009 - Gordana Ilic- Hrvati u BiH 1991-1995.pdf

7/29/2019 009 - Gordana Ilic- Hrvati u BiH 1991-1995.pdf

1/46

HRVATI U BIH 1991.-1995. GODINE:

NACIONALNI SUKOBI I ULOGA

MEUNARODNE ZAJEDNICE U MIROVNIM

PROCESIMA

mr. sc. Gordana Ilii

Abstract

During peace negotiations the Croatian political eliteaspired for Bosnia and Herzegovina to become a federalstate with three entities, one of which would be Croatian.The Serbian political elite on the other hand strived tohave a 'Great' Serbia, while one part of the Bosnianpolitical elite wanted to create a national state of Bosnia.Reaching the final peace agreement under internationalsupport did not stop the Croatian struggle for equality andnational viability. A part of Bosnia's political elite andsome international circles of influence are trying to form aunitary Bosnian nation. Besides the weakness of theestablishment which would have to unite different entitiesinto a united political community, there is also a lack ofone essential factor the willingness of all ethnical

communities to bocome one unitary nation. Withoutacceptance of national differences and equality of allnations living in Bosnia and Herzegovina, the country willremain the main factor of instability in the Balkans.


2/46

74

NATIONALSE

CURITY

AND

THE

FUTURE

3(9)2008.

Uvod

Rat u Bosni i Hercegovini prestao je posrednitvommeunarodnih imbenika. Meutim, nastojanjameunarodnih predstavnika da Bosnu i Hercegovinu izgradekao unitarnu dravu, bez uvaavanja nacionalnihposebnosti, uz nepoznavanje ili povrno poznavanje kulture ipovijesti Bosne i Hercegovine, pridonosila su produbljivanjukriza a ne njihovu prestanku.

Rat u Bosni i Hercegovini okarakteriziran je kaomeunacionalni sukob zbog nerijeenog nacionalnogapitanja i nepomirljivih interesa triju naroda, ali bio je to iagresorski rat koji je izazvala velikosrpska politika i njezinatenja za ostvarenjem Velike Srbije. U projekt Velike Srbije

ulazila je Bosna i Hercegovina i treina susjedne RepublikeHrvatske. S. P. Hungtington1 ratni sukob u Bosni iHercegovini svodi pod civilizacijske sukobe, koje razvrstavana: sukobe na lokalnoj razini ili "mikrorazini" i sukobesusjednih drava razliitih civilizacija. Bivu Jugoslavijusvrstava u skupinu sukoba razliitih civilizacija unutar nekesloene drave te taj rat naziva "modelom ratarazdjelnica".Tvrdi da kljuna razlikovanja izmeu narodanisu ideoloke ili ekonomske prirode, nego su to razlikekultura (civilizacija), a sredinje obiljeje civilizacija jest

upravo religija. David Owen, neposredni sudionik i jedan odvanijih diplomata u mirovnom posrednitvu u Bosni iHercegovini, o ratovima na tlu bive Jugoslavije, kae:"injenica (je) da su ratovi u bivoj Jugoslaviji sadravalielemente i rata za odcjepljenje i graanskog rata ".2 Onsmatra da je na Balkanu na djelu bila "kultura nasilja" te dasu upravo tri religije (pravoslavna, islamska i katolika)podijelile zajednice. Zakljuuje da je rat u Bosni iHercegovini bio i "djelomino vjerski".

Objanjenje i razgranienje pojmova nacionalizam,nacija, etnika zajednica i nacionalni identitet, pomoi e urazumijevanju onoga to se dogodilo i to je utjecalo naraspad Jugoslavije. Pokazat e se da se upravo nacionalnopitanje nametnulo kao dominantno i da je kao takvo odredilocijelu epohu koja jo uvijek traje.

Pod fenomenom nacionalizam nekada se misli naideologiju, nekada na nacionalnu svijest, a nekada napolitike pokrete. U pojednostavljenom obliku nacionalizam

je "ideoloki pokret za postizanje i odravanje autonomije,jedinstva i identiteta u ime populacije za koju neki njezini

1 Hungtington, Sukob civilizacija, str. 311., 314.2 Owen, Balkanska odiseja, str. 37.


3/46

75

G.

Ilii:HrvatiuBiH1991.-

1995

.godine

pripadnici smatraju da predstavlja stvarnu ili potencijalnunaciju".3 Prema Gellneru nacionalizam je "u prvom reduprincip po kojemu se politika i nacionalna jedinica trebajupodudarati".4 Smith nacionalizmu pridaje vie znaenja u

koja nabraja proces oblikovanja i odravanja nacija ilinacionalnih drava, svijest i osjeaje o pripadnosti naciji,nacionalne simbole, ideologiju zajedno s kulturnomdoktrinom, te drutveni i politiki pokret za postizanjenacionalnih ciljeva. Prema njegovu miljenju nacionalizam jeideologija nacije a ne drave.

Nacija se, u dananjem znaenju, pojavljuje tek u 18.stoljeu, a postaje vanijim predmetom prouavanja teksredinom 20. stoljea. U uvodu svoje knjige Nacije inacionalizam E. J. Hobsbawm navodi: "Ovaj termin (nacija)

po svemu sudei izraava neto vrlo vano u meuljudskimodnosima. No, to tono? Znamo to ona jest kad nas nepitate, ali ne moemo je na brzinu objasniti ili definirati." 5

Hobsbawm u daljnjem tekstu precizira: "nacije ne smatramprimarnim niti nepromjenjivim drutvenim entitetom. Onapripada iskljuivo u tono odreeno, i u povijesno recentno,razdoblje. Drutveni je entitet samo utoliko to je povezana sodreenom vrstom moderne teritorijalne drave,nacionalnom dravom, i bespredmetno je raspravljati o nacijii nacionalnosti osim utoliko koliko su obje povezane snjom".6 Hobsbawm svojim analizama dokazuje da je nacija,prije svega, moderna tvorevina te je kao takva utemeljenakao politika zajednica. Anthony Smith razlikuje zapadni ili"graanski" model nacije od "etnikog" modela. U"graanski" model svrstava elemente povijesnog teritorija,pravno-politike zajednice, pravno politike jednakostinjezinih pripadnika i zajedniku graansku kulturu iideologiju. Pojedinac u tom modelu moe izabrati ili ne-izabrati pripadnost odreenoj naciji. "Etnikom" modelu(Srednja i Istona Europa i Azija) pripisuje isticanjezajednice roenja i rodne kulture te se prema tom modelu

pripadnikom zajednice ostaje doivotno i neizbjeivo, bezmogunosti izbora. Nacija je jasno ustrojen politiki subjekt,ona ima svoj cjeloviti teritorij, svojstveno joj je postojanje

jedinstvenoga knjievnog jezika (iako ih moe biti i dva, pa ivie), ima svoj gospodarski aspekt koji realizira putem

jedinstvenoga trita i trine privrede, njezina politikaegzistencija pokazuje se u pravu na politikosamoodreenje.

3 Smit, Nacionalni identitet, str. 117.

4 Hobsbawm, Nacije i nacionalizam, str. 111.5 Isti, str. 3.6 Isti, str. 12.


4/46

76

NATIONALSE

CURITY

AND

THE

FUTURE

3(9)2008. Nacija je jasan politiki subjekt, a etnika zajednica to

nije. Naciji je priznato pravo na politiko samoodreenje, onaje zajednica jedinstvenoga trita, privrede i tome slino.Nacija je tip etnike zajednice. Etnika zajednica nastala je

pod utjecajem vremena i drutveno-povijesnih zbivanja. Upostupnom procesu nastanka (rod, pleme, ) ona je inacija, koja je upravo na vrhuncu toga procesa. Odpripadnika razliitih etnikih zajednica moe nastati jednanacija. U modernosti7 nacije A. D. Smith pronalaziukorijenjenost etnike osobnosti (mitovi, sjeanja, zajednikakultura, osjeaj razliitosti ) te joj pripisuje pred-moderneelemente svojstvene etnikoj zajednici. Dva su putapreobraaja etnikih zajednica u nacije: djelovanjemdravnog aparata, kada se razliite zajednice spajaju u

jedinstvenu politiku zajednicu zasnovanu na kulturnomnaslijeu dominantne etnike zajednice, i djelovanjemintelektualaca prosvjetitelja koji, pozivajui se na etnikuprolost, mobiliziraju narod. Smith naciji pripisuje etnikuosobnost (zajedniki mitovi o precima, zajednika povijesnasjeanja, jedinstvena kulturna obiljeja, osjeaj posebnosti irazliitosti, ) i teritorij kao dio kolektivne sigurnosti uobnavljanju narataja.

Razliiti modeli nacije raaju i razliite vrstenacionalnog identiteta. Samoraspoznavanje putemnacionalnog identiteta, kao kolektivnog identificiranja,omoguava pojedinanom "ja" da se poistovjeti s odreenimsadrajima, da se locira na odreeno mjesto i da suosjea sodreenom skupinom. Uz pomo identiteta utvruju seslinosti i razliitosti odreenih karakteristika koje su bitne zaoblikovanje stava ili o pojedincu, ili o skupini. Nacionalniidentitet ima vie dimenzija te se kao takav ne moe svestina jedan element, nego sadri vie uzajamno povezanihelemenata. Tihomir Cipek,8 prema teoriji kolektivnogidentiteta Shmuela Noaha Eisenstadta i Bernarda Giesena,pie o tri ideal-tipa kolektivnog identiteta: primordijalnom,

civilnom i svetom. Primordijalni kd poziva na prirodne,

7 " jasno je da su nacije zbilja moderne pojave ukoliko: 1. iziskujuobjedinjeni zakonik zajednikih prava i dunosti, uz prava po osnovugraanstva kada je nacija nezavisna, 2. poivaju na objedinjenojekonomiji s jedinstvenom podelom rada te mogunou kretanja dobarai ljudi po itavoj nacionalnoj teritoriji, 3. imaju potrebu za prilinokompaktnom teritorijom, mogustvu s prirodnim odbranjivim granicama,u svetu slinih kompaktnih nacija, 4. iziskuju jedinstvenu politikukulturu te javno, masovno obrazovanje i medijski sistem radisocijalizacije buduih generacija kao graana nove nacije." Smit,Nacionalni identitet, str. 112.

8 Cipek, Oblikovanje hrvatskoga nacionalnog identiteta. Primordijalniidentitetski kd u ranoj hrvatskoj politikoj misli, u: Dijalog povjesniara istoriara, .4, str. 62., 63.


5/46

77

G.


1995

.godine

neupitne razlike (rasa, spol, srodstvo), civilni na institucije,obiaje, tradiciju i osnovne zakone zajednice (i drugimoguzadobiti na kolektivni identitet), a trei ideal-tip izraava sekroz ideologije ili religije. Kao bitna obiljeja nacionalnog

identiteta meu pripadnicima odreene zajednice Smithnavodi: povijesni teritorij, zajednike mitove i povijesnasjeanja, zajedniku javnu kulturu, zajednika zakonskaprava i dunosti pripadnika nacije te zajednikogospodarstvo. Razlikuje dvije temeljne vrste nacionalnogidentiteta. Prvi je karakteristian za razvijeni Zapad i vezan

je uz graanski model nacije, a drugi, za razliku od prvoga,proizlazi iz etnikog modela nacije i tipian je za ostaledijelove svijeta, u koje Smith svrstava i Istonu Europu. Tadva identiteta, kao to je prije navedeno, razlikuju se po

vrijednostima, kriterijima pripadnosti, po odnosima meupripadnicima nacionalne zajednice kao i po odnosima premadrugim nacionalnim zajednicama. Graanski modelotvoreniji je prema pripadnicima drugih kultura jer proizlazi izpripadnosti takvoj politikoj zajednici koju karakterizirajuzakoni, institucije i teritorij. U sklopu graanskog modelanacionalnost pripada svima koji prihvaaju zajednikanaela na kojima je izgraena odreena politika zajednica.U etnikom je modelu izraena vea zatvorenost premadrugim kulturama, a nacionalni identitet odreen je stvarnimili fiktivnim zajednikim podrijetlom. U tom modelu izraena

je ideja primordijalne zajednice u kojoj najvii odnosi meuljudima proizlaze iz sloenih emocionalnih veza koje sestjeu roenjem, podrijetlom ili socijalizacijom s kulturomneke zajednice.

Tipovi vladavina

Smjetena na raskriju svjetova, izmeu Istoka i Zapada, usreditu raznih interesnih sfera, na razmeu civilizacija,

izmeu kranstva i islama, katolianstva i pravoslavlja,Bosna i Hercegovina bila je sjecite raznih imperijalnihtenji. Svako povijesno razdoblje ostavilo je iza sebe u njojrazliite peate i duboke tragove vremena. Osmanlijsko:islamizaciju i nastanak treeg naroda, Austro-Ugarsko:politiku etnikog sjedinjavanja i pokuaj stvaranja bosanskenacije (Kallay), a vrijeme dviju Jugoslavija: dominacijusrpske vladajue elite i pokuaj stvaranja jugoslavenskenacije.


6/46

78

NATIONALSE

CURITY

AND

THE

FUTURE

3(9)2008.

2.1. Srednji vijek

Srednjovjekovna je Bosna bila pod hrvatskim kraljevima,odreeno vrijeme bila je i pod dukljanskim vladarima, a i podugarsko-hrvatskim kraljevima. Kraj Bosanskog Kraljevstva ipad Bosne dogodio se 1463. smaknuem StjepanaTomaevia (1461.-1463.), kojega je pogubio Osmanlijskisultan Mehmed II. Osvaja.

Kneevina Zahumlje/Hum prostirala se izmeu Neretve iDubrovnika, a pod knezom Mihajlom Vieviem bila je upolitikim vezama s hrvatskim kraljem Tomislavom. U 12. i13. stoljeu Hum je bio pod vlasti srpske dinastijeNemanjia, ugarsko-hrvatskih Arpadovia, hrvatskih banovaubia, bosanskih banova i kraljeva. U 15. stoljeu uao je u

sastav zemalja vojvode Sandalja Hrania te se pod njegovimnasljednikom Stjepanom Vukiem Hrvatiniem, dobivinaziv Hercegovina, irio sve do dolaska OsmanlijskogCarstva, dakle do 1482. godine, kada je i Hercegovina bilaosvojena.

U odreenom povijesnom trenutku srednjega vijeka, napodrujima dananje Bosne i Hercegovine, nastala je Crkvabosanska. S ciljem da je suzbije i potisne, Rim je poslaodominikance, koje su pak 1291. godine naslijedili franjevci.Franjevci su dolaskom na podruje dananje Bosne i

Hercegovine sami nastavili katoliku tradiciju. Franjevci susa sobom donijeli novu osebujnost i jedinstvenost koja se

izraavala gotovo u svim podrujima ljudskoga djelovanja,od pisanja razliitih vrsta spisa i intelektualnog rada, doprizemnih pukih stvari i umijea suivota.

Padom Bosne, 1463. godine, nestalo je i Crkvebosanske, a njezin tihi nestanak stvorio je prostor za razliitatumaenja i pitanja. Jesu li pripadnici Crkve bosanske postalikatolici, pravoslavci ili muslimani? Upravo na tim dvojbamagrade se suvremene teorije, koje njeguju napose bonjakiintelektualci, smatrajui da su pripadnici Crkve bosanske,dolaskom Turaka, preli na islam. Adil Zulfirkarpai tvrdi dau to vrijeme "u Bosni preko ezdeset posto stanovnitvaprihvaa islam", to obrazlae tvrdnjom da su ratovi iinkvizicija pospjeili prelaenje na islam kao i "velikoduna,tolerantna politika Turske, a tako i izvjesna slinostbogumilstva i islama".9 U krugovima bonjakihintelektualaca Crkva bosanska predstavlja zaetke razvojanjihova identifikacijskoga procesa. Istovremeno, veinahrvatskih i srpskih intelektualaca i povjesniara misli da su

9 Zulfirkarpai, Gotovac, Tripalo, Banac, Okovana Bosna, str. 20.


7/46

79

G.


1995

.godine

prodorom Turaka islamizirani oni Slaveni koji su se nali napodruju Bosne i Hercegovine, dakle Hrvati i Srbi.

2.2. Osmanlijska vladavinaProdorom Turaka u Europu nastupilo je razdobljeislamizacije i nastanka novog identiteta u Bosni iHercegovini. Osmanlijski prodor nije bio isti u svim krajevimaBosne i Hercegovine pa je odreeni dio teritorija oko Jajcaod Turaka pod svoje okrilje vratio ugarski kralj MatijaKorvin. Turskim napadima odolijevali su i dijeloviHercegovine, koji su bili pod Hercegom StjepanomKosaom. Padom pod osmanlijsku10 vlast nastalo je sasvimnovo ozraje. Kako su osvajali vlast, Turci su zavodili i svojdrutveno-ekonomski poredak, timarski sustav, koji je uodreenoj mjeri utjecao i na etnika gibanja. Domaestanovnitvo, sitni i srednji feudalci i potomci krupnihfeudalaca koji su postupno prelazili na islam, ukljuivali suse u uspostavljeni spahijski sustav. Zemljoradnikostanovnitvo proglaeno je rajom i kao takvo bilo je podlonospahijama plaati obveze sa zemlje. To je bio jedan odosnovnih razloga prelaska krana na islam jer je plaanjerente bilo umanjeno za pripadnike muslimanske vjere.

Kao dravna religija, islam je bio privilegiran, djelokrug

ostalih bio je ograniavan. Najizraenija je bila politikadiskriminacija, koja se oitovala kroz injenicu da su kranibili iskljueni iz politikoga ivota. Zbog takva "suivota"stalno se iseljavalo kransko stanovnitvo, kakopojedinane obitelji, tako i organizirane skupine.

Nakon tri stoljea vladavine, zbog vojnih neuspjeha inesposobnosti odravanja i funkcioniranja tako velikogadravnog i vojnog aparata, Turska je poela svojepovlaenje iz Bosne i Hercegovine, ostavivi iza sebe dubokipeat svoga vremena. Nakon te epohe ostala je

muslimanska vjerska zajednica. Prihvaanjem islama,muslimani su se, putem ideoloke integriranosti, identificiralis tim razdobljem kao temeljnim razdobljem njihovadananjeg identiteta.

Osmanlijsko razdoblje jedno je od povijesnih razdoblja ukojemu su se dogodila izrazito vana etnika oblikovanja. To

je razdoblje dovelo do dubokih demografskih promjena(useljavanja, iseljavanja), to je stvorilo podlogu zakulturoloke promjene.

10 Pri uporabi izraza Osmanlije misli se na svekoliku vojno-upravnu klasuzajedno sa osmanlijskim nazorima na svijet i pravilima ponaanja.


8/46

80

NATIONALSE

CURITY

AND

THE

FUTURE

3(9)2008.

2.3. Austrougarska vladavina

Vojnim porazom Osmanlijskog Carstva Bosna i Hercegovinaje, odlukom Berlinskoga kongresa 1878. godine, ula usastav Austro-Ugarske.11 Ona je vojnim pohodom od 29.srpnja do 20. listopada 1878. okupirala Bosnu iHercegovinu. U Sarajevu je 1879. godine organiziranaZemaljska vlada. Nakon mladoturske revolucije 1908.godine i uvoenja ustavnosti u Osmanlijsko Carstvo, 5.listopada 1908., Austro-Ugarska je proglasila aneksiju, ime

je Bosna i Hercegovina formalno postala habsburkapokrajina.

Austrougarska uprava u Bosni i Hercegovini nastojala jenadoknaditi sav gubitak i stagnaciju za vrijeme osmanlijske

vladavine. Pokrenula je razliite sklopove drutvenihaktivnosti koje su donijele elemente masovnogopismenjavanja, to se pokazalo u obliku obvezatnogosnovnog kolstva, industrijske civilizacije (izgradnjaeljeznica) i drugih drutvenih dostignua toga vremena.

Muslimanski dio puanstva iskazivao je odreenu vrstuotpora prema novoj upravi, a muslimanska elita nastojala jesauvati ureenje drutvenoga ivota temeljeno namuhamedanskim naelima. To je bilo u potpunoj suprotnostis nastojanjima nove vlasti, koja je Bosnu i Hercegovinu

nastojala urediti prema uzoru na suvremena europskakretanja. Njihove tekoe proizlazile su iz injenice to su seprvi put nali pod vlau stranog, kranskog, zapadnogvladara. Hrvati i Srbi nastojali su se nacionalnohomogenizirati, a muslimani su se, osjeajui svojuposebnost, i u odnosu na jedne, i u odnosu na druge,razliito deklarirali. Neki su se poistovjeivali s Hrvatima,neki sa Srbima, a neki su pak svoje aspiracije nastojalipretvoriti u jedinstveno artikulirani politiko-nacionalniprogram. S Benjaminom Kallayem (1882.-1903.),zajednikim ministrom financija Austro-Ugarske, instaliralase ideja o Bosni i Hercegovini kao zasebnom politikomtijelu i bosanskoj posebnosti, iz koje bi proizlazila bosanskanacija i bosanski jezik. Kallay je nazivom "Bonjak" nastojao

11 Austro-Ugarska je od Nagodbe 1868. (prije Habsburka Monarhija) bilasastavljena od Austrijske Carevine i kraljevina: eke, Ugarske iTrojedne Kraljevine Hrvatske-Slavonije-Dalmacije. Austrijski dio bio je:eka, Moravska, leska, Galicija, Bukovina, Gornja i Donja Austrija,Tirol s Voralbergom, tajerska, Koruka, Kranjska, Austrijsko Primorje iDalmacija. Ugarski dio "zemlje krune Sv. Stjepan": Ugarska, Hrvatska iSlavonija. Bosna i Hercegovina nije pripadala niti austrijskom

(Cisleithania) niti ugarskom (Transleithania) dijelu Monarhije, nego jesmatrana posebnim tijelom, a u upravi sudjeluju Zajednika vlada i vladeobiju drava Monarhije.


9/46

81

G.


1995

.godine

- sustavnom politikom, koja se oitovala u financiranjubonjakih publikacija, udruga i promidbom u kolstvu -obuhvatiti sve narode, da bi stvorio jedinstvenu bonjakunaciju. Meutim, takve ideje prihvatio je jedino odreeni dio

muslimanskoga plemstva, a Hrvati i Srbi nastojali su unacionalnom smislu profilirati hrvatstvo, odnosno srpstvo(iako im je Kallay zabranjivao svaku manifestacijunacionalnih simbola, zastava, grbova, narodnih pjesama,).Odlaskom Osmanlijskog Carstva muslimani su osjealiprikraenost u dravnoj zatiti, a Srbi su u novim uvjetimaponovno dobili "stranog" vladara te su bili kritini prema"katolikoj" Austro-Ugarskoj pa su svoje tenje usmjeravalipripojenju matici Srbiji.

Austrougarska je uprava uspostavila formalno-pravnu

jednakost pred zakonom za sve konfesije koje su se nalena podruju Bosne i Hercegovine.12 tovie, iako "katolika",nastojala je ne favorizirati katolike u Bosni i Hercegovineprovodei uravnoteenu vjersku politiku. Neprovoenjemagrarne politike, ublaavano je nezadovoljstvo muslimana,

jer su oni bili izrazito najvei zemljoposjednici, a tako suzadrali svoj drutveni poloaj. Pravoslavna vjerskazajednica bila je udobrovoljena izdanim financijskimsredstvima.13

U tom razdoblju nije doao do izraaja razvitak hrvatskenacionalne integracije u Bosni i Hercegovini. Budui da sufranjevci stoljeima predvodili katolike u Bosni i Hercegovini,uspostavom redovite crkvene hijerarhije pojavili su seproblemi podjele crkvene vlasti te je ubosanskohercegovako katolianstvo, a time i hrvatstvo,unijeto sjeme razdora, to e se produljiti i u sljedearazdoblja. Meusobna borba za drutveni ugled, izmeufranjevakog i dijecezanskog (biskupijskog) klera, jo vie seprodubila nakon 1905. godine, kada su se uvele politikeslobode. Meu katolicima su se pojavile dvije struje upolitikoj orijentaciji: graansko-liberalna, koju su predvodili

franjevci, iri slojevi graanstva, inteligencija, slubenici izanatlije, te klerikalna (konzervativna), koju su predvodilipredstavnici crkvene hijerarhije, na elu s nadbiskupomJosipom Stadlerom, i dio doseljenika iz raznih dijelova

12 Uspostavljena je redovita crkvena hijerarhija 1881. godine, a godinudana kasnije Sveta Stolica imenovala je prvog vrhbosanskognadbiskupa Josipa Stadlera.

13 "drava je od 1878. do 1904. pravoslavnoj crkvi u Bosni i Hercegovini na ime pomoi biskupima, kleru, sjemenitvu i upama dala ravnih6.139.742 krune a Katolikoj crkvi u istom razdoblju i u iste svrhe tono

4.840.578. U svim stavkama pomo pravoslavcima bila je mnogo veaod pomoi katolicima." Vuki, Proces i uzroci nestajanja katolika iHrvata u Bosni i Hercegovini, u: Herceg-Bosna ili, str. 53.


10/46

82

NATIONALSE

CURITY

AND

THE

FUTURE

3(9)2008. Monarhije. Prvoj politikoj organizaciji (Hrvatskoj narodnoj

zajednici) ton su najveim dijelom davali franjevci, a drugoj(Hrvatskoj narodnoj udruzi) dijecezanski kler i nadbiskupStadler.

Za vrijeme austrougarske uprave uoljiv je porast brojakatolika, naime, zbog organiziranja dravne uprave nova jevlast dovodila brojne slubenike s podruja Monarhije, kojisu preteito bili katolici. Prve godine popisa puanstva (kojise vodio prema vjerskoj pripadnosti) 1879., od 1.158.164stanovnika katolika je bilo 18,08 % (209.391); 1885. godineod 1.336.091 stanovnika katolika je bilo 19,88 % (265.788);1895. godine od 1.568.092 stanovnika, katolika je bilo 21,31% (334.142); a 1910. godine od 1.898.044 stanovnikakatolika je bilo 87 % (434.061).14

2.4. Jugoslavensko razdoblje

Nakon propasti Austro-Ugarske Monarhije Bosna iHercegovina ula je u sastav drave Kraljevine SHS (Srba,Hrvata i Slovenaca, 1918.-1929.), nastale ujedinjenjem

junoslavenskih zemalja koje su bile u sastavu Monarhije, tj.u sastavu Drave Slovenaca, Hrvata i Srba, zajedno sKraljevinama Srbijom i Crnom Gorom.

Donoenjem Vidovdanskog ustava, u lipnju 1921.,

uspostavljena je Pokrajinska uprava za Bosnu iHercegovinu, a prestao je rad Zemaljske vlade u Sarajevu.

U Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca politikimcentralizmom, kojega je sredite bio Beograd, nastojale suse "pomiriti" meunacionalne raznolikosti. To je rezultiraloposljedicom da se hrvatsko pitanje pojavilo kao najvanijepolitiko pitanje te se hrvatska politika elita,15 unatoideolokim razlikama, pokazala kao najdominantnija upokuajima suprotstavljanja centralizmu i unitarizmu.Daniele Conversi16 tvrdi da je tendencija stvaranja Velike

Srbije postala oigledna upravo za vrijeme AleksandraKaraorevia i da se nova drava oslanjala na srpskumonarhiju u Beogradu pa ju je veina Srba smatrala kao

14 Vuki, Proces i uzroci nestajanja katolika i Hrvata u Bosni iHercegoviniu BiH, u: Herceg-Bosna ili ... str. 54.

15 Cipek govori da "u sklopu reima Kraljevine SHS hrvatske politike elitefunkcioniraju kao kontra-elite; kontinuirano sudjeluju u politikom ivotu,ali nisu na vlasti.", Cipek, Liberalizam - korporativizam. Dva licaideologija hrvatskih politikih elita u Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca,275.-290., u: Dijalog povjesniara historiara, 3., str. 275.

16 Conversi, Tko su bili secesionisti, Problem pogrenog identiteta uratovima u bivoj Jugoslaviji, u: Europa i nacionalizam, Nacionalniidentitet naspram nacionalnoj netrpeljivosti, str. 54., 55.


11/46

83

G.


1995

.godine

"prirodnunasljednicu, produenje i nastavak postojanja stareKraljevine Srbije."

Razdoblje stvaranja Kraljevine, Srba, Hrvata iSlovenaca17 donijelo je politiku integraciju moderne

hrvatske nacije. Najzaslunija politika osoba za to bio jeStjepan Radi, koji je oko seljakoga pokreta uspio okupitiveliki dio hrvatskog naroda. Kroz politiku organizaciju,(HPSS, HRSS) Hrvatsku seljaku stranku, zagovarao jeoblikovanje samostalne hrvatske drave, priznajuinacionalne posebnosti unutar Kraljevine, ali doputajui injezino povezivanje s drugim dravama (konfederalizam).Ideje i djelovanje Stjepana Radia postigli su meu Hrvatimau Bosni i Hercegovini odaziv kao i u ostalim krajevima, imese uspjelo utemeljiti jedinstveno hrvatsko politiko tijelo.

Kako zbog svjetskih previranja i pojave faizma, tako izbog nemoi da se odri dravni unitarizam i centralizam,krajem kolovoza 1939., predsjednik Hrvatske seljakestranke Vladko Maek i predstavnik krune, DragiaCvetkovi, potpisali su sporazum kojim je nastala BanovinaHrvatska,18 ime je izvren dravni preustroj KraljevineJugoslavije.

2.5. Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina

Poetkom travnja 1941. godine Bosna i Hercegovina ula jeu sastav Nezavisne Drave Hrvatske. Potkraj lipnja 1941.Komunistika partija Jugoslavije (KPJ) pozvala je lanstvona ustanak te je pod vodstvom Josipa Broza Tita stvorenaantifaistika gerila. U Bosni i Hercegovini potkraj 1942.formirana je tzv. Bihaka republika. Stoga se na tompodruju odralo i Prvo zasjedanje partizanskog parlamenta,AVNOJ-a (Antifaistiko vijee narodnog osloboenjaJugoslavije). Drugo zasjedanje odrano je u Jajcu, nakojemu je bila najavljena nova Jugoslavija uz stvaranje prve

jugoslavenske vlade. Uoi Drugoga zasjedanja AVNOJ-a u

17 Nakon 6. sijenja 1929. Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca promijenilaje ime u Kraljevina Jugoslavija.

18 Uredba o stvaranju Banovine Hrvatske predviala je spajanje Savske iPrimorske banovine, kao i srezova Dubrovnik, id, Ilok, Brko, Derventa,Gradaac, Travnik, Fojnica u jedinstvenu Hrvatsku Banovinu sasjeditem u Zagrebu. Sporazumom je Banovini Hrvatskoj pripalo trinaestsrezova iz Bosne i Hercegovine: Brko, Bugojno, Derventa, Duvno,Livno, Fojnica, Gradaac, Konjic, Ljubuki, Mostar, Prozor, Stolac iTravnik. Drugi dio preustroja Kraljevine Jugoslavije predviao jeformiranje tzv. "Srpske zemlje", u sastav koje bi ule Vrbaska, Drinska,

Dunavska, Zetska, Moravska i Vardarska banovina. Meutim, 1941.godine prekidaju se planovi o reorganizaciji Kraljevine Jugoslavije, kojaje 18. travnja, u ratu od samo nekoliko dana, kapitulirala.


12/46

84

NATIONALSE

CURITY

AND

THE

FUTURE

3(9)2008. Jajcu, u Mrkonji-Gradu odrano je 25. i 26. studenoga

1943. Prvo zasjedanje Zemaljskog antifaistikog vijeanarodnog osloboenja Bosne i Hercegovine (ZAVNOBiH).19Bio je to prvi zaetak bosansko-hercegovakog parlamenta i

prvi korijeni za uspostavu federalne jedinice koja e nastati usklopu nove Jugoslavije. Odlukom o izgradnji Jugoslavije nafederativnom naelu, na Drugom zasjedanju AVNOJ-a uJajcu Bosna i Hercegovina postala je samostalna ikonstitutivna jedinica u sklopu Demokratske FederativneJugoslavije.

Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina bila jejedna od est republika Socijalistike Federativne RepublikeJugoslavije, s trima konstitutivnim narodima, Muslimanima,Hrvatima i Srbima te pripadnicima drugih naroda. Prema

ustavnim odredbama Socijalistike Federativne RepublikeJugoslavije vlast je pripadala radnikoj klasi putemsocijalistikoga samoupravljanja kao posebnog oblika"diktature proleterijata". Temeljno etniko naelo bilo jedefinirano kroz formulu "bratstva i jedinstva". U stvarnosti setakav oblik pokazao kao najpogodniji za Srbe, koji su imaliizrazito najvei broj svojih komunistikih kadrova na vodeimpoloajima, u dravnom aparatu, vojsci, policiji i ostalimrukovodeim mjestima. I gospodarski su favoriziranipreteito srpski krajevi.

U demografskom smislu u tom razdoblju najvie sunapredovali muslimani (Muslimani). To se moe pripisati iinjenici da se muslimanima nije priznavao status nacije tesu se mnogi deklarirali kao Hrvati, Srbi, a veina kaoJugoslaveni. Od 1971. godine, kad im je dodijeljen statusnacije, uoava se nagli porast broja Muslimana, uzistovremeno smanjenje broja Hrvata i Srba. Broj Muslimanapoveao se od 30,73 % 1948. godine (kad je ukupno u BiHbilo 2.564.308 stanovnika20) do 43,67 % (od 4.365.009)1991. godine. Za razliku od njih, broj Hrvata smanjio se od23,99 %21 1948. godine na 17,32 % 1991. godine. Broj Srba

takoer se smanjio, s 44,29 % 1948. godine na 31,37 %1991. godine. Hrvata je u Bosni i Hercegovini 1948. godinebilo 23,9 %, 1953. godine 23,0 % (ukupno stanovnika2.847.459), 1961. godine 21,7 % (od 3.277.948), 1971.

19 Odluke ZAVNOBiH-a iz 1943. godine posluit e kao dokument nakojega se poziva moderna bosanskohercegovaka ustavnost.

20 Markoti, Hrvati u Bosni i Hercegovini narod u nestajanju u dravi unastajanju, u: Herceg-Bosna ili , str. 73.

21 Vuki, Hrvati u Bosni i Hercegovini narod u nestajanju u dravi unastajanju, u: Proces i uzroci nestajanja katolika i Hrvata u Bosni iHercegovini, str. 61.


13/46

85

G.


1995

.godine

godine 20,6 % (od 3.746.111), 1981. godine 18,4 % (od4.124.256), a 1991. 17,3 %.

Raspad Jugoslavije

Mirni tranzicijski prelasci drugih socijalistikih zemalja izjednopartijskoga totalitarnog sustava u viestranakidemokratski sustav dokazali su da je jugoslavenskaspecifinost leala u nerijeenim nacionalnim problemima, izkojih su proizali i teritorijalni problemi.

Nezadovoljstva pojedinih naroda, uguivana krajnjerepresivno, oitovala su se u svakom narodu na posebannain. Paule Garde srpsko nezadovoljstvo vidi u razbijanjunacionalnog jedinstva, hrvatsko nezadovoljstvo u odricanjukulturne i jezine posebnosti; albansko nezadovoljstvo uinjenici to nisu imali status "naroda" .22 Poredmeunacionalnih napetosti i neodrivosti postojeegagospodarskoga sustava, raspadu Jugoslavije pridonijeli su isveukupni krah socijalizma i socijalistikih sustava vlasti ipoetak njihovih preobrazbi u demokratske oblike vladavineu Srednjoj i Istonoj Europi.

3.1. Kraj socijalistike federacije

Pored svih slinosti koje je imala s ostalim komunistikimsustavima, Socijalistika Federativna Republika Jugoslavijaimala je i svoje posebnosti. To se oitovalo i krozdecentralizaciju drave u podjeli na republike. Iako su narodiformalno uivali puni suverenitet s pravom, definiranim uUstavu, na samoopredjeljenje, ukljuujui i pravo naodcjepljenje, u stvarnosti nije bilo tako. Represivnim isnanim dravnim aparatom potiskivani su i suzbijani svireformski pokuaji.

Predsjednik drave i Komunistike partije Josip Broz Titobio je glavna kohezijska snaga i jedini autoritet u

priguivanju meunacionalnih problema. Godine 1974. daoje izglasovati Ustav kojim su se korigirala naelacentralizacije vlasti, a republikama su se dala vea prava saspecifinim politikim sustavom socijalistikogasamoupravljanja. To je donekle smirilo situaciju te seprividno mirno stanje odralo do njegove smrti 1980. godine.

Osamdesetih godina dvadesetog stoljea u Jugoslaviji jenastupila posljednja faza komunizma u kojoj je nacionalizam

22 Garde, ivot i smrt Jugoslavije, str. 87.


14/46

86

NATIONALSE

CURITY

AND

THE

FUTURE

3(9)2008. doao do osobita izraaja. Postojee drutveno ureenje

nije moglo dati odgovore na brojne probleme, a istroenost ineefikasnost politikoga sustava sve se vie odraavala nasvakodnevni ivot graana.

Pored spleta meunarodnih okolnosti, i u tom smisludemokratskih promjena u Istonoj Europi, presudni unutarnjiuzroci raspada Jugoslavije bili su: nemogunost postojeihmehanizama i njezinih institucija da prevladaju krizupolitikoga sustava socijalistikoga samoupravljanja;nerijeena nacionalna pitanja, tenja naroda zaemancipacijom i stvaranjem vlastitih nacionalnih drava,otvoreno pokazivanje tenji srpskih politiara i ideologa zateritorijalnim pretenzijama prema drugim republikama. Podkraj lipnja 1989. godine, na 600. obljetnicu Kosovske bitke,

Miloevi je u svom govoru, na Gazimestanu, dao naslutitiratne pohode na nesrpske narode.Nemo postojeeg sustava pokazala se u nemoi

Komunistike partije Jugoslavije. U sijenju 1990. na 14.Kongresu Saveza komunista Jugoslavije, koji je bio nekolikoputa zakazivan i odgaan, slovenski su predstavnici, nakonto je njihov prijedlog o rekonstrukciji SKJ odbaen, napustiliKongres i prekinuli sve veze s SKJ. Kongres su napustili iHrvati, te se, nakon to je prekinuo rad, vie nikada nijesastao.

U opem raspadu sustava Jugoslavenska narodnaarmija pretvorila se u produenu ruku velikosrpske politikeelite.

Politika kriza dostigla je vrhunac 15. svibnja 1991.blokadom prijenosa funkcije predsjednika PredsjednitvaSFRJ na hrvatskog lana, Stipu Mesia. Mesi je tek 7.srpnja, uz intervenciju trojke EZ (Gianni de Michelis, JaquesPoos i Hans van de Broek) uspio preuzeti pripadajuemjesto predsjednika Predsjednitva Jugoslavije. Zbogparalize svih saveznih institucija, Slovenija i Hrvatskaproglasile su nezavisnost. Krajem lipnja slijedio je rat od

nekoliko dana u Sloveniji, a zatim i povlaenje JNA iz terepublike. Slovenija se nije uklapala u velikosrpske planove.Izmeu Slovenaca i Srba nije bilo teritorijalnih sporova,neznatan je bio i broj Srba koji su ivjeli u Sloveniji.

Daniele Conversi23 pie o beogradskom unitarizmu kojije, s jedne strane, kroz jugoslavensko jedinstvo nastojaopridobiti potporu inozemstva, a, s druge strane, u zemlji jesluio za potpuno druge svrhe stvaranje Velike Srbije.Zakljuio je, iako ni jedan sluaj secesije iz centra nije bio

23 Vie o tome u: Conversi, Tko su bili secesionisti, Problem pogrenogidentiteta u ratovima u bivoj Jugoslaviji, u: Europa i nacionalizam,Nacionalni identitet naspram nacionalnoj netrpeljivosti, str. 43.-67.


15/46

87

G.


1995

.godine

uspjean, da se takva secesija dogodila u Srbiji, pa je "zbogtoga ovo rijedak fenomen do kojega moe doi samo podposebnim okolnostima"24jer se secesionistiki potezi, premanormama meunarodne politike, obino povlae iz periferije.

"Secesionizam iz centra je u Jugoslaviji bio mogu zboginjenice to dominantna etnika grupa, to jest Srbi, nijepredstavljala demografsku veinu."25 "Da su Srbi iniliapsolutnu veinu, moda se srpski secesionizam ne bi nidesio, jer bi za osiguranje dominantne pozicije bili moguiostali naini, npr. asimilacija, hegemonistika kontrola ivjerska preobrazba."26 (str. 58.) U daljnjoj analizi Conversiskree pozornost na "paradoks" u kojemu reim pokreesecesionistiku kampanju, a JNA uglavnom ostajeunitaristika.27

Jugoslavija nije ispunila nade koje su u nju polagane, nitije postala model za "uzdignutu" naciju koja bi nadilazilazasebna povijesno-kulturna naslijea naroda koji su u njojivjeli.

3.2. Provedba demokratskih izbora u Sloveniji, Hrvatskoj,Srbiji i Crnoj Gori i Makedoniji

Slovenija je prva organizirala demokratske izbore.Organizirani poetkom travnja 1990., izbori su na vlastdoveli DEMOS ujedinjenu koaliciju sastavljenu od veinenovih stranaka: Kranskih demokrata, Seljake unije,Demokratskog saveza, socijaldemokrata, liberalnihdemokrata i Stranke zelenih. DEMOS je dobio 55 %glasova, a komunisti su dobili 17 %. Na predsjednikimizborima pobijedio je komunistiki kandidat Milan Kuan. Istegodine, poetkom srpnja, Skuptina je donijela Deklaraciju osuverenitetu, proglasila slovenske zakone i postalaRepublika Slovenija.

Na izborima u Republici Hrvatskoj u drugom krugu

glasovanja, odranom 7. svibnja 1990.,28 Hrvatskademokratska zajednica dobila je apsolutnu veinu od 193mjesta, SKH-SDP dobio je 81 mjesto, a ostali su dobili 91mjesto u Saboru. Za prvog predsjednika Sabor je izabrao dr.Franju Tumana. U prosincu je Hrvatska proglasila Ustav tesu se postupno poeli uvoditi elementi dravnosti.

24 Isti, str. 53.25 Isti, str. 57.26 Isti, str. 58.

27 Isti, str. 59.28 Prvi krug odran je 22. travnja, HDZ je dobio 42 %, SKH- SDP 25 %,Koalicija 14 % i ostali 9 %.


16/46

88

NATIONALSE

CURITY

AND

THE

FUTURE

3(9)2008. U Srbiji i Crnoj Gori, koje su nakon razlaza ostalih

republika bive drave ostale zajedno i istovremenoorganizirale viestranake izbore, u prosincu 1990. godine,na vlasti su ostali komunisti (u Srbiji su osvojili 194 od 250

mjesta u Skuptini, u Crnoj Gori 83 od 125 mjesta).Sredinom srpnja 1990., u Srbiji je, od prethodnih Savezakomunista i Socijalistikog saveza Srbije, osnovanaSocijalistika partija Srbije, na elo kojoj je doao SlobodanMiloevi. Miloevi je na izborima, u prosincu te godine,postao predsjednikom Srbije (sa 65 % glasova). U CrnojGori pobijedio je takoer komunistiki kandidat MomirBulatovi (77 % glasova). Pored Miloevieve Socijalistikepartije na politikoj sceni djelovali su Drakoviev Pokretobnove, eeljeva Radikalna partija, Demokratska partija

Dragoljuba Miunovia29

i drugi. Vano je naglasiti da jeAlbancima na Kosovu bilo zabranjeno stranakoorganiziranje.

Izbori u Makedoniji odrali su se potkraj 1990. godine, abudui da nijedna stranka nije dobila apsolutnu veinu,poetkom 1991. postignut je kompromis izmeukomunistikih i nekomunistikih stranaka oko sastava vlade iostalih tijela vlasti.

3.3. Izbori u Bosni i Hercegovini

Za izbore u Bosni i Hercegovini, zakazane za 18. studenoga1990., bilo je registrirano vie od etrdeset politikihstranaka. U birake popise bilo je upisano 3 018 206 biraa,od kojih je na izborima 77,5 % glasovalo za tri nacionalnestranke.30 Hrvatska demokratska zajednica BiH, za koju sumasovno glasovali Hrvati, dobila je 15,51 % glasova (44parlamentarna mjesta). Stranka demokratske akcije, za kojusu se opredijelili Muslimani, dobila je 30,41 % glasova (84parlamentarna mjesta). Srpska demokratska stranka dobila

je 25,23 % glasova srpskih biraa (72 parlamentarnamjesta).Pripadnici tri konstitutivna naroda veinski su se

opredijelili za svoje nacionalne stranke, HDZ je dobila 84,38% hrvatskih glasova, SDS 78,79 % srpskih, a SDA 76,94 %muslimanskih glasova.

29 Sve tri navedene stranke, kao i Miloevieva Socijalistika partija, jasno

su se izjasnile da podravaju Memorandum SANU-a.30 Prema popisu puanstva iz oujka 1991. u Bosni i Hercegovini ivjelo je17,32 % Hrvata, 43,67 % Muslimana i 31,37 % Srba.


17/46

89

G.


1995

.godine

Za sedam lanova Predsjednitva,31 izabrani su: dvaMuslimana, Fikret Abdi i Alija Izetbegovi; dvoje Srba,Biljana Plavi i Nikola Koljevi; dva Hrvata, Stjepan Kljuji iFranjo Boras, te jedan Jugoslaven Ejup Gani.32 Za

predsjednika Predsjednitva izabran je Alija Izetbegovi.Prema dogovoru triju nacionalnih stranaka za predsjednikaSkuptine izabran je Momilo Krajinik (Srbin), za zamjenikaMariofil Ljubi (Hrvat), za predsjednika vlade Jure Pelivan(Hrvat).

Na prvi pogled uspjeno odrani izbori te formiranazakonodavna i izvrna vlast davale su lani dojam da je uBosni i Hercegovini situacija pod kontrolom. Taj lani dojamnije dugo trajao.

Nakon to je Miloevi pokrenuo napad na Hrvatsku,

poetkom listopada 1991. Jugoslavenska narodna armijanapala je i Bosnu i Hercegovinu, napadom na hrvatsko seloRavno na jugoistoku Hercegovine.

Tri koncepta identiteta

Piui o dvostrukoj ulozi nacionalnog identiteta, D. Smith unjegove opasnosti ubraja: destabilizaciju globalnogasigurnosnoga sustava, umnoavanje i zaotravanje etnikihsukoba, progon manjina, opravdanje terora, etnocida i

genocida. S druge strane, on svijet nacija i nacionalnihidentiteta vidi kao "svijet s nadom",33 te upravo taj svijet vidikao jedini koji daje viziju i loginu podlogu politikojsolidarnosti, koja nalae narodno opravdanje. Naglaava danijedna druga vizija ne nudi osjeaj izabranosti, jedinstvenuprolost i samosvojnu sudbinu, to nudi vizija nacionalizma.

Kao najvanije identifikacijsko obiljeje "na Balkanu",David Owen34 istie religiju.35 Vlado Gotovac smatra da je"teko rei koji je to bitni element. Svaki je narod, na nekinain, stavljao naglasak na neto. Recimo, nitko nije tako

osjetljiv na jezik kao Hrvati, mnoge su nacije vezane uzreligioznost. Na primjer, Srbi su nerazdvojni od svoje

31 Birala su se dva Muslimana, dva Srbina, dva Hrvata i jedan iz redovaostalih.

32 Ejup Gani kasnije e se izjasniti kao Musliman i kao takav e obnaativisoke dravne funkcije.

33 Smit, Nacionalni identitet, str. 271.34 Lord David Owen supredsjedatelj Meunarodne konferencije o bivoj

Jugoslaviji (1992.-1995.), posrednik EZ/EU u Bosni i Hercegovini.35 Owen izriito kae: "To je, naalost, djelomino vjerski rat, to je, kako je

on napredovao, postajalo sve izraenije "; dalje tvrdi: "Nacionalizamje, kao to svi znamo, snana sila, a povezan s religijom moe postatijo i jai", Owen, Balkanska odiseja, str. 37., 74., 75.


18/46


19/46

91

G.


1995

.godine

Hrvatske nacionalne ambicije veinom su se pozivale napovijesna uporita protiv teritorijalne podjele hrvatskognaroda. U novijoj povijesti to je posebice SporazumCvetkovi-Maek iz 1939. godine, prema kojemu je znatan

dio Bosne i Hercegovine pripadao Banovini Hrvatskoj. Zatim,Nezavisna Drava Hrvatska, totalitarna tvorevina Drugogasvjetskog rata, koja je pored Hrvatske obuhvaala i Bosnu iHercegovinu, u kojoj su, kao dio hrvatskog naroda ubrajani imuslimani koji su prozvani "cvijeem hrvatskog naroda".41Neki autori pridavali su Bosni i Hercegovini dominantnohrvatsko etniko obiljeje, napose Dominik Mandi uEtnikoj povijesti Bosne i Hercegovine. Obraujuibosanskohercegovako srednjovjekovlje, Mandi polazi odtvrdnje da su je Hrvati naselili pri dolasku na jug "polazei iz

svoje stare postojbine sjeveroistono od Karpata" (str. 19.),"stanovnici Bosne i Hercegovine u srednjem vijeku bili (su)Hrvati" (str. 25.); "bosansko dravno ureenje vjerna (je)slika staroga hrvatskoga dravnoga poretka" (str. 63.);"arheoloki nalazi srednjovjekovne Bosne i Hercegovinenose zapadne i hrvatske oznake" (str. 88.); "nije bilo Srba"(str. 128.); muslimani u Bosni potjeu od "bivih bosansko-hercegovakih Hrvata bogomilske vjere" (str. 267.);"dananji muslimani u Bosni i Hercegovini 95-97 % potjeuod Hrvata i u njihovim ilama nema vie od 3-5 % stranekrvi; prema tome, b.h. muslimani krvno spadaju meunajie Hrvate." (str. 342.); "meu uroenim Hrvatima,katolicima i muslimanima, u BiH trajno (je) ivjela svijest, dasu oni Hrvati i upotrebljavalo se hrvatsko ime za narod, za

jezik i za zemlju bosansku" (str. 348.); "Bosna i Hercegovinaetniki su trajno ostale hrvatske zemlje" (str. 610.).

Sarajevski nadbiskup Josip Stadler iznosio je, poetkomprologa stoljea, politike ciljeve u obliku sjedinjenja Bosnei Hercegovine s Hrvatskom, unutar Austro-Ugarske. Stadler

je teio tome da katolicizam postane ideoloka osnovaopehrvatskog nacionalnog identiteta. Na Katolikom

kongresu u Zagrebu 1900. godine, na zavrnomkongresnom banketu odrao je zdravicu, u kojoj je meunajvanije nacionalne ciljeve svrstao elju: " da se Bosna iHercegovina sjedini s materom zemljom".42 I prva politikaorganizacija bosanskohercegovakih Hrvata, Hrvatskanarodna zajednica, osnovana 1906. godine, takoer jezastupala stajalite o pripojenju Bosne i HercegovineHrvatskoj. O odnosu nadbiskupa Stadlera i Hrvatskenarodne zajednice detaljno pie Luka akovi u knjizi

41 Garde, ivot i smrt Jugoslavije, str. 63.42 Lovrenovi, Bosanski Hrvati, str. 155.


20/46

92

NATIONALSE

CURITY

AND

THE

FUTURE

3(9)2008. Politike organizacije bosanskohercegovakih katolika

Hrvata. Iako je bio jedan od suosnivaa i inicijatora zaosnivanje Hrvatske narodne zajednice, Stadler je kasnijeoptuivao Hrvatsku narodnu zajednicu da je u lanstvo

primila i muslimane (koji su se nacionalno izjanjavali kaoHrvati), to se kosilo s njegovim zamislima da lanom moebiti samo Hrvat-katolik. Zbog toga i zbog sukoba sfranjevcima (koji su mahom bili lanovi Hrvatske narodnezajednice), Stadler je 1910. osnovao novu politikuorganizaciju, Hrvatsku katoliku udrugu.

Hrvati su do ovoga rata ivjeli u svih 109bosanskohercegovakih opina. Prema popisu stanovnitvaiz 1991. godine apsolutno veinski narod bili su u 14 opina.Petina ih je ivjela u pet najmnogoljudnijih opina (Mostar,

Sarajevo, Banjaluka, Zenica i Tuzla).43

Najprostranije i etnikinajhomogenije hrvatsko podruje u Bosni i Hercegovini inioje prostorni trokut Livno Prozor Ravno. Potom su slijedilapodruja sredinje Bosne i Bosanske Posavine.44 Iako ih jetri etvrtine ivjelo u seoskim sredinama, prema navedenompopisu, Hrvati su bili najpismeniji narod u Bosni iHercegovini.

Ante Valenta navodi osam razliitih pravaca i "hrvatskihpolitika" u Bosni i Hercegovini koje su proizale iz razliitihsituacija u kojima su se Hrvati nali: Hercegovci i dioBosanaca, kojima je cilj bio stvaranje autonomne hrvatske

jedinice; Hrvati iz srednje Bosne, koji su nastojali da senjihovi krajevi pripoje toj jedinici; Hrvati iz Sarajeva, koji subili za suivot s Muslimanima; Hrvati iz epa, koji sunastojali da u muslimanskoj autonomnoj jedinici imaju svojuautonomnu jedinicu; Hrvati iz Usore, koji su se borili sMuslimanima za suivot s njima; Hrvati iz Tuzle, kojima jebilo isto kao onima u Usori; Hrvati u Bihau, koji su setakoer borili za svoju autonomnu jedinicu unutarmuslimanske autonomne jedinice, i Hrvati iz Posavine, kojisu se borili za proirenje autonomije.45

4.2. Muslimanski (Bonjaki) koncept

Za veinu Hrvata i Srba tenja za pripojenjem matinimdomovinama, odnosno stvaranje vlastitog nacionalnogentiteta, umanjivala je ili gotovo iskljuivala njihovu lojalnost i

43 O tome vie u: Markoti, Demografski slapovi na hrvatskim arhipelazimau moru muslimanske ili srpske veine u BiH, u: Herceg-Bosna ili ..., str.

99.-111.44 Isti, str. 105.45Slobodna Dalmacija, 22. veljae 1994., str. 8.


21/46

93

G.


1995

.godine

privrenost prema Bosni i Hercegovini. Za njih je Bosna iHercegovina bila emocionalno upitna. S druge strane,Muslimani nisu imali matinu domovinu te je Bosna iHercegovina, i to jedinstvena, za njih znaila pitanje

opstanka. Iako su tek poetkom sedamdesetih dobilinacionalno priznanje te se od tada zovu Muslimani, jaanjenjihove nacionalne svijesti najizraenije i najintenzivnije bilo

je upravo u ratnom razdoblju devedesetih godina.Traganje za vlastitim podrijetlom i nedoumice vezane uz

elemente i glavna obiljeja etnike zajednice, kao to sukolektivno vlastito ime, mit o zajednikim precima,zajednika povijesna sjeanja, elementi zajednike kulture,povezanost s odreenom domovinom, postali su prioritetnimzadaama bonjakih ideologa i intelektualaca.46 Enver

Imamovi navodi da su jedini autohtoni narod u Bosni iHercegovini Bonjaci,47 da je njihov nain ivota bio u uskojvezi "s njihovom vjerom" pa ih stoga nisu mogle poraziti"kriarske vojne koje su stoljeima prolazile da ih iskorijene".Istie da su se "srednjovjekovni Bonjani rijetko rasnomijeali s drugim narodima, odnosno katolicima ipravoslavcima".48 Za katolike i pravoslavce tvrdi da su sedoselili u Bosnu te na temelju toga izvlai glavni zakljuakkoji dovodi do rjeavanja bosanskohercegovakogproblema. Prema njegovu miljenju apsurdno je "govoriti okonstitutivnosti nekoliko naroda u zemlji koja iza sebe imahiljadugodinju politiku povijest, i to je najvanije imala

je svoj narod, a to su bili dobro znani Bonjani ili Bosanci Kolika je konfuzija u vezi s tim pokazuje primjer da sekonstitutivnim smatraju i oni Srbi i Hrvati koji su u Bosnudoli prije koju godinu ili koji se danas dosele, iako sBosnom nemaju ama ba nita."49

Nacionalizam hrvatskih i srpskih ideologija pridonio jejaanju i homogenizaciji Muslimana. Stoga su se oni,pozivajui se na bogumilske korijene, pretvorili u nositeljebosanskohercegovakog identiteta s iskljuivim pravom na

Bosnu i Hercegovinu.

46 Adil Zulfirkarpai istie: "Katolika hijerarhija je naslijedila dravubosansku, ali ta tradicija bosanske drave bila je vrlo jaka kodmuslimanskog elementa, to se vidi iz niza razliitih sukoba sotomanskom upravom. Jer, Bonjaci muslimani uvijek se pozivaju nakraljevstvo bosansko i na svoje pravo na Bosnu mi smo seidentificirali s turskom carevinom, jer je ona u to vrijeme bila unevjerojatnom civilizacijskom usponu kao i zbog toga to smo s njommogli pobijediti nae neprijatelje koji su stremili unitenju Bosne.",Zulfirkarpai, Gotovac, Tripalo, Banac, Okovana Bosna, str. 39.

47 Imamovi, Porijeklo i pripadnost stanovnitva Bosne i Hercegovine, str.

45.48 Isti , str. 48.49 Isti, str. 114.


22/46


23/46

95

G.


1995

.godine

Ako idete u povijest Bosne i Hercegovine, ovdje su bilibogumili. Neke su dovodili Turci, neki su doli u vrijemesocijalizma. Ovdje ima mnogo ljudi iz Vranja, iz Nia, izVojvodine, u Zenici u Sarajevu i svugdje, kao to ih ima u

Kanadi, u Americi itd. Ali na autohtoni narod smo miBonjaci, mi, bivi bogumili, koji smo primili tri religije, ovisnoo tomu tko je koju vie forsirao."52

U sprezi s islamskim ekstremistikim organizacijama,koje su u Bosni i Hercegovini djelovale veinom pod krinkomhumanitarnih organizacija, nastojalo se oivotvoriti ideju oirenju islama prema Zapadu i povezivanju s drugimislamskim zemljama.

4.3. Srpski koncept

Tenje srpske politike elite bile su usmjerene na ostvarenje"vjekovnog srpskog sna" - svi Srbi u jednoj dravi. Voeni suNaertanjima,53 Vukovim jezinim tezama, MemorandumomSrpske akademije nauka i umetnosti i ostalim djelima iosobama, tvorcima ideologije o Velikoj Srbiji. Zagovarane suideje ekskluzivne nacije, dravne crkve i nacionalne drave.Srpski ekstremni krugovi smatrali su da u Bosni iHercegovini ivi jedan narod, srpski, koji ima trivjeroispovijesti. Oni su bili zagovornici teritorijalne podjele

prema etnikim naelima, to su i nastojali oivotvoritiosnivanjem srpskih autonomnih oblasti.

Srbija je imala dominantan poloaj na Balkanu, a buduida je veliki broj Srba ivio izvan njezinih granica, temeljnaekspanzionistika politika i glavni vanjskopolitiki zadatakbilo je ujedinjavanje svih Srba u jednu dravu, te pretvaranjeJunih Slavena u Srbe. U slubi takva programa posebnoistaknuto mjesto u ideolokom smislu zauzimali suNaertanija napisana 1844. godine. U njima je IlijaGaraanin (1812. 1874.) iznio plan za stvaranje Velike

Srbije, u koju bi bile ukljuene sve zemlje za koje je smatraoda trebaju pripasti Srbiji, a iznio je i niz ideja kako drugenarode pretvoriti u Srbe. Osnovu za takav plan vidio je usrpskom carstvu trinaestoga i etrnaestoga stoljea tebogatoj i slavnoj srpskoj povijesti.

Srbi svi i svuda Vuka Stefanovia Karadia (1787. 1864.) objavljeno u Korabljici za historiju, jezik i kulturudjelo

52Hrvatska rije, br. 369., str. 6.53 Ilija Garaanin, sastavio je "Naertanja" i predao ih tadanjem srpskom

knezu "sa zadatkom da ono slui kao program po kome imaju da seupravljaju knez i njegova vlada u voenju spoljne i nacionalne srpskepolitike", epi, Enigma Bosna i Hercegovina, str. 88.


24/46

96

NATIONALSE

CURITY

AND

THE

FUTURE

3(9)2008. je koje je utjecao na budue srpske ideologe i politiare.

Njegova glavna ideja polazi od jezine osnove prema kojojsu svi oni koji govore tokavski Srbi, pri emu se prema

jeziku, odnosno govoru, odreuje i etnika pripadnost.

Memorandum Srpske akademije nauka i umetnostiobjavljen 1986. godine odredio je budue dogaaje napodruju Jugoslavije. To je sustavno obnovljeni plan VelikeSrbije u kojemu se govori o apatiji, ogorenju i otuenjunaroda od nositelja poretka te o krizi koja moe zavriti iraspadom drave. Stoga se, prema Memorandumu, Srpskaakademija nauka i umetnosti smatrala obveznom, kaonajstarija ustanova znanstvenog i kulturnog stvaralatva,iznijeti svoja vienja drutvenog stanja, ali i pronai izlaz iztakve situacije. Memorandum je pruio teorijsku osnovu i

platformu za "dovrenje" srpske povijesti, jer prema njemu tapovijest nije sretno dovrena 1918. godine.D. Conversi zakljuuje da je srpski nacionalizam bio

oblik etnikog secesionizma54 zbog postojanja barem etirikarakteristike: izvren je napad na legitimitet postojeedrave; secesija je bila zasnovana na antiustavnoj platformi;naglaeno je etniko jedinstvo i identitet kao najviavrijednost, koja dolazi prije drave i graanske vrijednosti ivanija je od drave i graanske vrijednosti; utvreno jepostojanje organskog homogenoga srpskog identiteta, stenjama k ostvarenju teritorijalnog ujedinjenja na etnikimosnovama.55

Utjecaj Republike Hrvatske i samoorganiziranje Hrvata

U nizu primjedaba na politiku dr. Franje Tumana premaBosni i Hercegovini56jesu i primjedbe o pregovorima koje jevodio sa Slobodanom Miloeviem o Bosni i Hercegovini, tenapose o njihovim susretima u Karaorevu i potom uTikveu, u proljee 1991.

54 Conversi, Tko su bili secesionisti, Problem pogrenog identiteta uratovima u bivoj Jugoslaviji, u: Europa i nacionalizam, Nacionalniidentitet naspram nacionalnoj netrpeljivosti, str. 44.

55 Isti, str. 67.56 U The New Republicpod naslovom Hrvatstvo, Ivo Banac o Tumanovoj

je bosanskoj politici rekao: "Umjesto toga (da je Hrvatska stala uzbosansku vladu), Tuman je promicao podjelu Bosne najmanje ve od1990., a 1992. uspostavio svoju paradravu Herceg-Bosnu, to jeMiloeviu samo olakalo posao Otar zaokret u hrvatskoj politiciprema Bosni i Hercegovini i njena brza unutarnja demokratizacija imalebi ogromne posljedice za hitno rjeenje bosanske krize, kao i ireg

sukoba na Balkanu S onu stranu rata i stagnacije Hrvatska bi mogladrati klju mira u Bosni.", Aralica, to sam rekao o Bosni, str. 131.,135.


25/46

97

G.


1995

.godine

Osim slubene politike prema Bosni i Hercegovini, kojojje nositelj bio dr. Franjo Tuman, kao predsjednik RepublikeHrvatske i predsjednik vladajue stranke, bilo je viesmjerova alternativne, odnosno oporbene politike. U tu se

skupinu mogu ubrojiti neki intelektualci,57 dio politike oporbei skupina "bosanskih franjevaca".

Stajalite Hrvatske demokratske zajednice prema Bosni iHercegovini, poevi od izbora 1990. godine, to je kasnijepostao i slubeni stav dravne politike, baziralo se na tezi dae, nasuprot velikosrpskim tenjama vezanim za Bosnu iHercegovinu i teze o Velikoj Srbiji, hrvatski narod postavitipitanje svojih povijesnih, etnikih i politikih prava u Bosni iHercegovini.

Nasuprot tezama o namjeri hrvatske politike za podjelom

Bosne i Hercegovine, ide u prilog injenice da je RepublikaHrvatska prva imala svog veleposlanika u Bosni iHercegovini, da je prva priznala Bosnu i Hercegovinu, iposebno vana injenica da su upravo glasovi Hrvata bilipresudni na referendumu 1992. godine. U govoru povodomDana dravnosti kojega je odrao 30. svibnja 1993. Tuman

je rekao i ovo: "Hrvatsko dravno vodstvo, i ja osobno,preporuili smo bosanskohercegovakim Hrvatima da se nareferendumu izjasne za Bosnu i Hercegovinu kaosamostalnu i suverenu dravu."58

Na Izetbegovievu ponudu da Hrvati mogu proglasitiprikljuenje Zapadne Hercegovine Hrvatskoj, Tuman kae:"Ja sam bio taj koji je odbio taj prijedlog, vodei rauna ohrvatskim interesima u itavoj Bosni i Hercegovini. Na toj crtipotpisao sam i tajni sporazum o stvaranju konfederacije 14.rujna 1993. godine s Izetbegoviem. Nakon to jeIzetbegovi potpisao tajni sporazum sa mnom okonfederaciji, dva dana poslije toga sa Srbima je potpisaosporazum o podjeli Bosne i Hercegovine. Prema tomeistodobno smo bili realisti, te nasuprot takvim tendencijama, isrpskim i muslimanskim, morali smo imati politikodravnu

organizaciju koja e maksimalno zatititi hrvatski narod uBosni i Hercegovini i osigurati strateke interese hrvatskedrave. Stoga smo pomagali stvaranje i opstojnost HrvatskeRepublike Herceg-Bosne. I da je nismo imali, ne bismoobranili hrvatska podruja, najprije od srpske agresije, adanas ne bismo imali sporazum o federaciji i konfederaciji."59

57 Skupina hrvatskih intelektualaca iz BiH o toj je temi napisala otvorenopismo Tumanu, o tome vie u Lovrenovi, Bosna kraj stoljea, str.157.-

158.58 Sanevi, Pogled u Bosnu, str. 104.59 Isti, str. 109.


26/46

98

NATIONALSE

CURITY

AND

THE

FUTURE

3(9)2008.

5.1. Hrvatska Republika Herceg-Bosna

Odluku o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne60

donijeli su 18. studenoga 1991. u Grudama legalno izabranipredstavnici hrvatskoga naroda iz 30 opina. Zapredsjednika Zajednice izabran je Mate Boban. Kao razloziosnivanja navedeni su agresija JNA i etnika, ruenjeRepublike Bosne i Hercegovine, to je neposredno dovelodo "ugroenosti hrvatskih etnikih i povijesnih prostora iinteresa".61

Kao vrhovno tijelo obrane hrvatskog naroda 8. travnja1992. formirano je Hrvatsko vijee obrane, koje je od 15.svibnja funkcioniralo kao privremena izvrna i upravna vlast.Kroz Hrvatsko vijee obrane, odnosne njegove odjele:

obrane, unutarnjih poslova, pravosua i ope uprave,drutvenih djelatnosti, gospodarstva i financija, regulirao secjelokupni drutveno-gospodarski ivot.

Potaknuti Owen-Stoltenbergovim mirovnim planom iprijedlogom donesenim 20. kolovoza 1993., temeljem kojegbi se Bosna i Hercegovina ustrojila kao Unija triju republika,elnitvo Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, 28. kolovoza,donijelo je Odluku o uspostavi i proglaenju HrvatskeRepublike Herceg-Bosne. U lanku 1. te Odluke istaknuto je,izmeu ostaloga, da se Hrvatska zajednica Herceg-Bosna,

uspostavlja i proglaava Hrvatskom Republikom Herceg-Bosnom. Da e teritorij Republike obuhvaati teritorijZajednice, da vlast proizlazi iz naroda i da mu pripada, da ezakonodavnu vlast obavljati Zastupniki dom Republike,izvrnu Vlada, a sudsku neovisni sudovi, da je predsjednikRepublike vrhovni zapovjednik oruanih snaga, da eRepublika imati grb, zastavu i himnu, te da e glavni grad bitiMostar. Predsjednik Vlade novoutemeljene Republike, dr.Jadranko Prli, mjesec dana nakon proglaenja izjavio je:"Ovo je Vlada Hrvatske Republike Herceg-Bosne i mi se usvim elementima elimo ponaati i organizirati kao istinskadrava Ona je (Vlada) primjerena potrebama jednedrave, a ne pokreta kako je to bio sluaj do sada."62

Nakon proglaenja Hrvatske Republike Herceg-Bosne,kod reforme ratnog Predsjednitva Republike Bosne i

60 Zajednicu su inila podruja na kojima su ivjeli Hrvati kao veinskinarod, i to: Jajce, Kreevo, Busovaa, Vitez, Novi Travnik, Travnik,Kiseljak, Vare, Kotor Varo, Tomislavgrad, Livno, Kupres, Bugojno,Gornji Vakuf, Prozor, Konjic, Jablanica, Posuje, Mostar, iroki Brijeg,Grude, Ljubuki, itluk, apljina, Neum, Stolac i Ravno.

61 Odluka o uspostavi Hrvatske zajednice Herceg-Bosne, kopija izvornogadokumenta.62Hrvatska gruda, broj 13., str. 4.


27/46

99

G.


1995

.godine

Hercegovine, Alija Izetbegovi je 20. listopada 1993.opozvao s dunosti hrvatske lanove Predsjednitva FranjuBorasa i Miru Lasia. Umjesto njih imenovao je Ivu Komiai Stjepana Kljujia, koji su vie odgovarali njegovim

planovima za unitarnu Bosnu i Hercegovinu. Osnaeniulaskom u Predsjednitvo Hrvati iz onih dijelova Bosne iHercegovine koji su ostali izvan granica Herceg-Bosne,odrali su 6. veljae 1994. Sabor u Sarajevu. Na njemu jeusvojena Deklaracija u kojoj su se sudionici pozivali napolitiku volju Hrvata, koju su iskazali na referendumu 1992.godine.

Kao odgovor na sarajevski Sabor, dva dana poslije,odran je Sabor Herceg-Bosne u Livnu. Na njemu se, podpritiskom javnosti i pod utjecajem iz Republike Hrvatske,

nastojalo omekati dotadanju politiku, to se naposeodnosilo na Hrvate izvan Herceg-Bosne. U isto vrijemeraene su pripreme za Washingtonske sporazume pa se utrebalo prilagoditi novonastalim situacijama radipoboljavanja uvjeta za stvaranje saveza s Muslimanima. Utom je smislu ministar vanjskih poslova Republike Hrvatske,Mate Grani, koji je bio nazoan livanjskom Saboru, pozvaona uspostavu mira i prestanak sukoba izmeu Hrvata iMuslimana. Grani je nastojao izgladiti konceptualne razlikemeu Hrvatima u Bosni i Hercegovini. Na livanjskom Saborudonijeta je Deklaracija u kojoj je istaknuto da je pravohrvatskog naroda mogue ostvariti jedino kroz institucijeHerceg-Bosne u Uniji triju republika Bosne i Hercegovine.Taj Sabor znakovit je i po ostavci Mate Bobana s elnefunkcije u Herceg-Bosni. Bio je to zaokret u hrvatskoj politici,a smjenom takozvane tvrde struje u bosanskohercegovakojHrvatskoj demokratskoj zajednici nastojalo se popraviti tadave naruenu sliku o Hrvatima, koja je sve vie dominirala umeunarodnim krugovima.

Intervencija meunarodne zajedniceMnoge su pogrene procjene meunarodne zajednice,predrasude, propusti, nedosljednosti i neangairanje odpoetka Sjedinjenih Amerikih Drava,63 davali dojam da nepostoji politika volja ili da se sudionici nisu mogli dogovoritioko temeljnih pitanja.

63 Premda je u ljeto 1992. jedan od vanijih vanjskopolitikih imbenika upredizbornoj predsjednikoj kampanji u SAD-u bilo pitanje Jugoslavije i

rata koji je u njoj buktao. U pitanju Bosne i Hercegovine guverner BillClinton agresivnije se zalagao za intervenciju SAD-a i njezinih vojnihsnaga nego Bush.


28/46

100

NATIONALSE

CURITY

AND

THE

FUTURE

3(9)2008. Prva misija meunarodne diplomacije u Jugoslaviji bila je

krajem lipnja 1991. godine. U vrijeme rata u Sloveniji, uLuxemburgu se odravao Summit Europske zajednice, skojega su sudionici doputovali u Jugoslaviju (Gianni de

Michelis - Italija, Jaques Poos Luxembourg i Hans van denBroek Nizozemska), ponudivi jugoslavenskim stranamaplan za razrjeavanje predsjednike krize, republikoodustajanje od proglaavanja nezavisnosti i povlaenjeJugoslavenske narodne armije u vojarne.

Poetkom srpnja 1991. u Haggu je poeo ministarskisastanak Europske zajednice o Jugoslaviji, na kojemu jeprihvaen Plan o slanju misije vojnih i civilnih promatraa uJugoslaviju.

U rujnu je, u Haggu, poela raditi Mirovna konferencija

Europske zajednice o Jugoslaviji, pod predsjedanjem lordaPetera Carringtona, biveg britanskog ministra vanjskihposlova i biveg glavnog tajnika NATO-a. Konferencija jezasjedala, s povremenim prekidima, od 7. rujna do 12.prosinca 1991. U njoj su sudjelovali svi predstavnici

jugoslavenskih republika, Predsjednitvo i Savezno izvrnovijee.

Na hakoj konferenciji, 16. listopada, predloena je idejaformiranja slobodne zajednice neovisnih republika, to jeSrbija odbacila. Poetkom studenog razmatrana jemogunost da se prihvate republike granice kao granicenove drave. I taj je prijedlog odbijen, a Miloevi je, traeiouvanje Jugoslavije, predloio da, ako doe do njezinaraspada, unutarnje granice treba ustrojiti prema etnikimnaelima.

Na elu sa Cyrusom Vancom, Vijee sigurnostiUjedinjenih naroda postupno je od Europske zajednicepoelo preuzimati voenje pregovora, ali i dalje jeCarringtonu bilo preputeno ravnanje politikim pitanjima.Meunarodna je zajednica svojim (ne)djelovanjem pokazalada je raspad Jugoslavije doekala nespremno. Vjerojatno u

glavama mnogih diplomata jo tada nije bila sazrelamogunost za raspad Jugoslavije. Lord Owen naglaavao jeda se slom Jugoslavije dogodio "preuranjeno" i "naglo".Europska zajednica i amerika Bushova administracija,pored nespremnosti, nisu shvaali da vienacionalnadrava, s prevlau i dominacijom jedne od nacija, iuvoenjem viestranaja ne moe opstati. Pojedini svjetskidiplomati stajali su na obrani stava da Srbi i dalje trebajuostati "andari na Balkanu".64

64 "Tako su ljudi iz Bushova State Departmenta Jemes Baker, BrendScowcfort, Lawrence Eagleburger i Warren Zimmermann wilsonovonaelo prava na samoodreenje naroda sasvim bagatelizirali. Neki od


29/46

101

G.


1995

.godine

Predsjedavatelj Konferencije o Jugoslaviji lordCarrington u prosincu 1991. iznio je nezadovoljstvo premaEuropskoj zajednici te u tom smislu napose prema njegovumiljenju "preuranjeno" priznanje Slovenije i Hrvatske, pri

emu je aludirao naroito na Njemaku.65Sredinom prosinca 1991. u Bruxellesu66 je usvojena

Deklaracija o Jugoslaviji, s odlukom da e Europskazajednica i zemlje lanice priznati nezavisnost svih onih

jugoslavenskih republika koje ispunjavaju odreene uvjete.Odlueno je da odgovor na zahtjev jugoslavenskih republikaza meunarodnim priznanjem iznese Badinterova komisija.

6.1. Badinterova komisija

Zadaa Badinterove komisije67 bila je prouiti ustavejugoslavenskih republika i temeljem toga predloiti mjerekoje bi omoguile prestanak sukoba i meunarodnopriznanje. Zakljuci Komisije bili su: da Jugoslavija uprocesu razdruivanja vie nema pravni identitet; darepublike meusobno razrijee probleme u nasljeivanjudrave koji se u tom procesu mogu pojaviti, pridravajui senaela i pravila meunarodnog prava, te da one republikekoje to ele mogu formirati novu asocijaciju u kojoj bipostojale demokratske institucije prema njihovu izboru.

njih su ak kao diplomati imali i posebne poslovne interese (automobilYugo, bankarska sudjelovanja itd.) s jugokomunistikim diktatorskimreimom. S druge pak strane britanski konzervativci, lord PeterCarrington, John Major, Malcolm Rifkind i lord David Owen koji nijekonzervativac (ali koji pripada po svojim nazorima toj grupi), sudeiprema njihovom djelovanju i odnosima prema SRJ, bili su pristalice togada velikosrbi ostanu kao andari na Balkanu . Ako gore spomenutima

pribrojimo velikosrbofile jugoslavenofile, poput Francoisa Mitterranda,Boutros Boutros Ghalija, Carla Bildta i Thorvalda Stoltenbrga itd., ondaje lake shvatiti zbog ega je dio meunarodne zajednice biobezuspjean u svojim pokuajima oko zaustavljanja velikosrpskeagresije i rata u BiH.", Sanevi, Pogled u Bosnu, str. 131.

65 Mnogi su prigovarali tadanjem njemakom ministru vanjskih poslovaHansu Dietrichu Genscheru da pretjeruje u zatitnikom odnosu premaHrvatskoj i Hrvatima. Naime, nakon to su u proljee 1991. Hrvatska iSlovenija proglasile neovisnost, u Europskoj zajednici postavilo sepitanje njihova priznanja. Dio europskih zemalja na elu s Njemakombio je za priznanje, a drugi je dio smatrao to opasnom prijetnjom za mir.

66 Pred kraj 1991. godine Mirovna Konferencija o Jugoslaviji iz Hagga sepreselila u Bruxelles.

67 Komisija se sastojala od predsjednika ustavnih sudova europskihzemalja, Francuske, Njemake, panjolske, Italije i Belgije, a nazvana jeprema njezinu predsjedniku Robertu Badinteru iz Francuske.


30/46

102

NATIONALSE

CURITY

AND

THE

FUTURE

3(9)2008. Kada je, na prijedlog Predsjednitva,

bosanskohercegovaka Skuptina 15. listopada 1991.donijela Deklaraciju o suverenosti (srpski su predstavnicinapustili Skuptinu) i traila meunarodno priznanje,68

napose od drava Europske zajednice, Badinterova komisijanije dala pozitivno miljenje o tom zahtjevu. Meunarodnazajednica uvjetovala je priznanje suverenosti Bosne iHercegovine s prethodnim odravanjem referenduma.Nakon provedenog referenduma69 Skuptina Bosne iHercegovine donijela je 3. oujka 1992. Deklaraciju onezavisnosti Republike Bosne i Hercegovine. Mjesec danakasnije, 6. travnja, na temelju zahtjeva Predsjednitva,drave lanice Europske zajednice priznale su Bosnu iHercegovinu. Sjedinjene Drave to su uinile dan kasnije.

6.2. Cutileirov plan

Poetkom veljae 1992. u Sarajevo je doputovao lordCarrington. Sastanku 13. i 14. veljae, koji se odnosio natrenutnu politiku i sigurnosnu situaciju u Bosni iHercegovini, bili su nazoni, pored predstavnika Europskezajednice, u ime koje su pregovarali J. Cutileiro70, T. Soares iM. Darwin, i predstavnici triju nacionalnih stranaka, Hrvatskedemokratske zajednice BiH (M. Boban, I. Stani i M. Lasi),

Stranke demokratske akcije (A. Izetbegovi, R.Mahmutehaji i N. Kadi) i Srpske demokratske stranke (R.Karadi, N. Koljevi i M. Krajinik). Drugoga danarazgovora sastanku su bili nazoni i lanovi oporbe.

Nikakav dogovor nije postignut jer su tribosanskohercegovake strane imale razliite stavove odravnopravnom ustroju Bosne i Hercegovini. Srbi su trailiformiranje tri drave od postojee, Muslimani su traili

68 U jednom od pisama koje je Carrington napisao, krajem 1991. godine,

Hansu van den Broeku, tadanjem predsjedniku Vijea ministaravanjskih poslova EZ, stajalo je: "Isto tako postoji stvarna opasnost, a

moda i vjerojatnost, da e i Bosna i Hercegovina proglasiti nezavisnost izatraiti priznanje, to bi Srbima u toj republici, u kojoj se nalazi otprilike100 000 vojnika JNA, od kojih su se neki tamo povukli iz Hrvatske, bilopotpuno neprihvatljivo. Miloevi je nagovijestio da e u sluajupriznanja Hrvatske i Slovenije uslijediti vojna akcija. Ovo bi lako moglabiti iskra koja e zapaliti Bosnu i Hercegovinu ", Owen, Balkanskaodiseja, str. 411.

69 Na referendum o neovisnosti Bosne i Hercegovine, 29. veljae 1992.,izalo je ukupno 63,7 % upisanih biraa, od kojih je 99,4 % glasovalo zaneovisnost, to je 63,4 % od ukupnog broja glasaa. Na podrujima gdjeje na vlasti bila Srpska demokratska stranka (SDS), dakle gdje su

preteito ivjeli Srbi, referendum nije odran.70 Jose Cutileiro, portugalski diplomat. U to je vrijeme predsjedavanjeEuropske zajednice, rotacijom, bilo povjereno Portugalu.


31/46

103

G.


1995

.godine

unitarnu dravu, a Hrvati federalno ureenje Bosne iHercegovine.

Nastavak pregovora odran je u Lisabonu 21. i 22.veljae 1992. Dogovoreno je da e budua Bosna i

Hercegovina ostati u postojeim granicama i da e buduiustavni ustroj biti temeljen na nekoliko entiteta.

Slijedili su dogovori u Sarajevu 28. veljae i u Bruxellesu7. i 8. oujka. Bruxellski pregovori nisu doveli ni do kakvihpomaka jer ih je srpska strana naknadno odbila. Njima nijebio preciziran toan broj konstitutivnih jedinica, to je bilavana toka za sve tri strane.

Na sastanku u Sarajevu 16., 17. i 18. oujka 1992. bilasu usuglaena naela o ustavnopravnom ustroju s trikonstitutivne jedinice. Sporan je bio ponueni zemljovid,

temeljen na apsolutnoj i relativnoj nacionalnoj veini zasvaku opinu, nije bio prihvatljiv ni jednoj zainteresiranojstrani

Na susretu u Bruxellesu 30. i 31. oujka pregovarai suuspjeli postii jedinstven stav prema kojem bi Bosna iHercegovina bila sastavljena od tri konstitutivne jedinice,zasnovane na nacionalnom naelu, s nepromjenjivimgranicama, a bili bi uvaavani i gospodarski i zemljopisnikriteriji.

Novi pregovaraki susreti slijedili su u Sarajevu 10.travnja71 i Lisabonu 29. travnja 1992. Iako su susreti redovitozakazivani, djelotvornih pomaka nije bilo. Srbi su pojaavalinapade upravo ohrabreni pasivnim stavom meunarodnezajednice.

6.3. Londonska konferencija

Smisao rada Konferencije o bivoj Jugoslaviji, koja seodravala izmeu 26. i 28. kolovoza 1992., na poetku jedao lord Carrington,72 rekavi kako ona nee ponuditi

rjeenje, ali da e dati poticaj mirovnim pregovorima.73

71 O susretu u Sarajevu, tadanji hrvatski lan Predsjednitva Franjo Borasnapisao je: "Pri kraju razgovora s hrvatskom delegacijom obratio mi selord Carrington sljedeim rijeima: Gospodine Boras, ukoliko se nedogovorite, mi emo vas pustiti da se meusobno poubijate, pa emovam mi nametnuti svoja rjeenja.", Boras, Kako je umirala SocijalistikaRepublika Bosna i Hercegovina, str. 96.

72 Carrington je tada dao ostavku na mjesto predsjedavajueg naKonferenciji o bivoj Jugoslaviji, a to e uiniti i Cutieliro.

73 Bosanskohercegovaki tjednik Dani objavio je nekoliko ulomaka knjigeNajmraniji trenutak: Britanija i destrukcija Bosne, autora Brendana

Simmsa, profesora povijesti i meunarodnih odnosa Sveuilita uCambrigeu, koji se odnose na Londonsku konferenciju. Dani, br. 230.,str. 10.


32/46

104

NATIONALSE

CURITY

AND

THE

FUTURE

3(9)2008. Konferencijom su predsjedavali glavni tajnik UN-a Boutros

Ghali i britanski premijer John Major, uz suradnju ministravanjskih poslova Douglasa Hurda. Premda su poetnistavovi meunarodne zajednice koji su se odnosili na Bosnu

i Hercegovinu bili iskljuivo takvi kao da je ona jedinstvenadrava i da ima jednu vladu, injenica je da su zaprihvaanje bilo kakva dogovora bile potrebne tri strane,legitimirala je neto sasvim drugo. Zbog raznihmeunacionalnih razilaenja ve tada jebosanskohercegovaka vlada bila sastavljena od nekolikomuslimanskih ministara i bilo je jasno da predstavlja samoMuslimane.

Na Londonskoj konferenciji usvojena su etiridokumenta: Izjava o naelima (s naglaskom da nema

nikakvih promjena granica silom i da unutar granica manjinetrebaju uivati punu zatitu); Akcijski program (daLondonska konferencija bude stalna sa stratekim odborom iest radnih skupina, sa sjeditem u enevi); Izjava o Srbiji(osuuje ju se zbog osvajake politike i zahtijeva se daprestane sa sukobima i etnikim ienjem) i Izjava o Bosni iHercegovini (koja osuuje nasilje i teritorijalno osvajanje).74

Uskoro je Londonska konferencija svoj rad vezan zanastojanja u uspostavi mira na podruju bive Jugoslavijepremjestila u enevu, a lorda Carringtona u ulozipredsjedatelja zamijenio je Cyrus Vance.

6.4. Vance-Owenov mirovni plan

Pod predsjedavanjem Cyrusa Vancea i Davida Owenaenevski pregovori trajali su od 3. rujna 1992. do 31. oujka1993. Radnom skupinom za Bosnu i Hercegovinupredsjedavao je finski diplomat Martti Ahtisaari. Ta Skupinaodbacila je Cutielirov model kao neprihvatljiv, a Ahtisaari jeiznio pet novih moguih rjeenja za Bosnu i Hercegovinu,

koje je u ime Radne skupine ponudio Vanceu i Owenu.Ahtisaarijevih pet prijedloga bilo je: centraliziranaunitarna BiH; centralizirana federalna drava sa znatnimfunkcijama ostavljenih pokrajina, kojih bi bilo 4 do 10; labavafederalna drava od tri etnike jedinice, kojih dijelovi suzemljopisno nepovezani; labava federacija od tri etnikiodreene republike sa znatnom nezavisnou, mogue ak ina sigurnosnom polju; islamska drava sa srpskimpodrujem pripojenom SRJ i hrvatskim podrujempripojenim RH.

74 Rotim, Obrana Herceg-Bosne, I., str. 320., 321.


33/46

105

G.


1995

.godine

Drugo ponueno rjeenje bilo je najpovoljnije i kao takvooblikovalo se u Vance-Owenov plan. Sporazumompostignutim u enevi 30. sijenja 1993. predviena jedecentralizacija drave na pokrajine s tri konstitutivna

naroda i skupinom ostalih. Sva vana pitanja, za svaki odkonstitutivnih naroda, bila bi regulirana ustavom. Pokrajine isredinja vlast imale bi demokratski izabrana zakonodavnatijela i predsjednitvo sastavljeno od tri izabranapredstavnika konstitutivnih naroda. Drava bi bilademilitarizirana, a ljudska prava zajamena ustavom. Uveobi se institut meunarodnog nadzora koji bi postojao sve dokse sve tri konstitutivne jedinice ne bi izjasnile konsenzusom.Zemljovidom, koji je bio najproblematiniji dio plana,predvialo se razgraniavanje strukture deset pokrajina,

ime bi se ponovno uspostavila Bosna i Hercegovina. Poredetnikih, uvaavali bi se i prometni, gospodarski, kulturno-znanstveni i drugi kriteriji. Pokrajine bi se nazivale premasjeditima, odnosno gradovima u kojima bi bilo njihovosjedite. Za svaki narod bile bi predviene po tri pokrajine.Hrvatima bi pripale pokrajine Mostar, Odak i Travnik;Muslimanima, Biha, Tuzla i Zenica; Srbima, Banja Luka,Bijeljina i Nevesinje. Sarajevo bi, kao glavni grad, imaloposebni status. Prema Vance-Owenovu planu, u hrvatskimpokrajinama ivjelo bi 23 %, u muslimanskim 39 % a usrpskim 26 % stanovnitva. U hrvatskim pokrajinama ivjelobi 62 % Hrvata, u muslimanskim 19 %, u srpskim 11 %, a uSarajevu bi ivjelo 8 % Hrvata od njihova ukupnog broja. Odukupnog broja Muslimana, u muslimanskim pokrajinama bilobi ih 56 %, u hrvatskim 17 %, u srpskim 13 %, a u Sarajevubi ih bilo 14 %. Srpske pokrajine imale bi 51 % Srba, umuslimanskim bi ih pokrajinama bilo 26 %, u hrvatskim 12%, a u Sarajevu bi bilo 11 % Srba.75

Mate Boban, glavni pregovara hrvatskog izaslanstva,potpisao je Vance-Owenov plan poetkom sijenja 1993. uenevi. Sporazum o prijelaznim odredbama, zajedno s

izmijenjenim zemljovidom, potpisao je kasnije u New Yorku.Muslimanima je zemljovid bio sporan te je Alija Izetbegoviimao primjedbu na teritorijalnu raspodjelu, koja je premanjegovu miljenju bila u korist Srba, a na tetu Muslimana.Prema zemljovidu koji je bio ponuen 2. sijenja 1993., Srbibi se morali povui s gotovo 40 % osvojenog teritorija, to imnikako nije odgovaralo. Na zemljovidu su nainjeni odreeniustupci te su se, prema njima, Srbi trebali povui s 38,6 %teritorija, premda su tada nadzirali 70 % cijele Bosne i

75 Boras, Kako je umirala Socijalistika Republika Bosna i Hercegovina, str.119., 120.


34/46

106

NATIONALSE

CURITY

AND

THE

FUTURE

3(9)2008. Hercegovine. Nakon dugih natezanja, Radovan Karadi

prihvatio je zemljovid, a pod pritiskom meunarodnezajednice i na Miloeviev nagovor, potpisao ga je u Ateni.76

Budui da su se pregovori u meuvremenu premjestili u

New York, u zgradu Ujedinjenih naroda, 25. oujka 1993.godine Alija Izetbegovi svoj je potpis uvjetovao izjavom,koja e biti uobliena kao Dodatak V., Izvjeu glavnogtajnika. Tim Dodatkom V., ponitavao bi se njegov potpisako Srbi ne potpiu Plan u prihvatljivom roku ili akomeunarodna zajednica ne poduzme uinkovite mjere zaprovedbu, a i u sluaju ako se nastavi agresija.

Za hrvatsku stranu, Vance-Owenov plan, bio je najveepostignue do tada i u teritorijalnom i politikom smislu.

Nakon to su Srbi odbili Plan, u Bruxellesu je Warren

Christopher, dravni tajnik SAD-a, izjavio da je Vance-Owenov plan propao. Christopher je ve 18. svibnja predamerikim Senatom izloio novu ameriku politikusuzdranosti prema Bosni i Hercegovini, naglasivi da je toeuropski problem.

6.5. Owen-Stoltenbergovo mirovno posrednitvo

Slijedilo je Owen-Stoltenbergovo mirovno posrednitvo kojimje federalni pokrajinski ustroj, predvien Vance-Owenovim

planom, pretvoren u konfederalni model. vrsti u namjeri dasami nee uiniti prvi korak u ponitavanju Vance-Owenovamirovnog plana, Owen i Stoltenberg77 ekali su da prvi korakuine predstavnici sukobljenih strana. U tom smislu Srbi iHrvati ponudili su prijedlog novoga zemljovida, o emu jeposvjedoio lord Owen: "Nije to bio ni na zemljovid, niti naplan, te je bilo vano da bude jasno da je potekao od Srba iHrvata. Na je zadatak bio provjeriti moe li se on razvititako da bude prihvatljiv predsjedniku Izetbegoviu."78

U enevi su se 15. i 16. lipnja 1993. na poziv Owena i

Stoltenberga sastali Miloevi, Tuman, Bulatovi,Izetbegovi, Karadi i Boban. Taj susret urodio je konanimprijedlogom pod nazivom Unija triju republika. Navedeniprijedlog, kako je i sam Owen potvrdio, rezultat je srpsko-hrvatskih dogovora i nije odgovarao muslimanskoj strani.Oni su svoje nezadovoljstvo iskazali poetnim

76 Nakon sastanka u Ateni Vance se povlai, a umjesto njega dolaziThorvald Stoltenberg.

77 Thorvald Stoltenberg norveki ministar vanjskih poslova, 2. travnja

1993. prihvatio je ponudu Glavnog tajnika UN-a da zamjeni CyrusaVancea.78 Owen, Blakanska odiseja, str. 235.


35/46

107

G.


1995

.godine

nesudjelovanjem na pregovorima, a kasnije brojnimprimjedbama koje su se odnosile na neprihvaanje 23 %teritorija, koliko bi im, prema takvoj podjeli, pripalo. Premaprijedlogu, Unija triju republika, kao to sam naziv kae,

sastojala bi se od tri republike, koje bi bile podijeljene u petpodruja: dva hrvatska, dva muslimanska i jedno nedjeljivo,srpsko podruje.

Da bi s tijekom i sadrajima pregovora upoznali zemljelanice Europske unije, Owen i Stoltenberg sastali su se 22.lipnja 1993. u Copenhagenu s dvanaestoricom ministaravanjskih poslova, nakon ega su dobili potporu i povjerenjeza nastavak pregovora. Dan kasnije u enevi, nakonsastanka na kojemu su sudjelovali Miloevi, Tuman iBulatovi, proizalo je devet ustavnih naela, koja su

izloena sedmorici nazonih lanova Predsjednitva79

(trojiciSrba, trojici Hrvata i jednom80 Muslimanu). U navedenimnaelima vana je promjena u odnosu na Vance-Owenovprijedlog mirovnoga plana bila je ta da se Bosna iHercegovina navodila kao konfederacija sainjena odrepublika, a njihov bi meusobni suodnos bio temeljen naugovoru. Izmjena u tome planu bila je i u tome to jepredviao postojanje srpskog koridora kroz bosanskuPosavinu.

Ogromni napori vezani uz ove pregovore uloeni su i upronalaenje rjeenja za muslimansku republiku. Nakonsusreta s Miloeviem i Tumanom, Owen i Stoltenbergdobili su njihov pristanak da republika koja e biti podMuslimanskom kontrolom dobije 30 % teritorija.Razraivanje plana i razgraniavanje zemljovida trajalo je od26. srpnja do 20. kolovoza, kada su se pored navedenihustavnih naela uspjele postii prijelazne odredbe i vojni dio,koji su potpisali zapovjednici triju strana. Sporna i tekouskladiva pitanja bila su ona koja su se odnosila nateritorijalna razgranienja.

6.5.1. Plan s Invinciblea

Da bi se rijeile nastale nesuglasice, 20. rujna 1993. nabritanskom nosau zrakoplova Invincible, koji je plovio umeunarodnim vodama Jadranskog mora, uinjeni su

79 Izetbegovi i Gani nisu bili na enevskim pregovorima. O tome vie uOwen, Balkanska odiseja, str. 238., 239.

80 Muslimanski predstavnik bio je Fikret Abdi. Zbog neslaganja sIzetbegovievim otezanjima i nejasnim stavovima, Owen je podravao

Abdia i njegovu tvorevinu Autonomnu pokrajinu Zapadnu Bosnu, koju jeon, zajedno sa svojim istomiljenicima, oformio ne potujui Vladu uSarajevu.


36/46

108

NATIONALSE

CURITY

AND

THE

FUTURE

3(9)2008. odreeni pomaci u rjeavanju spornih pitanja. Iako su

izaslanstva zaraenih strana iznosila svoje stavove iprijedloge, na Invisibleunije nita potpisano, ali usuglaenasu odreena pitanja koja e biti tretirana kao temelj za

daljnje pregovore.Na Invisibleu je postignut dogovor za muslimanski

pristup moru tako da im se hrvatska luka Ploe iznajmi na 99godina. Dodatni ustupak Muslimanima uinili su Srbi,ponudivi im 0,3 % teritorija na rijeci Drini u istonoj Bosni.Ponuene ustupke Alija Izetbegovi nije potpisao, a Tuman

je, nakon susreta, izjavio kako ga se od svega "dojmio jedinonosa zrakoplova".81 Odbacivanjem prijedloga donesena naInvincibleu od Skuptine BiH, a njegovim prihvaanjem odparlamenata bosanskohercegovakih Hrvata i Srba, bilo je

jasno da e za zadovoljenja svih strana biti potrebno jomnogo vremena.

6.5.2. Plan akcije Europske unije

Slijedila je inicijativa Europske unije82 za obnavljanjempregovora temeljenih na dogovorima koji su postignuti na

Invincibleu. Unato estokim muslimansko-hrvatskimborbama, u enevi su 18. studenog 1993., na prijedlogfrancusko-njemake inicijative i njihovih ministara vanjskihposlova Juppea i Kinkela, odrani odvojeni sastanci saSilajdiem, Karadiem i Bobanom. Plan akcije Europskeunije, kako je nazvana navedena inicijativa, nastojao je svojeteite prenijeti na podruje cijele bive Jugoslavije, a nesamo na podruje Bosne i Hercegovine. Taj je prijedlog biobaziran na zadovoljenju Muslimana. Odbijanjem Cutielirovaplana, odugovlaenjem oko potpisivanja Vance-Owenova

plana i odbijanjem prijedloga s Invinciblea, bilo je jasno danjihove ambicije nisu zadovoljene. Dawid Owen to jekomentirao: "elimo li da Muslimani prihvate bilo kakav Planakcije Europske unije, neka ih vanjska vlada mora u touvjeriti."83 Aludirao je na Sjedinjene Drave, koje jo uvijeknisu imale interes za prihvaanje takve vrste odgovornosti.

U Luxemburgu je 22. studenog 1993. odran sastanakVijea ministara vanjskih poslova Europske unije, na kojemusu, pored usvajanja Humanitarnog plana akcije, bila

81 Owen, Balkanska odiseja, str. 265.82 Europska zajednica 1. studenog 1993. postaje Europska unija.83 Owen, Balkanska odiseja, str. 281.


37/46

109

G.


1995

.godine

razmatrana i politika pitanja. Slijedio je enevski sastanak29. studenoga na kojemu su sve tri strane iscrpno upoznatesa stajalitem Europske unije.

S obzirom da su se Srbi i Hrvati uspjeli sporazumjeti oko

pitanja meusobnih granica, slijedom ega bi Hrvatimapripalo 17,5 % teritorija, glavna zadaa Owena iStoltenberga bila je postizanje 33,3 % teritorija zamuslimansku republiku. U Bruxellesu je 22. prosinca 1993.postignut dogovor prema kojemu bi muslimanskoj republicipripalo 33,5 % teritorija, hrvatskoj 17,5 % a srpskoj 49 %teritorija. Navedeni dogovor bio je trenutak u kojem je zaetakonana podjela bosanskohercegovakog teritorija na 49 %Srbima i 51 % Hrvatima i Muslimanima.

Nezadovoljan rezultatima pregovora i pod pritiskom

javnosti da je prosrpski naklonjen, u veljai 1994. Europski jeparlament zatraio razrjeenje Davida Owena kaoposrednika i predstavnika Europske unije u mirovnimprocesima. Tim inom prestalo je i posrednitvo dvojcaOwena i Stoltenberga, a na scenu su aktivno stupileSjedinjene Amerike Drave.

Washingtonski sporazumi

Na inicijativu njemake, ovaj put i amerike diplomacije,

usklaeni su hrvatsko muslimanski odnosi. Premda jeamerika administracija pratila dogaaje koji su se zbivali uBosni i Hercegovini, aktivno se ukljuuje tek poetkom 1994.s glavnim predstavnikom i pregovaraem CharlesomRedmanom.

Konanom Washingtonskom sporazumu prethodio je nizsusreta. Poetkom sijenja 1994., iz susreta Tuman iIzetbegovi, u Bonnu, proizaao je sporazum pod nazivomUgovorni sporazum o uspostavljanju trajnog i cjelovitog miraizmeu hrvatskog i bonjako-muslimanskog naroda u BiH i

o osnovama daljnjeg zajednikog ivota. Slijedili su susretipredstavnika dviju diplomacija, tijekom veljae, u Frankfurtu,a washingtonski susreti potrajali su od 26. veljae do 1.oujka 1994.84

Srpska strana nije pretjerano reagirala na navedenesusrete i dogovore, a Miloevi je, nakon susreta sRedmanom, u Beogradu, izjavio da muslimansko-hrvatski

84 U izaslanstvu Bosne i Hercegovine u pregovorima su sudjelovali: HarisSilajdi, Ivo Komi, Miro Lazovi i Muhamed airbegovi, a nahrvatskoj strani: Mate Grani, Kreimir Zubak i Mile Akmadi.


38/46

110

NATIONALSE

CURITY

AND

THE

FUTURE

3(9)2008. sporazum Srbima

009 - Gordana Ilic- Hrvati u BiH 1991-1995.pdf

Documents

Transcript of 009 - Gordana Ilic- Hrvati u BiH 1991-1995.pdf