03_Boskovic_Stulli

8/18/2019 03_Boskovic_Stulli

1/15

»Umjetnost rije~i« XLVII (2003) • 1–2 • Zagreb • sije~anj – lipanj

43

Izvorni znanstveni rad

MAJA BO[KOVI]-STULLI (Zagreb)

SLAMNIG I USMENO PJESNI[TVO

UDK 821.163.42–1.09Slamnig, I.82.0–05Slamnig, I.:398.8

^lanak razmatra udio narodnoga pjesni{tva u Slamnigovoj literaturi(poeziji, prozi, radiodramama) te njegove studijske radove o usme-noj poeziji. Ta se dva pristupa kod njega dopunjuju. U vlastite radoveSlamnig uple}e znanja o usmenome pjesni{tvu ste~ena ponajvi{esvojim istra‘ivanjem (nerijetko u karikiranom obliku). U studijama,posve}enima toj tematici, zanimaju ga oblici usmenoga stiha, medi-teranski konteksti, pu~ka kreativnost ponikla iz svakida{njice, od-nos »visoke« i »niske« knji‘evnosti – pitanja kojima je iz druk~ijeperspektive djelomice nadahnuta i njegova knji‘evnost.

1.

Ironijski razigran pjesnik s odmakom od tradicije i u trajnom dijalogu s njo-me; postmodernist prije postmodernizma; pu~ki jednostavan i pun u~enih alu-zija; poet, prozaist, znanstvenik; ljubitelj rafiniranih mediteranskih balada inarodne desetera~ke epike – {to je od toga bio Slamnig? Bio je sve to.

Ovaj }e se ~lanak usredoto~iti na segment Slamnigova bavljenja usmenim pjesni{tvom. No i taj naoko uzak isje~ak vrlo je slo‘en. O udjelu pu~koga,narodnoga, usmenoga, folklornog u njegovoj poeziji pone{to je ve} re~eno.Zapa‘eno je Slamnigovo »nastojanje da stvori istinski pu~ku pjesmu, gotovo bismo rekli popijevku, po uzoru dijelom na narodnu liriku, dijelom na sred-

njovjekovne dija~ke pjesme, koje su spajale klasi~no obrazovanje i tradiciju svernakularnim potrebama vremena« te »da spasi suvremenu poeziju od gubit-ka veze s iskonskim, pa i primitivnim izvorima [...]« ([oljan u: Slamnig 1990,563–564). Tradiciji pristupa Slamnig ironijski. Preuzimaju}i idiom FedericaGarcie Lorke, travestiraju}i, on varira ritam ‘enske narodne poezije (Donat u:Slamnig 1983, 15–16). Njegovao je plebejsku ‘icu te ujedno »razvijao odnossli~an popartisti~koj ili arte povera praksi, koja je elemente niskih ‘anrova isiroma{nih materijala kontekstualno mijenjala i uzdizala do digniteta kreacije[...]«. Slu‘io se poslovicama, izrekama, {lagerima, popularnim popijevkama[...] od »niskih« posko~nica i kupleta do »uzvi{enih« literarnih formi (Maroe-

vi} u: Slamnig 2000, 45). »Pu~ku je pjesmu {tovao i uva‘avao koliko i ’umjetni~ku’« (Maroevi} 2001, 4).

Slamnigovo ironijsko i ujedno prisno igranje s tekstovima iz folklorne tra-dicije nalazimo rasuto u pjesmama, prozi, radiodramama. »Stotinjak vragova,


2/15

M. Bo{kovi}-Stulli, Slamnig i usmeno pjesni{tvo (43–57)


44

vampira, sablasti... /, tri maci}a cicu} presko~i{e put..., / ^arobnice zelena,

vje{tice tamna / o sukubo ‘enska, o smrznuta strasti« – spominju se zlokobnou pjesmi gdje ironijskoga odmaka od tih stvorova nema. »A ja mo‘da sjedim uogradi, neka vrsta maci}a / pomalo plav, malo kao ‘aba, na mjese~ini sa /tankim dugim ru~icama« – kao rugala~ko vi|enje vi{e sebe nego tih vjerova-nja. Ironijski sablasne metafore tradicijskih privi|enja kroz ma{tu no}nogazalutalog voza~a: »I tu se vjedogonja ma~jih o~iju prikrada, / [...] kroz pepe-ljastu sapu kupina / i uroke vjerolomnih smokava / koje sivomaslinaste u no}i paktiraju s tencima, / otale, otale za zecom koji se i sam za‘elio svjetla / ili jezakrabuljen maci}, ratna varka« (Slamnig 1990, 28–29, 152, 265). Vizije vo-

denjaka, vje{tica, ne‘ita ve}inom kao metafore (1990, 44–45, 116, 187).Poigrava se narodnim stihom desetercem, osmercem ili osmercem uz {este-rac: »[to si ‘uta, velika djevojko«; »Konjanik ja{e upropanj«; »Muko moja,muko moja / pre|i na drugoga« (1990, 68, 72, 523). Uple}e dijelove narodnih pjesama u neo~ekivane kontekste – od rafiniranih primorskih balada pa dovojni~kih kora~nica: Tiho je more kako kal (igranje legendom o Svetom Graalu,1990, 375); Tihi vetar od levanta (~akavski stih u parodiji Goetheove pjesme,469); brod pun balota iz ~akavske balade uz epskoga Marka, koji je kasnostigao na Kosovo (338); doslovni citati: »Ajde, dragi, da a{ikujemo, / Kako}emo, kad ne umijemo« (429); »To bed, to bed, my curly head, / wir müssen

uns jetzt scheiden, / jer zora rudi, dan se bijeli« (vite{ki ljubavni jutarnji rasta-nak uz vojni~ku doma}u pjesmu, 484); citat makedonske narodne pjesme »pa-ri nemam da te zemam« u kontekstu pjesnikova posustalog zdravlja (497);varijacije narodne »sijala sam bosiljak« (539); parafraza francuske narodne:Rano se di‘e lijepa Alicija (377); travestija njema~koga Bänkelsanga u »mor-la~kom« klju~u (322). Spominju se nordijski mitski »ëlfi i troli« (353) teanti~ka pri~a o kralju Midi kome se pri dodiru sve pretvara u zlato (376).Grimmov bajkovni Ma~ak u ~izmama kao slika ~arobnja~kih preobrazbi (488).U njema~kim nakaradno sro~enim stihovima sukobljuju se »der geschtiefelte

Fater« i »der alte geschmurfte Kater« (322). Aluzija na Vukovu pripovijetku Ero s onoga svijeta u ‘enskome liku (529) te na pri~u Stri‘eno-ko{eno o tvr-doglavoj ‘eni (al radje }e se dat prebit / nego priznat ’ko{eno’; 2000, 19).@u|enome Nigde »u turskom vilajetu Nigde« (2000, 303) poticaj je do{ao izVukova »tamnog vilajeta«. Poslovicu »vrana vrani o~i ne kopa« stavlja uz pri~u o bo‘joj odluci da marljiva djevojka dobije lijenoga momka za mu‘a(2000, 28). Pjesma Blagdani o Jurjevu, Uskrsu, Svetome Trojstvu, Danu ne-vine dje~ice, Svetom Tomi te Prvome maju – kad se putuje u Trst – parodijskisupostavlja tradicijske i nove obi~aje (1990, 525). Uz viziju iz djetinjstva oliku Venere ro|ene iz pjene u{la je i slika va{arske, naj~e{}e pokladne, dram-

ske igre o »doktoru« i bolesniku: »jedan sa stereoskopom, / i nadridoktora dva[...]« (2000, 26. – Mo‘da stetoskop?) U epitalamidu, »na|enom« u dvori{tu blizu Lopa{i}eve, ni‘u se, uz graktaj Poeova gavrana, poslovice i uzre~ice:»{to ‘elim da ti pamet solim [...] / i u tom grmu le‘i zec, / njoj na desetku pada


3/15

M. B o { k o v i } - S t u l l i, Slamnig i usmeno pjesni{tvo (43–57)


45

kec, / ina~e samo ka‘e roge [...]/ ve} popu – pop, a bobu – bob« (1990, 311–

313). Javljaju se ti rozi i u persifla‘i Heineove pjesme: »und ich bin keinDalmatiner / ehnti tschatschine Rogge« (324).

U Pri~i o Zvjezdani (1992, 61–76) narodna mu je poezija jo{ bliska tragomstandardnih izdanja: »Dva bora koja su uporedo rasla, a me|u njima tankovrha jela« (prema pjesmi iz zbirke Vuka Karad‘i}a); sli~no i poredba »kao tri sivagoluba, a ona je bila bijela golubica« te rije~i »kadiju ne bih tu‘ila kadiji«(prema poslovici »kadija te tu‘i, kadija te sudi«). Ovoj pri~i s iznenadnimsretnim svr{etkom i poentom o mo}nome piscu {to mo‘e davati takve sretnesvr{etke, poznatoj kao knji‘evni iskaz o pi{~evoj narativnoj funkciji (Pavli~i}

u: Slamnig 1992, 509–510), u pozadini je mo‘da bio i drugi poticaj: kona~nasre}a nakon svih nevolja kao u bajci.Ima u Slamnigovoj prozi i izravnih aluzija na bajke: o sestri kao Pepeljugi,

koja se izdigla u ‘enu viteza (1992, 46). Sje}anja na strahove i vjerovanja izdjetinjstva na Neretvi: na »crne vragove koji su ~u~ali po mra~nim uglovima«te »du{e koje su {etale i ’bubale’ po tavanima« (1992, 254). Na istome mjestui o davnome vremenu »kad je Neretva bila bijela kao mlijeko, a krave imalekopita«, sli~no kao negda{nje zlatno doba u mitskim pri~anjima. Ja sam uneretvanskom kraju ~ula rimovanu izreku: »Oj Neretva, velika riko, / da simliko, / a Rujnica, da si pura, / svak bi se nagura« (B.-S. 1987, motto). Uspo-

mene o slavnome arheologu prezimenom Klaatsch, o kome »po|e vijest odgrada do grada i tako do|e do bijela Salzburga«, po ~ijoj je povijesnoj rekon-strukciji rijeka neko} »bila plovna do kule Gavran-kapetana« (1992, 393, 395).A taj Gavran-kapetan epski je junak: »Osu‘njio Gavran kapetane« (Andri}1940, br. 27).

Razgovor grupice mladi}a o nje‘nim ‘enskim du{icama u krupnome gole-mom tijelu evocira epiku: »kao one iz narodne pjesme {to opasuju hand‘are(ukoliko se hand‘ari opasuju) i proglasuju se mu{ko, odlaze}i u krvnu osvetuna konju bijelome« (1992, 98). – Iz mnogih epskih pjesama o juna~koj djevoj-

ci preru{enoj u ratnika jedan primjer: B.-S. 1987, pjesma br. 7. U istomeSlamnigovu tekstu nekoliko redaka dalje: »Vidi{ onu tankovrhu jelu tamo, {to ple{e s onim?« Sva ta dozivanja narodne epike ironi~na su, mo‘da kao replikana ne{to {to je neko} prihva}ao spontanije.

Dim iz vlaka – u tetinu rukopisu – »izgledao [ je] kao vrela sapa iz nozdrvaKraljevi}a Marka« (31981, 82) glumi u Slamnigovu romanu tetin starinskistil, dok tetina pomo} pri automobilskoj nezgodi, uspore|ena s Josipom Dru-gim »kad je pomogao kova~u da mu popravi kola« (133), dolazi iz folklornetradicije nekih drugih sredina: onih srednjoeuropskih o dobrome vladaru Josi- pu II, kad preru{en zalazi nepoznat me|u svoj narod i poma‘e u nevolji (usp.

Marks 1994, br. 67 i 68).Vizijom sudbine hrvatskih vojnika u Tridesetogodi{njem ratu Hrvate, gdje

si ukrao ogrlicu (1992, 341–348) evocira Slamnig doga|anja kakva je o Hrva-tima u tom ratu skicirao u 17. stolje}u Grimmelshausen (1961), spominju se i


4/15



46

u knjizi s grafikama Jacquesa Callota (1936) te u Krle‘inoj baladi Verbuvanka

(v. B.-S. 1975, 251–262).Petnaestera~ki stih u istoj pripovijetki »Nosi me, konju, dobri konju, aj

davori konju« nadahnut je stihom iz bugar{}ice o Radosavu Siverincu i Vlatkuudinskom vojvodi:

Stani jure, konju, stani jure, brzi konju,oj davori konju.

(Delorko 1963, 34–36)

Kratka proza Truncatio ili Marina kruna (1992, 488–495) spojila je dva

razli~ita sloja povezana tobo‘njim knji‘evnoteorijskim pojmom truncatio (trun-co – okresati, osakatiti, @epi} 51967). Prvi je sloj te pri~e u samoubila~kimalkoholiziranim fantazijama o »trunciranju« vlastita ‘ivota. Drugi sloj bavi senarodnom baladom o Marinoj izgubljenoj kruni, uz misao »da su neke odna{ih najpopularnijih anonimnih pjesama zapravo po~eci, namjerno otkinuti,ve}ih ili ~ak vrlo velikih cjelina« (1992, 489). Misao o fragmentarnosti narod-nih pjesama (balada i romanca ili jednostavno samo balada, za razliku odepike) privukla je pedesetih godina protekloga stolje}a mladu generaciju hr-vatskih knji‘evnika, kojoj je pripadao i Slamnig. Do zaokreta od dotada{njegavi|enja usmenog pjesni{tva u epskome pateti~nom liku dovele su dvije skrom-ne zbirke hrvatskih narodnih balada i romanca (Delorko 1951, 1956). U pogo-voru prvoj zbirci ka‘e Delorko: »Nema sumnje da je ovim skra}ivanjem ili bolje re}i sa‘imanjem na pr. pjesma Sara~eva Mara izgubila na jasno}i [...]Ali zar ba{ ova nedovr{enost, koja izbija iz pjesme Sara~eva Mara, ne ~iniglavnu dra‘ nekih fragmenata stare gr~ke lirike [...]« (1951, 180). Drugomzgodom: »[to osobito karakterizira obje pjesme i {to ih ~ini modernima, vrlo blizim na{em dana{njem ukusu, jest njihova nedore~enost.« (Delorko 1979,63) Na takvu su tragu i Slamnigova razmi{ljanja o »trunciranosti« narodnih pjesama.

Pjesmi Lovac love}i diklice, vrlo bliskoj onima »na narodnu« iz renesan-snoga Ranjinina Zbornika (Men~eti} i Dr‘i} 1937), nastavak je, ka‘e Slamnigu svojoj noveli, »otkinut po perforiranoj crti« te dopunjuje: Lovac se o‘eniovilom, no ne smije ju nikad nazvati tim imenom. Prekr{i zabranu (»Daj segeni, daj poleti, moja bijela vilo«), i vila odleti zauvijek. Takav nastavak si-gurno nije pripadao pjesmi Lovac love}i, ali se mogao zgodno priklopiti, sveispri~ano grotesknim na~inom te novele. O ‘enidbi vilom ima mnogo pjesamai pri~a. One najbli‘e Slamnigovoj prozi o zabrani da se izgovori ime vilarazmotrene su u raspravi koja je, ~ini se, Slamnigu bila poznata (Gavazzi1951).

Novela aludira na tuma~enje pjesme o Marinoj kruni kao tobo‘nje povijes-ne alegorije o kruni kraljice Mare, {to bi bila izgubljena kruna hrvatskogakraljevstva (usp. Grgec 1994, 48–58). »Pa ta je pjesma komi~no krivo shva}e-na, ta kruna u kontekstu na{e narodne pjesme jedva da je kraljevska, pa to je


5/15



47

djevi~anski vijenac, u Mari se u vjetru od levanta stalo javljati ‘ensko, {tufala

se svoje verd‘initati«, uz dodane asocijacije o bajkama poput Ljepotice i ne-mani te o ‘apcu »kojega treba poljubiti pa postaje krasan princ«. Razgovor oMarinoj kruni odvijao se u nekoj ustanovi na Gornjem gradu s Karlom Dean-dreis, koja gostu servira informacije iz »unakrsnog popisa folklornih tema«Porkkalainena-Borgwalliusa, a taj da je neko} bio demonstrator piscu prvogaizdanja tog priru~nika imenom Aage Aarshubo. Karla Deandreis imala bih biti ja. Slamnig me je u ono doba tek jedva poznavao, ali o~ito je znao o mome bavljenju poredbenim klasificiranjem pripovijedaka po me|unarodnome pri-ru~niku Antti Aarnea, pro{irenom poslije u izdanju Stitha Thompsona (1928,

1961), pa je sve to skupa persiflirao. Novelu Truncatio ili Marina kruna radij-ski je dramatizirao Zvonimir Bajsi} kongenijalno Slamnigovoj prozi, ~emusu, uz re‘isera Bajsi}a, vatrometom novih varijanata, pridonijeli Slamnig idramaturginja Rosa Lozica. U toj radiodrami javljam se u dvostrukoj ulozi: ikao Karla iz novele i osobno u razgovoru sa Slamnigom o pjesmi Marinakruna. O Slamnigovoj/Bajsi}evoj radiodrami pisala je Rosa Lozica (1978) tenedavno finom interpretacijom Ivan Lozica (2002).

Slamnig (1987) objavio je i sam nekoliko radiodrama. Udio folklornih te-matskih poticaja ili barem analogija zamjetan je. Anegdotskim okvirom, bezdublje povezanosti, odgovara radiodrama Knez pri~ama o pijancu koga su preo-

bukli u gospodsku odje}u, pa on vi{e ne prepoznaje svoj identitet (Aarne-Thomp-son, br. 1531). U drami Dva hipija u tro~etvrtinskom taktu – o dvoje mladihhipija dolutalih iz neke druk~ije civilizacije u na{e jo{ idili~ne starinske ambi- jente do{lo je do simptomati~noga nesporazuma: o rije~ima dobrodu{nih do-ma}ina »danas }emo zaklati ona dva zmazana gospodi~i}a«, {to se odnosilo nakolinje prasaca, prepla{eni hipijevski par misli da se to ti~e njih. Motiv potje~eiz usmene pri~ice, koje se Slamnig mo‘da sje}ao iz djetinjstva. U njegovuneretvanskom zavi~aju snimila sam kazivanje o nekoj prelji kako govori »onadva iza somi}a da }e izist«, misle}i na dva jajeta, a dvojica skrivenih lopova

pobjegnu jer vjeruju da je to o njima (B.-S. 1987, br. 16. – B.-S. je kratica zaautori~ino prezime).U radiodramu Plavkovi}ev bal na vodi ugra|eni su u dubrova~ki pastoralni

barokni svijet osmera~ki stihovi u maniri lirskih narodnih pjesama. Me|u nji-ma je i Slamnigova varijacija balade o ~udesnome brodu, kojom se bavio i ustudijskim radovima. Slamnigov tekst: »U mog dragog dvanaest la|a, / u‘adim – zelena svila, / a jedra od sitna veza, / jarboli od bjelokosti, / Srebrn-veslavoze zlato« (1987, 32).

Ro|endan (1987, 169–174) – radiodrama o iracionalnome nevoljkom sta-nju odraslosti, s asocijacijama na bajke iz dje~je lektire: mala ku}ica kao za

Ivicu i Maricu; vuk u Crvenkapici; neka knjiga »o vo}u i povr}u... o vrtlarstvui povrtlarstvu... ba{ o matovilcu«, to jest »knji‘evnohrvatski«: »Rapuncl ilifeldsalat« – poigravanje je Tabakovim prijevodom Grimmove bajke Rapun- zel , hrvatski Matovilka (Grimm 1988, 37–41).


6/15



48

Slamnig je umio slu{ati ili prislu{kivati usmena kazivanja, pa je za moju

zbirku folklornih zapisa s Neretve mogao, prema sje}anju, priop}iti {est pjes-mica (dvostihova) {to ih je sve ili gotovo sve ~uo u Metkovi}u te jednu pripo-vijetku (B.-S. 1987: dvostihovi br. 64–66, 75, 76 i 82; pripovijetka na str. 10– 11). Navodim dvije pjesmice: »Ki{a pada, Neretva se muti, / cure pla~u, odo{eregruti«, te »[to }e nama {overima ku}a, / kad je na{a ku}a putuju}a.«

Pri~u o princezi i svinjaru (Aa Th 850) ~uo je u Metkovi}u oko godine1936, dakle sa {est godina, te poslije iznova, »prislu{kuju}i u vlaku negdje uLici poslije rata. Pri~ao ju je mu{karac koji se {vercao na vlaku, a nije bioMetkovac«. Ovu pri~u prepri~ao je Slamnig dobro pamte}i neke detalje, a kaocjelina to je tek informacija o si‘eu. Ni{ta nije poku{ao sam »kreirati« ili se poigrati pri~om. Mo‘e to poslu‘iti kao uvod u drugi dio ovoga ~lanka: o Slam-nigu kao znanstveniku.

2.

Slamnig istra‘iva~ zanimao se za versifikaciju, poglavito i za stihove narodne poezije u ~lancima: Na{ stari stih prema romanskome (Slamnig 1965, 63–79);isti ~lanak s neznatnim razlikama i s novim naslovom: Usmeni stih prema ro-

manskome (Slamnig 1981, 56–70); Klasi~ni nazivi i narodni stih (Slamnig 1997,5–30); Hrvatska knji‘evnost prije preporoda kao organski dio evropskog knji‘ev-nog kretanja (Slamnig 1970); uvod Antologiji hrvatske poezije... (Slamnig 1960).

Tanja Peri}-Polonijo (1982) opisuje Slamnigovo vi|enje usmenoga stiha:

Principi po kojima su se na{i stari stihovi slagali razli~iti su od onih kojivrijede danas u umjetnoj poeziji, a sli~ni su onima po kojima su slo‘enenarodne pjesme. Suvremeni je stih akcenatski, ka‘e autor, ili tendira tome, astari i narodni ~lankoviti su i silabi~ni.

Slamnig prou~ava hrvatske stihove od {esterca i osmerca pa do dugoga stiha bugar{}ice te deseterac; utvr|uje nebitnost polo‘aja akcenta, koji se u narodnomstihu mijenja prema dijalektu; razmatra cezuru, rimu, asonancu, va‘nost melo-dije, bliskost hrvatskih starih stihova narodnima vjerojatno zbog pjevanih usme-nih izvedbi; utjecaj stihovnih oblika primljenih iz susjednih romanskih sredinate kao glavna obilje‘ja stiha usmenih pjesama isti~e ~lankovitost i silabi~nost.

Ove studije ~ine se te{ko spojivima s razigranim pjesnikom Slamnigom iz prethodnoga poglavlja. Ipak, jednostavnost zaklju~aka proizi{lih iz bri‘ljiva~itanja mo‘da sli~i prividnoj lako}i njegove poezije.

Tragom Slamniga i Svete Petrovi}a sa‘ima Zoran Kravar promjene u raz-

voju stiha:Ukratko: do nazna~enoga je razdoblja hrvatski stih podlijegao zakonitosti-ma silabi~ke versifikacije, onako kako su ih oblikovali, s jedne strane usme-na narodna pjesma, a s druge hrvatsko ranovjekovno pjesni{tvo; s po~etkom


7/15



49

razdoblja on se sve izrazitije priklanja normama akcenatske versifikacije;

tradicionalne hrvatske stihove izosilabi~no{}u i sintakti~kom izomerijom, auvelike ravnodu{ne prema ritmu temeljenu na izmjeni nagla{enih i nenagla-{enih slogova, smjenjuju metri u kojima se pazi ba{ na ritmi~an rasporednaglasaka i, u vezi s tim, na izometriju redaka. (Kravar 1999, 35)

Govore}i o komparativnom prou~avanju versifikacije, podsje}a Slamnig nadva mogu}a obja{njenja analogije me|u stihovima: 1. Daleko zajedni~ko pod-rijetlo jezikâ, »to jest da se poeti~ki zakoni naslje|uju sli~no kao i jezi~ni«zajedni~kim praslavenskim i indoeuropskim podrijetlom stihova i razvojnim procesima poteklim iz istoga izvora, kao {to je osmerac tipa Tiho je more kako

kal (mi{ljenje Romana Jakobsona). 2. Nasuprot tome dr‘i Slamnig (a ja sesla‘em) da su se srodni stihovi {irili dodirima me|u narodima te da su poveza-ni ‘ivoti va‘niji za metri~ki okvir stiha od davnoga zajedni~kog podrijetla(Slamnig 1981, 11–13).

Drugo Slamnigovo mi{ljenje o usmenome stihu ~ini mi se tek djelomiceto~nim. Spominje opa‘anja A. B. Lorda da recitirani (a ne pjevani) stihovisrpskih i hrvatskih narodnih pjeva~a svojim ’nepravilnim’ metrom katkada podsje}aju na neure|ene srednjovjekovne rukopise te da je za takve nepravil-nosti metra odgovoran zapisiva~. Prema Slamnigu, naprotiv, »mo‘da je ba{recitator bio le‘eran« (Slamnig 1981, 16–17). Drugom zgodom podsje}a Slam-

nig na uobi~ajeno bilje‘enje narodnih stihova prema {kolskoj, klasi~noj metri-ci i na neznatan broj dijalektolo{ki relevantno zapisanih narodnih pjesama.Dr‘i da su narodni stihovi, zabilje‘eni u 19. stolje}u, koncipirani kao da su blago i osnova »ne samo za knji‘evni jezik, ve} i za nacionalnu versifikaciju«;znanstveno relevantno zapisivanje i prou~avanje narodne pjesme razvilo se tek nedavno (Slamnig 1997, 8–9). Ovim opa‘anjem sugerira misao da se i u ‘ivojdesetera~koj pjesmi sve do danas kriju tragovi davnoga dugog metri~ki nepra-vilnoga stiha. Istina je da u starijim rukopisnim zapisima ima mnogo nepravil-nih stihova potom dotjeranih u publikaciji. U nedavno zapisanu i tako objav-

ljenu desetera~ku pjesmu Vojevanje mlade Humijane (B.-S. 1987, br. 7) upor-no se ~ak ~etiri puta prokrijum~ario isti dvanaestera~ki stih »po hodu bi rekoda je mu{ka glava«, {to bi moglo zaista upu}ivati na neki stariji oblik stiha. Nou ve}ini slu~ajeva deseterci su u zapisu nepravilni ipak iz banalnijih razloga:zbog kaziva~eve nesviklosti da pjesmu diktira u pero te njegova ili njezinaumora ili poreme}ena pam}enja. Vi{e puta bi se dogodilo da bi kaziva~(ica) pri ponovnome kazivanju isti nepravilni stih oblikovali pravilno. A da ne go-vorimo o razlici me|u pjevanom i kazivanom istom pjesmom. Ako je Slamni-gova slutnja o ‘ivu}im tragovima staroga stiha mo‘da ispravna, ipak bi trebalotome pristupati s velikim oprezom.

U ~lanku Glasovne figure u bugar{ticama (Slamnig 1997, 31–46) izla‘e onobilje‘ja bugar{ti~koga stiha te na zoran, gotovo {kolski na~in abecednim re-dom opisuje figure aliteracije, asonance, anadiploze i sl. Figure mu slu‘e i kaoizvor za interpretaciju sadr‘aja, tako po aliteracijskoj figuri imena Vladcho


8/15



50

Vdinski Voyuoda iz Hektorovi}eve bugar{}ice zaklju~uje o to~nosti pretpostavke

da je u toj pjesmi rije~ o bugarskome gradu Vidinu (a ne Udbini) i o rumunj-skome Turnu Severinu.

Slamniga zanima i ime bugar{tica. Hektorovi} je u Ribanju, kao {to zna-mo, upotrijebio ~akavski oblik bugar{}ica, a poslije je Bogi{i} (1878, 32)izmijenio oblik imena u {tokavsko bugar{tica. Taj novi naziv ~vrsto se ukori- jenio, pa se njime slu‘io i Slamnig, a i ja. U kasnijim radovima vratila sam seizvornom obliku te rije~i. O nazivu bugar{tica pi{e on u vi{e svojih tekstova(Slamnig 1970, 27; 1981, 18; 1997, 33–34; v. i B.-S. 1975, 30–31). Ni{tanovo nije re~eno tuma~enjem da rije~ bugar{tica mo‘da dolazi od latinskoga

pridjeva vulgaris, no kada to Slamnig (1981) pro{iruje rije~ima »da bi bugar- {tica zna~ilo pjesmu na narodnom jeziku, dakle ono isto {to i {panjolsko ro-mance«, on otvara prostor vi|enju tih pu~kih, nelatinskih pjesama u {irokomemediteranskom krugu.

Mediteranske poredbe i me|usobne veze ne samo oblikom stiha protkivajuSlamnigove studije. Ironijsko poigravanje pojmom »truncatio« i stihovima Lovac love}i diklice u njegovoj ve} prikazanoj noveli proizi{li su iz studijski produbljene poredbe. Ova pjesma iz Ranjinina Zbornika podsje}a ga »na po-~etak ili odlomak dulje cjeline – ba{ kao {to mnoge {panjolske romance posti-‘u svoj efekt nedore~enosti i tajanstvenosti upravo time {to su u stvari odlom-

ci« (Slamnig 1965, 49).Potvrde o migraciji stiha trebalo bi, dr‘i Slamnig, pro{iriti i me|usobnim

srodnostima sadr‘aja, kao u osmera~kim pjesmama francuskoj i ~akavskoj hr-vatskoj o ~udesnome brodu: »Trdu krmu ima slebron okovanu / a provicu imazlatom armi‘anu« (Slamnig 1965, 78–79; poslije je dodao i primjer engleske pjesme: 1981, 70). Poigrao se tim stihovima svojim slobodnim prepjevom uradiodrami Plavkovi}ev bal na vodi. Na taj isti motiv u hrvatskim primorskim pjesmama osvrnula sam se dodav{i jo{ jednu francusku verziju (B.-S. 2002,96–97), dok isto~nosefardske kao i francuske primjere s motivom ~arobnoga

broda spominje Simona Deli} (1999, 261).Slamnig, pi{u}i o bliskosti na{ih pjesama {panjolskim romancama nedore-~eno{}u i tajanstveno{}u – kako smo netom spomenuli – citira i stih iz vite{keromance o grofu Arnaldosu: »Sa sokolom u ruci – lov loviti ode.« U istojromanci na}i }e se i stihovi o ~udesnoj galiji s jedrima od svile i konopima odtanana tkanja. Upu}uje na to ~lanak o osmera~kim legendarnim baladama osvecima i Djevici Mariji na brodu, kad jedre brodi}em od kristala, s veslima odzlata. Ili: brod je od zlata, a vesla od ~elika (Costa Fontes 2000, 108–109 i 112– 113; v. i Costa Fontes 1984. Zahvaljujem na tim tekstovima Simoni Deli}).

Srodnosti me|u hrvatskim prete‘no ~akavskim baladama i {panjolskim ro-

mancama vidi Slamnig u njihovim si‘eima, u vite{kom ambijentu, op}oj into-naciji te u stihu. (Na njegovo »mediteransko« vi|enje hrvatske usmene poezijeosvrtala sam se op{irnije nego ovdje: B.-S. 2002, 84, 96–99, 233; 1978, 163– 164.)


9/15



51

Vremenski daleko od davne poezije i staroga stiha, ali na crti Slamnigova

postojanog zanimanja za iskonsku pu~ku kreativnost, njegova je misao da usvemu {to je u jeziku svje‘e, impresivno, stvarala~ko i pri tome strukturalno~vrsto poput poslovica, uzre~ica, zagonetki, a i ‘ivoga govora, slanga, »imaelemenata poezije, a da su mnogi tekstovi iz svakida{njeg ‘ivota prava, ~ista poezija [...]« (1965, 188–190).

Drugom zgodom osvr}e se na u nas tada neprimije}enu i nepriznatu narod-nu poeziju gradskoga tipa – pjevanu, pisanu po zidovima ili u obliku letaka, na{lagere, masovne pjesme, viceve i anegdote. Dodaje dje~je popijevke (Slam-nig 1965, 20).

Slamnigov ~lanak o nacionalnoj literaturi i komparatistici vi{e ne spominjeizraz narodna poezija gradskoga tipa. U nazivu narodna poezija vidi romanti~-ku predrasudu o samosvojnosti, »bloku nenatrunjene iskonske na{kosti«. Smetamu »vjera u misti~nu autohtonost narodne pjesme«, koju vu~emo jo{ od ilir-skog preporoda. Tomu suprotstavlja pojam pu~ke pjesme, koju obilje‘uju »ne- posrednost, dinami~nost, dramati~nost, sa‘etost, nesta{nost, lako}a forme«;stilom je ona »priprosta, prisna, nesta{na, neuka, jednostavna, a u nekim raz-dobljima i prezrena« (1965, 36–37).

Ba{ takvu nesta{nu, priprostu, laku formu prepoznao je Slamnig u dosko~i-cama ponajvi{e Petrunjele i Pometa, u tim gradskim pu~kim pjesmama iz

Dr‘i}evih komedija (1965, 141–148). Dosjetke, nadmudrivanja, dvosmislene pa i prosta~ke zagonetke i poslovice dolaze od ljudi iz puka, kazivane ritmi~-kim oblikom, prepoznatljive katkada u do danas odr‘anim uzre~icama, poslo-vicama ili zagonetkama, a u Dr‘i}eve komedije u{le su iz ‘ivoga govora. Zvu-kovna struktura tih kratkih stihova, po Slamnigovoj analizi, upu}uje na posta-nak u vrijeme prije novo{tokavske promjene akcenta i na vezu s ~akavskimstihom. Uporaba rime odgovara gradskomu tipu, pa je te pjesme nazvao grad- skom pu~kom pjesmom.

Ovoj temi vratio se Slamnig tekstom Umetnuti stihovi u Dr‘i}evim komedija-

ma (1997, 47–58), gdje, uz ostalo, razmatra kritiku termina gradska pu~ka poe-zija u mome ~lanku O pojmovima usmena i pu~ka knji‘evnost i njihovim nazivi-ma (B.-S. 1983, 1–133, posebno 112–114). Nisam se slo‘ila s izdvojenim poj-mom gradska pu~ka pjesma i ocijenila da je tu rije~ o usmenoj poeziji gradskogatipa. Usmeni na~in komunikacije ~inio mi se bitnijim, premda se govori o stva-rala{tvu gradskoga puka. A kao najva‘nije, naziv pu~ka knji‘evnost, odnosno pu~ka poezija, ve} je bio »zauzet« u zna~enju pisanoga {tiva ni‘ih slojeva ili zate slojeve. Slamnig je odgovorio, {to je to~no, da pedesetih-{ezdesetih godina»nije bilo jasno postavljeno razlikovanje narodnoga/=usmenoga i pu~koga«. Do-dala bih da nije ni danas. [tovi{e, naziv usmena knji‘evnost, za koji sam se

zauzimala prije pa i sada, nije ipak posve »~ist«: dolazi do prepletanja usmenogai pisanoga, do prelazaka jednoga na~ina u drugi; neki oblici ~ak su samo pisani,kao primjerice grafiti. Ipak je usmenost i sve {to prati taj pojam jo{ uvijek najbolja ili bar najmanje lo{a odrednica, uz mogu}i naziv folklorna knji‘evnost.


10/15



52

Po Slamnigovoj ocjeni, pjesmice u Dr‘i}evim komedijama ve}inom su,

premda ne sve, »usmeno, narodno pjesni{tvo«; »ve}ina lakih stihova [...] jesustilizirani zapisi izvedbe narodnih umotvorina«, pa ~ak su i autenti~ni usmenistihovi. No razlikuju se usmeni stihovi u Veneri i Stancu od onih u Dr‘i}evim proznim komedijama s nadmudrivanjem slu‘in~adi. »Izraz narodna pjesma, posve}en dugotrajnom upotrebom, nije potpuno sinoniman za usmenu pjes-mu, ve} ozna~ava usmenu pjesmu odre|enu i po sloju, a redovito i po ambijentu: ona je pu~ka (u op}em smislu te rije~i) i ruralna«. Prema novijoj hrvat-skoj folkloristi~koj terminologiji, narodna bi pjesma bila ona koja postoji i {irise usmeno, a pu~ka bi bila ona pisana, nastavlja Slamnig. Citira moju misao dase izvedbe srednjovjekovne epike i lirike, ako je preno{enje njihovih invari- jantnih okosnica bilo usmeno, mogu smatrati dijelom onda{njega usmenog pjesni{tva bez obzira na slojeve koji su ih njegovali. Naprotiv, prema njegovushva}anju, neobi~no je va‘na podjela usmene poezije po sloju, kada je rije~ ostarijoj povijesti umjetnosti rije~i. Tako bi u Dr‘i}evim zapisima upotrijeblje-nima na pozornici valjalo razlikovati: 1. umjetnu usmenu, 2. pu~ku usmenu(zvanu ’narodna’), 3. umjetnu pisanu (zvanu ’umjetna’ ili ’umjetni~ka’) i 4. pu~ku pisanu (zvanu ’pu~ka’) knji‘evnost. Slo‘io se s diferencijacijom usme-ne i pisane knji‘evnosti, ali tako da se unutar te podjele odvoji visoka od niske.Umjetnoj usmenoj knji‘evnosti pripadale bi pjesme »na narodnu« iz Ranjinina Zbornika; pisci Je|upke bili su mo‘da tek zapisiva~i, redaktori usmene invari- jantne okosnice; pisari, »dijaci« u slu‘bi velika{a mogli su zapisivanjem pos-redovati pri {irenju prvotno usmenih tekstova; za~injavci su po svoj prilici bilisastavlja~i umjetnih usmenih tekstova (Slamnig 1997, 54–58).

Prihvatila sam Slamnigovu podjelu starije poezije u ~etiri skupine, uz ogra-du da nije ba{ prakti~na, te objasnila da moje rije~i o nebitnosti dru{tvenihslojeva koji su to njegovali nisu bile toliko pogre{ne koliko neprecizne, »jer njegovanje ne razlikuje izvo|a~e od publike« (B.-S. 2002, 235).

Ipak mi se ~ini da to moje obrazlo‘enje nije bilo najbolje. Razli~itosti, poputonih kod Dr‘i}a, nesporne su. No na drugome mjestu pisao je i Slamnig o

nekada{njemu postojanju jezika bez pisanog oblika, kad je sva umjetnost rije~inekog naroda ili njegova dijela bila usmena. Upozoruje na suprotnost otmjenih,uglednih i prostih, nesta{nih pjesama ({to odgovara njegovu vi|enju Dr‘i}evih primjera) te nastavlja: »Usmena poezija nije pripadala samo puku, podre|enim, potla~enim slojevima, nego i vladaju}ima. ’Hasanaginica’ je obiteljska drama plemi}ke ku}e.« (1965, 39–40) A rije~ je o primjeru relativno novije pjesme bezikakva odvajanja njezina na~ina iskaza od narodne (usmene) poezije!

Bitno druk~ije nije bilo ni u srednjovjekovnoj poeziji. Veliki znalac ruskesrednjovjekovne knji‘evnosti Liha~ov pi{e:

Ali, ma koliko bili razli~iti, folklor i knji‘evnost u srednjem veku imali suznatno vi{e dodirnih ta~aka nego u novo doba. Folklor, ~esto i potpunoistovetan, bio je rasprostranjen ne samo me|u trudbenicima nego i u vlada-

ju}oj klasi. Jedne te iste biline mogao je slu{ati i seljak i boljar, iste skaske,iste lirske pesme izvodile su se svuda. (Liha~ov 1972, 76)


11/15



53

Vrlo je vjerojatno u jo{ dubljoj starini sli~no bilo i u zapadnim knji‘evnos-

tima. Na toj razini Slamnigova podjela na umjetnu usmenu i na pu~ku usmenu(narodnu) knji‘evnost ne bi najbolje funkcionirala. Dobra je i va‘na kao upo-zorenje na mogu}e razli~ite na~ine usmenosti, no ne ~ini mi se dovoljnom da bi se pjesni{tvo rascjepkalo u ~etiri kategorije.

Slamnigu su poznate tehnike i stih u izvedbama usmenih (narodnih) pjesa-ma ne samo prema literaturi. »Izvo|enje deseteraca slu{am od malih nogu.«On zna da se interpunkcijom, unesenom u zapis usmene pjesme, nadomje{}uju pjeva~evi zvukovni efekti, namigivanje, geste ili {utnja (1997, 17, 15). Zahva-ljuju}i, uz ostalo, i takvim znanjima, on je u antologiji hrvatske poezije sku-

pinu narodnih pjesama objavio upravo s tim nazivom te ih razgrani~io od pisanih pjesama nepoznatih autora (Slamnig 1960), za razliku od antologijeMili}evi}a i [oljana (1966), gdje se narodne pjesme, zajedno s nekima koje tonisu, donose u dvjema skupinama kao »pjesme nepoznatih pjesnika«.

Uglavnom tek informativno, u ~lanku o hrvatskoj knji‘evnosti prije prepo-roda, spomenut je udio usmenoga pjesni{tva u versifikaciji, interes za narodnu pjesmu kod Hektorovi}a, Frankopana, \ur|evi}a, Katan~i}a, Ka~i}a Mio{i}a,uz osvrt na maskerate i crkvena prikazanja (Slamnig 1970). U radu o hrvat-skoj knji‘evnosti 18. stolje}a svoj odnos prema Ka~i}evu Razgovoru, gdje pjesme »slijede stih i staja}e trope i figure narodne poezije, ali ne i duh«,

suprotstavio je toj poeziji. »Najljep{e narodne pjesme vezane su uz obitelj idru‘inu, iznose potresnu napetost u odnosu prema ro|acima, svojti, dragima i pobratimima u patrijarhalnom dru{tvu [...].« Razli~ito od Ka~i}a, ove pjesmenisu vezane uz politi~ki re‘im niti uz datume doga|aja (Slamnig 1978, 282).Pokazala se druga, jedva poznata Slamnigova crta, razli~ita od znanoga namgorko ironi~nog urbanog pjesnika. Netko tko se s toplinom sje}a usmene dese-tera~ke pjesme, kakvu je slu{ao »od malih nogu«.

Desetera~kim usmenim pjesni{tvom pozabavio se Slamnig i iz drugoga kuta:»Ona usmena literatura, koja se bogato razvila u centralnim podru~jima srp-

skohrvatskog jezi~nog podru~ja [...] najja~e je utjecala na zbli‘avanje hrvat-skog i srpskog knji‘evnog jezika.« Dopu{ta pritom eventualnu pretpostavku»da bi jednoga dana moglo do}i do u punom smislu jedinstvene jugoslavenskeliterature« (Slamnig 1965, 24–25). Drugom zgodom govori »o me|upodru~ji-ma izme|u hrvatske i susjednih jugoslavenskih literatura. To je u prvom redunarodna literatura.« Primjeri su za to desetera~ke pjesme u tada{njemu central-nom podru~ju Jugoslavije, popularne kod Hrvata kao i kod Srba, pa »u tomslu~aju mo‘emo govoriti o zajedni~koj literaturi« (Slamnig 1960, 9). No svjes-tan je ograni~ena, jednostranoga pristupa usmenom pjesni{tvu, pa u poeziji knji-‘evne moderne »folkloru ostaje samo {tokavski [...]; kajkavski i ~akavski stiho-

vi na narodnim govorima kao da nemaju veze s folklorom« (1970, 100).I sama sam neko vrijeme hrvatsku i srpsku usmenu poeziju smatrala zajed-

ni~kom upravo na tragu {tokavskoga desetera~kog pjesni{tva, a Slamnigoverije~i u Antologiji bile su potpora tomu mi{ljenju (B.-S. 1963, 10).


12/15



54

Problem je ipak slo‘eniji. Usmene tradicije nisu nigdje etni~ki zatvoreni

korpusi. Njihovi dijelovi prelaze iz jedne regionalne ili nacionalne sredine udrugu, pretapaju se osobito u grani~nim krajevima. Tek ukupna raznolikosttradicija obilje‘uje usmenu poeziju nekog naroda, pa tako i hrvatskoga, dok desetera~ke epske pjesme jesu jedna od mnogo dalje i izvan vlastitoga prostora pro{irenih osobitosti. (O tome: B.-S. 2002, 259–271)

Nekada{nja Slamnigova misao o eventualno mogu}em budu}em zajedni{-tvu tzv. srpskohrvatske ili jugoslavenske literature tragom narodne poezijekritizirana je u komemorativnom tekstu u svemu ostalome vrlo pohvalnom(Milanja 2001). Slamnigove procjene bile su pogre{ne. No iskazao je mi{lje-

nje o eventualnome budu}em razvoju, bez tendencije i politi~kih {pekulacijasocrealisti~kih ili unitaristi~kih, polaze}i od pojava koje su mogle potaknuti itakvo razmi{ljanje. On vi{e ne mo‘e objasniti svoje tada{nje misli. Ovaj malikomentar mo‘da }e pridonijeti njihovu razumijevanju.

LITERATURA

Aarne, Antti – Thompson, Stith1961. The Types of the Folktale. A Classification and Bibliography. Antti

Aarne’s Verzeichnis der Märchentypen (FF Communication No. 3). Trans-lated and Enlarged by Stith Thompson. Second Revision. FF Communi-cations 184. Helsinki: Academia Scientiarum Fennica.

Andri}, Nikola1940. Hrvatske narodne pjesme, knjiga deveta. Uredio. Zagreb: Matica hrvat-

ska.Bogi{i}, V(altasar)1878. Narodne pjesme iz starijih, najvi{e primorskih zapisa. Sabrao i na svijet

izdao. Knjiga prva. Sa raspravom o »bugar{ticama« i rje~nikom. Bio-

grad: Dr‘avna {tamparija.Bo{kovi}-Stulli, Maja1963. Narodne pripovijetke. Priredila. Zagreb: Zora – Matica hrvatska (Pet

stolje}a hrvatske knji‘evnosti).1975. Usmena knji‘evnost kao umjetnost rije~i. Zagreb: Mladost.1978. Usmena knji‘evnost. Povijest hrvatske knji‘evnosti u sedam knjiga, knj.

1: 7–353 i 641–651. Zagreb: Liber – Mladost.1983. Usmena knji‘evnost nekad i danas. Beograd: Prosveta (Biblioteka XX

vek).1987. U kralja od Norina. Pri~e, pjesme, zagonetke i poslovice s Neretve.

Priredila uz suradnju Zorice Rajkovi}. Metkovi} – Opuzen: Galerija »Ste-}ak« Klek et al.

2002. O usmenoj tradiciji i o ‘ivotu. Drugo pro{ireno izdanje. Zagreb: Kon-zor.


13/15



55

Callot, Jacques

1936. Die großen Schrecken des Krieges. 18 Radierungen nach den Originalenvon 1633. Nachwort: Alexander Mrugowski. Bremen: Schönemann.

Costas Fontes, Manuel da1984. Barca Bela in the Portuguese Oral Tradition. »Romance Philology« 37,

br. 3:282–292.2000. Folklore and Literature. Studies in the Portuguese, Brazilian, Sephar-

dic, and Hispanic Oral Traditions (6. Gil Vincente’s Remando Vão Re-madores and Barca Bela:93–118 i 266–269). SUNY series in Latin Ame-rican and Iberian Thought and Culture.

Deli}, Simona1999. The Poetics of the Domestic Internationalism in the Comparative Re- search into Croatian Narrative Poem. The Balkan Ballad, the Mediterra-nean Folklore Horizons. »Narodna umjetnost« 36/1:253–267.

Delorko, Olinko1951. Hrvatske narodne balade i romance. Uredio. Zagreb: Zora.1956. Zlatna jabuka. Hrvatske narodne balade i romance. II. knjiga. Uredio.

Zagreb: Zora.1963. Narodne lirske pjesme. Priredio. Zagreb: Zora – Matica hrvatska (Pet

stolje}a hrvatske knji‘evnosti).1979. Zanemareno blago. O hrvatskoj narodnoj poeziji. Zagreb: Nakladni za-vod MH.

Gavazzi, Milovan1951. Dva motiva iz narodne poezije Gradi{}anskih Hrvata. Sveu~ili{te u Zagre-

bu. Filozofski fakultet. Zbornik radova 1:203–220. Zagreb: Nakladnizavod Hrvatske.

Grgec, Petar 1944. Razvoj hrvatskog narodnog pjesni~tva. Knji‘evno-poviestne razprave.

Zagreb: Dru{tvo hrvatskih srednjo{kolskih profesora.Grimm, bra}a1988. Bajke i pri~e. S njema~kog preveo Josip Tabak. Zagreb: Grafi~ki zavod

Hrvatske.Grimmelshausen, Hans Jakob Christoph von1961. Der abenteuerliche Simplicissmus Teutsch. Mit einer Einleitung und

Anmerkungen von Hans Heinrich Borcherdt. Stuttgart: Philipp Reclam jun. [1. izdanje 1668].

Kravar, Zoran1999. Stih i kontekst . Teme iz povijesti hrvatskoga stiha. Split: Knji‘evni krug

Split.Liha~ov, D(mitrij) S(ergejevi~)1972. Poetika stare ruske knji‘evnosti. Preveo Dmitrije Bogdanovi}. Beograd:

Srpska knji‘evna zadruga.


14/15


15/15



57

1990. Sabrane pjesme. Uredio i pogovorom popratio Antun [oljan. Zagreb:

Grafi~ki zavod Hrvatske.1992. Sabrana kratka proza. S pogovorom Pavla Pavli~i}a. Zagreb: Grafi~ki

zavod Hrvatske.1997. Stih i prijevod . ̂ lanci i rasprave. Dubrovnik: Matica hrvatska. Ogranak

Dubrovnik.2000. Ranjeni tenk . Zagreb: Matica hrvatska.@epi}, Milan51967. Latinsko-hrvatskosrpski rje~nik . Priredio Veljko Gortan. Zagreb: [kol-

ska knjiga.

Primljeno 15. sije~nja 2003.

S u m m a r y

SLAMNIG AND THE ORAL TRADITION

This article considers the role that oral poetry and the folk tradition had in Slam-

nig’s works (his poetry, prose writings, and radio plays). It also discusses his theo-retical research into the oral tradition. The essay argues that these two aspects of his work are complementary, since in Slamnig’s own work we can trace the influ-ence of oral poetry (often in a caricatured form) which is the result of his insightinto the folk tradition. The questions that concern him in his study of oral poetryare versification, Mediterranean contexts, folk creativity based on the everydayexperience, and the relationship between ’high’ and’low’. These questions are alsocentral to his creative writing.

03_Boskovic_Stulli

Documents

Transcript of 03_Boskovic_Stulli