16x23 CRC Template - OECD · trećih zemalja od sklapanja Ugovora iz Amsterdama iz 1999. Ugovorom...

Recruiting Immigrant WorkersEuRopE

Recruiting Immigrant Workers

EuRopE

The OECD series Recruiting Immigrant Workers comprises country studies of labour migration policies. Each volume analyses whether migration policy is being used effectively and efficiently to help meet labour needs, without adverse effects on labour markets. It focuses mainly on regulated labour migration movements over which policy has immediate and direct oversight. This particular volume looks at the efficiency of European Union instruments for managing labour migration.

Contents

Chapter 1. The context for labour migration in Europe

Chapter 2. How attractive is the European Union to skilled migrants?

Chapter 3. Where does the European Union bring added value in labour migration?

Chapter 4. What have EU labour migration Directives changed and how can they be improved?

Chapter 5. What is missing from the EU labour migration policy framework?

Chapter 6. Recommendations for EU labour migration policy

Isbn 978-92-64-25728-3 81 2016 05 1 p

Consult this publication on line at http://dx.doi.org/10.1787/9789264257290-en.

This work is published on the OECD iLibrary, which gathers all OECD books, periodicals and statistical databases.Visit www.oecd-ilibrary.org for more information.

9HSTCQE*cfhcid+

Recru

iting Im

mig

rant Wo

rkersE

uR

op

E

OCJENA I PREPORUKE

Recruiting ImmigrantWorkers:Europe2016

OCJENA I PREPORUKE

This work is published under the responsibility of the Secretary-General of theOECD. The opinions expressed and arguments employed herein do not necessarilyreflect the official views of OECD member countries or the European Union..

This document and any map included herein are without prejudice to the status ofor sovereignty over any territory, to the delimitation of international frontiers andboundaries and to the name of any territory, city or area.

The statistical data for Israel are supplied by and under the responsibility of the relevantIsraeli authorities. The use of such data by the OECD is without prejudice to the status of theGolan Heights, East Jerusalem and Israeli settlements in the West Bank under the terms ofinternational law.

Photo credits: Cover © Jonathan Evans/Immagine ltd.

Corrigenda to OECD publications may be found on line at: www.oecd.org/about/publishing/corrigenda.htm.

© OECD/European Union 2016

You can copy, download or print OECD content for your own use, and you can include excerpts from OECDpublications, databases and multimedia products in your own documents, presentations, blogs, websites andteaching materials, provided that suitable acknowledgment of the source and copyright owner is given. Allrequests for public or commercial use and translation rights should be submitted to [email protected]. Requestsfor permission to photocopy portions of this material for public or commercial use shall be addressed directlyto the Copyright Clearance Center (CCC) at [email protected] or the Centre français d’exploitation du droit decopie (CFC) at [email protected].

This is a translation of the Assessment and Recommendations that appears in the publication:

OECD and EU. (2016), Recruiting Immigrant Workers: Europe 2016, OECD Publishing, Paris, http://dx.doi.org/10.1787/9789264257290-en.

This document has been produced with the financial assistance of the European Union. The views expressed herein can in no way be taken to reflect the official opinion of the European Union. Grant: HOME/2013/EIFX/CA/002 / 30-CE-0615920/00-38 (DI130895)

OCJENA I PREPORUKE – 3

RECRUITING IMMIGRANT WORKERS: EUROPE © OECD/EUROPEAN UNION 2016

OCJENA I PREPORUKE

U jeku izbjegličke krize Europa je suočena s povijesnim izazovom...

Godine 2015. broj izbjeglica i tražitelja azila koji su ušli u Europu

dosegnuo je rekordnu razinu uz priljev od preko milijun ljudi, od kojih je

samo u prva četiri mjeseca 2016. više od 180 000. Svojim kapacitetom i

iskustvom Europa je dorasla izazovu, no takvo besprimjerno mnoštvo ljudi u

kratkom razdoblju iznimno je opteretilo infrastrukturu. Također je snažno

utjecalo na javno mnijenje, koje je i dalje vrlo osjetljivo kad je u pitanju

problem izbjeglica i migracija. Kao rezultat toga, politike su uglavnom

usmjerene na rješavanje izbjegličke krize.

...ali bi trebala i dalje unaprjeđivati okvir za ekonomsku migraciju

kako bi mogla odgovoriti na izazove koji slijede

Većina migracija u Europsku uniju (EU) ne može se objasniti

migracijom iz humanitarnih razloga. Ona ne može zamijeniti diskrecijske i

selektivne kanale ekonomske migracije putem kojih će poslodavci, prema

očekivanjima, ispunjavati buduće potrebe za vještinama na europskom

tržištu rada na kojem broj radno sposobnih stanovnika opada, a znatan bi

manjak kvalificirane radne snage u bliskoj budućnosti mogao postati još

izraženiji. U tom kontekstu postavlja se pitanje je li Europa i dalje privlačno

mjesto zaposlenicima s razvojnim potencijalom, te koju ulogu mogu igrati

politike EU-a kako bi je učinile privlačnijom.

Europska unija odredište je velikog broja migranata…

EU prihvaća više migranata nego bilo koje drugo pojedino odredište

unutar OECD-a – čak polovinu cjelokupnog zabilježenog priljeva migranata

u OECD čine migracije u članice EU-a (države EU-a koje su članice OECD-

a). Godine 2013. i 2014. priljev stalnih migranata iz trećih zemalja u države

EU-a koje su članice OECD-a dosegnuo je približno milijun osoba. Iako se

od 2007. godine taj broj smanjuje, može se usporediti s brojem migranata u

Sjedinjene Američke Države. S druge strane, ukupan broj migranata raste. U

21. stoljeću broj odraslih osoba koje su rođene izvan EU-a samo u njezinih

4 – OCJENA I PREPORUKE


15 starih članica porastao je za više od 42 % te je premašio 30 milijuna,

odnosno trećinu svih migranata u državama OECD-a. Broj državljana trećih

zemalja u dobi između 15 i 64 godine koji borave na području EU-a od

2006. do 2015. godine povećao se za 12 %.

…no samo malen dio imigranata ekonomski su migranti ili traže

zaposlenje…

Otprilike svaki treći migrant u EU ekonomski je migrant, dok veći dio

čine obitelji migranata. Većina ekonomskih migranata nalazi se u svega

nekoliko država EU-a (Italiji, Španjolskoj i Ujedinjenoj Kraljevini), te

uglavnom u onima u kojima se ne primjenjuju minimalni obrazovni ili

kvalifikacijski uvjeti (državama istočne Europe). Takva se migracijska

politika razlikuje od migracijskih politika tradicionalnih useljeničkih država

OECD-a (Australije, Kanade i Novog Zelanda) u kojima većina stalnih

ekonomskih migranata ulazi kanalima na koje se primjenjuju restriktivni

kriteriji. Međutim, udio ekonomskih migranata u ukupnom priljevu viši je u

državama EU-a nego u Sjedinjenim Američkim Državama. Sveukupno, u

EU povijesno gledajući ulazi više obitelji i migranata iz humanitarnih

razloga nego u tradicionalne useljeničke države.

…te su njihov ukupan udio i relativan priljev niži nego u sličnim

odredištima unutar OECD-a

Migranti iz trećih zemalja čine 4 % ukupnog radno sposobnog

stanovništva EU-a u dobi između 15 i 64 godine, što je više nego upola

manje od njihova udjela u SAD-u te čak još manje od onoga u Kanadi,

Australiji i Novom Zelandu. Ipak, u odnosu na broj stanovnika, EU je

primila sličan broj migranata kao i SAD (0,3 % stanovništva). Priljev je,

doduše, znatno niži od onoga u Kanadi, Australiji i Novom Zelandu.

EU privlači migrante iz širokog spektra zemalja, a najviše one iz

susjednih država…

Najveći broj useljenika u države OECD-a potječe iz nekoliko velikih

azijskih zemalja – Indije, Kine i Filipina. Migranti u EU dolaze iz većeg

broja različitih zemalja, osobito onih europskih izvan EU-a te iz Afrike, s

obzirom na to da velik dio migranata EU smatra privlačnim odredištem.

Među potencijalnim migrantima koji su sudjelovali u Gallupovu svjetskom

istraživanju (2007. – 2011.) 23 % navelo je države EU-a, što je slično

postotku onih koji žele migrirati u SAD. Međutim, potencijalni migranti iz

susjednih područja Europe i Afrike skloniji su navesti EU kao svoje

najpoželjnije odredište.



… koji nisu uvijek najkvalificiraniji

EU privlači manje visokoobrazovanih migranata nego druga odredišta

unutar OECD-a te je primila svega 30 % visokoobrazovanih migranata, u

odnosu na čak 47 % niskoobrazovanih. Broj niskoobrazovanih migranata u

državama OECD-a koje su članice EU-a raste: između 2000. i 2010. godine

udio svih niskoobrazovanih migranata u 15 starih država članica EU-a koje

su istovremeno članice OECD-a porastao je s 36 % na 45 %. Niži stupanj

obrazovanja i viša stopa migracija iz humanitarnih razloga u EU u odnosu

na ostala odredišta unutar OECD-a pridonose nižoj stopi zaposlenosti

migranata. Primjerice, 2014. godine stopa zaposlenosti migranata u 15 starih

država članica EU-a bila je za više od 10 postotnih bodova niža od te iste

stope u državama OECD-a izvan EU-a. Ipak, noviji migranti u EU

obrazovaniji su nego njihovi prethodnici. Godine 2000. udio novih

visokoobrazovanih migranata u EU bio je niži od onoga u SAD-u (21 % u

odnosu na 27 %). Razlika se smanjila do 2010. godine, kada su udjeli postali

usporedivi (34 % u odnosu na 33 %). Za razliku od toga, prema

migracijskim namjerama iz Gallupova svjetskog istraživanju, EU je

poželjno odredište većeg udjela visokoobrazovanih migranata (27 %) nego

što je to SAD (21 %) i druge države OECD-a (24 %).

Države članice EU-a donijele su okvire ekonomske migracije kako bi

bile konkurentne drugim odredištima unutar OECD-a…

Politika ekonomske migracije u pojedinim državama članicama EU-a

rezultat je nacionalnih politika koje su se proteklih desetljeća razvijale,

potaknute različitim nacionalnim ciljevima. No, među državama EU-a

postignuto je suglasje u pogledu potrebe za privlačenjem potencijalnih

zaposlenika, među ostalima i stranih studenata. Gotovo nijedna država EU-a

ne služi se migracijom u okviru opće demografske strategije, niti je ona

ključni element u razvoju radne snage iako neke članice prepoznaju njezin

doprinos. Svaka država članica EU-a ima vlastite komparativne prednosti u

nadmetanju za privlačenjem vještina izvana, kao i stanovite koristi od

povijesnih veza s trećim zemljama koje utječu na migracijske tokove.

… no unatoč donekle usuglašenim politikama zauzele su raznolike

pristupe, koji različito utječu na priljev migranata

Premda se države EU-a suočavaju s jednakim izazovima i imaju barem

neke zajedničke ciljeve, postoje važne razlike u kriterijima koje primjenjuju

na prihvat migranata, osobito u područjima koja nisu usklađena na razini

EU-a, kao i u sredstvima kojima se koriste pri upravljanju migrantskim

tokovima. Mnoge države članica nameću zahtjeve u pogledu obrazovanja,



zanimanja i plaće koji mogu biti zapreka zapošljavanju migranata, dok

druge države useljavanjem upravljaju uglavnom putem ograničenja broja

migranata ili kvota za njihov prihvat. Druge se, pak, oslanjaju na ispitivanja

tržišta rada ili se pouzdaju u samoregulaciju tržišta dokle god se poštuju

uvjeti. Stanovit broj država članica ne dopušta ulazak manje kvalificiranim

ekonomskim migrantima, a neke ih prihvaćaju isključivo radi obavljanja

sezonskih djelatnosti. Institucionalni okvir za ekonomsku migraciju i

situacija na tržištu rada također se razlikuju među državama članicama EU-

a. Različitim politikama djelomično se može objasniti zašto se većina radnih

dozvola izdaje u samo nekoliko država članica EU-a – točnije, u prvim trima

državama, Italiji, Španjolskoj i Ujedinjenoj Kraljevini izdaje se više od

polovine svih radnih dozvola. Osim toga, za razliku od tradicionalnih

useljeničkih država OECD-a s fiksnim kvotama za prihvat ili ograničenjima,

priljev migranata iz godine u godinu podložan je snažnim fluktuacijama. Od

2010. godine upola se smanjio. Kao rezultat toga, priljev ekonomskih

migranata u države članice EU-a manje je stalan od priljeva u druga

odredišta unutar OECD-a.

Države članice složile su se da se suradnjom na razini EU-a može

postići više

EU donosi zajednička pravila o stanovitim kategorijama državljana

trećih zemalja od sklapanja Ugovora iz Amsterdama iz 1999. Ugovorom iz

Lisabona iz 2009. države članice EU-a složile su se da stanovite ciljeve

treba podržati i upotpuniti pomoću inicijativa Europske unije, a Europski

parlament imenovan je suzakonodavcem u području zakonite migracije.

Zajednička politika useljavanja odnosi se na uvjete ulaska i boravka,

uključujući kriterije i prava. Na političkoj razini postoji osobito snažna

potpora zajedničkom djelovanju kako bi EU postao privlačniji

visokokvalificiranim državljanima trećih zemalja. No, konačnu odluku o

primanju državljana trećih zemalja i dalje donose pojedine države, koje

mogu postaviti ograničenja za početni ulazak migranata koji dolaze iz

ekonomskih razloga. Tri države EU-a nisu obvezne sudjelovati u tim

mjerama putem općeg izuzeća iz tog područja (Danska) ili prava da se u njih

uključe ovisno o pojedinom slučaju (Ujedinjena Kraljevina i Irska).

Glavni zakonodavni instrumenti su direktive…

Na razini EU-a mjere usmjerene na ekonomsku migraciju poduzimaju se

putem niza direktiva koje je predložila Komisija, a odobrili su ih Vijeće

Europske unije i, nakon 2009. godine, Europski parlament. Direktive se

prenose u nacionalno zakonodavstvo te ih provodi svaka država članica. U



većini direktiva dodatno su razrađene i usklađene postojeće prakse i

kategorije te su postavljeni minimalni standardi. Najvažnije direktive o

upravljanju ekonomskom migracijom tiču se istraživača,

visokokvalificiranih zaposlenika (Direktiva o „plavoj karti“), jedinstvene

boravišne dozvole kojom se dodjeljuju boravišna i radnička prava te se

stanovita prava usklađuju, kao i sezonskih radnika i premještaja unutar

trgovačkih društava. Prema svakoj od tih direktiva države članice moraju

migrantima zajamčiti stanovita prava te odrediti način prihvata i boravka

svake kategorije migranata. Drugim direktivama obuhvaćeno je ostvarenje

dugotrajnog boravka i pravo na spajanje obitelji te prihvat studenata.

Najčešće postoje odredbe kojima se nastoji olakšati mobilnost državljana

trećih zemalja unutar EU-a, a ta se mjera može provesti samo na razini EU-

a. Uz tek nekoliko iznimaka (Direktiva o premještaju unutar društva,

Direktiva o sezonskim radnicima, kao i preinačena Direktiva o studentima i

istraživačima) omogućeno je daljnje istovremeno postojanje programa EU-a

i režima nacionalnih dozvola, pa i uvođenje nekih novih režima u

budućnosti.

…kao i glavni postupci s ciljem jačanja jedinstvenog tržišta i poticanja

usklađenosti

Uz direktive, EU raspolaže i dodatnim mjerama kojima se potiče

zapošljavanje i podržava jedinstveno tržište, a među njima su međusobno

priznavanje stranih kvalifikacija u državama članica EU-a i stvaranje mreže

javnih zavoda za zapošljavanje radi povezivanja poslodavaca i tražitelja

posla unutar EU-a. Te mjere nisu osmišljene isključivo za državljane trećih

zemalja nego mogu imati važnu ulogu i za ekonomske migrante koji dolaze

u EU.

Postupak izrade politika dugotrajan je i krut

Od pripremnog stadija do konačnog prenošenja u nacionalno

zakonodavstvo i stupanja na snagu, izrada novih direktiva traje pet do deset

godina, a stoga je teško reagirati na neočekivane promjene okolnosti.

Promjena pojedinih dijelova neke direktive zahtijeva službenu izmjenu i

ponovne pregovore s Vijećem i Europskim parlamentom. Nema prostora za

pilot-programe ni eksperimentiranja s politikom koji su česti u nacionalnom

okvirima. Moguće je rješenje dopustiti fleksibilnost unutar direktiva, ali ta

sloboda postupanja često dovodi do toliko različitih postupaka u pojedinim

državama da se ugrožava međusobna usklađenost. Primjer takve situacije je

prenošenje Direktive o plavoj karti EU-a, pri čemu se administrativni

postupci i kriteriji za ispunjenje uvjeta u državama članicama toliko



razlikuju da je gotovo nemoguće usporediti jednostavnost dobivanja

dozvole.

Djelovanje na razini EU-a nije zaživjelo u očekivanoj mjeri…

Mjere EU-a nisu zaživjele u svim njezinim državama članicama. Plava

karta EU-a postala je uobičajena dozvola za visokokvalificirane državljane

trećih zemalja u svega nekoliko država članica, a većina ih i dalje

primjenjuje nacionalne programe. Uvjete za plavu kartu EU-a trebalo bi

ispuniti najmanje 10 000 novopridošlih državljana trećih zemalja godišnje,

ali je broj izdanih prvih dozvola 2014. godine više nego upola manji i većina

ih je izdana u jednoj te istoj državi članici, Njemačkoj. U državama

članicama koje izdaju plavu kartu već boravi više od 100 000 državljana

trećih zemalja koji potencijalno ispunjavaju uvjete za dobivanje plave karte,

no vrlo je malen broj tih državljana zatražilo status iz plave karte EU-a kako

bi iskoristili njezine prednosti. Osim toga, plavom kartom nije promijenjena

ni percepcija EU-a: iz poslovnih istraživanja i onih koji se provode među

izvršnim rukovoditeljima proizlazi da EU po svojoj privlačnosti

zaposlenicima s razvojnim potencijalom i dalje zaostaje za odredištima

unutar OECD-a.

Isto tako, u mnogim državama članicama dozvola EU-a za dugotrajan

boravak nije postala uobičajena: samo 2,8 milijuna od procijenjenih 10 – 13

milijuna državljana trećih zemalja s dugotrajnim boravištem ima i dozvole

EU-a za dugotrajan boravak. Iako je svrha dozvole EU-a za dugotrajan

boravak omogućiti mobilnost državljanima trećih zemalja, čini se da je ona

zapravo povezana sa smanjenom mobilnosti. Drugim riječima, što dulje

državljani trećih zemalja borave u državi članici EU-a, manja je vjerojatnost

da će biti mobilni. Izuzmu li se državljani trećih zemalja s visokim

obrazovanjem, državljani trećih zemalja zapravo su upola manje mobilni od

državljana EU-a.

…zbog prepreka u provođenju i neujednačenog prijenosa

pojedinosti…

Neki nacionalni programi možda omogućuju brže dobivanje dozvola za

dugotrajan boravak, uz manji broj dokumenata u odnosu na programe EU-a

za visokokvalificirane osobe, istraživače ili osobe s dugotrajnim boravištem.

Direktivama EU-a često se dopušta ispitivanje tržišta rada, ali se ne predlažu

minimalni standardi u pogledu njegova trajanja, obilježja niti obuhvata.

Ispitivanja tržišta rada različito su strukturirana u državama članicama i ne

predstavljaju usporedivu prepreku ekonomskim migrantima. Povoljnije

odredbe u nacionalnim programima, poput prioritetne obrade ili

sponzorstva, nisu uvijek ugrađene i u programe EU-a. Direktivama se



također isključuje više kategorija osoba kojima bi koristilo sudjelovanje, kao

što su državljani trećih zemalja koji se unutar EU-a nalaze iz drugih razloga,

uključujući izbjeglice.

Dodana vrijednost djelovanja EU-a može se ojačati unutar postojećeg

okvira…

Mjere EU-a također sadržavaju zaštitne mjere koje podnošenje zahtjeva

čine složenijim, a među njima su odredbe o obveznom prijavljivanju, registri

ustanova primatelja istraživača te provjera dokumenata. Vođenje registara i

provjera obavlja se na nacionalnoj, a ne na razini EU-a, što onemogućuje

ekonomiju razmjera i pojednostavljenje provjere. Mnoge države članice EU-

a zadržale su povoljnije nacionalne mjere, što je izrodilo šarenilo

nacionalnih programa i mjera EU-a. Poslodavci su bolje upoznati s

nacionalnim postupcima i nastavljaju ih primjenjivati, čak i onda kad su

kriteriji za ispunjenje uvjeta slični. Povoljne mjere trebale bi se proširiti i na

programe EU-a te u njih ugraditi.

...širenjem baze kandidata...

Kako bi povećale broj kandidata raspoloživih poslodavcima i privukle

više podnositelja zahtjeva, druge članice OECD-a isprobale su različite

oblike sustava za „izražavanje interesa”. Iako se takvi modeli ne mogu

izravno prenijeti u kontekst EU-a, promjene pristupa na razini EU-a

povećale bi dodanu vrijednost više nego bilo kakav pristup na nacionalnoj

razini. Primjerice, mogu se uvesti popisi uvjeta za posebne programe kao što

je to sezonski rad ili plava karta EU-a, bilo za sve matične države ili u

bilateralnim sporazumima. Vizom EU-a za traženje posla također bi se

mogao povećati broj kandidata raspoloživih poslodavcima, ali bi ona

zahtijevala uvođenje sigurnosnih mjera i praćenje. U okviru općeg pristupa

mogle bi se pokrenuti platforme za povezivanje s državljanima trećih

zemalja u inozemstvu, a koje bi uključivale usluge koje nudi EURES.

… te aktivnijim promicanjem komparativnih prednosti EU-a u odnosu

na druge države OECD-a…

EU nije djelotvoran u promicanju čimbenika koji njegove programe za

prihvat zaposlenika s razvojnim potencijalom iz svijeta čine pristupačnijima

i povoljnijima od programa glavnih konkurenata unutar država OECD-a.

Aktivnije promicanje može se temeljiti na konkurentskim prednostima EU-

a: tek malen broj država članica ograničava prihvat kvalificiranih migranata

kojima je ponuđen posao, unutar EU-a jasno je određen postupak za

odobravanje trajnog boravka, EU jamči mogućnost spajanja obitelji i



jednaka prava u većini sfera, pristojbe u državama članicama EU-a znatno

su niže od onih u drugim državama OECD-a poput SAD-a, vremenski rok

obrade kraći je nego u većini drugih odredišta migranata unutar OECD-a, u

državama članicama EU-a postoji cijeli niz nacionalnih programa, a u

okviru nekih od njih prihvaćaju se manje kvalificirani radnici i ekonomskim

se migrantima nude mogućnosti koje nisu dostupne u drugim državama

OECD-a. Isticanje komparativnih prednosti omogućilo bi privlačenje više

kandidata, posebno onih iz konkurentskih država s ograničenjima i listama

čekanja.

...primjerice, djelotvornijom primjenom vlastitih mjera u suradnji s

trećim zemljama

Nedavno uspostavljena Europska služba za vanjsko djelovanje

naslijedila je okvir za odnose s trećim zemljama – Globalni pristup migraciji

i mobilnosti – unutar kojeg EU može podržati pregovore s trećim zemljama,

ali ne može ponuditi osigurane kanale za dolazak ekonomskih migranata.

EU također koordinira odnose s trećim zemljama putem Partnerstava za

mobilnost, koji služi kao platforma za suradnju, te pružanjem potpore

različitim oblicima suradnje i programima jačanja kapaciteta. Potpisivanjem

partnerstava za mobilnost do danas se nisu promijenili migracijski tokovi iz

partnerskih zemalja koje su se zasad uključile.

EU je preuzeo i ulogu predstavnika za odnose s javnošću te promiče EU

u inozemstvu i pruža informacije o migracijskim politikama država članica.

Isto tako, Imigracijski portal EU-a privlači posjetitelje iz cijelog svijeta.

Izrada portala za traženje posla za državljane trećih zemalja ili njihovo

uključivanje u glavni portal omogućila bi Europskoj uniji da pregovara o

uvrštavanju na popis kandidata koji ispunjavaju uvjete. U svrhu razvoja

ljudskog kapitala koji bi mogao raditi u više država EU-a, uvođenje mjera

osposobljavanja i suradnja s obrazovnim ustanovama mogli bi pridonijeti

partnerstvima u vidu veće mobilnosti potencijalnih zaposlenika. Spremnim

konkretnim mjerama EU bi imao povoljniji položaj u pregovorima s

potencijalno važnim matičnim državama.

Direktiva o plavoj karti može se poboljšati…

Slaba prihvaćenost plavih karata EU-a djelomično se može objasniti

visokim pragom plaće. U većini država članica EU-a prag plaće prilično je

restriktivan: samo u sedam država članica više od 40 % svih

visokoobrazovanih osoba zaposlenih na puno radno vrijeme u zanimanjima

s visokim kvalifikacijama prelazi prag plaće. Većina plavih karata EU-a

izdaje se u državama s manje restriktivnim pragom proporcionalnim

raspodjeli plaće. Nacionalni programi mnogo su manje restriktivni. Postoje



brojne mjere na razini EU-a kojima bi se plavu kartu moglo učiniti

privlačnijom i povećati njezinu prihvaćenost: prilagodba praga za izdavanje

plave karte mlađim radnicima i nedavno diplomiranim osobama kako bi ona

postala dostupnija većem broju osoba, poticanje migranata na zamjenu

drugih dozvola plavom kartom čim za to steknu uvjete, s obzirom na to da

mnogi od njih ispune kriterije tek nakon nekoliko godina boravka,

pojednostavljenje postupka priznavanja stranih kvalifikacija koji predstavlja

jednu od najvećih prepreka, ukidanje ispitivanje tržišta rada i promjena

zahtjeva u pogledu jednogodišnjeg ugovora kako bi plava karta postala

privlačnija poslodavcima, skraćenje trajanja postupka dobivanja stalnog

boravka, uvođenje zajedničkog postupka podnošenja zahtjeva koji

omogućuje prekvalifikaciju kako bi se ubrzao postupak podnošenja zahtjeva

za izdavanje plave karte, podizanje svijesti o prednostima plave karte među

državljanima trećih zemalja i drugim sudionicima u postupku kako bi se

odlučili za nju, a ne za nacionalne programe.

…a upravljanje migracijama EU-a može biti fleksibilnije

Kako bi upravljanje ekonomskom migracijom postalo fleksibilnije,

direktivama je moguće prenijeti neke elemente, poput obveznog

vremenskog roka i troška obrade, planiranja ispitivanja tržišta rada,

preduvjeta za priznavanje kvalifikacija, praga plaće itd., u nadležnost

zasebnih provedbenih mjera direktiva. To bi omogućilo češće prilagodbe tih

pojedinosti administrativnim, političkim, tehničkim ili automatskim putem.

Dijelove koji nedostaju treba riješiti kako bi se upotpunio raspon

mjera u okviru politika ekonomske migracije

Dosadašnji je zakonodavni pristup ekonomskoj migraciji uglavnom bio

sektorski, a neke skupine migranata zakonodavstvo tek treba obuhvatiti ili bi

se mogao razmotriti povlašteni tretman u pogledu nekih skupina, npr.

ulagatelja, poduzetnika, određenih reguliranih profesija, vrlo visoko

kvalificiranih izumitelja i znanstvenika. Minimalni standardi značajni su za

te kategorije, ali i za domaće radnike te programe za mobilnost mladih.

Program radnog odmora EU-a privukao bi veći broj sudionika, povećao broj

kvalificiranih kandidata te ojačao položaj EU-a u pregovorima s trećim

zemljama. Isto tako, ako strani studenti nakon diplomiranja pronađu posao,

EU im treba omogućiti povoljan način stjecanja prava na boravak izuzećem

od ispitivanja tržišta rada i mogućnošću podnošenja prijave za promjenu

statusa unutar EU-a.



SAŽETAK GLAVNIH PREPORUKA

A. Povećati dodanu vrijednost inicijativa EU-a

Poboljšati okvir za priznavanje kvalifikacija državljana trećih zemalja i

povezane postupke pružanja potpore

Razviti baze podataka za traženje posla diljem EU-a koje odgovaraju

kanalima i programima u vezi s ekonomskom migracijom

Povećati mogućnosti za mobilnost unutar EU-a smanjenjem prepreka,

između ostalog sezonskim radnicima, studentima koji su diplomirali i

drugim državljanima trećih zemalja koji se tu legalno nalaze

B. Poboljšati brend EU-a i promicati migracijske mjere EU-a

Unaprijediti Imigracijski portal EU-a i promicati komparativne prednosti

migracijske politike EU-a

Razvijati element ekonomske migracije u partnerstvima za mobilnost s

trećim zemljama

Osmisliti pristupnu platformu za početni kontakt, osobito, za usklađenje

dozvola za boravak u Europskoj uniji

C. Povećati razinu usklađenosti politika EU-a

Unijeti više fleksibilnosti u zakonodavni sustav EU-a stvaranjem mehanizama

koji će omogućiti prilagodbu zakonodavnih pojedinosti izvan direktiva

(provedbene mjere)

Jasno odrediti obilježja postupaka ispitivanja tržišta rada i navesti uvjete

jednakog pristupa zapošljavanju za državljane trećih zemalja

Standardizirati obrasce za podnošenje zahtjeva ekonomskih migranata

Poboljšati prenosivost razdoblja boravka tijekom mobilnosti, dopustiti

podnošenje zahtjeva za dozvole u pojedinoj državi članici iz druge države

članice te stranim studentima olakšati način dobivanja radnih dozvala diljem

EU-a



D. Uvesti promjene koje će plavu kartu EU-a učiniti djelotvornijom i

privlačnijom

Odrediti zasebne i niže pragove dohotka mlađim radnicima i nedavno

diplomiranim osobama iz EU-a te ukinuti ispitivanja tržišta rada kad je riječ o

migrantima koji mijenjaju status

Skratiti potrebnu duljinu trajanja ugovora, razdoblje čekanja prije mobilnosti

te trajanje razdoblja za ispunjenje uvjeta za stalni boravak

Razviti bazu kandidata spremnih za plavu kartu čije su kvalifikacije već

priznate i koji mogu imati koristi od olakšane mobilnosti

E. Popuniti praznine u inicijativama EU politika

Izbjeglicama dopusti pristup povoljnijim programima EU-a za ekonomske

migrante

Diljem EU-a osmisliti program mobilnosti za mlade ili program radnog

odmora

Proširiti minimalne standarde na dodatne skupine migranata, uključujući i

ulagatelje

16x23 CRC Template - OECD · trećih zemalja od sklapanja Ugovora iz Amsterdama iz 1999. Ugovorom...

Documents

Transcript of 16x23 CRC Template - OECD · trećih zemalja od sklapanja Ugovora iz Amsterdama iz 1999. Ugovorom...