZAKONODAVTSVA O MARIHUANI ILI KAKO JE TRAVA

STEKLA LOŠU REPUTACIJU*

Ovo poglavlje prati razvoj zakonodavstva o marihuani u Sjedinjenim državama.

U prvom odjeljku, "Povijest pravnih propisa o marihua-ni", bit će riječi o počecima upotrebe cannabisa kao opojnog sredstva u ranim godinama dvadesetog stoljeća u Americi, kao i o kasnijim zakonima koje je donio američki Kongres i pojedine savezne države, a kojima se zabranjuje upotreba, di-stribucija, proizvodnja i prodaja trave.

Zakonske su se zabrane počele donositi negdje nakon 1914. godine i njihovo se donošenje nastavilo do kraja 1971. l'.odine. Razdoblje nakon 1971. godine obradit će se pri kraju ovog poglavlja.

Prvi zakoni iz kolonijalnog doba koji se odnose na alkohol opisani su na početku sljedećeg odjeljka, "Povijest zabranji-vanja alkohola". Opisat će se različiti sveamerički pokreti koji će se pojavljivati od tada pa u sljedeća dva stoljeća, a ko-|i će svoj vrhunac doživjeti uvođenjem Prohibicije od 1920. do 1933. godine.

Zatim će se ukratko nabrojati različiti aspekti državne kon-trole koji su se pojavili nakon ukidanja Zakona o prohibiciji, a lakođer ćemo razmotriti i sadašnji način državnog nadzora |)i«ii/.vodnje, distribucije i prodaje žestokih alkoholnih pića.

preuzeto od Nacionalne komisije za marihuanu i zloupotrebu droga, Vlada Sjedinjenih država, 1972.g.; op. a.

181

Treći odjeljak, "Povijest zakonskih odredbi o duhanu", počet će s 1613. godinom kad se u koloniji Virginiji prvi put počeo uzgajati duhan. Tu će biti riječi o raširenoj upotrebi du-hana, od poznih godina devetnaestog stoljeća do prve polovi-ce dvadesetog, a također će biti riječi i o sve većem pritisku različitih grupa koje upozoravaju na negativan učinak duha-na na zdravlje,

POVIJEST PRAVNIH PROPISA O MARIHUANI*

Marihuana ili indijska konoplja čiji je stručni naziv Ca-nnabis sativa dao Linnease 1753. godine, u Aziji i Africi već se stoljećima upotrebljava zbog svojih opojnih svojstava. U ranim godinama 17. stoljeća u sjevernoj se Americi uzgajala zbog vlakna. Ipak, na američkom se kontinentu cannabis nije koristio kao opojno sredstvo sve do prvih godina 20. stoljeća.

Do 1898. godine, cannabis je u Meksiku već bio u širokoj upotrebi. S obzirom da je uzgajanje bilo rasprostranjeno, a i biljka je rasla divlje, do ove droge koja se spremala za jelo, piće ili pušenje moglo se lako doći (pušenje je bilo najraspro-stranjenija metoda konzumiranja). Borci u redovima Pancha Ville bili su poznati po tome što su ovu drogu koristili potpu-no slobodno. Put kojim je običaj pušenja marihuane (radi za-dovoljstva) došao u Sjedinjene države ne vodi iz Europe (odakle je inače preneseno korištenje konoplje radi vlakna, ulja i u medicinske svrhe), nego iz Meksika i s Karipskih oto-ka.

U Sjedinjenim je državama u prvim desetljećima 20. sto-ljeća ova biljka i njezina upotreba u "opojne svrhe" odudarala od političkog i društvenog miljea na koji je ona na ovom tlu

* ovaj jc odjeljak izdvojen iz rukopisa Marihuana konsenzus: povijest zabranjt vanja marihuane u Americi, čiji suautori profesor Charles H. Whitebrcad II i Richard J. Bonnie s Pravnog fakulteta Sveučilišta u Virginiji; op. a.

182

naišla. Postupno se njena upotreba kao kazneno djelo svrstala u zakonike skoro svih država u kojima se ova droga koristila.

U poodmaklim tridesetim godinama pušenje marihuane još nije privuklo značajniju pažnju institucija koje oblikuju politiku i stavove javnog mnijenja jer su one bile potpuno za-okupljene problemima droga koje su imale mnogo veći utje-caj na društvo nego što je imala ograničena, lokalna upotreba ove nove droge.

Villain* teorija o zabranjivanju marihuane u Americi - po kojoj se zasluga za nelegalan status ove droge pripisuje Fede-ralnom uredu za narkotike i njegovom dugogodišnjem šefu Harryju Anslingeru - bila je popularna posebno prijašnjih godina.

Iako će federalna "birokracija za narkotike", s komesarom Anslingerom na čelu, sredinom tridesetih godina postati vo-deći protivnik marihuane, i prije tog vremena se na lokalnoj razini već uspostavila restriktivna politika prema ovoj drogi. Tijekom ove "lokalne" faze zabrinjavanja marihuane, koja je trajala od 1914. do 193 l.g., osim dvije države, sve su ostale koje su se nalazile zapadno od rijeke Mississippi zabranile upotrebu marihuane u nemedicinske svrhe.

Stvarna priča o politici prema marihuani u Sjedinjenim dr-žavama počinje kao serija izdvojenih lokalnih priča.

PROHIBICIJA U FEDERALNIM DRŽAVAMA: 1914-1930. Nakon 1910. godine bilo je dobro poznato da se u po-graničnim gradovima Teksasa i New Mexica upotrebljava marihuana. Prvi koji su primijetili da se ova droga koristi bili su policijski službenici grada E1 Paso te su oni 1914. godine hitno isposlovali sudsku zabranu posjedovanja i prodaje ove droge. Vlasti E1 Pasa i lokalni predstavnici federalne vlade vršili su pritisak da se donesu federalni i državni zakoni koji ic omogućiti borbu protiv "trave ubojice".

' lopov, nitkov, zločinac; op. prev.

183

Nakon jednog službenog zahtjeva državnog tajnika za po-ljoprivredu, državni tajnik za financije je donio odluku da se na temelju Zakona o hrani i drogama zabrani uvoz cannabisa nakon 1915. godine u sve svrhe osim medicinskih.

Zakonodavci države Teksas reagirali su sporo. Upotreba marihuane je i dalje bila lokalni problem pograničnih grado-va te nije privlačila veliku pažnju u drugim dijelovima te dr-žave. Kad je 1919. godine donesen Opći zakon o narkoticima kojim se zabranjuje promet nabrojanim narkoticima osim u medicinske svrhe, zakonodavno tijelo Teksasa je u taj zakon uključilo i marihuanu.

Godine 1923. zakon je pooštren time što je zabranjeno "posjedovanje droge s namjerom da se prodaje". Zakonoda-vac je odustao od zabranjivanja samog posjedovanja ili upo-trebe, a to je odražavalo stav da se ne treba miješati u priva-tan život građana.

Koliko je javnost bila zainteresirana za pitanje narkotika i marihuane dobro ilustrira značaj koji im se pridavao u novi-nama. U jedinom neposrednom spominjanju zakona koji se odnose na marihuanu, list Austin Texas Statesman, koji je ina-če opširno izvještavao o radu zakonodavnog tijela, pisao je:

"McMillanov nacrt zakona u Senatu mijenja zakon protiv narkotika utoliko što proglašava nezakonitim posjedovanje marihuane ili drugih droga radi prodaje. Marihuana je meksi-čka biljka i priča se da se prodaje na granici između Teksasa i Meksika."

Još više iznenađuje činjenica da list El Paso Times nije spomenuo McMillanov prijedlog zakona ni prije ni poslije njegovog usvajanja.

Iste je godine država New Mexico zabranila prodaju, uz-gajanje i uvoz cannabisa. Samo posjedovanje nije bilo izriči-to zabranjeno, ali se smatralo da su oni kod kojih je mari-huana pronađena drogu uvezli ilegalno. List Santa Fe New

184

Mexico, iz grada iz kojeg je i predlagatelj ovog zakona, sve-mu tome je poklonio malo pažnje bilježeći sljedeće:

"Predstavnik Santa Fea svakako je bio sretnije ruke sa svojim prijedlogom zakona za sprečavanje prodaje marihua-ne, Cannabis indice, indijske konoplje ili hašiša, kako se sve to naziva. Zakon je usvojen bez i jednog glasa protiv. Mari-huana je došla u središte interesa lokalne javnosti tijekom is-trage koju je provelo tijelo za kaznene prijestupe prošlog lje-ta, kad je jedan kažnjenik svjedočio daje cigaretu marihuane mogao kupiti u svako doba za jedan dolar. Ova droga izaziva opijenost bilo da se žvače ili da se puši. Na jugozapadu i u Meksiku obično se upotrebljava naziv marihuana."

Osim toga što je dolazila preko Meksika, marihuanu su preko New Orleansa švercali mornari s Kube i s drugih dije-lova Antila. Dr. Frank Gomila, komesar za javnu sigurnost u New Orleansu, započeo je svoju kampanju za donošenje sa-veznih zakona koja će kasnije uroditi plodom. On je primije-tio da je promet bio dobro organiziran i da su se količine mje-rile u tisućama kilograma godišnje:

"...Običaj je bio da se marihuana namijenjena za daljnju distribuciju čuva u skladištima ili magazinima. Trgovci na veliko prodavali su drogu trgovcima na malo koji su "korov" podvrgavali procesu poznatom kao "zaslađivanje". Suho liš-če i dijelovi stabljike potapani su u zašećerenu vodu te su su-šeni na mesarskom smeđem papiru."

Prema dr. Gomili i tisku, potražnja je u New Orleansu sre-dinom dvadesetih godina bila toliko velika da su se sitni pre-prodavači obogatili time što su podijeliti tržište. Jedan je imao ekskluzivno pravo prodaje crncima koji su istovarivali brodove s voćem, drugi je prodavao u nekom hotelu itd. Tre-ba napomenuti da se marihuana bez recepta također mogla nabaviti i u lokalnim ljekarnama sve do 1923. godine u Texa-su i do 1924. u Luisiani. Kasnije se marihuana morala kupo-

185

vati na ulici osim u slučaju da je uživatelj znao uspješno fal-sificirati recept.

Uživatelji marihuane u E1 Pasu i San Antoniju sjedne stra-ne i u New Orleansu u Galvestoneu s druge strane predsta-vljali su različite tipove ljudi. U pograničnim gradovima to su bili meksički radnici, prema nekima ravnodušni, prema drugima nestalni. Lokalne vlasti uglavnom nisu mogle privu-ći interes javnosti i političkih krugova iako nije bilo politič-kog protivljenja da se meksička trava zabrani zakonom. U lu-čkim je gradovima uživatelj marihuane bio tzv. dope fiend (uživatelj droge), najgori američki ološ. To su bili narkomani, podvodači, kockari i žene - prostitutke. U New Orleansu, gra-du u kojem su narkotici bili velik problem, marihuana je bila samo još jedna droga. 0 marihuani se uvijek pisalo na senza-cionalistički način.

Još prije nego što je probuđen interes javnosti, široku je upotrebu marihuane primijetio predsjednik uprave za zdrav-stvo države Luisiane, dr. Oscar Dowling. 21. kolovoza 1920. on je obavijestio guvernera daje marihuanu sve lakše nabavi-ti i da je ona "moćni narkotik koji izaziva ekstatično stanje, opijenost i halucinacije, a kao kasnije posljedice otupjelost i pospanost..."

U isto je vrijeme dr. Dovvling pisao prvom čovjeku ameri-čkog zdravstva, dr. Hughu Cummingsu, obavještavajući ga o sve većem prometu morfija, opijuma i marihuane i tražeći pomoć federalnih organa.

Zanimljivo je u vezi s ovim slučajem da je četiri mjeseci nakon njegova zahtjeva za pomoć iz Washingtona, dr. Row-ling došao u težak sukob s federalnom vladom zbog njezine naredbe da se zatvori klinika za morfiniste u New Orleansu - projekt za koji je dr. Dowling bio naročito vezan. On je na kraju izgubio spor i tako je jedan od najranijih pokušaja hva-tanja u koštac s ovisnošću o narkoticima (narkomanijom) od-ložen za pedeset godina.

186

Po pitanju marihuane vrlo se malo napravilo do trenutka kad se tisak počeo baviti njome. Ujesen 1926. godine list New Orleans Item je poslao grupu svojih izvjestitelja među pušače i prodavače marihuane.

U nizu članaka koji su objavljeni u tiražnijem listu Mor-ning Tribune (i Item i Tribune je posjedovala ista izdavačka kuća) iznijeti su podaci o ogromnim dobitima od prodaje ma-rihuane te su navedeni promjenjivi učinci koje ova droga ima na svoje "Ovisnike". Objavljeno je da marihuana:

"Otupljuje osjetila, raspaljuje maštu i ima hipnotički uči-nak na uživatelja te uzrokuje da se on lako podređuje volji drugih ljudi."

Ono što proizlazi iz ovih članaka svakako nije bila slika uživatelja trave na ulici i preprodavača u luci, nego prije slika rasturača koji obilazi sportske terene i parkove pokušavajući namamiti mladež. "Vjeruje se daje preko dvije stotine djece ispod četrnaest godina ovisno o upotrebi marihuane", izvje-štava list, "te da j e najmanje 44 škole svakako već 'zaraže-no' ."

Lokalni političari nisu gubili vrijeme. Policija New Orle-ansa odmah je provela raciju. Uhitili su 150 osoba zbog naru-šavanja zakona koji se dvije godine nije primjenjivao.

Dr. Dowling je uskoro uputio "upozorenje protiv ovog zla dječjim roditeljima, starateljima i učiteljima". Ženska se krš-ćanska trezvenjačka unija (The Women's Christian Temper-ance Union) pridružila kampanji usmjeravajući svoje napade na barove s bezalkoholnim pićima koji su tijekom prohibicije nicali širom New Orleansa:

"Ti barovi i ulični kiosci preuzeli su ulogu koju su nekad imali salooni, kao mjesto okupljanja. Ponekad se i ovdje mo-gu kupiti marihuana i žestoka alkoholna pića."

Međutim, mnogo je značajniji utjecaj imala reakcija lo-kalnih političara u New Orleansu i osnivanje jedne čvrsto po-

187

vezane grupe policijskih, zdravstvenih i socijalnih radnika New Orleansa koji su svoju kampanju prenijeli u Washing-ton, gdje su postigli konačan uspjeh.

Sredinom dvadesetih godina marihuana i običaj njezinog pušenja širili su se od Meksičkog zaljeva, pograničnih grado-va (preko kojih se uvozila) u dva pravca. Sjeverno i zapadno od granice trava se zajedno sa svojim etničkim identitetom (kao droga meksičke populacije), a sjeverno i istočno od New Orleansa, širila s epitetom narkotika i "zamke za omladinu".

Praktički su sve države zapadno od rijeke Mississippi u razdoblju od 1915.-1930. zakonom zabranile prodaju ili po-sredovanje marihuane: California (1915.), Iowa (1921.), Ne-vada (1293.), Washington (1923.), Arkansas (1923.), Ne-braska (1927.) i Wyoming (1929.).

Ured za useljenike je imao podatke o useljenju 590.765 Meksikanaca u ovom razdoblju. Dvije trećine njih je ostalo u Texasu, dok se ostatak naselio po državama na području Rocky Mountainsa, gdje su uglavnom radili kao poljopri-vredni radnici.

Bilo zbog čistih etničkih predrasuda ili jednostavno zbog nezainteresiranosti, procedura pred zakonodavnim tijelima država podsjećala je na postupak u Texasu 1923. godine. Jav-nost je poklanjala malu ili nikakvu pažnju i nije bilo rasprave. Namjerno se spominjalo meksičko podrijetlo ove droge, a ponekad i kriminalno ponašanje koje bi "neizbježno" uslije-dilo nakon što bi Meksikanci upotrijebili ovaj "korov-uboji-cu".

Zakonodavci države Colorado su 1927. godine zabranili posjedovanje, uzgajanje i prodaju marihuane, nakon što je prethodno došlo do vidljivog porasta upotrebe ove droge. Su-deći po kasnijim novinskim izvještajima, u to ju je vrijeme "skoro isključivo upotrebljavalo meksičko stanovništvo za-posleno na poljima repe".

188

Slično su postupili i zakonodavci države Montane 1929. godine kad su modificirali Opći zakon o narkoticima obu-hvativši njime i marihuanu, odnosno zabranivši njenu pro-daju, upotrebu i posjedovanje bez liječničkog recepta. U se-dam različitih dana, od 24. lipnja do 10. veljače, dana kad je nacrt zakona usvojen, list Montana Standard je jezgrovito opisivao etape kroz koje je usvajanje nacrta zakona prolazilo u zakonodavnim tijelima. Stav zakonodavaca je najbolje oka-rakteriziran u izdanju novina od 27. siječnja:

"Na sjednici na kojoj je nacrt zakona o marihuani došao na razmatranje bilo je zabavno u skupštinskom odboru za zdrav-stvo. Marihuana je meksički opijum, a uzgajaju je Indijanci radi prodaje. "Kad neki peon* s plantaža repe uzme nekoliko dimova ovog stuffa", objašnjava dr. Fred Fulsher iz područja Mineral, "on misli daje upravo izabran za predsjednika Mek-sika, pa kreće istrebljivati svoje političke protivnike. Saznao sam da tamo u gradiću But, kamo Meksikanci često odlaze preko zime, nakon samo nekoliko dimova marihuane oni za-mišljaju da gledaju borbe bikova ili organiziraju turnire za ljubav 'španjolske ruže'. Delegacije Silver Bowa i Yellow-stonea žale zbog tih međunacionalnih komplikacija. Svi su se smijali i preporučeno je da se prijedlog zakona usvoji".

Otprilike u isto vrijeme su se meksički radnici počeli poja-vljivati u državi Idaho te je gradonačelnik mjesta Boaz primi-jetio:

"Meksički su radnici na plantažama repe stvorili novi pro-blem - pušenje cigareta ili lula s marihuanom ili grifom**. Njezina upotreba isto toliko demoralizira kao i upotreba nar-kotika. Pušenje grifoa je vrlo rasprostranjeno na području uz-duž pruge Oregon Short Line, a Idaho nije donio zakon po-moću kojeg bi se uhvatio u koštac s upotrebom i širenjem ove opasne droge."

" španj. - radnik; op. prev. meksički naziv za marihuanu; op. prev.

189

Idaho je zakon usvojio 1927. godine. Teksaški su zakonodavci do 1931. godine zakonom zabra-

njivali posjedovanje marihuane. Dotad je prohibicija alkoho-la uklonila sve intelektualističke prepreke koje su stajale na putu proglašavanja posjedovanja marihuane kaznenim dje-lom. List San Antonio Light piše:

"Napokon su državni zakonodavni organi preuzeli određe-ne korake radi suzbijanja prometa opasnog narkotika koji uz-rokuje ludilo, a koji se lako priprema od marihuane koja je na ovim prostorima udomaćena biljka. Ovaj je list zahtijevao usvajanje prohibicionističkih zakona i izražava zadovoljstvo što su odgovorni ljudi Austina reagirali, makar i sa zakašnje-njem, u suzbijanju prometa ove droge koja ovisnike (čitaj: Meksikance) često čini opasnim manijacima s ubilačkim in-stinktom."

Zabrana droge na istoku zemlje nije bila uvjetovana sa-mom pojavom njezine upotrebe. Činjenica da su države Mai-ne, Massachusets, Vermont i Road Island stavile zabranu na prodaju marihuane bez liječničkog recepta prije 1920. godine ne ukazuje na to daje pušenje marihuane tada bilo rasprostra-njeno. Štoviše, tijekom pripreme i provođenja američke poli-tike protiv narkotika, koja je proklamirana u Harrisonovom zakonu iz 1914. godine, predstavnici su liječničke profesije u zakonodavnom odboru preporučili da zakon obuhvati "još jedan narkotik" kome ovisnici pribjegavaju kad nisu u mo-gućnosti nabaviti druge opijate.

List New York Times je 1914. godine opisao cannabis kao "narkotik koji izaziva praktički iste učinke kao i morfij i ko-kain", i u jednom uvodniku lista je primijećeno:

"Uvođenje cannabisa indice na listu droga koje se mogu prodavati jedino na liječnički recept nalagao je zdrav razum. Trenutno je broj ljubitelja hašiša previše nizak da bi se ovdje navodio, ali će se vjerojatno povećavati što teže bude bilo na-bavljati druge narkotike."

190

Godine 1923. je list New York Times pisao o "najnovijoj drogi koja stvara naviku" u izvještaju o prikazivanju marihu-ane na sastanku Ženskog kluba.

Napokon su 1927. godine, bilo kao reakciju na povećanje upotrebe ili kao zamjenu za upozorenje, zakonodavci mari-huanu obuhvatili svojom definicijom "droge koje stvaraju naviku" u sveobuhvatnom prijedlogu zakona o narkoticima.

Situacija u Chicagu bila je slična ovoj u New Yorku do 1927. godine. Tijekom dvadesetih su se na području Chicaga i Garyja u državi Indiana razvile velike meksičke zajednice, pa je pušenje marihuane na ovom području postalo uobičaje-no i među mladim muzičarima. Kao ni u New Orleansu, ni tamo se javnost nije mnogo brinula. Međutim, gledišta poli-cijskih službenika naglo su privukli Meksikanci i njihove čudne cigarete. Jedan je policijski službenik rekao:

"U Garyju živi oko 7.000 Meksikanaca, u luci Indiana 10.000, a u južnom dijelu Chicaga 8.000... Posao Meksikan-ca ovisi o čeličani, pruzi i građevinskim radovima.

Mnogi od njih postaju beskućnici kad se smanje mogu-ćnosti za zapošljavanje... 25 posto tih Meksikanaca puši ma-rihuanu. U stvari, mnogi od njih se uzdržavaju uzgojem i pro-dajom marihuane na ulici."

Došlo se do zaključka da j e upotreba marihuane raspro-stranjena te je bilo prirodno smatrati da postoji velika moguć-nost "zaraze" ostatka zajednice. Kao i u New Orleansu, poče-le su kružiti priče da srednjoškolci puše travu.

S obzirom da tad još nije postojao ni državni ni federalni zakon kojim se zabranjuje prodaja marihuane, lokalni je pra-vobranitelj objavio rat naoružavši se propisima Uprave pri-hoda kojima se zabranjuje proizvodnja i promet "zamjene za cigarete" za koje nije plaćen porez. U lipnju 1929. godine on jc izvršio premetačinu magazina tvrtki za veleprodaju "za koje se vjerovalo da raspolažu velikim količinama marihu-

191

ana-cigareta koje se prodaju školarcima i ostaloj omladini". Uhićeno je devetoro ljudi, "od kojih su većina Meksikanci". . List Chicago Tribune, koji se svesrdno zalagao za usvaja-

nje zakona protiv marihuane, čiji se prijedlog razmatrao u skupštini države Illinois, izvještavao je o svim fazama izgla-savanja.

Svaka opstrukcija u zakonodavnom tijelu oglašavana je velikim naslovima poput:

Spriječena zabrana hašiša usprkos užasnim posljedicama droge

U jednom novinskom članku objavljenom u lipnju 1929. godine se kaže:

"Broj ovisnika je u alarmantnom porastu jer je, sudeći po vlastima, vrlo lako nabaviti marihuanu. Naviku upotrebe su prije više godina donijeli meksički radnici... međutim, ona se rasprostranila među američkom omladinom, djevojkama, pa čak i među školskom djecom."

Međutim, predloženi zakoni su odbačeni. Mjere zabrane su se ipak proširile. U državama gdje su se

pojavili ili Meksikanci ili sama droga, odmah se počelo sa suzbijanjem upotrebe.

Ubrzo nakon obavješćivanja o prisutnosti marihuane, lo-kalni su zakonodavci pribjegli kaznenom zakoniku. Veliki broj školske djece različitog uzrasta koji je upotrebljavao marihuanu bioje osnovni razlog nastojanja da se ona zabrani u New Orleansu, Denveru i Chicagu.

Tijekom razdoblja prohibicije alkohola, koje je trajalo us-poredo s fazom zabranjivanja marihuane, bilo je prirodno na-stojanje da se suzbije upotreba ove droge koju bi frustrirani ljubitelji alkohola mogli iskoristiti kao zamjenu za svoje uo-bičajeno opojno sredstvo.

192

JEDINSTVENI ZAKON 0 OPOJNIM DROGAMA. Nakon ad hoc donošenja zakona o marihuani na lokalnoj

razini, uslijedili su koraci prema donošenju jedinstvenog za-kona koji će biti na snazi na cijelom teritoriju Sjedinjenih dr-žava. Tijekom tog razdoblja je došlo do usaglašavanja stavo-va o marihuani federalnih država s nacionalnom politikom prema narkoticima koja se jasno ogledala u Harrisonovom zakonu o narkoticima iz 1914. godine.

Harrisonov zakon, koji je u stvari jedna porezna mjera, predviđao je prijavljivanje i plaćanje poreza na djelatnost za sve osobe koje se bave uvozom, proizvodnjom, trgovinom, prodajom ili izdavanjem opijuma, kokaina i njihovih deriva-ta. Taj je zakon obvezivao sve legitimne trgovce tim drogama da u poreznim prijavama detaljno navedu kako su upotrijebili drogu.

Kako je zakon predviđao da nitko drugi osim legitimnih korisnika ne može dobiti "formular", bilo kakav promet koji bi izvršila neovlaštena osoba predstavljao je kršenje zakona.

Za one koji se nisu pridržavali tih propisa, u prvobitnoj se verziji Harrisonovog zakona predviđa novčana kazna do 2.000 dolara ili kazna zatvora od pet godina ili i jedno i dru-go •

Pripremljen više kao zakon o porezima, a ne kao kazneni zakon, namjera je bila da on indirektno regulira ono za što je Kongres vjerovao da nije moguće regulirati direktno: reguli-ranje posjedovanja i prodaje opijata. Međutim, s obzirom da jc ovaj zakon u osnovi predstavljao sredstvo za ubiranje po-reza na promet narkotika, on nije mogao poslužiti za učinko-vitu zabranu droge.

To je posredno reguliranje narkotika imalo niz značajnih posljedica. Prvo, budući da se po ovom zakonu nisu mogli di-i elitno kažnjavati uživatelji marihuane, bilo je hitno potrebno donijeti dopunske državne zakone kojima bi se sankcionirao problem s tom drogom.

193

Drugo, provođenje zakona se povjerilo Upravi prihoda u Ministarstvu financija. Prvi organ koji je provodio Harriso-nov zakon bio je Odjel za narkotike iz Jedinice za prohibiciju koja je bila u okviru Uprave prihoda osnovane 1920. godine. Taj je Odjel ušao u sastav Ureda za prohibiciju 1927. godine.

Provođenje zakona o narkoticima je 1930. godine izdvoje-no iz nadležnosti Ureda za prohibiciju te je povjereno poseb-noj, novoosnovanoj službi - Uredu za narkotike koji je bio u sastavu Ministarstva financija. Postojanje te zasebne agenci-je učinilo je barem koliko i svaki od ostalih pojedinačnih čim-benika koji su utjecali na pitanje reguliranja droga od 1930. do 1970. godine.

Iako će utjecaj Ureda za narkotike na usvajanje jedinstve-nog zakona o opojnim drogama i zakona o porezu na marihu-anu biti do detalja objašnjen kasnije, ovdje je važno da je po-stojanje jednog zasebnog ureda (u čijoj je nadležnosti bilo sa-mo provođenje zakona o narkoticima i informiranje javnosti 0 problemu droga) neizbježno vodilo ka formiranju jednog netrpeljivog stava prema narkomanima i upotrebi i zloupo-trebi različitih droga.

Nakon usvajanja Harrisonovog zakona 1914. godine i da-lje je postojala neusklađenost između zabranjenih djela i kaz-ni koje su se u nekoliko država izricale. Godine 1919. je Ame-ričko liječničko udruženje zatražilo od šefa Uprave prihoda da se sazove konferencija na kojoj bi se razmotrili učinkovi-tiji načini kontrole prometa opojnih droga. Liječnici nisu bili sigurni oko svojih obaveza po tom pitanju jer su bili suočeni s masom zakona koji su bili u međusobnom neskladu. Njiho-vo je udruženje zatražilo da na konferenciji budu zastupljeni 1 predstavnici proizvođača i trgovaca drogom, a da prisustvu-ju i predstavnici liječničke profesije iz svih saveznih država. Na svoj prijedlog nisu dobili ni službeni ni neslužbeni odgo-vor, kako od šefa Uprave prihoda, tako ni od Ureda za prohi-biciju.

194

Ipak, Američko je liječničko udruženje preko svog Savje-ta za zdravstvo i obavještavanje javnosti organiziralo konfe-renciju početkom 1922. tijekom koje je predstavljen Jedin-stveni zakon o državnoj kontroli narkotika. Na sastanku Kon-ferencije u studenom prisustvovalo je deset delegata iz deset farmaceutskih tvrtki te dva predstavnika medicinske profesi-je.

Prisutni su jednoglasno usvojili prijedlog Jedinstvenog za-kona. Liječničko se udruženje primilo posla kako bi se uobli-čio nacrt zakona koji bi se poslao na usvajanje svakoj pridru-ženoj organizaciji (White, 3. kolovoz 1932.; Woodward, 6. kolovoz 1932.). Nakon što su osigurale usvajanje, organiza-cije su se složile da najprije u New Yorku osiguraju stupanje ovog zakona na snagu.

Opći nedostatak ujednačenosti zakona protiv narkotika, neučinkovitost državnih procedura u njihovom provođenju i sve veća histerija zbog uživanja droge i kriminalnog ponaša-nja, dovelo je do nekoliko zahtjeva za jedinstvenim državnim zakonom o narkoticima (Anslinger i Tompkins, 1953.). Pri-premanje Jedinstvenog zakona o opojnim drogama također treba sagledati u svjetlu dvije značajnije tendencije:

I - Rad na stvaranju i širenju jedinstvenih državnih zako-na, koji je bio u nadležnosti Federalnih komesara za jedin-stvene zakone, tijela koja su sačinjavala po dva predstavnika birana od strane guvernera svake države;

II - Opća zabrinutost krajem dvadesetih godina zbog kri-minala koji se širio preko granica federalnih država, a koja se, na primjer, manifestirala osnivanjem skoro autonomnog Federalnog istražnog Ureda (FBI) 1930. godine. Zbog čvrs-tog koncepta o pravima saveznih država i usko shvaćenih ov-laštenja federalnih organa, oni koji su zahtijevali jedinstvene propise protiv narkotika neizbježno su se morali obratiti Fe-deralnim komesarima.

195

Rad na jedinstvenom zakonu: do 1924. godine su komesa-ri izabrali odbor koji će pripremiti jedinstveni zakon o opoj-nim drogama. Na sastanku komesara održanom 1925. godine predstavnik odbora je izvijestio prisutne daje osobno pripre-mio prvu verziju prijedloga zakona. On se temeljio na zako-nu New Yorka, zakonu države Washington, Harrisonovom zakonu i zakonu koji se tada nalazio na usvajanju u zakono-davnim tijelima New Yorka - zakon pripremljen na sastanku Američkog liječničkog društva (u daljnjem tekstu: ALD) 1922. godine.

Predsjednik je odbora rekao da je dr. William Woodward, šef Ureda za sudsku medicinu i zakonodavstvo pri ALD-u, dao "neke vrlo vrijedne sugestije". S obzirom da se prva ver-zija prijedloga zakona odštampala prije nego što je dr. Wood-ward dao te sugestije, on je poručio da "prijedlog zakona ne bi trebalo objavljivati, nego ga ponovno podnijeti odboru".

Druga je verzija prijedloga predstavljena 1928. godine. Ni tada o prijedlogu zakona nije raspravljala Konferencija, nego se on ostavio za daljnje razmatranje. Taj je prijedlog u osnovi bio precizna kopija zakona New Yorka iz 1927. godine. I u tom je zakonu cannabis bio na listi droga "koje stvaraju naviku".

Između 1924. i 1928. godine komesari nisu pokazivali do-voljnu zainteresiranost za problem narkotika. Predsjednik Konferencije je predstavljajući dr. Woodwarda rekao:

"S obzirom na značaj zakona, smatram da nije na odmet odvojiti nekoliko minuta da saslušamo doktorovo mišljenje o tome zašto je on značajan. U nekim državama ne shvaćamo njegovu važnost zbog toga što nam se nije skrenula pažnja."

To vrijeme ni Ured za prohibiciju nije bio posebno zainte-resiran za zakonske odredbe o cannabisu. I dalje je bilo prisut-no nedovoljno zanimanje službenih organa za drugu verziju prijedloga zakona.

196

S obzirom da ni komesari ni federalni organi za narkotike nisu bili naročito zainteresirani za kontrolu droga uopće, a marihuane posebno, na saveznoj i mjesnoj razini, jasno je da nitko od njih nije odgovoran za svrstavanje marihuane u ka-tegoriju droga koje stvaraju naviku. U stvari, čini se daje ona obuhvaćena prvim prijedlogom zakona jer je on rađen na te-melju vvashingtonskog zakona iz 1923. godine, a cannabis je bio uvršten u taj zakon.

Budući d a j e drugi prijedlog zakona bio kopija zakona New Yorka iz 1927. godine, svrstavanje cannabisa u ovaj pri-jedlog zakona nije neobično. Malo tko je od onih koji su radi-li na pripremi nacrta zakona obraćao pažnju na pušenje mari-huane ili čak znao da se ona koristi.

Podnijeta su dva, treća po redu, prijedloga zakona, prvi 1929. i drugi 1930. godine. Prvi je jako sličio drugoj verziji prijedloga zakona iz 1928., i u njenu je cannabis ponovno svrstan u kategoriju droga koje stvaraju naviku. Uzgajanje, distribucija i posjedovanje cannabisa opet je zabranjeno, osim ako nije namijenjen za medicinske svrhe.

Novonastalo zanimanje Kongresa za marihuanu 1929. go-dine, te protivljenje Ureda amandmanima koji su dovodili u pitanje Harrisonov zakon i Zakon o uvozu i izvozu, natjeralo je Ured za prohibiciju da uistinu posveti pažnju tom trećem prijedlogu zakona iz 1929. godine. Kao i prethodni, i ovaj treći nacrt zakona je vraćen na daljnje proučavanje.

Druga verzija trećeg prijedloga zakona podnijeta 1930. godine bila je prva koja će cannabis skinuti s liste droga koje stvaraju naviku i sadržavat će samo tzv. "dodatne odredbe" koje se odnose na cannabis.

Kad se konferencija komesara sastala kako bi se ovaj za-kon razmotrio, sudac Deering, predsjednik Odbora za Jedin-stveni zakon o narkoticima, preporučio je da se taj treći nacrt zakona vrati na daljnje proučavanje jer Odbor još nije imao

197

priliku konzultirati novoosnovani Ured za narkotike. U vrije-me održavanja ove konferencije, 14. kolovoza 1930., još se nije nitko imenovao za komesara novonastalog ureda iako je Harry J. Anslinger bio privremeno na toj dužnosti. 18. pro-sinca 1930. godine Senat je potvrdio imenovanje Anslingera komesarom.

Tad se Ured za narkotike aktivno uključio u proces stvara-nja zakona. Anslinger je inzistirao na donošenju odredbi o cannabisu. On je tvrdio d a j e potreba za kontrolom poten-cijalne ovisnosti o cannabisu potpuno prevagnula nad njego-vom ograničenom medicinskom upotrebom.

Dr. Woodward i farmaceutska industrija zalagali su se za eventualno zakonsko reguliranje uživanja marihuane sjedne strane, dok su s druge strane federalni organi za narkotike za-htijevali ne samo to, nego i prestanak njezine upotrebe u me-dicinske svrhe.

Četvrti je nacrt zakona zadržao tzv. "eventualnu odredbu" o cannabisu. Na sjednici prije sazivanja punog sastava Kon-ferencije komesara, održanoj 9.-12. rujna 1931., komesar An-slinger i A. L. Tennyson iz Ureda su se sastali sa sucem Dee-ringom kako bi razmotrili stav Ureda prema četvrtom nacrtu zakona.

U to je vrijeme komesar Anslinger tvrdio da je Ured zau-zeo čvrst stav da uvođenje cannabisa u državni zakon treba biti obavezno. Štoviše, Ured je inzistirao da je jedini uspješni način hvatanja u koštac s prometom marihuane, s obzirom na njezin lokalni karakter i laku dostupnost, zabranjivanje ove biljke i nalaženje neke zamjene za njezinu ograničenu medi-cinsku upotrebu. Četvrti nacrt zakona koji je predstavljen na Konferenciji komesara sadržavaoje eventualnu (opcionalnu) odredbu o marihuani. Konferencija je privremeno odobrila četvrti nacrt zakona te je naložila odboru da pripremi kona-čan prijedlog zakona.

198

Američko liječničko društvo je igralo ključnu ulogu u pro-cesu pripreme prijedloga zakona do 1931. godine. Razma-tranje Jedinstvenog zakona o drogi je prije svega zasluga nje-govih nastojanja. Dr. William Woodward, šef Ureda za sud-sku medicinu i zakonodavstvo pri ALD-u, je od početka do 1925. godine aktivno pomagao u pripremi zakona te je broj-nim ljudima upućivao nacrte zakona radi njihovog mišljenja.

Bile je očigledno da se osobni stil dr. Woodwarda i njego-vo istaknuto mjesto u ALD-u u pripremi zakona nije sviđalo dvjema preostalim zainteresiranim grupama - Federalnom uredu za narkotike i udruženjima za prodaju farmaceutskih proizvoda na veliko i malo. Ured je stavljao primjedbe na pri-jedloge zakona tek nakon što bi ih ALD pripremio, i nije smatrao da ta organizacija ima aktivnu ulogu u procesu pri-premanja zakona. Farmaceutska je industrija smatrala da su njezini vlastiti interesi samo periferno razmatrani te da je ona isključena iz najhitnijeg dijela pripreme zakona. Kao rezultat neslaganja zakazan je susret zainteresiranih stranaka prije nego što će se konačni prijedlog zakona predstaviti Konfe-renciji komesara.

Na tom su preliminarnom sastanku, održanom 15. rujna 1932., bili prisutni predstavnici Odbora za droge, Federalnog ureda za narkotike, State Departmenta, Javne medicinske službe i Američkog liječničkog društva. Tu su bili i predstav-nici industrije lijekova, kao i drugih industrija i organizacija koje su imale veze s medicinom. Na tom je sastanku usagla-šena konačna verzija Jedinstvenog zakona o narkotičkim drogama. Ured je naviše utjecao na pripremu Zakona, a ko-mesar Anslinger je uložio velik napor da se tim zakonom obuhvate i proizvođači i trgovci lijekovima kako bi ga zašti-tio od kasnijih političkih nesuglasica. Na kraju su se prisutni složili da se prijedlog zakona treba predstaviti na nacionalnoj konferenciji.

199

Proizvođači lijekova žestoko su se protivili stavljanju ca-nnabisa pod udar bilo kakvih kaznenih zakona. Također su i predstavnici industrije bili protiv obavezne odredbe o canna-bisu. Konačan zaključak oko kojeg su se usaglasile sve pri-sutne stranke bio je:

"Nakon mnogo primjedbi je odlučeno da se izbriše odjeljak 12. (o cannabisu) te da se Konferenciji komesara prepusti do-nošenje odluke da li taj odjeljak treba svrstati pod opće od-redbe Zakona."

Ured više nije inzistirao na obaveznom uvođenju potpune zabrane marihuane; nije želio da industrija lijekova dovede u pitanje cijeli zakon.

Peti probni nacrt zakona po svom je obliku bio znamo pro-mijenjen i to će imati značajne posljedice u desetljećima koja su uslijedila. Iako se odredba o marihuani pripojila kao doda-tak osnovnom tekstu zakona, postojala je uputa da svaka dr-žava koja želi regulirati prodaju i posjedovanje marihuane može jednostavno uvrstiti cannabisu definiciju "narkotičkih droga". Onda će se sve ostale odredbe zakona moći primije-niti i na marihuanu, isto kao i na opijate i kokain. Komesari su usvojili ovakav oblik zakona, kakav je uostalom i bio pri-premljen na preliminarnoj konferenciji 15. rujna 1932. g.

Jedini koji se usprotivio usvajanju konačnog nacrta zako-na bio je neki komesar koji je stavio prigovor na povezivanje Jedinstvenog državnog zakona s odredbama federalnog Ha-rrisonovog zakona. Ta se posljednja prepreka riješila argu-mentom d a j e određeni broj država već donio takve zakone, pa prema tome problem prava pojedinih država ne pred-stavlja teškoću. Zakon je usvojen s 26 glasova prema 3.

Provođenjem Jedinstvenog zakona u djelo od strane poje-dinih država: nakon konačnog usvajanja Jedinstvenog zako-na, Ured je odmah pristupio poslu kako bi osigurao njegovo provođenje u djelo u pojedinim državama - uključenjem od-

200

govarajućih odredbi o marihuani. U tisku je pokrenuta velika kampanja, kao i u zakonodavnim tijelima i svim drugim foru-mima koji su mogli doprinijeti javnoj podršci Jedinstvenog zakona.

Osim toga, uočivši da javnost uopće nije upoznata s mari-huanom, kao i potrebu da se ohrabre pozitivni koraci koji vo-de do promjene liberalnog statusa ove droge, Ured je nasto-jao pobuditi interes javnosti za marihuanu putem "prosvjetne kampanje, upoznavanjem droge, načinom njezinog identifi-ciranja i njezinim teškim posljedicama".

Daje opće znanje o cananbisubilo malo pokazuje činjeni-ca d a j e čak i 1932. godine policajcima New Yorka bilo po-trebno pokazati marihuanu kako bi kasnije mogli prepoznati njezine stabljike ili osušenu drogu spremnu za pušenje.

Nadležni nadzornici Ureda i lokalni agenti aktivno su vrši-li kampanju u zakonodavnim tijelima koja su se spremala raz-motriti zakon. U tisku se provodila kampanja po cijeloj ze-mlji kako bi se zadobila podrška građanskih grupa i ostalih zainteresiranih stranaka. Anslinger je tražio podršku u ured-ništvima različitih listova te je pomogao u pripremanju čla-naka za popularne časopise. Kako bi mobilizirali odvjetničku profesiju, službenici Ureda su napisali članak za časopise ko-ji se bave pravom, objašnjavajući potrebu za Jedinstvenim zakonom o narkotičkim drogama.

Čini se da je usprkos svim naporima Jedinstveni zakon ti-jekom svog ranog razdoblja teško dobivao podršku u zakono-davnim tijelima država. Do 26. travnja 1933. samo su ga dvi-je države potpuno provele u djelo. Do ožujka 1935. godine broj država koje su ga primjenjivale popeo se samo na deset.

Brojni su se značajni prigovori pojavili u skupštinama po-jedinih država tijekom razmatranja o usvajanju Jedinstvenog /akona o narkotičkim drogama. Prvi je bio potencijalna cije-na primjene zakona u državi. Drugo, postojala je zabrinutost

201

oko broja registriranih koji trebaju dobiti dozvolu s obzirom na to da će Jedinstveni zakon propisivati specijalne dozvole za liječnike, zubare i veterinare. Treće, ograničenje količina za medicinske svrhe koje će se dozvoliti zakonom također je stvaralo i velike tehničke teškoće u vezi sa zakonom. Četvr-to, mnogi su kritizirali pravo suda da uskrati dozvolu za vrše-nje liječničke ili ljekarničke prakse. I konačno, većini nije bi-lo sasvim jasno što se u zakonu traži u vezi s vođenjem knjiga o izdavanju droge u medicinske svrhe. Iako su te primjedbe bile uglavnom administrativnog karaktera, one su ipak pred-stavljale kamen spoticanja za uspješno usvajanje Jedinstve-nog zakona u svim državama.

S obzirom na ravnodušnost javnosti i otpor administracije, bio je potreban novi način pobuđivanja zanimanja javnosti. Od kraja 1932. komesar Anslinger je počeo postupno pomi-cati središte kampanje Ureda sa savezne policije, nesposobne učinkovito se uhvatiti u koštac s lokalnim problemima s dro-gom, na potrebu borbe s novim zlom, marihuanom.

Najjasniji odraz promjene politike Ureda dva su značajna Anslingerova priopćenja, jedno iz 1933., a drugo iz 1935. go-dine. U priopćenju iz 1933. izražava se potreba za Jedinstve-nim zakonom o narkotičkim drogama te se naglašavaju me-đunarodne obaveze Sjedinjenih država. Zatim se ističe potre-ba za učinkovitijom koordinacijom u primjeni zakona, kao i djelovanje koje će zakon imati na opasnost od morfijske, ko-kainske i opijumske ovisnosti. Međutim, u drugom je priop-ćenju više od polovine prostora posvećeno razmatranju o "najgorem zlu od svih", o problemu marihuane.

Kako bi se poduprli ciljevi nove politike, komesar Anslin-ger je držao govore i pisao članke za časopise. Najutjecajniji od njegovih poduhvata bio je članak "Marihuana - ubojica mladih" koji se pojavio u visokotiražnom American Magazi-neu u srpnju 1937. godine. U dokumentaciji FBN-a postoji

202

više od pedeset pisama adresiranih na komesara u kojima se kaže: "U vašem sam članku prvi put čuo za marihuanu".

Među najučinkovitijim zagovornicima Jedinstvenog zako-na bio je novinarski lanac Hearst. Ti su listovi počeli donositi niz uvodnih članaka u korist provođenja Zakona odmah na-kon što je on odobren 1932. godine.

Lanac Hearst u tome nije bio usamljen. List iz Birmingha-ma u Alabami je 22. kolovoza 1935. istaknuo potrebu za kon-trolom marihuane kao razlog za usvajanje zakona (Birming-ham Age-Herald, 22. kolovoz 1935.). Kolumnist Washington Posta je u rujnu 1934. godine posvetio tri četvrtine svog član-ka marihuani, a u njemu su bili navodi Anslingera i Stanleyja koji su zahtijevali usvajanje Jedinstvenog zakona.

Drugi su listovi iz velikih gradova, kao što su Cleveland Plain Dealeri St. Louis Star Times, skoro neprekidno objav-ljivali članke protiv marihuane u razdoblju prije nego što se u tim krajevima trebao usvojiti Jedinstveni zakon. Posebno u Missouriju su zabrinutost izazvali iscrpni izvještaji u časo-pisu Star Times koji su doveli do toga da skupština hitno us-voji Jedinstveni zakon.

Zbog takvog učestalog izvještavanja često se pretposta-vljalo da se upotreba marihuane povećala oko 1935. godine. Međutim, s obzirom da su postojali i neki širi motivi, nije opravdano donositi neke čvrste zaključke. U isto je vrijeme moguće da se upotreba proširila nakon velikog publiciteta, naročito među omladinom.

Sudeći po publicitetu koji je u listu New York Times mari-huana naglo dobila 1935. godine, zatim po dokazima koje je pružila komisija LaGuardia u svom izvještaju iz 1944. i većoj aktivnosti policije, marihuana je konačno stigla u New York tridesetih godina. Ipak je bila manje rasprostranjena nego u Denveru i pograničnim gradovima države Teksas.

203

Osim tiska još je jedan utjecajni sudionik u kampanji pro-tiv marihuane, naročito nakon obustave prohibicije, bila Žen-ska kršćanska trezvenjačka unija (u daljnjem tekstu WCTU). Iako je WCTU izdala pamflet o marihuani još 1927. godine, njezina publikacija Union Signal do 1934. godine nije poka-zivala značajnije zanimanje niti za Jedinstveni zakon ni za samu marihuanu. "Narkotik" koji je prije 1934. privlačio naj-veću pažnju bio je nikotin. Ali, od 1935. godine je WCTU us-postavio direktnu vezu s glavnim sjedištem Federalnog ureda za narkotike (FBN). Od tada je svako izdanje publikacije WCTU-a sadržavalo materijal o marihuani.

Svjetsko udruženje za obranu od narkotika (World Narco-tic Defense Association) i njegov šef Richmond P. Hopson također su bili uključeni u borbu za provođenje zakona u po-jedinim državama. Oni su se neprekidno dopisivali sa skoro svim državnim zakonodavnim tijelima u zemlji. Kao najbo-lje financirana organizacija u kampanji, ovo je udruženje bilo sponzor emisija na nacionalnom radiju, a izdalo je i prilično dugačak pamflet o marihuani 1936. godine.

I opći je savez ženskih klubova (General Federation of Women's Clubs) mnogo potpomogao kampanju. Savez je objašnjavao svom članstvu potrebu za Jedinstvenim zako-nom, a posebno gaje upozoravao na teške posljedice marihu-ane. Predsjednik odjela za zakonodavstvo pri Savezu je pri-mijetio:

"Ono što posebno zabrinjava ženski klub jest mogućnost da se lako dođe do zastrašujućeg degenerativnog marihuana-korova koji se mota u cigarete... i koji je unio pravi pakao među mlade dječake i djevojčice, srednjoškolce."

Klubovi na državnoj i lokalnoj razini odmah su se počeli ujedinjavati u lokalna zakonodavna tijela te provoditi pro-svjetnu kampanju za roditelje, nastavnike i djecu. Jedan sc agent FBN-a pojavio na sastanku podružnice WCTU-a za

204

New York te je donio dvije stabljike marihuane. One su bile izložene na lokalnoj izložbi cvijeća:

STABLJIKA MARIHUANE IZLOŽENA NA IZLOŽBI CVIJEĆA

Garden Cluba Catherine Trusk SUTRA OD TRI SATA MOŽE SE VIDJETI

U CASINU OVA BILJKA JE UZROK STRAŠNOG ZLA PROTIV

KOJEG SE BORI SAVEZNO MINISTARSTVO ZA ZDRAVLJE

PUBLIKA SE POZIVA NA IZLOŽBU ULAZ 25 CENTI

Druge grupe, kao što su WCTA, PTA i Nacionalni savez katolika, bile su u kontaktu s Uredom te su bile upoznate s dvostrukim ciljem Ureda - "utjecanje i stvaranje javnog mni-jenja radi donošenja Jedinstvenog zakona o narkotičkim dro-gama te buđenje svijesti kod roditelja o sve većoj opasnosti od korištenja marihuane...".

Međutim, buđenje samog javnog mnijenja nije bilo krajnji cilj kampanje. Federalni je ured za narkotike bio zainteresi-ran za provođenje Jedinstvenog zakona u djelo uz donošenje prohibicionističkih zakona o marihuani u svim pojedinim dr-žavama.

Do početka 1935. godine samo je deset država usvojilo Je-dinstveni zakon, a tri države među njima nisu prihvatile pro-hibiciju trave.

Godine 1935. Ured je počeo raditi na strategiji protiv ma-rihuane koja je označavala prekretnicu u provođenju zakona u pojedinim državama. I ako je zanimanje javnosti stvarno postojalo, pa čak i ako nije, kreatori javnog mnijenja su utje-cali na stav zakonodavaca te su kod njih stvorili potrebu za donošenjem zakona.

205

Tijekom sljedeće godine je još osamnaest država usvojilo zakon, a niti jedna od njih do tada nije imala zakone koji su se odnosili na marihuanu.

Uvođenje zakona o porezu na marihuanu (Marijuana Tax Act): usprkos javnoj kampanji provođenoj ranih tridesetih godina, javnost uglavnom nije bila upoznata s ovom drogom, njezinom upotrebom niti njezinim navodnim učincima; po-buđeno je jedino regionalno zanimanje.

Do promjene je, čini se, došlo nakon 1935. godine. Sve ve-ća nacionalna svijest je odigrala značajnu ulogu u donošenju odluke Ministarstva financija - zahtjeva za uvođenjem sa-veznih zakona. 14. travnja 1937. je "ministar financija u ime Komesara za narkotike" podnio "Kongresu prijedlog admini-stracije da se uvede porez na promet marihuanom".

Projekt Zakona o porezu na marihuanu bio je trostruk: od-redba da se svi proizvođači, uvoznici, dileri i ostali registrira-ju i plaćaju specijalan porez na zanimanje; odredba da se sve transakcije izvršavaju putem narudžbenica; uvođenje poreza na svaki promet i to u iznosu od jednog dolara za uncu za tran-sakcije između osoba koje su registrirane, a sto dolara za un-cu za transakcije između neregistriranih osoba.

Glavno odstupanje od onog oblika poreza na marihuanu koji je postojao u Harrisonovom zakonu bilo je uvođenje izu-zetno visokih poreza.

Po Harrisonovom zakonu, osoba od koje se ne očekuje da se registrira - tj. osoba koja nije iz medicinske profesije - ni-je mogla legitimno kupovati ili posjedovati narkotike. Protiv-nicima odluke Vrhovnog suda da podrži zakon to je bio jasan signal da motiv Kongresa nije doći do prihoda, nego zabraniti marihuanu. Uočena potreba da federalna vlada preuzme ak-ciju kakvu joj inače brani dominantna doktrina ubrzala je do-nošenje naizgled čudne pravne formulacije ove porezne mje-re.

206

Rasprave o prijedlogu oporezivanja marihuane održavale su se pred financijskim odborom predstavničkog doma. Tije-kom pet dana u kojima su svjedočili službenici FBN-a, vladi-ni svjedoci i predstavnici industrije, Ured je iznio četiri argu-menta: 1) marihuana je droga s katastrofalnim posljedicama; 2) njezina je upotreba u alarmantnom porastu i ona je izazva-la histeriju u javnosti; 3) zakonodavci pojedinih država nisu bili u stanju suočiti se s prijetnjom ove droge, stoga je potreb-na akcija federalnih organa; 4) vlada bi mogla uspješnije dje-lovati uz pomoć jednog posebnog zakona, nego pomoću amandmana na Harrisonov zakon.

Pred Kongres nije iznijeta nikakva određena znanstvena studija koja bi potkrijepila tvrdnju da j e marihuana opasna droga, niti je podnijeta sinteza dostupnih znanstvenih podata-ka, niti bilo kakvo priopćenje Zdravstvene službe. Nisu svje-dočili ni vladini stručnjaci za zdravstvo, kao što su pomoćnik šefa Zdravstvene službe dr. Walter Treadway, zatim dr. Law-rence Kolb, a ni dr. Walter Bromberg ili dr. J. F. Siler koji su u to vrijeme objavljivali članke o učincima cannabisa na lju-de.

Umjesto njih je stav znanosti predstavila agencija za pro-vođenje zakona - Federalni ured za narkotike:

"Usprkos činjenici da liječnici i znanstvenici nisu suglasni po pitanju svojstava marihuane i da su neki skloni umanjiti štetnost ove droge, podaci nude dovoljan dokaz da ona ima katastrofalne posljedice na brojne uživatelje. U posljednje smo vrijeme primili brojne izvještaje koji govore o nasilnim kriminalnim radnjama izvršenim od strane osoba koje su bile pod djelovanjem marihuane.

Štetne, čak i zloćudne osobine ove droge čine je vrlo opa-snom za um i tijelo na koje ona utječe tako što uništava volju, čini da pojedinac gubi moć povezanog razmišljanja te stvara zamišljene deliktne situacije i postupno slabi fizičku snagu. Njezina upotreba često dovodi do ludila.

207

Ovdje imam priopćenje u kojem se navodi sažetak sluča-jeva prijavljenih Uredu ili objavljenih u tisku, a u kojima je upotreba marihuane povezana s gnjusnim zločinima."

Umjesto jednog od nekoliko istraživača koji su proveli ne-ko značajno ispitivanje učinaka cannabisa na ljude, Ured je odabrao dr. Jamesa Muncha, farmakologa sa sveučilišta Tem-ple, čije se iskustvo svodilo na eksperimente s učincima ca-nnabisa na pse.

Druga je komponenta argumentacije Ureda bila tvrdnja da se upotreba marihuane alarmantno širi zadnjih godina izazi-vajući revolt u javnosti. Da bi to pokazao, Ured je podnio prethodno citirani članak dr. Gomile i pismo iz 1936. godine od urednika gradske rubrike lista Alamoosa Daily Courier. U pismu je bio opisan napad jednog Meksikanca-Amerikan-ca na djevojku iz tog kraja koji je navodno bio pod utjecajem marihuane:

"Volio bih da vam mogu pokazati što jedna mala cigareta marihuane može učiniti jednom od naših degeneriranih sta-novnika koji govore španjolski. Zbog toga je naš problem to-liko velik: najveći dio našeg stanovništva predstavljaju osobe koje govore španjolski, a od kojih su mnoge na niskoj men-talnoj razini zbog socijalnih i rasnih uvjeta."

Treći dio argumentacije Uređaje predstavljala činjenica da iako svaka pojedina država ima zakone o marihuani, lo-kalne se vlasti ne mogu uhvatiti u koštac sa zlom marihuane. Da bi potkrijepili tu tvrdnju, ponuđeni su apeli iz uvodnika listova iz Washingtona zajedno sa svjedočenjem Ureda da su dužnosnici iz nekoliko država zatražili federalnu pomoć.

Senator Brown je zatražio od komesara Anslingera da "ra-zjasni potrebu za federalnim zakonom". Nastavio je:

"Rekli ste da su iz pojedinih država zatražili da to učinite. Pretpostavljam da im je taj zakon potreban zbog slobode me-đusobnog međudržavnog prometa."

208

Anslinger se složio: "Države su od nas zahtijevale da se umiješamo jer su tvr-

dile da se marihuana ne uzgaja kod njih, nego da se uvozi iz drugih država."

Ništa nije pokazano da se potkrijepi ova tvrdnja; ni pisma lokalnih vlasti, ni izvještaji agenata FBN-a u kojima je opi-san mehanizam trgovine.

Kongresmeni i senatori koji su sudjelovali u raspravi pri-hvatili su argument Ureda. U stvari, senator Brown, pred-sjednik pododbora koji je razmatrao zakone u Senatu, i Do-ughton, predsjednik Financijskog odbora, bili su od strane Ureda detaljno instruirani prije rasprave. Nije bilo saslušanja Vladinih svjedoka. U stvari, Vlada je svoju argumentaciju iz-nijela na jednoj sjednici Predstavničkog doma, a sljedeće su se tri sjednice posvetile pobijanju tehničkih primjedbi pred-stavnika industrije uljarica, zrnja za ptice i konoplje.

Posljednjeg dana zakazane rasprave pojavio se dr. Willi-am C. Woodward u ime Američkog liječničkog društva kako bi se suprotstavio nacrtu zakona. On je uložio prigovor jer je smatrao da će krajnja posljedica zakona biti takvo ograniča-vanje upotrebe u medicinske svrhe od strane birokracije, da će u stvari upotreba u te svrhe biti nemoguća. Priznao je da za sada postoji malo mogućnosti za primjenu cannabisa u te-rapeutske svrhe, ali je primijetio da nacrt zakona otežava dalj-nja istraživanja koja bi možda urodila plodom. Čak je napo-menuo d a j e to i bio cilj u pripremanju nacrta. Rekao je da ako se federalni zakon smatra neophodnim, njegov se učinak može postići i bez žrtvovanja upotrebe u medicinske svrhe, tj. jednostavno izmjenama Harrisonovog zakona.

Usvojeno stajalište daje federalni zakon potreban kako bi se kontroliralo uživanje marihuane bilo je izloženo najžeš-ćim napadima dr. Woodwarda. Tvrdio je da su postojeći za-koni u pojedinim državama više nego dovoljni ako se pravil-

2 0 9

no primjenjuju i da ukoliko je problem nedostatak koordina-cije, onda je to propust FBN-a.

Primijetivši da FBN već ima ovlaštenje da "sklapa spora-zume o razmjeni informacija koje se tiču korištenja i zloupo-trebe narkotičkih droga u pojedinim državama, kao i spora-zume o suradnji i podizanju tužbi pred sudom...", on je tvrdio da Ured nije radio svoj posao:

"Ako u današnje vrijeme postoje bilo kakvi nedostaci u našim državnim zakonima koji se odnose na cannabis ili na marihuanu, krivicu za to ili znatan dio nje snosi Tajnik za fi-nancije i njegovi pomoćnici koji su na toj dužnosti već šest godina."

Dr. Woodward je također tvrdio da će ovaj zakon biti uza-ludan trošak za medicinsku profesiju i da se neće moći pro-vesti. Rekao je: "S obzirom da marihuana raste potpuno slo-bodno i d a j e svaki zemljoposjednik potencijalni uzgajivač, bio svjestan ili ne, potpuna bi primjena zakona zahtijevala in-spekciju čitavog teritorija zemlje. Bilo bi neprimjereno da se tog posla primi federalna vlada."

Napokon se dr. Woodward začudio zašto Kongres ne bi jednostavno izvršio izmjene Harrisonovog zakona ako se već federalni zakon smatra neophodnim. Na protuargument Ure-da da bi takav način bio neustavan, on je upitao kako zastup-nici Ministarstva financija mogu tvrditi d a j e sadašnji nacrt zakona ustavan kad je tehnika jednaka. Dr. Woodward je za-stupao mišljenje da bi amandman na Harrisonov zakon bio ustavan i da bi se na taj način izbjegli profesionalni prigovori koje je on pokrenuo.

Nakon optuživanja dr. Woodwarda za opstrukciju, nepo-uzdanost i okolišanje, Kongres mu se čak nije ni zahvalio za njegovo svjedočenje. Kad je dva mjeseca kasnije Financijski odbor Senata ponovno pokrenuo rasprave o nacrtu zakona, dr. Woodward je uputio kratko pismo u kojem se navode raz-lozi ALD-a za suprotstavljanje prijedlogu zakona.

2 1 0

Oba su odbora govorila pozitivno o nacrtu zakona usprkos dr. Woodwardovim prigovorima. U izvještaju Financijskog odbora se kaže:

"Pod utjecajem ove droge razara se volja te se gubi sva spo-sobnost usmjeravanja i kontroliranja misli. Inhibicije se oslo-bađaju. Prema svjedočenjima na raspravama čini se da su kao rezultat tih učinaka počinjena brojna kaznena djela s nasiljem od strane osoba koje su bile pod utjecajem ove droge. Ne sa-mo da okorjeli kriminalci upotrebljavaju marihuanu koja ih stimulira na vršenje kaznenih djela, nego su beskrupulozni dileri koji marihuanu u vidu cigareta donose medu srednjo-školce. Na raspravi su navedeni slučajevi školske djece koja su zbog upotrebe ove droge bila potaknuta na zločin i ludilo. Kontinuirana upotreba droge često dovodi do impotencije i ludila."

Nakon duge sjednice, navečer 14. lipnja 1937. godine, u Predstavničkom je domu usvojen Zakon o porezu na marihu-anu (Marijuana Tax Acf); protiv su bili jedino kongresmeni koji nisu znali što je marihuana te su željeli dobiti još infor-macija prije nego što glasaju. Umjesto detaljne analize, pri-mili su priopćenje jednog od članova Financijskog odbora u kojem se nekritički ponavljaju strašna kriminalna djela koja su se na raspravi pripisala uživateljima marihuane. Nakon dva kruga razgovora, zakon je usvojen bez glasanja.

POOŠTRAVANJE ZAKONA: nakon usvajanja Zakona o porezu na marihuanu, FBN je započeo politiku provođenja zakona u četiri pravca:

1. Kontrola uzgajanja biljke u dozvoljene svrhe i iskorje-njivanje biljaka koje rastu divlje.

2. Obuzdavanje senzacionalističkog obavještavanja tiska o marihuani.

3. Instruiranje saveznog sudstva s ciljem da se strogo pri-mjenjuje zakon.

211

4. Usmjeravanje federalnih policijskih organa na suzbija-nje prometa velikih količina droge umjesto na suzbijanje po-sjedovanja malih količina.

Rasprostranjenost biljke, transportiranje sjemenja, mo-gućnost da sjeme dugo opstane prije nego što se zasadi i ne-dostatak učinkovitog herbicida onemogućavali su sveobu-hvatan program suzbijanja rasta marihuane. Čak i d a j e us-pjeh bio garantiran, cijena ovakvog programa bila bi znatna. Nije bilo aktivnih nastojanja da se provede Inspekcija terito-rija Sjedinjenih država hektar po hektar. Program suzbijanja se sveo samo na pitanje reagiranja na rutinsku informaciju -pisma od farmera koji su identificirali biljku i otkrivanje ze-mljišta koje je obraslo marihuanom. Napori da se suzbije div-lji rast su slabjeli kako je slabjelo i zanimanje Ureda za samu marihuanu tijekom četrdesetih godina. Tijekom rata je fede-ralna vlast u stvari poticala uzgoj konoplje (iako nije razvije-na vrsta bez psihoaktvnih svojstava) budući da su Japanci okupirali Filipine s kojih je dopremano vlakno (od konoplje). Širom Amerike trave je bilo u izobilju i uglavnom je bila ne-otkrivena.

Nakon usvajanja zakona komesar Anslinger je naložio svojim agentima da utječu na mjesne funkcionere kako bi odustali od povezivanja marihuane i zločina u svojim izja-vama za tisak. 11. travnja 1938. komesar je rekao svom obla-snom nadzorniku za New York:

"Naša je sadašnja politika da smanjimo neopravdano sta-vljanje naglaska na marihuanu jer su posljednji novinski iz-vještaji u nekim dijelovima zemlje bili toliko pretjerani da j e zanimanje za to pitanje postalo gotovo histerično. Stoga mi pokušavamo usmjeriti stav javnog mnijenja u konzervativ-nijem i razumnijem smjeru."

Neposredno nakon usvajanja zakona FBN je naložio po-duzimanje akcije "upućivanja" saveznog sudstva na isticanje

212

potrebe za oštrim kaznama za prekršitelje zakona o marihua-ni. Ured se također usredotočio na otkrivanje opskrbljivača, velikog međunarodnog prometa i švercera. Slučajevi u koji-ma se radilo o malim količinama prepušteni su mjesnim vla-stima.

Međutim, nekoliko čimbenika nije išlo na ruku ovakvoj politici. Prvo, trgovina marihuanom bila je vrlo neorganizira-na te nije postojala ni nacionalna ni regionalna mreža prome-ta. Drugo, upotreba ove droge je još uvijek bila ograničena geografski i socioekonomski te trgovina marihuanom nije bi-la naznačajniji posao. Ured je tijekom rata odgovornost za provođenje zakona o marihuani prepustio pojedinim država-ma kako bi se neorganizirani promet i regionalna upotreba mogli učinkovitije kontrolirati. FBN se umjesto toga sada koncentrirao na opijate.

Nakon relativnog zatišja tijekom ratnih godina, krajem če-trdesetih godina je po svemu sudeći došlo do znatnijeg po-rasta "zloupotrebe" narkotika. Javnost se počela zabrinjavati zbog sve većeg broja ovisnika o narkoticima, posebno među mlađim osobama. U Kongresu je došlo do prave uzbune na-kon iznošenja tvrdnje da upotreba marihuane neizbježno vo-di upotrebi teških droga, a posebno heroina.

U dva su navrata donijeti novi zakoni. Kongres je 1951. godine usvojio Boggsov zakon (Bogg's Act) kojim su predvi-đene oštrije kazne za nepoštivanje odredbi o drogama. Po pr-vi put su u jednom federalnom zakonu o drogama marihuana i narkotičke droge "strpane u isti koš". To je manifestirano na način da se Boggsovim zakonom predviđaju iste kazne za kr-šenje Zakona o uvozu i izvozu narkotičkih droga i Zakona o porezu na marihuanu. Države su slijedile primjer federalnih organa. Zatim je Kongres 1956. godine usvojio Zakon o kon-troli narkotika kojim se kazne još više pooštravaju. Federalne su države još jednom postupile na isti način. Rasprave u pod-

213

odboru Financijskog odbora i rasprave u samom Predstav-ničkom domu ukazuju na to da je donošenje Boggsovog za-kona bilo motivirano zapaženim povećanjem upotrebe nar-kotika u razdoblju od 1948. do 1951. godine. Tijekom razma-tranja nacrta zakona predstavnik Boggs je izrazio zabrinutost koja je imala odjeka i na brojnim drugim mjestima. Nakon što je napomenuo daje između 1949. i 1950. došlo do porasta uhićenja zbog nepoštivanja zakona o narkoticima za 24 po-sto, a u razdoblju od 1948 i 1950. do porasta od 70 posto, pred-stavnik Boggs je rekao:

"Najšokantnija u vezi s ovim brojkama jest činjenica da je došlo do alarmantnog porasta broja ovisnika o drogi među mladim osobama. U prvih je šest mjeseci 1946. godine pro-sječna dob ovisnika na liječenju u Lexingtonu u Kentuckyju bila 37 i pol godina. Bilo je samo tri osobe koje su imale ma-nje od 21 godinu. Samo četiri godine kasnije, tijekom prvih šest mjeseci 1950., prosjek je pao na 26,7 godina, a 766 oso-ba bilo je mlađe od 21 godine."

Predstavnik Boggs i ostali su podržali obavezni minimum kazni za prodavače droge jer su smatrali da neki savezni suci nisu bili previše ažurni u provođenju zakona o narkoticima. U javnosti je prevladavao stav da bi oštre kazne, uključujući i smrtnu, za one koji drogu prodaju mladima suzbile narkoti-ke koji su se uvukli među američku omladinu.

Boggsov je zakon u velikoj mjeri bio uperen protiv fede-ralnog sudstva. Do toga je došlo jer je ključna odredba zako-na ukinula sudsko diskrecijsko pravo u izricanju kazne time što se izricanje ili izvršenje kazne za drugi ili kasniji prekršaj ne može suspendirati niti se može izreći uvjetna kazna.

Sudstvo više nije vršilo pritisak tijekom donošenja zako-na: ipak, James V. Bennett, šef Ureda za zatvore, potaknuo je suce iz petog okruga da na kraju preporuče izmjenu zakona, odnosno uklanjanje odredbe o obaveznom minimumu kazni.

214

Međutim, čak i prije nego stoje Boggsov zakon došao na dnevni red Kongresa, Ured za narkotike je utjecao na pojedi-ne države da modificiraju svoje postojeće zakone o narkotici-ma i marihuani kako bi ozakonile "kazne slične onima koje postoje u nacrtu Boggsovog zakona, a što bi bilo od bitne po-moći u borbi protiv prometa drogama".

Do 1953. godine su 17 država i teritorij Aljaske na to od-govorili usvajanjem tzv. "malih Boggsovih zakona", a do 1956. je još 11 drugih država pooštrilo kazne. Dvije su drža-ve iz ove potonje skupine, Ohio i Louisiana, ozakonile odred-be o kaznama koje su bile znatno oštrije od svih koje su pret-hodno usvojene u različitim nadležnim organima na cijelom teritoriju SAD-a.

Takav je zakon koji je odobren u Ohiu 15. lipnja 1955. go-dine predviđao kazne od 20-40 godina zatvora za prodaju narkotičkih droga. Mjere koje je Louisiana usvojila sljedeće godine predviđale su oštre kazne zatvorom (bez prava na uv-jetni otpust ili uvjetnu kaznu) za ilegalnu prodaju, posjedova-nje ili upotrebu narkotika. Kazne su se kretale od minimalno 5 godina do maksimalno 99 godina.

U pozadini zahtjeva za pooštravanjem kazna koje se od-nose i na marihuanu nalazila se "teorija progresije". Na Bogg-sovim su raspravama mnogi svjedočili o vezi između upo-trebe marihuane i konačne ovisnosti o heroinu. Na primjer, komesar Anslinger je svjedočio:

"Ovo je opasnost: preko 50 posto ovih mladih ovisnika po-čelo je od pušenja marihuane. S tim su počeli, a završili su s heroinom; kad je ushićenja s marihuanom nestalo, uzeli su iglu."

Predstavnik Boggs je u Predstavničkom domu dao sažetak teze o "odskočnoj dasci":

"Kad naši mladi ljudi počnu pušiti marihuanu, oni obično foeću putem koji vodi do ovisnosti. Oni tada završavaju s nar-kotičkim drogama - kokainom, morfijem i heroinom.

215

Kad te mlade osobe postanu ovisnici, na primjer od hero-ina za koji je potrebno od 18 do 150 dolara dnevno, oni se vr-lo često moraju okrenuti kriminalu... i prostituciji... kako bi mogli kupiti ono što im je potrebno."

Tako je ova teorija "odskočne daske" zamijenila stariju hi-potezu koja je povezivala marihuanu s ovisnošću, ludilom i nasilničkim zločinima.

U dokumentu koji je priložen na raspravama o Boggso-vom zakonu je dr. Harris Isbell, šef odsjeka za istraživanje u bolnici javne zdravstvene službe u Lexingtonu (Kentucky), tvrdio da marihuana ne izaziva fizičku ovisnost iako se ver-balno zalagao za hipotezu o psihičkoj ovisnosti.

Prihvaćajući mogućnost "privremene psihoze" kod "pred-isponiranih osoba", Isbell je s druge strane osporavao teze o zločinima i ludilu. Pred Kefauverovim odborom u Senatu svjedočio je sljedeće:

"Općenito govoreći, pušači marihuane su blago opijeni, hihoću se, smiju, nikome ne smetaju i dobro se zabavljaju. Oni ne posrću i ne padaju pri hodu te obično neće pokušati naškoditi bilo kome.

Nije dokazano da pušenje marihuane vodi pojačavanju na-silničkih zločina ili zločina seksualnog karaktera.

Pušenje marihuane nema neželjene posljedice, ne stvara se ovisnost od ove droge te se običaj upotrebe može prekinuti u svako vrijeme. Ustvari, vjerojatno je lakše prekinuti s puše-njem cigareta marihuane nego s pušenjem duhanskih cigare-ta."

Neki promatrači smatraju da je nakon usvajanja Gobbso-vog zakona problem narkotika skoro u potpunosti nestao s nacionalne scene. Ipak, ohrabrene podacima koji pokazuju da j e pooštravanje zakona barem zaustavilo povećanje upo-trebe droge, državne su se i federalne policijske vlasti nasta-vile zauzimati za daljnje pooštravanje kazni ne bi li se ovo zlo u potpunosti iskorijenilo.

2 1 6

Usprkos tome što se rasprava nije produžila niti se zani-manje javnosti produžilo, Kongres je 1956. godine usvojio Zakon o kontroli narkotičkih droga.

Tijekom debate u Kongresu 1956. godine marihuani je po-svećeno manje pažnje nego što je to bio slučaj 1951. Među-tim, i dalje se marihuana svrstavala među teške narkotike. Rezultat toga je bilo umnožavanje prekršaja koji se odnose na marihuanu i daljnje pooštravanje kazna utemeljeno na teo-riji da će se time osigurati završetak američkog iskustva s narkoticima.

Ipak, policijski dužnosnici nisu imali jedinstvene stavove kad je u pitanju bila učinkovitost još oštrijih kazni; zamjenik komesara FBN-a je sugerirao da bi surove kazne mogle utje-cati na sud, pa velika sudska vijeća ne bi podizala optužnice, a mala sudska vijeća ne bi osuđivala u slučajevima vezanim za drogu. Ostali su odbacili to stajalište ostajući čvrsto pri stavu da su još oštrije kazne imperativ ako se društvo želi os-loboditi dilera droge i ako želi onemogućiti razvijanje biznisa s narkoticima. Među kongresmenima koji su razmatrali nacrt zakona nije bilo neslaganja oko prijedloga o oštrijim kazna-ma koje bi bile sredstvo za iskorjenjivanje nezakonite upotre-be i prodaje različitih droga.

Osim toga što olakšava provođenje zakona o narkoticima putem niza pomoćnih odredba, Zakonom o kontroli narkoti-ka iz 1956. godine propisuju se sljedeće kazne:

1. POSJEDOVANJE Minimum kazna Prvo kršenje zakona 2 godine Drugo kršenje zakona 5 godina Treće i kasnija kršenja zakona 10 godina Novčana kazna 20.000 $

217

2. PRODAJA Minimum kazna 5 godina 10 godina

Prvo kršenje zakona Drugo kršenje zakona Prodaja maloljetnicima od strane punoljetnih 10 godina

Mjeru puštanja uz policijski nadzor ili uvjetnu kaznu nije mogla dobiti niti jedna kategorija okrivljenih osim onih koji-ma je to prvi prekršaj i to samo kad je u pitanju posjedovanje.

Zakon također predviđa novo kazneno djelo - ilegalni uvoz marihuane. Po zakonu je samo posjedovanje bilo dovoljan dokaz da se onaj koji posjeduje osudi zbog toga što je svjesno primio ilegalno uvezenu marihuanu.

Malo je koji zakonodavac uzimao u obzir da se marihuana na bilo koji način razlikuje od narkotika koji izazivaju fizičku ovisnost. Pododbor Predstavničkog doma za narkotike, koji je stvorio ono što će biti temelj zakona iz 1956. godine, umet-nuo je napomenu uz glavni naslov "Narkotici" u kojoj je sit-no napisano da pojam "narkotici" obuhvaća i marihuanu. Ti-jekom rasprava u Kongresu koje su se vodile oko verzije na-crta zakona koje su bile na razmatranju u Senatu, odnosno u Predstavničkom domu, samo je jedanput pokrenuto pitanje marihuane kao posebne supstance.

Štoviše, u priopćenju koje odražava opće prihvaćanje kon-cepta "odskočne daske" senator Daniel, predsjednik podod-bora Senata koji je ispitivao problem droga, opisuje marihua-nu:

"To je droga koja uvodi brojne ovisnike u upotrebu ostalih droga. Marihuana, sama po sebi opasna droga, može izazvati neke od najgorih zločina koje će počiniti oni koji ovise o nje-zinoj upotrebi. Očigledno je da njezina upotreba vodi do na-vike na heroin, a onda do konačnog uništavanja osobe - ovis-nika."

218

Marihuana je do pedesetih godina bila obuhvaćena zako-nima o narkoticima svake države u Americi, a obuhvaćali su je i federalni zakoni. Posjedovanje droge, čak i za osobnu upotrebu, svugdje se smatralo kaznenim djelom, a uživatelj je zbog svog grijeha mogao biti osuđen na dugu zatvorsku kaznu.

1960.-1970.: NOVA ZAKONODAVNA POLITIKA. Od sredine pedesetih do sredine šezdesetih godina aktiv-

nost federalnih organa u provođenju zakona o marihuani i narkoticima bila je relativno ujednačena. Broj prekršitelja zakona, otkrivenih i osuđenih bilo za posjedovanje ili prodaju ostao je konstantan.

Međutim, početkom i sredinom šezdesetih godina javio se novi fenomen - zloupotreba droga počela se širiti. Problem droga više nije bio ograničen na geta i određene socioeko-nomske i etničke grupe. Novi su uživatelji bili djeca pripad-nika srednje klase. Problem je počeo pogađati i prosječnog Amerikanca te je postao najznačajniji uzrok nacionalne za-brinutosti.

Upotreba marihuane među pripadnicima srednje klase po-taknula je značajna medicinska istraživanja same prirode ove droge koja su dovela do nove zakonodavne politike. Jedan je komentator rekao:

"Nitko se nije brinuo dok je to bio problem geta. Marihua-nu su upotrebljavali jazz muzičari i pripadnici nižih slojeva, pa niste brinuli ako zarade dvije do dvadeset godina zatvora. Ali kad fini dječak ili djevojčica iz srednje klase budu uhiće-ni, to zajednica primijeti. Tako je i danas. Ovaj je problem počeo uzimati svoj danak - u svim slojevima društva, u pred-građima, u domovima srednjeg sloja, u koledžima. Odjed-nom je kaznena, osvetoljubiva politika prijetila svim slojevi-ma društva. Ljudi su promijenili stavove i to je stvarno ono

219

najuzbudljivije što se događa. Sad postoji volja da se ispita da li je to neka vrsta eksperimentiranja ili je to bolest, a ne zlo."

Kongres je prvobitno reagirao donošenjem Amandmana o kontroli zloupotrebe droga (Drug Abuse Control Amend-ments) 1965. godine. Na temelju ovog zakona je osnovan Ured za kontrolu zloupotrebe droga (Bureau of Drug Abuse Control) pri Upravi za hranu i lijekove. Predviđene su kazne za protuzakonitu ilegalnu proizvodnju i prodaju depresiva, stimulansa i halucinogenih droga.

Dramatično povećanje upotrebe marihuane i drugih droga u drugoj polovici šezdesetih godina bilo je vrlo očigledno u javnosti. Kao reakciju na to predsjednik Johnson 1968.g. je ponudio Plan reorganizacije broj 1. Ta je reorganizacija zapo-čela 8. travnja 1968. godine i prema njoj su Ured za narkotike (u okviru Ministarstva financija) i Ured za kontrolu zloupo-trebe droga (pri Upravi za hranu i lijekove) prešli u nadle-žnost Ministarstva pravosuđa te su se sjedinili u Ured za nar-kotike i opasne droge.

Ono što je u trenutku usvajanja amandmana iz 1965. godi-ne bi lo očigledno sada je upadalo u oči - postojao je veliki ra-skorak u kaznama predviđenim za "opasne droge" s jedne strane i za narkotike i marihuanu s druge strane. Kao rezultat intenzivnijih medicinskih i znanstvenih ispitivanja, LSD i nekoliko drugih droga priznate su kao mnogo moćnija halu-cinogena sredstva od marihuane.

Raskorak je povećan i time što je tetrahidrokanabinol (THC), glavni psihoaktivni sastojak marihuane, stavljen pod kontrolu čime netko tko posjeduje THC nije bio izložen mo-gućnosti kažnjavanja, ali je za onoga tko posjeduje marihua-nu bio predviđen obavezni minimum kazne od dvije godine zatvora. Kongres je zatim izmijenio kaznu za posjedovanje u okviru Amandmana o kontroli zloupotrebe droga, smanju-

220

jući time težinu kaznenog djela. Povećane su kazne za pro-daju i proizvodnju LSD-a i drugih kontroliranih droga, i to do pet godina zatvora.

Međutim, velika neujednačenost za ove supstance i dalje je postojala. Sazrelo je vrijeme za promjene. Dodatni je priti-sak predstavljalo označavanje sve većeg broja mladih osoba kao kriminalaca, a njihovo je jedino kriminalno djelo bilo po-sjedovanje marihuane za osobnu upotrebu.

Krajem 1968. godine Ured za narkotike i opasne droge je pripremio zakon kojim bi kontrola droga na cijelom teritoriju SAD-a potpala pod nadležnost Ureda. Predloženi se zakon temeljio na komercijalnoj klauzuli, a ne kao do tada na po-reznim ovlaštenjima.

Taje promjena djelovala proročanski zato što je prema od-luci o slučaju Leary, koju je Vrhovni sud donio 19. svibnja 1969.g., procedura s narudžbenicama, neophodna da se ispu-ne uvjeti Zakona o porezu na marihuanu, primoravala poje-dinca da inkriminira samog sebe, što je u suprotnosti s Petim amandmanom. Taje odluka naizgled ostavila Ured bez zako-na kojim se regulira posjedovanje marihuane i to je još jedan razlog koji je svjedočio o potrebi revizije zakona.

Novi je nacrt zakona regulirao narkotike, "opasne droge" i marihuanu. Predsjednik Nixon je zakon potvrdio 14. srpnja 1969. godine.

Iz tog je zakona proizašao cjelokupan program uravnote-ženih kazna za kaznena djela. Propisivanje minimalne oba-vezne kazne je u osnovi ukinuto te je kazneno djelo za posje-dovanje kontroliranih supstanci za osobnu upotrebu postalo prekršaj. Zatim je u slučajevima kad je pojedinac prvi put okrivljen zbog tzv. "običnog posjedovanja" sud dobio diskre-cijsko pravo da okrivljenog osudi na uvjetnu kaznu do godinu dana. Ukoliko se ispostavi da okrivljeni tijekom uvjetne kaz-ne nije prekršio niti jedan od uvjeta kazne, njegova se presu-da može izbrisati.

221

Slična prekršajna kazna i mogućnost tretiranja onoga koji prvi put krši zakon predviđena je i za distribuciju malih koli-čina marihuane za 1) bez nadoknade ili za 2) prodaju droge po cijeni. Ova je odredba uključena budući daje primijećeno da se među mladima vrši velik broj ovakvih transakcija. Do toga je došlo i zbog toga što je na vidjelo izašao fenomen koji dovodi u pitanje tradicionalnu sliku nacionalne trgovine ma-rihuanom. Zakonodavci su stvorili stereotip "prodavača" kao zlog kriminalca koji prodaje svoju robu za velike novce te su vjerovali da su izuzetno oštre kazne opravdane kad su u pita-nju prodavači. Međutim, nekoliko je sudaca pokazalo da stru-ktura trgovine marihuanom ima malo ili nimalo veze s uvrije-ženom predstavom o tome. U jednom je ispitivanju koje jc obuhvatilo 204 uživatelja otkriveno daje 44 posto njih barem jedanput prodalo drogu svojim prijateljima. Mnogi povreme-ni uživatelji prodaju drogu da pokriju troškove kupovine dro-ge za osobnu upotrebu. Po novom zakonu za njih nije bila pre-dviđena kazna kao za distributere.

Novi zakon također stvara razliku između marihuane i nar-kotičkih droga. Marihuana je svrstana u kategoriju halucino-genih droga, a razlika između te kategorije i narkotika bila je naglašena razlikom u kaznama.

Kongres je usvojio prijedlog ovog zakona (potpisao ga je predsjednik Nixon) 27. listopada 1970. i to pod nazivom Sve-obuhvatni zakon o sprečavanju i kontroli zloupotrebe droga (Comprehensive Drug Abuse Prevention and Control Act).

Zajedno s ovim novim federalnim zakonom, Nacionalna je konferencija komesara za jedinstvene zakone pripremila i na godišnjoj konferenciji (1-7. kolovoza 1970.) odobrila Je-dinstveni zakon o kontroliranim supstancama (Uniform Con-trolled Substances Act).

Svrha tog zakona je objašnjena u priopćenju koje se nalazi u njegovom predgovoru:

222

"Ovaj je jedinstveni zakon pripremljen kako bi se postigla usklađenost između zakona federalnih država i zakona save-zne vlade. Napisan je s ciljem upotpunjenja federalnog zako-nodavstva s informacijama o narkoticima i opasnim drogama te usklađenja federalnih i državnih zakona, čime će vlasti na svim razinama omogućiti da se problem zloupotrebe droga kontrolira mnogo učinkovitije."

Jedina kazna koju Jedinstveni zakon propisuje odnosi se na slučaj posjedovanja za osobnu upotrebu (kazne za sve os-tale slučajeve propisane su u federalnom zakonu). Konferen-cija je preporučila da se takvo kazneno djelo treba tretirati kao prekršaj.

Tijekom sedamdesetih je 26 država i tri teritorija usvojilo zakon u cjelini ili u nekoj od varijanti. Još je deset do petnaest država razmatralo mogućnost usvajanja zakona.

Imenovanje Nacionalne komisije za marihuanu i zloupo-trebu droga (National Commission on Marijuana and Drug Abuse) i izdavanje njihovog izvještaja značajan su događaj s povijesne točke gledišta.

Otkad je objavljen taj sveobuhvatni izvještaj, stavovi Ame-rikanaca uvelike su se promijenili, što se može uočiti i po za-htjevu predsjednika Čartera da Kongres dekriminalizira po-sjedovanje marihuane. Očigledno je daje Čarter napravio do-bar potez za kampanju kad je izrazio želju za blažim zakoni-ma o marihuani. Dr. Peter G. Bouwen, šef odjela za politiku prema zloupotrebi droga, rekao je da "kazne za kaznena djela koja doživotno označavaju ljude koji inače poštuju zakon ni-su ni učinkovita ni prikladna". Po Carterovom prijedlogu po-sjedovanje malih količina marihuane za osobnu upotrebu ne treba tretirati kao kazneno djelo.

U ovom je trenutku gotovo izvjesno da je u zakonodav-nom radu zatvoren krug, a u budućem će se donošenju zako-na u obzir uzimati nova socijalna politika.

223

distribucija malih količina marihuane bez nadoknade tretira se isto kao i obi-čno posjedovanje; op. prev.

224

POGOVOR

Promijeniti zakon

Marihuana i njezina društvena percepcija ponovno su do-bili na svojoj aktualnosti od kada je nova ministrica pravosu-đa Vesna Škare-Ožbolt spomenula da razmatra akte vezane uz kriminalizaciju njezina posjedovanja, a o čemu su mediji posljednjih dana učestalo izvještavali. Kakvu nam poruku hr-vatsko društvo šalje kada se u njemu pojavi javna rasprava ve-zana uz upotrebu marihuane (cannabis sativa, trava, ganja)?

U posljednjih nekoliko godina javna rasprava o marihuani i njezinoj uporabi - koja je za neke građane postala dijelom kulture i načina života, a za druge tek višestruko eksploatira-no iskustvo u javnom prostoru - bila je vezana kontekstom problematizacije droga i ovisnosti u Hrvatskoj i smještena u jedinu birokratsku ladicu ilegalnih droga koja ne dopušta ni-kakve distinkcije među njima. Nositelji te debate bile su in-stitucije poput policije, pravosuđa, bolnica, škola i centara za suzbijanje ovisnosti, a rjeđe nevladine harm reduction udru-ge. Političke stranke najvećim se dijelom nisu tim proble-mom bavile, osim radi postizanja lakih poena u susretu sa slabijim protivnikom, dok se u medijima marihuana najčešće pojavljivala uz druge droge, ovisnost, kriminal i crnu kroni-ku, a manje kroz teme koje bi je popularizirale.

U diskusiji se najčešće podvlačila podjela na legalne dro-ge (alkohol, duhan) i ilegalne (marihuana, kokain, heroin, ec-

225

stasy), a time se odredio i okvir rasprave. Zbog toga se izgu-bila ponekad korisna podjela ilegalnih droga na "lake" i "te-že" - s obzirom na njihova farmakološka svojstva, poveza-nost s ovisnošću i drugim ponašanjem. U tom smislu bi se i neke legalne droge, poput duhana i alkohola, mogle predsta-viti problematičnijim nego marihuana kada je riječ o izravnoj društvenoj šteti koju nanosi njihova konzumacija. Marihuana je, dakle, u Hrvatskoj percipirana kao problem koji je potreb-no nekako sankcionirati i kontrolirati, a pušači marihuane eti-ketirani su kao devijantna skupina. Upotreba marihuane je marginalizirana, kriminalizirana i drakonski sankcionirana. Primjer zakonodavne vlasti i izglasanih zakona je jedan od faktora koji utječu na takvo prikazivanje marihuane, a pove-zani su sa socijetalnom reakcijom, načinom na koji društvo odgovara na određeni fenomen.

Posjedovanje - kazneno djelo

Od osnutka Republike Hrvatske upotreba marihuane za-konskim je okvirom tretirana primjenom penalnog sustava, tj. sustava kažnjavanja. Sve do 1998. prema zakonu je posje-dovanje manjih količina marihuane bilo prekršajno tretirano, što je značilo plaćanje sudskih troškova i novčane kazne (ne baš male za ono vrijeme). Tada je Sabor potvrdio novi zakon kojim se posjedovanje marihuane procesuira krivično. Novi zakon o drogama kopijaje francuskog zakona, jednog od naj-oštrijih zakona u Europi u smislu sankcija prema korisnicima droga, dok se nikakva pozornost nije usmjerila prema liberal-nim zakonima u nekim dijelovima Europe koji su išli prema liberalizaciji i nekažnjavanju posjedovanja manjih količina marihuane. Tim zakonom iz 1998. nije definirano razlikova-

226

nje različitih vrsta droga, kao što nije definirana ni količina za osobnu upotrebu koja omogućava razlikovanje korisnika i velikih preprodavača droge.

To konkretno znači daje osoba uhvaćena s nekom od ile-galnih droga osuđena za jedan od modaliteta izvršenja kaz-nenog djela zlouporabe opojnih droga iz čl. 173. Kaznenog zakona: stavak 1. za kazneno djelo posjedovanja opojnih dro-ga, stavak 2. za kazneno djelo preprodaje opojnih droga i sta-vak 3. za kazneno djelo organiziranog djelovanja. Drugim ri-ječima, u svakodnevnom životu policajac samo radi svoj po-sao i slijedi slovo zakona, dok sudac u svojoj presudi manev-rira unutar tog zakonski definiranog prostora, čime se otvara i pitanje odluke suca kod optužbi za posjedovanje različitih vrsta droga. Policajac uhićuje osobu koju zatekne u konzu-maciji ili posjedu nedozvoljene opojne droge, dok mu sudac sudi zbog kaznenog djela zlouporabe droga.

Spas u slobodnoj sučevoj interpretaciji

Njima nasuprot je osoba privedena i uvedena u kaznenu sudsku proceduru. Primjerice, osoba A je uhvaćena s tri gra-ma kokaina, osoba B s pet tableta ecstasyja, a osoba C s jed-nim zapaljenim jointom i drugom rezervom u džepu (da ne spomenemo veće količine koje mogu nanijeti duhovne boli puritanskom dijelu populacije). Zbog javnog usklika protiv opake bolesti droge i ovisnosti osoba A, osoba B i osoba C mogu stradati jednako. Jedina slamka spasa im je slobodnija interpretacija zakona i sučevo razumijevanje. Bez obzira na ishod suđenja, te će osobe biti izložene ceremoniji degradaci-je statusa, etiketi "narkića" (kako na policiji, tako i na sudu), nemogućnosti zapošljavanja u državnoj službi ako budu osu-đene...

227

Kakav je ishod takve politike? Izvješće o radu državnih odvjetništava u 2002. godini daje nam neke pokazatelje. Pre-ma strukturi kriminaliteta, kaznena djela vezana za zlopora-bu opojnih droga kod odraslih na drugom su mjestu (4306 prijava), kod mladih punoljetnih osoba starosti od 18. do 21. godine na prvom mjestu (2336 prijava), dok su kod maloljet-nih osoba na drugom mjestu (35,2%). Od 1997. do 2002. broj prijavljenih, optuženih i osuđenih punoljetnih osoba u pora-stu je zbog zloporabe droge. U 1997. je bilo prijavljeno oko 3000 osoba, 2000 ih je optuženo, a oko 1000 osuđeno. U 2002. su 6642 osobe prijavljene, optuženo ih je oko 4200, a više od 3500 ih je osuđeno.

Bilježi se porast kaznenih djela zloporabe opojnih droga izčl. 173. st. 1. Kaznenog zakona. Suci su u takvim parnica-ma kod maloljetnih osoba u 57,4%, a kod mlađih punoljetnih osoba u 31,4% prijava najčešće odbacivali kaznene prijave primjenom načela svrhovitosti. Njime su mali okrivljenici imali izbor da se umjesto kazne bave humanitarnim radom ili da se podvrgnu konzultacijama savjetovališta za mlade, što je prema sucima daleko učinkovitije od kaznenog postupka, a i djeluje preventivno. Kod punoljetnih osoba suci su u oko 30% slučajeva donijeli rješenje o odbačaju kaznene prijave.

Zbog ovakvih trendova, suci traže promjenu čl. 173. Kaz-nenog zakona, što je dobar povod za promjenu zakona. A od nove se ministrice očekuje da donese neku odluku. Brojnim će moralnim križarima - amaterima, ali i profesionalcima koji kao pijavice sišu novce iz proračuna - zbog tih brojki iz dubine šiknuti bijesni i odrješiti poklič u borbi protiv ovog "zla". Mediji će tu temu također pratiti, kao i dosad, podila-zeći onima glasnijima.

228

Zakonski dopuštene količine

Upravo takva društvena reakcija na neki problem zapravo stvara situaciju koju je definirao L. T. Wilkins, a preuzeli teo-retičari etiketiranja. Riječ je o povećavanju devijacije. Veći-na navodne devijacije zapravo je neželjena posljedica druš-tvene reakcije u stvari iskrivljenih informacija i ignorancije, prema objektu etiketiranja: putem policijske kontrole, praće-nja masovnih medija i popularnih reakcija na stereotipe o de-vijantima. Taj se proces već dogodio prilikom donošenja po-stojećeg zakona koji sada treba mijenjati. Nema potrebe za još jednim takvim odgovorom. Brojke pokazuju, a slažu se i suci, da to nije učinkovito.

Potreban je drukčiji pristup, svojevrsna depenalizacija, kojom se zakonski trebaju odrediti količine za osobnu upo-trebu koje ne bi bile kažnjive. Europska iskustva predviđaju da ta granica bude oko 10 grama. To bi značilo rasterećenje sudstva i proračuna, a brojni bi pojedinci bili pošteđeni nea-dekvatnih kazni, stigmatizacije i terora moralizirajuće gomi-le.

Goran Goldberger

2 2 9

BIBLIOGRAFIJA

Abelson, H.; Cohen, R. i Schrayer, D.: Public Attitudes To-ward Marijuana, 1. dio; Princeton: Response Analysis, 1972.

Allentuck, S.: Medica! Aspects: Symptoms andBehavior u: Mayor's Committee on Marihuana, The Marihuana Pro-blem in the City ofNew York, Jacques Cattell Press, Lancas-ter, 1944., pp. 35-51.

Allentuck, S. i Bovvman, K. M.: The Psychiatric Aspects of Marihuana Intoxication, American Journal of Psychiatry 99 (1942.): 248-251.

Andrade, 0. M: The Criminogenic Action ofCannabis (Marihuana) and Narcotics, UN Bulletin of Narcotics, 16 (1964.): 23-28.

Andrews & Vinkenboorg, eds: The Book ofGrass, E. Goo-de; Evergreen Revievv, 1969.

Anslinger, H. J.: Marijuana-Assassin ofYouth, American Magazine, July 1937.

Baldwin, M.: TheDealer: Your Neighborhood Dope Dea-ler, The Washington Post Potomac, November 16, 1969., pp. 33-36,1971.

Bloomquist, E. R.: Marijuana, Glencoe Press, Beverly ffills, 1968.

Bloomquist, E. R.: Marijuana-SocialBenefit orSocial De-triment?, California Medical Journal, 1967.

Blum, R. H. i suradnici: Societyand Drugs, Jossey-Bass, San Francisco, 1969.

Blumer, H. et al.: The WorldofYouthful Drug Use, School of Criminology, University of California, Berkeley, 1967.

231

Bouquet, J.: Cannabis, UN Bulletin on Narcotics, 2 (4) (1950.): 14-30.

Brenner, J. H.; Coles R. i Meagher, D.: Drugs and Youth, Liveright, NewYork, 1970.

Brill, N. W.; Crumpton, E. i Grayson, H.: Personality Fac-tors in Marijuana Use, Archives of General Psychiatry 2 (1971.): 163-65.

Bromberg, W.: Marihuana Intoxication: A Clinical Study of Cannabis Sativa Intoxication, American Journal of Psy-chiatry 91 (2) (1934.): 303-30.

Bromberg, W.: Marihuana: A Psychiatric Study, Journal of the American Medical Association, 113 (1939.): 4-13.

Bromberg, W. i Rodgers, T. C.: Marihuana and Aggressive Crime, American Journal ofPsychiatry, 102 (1946.): 825-27.

Brotman, R. i Suffet, E: Marihuana Users' Views of Mari-huana Use, u Zubin, J. i Freedman, A., eds.: The Psychology of Adolescence, Grime and Stratton, New York, 1970. pp. 258-72.

Campbell, A. M. G.; Evans, M.; Thomson, J. L. G. i Willi-ams, M. J.: Cerebral Atrophy in Young Cannabis Smokers, Lancet 2 (1971.): 1219-26.

Carey, J. T.: The College Drug Scene, Englewood Cleefs, Prentice Hali, New Jersey, 1968.

Chapple, P. A. L.: Cannabis, a Toxic and Dangerous Sub-stance: A Study of 80 Takers, The British Journal of Addi-tions 61 (1966.): 269-82.

Charen, S., i Perelman, L.: Personality Studies of Mari-huana Addicts, American Journal of Psychiatry 102 (1946.): 674-82.

Clark, L. D.; Hughes, R. i Nakashima, E. G.: Behavioral Effects of Marijuana, Archives of General Psychiatry 23 (1970.): 193-98.

232

Clark, L. D. i Nakashima, E. G.: Experimental Studies of Marihuana, American Journal of Psychiatry 125 (1968.): 379-84

Crancer, A. Jr., i Quiring, T. L.: Driving Records ofPer-sons Arrested forlllegal Drug Use, Report 011, State of Was-hington, Department of Motor Vehicles, May 1968. Reprin-ted in part in The Police Chief 36 (1969.): 41-43.

Crancer, A. Jr.; Dille, J. M.; Delay, J. C.; Wallace, J. E. i Haykin, M. D.: Comparison of theEffects of Marihuana and Alcohol on Simulated Driving Performance, Report 021, Sta-te of Washington, Department of Motor Vehicles, April 1969, Reprinted in Science 164 (1969.): 851-54.

Dally, P.: Undesirable Effects of Marijuana, British Medi-cal Journal 3 (1967.): 367.

Dott, A. B.: Effect of Marihuana on Risk Acceptance in an Automobile Simulator, RR71-3, Injury Control Research La-boratory for the U.S. Department of Health, Education and Welfare, 1971.

Dott, A. B.: Drug and Reckless Driving, New Jersey Jour-nal of Pharmacy 40 (1) (1967.): 30.

Drake, B.: The Cultivator's Handbook of Marijuana, Ag-rarian Reform Co., Eugene, Oregon, 1970.

Eells, K: Marijuana and LSD: A Survey of One Campus, Journal of Counseling Psychology 15 (5) (1968.): 459-64.

Ferguson, W. S. i Howard, W. L.: Marihuana and Drug Use and Highway Safety-A Survey ofHigh Sehool Students in Virginia, Virginia Highway Research Council, July 1971.

Fleming, D.: The Complete Guide to Growing Marijuana, Sundance Press, San Francisco, 1970.

Fort, J.: Playboy Panel: The Drug Revolution, Playboy, 17 (2) (1970.): 53-55 et. seq.

Frank, I. M.; Hepler, R. S.; Stier, S.; Rickles, W. H. i Un-gerleider, J. T.: Marihuana, Tobacco and Functions A ffecting

233

Driving, Paper presented to annual meeting of the American Psychiatric Association, Washington, 1971.

Freedman, H. L. i Rockmore, M. I.: Marihuana: Factorin Personality Evaluation and Army Maladjustment, Journal of Clinical Psychopathology 7 (1946.): 765-82, 8: 221-38.

Goode, E.: Drug Use and Sexual Behavior on a College Campus, American Journal of Psychiatry.

Goode, E.: Marijuana and Sex, Evergreen Revievv 55 (1969.): 19-21,72-74.

Goode, E.: The Marijuana Market, Columbia Forum 12 (4) (1969.): 408.

Goode, E.: The Marijuana Smokers, New York-London, Basic Books, 1970.

Goode, E.: The Use of Marijuana and Otherlllegal Drugs on a College Campus, The British Journal of Addiction 66 (1971.): 213-15.

Grinspoon, L.: Marihuana Reconsidered, Harvard Univer-sity Press, Cambridge, 1971.

Haines, L. i Green, W.: Marijuana Use Patterns, British Journal of Addiction 65 (1970.): 347-62.

Hochman, J. S. i Brill, N. Q.: Marijuana Use andPsycho-social Adaptation, neobjavljen rukopis, 1971.

Hochman, J. S. i Brill, N. Q.: The Subjective Effects of Marijuana Intoxication, u: Marijuana, edited by E. Goode, drugo izdanje, Atherton press, New York, 1971.

Hyde, Margaret O.: Mind Drugs, Pocket Books, New York, 1973.

Johnson, B: The Drug Subculture and the Law (title ten-tative), John Wiley, New York.

Josephson, E.; Haberman, P.; Zanes, A. i Elinson J.: Ado-lescent Marijuana Use: Report on a National Survey, studija predstavljena na First International Conference on Student Drug Surveys, Newark, New Jersey, September 14, 1971.

234

Kentfield, C.: Turning Off the Tijuana Grass, Esquire, May 1970.: 8 ff.

Kimball, G.: The Great Grass Harvest in River City, Scan-lan's 1 (6) (1970.): 21-26.

King, F.: Marijuana and LSD Usage Among Male College Students: Prevalence, Rate Frequency and Self Estimates of Future Use, Psychiatry 32 (1969.): 265-76.

Kramer, L.: The Grass and Hash Usage at Syracuse Uni-versity, Fortunem September 1971. pp. 102-3.

McGlothlin, W. H.; Jamison, K. i Rosenblatt, S.: Mariju-ana and the Use ofOther Drugs, Nature 228 (1970.): 1227.

McGlothlin, W. H.: The Use of Cannabis East and West, predstavljeno na Symposium of Biochemical and Pharmaco-logical Aspects of Drug Dependence and Reports on Mariju-ana Research, Amsterdam, Sept. 30 - Oct. 1, 1971.

McNeill, D.: Green Grows the Grass on the Lower East Side, The Village Voice, December 1, 1969., pp. 3, 21.

Mailer, Norman: Interview in Cosmopolitan Magazine, May 1976.

Manheimer, D. F.; Mellinger, G. D. i Balter, M. B.: Mari-juana Use among Urban Adults, Science 166 (1969.): 1544.

Melges, F. T.; Ginklenberg, R. J. i Holister, L. E.; et al.: Temporal Disintegration and Depersonalization during Mari-

juana Intoxieation, Archives of General Psychiatry 23 (1970): 204-10.

Meyer, R. E.; Pillar, R. C.; Shapiro, L. M. i Mirin, S. M.: Administration of Marijuana to Heavyand Casual Marijuana Users, American Journal ofPsychiatry 128(1971.): 198-204.

Mirin, S. M.; Shapiro, L. M. i Meyer, R. E.: Casual versus Heavy Use of Marijuana: A Redefinition of the Marijuana Problem, American Journal ofPsychiatry 127(1971.): 1134.

Morier, W.: Home Grown Happiness, Mikus Book, New Vork, 1967.

235

Nisbet, T. i Vakil, F.: Some Estimates of Priče and Ex-penditure Elasticities of Demand for Marijuana among UCLA Students, neobjavljen rukopis, 1971.

Posey, H. T.: Marijuana, Ph.D. dissertation, Tulane Uni-versity, 1937.

Ric (pseudo.): I Tumed on 200 FelIow Students at the Uni-versity ofMichigan, Esquire, September 1967., pp. 101,190.

Robins, L. N. i Murphy, E. G.: Drug Usein NormalPopu-lation, American Journal of Public Health, September 1967., pp. 1580-96.

San Diego Door, Running PotAcross the Border, Other Scenes and The New York Seer, March 1968.

Superweed, Mary Jane: The Marijuana Consumer's and Dealer's Guide, Chthon Press, San Francisco, 1968.

Tart, C. T.: On Being Stoned: A Psychological Study of Marijuana Intoxication, Science and Behavior-Books, Palo Alto, 1971.

Taylor, N.: Narcotics: Nature's Dangerous Gifts, rev. ed., Dell, New York, 1963.

Tichborn, R.: Tales ofMexico and Marijuana, Scanlan's, August 1970., pp. 7-20.

Tinklenberg, J.: Marihuana and Crime, Prepared for Na-tional Commission on Marihuana and Drug Abuse, 1971.

Trocchi, A.: Marihuana and Sex, u: Book of Grass: An Anthology oflndian Hemp, Andrews, G. and Vinkenoog, S., eds., Grove Press, New York, 1967., p. 108.

Walton, R. P.: Marijuana, America 's New Drug Problem, Lippincott, Philadelphia, 1938.

Waksow, I. E.; Olsson, J. E.; Slazman, D; et al.: Psycho-logical Effect ofTetrahydrocannabinol, Archives of General Psychiatry 22 (1970.): 97-100.

Weil, A i Zinberg, N. E.: Acute Effect of Marijuana on Speech, Nature 222 (1969.): 434-37.

236

Weil, A.; Zinberg, N. E. i Nelson, J. M.: Clinical andPsy-chological Effect of Marijuana Use in Man, Science 1962. (1968.): 1234-42.

Weil, A. T.: Cannabis, Science 174 (1969.): 2-8. Weitzner, M.; Smith, H. B.; Gerver, I. i Pollack, H.: A Stu-

dy of the Relationship Between Severity of Disposition and Subsequent Criminal Behavior in a Sample ofYouthful Ma-rijuana Offenders in New York State, pripremljeno za Nati-onal Commission on Marihuana and Drug Abuse, 1971.

White House Conference on Narcotic Drug Abuse, Pro-ceedings, Washington, D.C.: U.S. Government Printing Offi-ce 1962.

Williams, B. J.: Studies on Marijuana andParahexyl Com-pound, Public Health Report 61 (1946.): 1059-83.

Zinberg, N. E. i Weil, A. T.: The Effects of Marihuana on Human Beings, Addictions 15 (4) (1969.): 26-42.

237